P. 1
Pitanje prekodrinskih nahija

Pitanje prekodrinskih nahija

|Views: 181|Likes:

More info:

Published by: Udruženje Vjeroučitelja Tuzlanskog Kantona on Nov 02, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/25/2012

pdf

text

original

Mr Dževad Tosunbegović Pitanje "prekodrinskih nahija" i pokret za autonomiju Bosne

Dešavanja na području Beogradskog pašaluka, kao i u drugim dijelovima današnje Srbije krajem XVIII i početkom XIX vijeka, i njihov uticaj na stanje u Bosanskom ejaletu, nisu u dovoljnoj mjeri bila predmet proučavanja naših historičara. Beogradski pašaluk, kako se obično nazivao Smederevski sandžak u sastavu Rumelijskog ejaleta Osmanskog carstva, a koji je obuhvatao centralne i sjeverne dijelove današnje Srbije, bio je u navedenom periodu poprište sukoba koji su na najbolji način odražavali sve teškoće sa kojima se suočavalo Osmansko carstvo. Posebno su janjičari, i oni u Stambolu, a i oni u udaljenijim provincijama, najčešće bili izvor unutrašnje nestabilnosti i stalnih sukoba, od nekadašnje elitne vojne organizacije pretvorili su se u nedisciplinovanu i za rat neefikasnu vojsku, koja se često okretala i protiv samih sultana. Dolaskom sultana Selima III pojačana su nastojanja da se janjičari zamjene drugom vojskom, nazvanim nizam-i džedid, odnosno da budu ukinuti, međutim nastaje pobuna, sultan biva svrgnut, a kasnije u toku dinastičkih borbi i ubijen. Slična situacija je bila i u Beogradskom pašaluku, a i u drugim dijelovima Rumelijskog ejaleta, tako da je nakon posljednjeg austrijsko-turskog rata (1788-1791) i mira u Svištovu, sultan Selim III, koji je tek stupio na prijesto, zabranio janjičarima da žive na tom području. Da bi neutralisao moć janjičara, beogradski vezir Bećir-paša je među prvim svojim potezima po preuzimanju položaja, dao ubiti vođu beogradskih janjičara Deli-Ahmeta, nakon čega je obznanio sultanov ferman da janjičarima nije dozvoljen povratak u pašaluk.1 Nešto kasnije, 1793. godine za beogradskog vezira dolazi Hadži Mustafapaša Šinikdžić, koji je takođe važio za protivnika janjičara, između ostalog koristio je i Srbe u borbi protiv janjičara. U to vrijeme najveći dio beogradskih janjičara sklonio se u Vidin kod Pazvan-oglua, takođe odmetnika od sultana, odakle su ugrožavali Beogradski pašaluk. Navedeni Mustafa-paša ostao je upamćen po tome što je, radi zaštite od odmetnutih janjičara, Srbima u pašaluku "zapovijedio da prodaju krave i volove pa puške da kupuju", a ta vojska, koju srpski historičari zovu "narodnom vojskom" bila je začetak vojske sa kojom će Srbi desetak godina kasnije podići poznatu "bunu protiv dahija".
1

Vuk Karadžić, "Svedočanstva o prvom ustanku", Beograd 1954.

zatim Musa-aga Fočić i otac dvojice Fočića. Valjevska i Šabačka nahija. U nekim izvorima može se pročitati kako su u početku pobune srpske ustanike pomagali i neki bosanski prvaci. u sastavu Zvorničkog sandžaka. godine. Tri navedene prekodrinske nahije iz sastava Bosanskog ejaleta nisu jedine nahije sa tim statusom. kao i nahija Moravica (Stari Vlah) u sastavu Bosanskog sandžaka. janjičarskih starješina koji su se odmetnuli od sultana i uzurpirali vlast u Beogradskom pašaluku. Četvorica "velikih" dahija po preuzimanju vlasti podijelili su vlast međusobno tako što su svakome od njih pripale po tri nahije. ali će one sticajem okolnosti postati predmetom sporenja prvo u tursko-ruskim odnosima krajem dvadesetih godina i početkom tridesetih godina XIX vijeka.2 Pobuna Srba u ovom dijelu Osmanskog carstva. Ćuprijska. Gročanska. i jedan od glavnih uzroka Gradaščevićevog pokreta za autonomiju. Činjenica je da su beogradske dahije za vrijeme svoje vladavine pored raje ugrožavali i interese nekih bosanskih feudalaca. tako da je dalji razvoj događaja imao je veliki uticaj i dalekosežne posljedice na razvoj događaja u Bosni. koji je jedno vrijeme bio i mutesarif zvorničkog sandžaka. u početku jeste dignuta protiv dahija. U isto vrijeme u sastavu Bosanskog ejaleta nalazi se veliko područje s desne strane Drine.Okolnosti se mijenjaju 1798. ali je ubrzo poprimila drugačiji karakter. a potom i ubijaju Mustafa-pašu. u koje osim područja koje se i danas obično smatra (Novopazarskim) Sandžakom ulaze i nahije Jadar i Rađevina. Aličić. Rudnička. do koje dolazi 1804. i Hadži Salih-bega. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. poznat kao starac Fočo. To se prije svega odnosi na zvorničke kapetane Fidahiće i srebreničke prvake: Hasan-pašu Srebrenicu. Jagodinska. Mula Jusuf i Mehmed-aga Fočić. Požarevačka. u prvom redu onih koji su upravljali prekodrinskim nahijama. godine janjičari na prijevaru zauzimaju Beograd i zarobljavaju. Užička. Beogradski pašaluk se sastojao od sljedećih nahija: Beogradska. poznatijeg kao Hadži2 Ahmed S. Sarajevo 1996. Požeška. gdje su bili našli utočište kod Pazvan-oglua. godine. poznatiji kao Kučuk Alija. U julu 1801. . zbog čega sultan popušta i dozvoljava janjičarima povratak u pašaluk iz Vidina. Smederevska. Takozvane velike dahije su Husein Aganlić zvani Aganlija. i koja je poznata kao prvi srpski ustanak. Sokolska. a onda i jedan od glavnih predmeta sporenja Bošnjaka sa sultanom. godine izbijanjem rata sa Francuskom i iskrcavanjem Napoleona u Egiptu. Alija Đevrljić. a kao ličnosti od uticaja među beogradskim janjičarima još se pominju gradski taindžija Derviš-aga. do 1832. naročito u prvim decenijama XIX vijeka. Kragujevačka.

