You are on page 1of 114

JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE

TELAICA

PRIRODNE VRIJEDNOSTI PARKA PRIRODE TELAICA"

SALI, 2007.

Javna ustanova Park prirode Telaica Sali

Prirodne vrijednosti Parka prirodeTelaica

Izradila:
Nikolina Bakovi, dipl.ing.biol. v.d. struni voditelj JU PP Telaica

Autori fotografija:
Nikolina Bakovi German Grbin

SALI, 2007.

SADRAJ:
UVOD ...................................................................................................................................... 4 KRAJOBRAZNA OBILJEJA .................................................................................................. 9 TIPOVI STANITA .................................................................................................................. 9 FLORA .................................................................................................................................. 13 FAUNA KRALJENJAKA ......................................................................................................17 PTICE ............................................................................................................................. 18 VODOZEMCI .................................................................................................................. 35 Ugroenost vodozemaca .......................................................................................... 40 Zatita vodozemaca .................................................................................................. 42 Vanost vodozemaca kao bioindikatora .................................................................... 43 GMAZOVI ....................................................................................................................... 44 Ugroenost gmazova ................................................................................................ 65 Zatita gmazova ........................................................................................................ 66 SISAVCI .......................................................................................................................... 67 Prostorna i vremenska distribucija svojti ................................................................... 79 Ugroenost sisavaca ................................................................................................. 79 Zatita sisavaca ........................................................................................................ 81 IMII ........................................................................................................................... 82 Ugroenost imia ................................................................................................... 93 Zatita imia ........................................................................................................... 94 Vanost imia kao bioindikatora ............................................................................ 95 ZAKLJUAK ......................................................................................................................... 96 Uzroci ugroenosti .................................................................................................... 96 Zatita ........................................................................................................................ 99 Podruje Ekoloke mree ....................................................................................... 105 Bioindikatorske vrste ............................................................................................... 108 Daljnja istraivanja .................................................................................................. 108 Daljnje aktivnosti u Parku ........................................................................................ 109 LITERATURA ...................................................................................................................... 111

UVOD
Meu izuzetno vrijednim podrujima Republike Hrvatske, posebno mjesto zauzima Telaica, jedini Park prirode na moru. Po prirodno-geografskim obiljejima, flori i fauni, geomorfolokim cjelinama, moru, podmorju i pejzanim arealima predstavlja jedinstveno prirodno dobro smjeteno na posljednjim kopnenim, odnosno morskim kilometrima dravnog teritorija RH. Park prirode Telaica obuhvaa krajnji JI Dugog otoka, pripadajue otoie, hridi i akvatorij u sastavu Zadarske upanije. Park je okruen otvorenim morem sa june strane. Na JI je NP Kornati, na sjeveru lavdarski kanal ,a na SZ je jedino kontinuirano kopneno okruenje predstavljeno JI kopnom Dugog otoka. Unutar granica Parka ne postoji naselje u klasinom obliku a puinski otoci kao prostorne cjeline odlikuju se visokim stupnjem ouvanosti svog prirodnog karaktera i na taj nain predstavljaju veliki izazov za ouvanje i afirmaciju svoje autentinosti. Sam Park obuhvaa povrinu od 70,50 km2, od koje 25,95 km2 pripada kopnu Dugog otoka i pripadajuih otoia te 44,55 km2 mora. Najvei udio otoka odnosi se na Dugi otok (93,4%), a ostalo su pripadajui otoci, otoii i hridi (6,6%). Sama uvala Telaica je meu najsigurnijim i najljepim prirodnim lukama Jadrana s izuzetno razvedenom obalom. Duga je 9,1 km, a iroka 160 do 1800 m s ukupnom duinom obale od 68,78 km. Izvanredna horizontalna razvedenost izraena je velikim brojem otoka, otoia, hridi, uvala i rtova, a indeks razvedenosti iznosi 8,38. Na podruju Parka je 19 otoka, odnosno 15 otoka i 4 hridi, te 25 manjih uvala. Najznaajnija i najpoznatija obiljeja Parka su slano jezero Mir (povrine 0,23 km2) i najvei jadranski strmac, Dugootoki strmac, s june strane Parka koji see do 161 m visine nad morem, 90 m od dna do morske razine i 7 km du longitudinalne tektonske crte. Pejzano najistaknutija pojava su polja u kru, ujedno osnova agrarne valorizacije na kojoj se tisuljeima bazira opstanak stanovnitva na otoku. Klimatski areal u koji spada Telaica odlikuje se blagim zimama i suhim ljetima, s barem tri puta vie oborina u najkinijem mjesecu zime u odnosu na najsuniji mjesec ljeta (u kojem je u pravilu manje od 40 mm). Ljeta su vrua, suha i vedra. Ovakova klima naziva se jo i klimom masline, a u prirodnim i poluprirodnim uvjetima za nju je, pogotovo na malim nadmorskim visinama, vezana vegetacija uma hrasta crnike (Quercion ilicis), s pripadnim degradacijskim i sukcesijskim stadijima (makije, garizi, travnjaci, kamenjare, stijene, toila) koja doista dominira u Telaici. Zbog oskudne kopnene vegetacije, rosa je obino obilna i donekle nadomjeta kiu. Temperatura zraka koleba od prosjenih 8C u

veljai do prosjenih 25C u srpnju i kolovozu (godinji prosjek oko 16C). Naoblaka je malena: u cijeloj godini vedrih dana ima duplo vie nego oblanih (151:74). Meutim, interesantno je da gotovo svakog oblanog dana pada kia. Glavni kini maksimum je u listopadu (u ostalim dijelovima Hrvatske to je studeni). Prevladavaju vjetrovi jakosti 1 do 3 bofora (u 70 % sluajeva), s tim da dominira pomicanje zranih masa od mora prema kopnu. Sunce sja izmeu 2600 i 2700 sati godinje, a ultraljubiasto zraenje iznosi svega oko 5 % ukupnog zraenja. Fenomen "kra", kao jedan od najvrijednijih prirodnih resursa hrvatskog prostora uope, karakterizira i ovaj prostor. U dugootokim karbonatnim stijenama (plitkomorski vapnenci i dolomiti kredne starosti), koje su - s duim ili kraim prekidima - ve 65 milijuna godina izloene atmosferskom utjecaju i intenzivnim procesima okravanja, moemo nai gotovo sve krke oblike kao i u ostalim dijelovima hrvatskog krkog prostora (spilje, jame, krape, doline itd.). U vegetacijsko-fitogeografskom smislu, podruje pripadaju eumediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko-litoralnog pojasa mediteranske regije, a fitogeografski pripada istonojadranskom sektoru jadranske provincije. Osnovicu klimazonalne umske vegetacije izgrauje as. Myrto-Quercetum ilicis, vegetaciju stijenjaa as. Phagnalo-

Centaureetum ragusinae, a priobalnih grebenjaa as. Plantagini-Limonietum cancellati.


Otoci su veinom obrasli panjakim oblicima vegetacije, suhim travnjacima reda

Cymbopogo Brachypodietalia (karakteristina vrsta je trava Brachypodium ramosum razgranjena kostrika). U Parku nalazimo i ume alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) Od
kultura najistaknutije su maslina, smokva, loza, roga, nar i badem. Floristiko bogatstvo, prisustvo endema te postojanje veeg broja razliitih i kontrastnih biocenoza (submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, buici, mjeovite vazdazelene ume i makija crnike i otrike, makija divlje masline i drvenaste mljeike, povrine stjenovitih obala pod halofitima, dalmatinske vapnenake stijene, ilirsko-jadranska primorska toila, mediolitoral infralitoral i cirkalitoral krakih morskih jezera, vonjaci, maslinici i vinogradi) daju ovom prostoru izuzetnu bioloku raznolikost. Fauna Parka jednako je zanimljiva kao i flora. Na podruju Telaice utvreno je osam vrsta imia. Preko dana zadravaju se na tamnim mjestima kao to su duplje u starom drveu, spilje i poluspilje. Prema do sada dostupnim podacima u Telaici zabiljeeno 109 vrsta ptica, iako se smatra da bi se ovdje moglo zabiljeiti znatno vie. Meu njima su najzanimljivije grabljivice, te

na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus), a osim njega ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol (Falco eleonorae), mali sokol (Falco

columbarius) i vjetrua (Falco tinnunculus). S obzirom na znaaj ptica PP Telaica je


uvrten u Ornitoloki znaajna podruja (Important Bird Area - IBA podruja) prema tzv. kriteriju B2 vrste koje nemaju dobru zatitu na podruju Europe, i za koje je bitno da ive u zatienom podruju. Od vodozemaca ovdje ive dvije vrste aba, a do sada je utvreno 13 vrsta gmazova. Jedina zvijer koja ivi u podruju Parka jest kuna bjelica (Martes foina), a poetkom osamdesetih godina prolog stoljea na podruju PP Telaica dovedeno je nekoliko parova muflona (Ovis musimon). Iako nisu autohtona divlja izvanredno su se aklimatizirali s obzirom da ovaj prostor biotopski potpuno odgovara prostoru njihova porijekla (Korzika, Sardinija). Meu najvrjednijim dijelovima Parka su vodene povrine, poglavito more, koje ini 63% ukupne povrine Parka. Kao takvo more je prvenstveno objekt zatite sa svim svojim fizikim, kemijskim i biolokim svojstvima. U podmorju ivi oko 250 biljnih te 300 ivotinjskih organizama. Naime za otok openito, pa tako i za Dugi otok, moemo rei da ini jedan zaseban ekosustav, koji funkcionira sam za sebe. A to je vei biodiverzitet (bioloka raznolikost), to je ekosustav stabilniji. Izoliran morem, evolucija onih ivotnih oblika vezanih uz kopno, na njemu tee u jednom zasebnom pravcu. Tako nastaju endemi i rijetke zatiene vrste koje su se prilagodile tono odreenim ivotnim uvjetima. Prirodni uvjeti prostora ograniili su razvoj gospodarskih djelatnosti na poljoprivredu, ribolov i stoarstvo, a u novije vrijeme na turizam. Poljoprivredna aktivnost prisutna je u prostoru Telaice od najstarijih vremena, posebno izraena kroz tradicionalne oblike autohtonog mediteranskog gospodarenja. Poljodjelske povrine danas zauzimaju oko 10% kopnenog dijela Parka prirode, a oko 55% povrine predstavljaju krki kamenjarski panjaci, koji su oduvjek bili osnova uzgoja stoke sitnog zuba (ovce, koze). Danas je poljoprivredna aktivnost znatno slabije izraena nego do prije etrdesetak godina kada su mahom sve povrine bile intezivno obraivane. Ipak, ta aktivnost zadrana je mjestimino ak i u najudaljenijim predjelima. Najznaajnije poljoprivredne povrine zauzimaju desetak krkih polja na humiziranim crvenicama. Radi se o vinogradima, te u manjoj mjeri povrtnjacima i vonjacima. Od poljodjelskih grana najizrazitije je maslinarstvo. Mjestimino tu su prisutne i druge kulturne vrste (smokva, roga, oskorua, kruka i dr.). Navedene poljoprivredne aktivnosti vrlo povoljno se uklapaju u koncept zatite Parka prirode, a poljoprivredne povrine predstavljaju izvanredne resurse za

ekoloku proizvodnju. Zatita poljodjelskh kultura kroz odrivo koritenje i odravanje kultiviranog pejzaa kompletira i upotpunjuje ope fizionomske i estetske odlike Parka. Kao i poljodjelstvo, ribarstvo je dominantna gospodarska grana od samog naseljavanja ovog podruja. Najstarije isprave u kojima se spominje ribolov na jadranskoj obali, odnose se na ribare i ribarska naselja u Telaici s kraja 10. i poetka 11. stoljea. Brojni arheoloki ostaci svjedoe o naseljenosti Telaice od davnina, tj. od samog poetka na ovim prostorima obitavaju manje ljudske zajednice koje koristei upravo osobitosti flore i faune ive u osvit najranije ljudske povijesti. Tri su osnovna razloga zbog kojih je Republika Hrvatska proglasila Telaicu parkom prirode: Iznimna krajobrazna ljepota, geoloke i geomorfoloke osobitosti i bogate biocenoze morskog dna Podruje Parka prirode Telaica je prostor netaknute sredine s djelomino kultiviranim podrujima tradicionalnog poljodjelstva i stoarstva te ekoloka stabilnost do sada nije ugroavana. Pravovremena zatita (proglaavanje Parkom prirode) i slaba naseljenost rezultirali su zanemarivim intervencijama u postojeu prirodnu sredinu, odnosno ouvanjem tradicionalnog naina ivota u skladu s prirodnim okruenjem. Sam poloaj parka predstavlja znaajnu razvojnu komponentu koja se nadopunjuje jedinstvenim prirodnim ljepotama, atraktivnim pejzaima, bogatim kulturno povijesnim i tradicijskim nasljeem, blagodatima mediteranskog klimatskog areala, krkim poljima kao izvorom autohtonih poljoprivrednih proizvoda, pogodnim uvjetima za sitno stoarstvo, stanovnicima kao predstavnicima ivota na otoku, izvanrednom izletnikom, rekreacijskom i odgojno-edukacijskom ponudom, prostorno-prirodnim i prometnogospodarskim faktorima te nadjeljivom spregom Dugog otoka i Kornata. Od 1980. godine podruje Telaice bilo je dio Nacionalnog parka Kornati, na koje se nadovezuju u sjeverozapadnom smjeru, a 1988. godine donoenjem Zakona o parku prirode Telaica (N.N. 14/88) odnosno prethodnim izdvajanjem prostora Telaice iz NP Kornati, Telaica je proglaena parkom prirode. Zatieno podruje obuhvaa samu Telaicu, pripadni dio Dugog otoka zajedno s dijelom okolnog morskog prostora i manjih otoia ukupne povrine od 70,50 km2 U odnosu na nacionalni park, park prirode obiljeavaju neto blai kriteriji, u pogledu zatite prirodoznanstvenih obiljeja i sadraja, te u pogledu valorizacije i namjene 7

prostora. Park prirode predstavlja liberalniju formu zatite kojom se ekonomski razvoj ne ograniava, ve se podstie i planski usmjerava i to u pravcu koji ne ugroava osnovne kvalitete prirodnog prostora. Za Park prirode "Telaica" vrijede posebni zakoni i regulative, ime se jami ouvanje, autentinost i cjelovitost prostora: Zakon o zatiti prirode ("Narodne novine", br. 70/2005), Prostorni plan Parka prirode "Telaica" ("Slubeni vjesnik opina Benkovac, Biograd n/m, Obrovac i Zadar", br. 11/92) Pravilnik o unutarnjem redu u Parku prirode "Telaica" ("Narodne novine", br. 38/96) drugi zakonski i podzakonski akti kojima se posredno ili neposredno reguliraju odnosi u zatienim podrujima prirode. Vlada Republike Hrvatske je osnovala Javnu ustanovu "Park prirode Telaica" sa sjeditem u Sali, ija je zadaa zatita, ouvanje, odravanje i promicanje odgovarajuih zatienih podruja prirode.

KRAJOBRAZNA OBILJEJA

Prema pregledu krajobraznih jedinica Hrvatske navedenom u Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti NSAP (NN 81/99) i Strategiji prostornog ureenja Republike Hrvatske (1997.) podruje Parka prirode Telaica pripada krajobraznoj jedinici Zadarsko-ibenski arhipelag. Ovo je najrazvedeniji dio hrvatske obale. Otoci su vegetacijski u zimzelenom podruju, a izmakli su jakoj buri i posolici pa ovdje u tom pogledu nema znatnijih razlika izmeu sjeveroistonih i jugozapadnih obala. Ipak nema veih cjelovitih umskih zona jer je prostor od davnina koriten za vinograde, maslinike, stoarenje i drugo. Podruje Parka prirode Telaica je podruje bogato suprotnostima. To su prije svega tihe i mirne plae i poloena obala s jedne, te divlji, okomiti strmci s druge strane. Vegetaciju uglavnom ine degradirane ume alepskog bora i hrasta crnike sa svim prijelaznim oblicima, od viih oblika ume, preko visokih i niskih makija do gariga i ogoljelog kamenjara. Krajobraznu raznolikost tj. vrijednost podruju PP Telaica daje i karakteristina slika kulturnih krajobraza: suhi travnjaci s naputenim pastirskim kuama, suhozidima i stazama, nastali stoljetnim tradicionalnim sezonskim stoarenjem, ali i podruje obraenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima.

TIPOVI STANITA

Prema Karti stanita Republike Hrvatske (u prilogu) na podruju Parka prirode Telaica nalazi se 11 razliitih tipova kopnenih stanita (do III. razine Nacionalne klasifikacije stanita - NKS), od kojih je 5 ugroeno na europskoj i/ili nacionalnoj razini i zatieno Direktivom o stanitima, a u Hrvatskoj Pravilnikom o vrstama staninih tipova, karti

stanita, ugroenim i rijetkim staninim tipovima te o mjerama za ouvanje staninih tipova (NN 07/06) i 5 tipova ugroenih morskih stanita (u tablici otisnuto debljim
slovima).

Tablica 1. Tipovi kopnenih stanita na podruju Parka prirode Telaica NKS kod
C35 C D34/C35 D E81 E F41 F41/C35 F G24/G37/G44 G I51/I52 I53 I

Tip stanita - NKS


Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci TRAVNJACI, CRETOVI I VISOKE ZELENI Buici/ Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci IKARE Mjeovite, rjee iste vazdazelene ume i makija crnike i otrike UME Povrine stjenovitih obala pod halofitima Povrine stjenovitih obala pod halofitima/ Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci MORSKA OBALA Mediolitoral, infralitoral i cirkalitoral krakih morskih jezera MORE Vonjaci/maslinici Vinogradi KULTIVIRANE NEUMSKE POVRINE I STANITA S KOROVNOM I RUDERALNOM VEGETACIJOM

povrina (ha)
521,45

povrina%
20,47

1.771,89

69,55

71.20

2,79

9,78 1,81

0,04 0,07

21,13

0,83

143,39 15,75

5,63 0,62

Tablica 2. Tipovi morskih stanita na podruju Parka prirode Telaica NKS kod
G32 G35 G36 G41 G42 G

Tip stanita - NKS


Infralitoralni pijsci s vie ili manje mulja Naselja posidonije Infralitoralna vrsta dna i stijene Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralni pijesci MORE

povrina (ha)
851,99 535,00 33,87 180,88 2.851,29

povrina%
19,13 12,13 0,76 4,06 64,03

10

Prema Nacionalnoj klasifikaciji stanita ova ugroena i rijetka stanita opisana su na sljedei nain: C. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci (Red SCORZONERETALIA

VILLOSAE H-i. 1975 (=SCORZONERO-CHRYSOPOGONETALIA H-i. et Ht. (1956) 1958 p.p.) Pripadaju razredu FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R. Tx.
1943. Tom skupu stanita pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima du istonojadranskog primorja, ukljuujui i dijelove unutranjosti Dinarida do kuda prodiru utjecaji sredozemne klime. D. ikare D.3.4. Buici (Razred ERICO-CISTETEA Trinajsti 1985) Navedeni skup predstavlja niske, vazdazelene ikare koje se razvijaju na bazinoj podlozi, kao jedan od degradacijskih stadija vazdazelene umske vegetacije. Izgraene su od polugrmova koji uglavnom pripadaju porodicama Cistaceae (Cistus, Fumana),

Ericaceae (Erica), Fabaceaae (Bonjeanea hirsuta, Coronilla valentina, Ononis minutissima), Lamiaceae (Rosmarinus officinalis, Corydothymus capitatus, Phlomis fruticosa), a razvijaju se kao jedan od oblika degradacijskih stadija vazdazelene
umske vegetacije. F. Morska obala F.4.1. Povrine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenovit grebeni (Sveza

Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMOLIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947.
Halofitske zajednice grebenjaa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zrane posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristikom sastavu mnogobrojne endemine vrste roda Limonium. U tom smislu naroito se istie Sicilija s mnogobrojnim endeminim vrstama, dok je istonojadransko primorje u odnosu na ui sredozemni bazen izrazito siromano i po broju vrsta i po broju endema. G. More

11

G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s vie ili manje mulja Infralitoralni sitni pijesci s vie ili manje mulja Infralitoralna stanita na pjeskovitoj podlozi (sitni pijesci). G.3.5. Naselja posidonije Naselja posidonije - Naselja morske cvjetnice vrste Posidonia oceanica. G.3.6. Infralitoralna vrsta dna i stijene Infralitoralna vrsta dna i stijene Infralitoralna stanita na vrstom i stjenovitom dnu. G.3.7. Infralitoral krakih morskih jezera Infralitoralne zajednice krakih morskih jezera. G.4.1. Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralna stanita na muljevitoj podlozi. G.4.2. Cirkalitoralni pijesci Cirkalitoralni pijesci Cirkalitoralna stanita na pjeskovitoj podlozi. G.4.4. Cirkalitoral krakih morskih jezera Cirkalitoralne zajednice krakih morskih jezera.