u okolini Zvornika. odnosno malikjane. 4 Vuk Karadžić... Dolazi do borbi u 1803. na te vojska ide. 5 Naš poznati historičar Hamdija Kreševljaković u djelu "Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini". što po svemu sudeći nije tačno.".Evo na te vojske sa tri strane: Jedna.beg. Novi Sad – Beograd 1960. Fidahići su u ovom periodu upravljali zvorničkom kapetanijom. protiv toga su se pobunili zvornički kapetan Mehmed-beg Fidahić i Smail-beg Begzadić iz Skočića sa svojim pristalicama. udružio se Ali-beg Fidahić. jedan od najvećih zemljoposjednika u ovom dijelu Bosne. a u pojedinim periodima i zvorničkim sandžakom. Naprotiv. a područje Spreče popaljeno i poharano. Druga vojska od Šapca bijela. Od onoga grada Biograda. kojima su dahije pokušali oteti imanja ili na druge načine ugroziti njihove interese. savremenik ovih burnih događaja. begovima iz Spreče4. Sokolska nahija nije bila u sastavu bosanskog ejaleta. godini iz kojih je kao pobjednik izašao Ali-beg Fidahić. jednog od najistaknutijih dahija. koju je zabilježio Vuk Karadžić.5 3 Vuk Stef. biva zarobljen i zadavljen. Kada je Ali-beg Fidahić sa svojim pristalicama počeo sa nasilnim čitlučenjem u okolini Zvornika i postavljanjem svojih subaša po selima. navodi da je Smail-beg Begzadić kao odmetnik pogubljen od strane Zvorničkog kapetana Fidahića. Karadžić. uz istovremeni proces čitlučenja na tim imanjima. Primjer pokušaja beogradskih dahija da prošire svoj uticaj i na bosanski ejalet je otimanje spahijskih i drugih imanja. "Prva godina srpskog vojevanja na dahije". sa dahijama. za razliku od slabo naseljene Šumadije i drugih dijelova Beogradskog pašaluka. O ovim događajima govori i jedna već zaboravljena narodna pjesma Smrt Smailbega Begzadića: ". odmetnicima od sultana. u nekim slučajevima i na području Bosanskog ejaleta. što znači da su pod njihovom upravom bile prekodrinske nahije: Jadar i Rađevina (šire područje Loznice i Krupnja). Tom prilikom Smail-beg Begzadić. ali iz drugih razloga bila je vezana za Bosnu. Svedočanstva o prvom ustanku. Treća vojska od grada Zvornika. brata Mehmed-age Fočića. gdje je muslimansko stanovništva bilo uglavnom u kasabama i gradovima. brat .. brat zvorničkog kapetana Mehmed-paše Fidahića i blizak prijatelj kaba-dahije Musa-age Fočića. bego. u kojoj je uživao zakup harača. Zanimljivo je da se u srpskim izvorima područje ove dvije nahije ponekad naziva Zvorničkom nahijom3. u prvom redu zbog brojnog muslimanskog stanovništva u selima oko dobro utvrđenog grada Sokola. zahvaljujući pomoći u ljudstvu koju su mu poslale dahije iz Šapca i Beograda. vjerovatno prenoseći neko predanje. Među pristalicama dahija naročito se isticao Ali-beg Fidahić. ( Prvi i drugi srpski ustanak – Životi i običaji naroda srpskog ). Beograd 1954. Takođe i srebrenički prvak Hadži Salih-beg bio je posebno vezan za Sokolsku nahiju..

i druge evropske sile. poznat kao Hadži-beg Srebrenički. krenuo je Aganlija na Hadži-bega sa vojskom. izborili su se za privilegije kakvih nije bilo u drugim dijelovima turske imperije. nisu imali skoro nikakvih uspjeha i tek angažovanjem vojske iz Bosne. dok je Smail-beg Begzadić sa begovima iz Spreče u tim sukobima bio pristalica zvorničkog kapetana. Važan faktor u svim dešavanjima zvorničkog kapetana Mehmed-bega Fidahića. POF. imala je oduvjek specifičan položaj u odnosu na druge pokrajine. Kako bi silom ostvario. odnosno Bosanski ejalet u sastavu Osmanskog carstva. 6 Matija Nenadović. 36/1936. o čemu je pisao Vuk Karadžić. poznato kao odžakluk timari. navedeni Ali-beg Fidahić nasljeđuje zvanje zvorničkog kapetana. I Prota Matija Nenadović u Memoarima takođe pominje Smail-bega Begzadića kao žrtvu pristalica dahija. nakon pogibije Mehmedkapetana Fidahića na Mišaru 1806. Beograd 1951.7 Uloga krajišnika. a koji pripada sljedećoj generaciji Fidahića. Treba ga razlikovati od Ali-paše Fidahića. 7 Nedim Filipović. jedna od najznačajnijih je nasljeđivanje posjeda. izuzetno respektabilna vojna snaga posrnulog Osmanskog carstva. i savremenik je Ali-pašinog sina. uostalom. po vezirovoj naredbi koja je upućena zapovjedniku na Ada-Kale. Već 1807. što je naročito došlo do izražaja poslije osmanskog poraza pod Bečom i gubljenja teritorija sjeverno od Save i Dunava. velikog turskog rivala na Balkanu. godine. savremenik tih događaja. dahije su protjerane i ubrzo likvidirane. kao glavnih oslonaca u vojnama. Nekoliko godina kasnije. zahtijevala je od bosanskih spahija. Srpski ustanici. a kasnije i upravu nad zvorničkim sandžakom i titulu paše.Slično se desilo kada je Aganlija pokušao kupiti harač u Sokolskoj nahiji. Ako je i bilo neke vrste saradnje nekih bosanskih prvaka sa srpskim ustanicima. poznatog Mahmud-paše Fidahića. ona je bila samo u vrijeme borbe protiv dahija. koja im je nametnuta zbog isturene pozicije u odnosu na Austriju. angažovanjem Bošnjaka dahije su uhvaćene i pogubljene. gdje su četvorica dahija zastali na putu Dunavom za Vidin. Dobro je poznato kako je uživanje malikjane bio jedan od najunosnijih prihoda u Osmanskom carstvu. bosanski begovat odnosno bosanske spahije. "Odžakluk timari u Bosni i Hercegovini". Memoari. u kojoj je uživalac malikjane odnosno zakupa ovog poreza bio je Hadži Salihbeg. u kojoj je bila i vojska knezova iz njemu potčinjenih nahija Beogradskog pašaluka. na čelu sa vezirom Bećir-pašom (Ebubekir-pašom). Sarajevo 1987. između ostalih tu je bila vojska valjevske nahije na čelu sa knezom Aleksom Nenadovićem 6. jednog od vođa pokreta za autonomiju i najbližeg saradnika Husein-kapetana Gradaščevića. bez obzira na to sa koliko su snaga angažovali na opsadu Beograda. Bosna. godine pominje se kao Ali-paša u borbama sa srpskim ustanicima. da budu stalno spremni za odbranu Bosne. .

Karađorđe i drugi prvaci pobune 27. U ljeto 1803. koja je naročito došla do izražaja nakon zauzimanja Beograda a prije toga i drugih gradova i koju karakteriše i pokušaj prenošenja pobune na Bosnu i spajanje sa Crnom Gorom. naročito u početku. Svjetlost. prvu koja se odnosi na period do 1805. Kada ću ja i tebeka preći. Da podsjetimo da je početkom XIX vijeka na evropsku odnosno svjetsku scenu stupio Napoleon sa osnaženom Francuskom. naročito nad ženama i djecom o čemu je pisao poznati istoričar Ćiro Truhelka. s takvim planom arhimandrit pivskog manastira Arsenije Gagović išao je u Rusiju radi podrške ruskog cara.10 Sudeći po dostupnim izvorima. tada se govorilo o obnovi "slavjanoserbskog" carstva kroz ustanke koji bi obuhvatili svo južnoslovensko hrišćansko stanovništvo. Stari Vlah. u nahijama iz sastava bosanskog ejaleta na desnoj obali Drine: Jadar sa Rađevinom. ti događaji su imali presudan uticaj na dešavanja i tok srpske pobune u Beogradskom pašaluku. i drugu fazu. koji su uglavnom poticali iz reda begovskih porodica.. Priboj i Višegrad. srpska epska narodna pjesma 10 Ćiro Truhelka. kao i kapetani u kapetanijama. već tada je počela realizacija onoga što će kasnije biti poznato kao projekat Velike Srbije. XXXIX. izbija rusko-turski rat 1806.godine pišu Hamdija Kreševljaković. izmeđ Bosne i izmeđ Srbije. "Bošnjaci i prvi srpski ustanak"." 9 I inače su srpski guslari u tom periodu bili svojevrsni glasnogovornici vođstva srpskog ustanka. Početak bune protiv dahija.. O tome piše Svetozar Ćorović" Među Srbima tada oživljava plan o obnovi slavijanoserbskog carstva. koji pokreće ratne pohode prema srednjoj i istočnoj Evropi. U samoj pripremi ustanka ustanici su poduzimali aktivnosti da pobunu prenesu ne samo na te nahije već i preko Drine.godine prota Matija Nenadović iz Valjeva dolazio je u Sarajevo da sa sarajevskim Srbima dogovara dizanje pobune i u Bosni. 11 Vladimir Ćorovoć. o tim težnjama i planovima govore stihovi "Vako Đorđe Drini besedio: Drino vodo plemenita međo. GZM. Beograd 1997. 8 9 .vezanim za Bosnu su i janjičari u Sarajevu i drugim gradovima. godine itd.avgusta 1804. Naskoro će i to vreme doći. U tretiranju ove pobune treba jasno razdvojiti dvije faze. Istorija srpskog naroda.godine i u kojoj vođstvo pobune u svojim zahtjevima ističe da je ona uperena isključivo protiv dahija.8 Nemiri i pobune u susjednom beogradskom pašaluku najviše su se osjećali. Sarajevo 1918. Sarajevo 1953. kao i zajednički nastup i ustanika i predstavnika Osmanske vlasti protiv dahija. dijelovi nahija: Novi Pazar. uz nezapamćenu brutalnost i zločine nad bošnjačkim muslimanskim stanovništvom. "11 Slične planove imali su i mitropolit karlovački Stratimirović i crnogorski vladika Petar I. I čestitu Bosnu pohoditi. Kapetanije u Bosni i Hercegovini.

"14 Tek kada su ugrožene bosanske granice. tako da je u našoj historiografiji uglavnom prisutno ono što su napisali srpski istoričari. što zahtjeva podvrgavanje tih gledišta kritičkoj analizi i povećane napore da se ovi događaji s početka XIX vijeka i učešće Bošnjaka u njima u potpunosti rasvijetli. obećava Hercegovcima da će se za manje od mjesec dana “sastati nam se vojske u Sarajevu. i o čemu se do sada veoma malo pisalo. s ciljem da spriječe prolaz Bošnjaka prema opsjednutom Beogradu.9.hercegovačkim glavarima (naslovljeno Arseniju Gagoviću) i pozivaju ih na pobunu: “Sva Bosna je gotova podignuti se. Naši historičari su. Beograd 1997. već sazrela za vreme ove borbe. uglavnom nekritički preuzimali gledišta srpskih historičara."13 Sa razvojem pobune Srbi nastoje prenijeti operacije preko Drine. Ono što će predstavljati teškoću u svemu tome je činjenica da je malo nepristrasnih izvora o ovim događajima. gdje su vođene teške borbe u prvoj polovini avgusta i u septembru 1806. na Mišarskom polju. Međutim. bez nametanja stavova srpskih historičara. gdje je zaire i džebane. da se snama sjedini”. i pravi je primjer koliko su srpski historičari bili pod uticajem guslara i epskih pjesama koje su tad nastajale. Učešće Bošnjaka u odbrani Bosne od ustaničkih provala ni dan danas nije cjelovito obrađeno. kako je dosad uglavnom bilo. kroz nametnute stereotipe o Bošnjacima kao Turcima i silnicima. svaka blaga i bisera nebrojeno”. što prestavlja drugu fazu ustanka. Istorija srpskog naroda. "U napred pominjanom Karađorđevom pismu Arseniju Gagoviću ustanici su pozivali Hercegovce da se združe u borbi. takođe i o navodnom srpskom junaštvu kroz glorifikaciju i stvaranje mitova o srpskim junacima i slično. u čemu su podnijeli izuzetno velike žrtve. Borbe su trajale 12 13 Husnija Kamberović. Srbi su podigli šanac četvorougaonog oblika. U blizini Šapca. "Bošnjaci – junaci na glasu". dostupni izvori ukazuju da su vođe ustanka od samog početka računali na širenje ustanka izvan Beogradskog pašaluka. pa će pre mesec dana biti u Sarajevu. uz rijetke izuzetke. godine. u okolna područja u kojima je bilo hrišćanskog stanovništva. Bošnjaci su se počeli uključivati u gušenje srpske pobune. da ovaj ceo pokret postane stvarno oslobodilački i da obuhvati širi krug. Preporod br. Sarajevo 1995 Vladimir Ćorovoć. Po ocjenama mnogih vojnih istoričara bitka na Mišaru nije završena vojničkom pobjedom ni jedne od strana učesnica.12 Iz ovih pisama jasno se vide ciljevi i strategija srpskih ustanika: "U isto vreme kod Srba se jasno vidi i težnja. 14 Isto . Primjer iskrivljivanja činjenica i predstavljanja historijskih ličnosti u iskrivljenom svjetlu je i poznati boj na Mišaru.