12

FLORA
Iako sustavna istraivanja podruja Parka prirode Telaica nisu provoena, prema razliitim izvorima park je podruje rasprostranjenja ugroenih biljnih svojti (19), endeminih svojti (4) i zakonom zatienih biljnih svojti (43 zatienih i 19 strogo zatienih vrsta). Pregled ugroenih, endeminih i zatienih biljnih vrsta koje su ovdje rasprostranjene dan je u tablici 2. Kako je inventarizacija flore Parka jo uvijek u tijeku, ovi podaci e u konanici zasigurno biti drugaiji

Tablica 3. Zatiene biljne svojte Parka prirode Telaica zatita prema ZZP
Z Z Z Z

vrsta
Anemone hortensis Anthyllis barba-jovis Anthyllis vulneraria Arum italicum

hrvatski naziv
vrtna umarica Jupiterova brada ranjenik veliki kozlac

ugroenost

endem
-

zatita prema EU l
-

13

Aurinia sinuata Calamintha nepetoides Calendula arvensis Centaurea ragusina ssp. lungensis Centaurea ragusina ssp. ragusina Centranthus ruber Cephalanthera longifolia Chenopodium murale Corydalis acaulis Cotinus coggygria Crataegus monogyna Cyclamen repandum Desmazeria marina Dichanthium ischaemum Elymus pycnanthus Ephedra fragilis subsp. campylopoda Ephedra major Erysimum cheiri Helichrysum italicum Iris germanica Lilium candidum Linum bienne Lotus cytisoides

izverugana gromotulja primorska marulja poljski neven

da da -

SZ Z Z SZ SZ Z Z SZ SZ Z Z Z SZ SZ Z Z Z Z Z SZ SZ Z SZ

mavonj dugolisna naglavica loboda kamenjarka bijela upaljka obina rujevina glog primorska ciklama sredozemna ljuljolika tupa vlaska primorska pirika puzava kositrenica uspravna kositrenica seboj smilje germanska perunika zilj uskolisni lan kretska svinua

NT DD NT NT VU NT NT NT -

da -?

14

Marrubium incanum Matthiola incana Mentha aquatica Narcissus tazetta Ononis spinosa Onopordum illyricum Ophrys bertolinii Ophrys incubacea Ophrys lutea Ophrys scolopax ssp. cornuta Orchis quadripunctata Orchis tridentata Origanum heracleoticum Ornithogalum comosum Ornithogalum pyramidale Parapholis incurva Plantago afra Plumbago europaea Polypodium vulgare Pyrus communis Ranunculus aquatilis Ranunculus neapolitanus

bijeli tetrljan sivkasta ljubiina vodena metvica viecvjetni sunovrat trnoviti zeji trn ilirski kravaac Bertolinijeva kokica

NT NT VU -

Z Z Z SZ Z Z SZ

SZ SZ SZ SZ SZ Z Z Z SZ Z Z Z Z Z Z Z

uta kokica

EN -

etverotokasti kaun trozubi kaun ljezdastodlakavi mravinac kitnjasto ptije mlijeko

VU VU -

svinuti tankorepa ljezdastodlakavi trputac vranjemil oslad divlja kruka vodeni abnjak napuljski abnjak

VU -

Ranunculus trichophyllus raskreeni abnjak

15

Ranunculus sardous Rosa sempervirens Ruscus aculeatus Ruta graveolens Seseli tomentosum Smyrnium olusatrum Solanum nigrum Sorbus domestica Tanacetum cinerariifolium Verbascum blattaria Verbascum phoeniceum Verbascum pulverulentum Vincetoxicum hirundinaria ssp. adriaticum Viola arvensis Vitex agnus-castus

sardinijski abnjak rua mukatelica bodljikava veprina smrdljiva rutvica pustenasto devesilje lesandra crna pomonica oskorua buha moljaka divizrna modroglavac pranjava divizrna jadranski lastavinjak poljska ljubica konopljika

LC NT LC -

da -

Z Z Z SZ Z Z Z SZ Z Z Z SZ Z Z

Dodatak

V. HD -

(SZ strogo zatiene, Z zatiene, EN ugroene, VU osjetljive, NT niskorizine, LC najmanje zabrinjavajue, DD nedovoljno poznate; ZZP Zakon o zatiti prirode NN 70/05; HD Direktiva o stanitima)

16

FAUNA

KRALJENJAKA

Fauna Parka jednako je zanimljiva. Na podruju Telaice utvreno je 9 vrsta imia. Preko dana zadravaju se na tamnim mjestima kao to su duplje u starom drveu, spilje i poluspilje. U Telaici se mogu nai u potkrovlju starih kua, ali najvea do sada utvrena kolonija je u spilji s morskim ulazom ispod strmaca gdje obitava oko 2000 jedinki rieg imia (Myotis emarginatus) i oko 1000 jedinki velikog potkovnjaka (Rhinolophus

ferrumequinum). Zabiljeene su prilino velike koncentracije i nekih drugih vrsta kao to su sredozemni slobodnorepac (Tadarida teniotis) i sivi dugouhi imi (Plecotus austriacus).
Prema do sada dostupnim podacima u Telaici zabiljeeno 109 vrsta ptica, iako se smatra da bi se ovdje moglo zabiljeiti znatno vie. Meu njima su najzanimljivije grabljivice, te na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus), a osim njega ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol (Falco eleonorae) koji je samo na preletu a gnijezdi na Malti, mali sokol (Falco columbarius) i vjetrua (Falco tinnunculus). Iznad uvale u jatima lete brojne iope koje u zraku love kukce; bijela (Apus melba) i smea iopa (Apus palidus. Nou se u Telaici moe uti dozivanje velike uare (Bubo bubo) nae najvee sove. Naravno da se oko uvale mogu vidjeti i brojni galebovi (Larus cachinans galeb klaukavac) kojeg u nekim mjestima na otoku zbog karakteristinog glasanja zovu kakalo. Osim njih na moru se mogu vidjeti vranci (Phalacrocorax aristotelis i

Phalacrocorax carbo) te puinska ptica ratinka ili mali zovoj (Puffinus puffinus yelkouan).
S obzirom na znaaj ptica P.P. Telaica je uvrten u Ornitoloki znaajna podruja (Important Bird Area - IBA podruja) prema tzv. kriteriju B2 vrste koje nemaju dobru zatitu na podruju Europe, i za koje je bitno da ive u zatienom podruju. Ovaj status dobila je zahvaljujui prisutnosti velikog broja jedinki dviju vrsta Falco peregrinus i Falco

eleonore. Od vodozemaca ovdje ive dvije vrste aba gatalinka (Hyla arborea) i zelena krastaa (Bufo viridis), to je malo, ali ne zauuje jer je ovo podruje relativno suho, a ove
dvije vrste podnose suhe uvjete. Do sada je utvreno 13 vrsta gmazova. Od kornjaa ovdje povremeno doe glavata elva (Caretta caretta), morska kornjaa kojoj se brojnost smanjuje kao i dupinima. Po kuama se esto moe vidjeti macaklin ili tarentula (Hemidactylus turcicus) koji je izrazito nona ivotinja. Od zmija na cijelom Dugom otoku do sada su utvrene svega 6 neotrovnih vrsta. Od gmazova ipak se najee mogu susresti guterice - primorska i krka (Podarcis melisellensis i Podarcis sicula) te veliki beznogi guter blavor (Ophisaurus apodus). Bioloki najzanimljiviji nalaz gmazova s Dugog otoka je slijepa zmija Typhlops vermicularis izuzetno rijetka podzemna vrsta.

17

Ptice - Aves

Ptice su kraljenjaci pa prema tome dijele s drugim kraljenjacima osnovnu osobinu koja im je dala ime, imaju kraljeniki stup i dva para ekstremiteta, pri emu kod ptica prednji par ekstremiteta slui za letenje. Ukupni izgled ptica bitno je odreen perjem. Ta struktura graena od keratina im kod letenja slui kao nosiva povrina i za upravljanje, predstavlja aerodinamino prekrivalo tijela a slui i kao izolacija koja se ak mijenja ovisno o temperaturi i vjetru. Nadalje, perje ima boje, to esto slui u seksualnom nadmetanju konkurenata. Kod vodenih ptica perje je vodonepropusno, i podrava tijelo ptice na vodi. U razdoblju mitarenja, koje nije kod svih ptica u isto vrijeme, one mijenjaju perje. Osim toga, noge svih ptica su ljuskaste, to potsjea na njihovo porijeklo od gmazova Sve danas ivue ptice imaju kljunove bez pravih zubi. Meutim, postoje izumrle ptice koje su imale zube. Kod svih ptica je kljun od ronate mase. Izuzetak su golubovke i guarice kod kojih je kljun od kotane mase prevuen mekom koom.

18

Sve danas poznate vrste ptica imaju stalnu tjelesnu temperaturu (endotermija) koja je via nego kod drugih danas ivuih ivotinja i iznosi oko 42C. Veina ptica moe letjeti. Ptice koje ne mogu letjeti razvile su se od predaka koji su to mogli. To se odnosi na, recimo, ptice trkaice i pingvinke, kao i na niz vrsta ptica koje ive na otocima. Ptiji kostur je lagane grae. Radi smanjenja teine, ptije kosti su uplje. Udjel kotane mase u ukupnoj masi ptica je 8 do 9 posto, dok kod nekih sisavaca moe iznositi i do 30 posto. Vrlo razvijena prsna kost slui kao hvatite za velike letne miie. Frekvenija otkucaja srca im je vrlo visoka: nojeva najvia frekvencija je 178 otkucaja u minuti, kod domaeg vrapca iznosi 900, a kod nekih vrsta kolibria dosee i do 1.260 otkucaja u jednoj minuti. Sredinji ivani sustav je kod ptica vrlo dobro razvijen, a od svih osjetila im je naroito dobro razvijen vid. Kod ptica se tvorba glasa ne odvija u grlu, jer ptice nemaju glasnice. Umjesto toga, na mjestu gdje se dunik dijeli, nalazi se poseban organ, sirinks , koji se opisuje kao "donje grlo". Plua su kod ptica s njihovim zranim vreicama dosta komliciranija nego kod svih drugih kraljenjaka. Veina ptica zbog njege perja ima trtinu ljezdu koja lui masnou. Kod nekih vrsta je uloga te ljezde potpomognuta paperjem koje "pudra", ili ju ak potpuno zamjenjuje (kakadu, golubovke, aplje). Neke vrste (kormorani i Anhinga ) nemaju ni jedno ni drugo. Od svih navedenih osobina, samo je perje zajedniko iskljuivo pticama - postoje (ili su postojale) ivotinje koje mogu letjeti, to su danas meu sisavcima imii , a neki izumrli gmazovi su bili pretci dananjih ptica. Jaja legu i gmazovi i vodozemci, pa ak niti kljun nije iskljuivo ptija osobina. Hrvatsku ornitofaunu ini 371 vrsta ptica a gnjezdaricama se smatra 226 vrsta. Hrvatska spada meu najbogatije, najraznolikije i u pogledu zatite ptica, najvanije europske zemlje, pogotovo ako se uzme u obzir njena relativno mala povrina. U Hrvatskoj gnijezdi ak 78 europski ugroenih vrsta, a po broju gnjezdarica europski ugroenih vrsta, Hrvatska zauzima 14. mjesto u Europi. Za hrvatsku ornitofaunu openito se moe rei da je vrlo ugroena. Neke su vrste ve izumrle, dok se drugima brojnost u Hrvatskoj viestruko smanjila. Visok udio ugroenih vrsta djelimino je posljedica injenice da je Hrvatska mala zemlja, no veim dijelom je to posljedica ugroenosti veine stanita i veih ili manjih antropogenih pritisaka u gotovo svim stanitima u Hrvatskoj.

19

Tijekom izrade NSAP-a analizirana je ugroenost hrvatske ornitofaune, te su ugroene vrste svrstane prema kategorijama IUCN-a (IUCN Red List Categoryes). Do danas je u Hrvatskoj u potpunosti izumrlo 7 vrsta, a nestale su i gnijezdee populacije od 6 vrsta. U Hrvatskoj je ukupno ugroeno i izumrlo 152 vrste, to predstavlja oko 41% ukupne hrvatske ornitofaune. Meu njima su najzastupljenije movarice, s ak 39%, to dokazuje najveu ugroenost movarnih stanita u Hrvatskoj. Za njima slijede ptice koje obitavaju na kultiviranim krajolicima, s 26% i umske ptice s 20%. U ove tri skupine dolazi oko 85% svih vrsta ugroenih vrsta. Ptice koje u Hrvatskoj nastanjuju niske morske obale (pjeskovite, i muljevite), su praktiki sve ugroene, a predstavljaju 6% ukupno ugroenih vrsta. Oko 5% ugroenih ptica su morske ptice, to je takoe mnogo, s obzirom da se radi o malobrojnoj skupini u Hrvatskoj. Najmanje su ugroene ptice ija su glavna obitavalita visoke planine, klisure, klanci i stjenoviti predjeli (4% ugroenih vrsta). Analizirajui razloge ugroenosti ptica po broju vrsta na koje djeluju, uoljivo je da na najvei broj vrsta ptica u Hrvatskoj djeluje krivolov. Ptice su ivotinjska skupina koja je najsveobuhvatnije zakonski zatiena. Zatiene su sve gnjezdarice i sve ostale europske vrste, izuzevi divljai prema zakonu o lovu (26 vrsta), te velikog vranca na gospodarskim ribnjacima i vorka na poljoprivrednim povrinama. U skupini ptica, nema endemskih vrsta vezanih za Hrvatsku. ("Pregled stanja bioloke i

krajobrazne raznolikosti sa strategijom i akcijskim planovima zatite" - Dravna uprava za zatitu prirode i okolia; Zagreb, prosinac 1999.)
Navedene ptice, PP Telaice, proglaene su zatienima temeljem lanka 27. stavka 1.

Zakona o zatiti prirode (Narodne novine, broj 70/05) te Pravilnika o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (N.N. 7/06) te te temeljem Crvenih popisa
ugroenih vrsta ivotinja, biljaka i gljiva Republike Hrvatske, strune procjene Dravnog zavoda za zatitu prirode te obveza preuzetih meunarodnim sporazumima. lanak 97. Zakona o zatiti prirode navodi: Strogo zatiene ivotinje zabranjeno je: namjerno hvatati, drati i/ili ubijati, namjerno oteivati ili unitavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te podruja njihova razmnoavanja ili odmaranja, namjerno uznemiravati, naroito u vrijeme razmnoavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi uznemiravanje bilo znaajno u odnosu na ciljeve zatite, namjerno unitavati ili uzimati jaja iz prirode ili drati prazna jaja, prikrivati, drati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuivati ili na bilo koji nain pribavljati i preparirati. 20

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste:

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Aves


Nadred: Novoeljuske (Neognathae)
Red: Guarice (Anseriformes) Porodica: Patke (Anatidae) Divlja patka (Anas platyrhynchos) - Mallard Patka pupanica (Anas querquedula) - Garganey Siva guska (Anser anser) Greylag goose Red: iopke (Apodiformes) Porodica: iope (Apodidae) iopa (Apus apus) - Swift Smea iopa (Apus pallidus) - Pallid Swift Bijela iopa (Tachymarptis melba) - Alpine Swift Red: Legnjevi (Caprimulgiformes) Porodica: Legnjevi (Caprimulgidae) Leganj (Caprimulgus europaeus) Europen nightjar Red: ljukarice (Charadriiformes) Porodica: Galebovi (Laridae) Galeb klaukavac (Larus cachinnans michahellis) - Yellow-legged Gull Rijeni galeb (Larus ridibundus) Common black-headed Gull Porodica: ljuke (Scolopacidae) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) Black-tailed Godwit ljuka (Scolopax rusticola)- Woodcock ljuka kokoica (Galinago galinago) Common Snipe Crnokrila prutka (Tringa ochropus) - Green Sandpiper Crvenonoga prutka (Tringa totanus) - Redshank Porodica: Pomorci (Stercorariidae) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) Common Tern Red: Rodarice (Ciconiiformes) Porodica: aplje (Ardeidae) aplja danguba (Ardea purpurea) - Purple Heron Mala bijela aplja (Egretta garzetta) Little egret Siva aplja (Ardea cinerea) - Grey Heron Red: Golubovke (Columbiformes) Porodica: Golubovi (Columbidae) Divlji golub (Columba livia) - Rock Dove
21

Golub grivnja (Columba palumbus) - Woodpigeon Grlica (Streptopelia turtur) Turtle Dove Gugutka (Streptopelia decaocto) - Collared Dove Red: Smrdovranke (Coraciiformes) Porodica: Vodomari (Alcedinidae) Vodomar (Alcedo atthis) - Kingfisher Porodica: Pupavci (Upupidae) Pupavac (Upupa epops) - Hoopoe Red: Kukavke (Cuculiformes) Porodica: Kukavice (Cuculidae) Kukavica (Cuculus canorus) - Cuckoo Red: Sokolovke (Falconiformes) Porodica: Jastrebovi (Accipitridae) kanjac osa (Pernis apivorus) - Honey Buzzars Zmijar (Circaetus gallicus) Short-toed Eagle Eja movarica (Circus aeruginosus) - Marsh Harrier Eja strnjarica (Circus cyaneus) Hen Harrier Eja livadarka (Circus pygargus) - Montagu's Harrier Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Griffon vulture Jastreb (Accipiter gentilis) - Goshawk Kobac (Accipiter nisus) Eurasian Sparrowhawk kanjac (Buteo buteo) - Buzzard Suri orao (Aquila chrysaetos) - Golden Eagle Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) - Bonelli's Eagle Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) - Griffon Vulture Porodica: Sokolovi (Falconidae) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Eleonora`s Falkon Mali sokol (Falco columbarius) - Merlin Sivi sokol (Falco peregrinus) - Peregrine Vjetrua (Falco tinnunculus) - Kestrel Porodica: Bukoi (Pandionidae) Buko (Pandion haliaetus) - Osprey Red: Kokoke (Galliformes) Porodica: Kokoke (Phasianidae) Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Rock Partridge Prepelica (Coturnix coturnix) Common Quail Fazan (Phasianus colchicus) - Pheasant Red: Vraparke ili pjevice(Passeriformes) Porodica: eve (Alaudidae) Kukmasta eva (Galerida cristata) Crested Lark eva krunica (Lullula arborea) Woodlark Porodica: Vrane (Corvidae)
22