uglavnom krajiških. Očito je da bosanska vojska više nije bila motivisana da nastavi pohod prema Beogradu. brzo razbijena od dobro uvježbane i iskusne bosanske konjice. u tome ih je pokolebala i pogibija jednog broja kapetana. Beograd 2003 . Uspjeh ustanika sastojao se u tome što su se održali na Mišaru. pod Banjalukom. Kulin-kapetan." )16. bila je. na Mohaču. Ustanička konjica. i time spriječili prolazak bosanske vojske prema opkoljenom Beogradu. spasiše glavu uskačući u šanac ili bežeći u gustu šumu. dok se drugi dio vraća u Bosnu. zahvaćen sa svih strana konjicom Kulinkapetana. predviđena kao rezerva i smještena nedaleko od šanca.. Mnogi konjanici. ukoliko nije reč o iznenadnom udaru. Prema izjavama učesnika i analizama nekih srpskih vojnih istoričara. pa hrabro izginu naočigled čitave srpske vojske. odigrala je značajnu ulogu u pomicanju granica Osmanskog carstva na zapad i proslavila se u mnogim bitkama. koji je predvodio tursku konjicu. koja zbog nastupanja turske pešadije prema šancu nije mogla da im pomogne" 15. Zbog razmimoilaženja među Bošnjacima. a za ustaničku konjicu i sami srpski istoričari ponegdje priznaju da je bila više pokretna pješadija nego konjica (". Deo Lukinih konjanika se nađe u centru. 2003 Novica Stevanović. tako da je došlo do povlačenja prema Bosni. već prilikom prve ozbiljnije upotrebe na Mišaru. Novosti. samo u nekoliko navrata u toku višednevnih borbi usuđivali su se na ispade iz šanca. kod sela Žabar. i pogibije jednog broja bosanskih kapetana dolazi do nesloge i jedan dio vojske ostaje u Šapcu. često i neorganizovanog. ustanici su se uglavnom ograničili na borbu iz utvrđenog šanaca. svjesni da u otvorenoj borbi nemaju šansi protiv bosanske vojske. "Posle podne Turci obnoviše napad na srpski šanac. smatrana je za jednu od najboljih lahkih konjica u Evropi. isturivši uz ivicu šume svoju konjicu kako bi zaštitili bok pešadije od srpske konjice. više bila pokretna pešadija. a među njima i Jakov Nenadović. Nemade kuda da uzmakne. u borbama se uglavnom koristila prepadima iz zasjede i borbom iz utvrđenih šančeva. Ova turska konjica se u neposrednoj blizini šanca sudari sa srpskom konjicom. i drugdje. Beograd. konjica bosanskih spahija važila je u Evropi tog doba za izuzetno respektabilnu vojnu snagu. izvrši juriš i uspe da je razbije i rastera. Srpska konjica je. Novosti. Voždovi graničari sa Drine. S druge strane. Videvši da je srpska konjica neuporedivo manja od njegove. u stvari. kapetanom Stare Ostrovice. Uostalom. ustanička vojska se tek formirala. Ciljevi pohoda 15 16 Miladin Stevanović. predvođene Mehmed-begom Kulenovićem. Ratna lukavstva ustaničke vojske. zbog čega je došlo i do značajnih gubitaka.nekoliko dana uz obostrane gubitke. nije predstavljala ozbiljniju pretnju turskoj vojsci. poznatim Kulin-kapetanom.. doživjevši u povratku značajne gubitke.

Voždovi graničari sa Drine. . prebi je nadvoje i zahvati Luku po temenu. "Kulin-kapetan dočeka svojom sabljom Lukinu.Luka zadobi još nekoliko rana. Beograd 1951. Memoari. mučki je ranjen nakon čega je podlegao ranama. Ode Karađorđe. tako npr. Ovaj poznati krajiški gazija. Istina o događajima vezanim za srpske ustanke često sasvim drugačija od one predstavljene u srpskoj historiji.. Sarajevo 1999. a njegovo tijelo prenijeto je u Bosnu i ukopano u haremu džamije u Janji. čak su početkom septembra u dva navrata obnovili napade na Mišarski šanac. tačnije 18. godine.. avgusta (po starom kalendaru. Među objektivnije izvore o boju na Mišaru svakako spada prota Matija Nenadović. gde je od obe strane ginulo"18 Nije poznat razlog ovako šturog Nenadovićevog opisa boja na Mišaru. odemo u Mišar 1. kao i prethodni uspjesi i zaposjedanje desne obale Drine povećali su apetite ustaničkih vođa prema Bosni. mi ostanemo na Mišaru i često smo s Turcima bojeve zametali.19 Krajem 1806. 2003. op. očišćeno je područje do Valjeva . iako je izašao kao pobjednik megdana. Povijest Bosne II. možda je razlog taj što su se stvarni događaji na Mišaru umnogome razlikovali od opšteprihvaćene Višnjićeve "epske" historije bitke. a nakon objave rata pozvali su ih na zajedničku borbu.. zapovjednika bosanske konjice u poznatom boju na Mišaru. Matija Nenadović. 17 18 Miladin Stevanović. Novosti.bosanske vojske bili su djelomično ostvareni: razbijena je šestomjesečna ustanička opsada Šapca.Veći dio vojske ostao je u Šapcu. jedan od “proslavljenih” srpskih vojvoda pop Luka Lazarević. takođe i blokada Užica. učesnik bitke.). Rusi su i ranije. skoči s konja u čestar i prikri se. 19 Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekit. decembra počinje rat između Turske i Rusije. kad je dogovoreno primirjem i osigurana granica na Drini. Ovakav razvoj situacije. koji navodi da se vezir Husrev-paša vratio u Travnik u septembru.. Po nekim izvorima u septembru je tu potpisana neka vrsta primirja ustanika sa bosanskim vezirom. Međutim. pri čemu su očekivali i aktivno učešće hrišćanskog stanovništva i njegovo dizanje na ustanak. on prije izlaska na megdan postavlja dvojicu iz svoje pratnje da u slučaju nepovoljnog ishoda iz zasjede pucaju na Kulin-kapetana. novčano i na druge načine pomagali ustanike." 17 Vjerovatno predosjećajući da na otvorenom megdanu nema šanse protiv krajiškog junaka Mehmed-bega Kulenovića. koji je o ovim borbama zapisao samo nekoliko rečenica: "Dođemo u Beljin. “junački” je bijegom napustio bojno polje. ali bez uspjeha. m. Beograd. Videvši da je sve izgubljeno. poznatog Kulinkapetana. O tome piše i Muvekit. nakon što je izgubio megdan od Kulin kapetana.

kojom su Rusi uspjeli postići amnestiju i jednu vrstu samouprave za Srbe. niti po kojem osnovu dobijaju takav status. 21 20 . do 1832. nije pružala mogućnost povezivanja Krajine sa Hercegovinom. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. godine. među kojima su se isticali Osman-beg Gradaščević. Ugovorom nije navedeno koje su to nahije. Naredne 1813.21 Nakon Bukureštanskog mira između Rusije i Osmanskog carstva 16.godine srpski pobunjenici nisu više mogli računati na pomoć Rusa. begovi Sijerčići i dr. kada srpski ustanici preduzimaju nove ofanzive preko Drine. a znatno katoličko stanovništvo u Posavini nije bilo sklono uključivati se u ove pokrete.20 Sultan se ovim ugovorom obavezao da će u okviru srpske samouprave biti i šest nahija izvan beogradskog pašaluka koje su Srbi uspjeli pobuniti i osvojiti do vremena potpisivanja mira. Ahmed S. godine. Na Divanu. Janju. nizvodno od ušća Drine u Savu. što će kasnije biti povod knezu Milošu da to pitanje pitanje postavlja i tumači na različite načine. maja 1812. kao i Napoleonove pripreme za pohod na Rusiju. zaključeno je da se prikupi 30 hiljada vojnika. i da može porušiti sva utvrđenja kjoja su Srbi podigli. i već 26. godine preduzimaju veće vojničke pohode preko Drine. međutim u Posavini ih je suzbio Ali-paša Fidahić. napadaju Zvornik. sličnu onoj kakvu su imali Grci. Borbe na Drini nastavljaju se i narednih godina. godine. Sarajevo 1996.istočna i srednja Bosna. Radi pokušaja širenja pobune. Aličić. Srbi i 1807.godine bosanski vezir Ali-paša Derendelija naredio je da se skuplja vojska radi gušenja srpske pobune. U teškim borbama na Vladimir Ćorovoć. godine. takođe i 1810. u zavisnosti od stanja i pozicije Rusije u odnosu na Tursku. maja 1812. Istorija srpskog naroda. Te godine ponovo prelaze Drinu. nisu išli na ruku Rusima. Sklopljen je mir u Bukureštu 16. Ahmet-beg Krupić. Događaji u Evropi. Posebno se pokazala nepovoljnom osma tačka. koji je ipak bio nepovoljan za sultana. Odlučujuća bitka u toku tzv. maja 1813. pogotovo 1809. Ali-paša Fidahić. Beograd 1997. Bosanska vojska se kao i obično prikupila na Orlovom polju kod Janje. Mahmut-beg Tuzlić. Istom tačkom Turska je dobila pravo da uvede svoju vojsku u gradove. vezana za srpsko pitanje. jula prelazi Drinu. sa pretežno muslimanskim stanovništvom. Prvi su Drinu prešli posavski i podrinjski begovi. prema Šapcu. održanom 31. koji su iz tih razloga poveli pregovore o miru sa Turskom.godine. Bijeljinu. u prvom redu savez Austrije sa Napoleonovom Francuskom. kada su vođene teške borbe kod Loznice. prvog srpskog ustanka vodila se kod Zasavice.

24 Enver Imamović. a na njegovo mjesto postavljen Huršid Ahmed-paša. . Sarajevo 1999.24 Zauzimanje. trudnicama su parali utrobe i vadili nedonoščad. kako su sami izjavljivali. Preporod br. Užički muteselim Mustafa-paša zatražio je pomoć bosanskog valije zbog 22 23 Muslimanska narodna pjesma Husnija Kamberović. Preko 6 000 vojnika je sjekirama 20 dana krčilo put kroz šumu. drugi srpski ustanak. Kako su Bošnjaci bili bliže srpskom taboru. godine pobjednički ulazi u Beograd.26 Kada su se Srbi ponovo pobunili 1815. najmanje očekivali: kroz neprohodnu šumu. a petog oktobra 1813. Nakon toga bosanska vojska zauzima Šabac. Sarajevo 1995. ali i šire. U silovitim jurišima branioci Zasavice bili su naprosto pregaženi. samo malobrojni su se uspjeli spasiti preplivavši Savu. "Bošnjaci i prvi srpski ustanak". koju je branio Miloš Obrenović sa 20 hiljada srpskih ustanika.")22. dotadašnji veliki vezir. Istoričari su zapisali da je to bio jedan od najvećih zločina nad nedužnim civilnim stanovništvom u povijesti ljudskog roda. Pred bitku na Zasavicu srpski tabor. septembra 1813. Savu piju. koji je te godine i opozvan.25 U isto vrijeme hercegovački i begovi iz srednje Bosne sa svojom vojskom dolaze do Užica i omogućavaju da se protjerano stanovništvo vrati na svoja ognjišta. Sarajevo 1918. godine i kada su digli tzv. koji su u jurišu i borbama prsa u prsa zauzeli srpski šanac ("Sarajlije. zbog stravičnih zločina koje su srpski ustanici počinili prilikom zauzimanja Beograda 1806. koje je bilo pretežno bosanskog porijekla. zaklan je veliki broj žena sa djecom. izgledao je neosvojiv. Historija bosanske vojske. Srbi su mogli čuti lupu sjekira i u strahu su molili Austrijance da posreduju kako bi se izbjegao sukob". Zabilježeno je da je većina stanovništva završila pod srpskim nožem. GZM XXXIX. Bosanska vojska je krenula pravcem kojeg su Srbi. 26 Safetbeg Bašagić.Zasavici. imalo je poseban odjek u Bosni. godine. "Bošnjaci – junaci na glasu". Bosna je bila zaokupljena nemirima i sukobima ajana sa bosanskom vezirom Ali-pašom Derendelijom. Zasavicu biju. mladi janjičari. do kojeg je došlo 17.9. odnosno oslobođenje Beograda. godine nad njegovim stanovništvom.O taktici koju su Bošnjaci u to vrijeme primjenjivali najbolje svjedoči sljedeće: " Ali je važno istaći da su Bošnjaci jurišali uvijek s one strane s koje je neprijatelj najmanje očekivao. Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Miloš Obrenović sa malim brojem vojnika spasio se povlačenjem sa Zasavice... 25 Ćiro Truhelka. naročito su se istakli sarajevski janjičari. Sarajevo 1900. kojeg je s jedne strane opasavala Sava a s druge močvare i velika neprohodna šuma.23 Neposredno pred zauzimanje srpskog šanca na Zasavici.