Gavran (Corvus corax) - Raven Siva vrana (Corvus corone cornix) - Hooded Crow Porodica: Strnadice (Emberizidae) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) - Cirl Bunting Movarna strnadica (Emberiza schoeniculus) Reed bunting uta strnadica (Emberiza citrinella) - Yellowhammer Porodica: Zebe (Fringillidae) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) - Hawfinch eljugar (Carduelis carduelis) - Goldfinch Juriica (Acanthis canabina) - Linnet Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) - Brambling Zeba (Fringilla coelebs) - Chaffinch Zelendur (Carduelis chloris) - Greenfinch Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) - Bullfinch utarica (Serinus serinus) - Serin Porodica: Lastavice (Hirundinidae) Lastavica (Hirundo rustica) Swallow Piljak (Delichon urbica) - House Martin Porodica: Svraci (Laniidae) Rusi svraak (Lanius collurio) - Red-backed Shrike Rioglavi svraak (Lanius senator) - Woodchat Shrike Porodica: Pastirice ili pliske (Motacillidae) Bijela pastirica (Motacilla alba) - Pied Wagtail Gorska pastirica (Motacilla cinerea) - Grey Wagtail Primorska trepetljika (Anthus campestris) Tawny Pipit Livadna trepetljika (Anthus pratensis) - Meadow Pipit Porodica: Muharice (Muscicapidae) Svilorepa (Cettia cetti) - Cetti's Warbler Slavuj (Erithacus megarhynchos) - Nightingale Crvenda (Erithacus rubecula) - Robin Volji maslinar (Hippolais olivetorum) - Olive-tree Warbler Sivi volji (Hippolais pallida) - Olivaceus Warbler Kamenjar (Monticola saxatilis) - Rock Thrush Modrokos (Monticola solitarius) - Blue Rock Thrush Muharica (Muscicapa striata) - Spotted Flycatcher Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) - Black-eared Wheatear Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Northern Wheatear Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochrupos) - Black Redstart umska crvenrepka (Phoenicurus phoenicurus) - Redstart Zvidak (Phylloscopus collybita) - Chiffchaff Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) - Firecrest Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) - Goldcrest

23

Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Common Stonechat Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) - Blackcap Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) - Subalpine Warbler Velika grmua (Sylvia hortensis) - Orphean Warbler Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) - Sardinian Warbler Mali drozd (Turdus iliacus) - Redwing Kos (Turdus merula) - Blackbird Drozd cikelj (Turdus philomelos) - Song Thrush Drozd bravenjak (Turdus pilaris) - Fieldfare Drozd imela (Turdus viscivorus) - Mistle Thrush Porodica: Vuge (Oriolidae) Vuga (Oriolus oriolus) - Golden Oriole Porodica: Sjenice (Paridae) Jelova sjenica (Parus ater) - Coal Tit Plavetna sjenica (Parus caeruleus) - Blue Tit Velika sjenica (Parus major) - Great Tit Porodica: Vrapci (Ploceidae) Vrabac (Passer domesticus) - House Sparrow panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) - Spanish Sparrow Porodica: Popii (Prunellidae) Sivi popi (Prunella modularis) - Dunnock Porodica: Palii (Troglodytidae) Pali (Troglodytes troglodytes) - Wren Red: Veslonoke (Pelecaniformes) Porodica: Vranci (Phalacrocoracidae) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) European Shag Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) - Cormoranz Red: Djetlovke (Piciformes) Porodica: Djetlii (Picidae) Veliki dijetao (Dendrocopos major) - Great Spotted Woodpecker Vijoglav (Jynx torquilla) - Wryneck Red: Ronke (Podicipediformes) Porodica: Gnjurci (Podicipedidae) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Black-necked Grebe Red: Sovke (Strigiformes) Porodica: Sove (Strigidae) Sivi uk (Athene noctua) Little Owl uk (Otus scops) - Scops Owl Uara (Bubo bubo) Eagle Owl Mala uara (Asio otus) - Long-eared Owl

24

Tablica 4. Prikaz statusa ugroenosti i zatite ptica u nacionalnim okvirima


Zatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim

Vrsta

Status na Crvenom popisu ptica HR

Odtetni cijenik (kn)

Divlja patka (Anas platyrhynchos) Patka pupanica (Anas querquedula) Siva guska (Anser anser) iopa (Apus apus) Smea iopa (Apus pallidus) Bijela iopa (Tachymarptis melba) Leganj (Caprimulgus europaeus) Galeb klaukavac (Larus cachinnans) Rijeni galeb (Larus ridibundus) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) ljuka (Scolopax rusticola) ljuka kokoica (Galinago galinago) Crnokrila prutka (Tringa ochropus) Crvenonoga prutka (Tringa totanus) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) aplja danguba (Ardea purpurea) Mala bijela aplja (Egretta garzetta)

/ NT gn EN gn / / / LC gn / LC gn LC pre DD gn, NT ngn CR gn, NT ngn / CR gn, CR zim NT gn VU gn VU gn 2 400,00 7 200,00 2 400,00 21 600,00 14 400,00 7 200,00 800,00 3 600,00 2 400,00 7 200,00 1 600,00 1 600,00 4 800,00

Z Z Z SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ gn / Z ngn, L SZ gn / Z ngn, L SZ SZ SZ SZ SZ

25

Siva aplja (Ardea cinerea) Divlji golub (Columba livia) Golub grivnja (Columba palumbus) Grlica (Streptopelia turtur) Gugutka (Streptopelia decaocto) Vodomar (Alcedo atthis) Pupavac (Upupa epops) Kukavica (Cuculus canorus) kanjac osa (Pernis apivorus) Zmijar (Circaetus gallicus) Eja movarica (Circus aeruginosus) Eja strnjarica (Circus cyaneus) Eja livadarka (Circus pygargus) Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Jastreb (Accipiter gentilis) Kobac (Accipiter nisus) kanjac (Buteo buteo) Suri orao (Aquila chrysaetos) Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Mali sokol (Falco columbarius) Sivi sokol (Falco peregrinus) Vjetrua (Falco tinnunculus)

/ / / LC gn / NT gn NT gn / VU gn VU gn EN gn NT ngn EN gn CR gn / LC gn / EN gn CR gn EN gn / VU gn /

2 400,00

Z Z /

2 400,00 600,00 5 400,00 4 800,00 800,00 9 600,00 21 600,00 14 400,00 9 600,00 14 400,00 40 000,00 2 400,00 2 400,00 2 400,00 40 000,00 40 000,00 40 000,00 4 800,00 40 000,00 2 400,00

Z Z SZ SZ Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

26

Buko (Pandion haliaetus) Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Prepelica (Coturnix coturnix) Fazan (Phasianus colchicus) Kukmasta eva (Galerida cristata) eva krunica (Lullula arborea) Gavran (Corvus corax) Siva vrana (Corvus corone cornix) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) Movarna strn. (Emberiza schoeniculus) uta strnadica (Emberiza citrinella) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) eljugar (Carduelis carduelis) Juriica (Acanthis canabina) Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) Zeba (Fringilla coelebs) Zelendur (Carduelis chloris) Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) utarica (Serinus serinus) Lastavica (Hirundo rustica) Piljak (Delichon urbica) Rusi svraak (Lanius collurio) Rioglavi svraak (Lanius senator)

RE gn NT gn NT gn, NT pre / LC gn LC gn / / / LC gn / / / / / / / / / LC gn / / /

19 200,00

SZ Z, L Z, L /

1 200,00 2 400,00 2 400,00

Z SZ SZ /

800,00 1 600,00 800,00 1 600,00 600,00 800,00 1 600,00 600,00 600,00 800,00 600,00 1 200,00 600,00 1 200,00 2 400,00

SZ SZ SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

27

Bijela pastirica (Motacilla alba) Gorska pastirica (Motacilla cinerea) Primorska trepetljika (Anthus campestris) Livadna trepetljika (Anthus pratensis) Svilorepa (Cettia cetti) Slavuj (Erithacus megarhynchos) Crvenda (Erithacus rubecula) Volji maslinar (Hippolais olivetorum) Sivi volji (Hippolais pallida) Kamenjar (Monticola saxatilis) Modrokos (Monticola solitarius) Muharica (Muscicapa striata) Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) umska crvenr. (Phoenicurus phoenicurus) Zvidak (Phylloscopus collybita) Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) Velika grmua (Sylvia hortensis)

/ / LC gn / / / / DD gn / / / NT gn / LC gn / NT gn / / / LC gn / / /

800,00 1 600,00 3 600,00 1 600,00 2 400,00 600,00 600,00 21 600,00 3 600,00 5 400,00 5 400,00 1 200,00 2 400,00 800,00 800,00 2 400,00 600,00 800,00 3 200,00 2 400,00 600,00 800,00 2 400,00

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

28

Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) Mali drozd (Turdus iliacus) Kos (Turdus merula) Drozd cikelj (Turdus philomelos) Drozd bravenjak (Turdus pilaris) Drozd imela (Turdus viscivorus) Vuga (Oriolus oriolus) Jelova sjenica (Parus ater) Plavetna sjenica (Parus caeruleus) Velika sjenica (Parus major) Vrabac (Passer domesticus) panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) Sivi popi (Prunella modularis) Pali (Troglodytes troglodytes) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) Veliki dijetao (Dendrocopos major) Vijoglav (Jynx torquilla) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Sivi uk (Athene noctua) uk (Otus scops) Uara (Bubo bubo) Mala uara (Asio otus)

/ / / / VU gn / / / / / / / / / NT gn VU gn / / EN gn NT gn NT gn NT gn /

800,00 1 600,00 600,00 600,00 1 600,00 600,00 800,00 600,00 600,00 600,00 600,00 1 600,00 1 600,00 600,00 3 600,00 2 400,00 1 600,00 3 600,00 7 200,00 3 600,00 3 600,00 10 800,00 2 400,00

SZ Z Z Z SZ Z SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

29

(RE izumrle, EN ugroene, VU osjetljive, NT niskorizine, LC najmanje zabrinjavajue, DD nedovoljno poznate; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96); SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

Tablica 5. Prikaz statusa ugroenosti i zatite ptica u europskim okvirima


Ugroenost na europskom nivou (IUCN) Dodatak II Bernske konvencije Dodatak III Bernske konvencije Dodatak II Bonnske konvencije Direktiva o pticama

Vrsta

Divlja patka (Anas ptyrhynchos) Patka pupanica (Anas querquedula) Siva guska (Anser anser) iopa (Apus apus) Smea iopa (Apus pallidus) Bijela iopa (Tachymarptis melba) Leganj (Caprimulgus europaeus) Galeb klaukavac (Larus cachinnans) Rijeni galeb (Larus ridibundus) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) ljuka (Scolopax rusticola) ljuka kokoica (Galinago galinago) Crnokrila prutka (Tringa ochropus) Crvenonoga prutka (Tringa totanus) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) aplja danguba (Ardea purpurea)

x VU x x x (Secure) (Secure) (DEC) x x x x x x VU W (Secure) (Secure) DEC x VU x x x x x

x x x

II-1/III-1 II-1 II-1/III-2

I II-2 x x x x x x x II-2 I I II-2 II-1/III-2 II-1/III-1

30

Mala bijela aplja (Egretta garzetta) Siva aplja (Ardea cinerea) Divlji golub (Columba livia) Golub grivnja (Columba palumbus) Grlica (Streptopelia turtur) Gugutka (Streptopelia decaocto) Vodomar (Alcedo atthis) Pupavac (Upupa epops) Kukavica (Cuculus canorus) kanjac osa (Pernis apivorus) Zmijar (Circaetus gallicus) Eja movarica (Circus aeruginosus) Eja strnjarica (Circus cyaneus) Eja livadarka (Circus pygargus) Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Jastreb (Accipiter gentilis) Kobac (Accipiter nisus) kanjac (Buteo buteo) Suri orao (Aquila chrysaetos) Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Mali sokol (Falco columbarius) Sivi sokol (Falco peregrinus) Vjetrua (Falco tinnunculus) Buko (Pandion haliaetus)

x x x DEC DEC x x x x RARE VU x x x x x x x x RARE EN x x x x RARE DEC RARE x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x

I II-1 II-1/III-1 II-2 II-2 I

I I I I I I

I I I I I I

31

Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Prepelica (Coturnix coturnix) Fazan (Phasianus colchicus) Kukmasta eva (Galerida cristata) eva krunica (Lullula arborea) Gavran (Corvus corax) Siva vrana (Corvus corone cornix) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) Movarna strn. (Emberiza schoeniculus) uta strnadica (Emberiza citrinella) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) eljugar (Carduelis carduelis) Juriica (Acanthis canabina) Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) Zeba (Fringilla coelebs) Zelendur (Carduelis chloris) Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) utarica (Serinus serinus) Lastavica (Hirundo rustica) Piljak (Delichon urbica) Rusi svraak (Lanius collurio) Rioglavi svraak (Lanius senator) Bijela pastirica (Motacilla alba) Gorska pastirica (Motacilla cinerea) Primorska trepetljika (Anthus campestris)

(VU)

x x x x

I II-2 II-1/III-1 I II-2

(DEC) VU (Secure) (Secure) (Secure) (Secure) x x x x x x

x x

x x x x x DEC (DEC) VU (Secure) VU x x x x x x x I I

32

Livadna trepetljika (Anthus pratensis) Svilorepa (Cettia cetti) Slavuj (Erithacus megarhynchos) Crvenda (Erithacus rubecula) Volji maslinar (Hippolais olivetorum) Sivi volji (Hippolais pallida) Kamenjar (Monticola saxatilis) Modrokos (Monticola solitarius) Muharica (Muscicapa striata) Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochrupos) umska crvenr. (Phoenicurus phoenicurus) Zvidak (Phylloscopus collybita) Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) Velika grmua (Sylvia hortensis) Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) Mali drozd (Turdus iliacus) Kos (Turdus merula) Drozd cikelj (Turdus philomelos) Drozd bravenjak (Turdus pilaris)

x x (Secure) (RARE) x x x x x (VU) VU x x x x x x (Secure) (Secure) (DEC) x x x x x x VU x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x II-2 II-2 II-2 II-2 I

33

Drozd imela (Turdus viscivorus) Vuga (Oriolus oriolus) Jelova sjenica (Parus ater) Plavetna sjenica (Parus caeruleus) Velika sjenica (Parus major) Vrabac (Passer domesticus) panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) Sivi popi (Prunella modularis) Pali (Troglodytes troglodytes) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) Veliki dijetao (Dendrocopos major) Vijoglav (Jynx torquilla) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Sivi uk (Athene noctua) uk (Otus scops) Uara (Bubo bubo) Mala uara (Asio otus)

x x x x x (Secure) x x x x x x x x (DEC) VU x x x x

II-2

34

Vodozemci Amphibia

Vodozemci (Amphibia) ine razred slatkovodnih i kopnenih kraljenjaka. Njihovo znanstveno ime je izvedeno od grkog "amphi bios" (dvostruki ivot), to je u obliku "dvoivke" odreeno vrijeme bilo koriteno u hrvatskom kao naziv za ovaj razred. To ime se zasniva na injenici da veina vodozemaca stadij larve proivljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu ivjeti na kopnu. Ali ostaju cijeli ivot upueni na blizinu vode. Mnogi su prvenstveno none ivotinje kako bi se zatitili od moguih grabeljivaca, kao i da smanje gubitak vode preko koe. Vodozemci imaju etiri uda, ali kod manjeg broja su se izgubile. Na prednjim nogama u pravilu imaju etiri, a na zadnjim pet prstiju. Imaju pljosnate lubanje i esto reducirane kosti. Tako veina nema rebra. Koa je tanka i gola, ali zato puna ljezda i pigmentnih stanica. Koa ima vanu ulogu u disanju i gospodarenju tjelesnim tekuinama. Kao larve, vodozemci imaju krge, a u odraslom obliku vrlo jednostavna plua, ali i koa i usta im pomau kod razmjene plinova. Vodozemci su hladnokrvne ivotinje pa se prilagoavaju temperaturi okoline. 35

Srce ima dvije pretklijetke, i jednu klijetku bez pregadne stijenke. Crijevni, urinarni i spolni otvor zavravaju u kloaki.

abe

ili bezrepci, pripadaju vodozemcima, a razlikuju se od drugih vodozemaca po

tome to nemaju rep. Tijelo im je takoer drugaije (okruglo, glava naprijed). Zadnje noge su im znatno due od prednjih, na kojim se nalazi 4 ili 5 prstiju. Zadnje noge su prilagoene za tzv. katapultarni skok. Nemaju unutarnje ni vanjske krge. Najvei broj aba polae jaja u vodi, gdje larve zvane punoglavci zavre larveni period i metamorfozu.

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste:

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Amphibia


Red: Anura
Porodica: Hylidae Gatalinka Hyla arborea (Linaeus,1758) Porodica: Bufonidae Zelena krastaa Bufo viridis (Laurenti,1768)

Zelena krastaa (Bufo viridis) je jedna od


najeih aba naeg podruja. Budui da je manje vezana za vodu, samo za vrijeme parenja, susreemo je podjednako na vlanim, kao i na posve suhim mjestima. Nona je ivotinja; danju miruje gdje ima imalo vlage, u sjeni kakvog grma, ispod kamena i slino. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Zbog toga je neobino korisna. Zimu prespava zakopana u zemlji. U proljee se iskopava iz zemlje i odmah trai vode stajaice u kojima dolazi do parenja i polaganja jaja.

36

Dostie duinu do 10 cm. Osim za vrijeme parenja, ove ivotinje ive usamljeno i uvaju vlastito podruje. Hranu im predstavljaju razni beskraljenjaci, ali vee enke jedu i druge kraljenjake poput aba i mieva. Rasprostranjena je u gotovo cijeloj srednjoj, junoj i istonoj Europi. Sjeverna joj je granica rasprostranjenosti u visini Danske i june vedske. Tijekom reproduktivnog perioda zelena krastaa je najosjetljivija na antropogene utjecaje. Zna se da populacije zelenih aba ponekad drastino fluktuiraju na pojedinim podrujima to se moe protumaiti variranjem klimatskih parametara. Poznati razlozi ugroenosti zelene krastae su isuivanje vlanih stanita kao i unitavanje te oneienje stanita. Uvrtena je na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Direktive o zatiti stanita.