ali i begova i ajana. Dolaskom novog vezira. jula 1826. koji je i pregovorima. Čačak i Valjevo. a janjičarska pobuna koja je odmah iza toga dignuta u Stambolu u krvi ugušena. u Bosni se nastavljaju nesporazumi i zategnutosti između bosanskih ajana i osmanske vlasti u Stambolu. tako da je prisustvo bosanske vojske moglo samo ojačati 27 Galib Šljivo. godine Srbi su dobili neku vrstu poluautonomije. Zbog takve politike vezira Bošnjaci se nisu odazvali na poziv na vojnu u rusko-turskom ratu 1828. i podmićivanjem potkupljivih osmanskih paša dobijao jednu po jednu povlasticu za sebe i srpsku samoupravu.27 Odziv Bosanaca bio je slab. bosanski janjičari su zbog stalnog učešća u vojnama za odbranu Bosne uživali veliki ugled u Bosni. kuge ali i zbog bojazni da novi vezir želi da se obračuna sa njima. ali reforme u stvarnosti nije uspio provesti. Muslimansko stanovništvo na području koje je bilo predmet Marašlijinog i Miloševog sporazuma i Srbi bili su ovim sudski i administrativno odvojeni jedni od drugih. Dok je knez Miloš učvršćivao svoju vlast u Srbiji. Ovim sporazumom 1815. a ubrzo nakon toga vezir biva opozvan i katil-fermanom pogubljen na putu za Stambol. godine. s ciljem provođenja reformi i zavođenja reda u nemirnoj pokrajini. S jedne strane zbog činjenice da je Soko uspješno odolijevao ustaničkim napadima za cijelo vrijeme ustanaka. kako zbog stalnih sukoba. dakle u sastavu bosanskog ejaleta. a na uštrb prava muslimanskog stanovništva u Beogradskom pašaluku. što je izazvalo revolt i pobunu. Srbi su organizovani u knežinama. sa kneževima na čelu. Za razliku od janjičara u Stambolu. koju su pored janjičara podržali i ajani i ulema. naročito nakon obznanjivanja reformi sultana Mahmuda II.pobune Srba u nahijama Rudnik. koji su vremenom postali više paradna formacija nego što su kao nekad bili udarna snaga Osmanskog carstva. Ferman o reformama je pročitan na Bajram-namaz 15. U međuvremenu. Soko. godine u Sarajevu. Morali Namik-paše Bosanci se odazivaju i odlaze u rat. međutim dolazi do primirja. Za vezira u Bosnu. Navedenim sporazumom nahije Jadar i Rađevina ostali su pod upravom zvorničkih paša. koja je im je davala unutrašnju samoupravu u nahijama Beogradskog pašaluka. zbog brojnog muslimanskog stanovništva u selima sokolske nahije i sl. sa znatnom vojskom poslat je Abdurahim-paša. kojima je ukinut janjičarski red. Bosna i Hercegovina 1813-1827 . dok je situacija u Sokolskoj nahiji bila specifična iz više razloga. bez većih borbi i nakon pregovora i postignutog sporazuma između Marašli Ali-paše i Miloša Obrenovića. zatim zbog blizine Zvornika i Srebrenice. završen je srpski ustanak. lukavstvom i demonstracijom moći uspio pogubiti ili otpremiti u progonstvo veliki broj janjičarskih vođa.

Bosna i Hercegovina 1827 – 1849. godine U stvari. čine suštinu ovog hatišerifa. i samog pokreta.oslabljenu poziciju turske strane u pregovorima koji su počeli. tako da je turska strana i pored odugovlačenja. pogotovo poslije objavljivanja odredbi Jedrenskog ugovora. Garancije slobode trgovanja. Za svo to vrijeme pitanje reformi i stvarnog ukidanja janjičara ostalo je po strani. sprovođenja članova komisije u Zvornik i njihovo protjerivanje sa ovog područja. realizovano je hatišerifom iz 1833. podizanja škola. Rađevina i Moravica (u okviru Starog Vlaha). crkava i manastira. godine. gdje su članovi komisije napadnuti i jedva se spasili od ogorčenih stanovnika Sakara i Malog Zvornika.28 Pitanje prekodrinskih nahija potencirano je za cijelo vrijeme priprema za pokret. zatim drugi 1830. u periodu nakon Jedrenskog mira nije se tačno znalo o kojim nahijama. . pod pritiskom Rusa popustila. organizovanja sopstvenog sudstva i administrativne uprave. Najteži incident desio se kod Malog Zvornika. Ispostaviće se da se radi o sljedećim prekodrinskim nahijama iz sastava bosanskog ejaleta: Jadar. kao i pravo muslimanskog stanovništva da stanuje samo u gradovima ili da napusti zemlju. U obimnoj prepisci izmeđe Porte i 28 Galib Šljivo.14. uz istovremeno razgraničenje. Banja Luka 1988. godine kojim je definisan odnos između Srbije i Osmanskog carstva i proklamovana prava i povlastice srpskog naroda na teritoriji koja je bila slobodna u vrijeme Prvog srpskog ustanka. pogotovo kad su počele pristizati vijesti o otimanju imanja i protjerivanju muslimanskog stanovništva od strane Srba iz prekodrinskih nahija. septembra 1829. Dodjeljivanje autonomije Srbiji. obećanje Porte da vrati šest nahija koje su Srbi izgubili gušenjem ustanka 1813. i odredila komisiju za provođenje fermana o ustupanju nahija. Na kraju. na što se Osmansko carstvo obavezalo Akermanskom konvencijom (1826) i ponovo navedenim Jedrenskim mirom bilo je posljedica jačanja ruskog uticaja na Balkanu. Jedrenski mir je prisilio Portu da izda Srbima prvi hatišerif 1829. tako da je došlo do onemogućavanja rada komisije. odnosno kojim teritorijama se radi. godine. pa i nakon pobjede bosanske vojske nad vojskom velikog vezira kod Štimlja. Ovakvim razvojem situacije naročito su bili nezadovoljni Bosanci. Srbija je postala vazalna kneževina pod turskim suverenitetom i ruskom zaštitom. Sultan je priznao Miloša Obrenovića za nasljednog kneza što je potvrđeno beratom iz iste godine. među kojima su i neke nahije iz sastava Bosanskog ejaleta. kojima se Turska obavezala da pod srpsku samoupravu preda šest nahija koje su ustanici bili zauzeli u vrijeme prvog ustanka.na Kosovu.