Gatalinka (Hyla arborea) pripada najmanjim


abama Europe sa tjelesnom duinom od 4-5 cm. Jednobojna je, s gornje strane obino svijetlo-zelene boje, dok s donje strane boja znatno varira i moe biti sivo-zelena, mrka i slino. Vrlo zanimljiva znaajka gatalinke je sposobnost mijenjanja boje tijela to je vezano uz temperaturu i raspoloenje ivotinje. Tako uglavnom zelena aba postaje sivo ili smee obojena. Osim sezone parenja kada trai vodu, najvei dio ivota provede u kronjama drvea, grmlja ili meu travom. Gatalinka zimuje u veim grupama u zemlji, ispod korijena, u upljinama drvea i slino. U proljee se pojavljuje u travnju-svibnju. enka nakon parenja odlae jaja u vodu, a mlade gatalinke, nakon preobrazbe naputaju vodena stanita u srpnju ili kolovozu. To je nona vrsta koja preferira razliita stanita s bogato razvijenom vegetacijom. Ovo je vrlo zanimljiva vrsta s obzirom na "arborealni" nain ivota te prilagodbe koje je uslijed toga razvila. Zahvaljujui sposobnosti spretnog penjanja, najee obitava iznad tla, na pojedinim dijelovima biljaka. Tijekom dana gatalinka uglavnom sjedi na granama, stabljikama i liu biljaka, a aktivna postaje najee u predveerje i nou. skandinavskih zemalja. Gatalinka se smatra ugroenom vrstom u itavoj Europi, jer je zabiljeeno smanjenje brojnosti njenih populacija. Nalazi se na popisima zatienih vrsta europskih i hrvatskih pravilnika te konvencija. Uvrtena je na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Za vrijeme dugih ljetnih sua, pred kiu se javlja poznatim kreketanjem. Hrani se insektima. Naseljava gotovo cijelu Europu, osim Engleske, Irske i

37

Direktive o stanitima. Na europskoj razini pripada u niskorizine vrste, a u istu kategoriju pripada i prema Crvenom popisu vodozemaca Hrvatske. Ugroava ju gubitak reproduktivnih stanita, izolacija i fragmentacija stanita, oneienje i sve intenzivnije koritenje poljoprivrednih, umskih i drugih povrina. Zatita stanita se zasad smatra najboljom metodom za zatitu populacija gatalinke.

Od navedenih vrsta vodozemaca na crvenoj listi ugroenih vrsta nalazi se: 0 Hyla arborea

38

Tablica 6. Prikaz statusa ugroenosti i zatite vodozemaca u nacionalnim okvirima

Vrsta

Status na Crvenom popisu gmazova HR

Odtetni cijenik (kn)

Zatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim

Gatalinka Hyla arborea Zelena krastaa Bufo viridis

NT

1 000 1 000

SZ SZ

(NT niskorizina vrsta; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96): SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

Tablica 7. Prikaz statusa ugroenosti i zatite vodozemaca u europskim okvirima

Vrsta

Ugroenost na europskom nivou (IUCN)

Dodatak II Bernske konvencije

Dodatak III Bernske konvencije

Dodatak II Direktive o stanitima

Dodatak IV Direktive o stanitima

Gatalinka Hyla arborea Zelena krastaa Bufo viridis

NT

x x

x x

39

UGROENOST VODOZEMACA

Zahvaljujui sloenom ivotnom ciklusu, vodozemci su pod veim negativnim pritiskom od ostalih skupina ivotinja. Poznato je da su slatke vode u itavoj Europi pod velikim pritiskom oneienja i drugim antropogenim utjecajima. Nadalje, priobalno podruje karakterizira specifina problematika vezana uz opstanak vodozemaca. Slatke vode u priobalju obino su pod pojaanim antropogenim utjecajem posebno tijekom toplijeg dijela godine kada su podloene visokim temperaturama, maloj koliini padalina i velikom broju turista. Unato miljenju da su vodozemci vezani samo za vodena i vlana stanita, velik je broj posve terestrikih vrsta. Zato je u zatiti vodozemaca vrlo bitno poznavati njihove raznolike ivotne cikluse i zahtjeve za stanitem. Prilikom procjene stanja i ugroenosti populacija vodozemaca odreenog podruja potrebno je provesti viegodinja istraivanja zbog postojanja odreenih prirodnih fluktuacija populacija. Ove fluktuacije zamagljuju ekoloku sliku stanja i smanjuju snagu programa monitoringa te otkrivanja razloga stvarnog pada populacije. Posebno ugroena skupina vodozemaca su abe koje se smatraju globalno ugroenom skupinom te ih se veina nalazi na meunarodnim listama ugroenosti. Teko je definirati jedan uzrok nestajanja vodozemaca i vjerojatno je mnotvo razloga. Ljudski utjecaji mogu pojaati prirodne razloge i dovesti do toga da se lokalne populacije vodozemaca ne mogu oporaviti i izumiru. U posljednjih 50-ak godina uoeno je znatnije smanjenje populacija vodozemaca do ega su dovele prvenstveno sve snanije ljudske aktivnosti i promjene okolia pa vodozemci polako nestaju s podruja i mjesta gdje su nekad bili vrlo brojni i esti. Openito, mnoge vrste vodozemaca smanjuju svoje areale rasprostranjenosti. Trend nestajanja opisuje se kao posljedica razliitih uzroka od unitenja stanita pa sve do klimatskih promjena. esto se navodi da je presudna osjetljivost vodozemaca na ultraljubiasto zraenje. Primijeeno je da razne vrste vodozemaca imaju razliit stupanj ugroenosti. Razumijevanje uzroka interspecijskih varijacija u populacijskim trendovima kljuno je u zatiti vodozemaca. Unato tome to svaka vrsta ima svoje specifinosti i druge razloge osjetljivosti, pa i ugroenosti, postoje neki opi razlozi ugroenosti populacija vodozemaca.

Osnovni razlozi ugroenosti vodozemaca:


/ unitavanje (gubitak), degradacija i fragmentacija stanita nekontrolirana izgradnja, pojaano prometovanje. Najvei razlog ugroenosti vodozemaca ipak je gubitak tj. unitenje prirodnih stanita.

40

Poari mogu imati dugorone katastrofalne posljedice. Velik problem predstavlja to to su vodozemci izrazito lokalizirani na mikrostanita koja se esto ne uklapaju u ire prihvaene podjele stanita. Vrlo je vano sauvati prvenstveno vea movarna podruja, ali i male barice i umjetne vodene povrine. / oneienje herbicidi, pesticidi, kisele kie, otpadne vode, toksini, teki metali Vodozemci su posebno osjetljivi na razliita oneienja zbog propusne koe koja funkcionira poput spuve te upija sve iz okoline. Moderne poljoprivredne mjere, koje ukljuuju upotrebu pesticida, te mineralnih gnojiva imaju vrlo negativan uinak na stanje populacija vodozemaca ireg podruja. Otpadne vode, teki metali i kisele kie takoer nepovoljno djeluju na vodozemce. Uz to to imaju direktan negativan uinak na ivotinje, takvi oneiivai smanjuju stopu rasta i stupanj reprodukcije te slabe imunoloki sustav i sposobnost ivotinja da se bore s bolestima i infekcijama. Jaja vodozemaca nemaju zatitnu ljusku pa su takoer vrlo osjetljiva na oneienja u okoliu. / unoenje stranih vrsta najee riba Ribe su efikasni predatori kako odraslih vodozemaca tako i njihovih liinki. Poznato je da ukoliko se u nekoj vodi nalaze ribe, vjerojatnost da e se u njoj javiti vodozemci puno je manja. / globalne klimatske promjene stanjenje ozonskog omotaa, ekstremni klimatski uvjeti Za utvrivanje posljedica ovakvih promjena potreban je viegodinji monitoring ili postojanje podataka o prijanjem stanju. Uslijed nedostatka takvih informacija, o posljedicama globalnih klimatskih promjena na populacije vodozemaca moemo samo nagaati, ali sigurno je da se smanjenjem ozonskog omotaa poveava UV zraenje, koje esto ima letalne utjecaje na vodozemce. Njihova tanka propusna koa nije nipoto dovoljna zatita od takvih tetnih utjecaja. S obzirom na nedostatak zatitne ovojnice njihovih jaja, velika opasnost prijeti ve od liinakog stadija. Vodozemci su takoer izrazito osjetljivi na male promjene temperature i vlage pa globalne promjene mogu izmijeniti njihovo ponaanje pri razmnoavanju, utjecati na uspjenost razmnoavanja, smanjiti imunitet, smanjiti stopu rasta i poveati osjetljivost na ostale utjecaje poput oneiivaa. / eksploatacija eksperimenti, transport, duani kunih ljubimaca

41

U pojedinim podrujima nae zemlje ablji su kraci cijenjen gurmanski specijalitet, meutim, zbog preslabe kontrole i nedovoljno strogih zakonskih propisa, nije poznato kolika se koliina vodozemaca skuplja. Skupljanje vodozemaca za potrebe prodaje kao kunih ljubimaca takoer uzima sve vei mah. / bolesti Uz pojaavanje svih ostali pritisaka, javljaju se i nove bolesti koje uzrokuju ugibanje ili slabljenje odraslih jedinki i liinaka. / gubitak genetske varijabilnosti Uslijed fenomena stvaranja malih, izoliranih i izdvojenih populacija dolazi do krianja genetiki bliskih jedinki i gubitka genetike raznolikosti.

ZATITA VODOZEMACA

Razlozi ugroenosti vodozemaca u veini europskih zemalja su donekle na vrijeme uoeni te se provode mjere smanjenja negativnog utjecaja na populacije vodozemaca i ispravljanje greaka te vraanje na staro ukoliko je to mogue. Prijedlog zatitnih mjera: / ouvanje malih bara i movarica bilo privremenih, bilo stalnih / odravanje poeljne kakvoe vode sprjeavanjem oneienja i pretjeranog unosa organskog materijala i mineralnih soli s okolnog podruja / kontrola intenziviranja poljoprivrede na irem podruju i smanjenje koritenja kemijskih sredstava / sprjeavanje bilo kakvih oblika isuivanja ili meliorativnih zahvata / sprjeavanje unosa novih svojti.

42

VANOST VODOZEMACA KAO BIOINDIKATORA

Zbog uloge ranih pokazatelja vodozemci se u posljednje vrijeme vrlo esto karakteriziraju kao "kanarinci u rudniku ugljena" za ekosustave. Vodozemci su dobri bioindikatori zato to:

provode dio ivota u vodi, a dio na kopnu imaju propusnu kou to omoguuje relativno lagan ulazak razliitih tvari u njihov organizam nakupljaju i koncentriraju otrove u svom masnom tkivu.

Zahvaljujui tim znaajkama oni nas upozoravaju na smanjenje kvalitete voda i stanita te na zdravlje okolia. Promjene u sastavu populacija i zdravlju jedinki su vrlo dobri pokazatelji da je dolo do promjene stabilnosti ekosustava. Vrste koje provode veinu ivota u vodi pokazuju vee malformacije od onih koje su za vodu vezane samo tijekom liinakog stadija. Osjetljivije su i one vrste ije liinke prezimljuju u vodi i preobraavaju se tek sljedee godine jer se na taj nain produuje izloenost otrovima i drugim tetnim tvarima. abe su osobito dobri pokazatelji zdravlja ekosustava te signaliziraju potrebu za zatitom. Vodozemci vrlo esto ine kljune vrste (keystone species) za odreeni okoli. Zato bi njihov nestanak iz sustava mogao imati nesagledive posljedice.

43

Gmazovi Reptilia

Gmazovi (Reptilia) ili reptili (od lat. reptilis - onaj koji gmie) su jedan razred meu kraljenjacima. To su hladnokrvne ivotinje, imaju rep, kou s ronatim ljuskama i uglavnom s etiri noge, koje su se, dodue, kod zmija povukle. Svi gmazovi diu na plua. Legu jaja ili raaju ive mlade (ovovivipar), a razvijaju se direktno, to znai bez larve kao razvojnog meuoblika. Mediteransko podruje izrazito je pogodno za gmazove zbog raznolikosti stanita i odgovarajuih mikroklimatskih uvjeta. Suha i topla mediteranska klima izvrsno odgovara gmazovima to je rezultiralo njihovom veom brojnou i endemizmom. Upravo su klimatski uvjeti glavni ograniavajui faktor za iru rasprostranjenost i brojnost gmazova u kontinentalnom podruju. Faunu gmazova Hrvatske ini 38 vrsta koje su najveim dijelom rasprostranjene u priobalnom podruju. Neke meu njima imaju iroku rasprostranjenost, a druge obitavaju na uskim arealima i imaju velike ekoloke prohtjeve.

44

Guteri

Guteri su ivotinje izduenog, dorzoventralno spljotenog ili sasvim cilindrinog, gotovo zmijolikog tijela prekrivenog ljuskama. Noge su dobro razvijene, osim kod nekih (blavor, sljepi) gdje su potpuno reducirane. Svi su nai guteri potpuno bezopasne i bezazlene ivotinje. Na prednjem dijelu tijela gutera je plosnata iljasta glava koja je irokim vratom odijeljena od trupa. Na glavi su velike oi s pokreljivim onim kapcima. Trup zavrava dugakim repom koji guter u opasnosti mogu otkinuti i tako pobjei od neprijatelja. To nazivamo samoosakaivanje. Otkinuti dio repa moe djelomino obnoviti. Kree se pomou dva para kratkih nogu na kojima ima pet prstiju. Tijelo se ne naslanja na noge, jer se one nalaze postrance. Stoga kod kretanja trbuhom dotiu zemlju pa kaemo da gmiu. Koa gutera je suha, bez lijezda, pokrivena ronatim ljuskama koje spreavaju gubitak vode iz tijela. Ovaj pokrov gutera ograniava rast pa se moraju presvlaiti. Kretanje guteru omoguuje snaan kostur i dobro razijeni miii. Gmazovi imaju jednake djelove kostura kao i vodozemci. Napredak uoavamu s obzirom na grau kraljenice koja je sastavljena od mnogo kraljeaka (do 140). Zglobno je povezana s kostima glave. Gmazovi imaju rebra od kojih je prvih pet pari spojeno s prsnom kosti.

45

Zrak ulazi kroz dine putove u grkljan, zatim u dunik koji se grana u dvije dunice. One dovode zrak u plua koja imaju veu povrinu od abljih, a i bolje su prokrvljena. Na lenoj strani tijela su dva bubrega koji izluuju mokrau u obliku vrste bijele tvari. Imaju i mokrani mjehur. Hrana (kukcu, pauci, gujavice, puevi) ulazi kroz usta u probavilo. U ustima se nalaze zubi koje mogu mijenjati cijelog ivota. Tu je mnogo lijezda te tanak, dugaak raljasti jezik pomou kojeg osjeaju miris. Sezona parenja odreena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noci), te ako je omogucena pravilna klima i prehrana do parenja dolazi u proljece. enke zahtijevaju pojaanu prehranu posebno rastu zahtjevi za kalcijem i fosforom, pa se standardna doza vitamina i minerala udvostruuje.

46

Zmije

Zmije (gr. Ophidia, lat. Serpens) su podred unutar reda gmazova ije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su liili na gutere, no jako im se izduilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreu iskljuivo vijuganjem tijela, oslanjajui se se o podlogu. Neke zmije imaju razvijen otrovni mehanizam sastavljen iz otrovne lijezde koja izluuje otrovni sekret, otrovnog zuba i miia koji pri ugrizu stiskajui lijezdu, potiskuje otrov u ranu. Otrovnice se lako raspoznaju po specifinom obliku tijela. To su preteno krae i zdepaste zmije, iroke trokutaste glave (zbog otrovnih lijezda), sporije od neotrovnica. Broj kraljeaka im je povean na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti eljusti i nepca su povezane samo tetivama koje omoguuju vekilo irenje, tako da i vei plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom elucu relativno visoko koncentrirana solna kiselina zatim razgrauje plijen. Neke su zmije svoje lijezde slinavke preoblikovale u lijezde koje umjesto sline lue otrov. Samo oko 400 vrsta zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za ovjeka. Vrste zmija koje se smatraju naroito otrovnim nisu uzrok veine smrtnih 47

sluajeva ljudi jer uglavnom ive u nepristupanim podrujima, a uz to su i plahe i po mogunosti izbjegavaju susrete s ljudima. 70% zmijskih ugriza dogaa se u visini glenja ili nie. Mlade zmije se izlgu s dostatnom koliinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekuinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju koliinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov. Zmije ive irom svijeta i u vrlo razliitim okoliima, od brdskih podruja do slatkih voda i mora. Daleko najvei broj vrsta ivi u tropima. U Europi u rijetka mjesta gdje ne ive zmije spada Irska. Nekoliko puta godinje zmije skidaju kou zato to se istroila od puzanja tlom, ili zato to im je postala pretijesna. Prije "presvlaenja" prestanu jesti, oi im postanu mutne, a koa promijeni boju. Stare se odijee rijei trljajui tijelo o granje ili kamen. Prema odbaenoj koi moe se doznati je li rije o otrovnici ili neotrovnici. Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko rtve, stisnu je i ugue. Potom je progutaju cijelu. Da bi im to uspjelo, moraju irom razjapiti usta. Miii u tijelu guraju ivotinju do zmijina eluca. Zmije se hrane manjim plijenom, ali esto ugrizu i ovjeka. Razlog je vrlo jasan- samoobrana. Mnoge vrste pokuat e izbjei opasnost, ali kada to nije mogue one e pribjei jedinom rjeenju- ugrizu.

48

Kornjae

Kornjae (Testudinata,Testudines, ranije i Chelonia) postoje ve due od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji vie oko 300 razliitih vrsta, od toga su sedam morskih, 180 vrsta ivi u slatkoj vodi a ostatak ivi na kopnu. Kornjae se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji jo prije nego to su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagoavanja kornjaa, iji su najblii srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do dananjih dana. Sa izuzetkom polarnih podruja, kornjae ive na svim kontinentima, u pustinjama, morima, rijekama, movarama i na kopnu, a najvie ih ima u podrujima umjerene klime i tropa. Naroito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistonoj Aziji. Sve kornjae se odlikuju oklopom koji je u ivotinjskom svijetu jedinstven. Sastoji se od lenog (karapaks) i trbunog (plastron) dijela, koji su meusobno spojeni. U svom donjem dijelu oklop je masivne kotane grae, koji se razvio od kraljenice, rebara i karlinih kostiju. Preko tog kotanog sloja nalazi se sloj koe. Kod kornjaa s tzv. mekim oklopom je taj sloj koast, dok se kod ostalih vrsta preko koe razvio tipian ploasti oklop graen od kreatina. Ploe se dijele na grupe (lene, postrane, rubne, repne itd. ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo esto dogaa da se neki primjerak izlee s nekim abnormalnostima tih ploica. To se dogaa kako u prirodi tako i u uzgoju, a ini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.

49

Suvremene kornjae nemaju zube. Raspolau snanim "aparatom" za hranjenje koji se razvio od eljusnih kostiju. Kao i svi drugi gmazovi ni kornjae ne vau hranu nego gubicom otkidaju komade, pomaui si pri tome prednjim udovima. I na kopnu i u vodi kornjae se kreu za gmazove tipino krivudavo. Pri tome se oslanjaju na oklop to im u vodi smanjuje potronju energije. Na kopnu njihovo kretanje esto djeluje vrlo nespretno. Morskovodnice su razvile meu gmazovima jedinstven nain kretanja. Mau prednjim udovima koji su se razvili tako da jako podsjeaju na peraje. Tako se kod veine moe utvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili vie izraene plivae koice. Pored velikog broja vrsta ija se veliina kree izmeu 10 i 30 centimetara, tu su jo i morske kornjae, i divovske kornjae s otoja Galpagos i sa Sejela ija duina oklopa moe dosei i vie od metra. Osjetila:

Kornjae vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi imaju etiri receptora za vid. Kretanjem onih jabuica postie i prostorno i panoramsko vidno polje.

Naroito im je izraeno osjetilo mirisa. Kad se vidi kornjau kako izraeno "pumpa" vratom, to ne znai da je zapuhana od napora, nego da upravo "njuka" jer se njen organ njuha nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u koje moe zakopati svoja jaja.

Kornjae nemaju vanjsko uho. Ne uju ni priblino tako dobro kao ljudi. Umjesto toga, osjete duboke vibracije u svojoj okolini.

Osim tijekom parenja, kornjae su uglavnom nijeme. Izuzetak je reakcija na strah: uvlai glavu u oklop i pritom isputa siktav glas koji potsjea na frktanje. Kad trae mjesto pogodno za polaganje jaja, enke se glasaju slino kao mujaci tijekom parenja. Taj glas nalikuje stenjanju. Spoznajne sposobnosti kornjaa mogu se mjeriti s onima drugih gmazova. Tako pamte mjesta s hranom, kao i putove za bijeg. Imaju izraen i osijeaj za orijentaciju, ali ne tako dobro kao sisavci. Kornjae mogu ivjeti jako dugo. Divovske kornjae s otoja Galpagos mogu doivjeti i vie od 200 godina. Neke amerike kornjae ive due od 100 godina i time, s razlogom,

50

uivaju glas Metuzalema u svijetu ivotinja. Neki primjerci su dokazano doivjeli starost od 180 godina. Tipini dan jedne kornjae sastoji se od potrage za hranom i, kod gotovo svih vrsta, izlaganja suncu. Ovo zadnje slui reguliranju tjelesne temperature kao i, vjerojatno, prihvaanju UV-zraenja. U klimatski umjerenom podruju pa sve tamo do pustinjskog, godinja doba odreuju ivotni ritam kornjaa. One se zimi zakopavaju ili ve prema vrsti trae sklonite pod vodom, gdje idue mjesece provode dijelom ukoene, "smrznute". Neke se vrste jednako tako povlae i za vrijeme velikih ljetnih vruina. Kornjae mogu biti biljoderi kao i mesoderi. Meutim, svima je zajednika potreba za hranom bogatom kalcijem koju trebaju za gradnju oklopa. Da bi mogle resorbirati kalcij, kornjae trebaju vitamin D3. Do danas se ne raspolae detaljnim spoznajama o tome, kako kornjae uspijevaju "pokriti" svoju veliku potrebu za vitaminom D3. Razika izmeu spolova moe se relativno lako utvrditi. Spolni otvor se kod enki uvijek nalazi blie oklopu nego kod mujaka. Dok neke vrste kornjaa izvan razdoblja parenja vei dio godine provode odvojeno po spolovima u razliitim ekolokim niama, u vrijeme parenja nalaze put jedni do drugih. Kod vrsta koje ive u podruju umjerene klime vrijeme parenja je u proljee i u jesen. Nakon oplodnje, enka ostaje plodna vie godina, ime se moe objasniti velika uspjenost kornjaa kod naseljavanja novih ivotnih prostora (na pr. otoje Galpagos) Polaganje jaja slijedi nekoliko tjedana nakon oplodnje, ili, u umjerenim klimatskim podrujima, u proljee. Njihova jaja se svojim osobinama znaajno razlikuju od vrste do vrste. I broj jaja je jako razliit. Od samo tri jaja kod jedne vrste, pa sve do vie od 100 jaja kod morskih kornjaa. Polaganje jaja se dogaa iskljuivo na kopnu. Kad skotna enka pronae odgovarajue mjesto, iskapa jamu i u nju polae jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom, pijeskom ili biljnim materijalom. Kod gotovo svih vrsta kornjaa temperatura u leglu za vrijeme inkubacije odreuje spol mladunaca. Nakon to se izvale iz jaja, kornjaice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroe zalihu hrane iz umanjca prije nego to pomu s grebanjem prema povrini. Na najsjevernijoj granici rasprostranjenosti kornjaa, mladunci koji se izlegu u kasno ljeto i iznenadi ih rani poetak zime, ostaju zakopani u leglu do proljea. Majke ne pruaju nikakvu pomo u valjenju ili uzgoju mladunaca. Do spolne zrelosti prolazi puno godina. Spolna zrelost kornjae ne ovisi o njenoj starosti nego o veliini.

51

Neprijatelji kornjaa su razliiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izleene kornjaice bespomono izloeni na milost i nemilost ak rakovima i pticama, za ozbiljno ugroavanje odrasle kornjae potreban je netko velik i snaan kao krokodil. Kornjae ozbiljno ugroavaju i ljudi. U nekim dijelovima ljudi jedu morske- ali i slatkovodne- i kopnene kornjae . Osim toga, ljudi pljakaju i jedu i kornjaja jaja. Kako se radi uglavnom o krivolovu, populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja. ivotni prostor mnogih vrsta kornjaa je ugroen. Kopnene kornjae na njihovim prastarim podrujima mnogi poljoprivrednici smatraju tetnicima i esto ih ubijaju. Mnoge ceste presijecaju njihov habitat pa veliki broj kornjaa strada od prometa. Pritom, esto je rije skotnim enkama koje trae odgovarajue mjesto za polaganje jaja. Industrija isputa otpadne vode u vode nastanjene vodenim kornjaama ime se taj biotop mijenja. Na taj nain vodene kornjae vrlo esto gube prehrambenu podlogu. Izravnavanje i utvrivanje rijenih obala rezultira gubitkom mjesta na kojima se kornjae mogu sunati i polagati jaja. Morskim kornjaama turizam oteava pristup plaama pogodnim za polaganje jaja. Tek izleene kornjaice koje se nou iskapaju iz legla na povrinu, orijentiraju se svjetlucanjem vode da dou do relativne sigurnosti mora. Zbog umjetne svjetlosti gube orijentaciju. Morske kornjae se esto upletu u lutajue ribarske mree i utope se ili progutaju plastiku vjerujui da se radi o meduzi. Kornjaina jaja se na plaama esto tako intenzivno pljakaju, da je bez ozbiljnih mjera zatite opstanak nekih vrsta jako ugroen. Neke kornjae se smatraju delikatesom pa ih ljudi intenzivno love. Od postojeih sedam vrsta morskih kornjaa, u Sredozemnom i Jadranskom moru do sada je zabiljeeno prisustvo triju vrsta: sedmopruge usminjae (Dermochelys coriacea), glavate elve (Caretta caretta) i zelene elve (Chelonia mydas).

Na podruju PP Telaica, od navedenih, moemo sresti pripadnike reda ljuskaa - Squamata, te pripadnika reda Cheloniidae.

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Reptilia


Red: Squamata Podred: Lacertilia/Sauria
52

Porodica: Lacertidae Krka guterica - Podarcis melisellensis melisellensis (Braun, 1887) Primorska guterica Podarcis sicula (Rafinesque, 1810) Porodica: Anguidae Blavor - Ophisaurus apodus syn. Pseudopus apus (Pallas, 1775) Porodica: Gekkonidae Kuni macaklin - Hemidactylus turcicus (Linnaeus, 1758)

Podred: Serpentes
Porodica: Colubridae Crvenkrpica Zamenis situla (Linnaeus,1758) syn. Elaphe situla Brelih & Duki 1974 Crnokrpica Telescopus falax (Fleischmann, 1831) Bjelouka Natrix natrix (Linnaeus, 1758) ara poljarica Coluber gemonensis (Laurenti, 1768) Zmajur Malpolon monspessulanus (Herman, 1804) Porodica: Typhlopidae Zmija sljeparica - Typhlops vermicularis (Merrem, 1820)

Podrazred: Chelonia Red: Cheloniidae


Porodica: Cheloniidae Glavata elva Caretta caretta (Linnaeus,1758) Barska kornjaa Emys orbicularis (Linnaeus, 1758) anara Testudo hermanii Gmalin, 1789

Kuni macaklin (Hemidactylus turcicus), kod nas


poznat pod imenom tarantula je nona ivotinja njenog ruiastog tijela prekrivenog sitnim ljuskama koje koi daju bradaviast izgled. Zbog takvog je izgleda ponekad izazivala potpuno pogreno vjerovanje o njegovoj otrovnosti. Meutim, ovo je posve bezopasna ivotinja, tovie i neobino korisna, jer se hrani komarcima, paucima, muhama i drugim insektima. Macaklin uope nije otrovan, jer nema nikakav otrovni aparat, niti u koi, niti u eljustima. Cijelo je tijelo vrlo njene grae i pri pokuaju hvatanja vrlo se lako povrijede. Naroito je lomljiv rep, ali se on vrlo brzo regenerira.

53

Mnogo se ee susree u ljudskim naseljima, nego u prirodi. Najee boravi po zgradama, takoer naseljava suha podruja po pukotinama stijena i litica. Aktivna je nou, kada se esto glasa otrim, piskavim glasom. U proljee enka poloi desetak jaja negdje u pijesak ili slino, nakon dueg razdoblja iz jaja se izvale mladunci odmah sposobni za samostalan ivot. Kod nas je rasprostranjen po cijelom jadranskom primorju, inae ga ima i u priobalnim podrujima zemljama uz Sredozemno i Crno more i u zapadnoj Aziji. Smatra se da je najvea opasnost za ove gutere sve vea urbanizacija i koritenje obalnih podruja. Kuni je macaklin uvrten na Bernsku konvenciju (Dodatak III).

Primorska

guterica

(Podarcis

sicula)

je

apeninskodinarska vrsta koja naseljava rairena du jadransku obalu (Istra i Dalmacija) i otoke. Jo je rasprostranjena je u sjevernoj, istonoj i junoj Italiji, Siciliji i Korzici. Prilino je velika, moe dostii 25 cm duljine. Ovo je vrlo prilagodljiv guter koji dolazi na otvorenim poljima, pjeanim mjestima blizu mora, u vinogradima, ali i u parkovima i vrtovima. esto je prisutna i vrlo brojna blizu ljudskih naselja. Ne penje se rado i esto kao ostale guterice, ali ima veliku sposobnost tranja. Hrani se kukcima, a ponekad i biljnom hranom. Primorska guterica je esta vrsta prisutna na razliitim stanitima i za njene populacije trenutno nema opasnosti od ugroenosti. Nalazi se na Dodatku II Bernske konvencije i Dodatku IV Direktive o stanitima.

Krka

guterica

(Podarcis i

melisellensis)
duboko

je u

jadranski endem, naseljava primorske predjele s mnogobrojnim otocima prodire unutranjost kopna. Naseljava razliite tipove suhih stanita: rubove puteva, suhe travnjake s rijetkim grmovima. U velikom se broju nalazi po krevitim i kamenitim predjelima, preteno u niim podrujima, ali se susree i na preko tisuu metara

54

nad morem. Izbjegava goli kr i zadrava se ponajvie po kamenitim mjestima s neto vegetacije (grmlje, trava). Uglavnom se kree po zemlji, ali ponekad se penje na nie zidove i vee stijene. Dostie oko 18 cm duljine. Za ovu su vrstu karakteristine znaajne varijacije u boji i veliini tijela, naroito kod otonih populacija te postoje mnogobrojne endemine podvrste. Najpoznatija je populacija na otoku Brusniku potpuno crne boje tijela. Prema dosadanjim saznanjima smatra se da uz Jadransku obalu postoji oko 20 podvrsta ove morfoloki vrlo varijabilne vrste. Krka guterica se nalazi na Dodatku II Bernske konvencije te Dodatku IV Direktive o stanitima.

Blavor (Ophisaurus apodus) je karakteristina je


vrsta mediteranskog dijela Hrvatske. Tipina stanita blavora su makije i garizi, ali i hrpe kamenja, ograde, umarci i livade. Vrlo esto obitava oko ljudskih naselja, na poljima, vinogradima i vrtovima. Blavor je beznogi guter, ali prema izgledu tijela i nainu kretanja prilino nalikuje na zmije. Ispod koe posjeduje kotane ploice pa mu je tijelo slabo savitljivo, no unato tome vrlo je brz i okretan. Najvei je na guter i moe narasti preko 1 m u duljinu. Blavor je aktivan danju i esto se izlae suncu. Posjeduje snane eljusti, a hranu mu ine puevi, skakavci, mievi, guteri, male ptice, jaja ptica i gmazova te zmije (ak i otrovnice). Poznato je da je dobar pliva i moe dugo moe ostati pod vodom. Jednako tako je i dobar penja te se penje u kronje i po grmovima. Tijekom zime hibernira u zemlji ispod korijenja drvea ili u rupama. Prilikom uznemiravanja nastoji pobjei, ali nikada ne pokuava ugristi. Mujaci se bore u vrijeme parenja; enka odlae jaja ispod gustog grmlja i lia; mladi tek u treoj godini (dugi oko 30 cm) poprimaju boje odraslih. Uglavnom se via samo u najtoplijem dijelu godine, kad je i najaktivniji. Ljudi se bezrazlono boje blavora, iako je poput zelene krastae i kunog macaklina vrlo korisna ivotinja. Naseljava istonu obalu Jadranskog mora te podruja prema jugu sve do june Grke. Istra se smatra najsjevernijom tokom dolaska blavora u Europi. Populacije blavora uglavnom su prilino stalne i ne postoje podaci o ugroenosti ove vrste. U odreenim podrujima blavor se smatra vrlo korisnom ivotinjom. Meutim, u nekim je

55

podrujima pod snanim antropogenim pritiskom. Problem je to veina ljudi, zbog straha od zmija, ubija blavora, zamijenivi ga s njima. Limitirajui faktori takoer su turizam, skupljanje, razvitak prometa i promjene stanita. Blavor se nalazi na Dodatku IV Direktive o stanitima i Dodatku II Bernske konvencije.

Zmajur (Malpolon monspessulanus; poznat i pod


nazivom Coelopeltis monspessulana) terestrika je vrsta, najee dolazi na suhim i toplim stanitima obraslim vegetacijom u kojoj se skriva, a moe se nai i u otvorenim umama. Ponekad obitava i na obalama rijeka, a uoeno je i da pliva. Zmajur je vrlo aktivna i pokretljiva zmija. Osjet vida kod njega bolji je nego u bilo koje druge europske zmije pa plijen aktivno lovi esto drei glavu uzdignutom. Pri svladavanju plijena pomae mu otrov iz stranjih otrovnih zuba. Otrov, kao i u crnokrpice, nije opasan za ovjeka i eventualno izaziva otekline i crvenilo. Ukoliko se osjeti ugroenim, zmajur glasno pue, iti i sike, spljoti tijelo te rairi vrat pokuavajui ugristi. Jedna od prepoznatljivosti zmajura je karakteristian agresivan izgled koji mu daju izraeni grebeni iznad oiju. Ova elegantna zmija moe biti duga i do 2 m. Hrani se najee sisavcima (ak i kuniima), pticama, guterima i drugim zmijama. Ba radi prehrane glodavcima prilazi ljudskim naseljima. Prema rasprostranjenosti ovo je cirkum-mediteranska vrsta. S obzirom na nain ivota i lova te ponaanje ove zmije, najvea smrtnost zabiljeena je zbog automobilskog prometa. Smanjenje broja glodavaca, koji su mu osnova prehrane takoer utjee na brojnost lokalnih populacija. Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije.

ara poljarica (Coluber gemonensis, syn. Zamenis


gemonensis) je vrlo brza i hitra zmija, dugakog
tijela (dostie i preko 2 m), jedna je od najveih europskih zmija. Dosta je snanog tijela, velike glave ovalnog oblika i tupe njuke. Ova se vrsta moe nai na razliitim tipovima stanita poput livada, makije, vinograda, ruevina, otvorenih uma, vrtova,

56

maslinika te uz ceste. ara poljarica je najea zmija u mediteranskom dijelu Hrvatske i najea vrsta suhih stanita, sipara, kamenjara i polja. Dnevna je vrsta, a najee se zadrava na tlu i vrlo se rijetko penje. U opasnosti vrlo brzo bjei, a ukoliko bijeg nije mogu, postavlja se vrlo agresivno te iti i nervozno grize. Hrani se malim pticama, sisavcima, guterima i skakavcima. ara poljarica je uvrtena na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Direktive o stanitima.

Crvenkrpica

ili miarica, poznata jo i kao areni

gu (Elaphe situla, syn. Coluber leopardinus) je najljepa i najarenija zmija nae zemlje i Europe, ukraena raznovrsnim i raznobojnim prugama i arama smee i naranaste boje. Tijelo joj je tanko i vitko, dostie oko 1 m u duljinu. Crvenkrpica koristi razliite tipove stanita. esto zalazi u vrtove i oko kua, a ponekad i u same kue. Uglavnom se zadrava uz tlo, aktivna je danju (ponekad u sumrak) i to na sunanim stanitima s puno kamenja, kao to su rubovi polja, ceste, hrpe kamenja, zidovi, a ponekad dolazi i u vrtovima te kuama. Vrlo dobro se penje pa se esto odmara iznad zemlje. U pojedinim trenucima brzo vibrira repom. Hranu joj sainjavaju gotovo samo mali sisavci, premda jede i mlade ptice i gutere. Crvenkrpica je uglavnom balkanska vrsta. Crvenkrpica se smatra najljepom hrvatskom, ali i europskom zmijom ne samo zahvaljujui svom izgledu, ve i elegantnom kretanju. Zato je esta meta skupljaa i uzgajivaa iz itave Europe. Njene su populacije na itavom podruju rasprostranjenosti uglavnom malobrojne. Ugroava ju unitavanje stanita, urbanizacija i izgradnja prometnica na podrujima pod velikim turistikim pritiskom. Njena brojnost na podruju Dalmacije je u opadanju i treba obratiti vie panje njenoj zatiti. Crvenkrpica je uvrtena na Dodatak II Bernske konvencije te Dodatke II i IV Direktive o stanitima. Prema IUCN kategorizaciji pripada u skupinu vrsta o kojima nema dovoljno podataka (DD) kako za Europu tako i za Hrvatsku.

57

Bjelouka (Natrix natrix, syn. Tropidonotus natrix)


je najea i najrasprostranjenija meu naim zmijama. Preferira vlana i vodena stanitima, ali obitava i u grmlju, livadama i uz obalu mora. Uglavnom je dnevna vrsta, premda je u Sredozemlju esto aktivna u sumrak. Dostie od 1-1,5 m duljine. Vrlo je brza i vjeto pliva i roni, moe dugo izdrati pod vodom, rijetko se udaljavajui od nje. Hrani se abama, vodenjacima, punoglavcima, malim sisavcima, guterima i ribom. Na zimovanje se povlai vrlo kasno (X-XI mjesec), esto po vie primjeraka skupa zimuje. U proljee se javlja prilino rano, ve u veljai ili oujku. Nakon parenja odloi 15-20 duguljastih jaja, obino u hrpama trulog lia. Potpuno je bezopasna za ovjeka, ali za obranu izbacuje sadraj kloake koji jako smrdi. U opasnosti se slui i jo nekim trikovima poput napuhavanja tijela, siktanja i puhanja. Najzanimljiviji nain obrane bjelouke je refleks glumljenja da je mrtva, pri emu lei na leima s otvorenim ustima i izbaenim jezikom. Naseljava cijelu Europu, osim Irske, kod nas je dosta esta svugdje uz odgovarajua mjesta. U pojedinim srednjeeuropskim zemljama bjelouka se smatra ugroenom ili osjetljivom vrstom, dok su kod nas populacije uglavnom stabilne. Uoeno je da vrlo esto stradavaju na prometnicama. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije.