januara do 5. Kada je u proljeće 1831. tako i za Srbiju. primjer za to je srpsko zauzimanje Beograda. bio je svjestan odakle prijeti najveća opasnost po Bosnu i Bošnjake. prvo u Gradačcu. radi spriječavanja mogućeg srpskog upada. od 20. kao odgovor na Miloševu ponudu da ih izmiri sa sultanom. Husein kapetan Gradaščević. februara 1831. 30 Husnija Kamberović. predstavnika uleme i drugih prvaka. dodatno otežava ionako tešku situaciju. znali su za velike žrtve. koji dovodi do poznatog pokreta za autonomiju Bosne. kao i janjičari u unutrašnjosti. Sarajevo 1918.dok su mlađi znali za njih kroz učešće očeva i starije braće (Husein preko oca Osman-kapetana i brata Osman-paše Gradaščevića. moja je sablja sjekla prije nego je tvoja kovana.30 Vođe pokreta za autonomiju Bosne dobro su znali kakva opasnost prijeti Bosni od Miloševe Srbije u usponu. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. s ciljem gušenja pokreta za autonomiju. koji je za zasluge u borbama sa ustanicima dobio titulu paše). a govorkalo se i o ukidanju kapetanija. godine u konacima Husein-kapetana Gradaščevića. u decembru 1830. GZM XXXIX. godine.. dolazi do više skupova bosanskih kapetana. a na štetu Bošnjaka. godine. koji je vješto podmićivanjem turskih predstavnika u Srbiji i u Stambolu dobijao razne privilegije. Husein-kapetan ostavlja dio svoje vojske kod Zvornika. Vođa pokreta Husein-kapetan Gradaščević. Zmaj od Bosne. do 1832. godine krenuo da se suprostavi osmanskoj vojsci koja je pošla na Bosnu. "Bošnjaci i prvi srpski ustanak".31 Takođe i sarajevski janjičari. Gradačac 2002 31 Ćiro Truhelka. Srpskom knezu i navodnom osmanskom vazalu Milošu Obrenoviću. pa u Tuzli. stalno su bili angažovani u borbama.. ali i zločine nad civilnim stanovništvom. gotov sam u svako doba i na svakom mjestu. Sarajevo 1996. uz istovremenu prijetnju da bi se sa svojom vojskom mogao pridružiti sultanovoj vojsci protiv Bošnjaka. a odlučujuću ulogu su odigrali u velikoj pobjedi na Zasavici 1813. tako da popuštanje i ustupci osmanske vlasti prema Srbima. 29 . godine.29 U vrijeme ovih previranja oko srpskog pitanja stanje u Bosni je pogoršano i zbog najavljenih reformi i ukidanja janjičara.. Posebno su aktivni bosanski ajani i kapetani. " Poslije pobjede nad vojskom velikog vezira na Kosovu jedan od zahtjeva Bošnjaka prema sultanu bio je da se Srbima ne ustupaju Ahmed S. kako za sebe kao nasljednog kneza Srbije. Da te dočekam. poručio je u pismu: ".Bošnjaka bilo je puno obećanja od strane Porte da "neće bosansku teritoriju davati kaurima u ruke". ajana. Aličić. oni stariji među njima i sami su bili učesnici teških skoro desetogodišnjih borbi sa ustanicima (Mahmud-paša Tuzlić).

pokret za autonomiju Bosne u okviru. 32 .godine iz Krupnja su iseljene preostale 32 porodice u Bosnu. mahom bošnjačkog porijekla. oko rijeke Moravice). kao i u Moravičkom Starom Vlahu (šire područje današnje Ivanjice. sve oči muslimanskog stanovništva u njima. Kneževina Srbija 1830-1839. nije uspio i pored početnih uspjeha i pobjede nad vojskom velikog vezira na Kosovu polju. sigurno je da je neuspjeh Gradaščevićevog pokreta imao znatnog uticaja na njihovu sudbinu. U tim nahijama vladalo je veliko iščekivanje. Bosna je praktično obezglavljena i postaje lahak plijen za kažnjeničke ekspedicije slate iz Stambola. 33 Radoš Ljušić.32 Nažalost. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. godine. Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić. po mnogo čemu bila je blisko vezana za Bosnu. Poslije sloma Gradaščevićevog pokreta i u Jadru i Rađevini.prilike. godine. a konačni slom pokreta dešava se u bitkama oko Sarajeva.Jadar i Rađevina. iako nije bila u sastavu bosanskog ejaleta. Sarajevo 1996. izgrađena je na stijeni u Sokolskim planinama i imala je prilaz samo s jedne strane uskom stazom. tako da u sudbonosne događaje u drugoj polovini 19.33 Po mnogo čemu specifična je situacija vezana za nahiju Soko. kod Lipljana 1832. Aličić. gdje u pomoć vojsci vezira priskaču hercegovački ajani. pod Gradaščevićevim rukovodstvom. do 1832. bile su uprte u Bosnu. Sokolska nahija. Progonstvom Husein kapetana i većine njegovih pristalica. U toku srpskog ustanka i pored čestih borbi ustanici nisu ni u jednoj prilici Ahmed S. Kada se radi o prekodrinskim nahijama. zbog blizine Srebrenice i Zvornika ponajviše. već u sastavu Smederevskog sandžaka. za koju je važilo da je neosvojiva. Muslimansko stanovništvo nahije Jadar (šire područje oko Loznice) iseljeno je 1833. godine. a najveći udarac Bošnjacima zadaje Omer-paša Latas 1850. Uostalom. godine. srebrenički ajani su tradicionalno bili zakupnici malikjane – zakupa harača u sokolskoj nahiji. sa sjedištem u dobro utvrđenom Sokolu. Te 1834. dok su muslimani nahije Rađevina (šire područje oko Krupnja) iseljeni naredne godine. Beograd 1986. najviše zbog nesloge bosanskih prvaka i međusobne netrpeljivosti. i koju su Osmanlije s ponosom zvale "nevjestom sultanovom". za preostalo muslimansko stanovništvo nastaju teške. kao i da se zaštite svi muslimani i njihovi posjedi u Smederevskom sandžaku. Ova tvrđava. vijeka Bosna ulazi bez vođstva koji bi moglo Bosni i Bošnjacima ponuditi rješenja adekvatna izazovima vremena.