Crnokrpica

ili

prac (Telescopus fallax, syn.

Tarbophis fallax), preteno je aktivna predveer.


Dostie oko 70-80 cm duine. Najee obitava na suhim, toplim, kamenitim stanitima, suhozidima, nakupinama kamenja, ruevinama, a ponekad i na mjestima s vegetacijom. Lovi uglavnom u sumrak, premda je ponekad tijekom ljeta aktivna nou ili, kad je hladnije, danju. Vezano uz sumrani i noni nain ivota posjeduje okomite zjenice to je iznimka unutar porodice Colubridae. Kree se prilino sporo, a hrani se gotovo iskljuivo guterima, koje lovi prikradanjem ili u rupama. Crnokrpica je jedna od rijetkih otrovnih zmija unutar porodice Colubridae, a posjeduje stranje otrovne zube (Opistoglypha). Ona dri plijen sve dok ne pone djelovanje otrova. Otrov koji posjeduje nije opasan za ovjeka. Vrlo je razdraljiva i

58

ukoliko se uznemirava prijetei iti i pokuava ugristi. Rasprostranjena je od istone obale Jadranskog mora do june Grke i zapadne Turske. O stanju populacija postoji vrlo malo podataka. Lokalno stanovnitvo je vrlo esta mijea s otrovnicama i ubija, to dodatno oteava injenica da crnokrpica vrlo rado zalazi u blizinu ljudskih naselja. Uvrtena je na Dodatak II Bernske konvencije te Dodatak IV Direktive o stanitima.

Zmija sljeparica (Typhlops vermicularis), je mala


zmija, veliine do 30 cm, tupe glave i kratkog tupog repa. ivi u tlu suhih travnjaka. Jedini nalaz u Hrvatskoj bio je ispod velikog kamena izmeu maslinika i makije. U blizini su naeni termiti, koji su joj glavna hrana. Rasprostranjena je u mediteranskom podruju od Dagestana i zapadnog Pakistana do Crne Gore. U Hrvatskoj je naen samo jedan primjerak na Dugom otoku kod mjesta Sali 1977. god.

Glavata elva (Caretta caretta) je najea i


najrairenija vrsta morskih kornjaa u Sredozemnom i Jadranskom moru. Jedna od najtipinijih osobina morskih kornjaa je oklop, vrsta kotana struktura koja prekriva gotovo cijelo tijelo i sve unutarnje organe. Kod odraslih glavatih elvi oklop je ovalnog oblika, s gornje je strane crvenkasto-sme, a svijetloukast s donje. Graen je od velikih proirenih rebrenih kostiju, prekrivenih ronatim ploama. Odrasle jedinke dostiu duljinu oklopa i do 110 cm i tjelesnu teinu do 115 kg. Ime je dobila prema karakteristino velikoj glavi sa snanim eljusnim miiima. Najvea gnijezdilita ove vrste u Mediteranu su na grkoj, turskoj i ciprskoj obali, a neto manja na libijskoj, sirijskoj, izraelskoj, egipatskoj i tuniskoj obali. Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnoava u Grkoj. Procijenjeno je da u cijeloj mediteranskoj populaciji ima oko 5 000 spolno zrelih enki. Sve se morske kornjae razmnoavaju na pjeanim plaama. Pare se u moru, od kraja oujka do poetka lipnja, a jaja polau tijekom ljeta. Na kopno 59

izlaze samo enke radi polaganja jaja, a mujaci, nakon to se izlegu, vie nikada ne izlaze na kopno. Tijekom jedne sezone enke mogu imati izmeu 2-5 legala, s pauzom od 2 tjedna izmeu. Jaja lijeu u rupe iskopane u pijesku i broj im u jednom leglu varira od 23 do 190, obino preko 100. Inkubacijski period openito varira i traje izmeu 50 i 65 dana. Veliina oklopa mladih kornjaica varira izmeu 33,5 mm i 55 mm. Ustanovljeno je da spolnu zrelost postiu nakon 30 godina, pri duljini oklopa od 70 do 90 cm. Kako su pjeane plae omiljena izletita ljudi, uznemiravanje kornjaa pri polaganju jaja te kasnije unitavanje jaja i legla ostavili su katastrofalne posljedice na populacije morskih kornjaa u cijelom svijetu. Glavata elva je mesojed, hrani se raznim vrstama morskih ivotinja: spuvama, meduzama, jeincima, mekucima, koljkaima, rakovima i ribama. Ima izuzetno jake eljusti kojima lomi tvrde oklope svoga plijena. Najvei dio svoga ivota provodi u pelagikom stanitu. Na obalu izlaze samo enke radi polaganja jaja, dok mujaci ostaju u moru cijeli ivot. Glavata elva je ve odavno na svjetskoj listi ugroenih ivotinja. Jedini predatori odraslih glavatih elvi su morski psi (ponekad i kit-ubojica) i ovjek. Najvea prepreka opstanku morskih kornjaa danas je ovjek. Pretjerano sakupljanje jaja iz gnijezda, gubitka gnjezdita zbog obalnog razvoja, masovni turizam, hvatanje za hranu, prodaja oklopa kao suvenira - jednako ugroava ove ivotinje. Kada se uz to pribroji zagaivanje i nerazumno iskoritavanje mora, morske su kornjae dovedene na rub opstanka. Kornjae esto stradavaju u ribarskim stajaim mreama. S obzirom da se radi o ivotinjama koje diu pluima, kornjae moraju izlaziti na povrinu mora da bi udahnule zrak. Iako su razmaci izmeu dvaju udisaja zraka u normalnim uvjetima kod kornjaa relativno dugi, kada se pod morem zapletu u mree, zbog stresa vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se. Njihove su populacije u opadanju i zbog sluajnog ulova u koe. Procijenjeno je da se godinje u Jadranskom moru sluajno ulovi oko 2 500 glavatih elvi. Od ukupnog broja jedinki uhvaenih u ribarske mree 85% je ulovljeno koarenjem. Morske kornjae u Hrvatskoj su zatiene zakonom kao i brojnim meunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, unitavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Za provoenje ovih zakona odgovorno je Ministarstvo unutarnjih poslova i Dravni inspektorat Republike Hrvatske.

60

Barska kornjaa (Emys orbicularis), najee


naseljava mirne ili sporotekue vode s bogatom vodenom vegetacijom. esta je i karakteristina vrsta vodenih stanita (bare, lokve te mirniji dijelovi rijenog toka) gdje je dno muljevito i koji su dobro obrasli biljem. Malo koristi kopnena stanita, iako je na kopnu vrlo spretna. Dobro podnosi manja zaslanjenja stanita. Prilino je skrovita ivotinja koja veinu ivota provodi na dnu voda. esto se suna uz rub vode, ali je jako plaha i na najmanji znak opasnosti pobjegne u vodu. Hrani se mekucima, liinkama i odraslim kukcima, punoglavcima, abama i ribama. Aktivna je vie nou, kada se sporo kree u potrazi za hranom te izlazi na povrinu samo da bi udahnula. Pokazalo se da su jedinke ove vrste snano vezane za mjesto svog izlijeganja te da ne odlaze daleko od njega. To ih ini prilino osjetljivim na bilo kakve promjene prirodnih stanita. Ugroena je na cijelom podruju rasprostranjenosti te se smatra da je jedan od gmazova ija se brojnost najvie smanjila tijekom posljednjih 20 godina. Za to su odgovorni razlozi poput promjena, fragmentacija i isuivanja movarnih stanita, promjena klime, ali i razvoja industrije, oneienja i koritenja pesticida. S obzirom da barske kornjae hiberniraju u mulju, ugroava ih ureivanje i ienje kanala te drugih vodenih povrina. Velik broj jedinki zavri u rukama terarista ili nastrada u ribarskim mreama. Uvrtena je na Dodatke II i IV Direktive o stanitima te Dodatak II Bernske konvencije. Nalazi se i na Crvenom popisu gmazova Hrvatske kao niskorizina vrsta (NT), a u istu je kategoriju svrstana u Europi.

anara (Testudo hermanii), ea je uz ljudska


naselja, polja i livade. esto se moe nai i vie jedinki na manjem prostoru. Obina anara nastanjuje podruja s puno sunca i topline, odnosno razliita suha stanita, kao to su livade, polja, vrtovi, otvorene ume i umarci. Poznato je da preferira mjesta s gustom vegetacijom. Naseljava podruje June Europe Balkana. Karakteristina je za cijelo podruje Dalmacije, gdje nastanjuje krke livade,

61

obradive povrine, a zabiljeena je i u makiji, umama pa ak i uz nakupine smea. Hrani se uglavnom biljnom hranom poput lia, mladica, trave i otpalog voa. Ugroenost anare uvelike je vezana uz ubrzano i nekontrolirano irenje turizma, kojeg prate urbanizacija, izgradnja prometnica, poari i sl. Broj anara na pojedinim se podrujima drastino smanjio. Poznato je da su anare potpuno nestale sa pojedinih podruja koja su napuena turistima. Vrlo velik problem, posebno u ovom dijelu Dalmacije, predstavlja skupljanje anara za prodaju kao kune ljubimce. Tradicionalno su koritene kao hrana i u medicinske svrhe. anara prema IUCN kriterijima u Europi pripada u kategoriju niskorizine vrste (NT). Prema crvenom popisu gmazova Hrvatske anara je takoer u kategoriji niskorizinih vrsta (NT). Uvrtena je na Dodatke II i IV Direktive o stanitima, Dodatak II Bernske konvencije te Dodatak II CITES-a.

Od navedenih vrsta gmazova na crvenoj listi ugroenih vrsta nalaze se: 0 0 0 0 0 0

Podarcis melisellensis melisellensis Elaphe situla Typhlops vermicularis Caretta caretta Emys orbicularis Testudo hermanii

62

Tablica 8. Prikaz ugroenosti pojedinih vrsta gmazova u Hrvatskoj


Status na Crvenom popisu gmazova HR NT Zatiena vrstaprema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim SZ SZ SZ SZ SZ SZ Z SZ SZ SZ 35 000 1 000 SZ SZ

Vrsta Krka guterica - Podarcis melisellensis Primorska guterica Podarcis sicula Blavor - Ophisaurus apodus Kuni macaklin - Hemidactylus turcicus Crvenkrpica Zamenis situla Crnokrpica Telescopus falax Bjelouka Natrix natrix ara poljarica Coluber gemonensis Zmajur Malpolon monspessulanus Zmija sljeparica - Typhlops vermicularis Glavata elva Caretta caretta Barska kornjaa Emys orbicularis

Odtetni cijenik (kn) 2 000 2 000 2 000 2 000

DD

8 000 2 000 1 000 1 000 2 000

DD EN NT

NT 4 000 SZ anara Testudo hermanii (EN ugroene, NT niskorizine, DD nedovoljno poznate; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96); SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

63

Tablica 9. Prikaz statusa ugroenosti pojedinih vrsta gmazova u europskim okvirima


Vrsta
Dodatak II Direktive o stanitima Dodatak IV Direktive o stanitima

Ugroenost na EU nivou (IUCN)

Dodatak II Bernske konvencije

Dodatak III Bernske konvencije

Krka guterica - Podarcis melisellensis Primorska guterica Podarcis sicula Blavor - Ophisaurus apodus Kuni macaklin - Hemidactylus turcicus Crvenkrpica Zamenis situla Crnokrpica Telescopus falax Bjelouka Natrix natrix ara poljarica Coluber gemonensis Zmajur Malpolon monspessulanus Zmija sljeparica - Typhlops vermicularis Glavata elva Caretta caretta * Barska kornjaa Emys orbicularis anara Testudo hermanii * * * Dodatak I CITES-a, Dodatak II Bonnske konvencije * * Dodatak II CITES-a

/NT /NT

x x x x

x x x

DD/DD

x x x x x

x x

/DD EN/EN /NT /NT x x x

x x x x x x x

64

UGROENOST GMAZOVA

B gubitak stanita fragmentacije, unitavanje i nestajanje stanita. Stanita gmazova nestaju zahvaljujui razvoju prometa i turizma. Izgradnja prometnica je osnovni uzrok unitavanja i fragmentacije stanita, ali i pogibanja gmazova. Velik problem predstavlja intenzivni promet tijekom turistike sezone, koja se podudara s periodom intenzivne aktivnosti i razmnoavanja gmazova. Dreniranja i isuivanja te oneienja lokvi direktno smanjuju ukupnu povrinu i raznolikost stanita vodenih vrsta gmazova, a dovode i do smanjenja ukupne produktivnosti vodenih i kopnenih ekosustava. B trgovina gmazovima Sve vie raste interes za rijetkim i zanimljivim vrstama gmazova. Na podruju Dalmacije ivi velik broj atraktivnih vrsta gmazova koje predstavljaju veliku zanimljivost za strane i domae skupljae i terariste. Upravo na zadarskom podruju najvei je intenzitet ilegalnog skupljanja i prodaje gmazova. Najee se skupljaju anare, rijetke i endemine vrste zmija i gutera. Gmazovi se prodaju i turistima kao suveniri i kuni ljubimci. B poari Poari su u podruju Sredozemlja esta pojava i veina vrsta ih podnosi. Sa sve veim razvojem turizma i prometa u itavom priobalju, poveao se broj i uestalost poara. Na takve nove uvjete veina vrsta nije se navikla pa posljedice za lokalne populacije mogu biti katastrofalne. B divlje deponije B globalne klimatske promjene S poveanjem UV zraenja nastaju problemi za gmazove, koji se vole izlagati sunevim zrakama te, iako ime je koa debela i otporna, esto se javljaju posljedice u obliku bolesti i oteenja. B ubijanje gmazova Zbog tradicionalnih predrasuda i neznanja, ljudi vrlo esto ubijaju zmije i gutere, i to ne samo otrovnice ve i potpuno bezazlene vrste poput: bjelouke, kravosasa i blavora.

65

B nedostatni podaci o herpetofauni Postoji vrlo malo osnovnih podataka (broj i gustoa populacija, starosna struktura, mortalitet, fertilitet, rata preivljavanja) o populacijama veine vrsta na podruju Parka prirode, posebno vrsta uske rasprostranjenosti, koje su ovisne o zatiti. Nedostatak podataka ini procjenu trenda kretanja populacija, kao i osjetljivosti te ugroenosti vrsta gmazova, vrlo tekom ili nemoguom.

ZATITA GMAZOVA

Park prirode Telaica obiluje stanitima koja su pogodna za gmazove. Oni nisu tako osjetljivi i ugroeni kao vodozemci, ali, zbog sve veeg antropogenog utjecaja, i njima je potrebna djelotvorna zatita, koja e omoguiti ouvanje svih populacija prisutnih na podruju te cjelokupne bioloke raznolikosti. Prijedlog zatitnih mjera: / kontrola intenziviranja poljoprivrede i smanjenje koritenja kemijskih sredstava / sprjeavanje unitavanja i fragmentacije stanita / zatita od poara / reguliranje trgovine gmazovima / edukacija lokalnog stanovnitva o bezopasnosti svih vrsta gutera i veine zmija te o njihovoj ulozi u ekosustavima, kao i o njihovim koristima za ljude / odravanje poeljne kakvoe vode sprjeavanjem oneienja i pretjeranog unosa organskog materijala i mineralnih soli s okolnog podruja. / sprjeavanje bilo kakvih oblika isuivanja ili meliorativnih zahvata / sprjeavanje unosa novih svojti.

66

Sisavci Mamalia

Sisavci su jedna od najvanijih skupina ivotinja u okvirima evolucije, ekologije i ekonomskog znaaja. Znaaj populacija sisavaca vrlo je velik jer oni imaju nazamjenjivu ulogu u funkcioniranju itavog ekosustava i na sloen su nain povezani s drugim biotikim i abiotikim imbenicima. Glodavci svojim aktivnostima utjeu na primarnu produkciju djelujui na sastav biljnih vrsta i stope razgradnje biljnog materijala te na fizikalno-kemijska obiljeja tla. Kukcoderi sa imiima predstavljaju efikasan prirodni insekticid i reguliraju koliinu kukaca. Mali sisavci ine prehrambenu osnovu za mnoge predatore ime direktno utjeu na kvalitetu njihovih stanita i stanje populacija. Populacije malih sisavaca odlikuju se visokim obratom biomase, visokim utrokom energije u konverziji te malom ovisnou o klimatskim imbenicima. Zvijeri s druge strane sudjeluju u regulaciji brojnosti malih sisavaca i odravanja prirodnih odnosa u ekosustavu. U prouavanim ekosustavima mali sisavci predstavljaju kljunu skupinu koja povezuje

67

nosioce primarne produkcije i vie trofike razine. U agrocenozama ova skupina je u direktnoj kompeticiji sa ovjekom Tijekom svog razvoja, sisavci su naselili gotovo sva ivotna podruja na Zemlji i pri tome razvili vrlo razliite forme. Nalazi ih se kako u pustinjama i kinim umama, tako i u visokom gorju i polarnim podrujima. U rijetka podruja koja sisavci ne naseljavaju spadaju (bar prema dananjim spoznajama) velike morske dubine i unutranjost Antarktika. itav niz vrsta prilagodio se ivotu u vodi kako graom tijela tako i organa tom okoliu. Najbolje prilagoeni ivotu u vodi su kitovi. Njihova graa tijela nalikuje ribe, prednji udovi su se oblikovali kao peraje, stranji udovi su se izgubili, a rep se preoblikovao u repnu peraju. Netopiri, ili imii, su, osim ptice, jedini kraljenjaci koji su sposobni aktivno letjeti. Oni imaju jako izduene kosti prstiju izmeu kojih su razapete letne koice. Razliiti sisavci su se prilagodili ivotu pod zemljom. Imaju valjkasta tijela kratkih udova, koji esto imaju produetke poput alata za kopanje. Mnoge vrste su se,opet, prilagodile u potpunosti ivotu na drveu. Stanovnici travnjaka i drugih otvorenih povrina su smanjili broj prstiju i razvili kotana kopita, dok su drugima znatno jae razvijeni stranji udovi i kreu se skaui. Mnoge vrste, ponajee malene, koje se neprekidno skrivaju, razvile su zbijeno tijelo kratkih nogu, meu njima puno glodavaca i kukcojeda.

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste (bez imia):

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Mamalia


Red: Rodentia
Porodica: Muridae Kuni mi Mus (domesticus) musculus (Linnaeus, 1758) takor selac Rattus norvegicus (Berkenhout, 1769) Poljska voluharica Microtus arvalis (Pallas, 1778)

Red: Carnivora
Porodica: Mustelidae Kuna bjelica Martes fiona (Erxeleben,1777) Podred: Pinnipedia
68

Porodica: Phocidae Sredozemna medvjedica Monachus monachus (Hermann,1779)**

Red: Lagomorpha
Porodica: Leporidae Poljski zec Lepus europaeus (Pallas, 1778)

Red: Artiodactyla
Porodica: Bovidae Muflon Ovis ammon musimon (Pallas, 1811)

Red: Cetacea
Porodica: Delphinidae Dobri dupin Tursiops truncatus (Montagu, 1821)

GLODAVCI (Rodentia)
Glodavci su najbrojnija skupina kraljenjaka i dominiraju ekosustavima svojom brojnou i biomasom. Uspjenost mogu zahvaliti vrlo velikom reproduktivnom uspjehu i brzom obratu populacija, a vrlo esto i velikom oportunizmu u smislu prehrane. Predstavljaju vanu kariku mnogih ekosustava kao prehrambena osnova i prepakirai biljne hrane.

Kuni mi (Mus (domesticus) musculus) je brojna


vrsta prisutna uglavnom blie ljudskim naseljima i obradivim povrinama. to se tie ekolokih prohtjeva vrlo je velik oportunist, ali relativno slab kompetitor. Nona je ivotinja ili je aktivniji u sumrak, ali ih se naravno moe sresti i po danu, osobito ukoliko ih brojano ima vie na nekom podruju. Vitak je i malen, od 5 - 7.5 cm velik, ima velike ui, male oi i iljasti nos. Svijetlo smee ili svijetlo sive je boje, a izmet mu je jajolikog oblika. Kote se u graevinama i jamama. Rade 'teritorij' blizu izvora hrane koji je najee udaljen 3-10 metara. Odlini su penjai, znatieljni ali jako oprezni. Nastanjuje velik broj razliitih stanita pa se osim u ljudskim naseljima moe nai i na razliitim prirodnim stanitima poput litica, kamenjara, ikara i grmlja. Uglavnom izbjegava umska i ekstremno suha stanita. Vrlo se brzo i lako razmnoava i to tijekom itave godine. Hrani

69

se vrlo raznolikom hranom (sveder je), ali uglavnom bira najpovoljniju hranu bogatu proteinima i mastima. U prirodi jede liinke kukaca, odrasle kukce, korijenje i druge biljne dijelove. Hrani se 15-20 puta na dan. U danu pojede oko 10% svoje ukupne teine, tako da npr. mi od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane. Plodan je ve od 2. mjeseca ivota. Poput takora i kuni mi se smatra napau jer unitava zalihe hrane i itarica, ali i kao prenosnik brojnih bolesti. Mievi ive svugdje nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima kao niti u moru. Zahvaljujui injenici da ovjek i mi dijele ak 99% gena, kao i onima o slinosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajednikih oblika poremeaja i ponaanja, nije udno da mi kao jedan od glavnih modelnih organizama dobiva jo vaniju ulogu. Mievi postaju bitni sudionici u otkrivanju tajni ljudskog genoma.

takor selac (Rattus norvegicus) smee je boje,


153-204 mm velik. Ima male oi i ui te tupi nos, a rep mu je krai od glave i tijela. Krzno mu je upavo. Izmet je jajastog oblika. Iako obitava na velikom broju razliitih stanita, takor selac u podruju Dalmacije nije toliko rasprostranjena i brojna vrsta te se zadrava uglavnom u blizini ljudskih naselja. Preferira vie obrasla stanita blizu vode. Na jae antropogeno utjecanim stanitima je uz kunog mia dominantna vrsta. Odlian je pliva pa preferira vodena stanita i ona vezana uz vodu. Sposoban je provesti u vodi i vie od tri dana. Aktivan je uglavnom nou, no ukoliko prijeti velika opasnost, aktivan je i danju. Hrani se vrlo razliitom hranom bogatom proteinima, od biljaka, sjemenki, pa sve do drugih ivotinja i ostataka hrane. Izvrsno razvijeni osjeti mirisa, sluha i vida omoguuju izuzetne prilagodbe takora selca na razliita stanita i ekoloke uvjete. Seksualnu zrelost doseu u 2 mjesecu i mogu se pariti u bilo koje doba godine. Mogu brojiti od 8-12 mladunadi, a enke mogu imati od 4-7 mladunadi po godini. Odrasli ive do godine dana. Smatra se jednom od najveih napasti za ovjeka zbog teta koje radi na graevinama i zalihama hrane, kao i zbog irenja mnogih bolesti opasnih za ovjeka. Potjee iz SI Azije, ali je danas zahvaljujui ovjeku iroko rasprostranjena i sveprisutna vrsta. U Europu je naseljen tijekom 18. stoljea od kada potiskuje kunog takora.

70

Poljska voluharica (Microtus arvalis ) je esta


vrsta, aktivna danju, osobito ljeti, te nou. Tijelo je duine 10-12 cm, a rep 3-4 cm (odnosno 1/3 duljine tijela). Poljska voluharica se razlikuje od poljskog mia po tri osnovna obiljeje: 1) rep je uvijek krai od polovice tijela, a u mia je dui od tijela, 2) uke su ovalne, a u mia iljate, 3) njuka joj je tupa, a u mia iljata! Ova vrsta se voli zadravati na otvorenim, ravnim povrinama, u meama, djetelitima, luceritima i drugim povrinama koje se rijetko ili nikako ne obrauju (takoer panjaci, nasipi i sl.). Povrine koje se esto obrauju ne odgovaraju poljskoj voluharici. Vole suha, topla i humusna zemljita. ini mree hodnika s mnogo izlaza, a izlazne rupe su povezane utabanim stazama. Nepovoljni vremenki uvjeti mogu jako smanjiti njihovu brojnost. Vlane, kiovite, maglovite i hladne zime im ne odgovaraju, a godine s dugom toplom jeseni, blagom i suhom zimom su vrlo pogodne za poljske voluharice. Voluharica je vrlo plodana, koti se 3-5 puta, a u jednom leglu moe biti 4-9 mladih koji dolaze na svijet potpuno goli i slijepi. Hrani se razliitim biljnim vrstama. ivi jednu i pol do tri godine. Prirodni neprijatelji su ptice grabljivice, sove, miar kanjac, rode, make, lisice, lasice te rovke.

ZVIJERI (Carnivora)
Zvijeri su oduvijek bile vrlo uoljiva i interesantna skupina. Zato o fauni zvijeri esto postoji vei broj podataka naroito od lokalnog stanovnitva i lovaca. Zvijeri su skupina koja je pod najveim antropogenim pritiskom i uvelike ovise o ovjekovom djelovanju. Upravo se na primjeru mnogih vrsta zvijeri moe uoiti izmjena prirodne ravnotee meu vrstama kao rezultat ljudskog utjecaja na okoli. Zvijeri su vrlo bitna skupina u smislu zatite bioloke raznolikosti jer su odlini indikatori globalnih promjena i stanja ekosustava. One se esto navode kao karizmatine vrste koje su opepoznate i popularne te upozoravaju na potrebu za zatitom ivotinja i stanita. Ugroava ih unitavanje i kultiviranje prirodnih stanita, nestajanje njihove prehrambene baze, sve vee uznemiravanje, direktno koritenje prirodnih populacija i dr.

71

Kuna bjelica
bjelica prisutna

(Martes foina ) Prema izmetu i


na podruju cijelog parka na

drugim tragovima moe se zakljuiti da je kuna razliitim stanitima. ivi u kamenjaru, makiji, vrlo esto blizu ljudskih naselja. Preferira sua i otvorena kamenita podruja. Jako dobro se penje i vrlo esto ivi po starim kuama i drugim graevinama. esta je i brojna vrsta u cijelom naem priobalju. Aktivna je u predveerje i nou, kada trai hranu. Okretna je, srana, krvolona, vjeto se penje i skae, dobro pliva i uspjeno se provlai kroz najue pukotine. Hrani se malim sisavcima, gmazovima, vodozemcima i pticama, ali u Sredozemnom podruju moe se hraniti iskljuivo voem i kukcima. Pari se u srpnju i kolovozu, a ima jedno leglo godinje. Mlade nalazimo od travnja do svibnja. enka nosi 247-280 dana, jer je i kod bjelice razvijena embriotenija. Koti 3-5, iznimno 7 mladih. enka ima 4 sise. Mladi ostaju 34-38 dana slijepi, siu 6-8 tjedana. Spolno dozore u dobi izmeu 15-39 mjeseci. ivotni vijek bjelice traje 10-12 godina.Rasprostranjena je u gotovo itavoj Europi. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije.

Sredozemna medvjedica (Monachus monachus)


Sredozemna medvjedica jedini je predstavnik sisavaca mesojeda (red Carnivora), perajara(podred Pinnipedia) u Sredozemnom moru. Nazivaju je i

morskim ovikom. Dobro je prilagoena ivotu u


moru, ali se na njoj, za razliku od kitova, jo uvijek mogu vrlo dobro uoiti karakteristike kopnenih predaka. Medvjedice su izvrsni plivlai i mogu vrlo dugo roniti, ali za razliku od kitova jedan dio svog ivota provode na kopnu. Na kopnu se zadravaju na alovima, u piljama i grotama. To su uvijek vrlo izolirana i teko dostupna stjenovita podruja. ive same ili u malim skupinama, a hrane se ribom. Ima tupastu njuku s briima i velike oi. Tijelo dugo i do 2 metra sivo smee je boje, s trbune strane sivo-bijelo s mrljama neodreenog oblika. Smatra se da je sredozemna medvjedica u Jadranu izumrla. Zadnji put je u hrvatskim vodama viena sredinom 20. stoljea. Nekada je naseljavala podruje junodalmatinskih otoka. Ribari su je, kao i dupine, radi unitavanja mrea proganjali stoljeima. Njenom 72

nestanku pridonio je i gubitak stanita u kompeticiji s rastuim turizmom. U Hrvatskoj postoje nevladine organizacije koje se bave istraivanjem potencijalnih stanita za ponovno naseljavanje sredozemne medvjedice u ove krajeve.

DVOJEZUPCI (Lagomorpha)
Ovaj ivotinjski red je rairen gotovo na cijelom svijetu. Spadaju u grupu sisavaca, ali ne u red glodavaca kako je uvrijeeno miljenje, nego u red dvojezubaca (eng. lagomorpha), porodica zeevi. Dvojezupci imaju etiri sjekutia u gornjoj eljusti (dva para po dva sjekutia - otud i ime dvojezupci), dok glodavci imaju samo dva sjekutia. Svi dvojezupci imaju kratke repove, stranje noge vee od prednjih (pogotovo porodica zeeva) i karakteristine klinaste zube koji rastu iza velikih prednjih sjekutia. Iskljuivo su biljojedi.

Poljski zec (Lepus europeus ) preferira sua,


otvorenija stanita poput livada, panjaka, polja, ivica, ikara, ali i makije te kamenjara. Zec voli suho i toplo vrijeme. Za zeca su tipine duge ui sa crnim picastim vrhovima. Velike oi su postavljene stranino, tako da zec moe gledati iza sebe bez okretaja glave. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagoeno okolini, boje zemlje sa tamnijim i svijetlijim prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflae. Po trbuhu boja krzna prelazi u bijelu. Vanjtinom mujak i enka zeca se ne razlikuju. Moe dostii teinu 4-6 kg. Hrane se iskljuivo biljnom hranom. Zadravaju se pojedinano, a aktivni su u predveerje i nou. Danju se odmaraju i miruju u rupama i udubljenjima u zemlji. Poljski zec ne pravi kolonije za razliku od kunia. U zeijoj grupi vlada hijerarhija. Zec spolno sazrjeva ve sa sedam mjeseci. Pari se od prosinca do travnja. Zeica se pari i koti 3-4 puta godinje 1-3 mladih, koji se raaju pokriveni dlakom i odmah vide. Period noenja iznosi 42-43 dana. Zeica doji mlade jednom dnevno ukupno trideset dana. Svoje loge pravi na nain da moe osmatrati okolinu i biti na oprezu. Ukoliko mu se pribliava njegov neprijatelj, ostaje nepomino leati vjerujui svojoj kamuflai ili bjeei uvenim skokovima i trkom brzine i 73

do 80 km/h. Zeica najee ne boravi zajedno sa mladim, kako ne bi privukla panju predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako injenica da zeica moe nakon 38-og dana noenja ponovno biti oploena. Smrtnost mladih je usljed hladnoe i prirodnih neprijatelja kao i obrade poljoprivrednih usjeva izuzetno visoka i iznosi vie od 60%. Podloni su i razliitim bolestima. U prirodi zeevi dostiu starost oko 4 godine. Zec ima najvie prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabeljivcima koji ive na naim terenima. Ova vrsta naseljava gotovo cijelu Europu. Zec je vrlo vana lovna divlja ijim populacijama se uglavnom "gospodari". Brojnost i stanje populacija dakle uvelike ovisi o lovozakupnicima, lovcima i krivolovcima. Prema Bernskoj konvenciji nalazi se na Dodatku III. U Hrvatskoj se zec svrstava u kategoriju niskorizine vrste (NT).

PARNOPRSTAI (Artiodactyla)
Parnoprstai su dobili ime jer imaju parni broj prstiju, dva ili etiri. Anatomija probavnog trakta parnoprstaa je podloga za njihovu podjelu. Svinje, pekarii i vodeni konji imaju eludac podijeljen na dva odnosno tri dijela, i probavljaju ju direktno, bez preivanja. Radi toga su svrstani u nepreivae. Svi drugi parnoprstai preivaju .

Muflon (Ovis ammon musimon) voli umovite


predjele nizinskih i brdskoplaninskih podruja. Mujak naraste u visinu do 75 cm, a dugaak je do 120 cm, teak do 55 kg. enke su neto manje i lake. Tijelo im je pokriveno gustom i otrom dlakom, koja je ljeti kestenjaste a zimi tamnosmee boje. Glava, donji dio vrata, grudi, prednje i unutranje strane gornjih dijelova nogu su crne boje a ispod repa bijele. Ovan ima sivo sedlo na rebrima koje je zimi skoro bijelo. Mujak ima rogove po obliku gotovo identine domaim ovnovima, ali znatno vee. Rogovi rastu svake godine do 8 godine ivota i savijaju se prema unutra u spiralu te se moe desiti da usljed nepravilnog formiranja i usmrte jedinku. Kao i kod divokoze i kod muflona se starost moe odrediti prema godovima na rogovima. Parenje se odvija u studenom i prosincu. enka janji u oujku ili travnju 1-2 janjadi koji 74

siu mlijeko oko 4 tjedna. Mlada janjad su u stanju vrlo brzo pratiti majku. Hrane se travama i pupovima koje naknadno preivaju. Rado uzimaju sol. Mujaci ive samostalno, dok enke ive sa mladim u krdima koje predvodi tzv. vodea ovca. Veoma su vezani za mjesto boravka. Za vrijeme parenja mujaci se pridruuju stadima. Muflon ima odlino razvijeno ulo vida, i dobro razvijena ula njuha i sluha. Pri opasnosti daje od sebe otar pisak upozoravajui ostale jedinke. Muflon ivi od 12 - 18 godina. Lovna je divlja.

KITOVI (Cetacea)
Kitovi su red sisavaca potpuno prilagoen ivotu u moru. Zbog ivota u istom biotopu oni graom tijela nalikuju ribama: glava im je produljena, nemaju izraeni vrat, oblik tijela im je hidrodinamian, a udovi preobraeni u peraje. Kitovi se raaju u moru te tu proive itav ivot. U veoj ili manjoj mjeri to su socijalne ivotinje koje meusobno komuniciraju sloenim zvunim ili ultrazvunim sustavom. Kitovi se dijele na zubane i usane. Dupini i kitovi ubojice spadaju u zubane. Oni u ustima imaju razvijeno zubalo i hrane se uglavnom ribom. U Jadranu trajno ivi samo dobri dupin, dok obini dupin povremeno doe u potrazi za hranom. Mnoge druge vrste kitova uplivaju ponekad u Jadransko more iz Sredozemlja. Kitovi ne predstavljaju nikakvu opasnost za ovjeka.

Dobri dupin (Tursiops truncatus) ima izdueni


hidrodinamini oblik tijela, a boja varira od tamno plave do smee-sive na leima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu, koja moe poprimiti i ruiastu nijansu tijekom ljeta kad je temperatura mora via. Odrasli dobri dupini dugaki su od 2 do 4 metra, a teina se moe kretati izmeu 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dosiu najveu duinu od oko 3 metra. Dobri dupini, sa svojim elino-plavim leima i njukama kojima kao da se smijee, vrlo su inteligentne i drutvene ivotinje. Za razliku od riba, dupini udiu zrak te moraju izlaziti na povrinu svakih nekoliko minuta da bi udahnuli. Dobri dupini u potrazi za ribom obino ostaju pod morem 4-5 minuta. Najdue trajanje urona koje je izmjereno u Hrvatskoj je trajalo 6 minuta i 55 sekundi. Glavnu hranu dupina sainjavaju razliite vrste riba, glavonoci,

75

mekuci pa i rakovi. Mladi se kote veinom tijekom ljeta. enka, nakon 12 mjeseci trudnoe, koti jedno mladune, koje doji godinu dana i due, a mladunac ostaje s majkom i po nekoliko godina. Majka i mladune su u bliskom kontaktu sve dok se mladunac nije sposoban brinuti za sebe. Mujaci nisu aktivno ukljueni u odgajanje mladih. Spolnu zrelost dobri dupini dostiu s desetak godina, nakon ega enka moe imati mlado svakih 4 do 6 godina. Dobri dupini mogu ivjeti i preko 50 godina. Dva, a katkad ak i vie dupina, slue kao "babice" te pomau majci i tite je od napada morskih pasa privuenih krvlju koja istjee pri porodu. Mladunac se raa na zadak jer bi se inae uguio u vodi. Nakon poroda itava ta skupina gurka mladunca na morsku povrinu kako bi prvi put udahnuo zrak. Dupini su kod poroda veoma ovisni o toj pomoi svojih roaka. Takvu pomo pruaju i u sluaju ozlijeenog dupina. Na njegovo zdvojno zapomaganje ure ostali dupini odmah u pomo, podupiru ga i iznose na povrinu vode da pravodobno doe do zraka. Dupini su vrlo drutvene ivotinje i ive u skupinama razliite veliine i razliitog sastava: to mogu biti ivotinje istog spola ili mujaci i enke zajedno sa svojim mladuncima. Pomau si u lovu, kod poroda i bolesti. Njihovo prijateljsko i lojalno ponaanje za dupine je od ivotne vanosti. Meusobno se sporazumijevaju raznim zvukovima. Nije poznato koliko je razvijen njihov "jezik", ali je sigurno da se oni prepoznaju i da meusobno "razgovaraju". Zvuk ima ogromnu vanost u ivotu dupina. Koriste ga za traenje i hvatanje plijena, za komunikaciju s ostalima i za dobivanje akustine karte njihovog okolia. Dobri dupin je jedina trajno naseljena vrsta morskih sisavaca u Jadranu. Smatra se da u Jadranu obitava oko 220 jedinki. Najvea Jadranska populacija smjetena je u akvatoriju otoka Loinja, relativno su esti i u ostatku Jadrana, a moe ih se vidjeti i u estuarijima nekih rijeka. Desetljeima su dupine ribari istrebljivali zbog tete koju su nanosili ribarskim mreama u potrazi za hranom. Glavni razlog ugroenosti dupina danas je veliki utjecaj ovjeka na njihova stanita - veliko zagaenje, izlov ribe te pojava masovnog turizma. Vrlo je ilustrativan danas esti uzrok ugibanja dobrog dupina - plastina vreica. Zamijenivi ju s ribom, dupin ju proguta, a ona potom uzrokuje zaplitanje crijeva i smrt.