koji su krenuli da pomognu Sokoljanima. 36 Milivoje Vasiljević. godine. Bučje i Petrc (danas Šljivova). Laze. niti 1832. godine. godine. godine. zbog zaštite koju su ovim selima pružali topovi iz tvrđave. Donje Postenje. uglavnom u kasabu Kozluk kod Zvornika. do sporazuma. Ahmed S. Mala. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. Sokoljani su protjerali članove komisije i time onemogućili njen rad. Kozle. Soko . Samo manji broj stanovnika sela sokolske nahije se iselio u Bosnu. uz upotrebu srpske "narodne" vojske počelo je u julu 1834. Srpska vojska nije se usudila da izvrši iseljavanje sela oko samog Sokola. osim povremenih opsada ništa drugo nisu mogli postići. Radi se o selima Aluga.34 Iako su srpske sreske starješine.mogli ozbiljnije ugroziti Soko. Po objavljivanju hatišerifa 1833. Aličić. pri čemu je bilo i borbi oko Uzovnice. sastavljena od dobrovoljaca. zbog odlučnosti Milivoje Vasiljević. Soko – grad. godine i trajao je do aprila iste godine. Posle dugih pregovora došlo je u maju 1833.36 a u njih se 1835. bez većeg uspjeha. na osnovu odredbi konferencije u Kanlidži. Šabac 1998. Srbiji je pripojeno šest traženih nahija i ona je tako znatno. knez Miloš je uspio potkupljivanjem vidinskog Husein-paše da je formirana komisija za iseljavanje. Zakućani. 35 34 . godine. dok se jedan broj sklonio u tvrđavu Soko. bila povećana i pojačana. Stanovnici Sokola su konačno iseljeni u oktobru 1862. godine vraća i većina onih koji su prethodne godine iseljeni u Bosnu. ni 1831. Šabac 1988. koji je praktično značio iseljavanje svih muslimana u Srbiji (osim onih u gradovima Beograd. Tako ostaje sve do konačnog iseljenja Sokola 1862. Sarajevo 1996. pod komandom Tome Vučića Perišića.Grad. Međutim. kojom je Turska bila primorana pristati da poruši tvrđave Soko i Užice. Prinudno iseljavanje. Jedino su Mali Zvornik i Sakar. godine. Šabac. Peći. Soko. da izvrši iseljavanje iz sela sokolske nahije. po instrukcijama kneza Miloša stalno radili na iseljavanju. a sa srpske strane Stojan Simić i Đorđe Protić). godine nisu ih uspjeli iseliti. i koja je počela sa radom 17. Smederevo i Kladovo – Fethislam). skoro za celu jednu trećinu svog dotadašnjeg poseda. decembra 1833. U proljeće naredne godine knez Miloš je poslao srpsku narodnu vojsku. Sokoljani su im stavljali do znanja da čekaju da se smiri stanje u Bosni. "popečitelja vojno-policijskih dela". Užice. do 1832. u kojoj je sa osmanske strane bio kapidžibaša Ahmed Keššaf efendija35. tako da su se do kraja godine vratili i oni koji su bili otišli u Bosnu. u kojima je učestvovala i vojska iz Bosne. Prvi pokušaj iseljavanja muslimanskog stanovništva iz Sokolske nahije započeo je već u februaru 1830.

i tek 1878 . održala do 1862. ostali neiseljeni. Ustupci koje je sultan davao Srbima. iz teritorija istočno od Drine (osim stanovništva u gradovima Šapcu. Užicu i Sokolu) do 1834. uglavnom etničkih Bošnjaka. i zbog zaštite zvorničke tvrđave. Ovi pokreti imali su značajan uticaj na stanje i odnose u Bosni početkom XIX vijeka. i tako je ostalo i dan danas. pod zaštitom sokolske tvrđave. a stanovništvo iseli iz tih gradova. posebno ustupanje prekodrinskih nahija iz sastava bosanskog ejaleta. kada su odredbama Konferncije u Kanlidži (4. uspjelo je da opstane u svojim domovima. . Odrebama ove konferencije turska vojska – nizam ostaje u četiri grada Beograd. godine. i okolnih sela. Pobuna Srba u Beogradskom pašaluku prvih godina XIX vijeka. Kladovo (Fethislam) i Smederevo (predato kneževini 1867). godine ova dva naselja ulaze u sastav Srbije.) donijete odluka da se poruše tvrđave Soko i Užice. jer su akcije srpskih ustanika već od početka bile usmjerene i prema Bosni. pojave nacionalnih pokreta među hrišćanskim narodima pod osmanskom vlašću i sl. godine. prema dostupnim izvorima. g. zbog velike upornosti i odlučnosti da se na isele. Šabac. dijelom i zbog zauzetosti stalnim otvorenim ili prikrivenim sukobima sa bosanskim vezirima. poznata kao prvi srpski ustanak. septembra 1862. bili su jedan od najznačajnijih razloga za nastajanje pokreta za autonomiju Bosne u okviru osmanskog carstva. od samog početka imala je puno šire ciljeve od puke bune protiv dahija. To su jedina dva naselja nekadašnjih prekodrinskih nahija u kojima se do dan danas održalo bošnjačko stanovništvo. godine. Jedino su se sela oko Sokola. Muslimansko stanovništvo naselja Mali Zvornik i Sakar. što je završeno do početka novembra 1862. ali i zbog zaštite zvorničke tvrđave. kao i otporom najavljenim promjenama u organizaciji osmanske uprave. Neuspjeh pokreta imao je za posljedicu i protjerivanje cjelokupnog muslimanskog stanovništva.stanovnika da ostanu. ali do uključivanja Bošnjaka u protiv akcije dolazi tek kada su granice Bosne bile ugrožene. a i tada su se Bošnjaci zadovoljavali samo protjerivanjem ustaničke vojske u unutrašnjost Beogradskog pašaluka. Po završetku prvog ustanka Bošnjaci se sve do objavljivanja hatišerifa o srpskoj samoupravi nisu u većoj mjeri bavili pitanjem prekodrinskih nahija. odnosa Rusije i Turske. i kao takvu treba je posmatrati u širem kontekstu stanja i previranja u Evropi nakon francuske revolucije. Sve oči muslimanskog stanovništva u prekodrinskim nahijama bile su uprte u Bosnu.

Historija bosanske vojske. Sarajevo 1999. "Bošnjaci i prvi srpski ustanak". Sarajevo 1999. Sarajevo 1991. Miladin Stevanović. Memoari. Husnija Kamberović. Povijest Bosne II. Matija Nenadović. Novi Sad – Beograd 1960. Soko . Sarajevo 1996. Beograd 2003 . Enver Imamović. XXXIX. Šabac 1998. Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Milivoje Vasiljević. Novica Stevanović. "Prva godina srpskog vojevanja na dahije". godine. POF. Nedim Filipović. Hamdija Kreševljaković. Sarajevo 1995. Aličić.Grad. "Odžakluk timari u Bosni i Hercegovini". Beograd 1954. Preporod br. Karadžić. Gradačac 2002. Kneževina Srbija 1830-1839. Voždovi graničari sa Drine. Vuk Stef. Vladimir Ćorovoć. GZM.Literatura: Ahmed S. Husein kapetan Gradaščević. Safetbeg Bašagić. Sarajevo 1900. Svedočanstva o prvom ustanku. Banja Luka 1988. Izabrana djela II. Husnija Kamberović. Beograd. 2003. Beograd 1997. "Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini". 36/1936. Sarajevo 1987. Novosti. "Bošnjaci – junaci na glasu". Istorija srpskog naroda.9. Ratna lukavstva ustaničke vojske. Vuk Karadžić. Bosna i Hercegovina 1827 – 1849. Sarajevo 1953. do 1832. Galib Šljivo. Novosti. Svjetlost. Beograd 1951. Beograd 1986. ( Prvi i drugi srpski ustanak – Život i običaji naroda srpskog ). Sarajevo 1918. Ćiro Truhelka. Pokret za autonomiju Bosna od 1831. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekit. Radoš Ljušić. Hamdijs Kreševljaković.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->