76

Tablica 10. Prikaz statusa ugroenosti i zatite pojedinih vrsta sisavaca u nacionalnim okvirima
Zatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim Zatiena vrsta prema Pravilniku o lovostaju

Vrsta

Status na Crvenom popisu sisavaca HR

Odtetni cijenik (kn)

Kuni mi Mus musculus takor selac Rattus norvegicus Poljska voluharica Microtus arvalis Kuna bjelica Martes fiona Sredozemna medvjedica Monachus
Lov. RE NT 100 000 SZ Z Lov. Lov. EN 35 000 SZ

monachus
Poljski zec Lepus europaeus Muflon Ovis ammon musimon Dobri dupin Tursiops truncatus

(RE regionalno izumrle, EN ugroene, NT niskorizine; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96); SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06); Lov. Zatiene vrste sisavaca prema Pravilniku o lovstvu)

77

Tablica 11. Prikaz statusa ugroenosti pojedinih vrsta sisavaca u europskim okvirima

Vrsta

Ugroenost na EU nivou (IUCN)

Dodatak II Bernske konvencije

Dodatak III Bernske konvencije

Dodatak II Direktive o stanitima

Dodatak IV Direktive o stanitima

CITES

Kuni mi Mus musculus takor selac Rattus norvegicus Poljska voluharica Microtus arvalis Kuna bjelica Martes fiona Sredozemna medvjedica Monachus
RE/CR x x

monachus
Poljski zec Lepus europaeus Muflon Ovis musimon Dobri dupin Tursiops truncatus

I, A

NT/

/VU

VU

II, A

78

PROSTORNA I VREMENSKA DISTRIBUCIJA SVOJTI

za sisavce nije znaajna velika prostorna i vremenska distribucija. Jedina skupina sisavaca za koju je to znaajno na podruju parka su imii. Sisavci koriste razliite tipove stanita. Za vodena stanita vezan je takor selac. Na poljima i kultiviranim povrinama najbrojniji je kuni mi, ali prisutna su jo i voluharica. Na vie prirodnim (divljim) stanitima kamenjara i makije dominantna vrsta je zec. Kuna bjelica, kao predstavnik zvijeri, je pokretljiva i nije toliko vezana za odreena stanita, niti je ograniena granicama parka. Meu imiima postoje takoer vrste koje su vie vezane uz vodena i vlana stanita, jer se aktivno hrane kukcima iznad same povrine vode ili na veoj visini iznad vode, kao i one vezane vie za umska stanita ili ljudska naselja. Primorski imi te vrste roda Pipistrellus mogu se hraniti neto iznad same povrine vode. Vrste roda Rhinolophus su vezane vie za vodena stanita a rani veernjak i veliki imi takoer mogu biti vezani uz vodena stanita. Nekoliko je vrsta koje su vezane uz krka, kamenita stanita.

UGROENOST SISAVACA

S obzirom da su sisavci vrlo raznolika skupina po ponaanju, prehrani i koritenju stanita, teko je navesti univerzalne razloge ugroenosti za sve skupine zajedno. Meutim, postoje pojedini globalni razlozi koji mogu donekle obuhvatiti sve skupine.

Razlozi ugroavanja populacija sisavaca su:


unitavanje i fragmentacija stanita Zbog sve veeg irenja turizma, izgradnje i urbanizacije nestaju stanita na kojima obitavaju sisavci. Polako se smanjuju i nestaju sva ona naizgled nevana stanita poput ivica, traka, makije i slino. promjena koritenja zemlje Tradicionalni nain obrade zemlje omoguavao je razliitim vrstama opstanak i ivot. Moderna intenzivna poljoprivreda i vrtlarstvo smanjuju raznolikost stanita i ne ostavljaju prostora ni mogunosti sisavcima za opstanak. 79

pesticidi i oneienje Koritenje sve vee koliine pesticida znatno utjee na vrste koje se hrane kukcima, ali se i znatno nakuplja u organizmima predatora. lovstvo U prolosti su zahvaljujui nekontroliranom lovu pojedine vrste sisavaca dovedene do izumiranja. I danas se odreene vrste koje se smatraju lovnom divljai ubijaju bez kontrole i znanja o njihovoj ugroenosti. sluajno pogibanje Zahvaljujui sve veem prometu i izgradnji prometnica mnoge vrste sisavaca stradavaju na cestama, posebno zato to im ceste presijecaju stanita i ne ostavljaju mogunost prelaska bez opasnosti. unoenje stranih (alohtonih) vrsta Uz sve ostale razloge koji utjeu na ugroenost populacija sisavaca, velik problem predstavlja unoenje stranih vrsta koje su esto vrlo prilagodljive, otporne i bez pravih predatora u takvom novom okoliu.

Ugroenost pojedinih skupina sisavaca


S obzirom da i ostale skupine sisavaca imaju svoju problematiku ugroenosti ovdje se navode razlozi ugroenosti specifini za pojedine skupine:
0 0 0 0 0

kukcoderi - nestajanje stanita, koritenje pesticida i stradanje od prometa zvijeri - prekomjeran lov i krivolov parnoprstai - krivolov glodavci koritenje herbicida i rodenticida te unitavanje stanita dvojezupci krivolov i herbicidi.

80

ZATITA SISAVACA

Kao i u zatiti ostalih skupina, u zatiti sisavaca potrebno je dobro poznavati ekoloke znaajke i biologiju pojedinih skupina i vrsta. Raznolikost skupina sisavaca rezultira razliitim razlozima ugroenosti i iziskuje razliite naine zatite. Vrlo je vano provesti ciljana istraivanja populacija sisavaca, posebno osjetljivih i ugroenih vrsta. Neophodno je skupiti osnovne podatke o njihovoj biologiji i ekologiji. Na temelju takvih podataka moe se spoznati status populacija, utjecaji, ugroenost i eventualne mjere zatite.

Zatita pojedinih skupina sisavaca


Kukcoderi se mogu indirektno tititi ouvanjem prirodnih stanita ogranienjem upotrebe pesticida i drugih kemijskih sredstava koji putem hrane ulaze u njihov organizam. Zvijeri su skupina koja je sama po sebi raznolika i specifina. Potrebno je utvrditi, ali i pratiti stanje populacija. Vrlo efikasno moe biti ograniavanje odstrjela ili ak i trajni lovostaj za pojedine osjetljivije vrste. Glodavci su najmanje ugroena skupina sisavaca i za veinu nema posebne opasnosti od ugroenosti. Jedina vrsta koja bi se trebale tititi u odreenoj mjeri je zec. Za njega treba utvrditi stanje populacija i stvarne uzroke ugroenosti. Potrebne mjere i prioritetne aktivnosti u zatiti sisavaca:

Lovno-gospodarska osnova treba garantirati ouvanje svih populacija u optimalnim okvirima. Integralno dr.). sagledati lovno gospodarenje i aktivnosti ukljuivanjem svih

imbenika/partnera odreenog prostora (umarstvo, zatita prirode, lovstvo, rekreacija i


Vratiti dio izgubljenih vrsta i obnoviti stanita gdje je to mogue i opravdano. Poveati edukaciju i informiranost u svezi naela i odredbi zatite prirode.

81

imii- Chiroptera

imii ili netopiri (Chiroptera) su red iz podrazreda viih sisavaca unutar razreda sisavaca. Pojavili su se prije 65 mil. godina, no nisu bitno evoluirali od svojih davnih predaka. S ukupno 1100 vrsta netopiri su, iza glodavaca, red sisavaca s najveim brojem vrsta. Red se dijeli na dva podreda:

Veleimii (Megachiroptera) Sitnoimii (Microchiroptera)

Znanstveno ime je izvedeno iz grkog, i u doslovnom prijevodu bi znailo "krilate ruke". imii su rasprostranjeni na gotovo cijeloj zemlji, nema ih samo u polarnim podrujima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenata. Na nekim otocima (primjerice na Novom Zelandu) su do dolaska ljudi bili jedini sisavci. imii su jedini sisavci, a uz ptice i jedini kraljenjaci koji mogu aktivno letjeti.

82

Letna koica se sastoji od dva sloja koe i protee se od zapea do ramena i izmeu nogu. Ovaj dio se naziva Uropatagium i ukljuuje i rep - ako postoji - i esto slui za obuhvaanje plijena. Palac je kratak (ne postoji samo kod Furipteridae) i zavrava s kandom, dok su preostala etiri prsta jako produena i napinju letnu koicu. Dok veleimii uglavnom imaju kandu i na drugom prstu, veina sitnoimia ju nema. Trn na peti slui zatezanju repne letne koice. Za razliku od veine drugih sisavaca, stranje noge su okrenute prema natrag i zavravaju s pet prstiju s kandama. Gusto, svilenkasto krzno imia je najee sivo do smee, iako postoje i bijele i arene vrste. Veliina ovih ivotinja se od vrste do vrste jako razlikuje. Tako se svinjoliki imi veliine od samo tri cm i teinom od 2 gr uz etrurskog malog mia smatra najmanjim sisavcem, dok veleimi kalong moe imati raspon krila i do 1,7 m i dosei teinu od 1,5 kg. Veina imia, osim nekih vrsta veleimia, su none ivotinje koje dan prespavaju u nekom skrovitu. Pri tome vise ovjeeni s glavom prema dole to im u sluaju opasnosti omoguuje bijeg prema dole jednostavnim otputanjem kandica. Za dranje za podlogu im nije potrebna snaga jer se pod njegovom teinom tijela kandice automatski skupljaju oko podloge. To je razlog, da niti uginule ivotinje ne padaju s hvatita. Za orijeniranje u okoliu kao i za utvivanje poloaja lovine tijekom svojih nonih letova imii imaju vrlo dobro razvijenu mogunost koritenja ultrazvuka. Ustima ili nosom isputaju ultrazvukove izvan podruja ujnosti za ljudsko uho. Neke vrste (Megadermatidae, Phyllostomidae) su za pojaavanje tih zvukova razvile upadljive izrasline na nosovima koje podsjeaju na listie. Ui su im dobro razvijene s esto velikim unim koljkama kako bi bolje hvatali povrat isputenih ultrazvukova. Veleimii, osim rozetnih, nemaju razvijen eholokacijski sistem. imii dobro vide, ali veina ima naroito dobro razvijen njuh. imii tijekom dana spavaju u najrazliitijim sklonitima, a pritom veleimii ee spavaju na drveu. Formiraju kolonije koje mogu imati i vie tisua jedinki, ali postoje i vrste koje ive samotnjaki. U hladnijim podrujima zimu provode u zimskom snu ili sele u toplija podruja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava vie nego kod svih ostalih sisavaca. imii, ovisno o vrsti, jedu razliitu hranu. Temeljem hrane koju jedu ih se moe svrstati u nekoliko grupa, to nije vezano za sistematiku tih ivotinja.

Insekti: Veina vrsta su kukcojedi. U tu skupinu spada veina vrsta koje ive u Europi.

83

Voe: U skupinu koja se hrani uglavnom voem spada veina veleimia, ali i neki sitnoimii Ova skupina ivi samo u tropskim i suptropskim podrujima gdje tijekom cijele godine ima dovoljno voa.

Cvjetovi i nektar: Ovoj hrani prednost daju veleimii Macroglossini kao i sitnoimii Glossophaginae. Vrste koje se hrane cvijeem i nektarom su malene, imaju duge njuke i dugake jezike, a igraju vanu ulogu u opraivanje biljki.

Kraljenjaci: Neke se vrste hrane pticama, abama, guterima i malim sisavcima, kao i glodavcima ili drugim imiima. To su prije svega razne vrste iz porodica kopljonosih imia (Phyllostominae) i Megadermatidae. Neke vrste iz porodice

Noctilionidae specijalizirale su se za lov riba. Sve ove porodice su iz podreda


sitnoimia.

Krv: Prehranu krvlju su razvile samo tri vrste vampirskih imia (Desmodotinae) koje su svrstane u potporodicu porodice Phillostomidae.

Generalno obiljeje imia je niska stopa razmnoavanja. U najveem broju sluajeva, enka koti samo jednom godinje jedno mladune. Kod veine vrsta enke imaju dvije sise pa ih se zbog tog obiljeja ranije (meu ostalima i Carl von Linne) svrstavalo u primate. Kao protutea tako niskoj stopi razmnoavanja, imii su u poreenju s drugim sisavcima sline veliine dugovjeni. Neke ivotinje ive due od 20 a ponekad i od 30 godina.

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste:

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Mamalia


Red: Chiroptera Podred: Microchiroptera
Porodica: Molossidae Sredozemni slobodnorepac - Tadarida teniotis (Rafinesque, 1814) Porodica: Rinolophidae Dugokrili prnjak - Miniopterus schreibersi (Kuhl, 1817) Veliki potkovnjak - Rhinolophus ferrumequinum (Schreber, 1774) Mali potkovnjak - Rhinolophus hipposideros (Bechstein, 1800)

84

Porodica: Vespertilionidae Primorski imi - Hypsugo savii (Bonaparte, 1837) Otrouhi imi - Myotis blythii (Tomes, 1857) Rii imi - Myotis emarginatus (M. Geoffroy, 1806) Bjelorubi imi - Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817) Sivi dugouan - Plecotus austriacus (Fischer,1829)

Veliki potkovnjak(Rhinolophus ferrumequinum)


hrani se iskljucivo insektima, i to vecim kornjasima i leptirima. Uglavnom lovi oko umskih podruja, uz tekuu ili stajau vodu i oko ljudskih naselja. Veliki topir je vrsta koja zimu provodi hibernirajui u velikim kolonijama u veim piljama koje im osiguravaju relativno konstantne mikroklimatske uvjete (temperatura, vlaga i strujanje zraka). Ljetne kolonije, za razliku od mnogih drugih vrsta, takoer obitavaju u piljama i tunelima, ali i u potkrovljima i tavanima. Hrani se iskljucivo insektima, i to veim kornjaima i leptirima. Uglavnom lovi oko umskih podruja, uz tekuu ili stajau vodu i oko ljudskih naselja. Veliki potkovnjak je najvea vrsta cijele porodice u Europi, a prisutan je u junoj i srednjoj Europi. Brojnost u Hrvatskoj im je oko 35 000 jedinki. Mnoge kolonije ovog imia su nestale ili im je znatno smanjen broj jedinki. Ugroava ga nestanak povoljnih zimskih i ljetnih odmorita, uznemiravanje prilikom hibernacije i smanjenje koliine hrane uslijed koritenja sve vee koliine pesticida. Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije, Dodatke II i IV Direktive o stanitima i Dodatak II Bonnske konferencije. Prema IUCN kategorizaciji u Europi i u Hrvatskoj smatra se niskorizinom vrstom (NT).

85

Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros)


hibernira u piljama, ali sve vie koristi zgrade i kue. Hibernacija traje od rujna ili listopada do kasnog travnja. Njihov let je relativno brz i okretan. Love u ibljacima i garizima, uz ivice, rubove uma i livada, u trsci i uz vodotoke. Hrani se komarima (Tipulidae), manjim nonim leptirima i tvrdokrilcima, komarcima. Pari se od rujna do proljea, a enke okote po jedno mlado krajem lipnja i poetkom srpnja. Doivi oko 18 godina. To je najmanja vrsta potkovnjaka. Iako je mali potkovnjak iroko rasprostranjena vrsta, uoeno je smanjenje njegovih populacija zbog antropogenih utjecaja. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije, Dodacima II i IV Direktive o stanitima te Dodatku II Bonnske konferencije. Prema IUCN kategorizaciji u Europi je u kategriji osjetljive vrste (VU), dok se na Crvenoj listi sisavaca Hrvatske navodi kao niskorizina vrsta (NT)

Otrouhi imi (Myotis blythi) zabiljeen je u


obalnom podruju Hrvatske. Ovo je vrlo slina vrsta velikom imiu koja nastanjuje uglavnom juni dio Europe. Preferira sua, topla, otvorena stanita. Najee se predstavnici ove vrste mogu nai u piljama i vrlo su kolonijalni (njihove kolonije broje i nekoliko stotina jedinki). Pare se u jesen, a vjerojatno i u proljee. Iz skrovita izlijeu kasno naveer ili u mrak, a kukce love u letu, ali i s povrine. Literaturni navodi govore o brojnim populacijama u prolosti, dok o sadanjem stanju populacija nema podataka. Ugroava ga unitavanja odmorita i zimovalita te uznemiravanje. Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije, Dodatke II i IV Direktive o stanitima i Dodatak II Bonnske konferencije.

86

Rii imi (Myotis emarginatus) je srednje


veliine, nastanjuje podruje kontinentalne Hrvatske i itavog primorja, a u Europi obitava u njenom sredinjem i junom dijelu. Zimi se zadrava u piljama ili jamama, dok ljeti nastanjuje tavane, potkrovlja i pilje. Kolonije su mu esto uz velikog potkovnjaka ili junog potkovnjaka, a vrlo rado borave na ulazima u pilje i u polupiljama. Lovi na visini 1 5 m, ponekad i iznad vode. Prvenstveno se hrani paucima, ali i kukcima iz reda dvokrilaca. Plijen takoer uzima s grana i s tla. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije, Dodacima II i IV Direktive o stanitima te Dodatku II Bonnske konferencije. Na Europskom nivou je u kategoriji osjetljive vrste (VU), dok je za podruje Hrvatske niskorizina vrsta (NT).

Dugokrili prnjak (Miniopterus schreibersi) je


srednje veliki imi, rasprostranjen u junom i istonom dijelu Europe te na cijelom podruju Hrvatske. Ovo je spiljska vrsta koja i ljetni i zimski period provodi u spiljama. Dugokrili prnjak je takoder kolonijalna vrsta, no zanimljive su ljetne kolonije u kojima su ivotinje razdvojene po spolu. Tako postoje kolonije enki s mladima, te kolonije mujaka kojima se pridruzuju mlade ivotinje krajem ljetne sezone. Izrazito je osjetljiva na bilo koji vid uznemiravanja. Iz skrovita izlijee ubrzo nakon zalaza sunca, leti vrlo brzo, a lovi na visinama izmeu 10 i 20 m. Zabiljeen je trend naglog smanjenja broja jedinki u pojedinim kolonijama pa i nestanka itavih kolonija dugokrilog prnjaka. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije, Dodacima II i IV Direktive o stanitima te Dodatku II Bonnske konferencije. Prema IUCN-u u Europi se smatra niskorizinom vrstom (NT). U Hrvatskoj, meutim, pripada meu ugroene vrste (EN).

87

Bjelorubi imi (Pipistrellus kuhlii) esta je vrsta


du itave jadranske obale i u Dalmaciji, a naseljava junu i zapadnu Europu. U HR nastanjuje obalno i otono podruje. Pokazuje vrlo velik stupanj sinantropizma i rado nastanjuje ljudska naselja, blizu umaraka i poljoprivrednih povrina. U primorskim krajevima esto koristi pukotine u zidovima i stjenama. esto lovi oko javne rasvjete, pa i unutar zgrada. Brz je leta koji rado lovi iznad vodenih povrina. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije, Dodatku IV Direktive o stanitima te Dodatku II Bonnske konferencije.

Primorski imi (Hypsugo savii) esta je vrsta u


Dalmaciji, nastanjuje kamenita, krka stanita. Hibernira u pukotinama u kru, ali i u zgradama, ispod crjepova te u potkrovljima. Njegova ljetna skrovita obino su pukotine u stijenama kao i zgrade. U lov kree odmah nakon zalaza sunca te lovi gotovo cijelu no. Leti mirno i sporo, a hrani se malim kukcima. Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije, Dodatak IV Direktive o stanitima i Dodatak II Bonnske konferencije.

Sivi dugouan (Plecotus austriacus)

je iroko

rasprostranjen u Europi dok je u HR samo rijetko zabiljeen. esto se nalazi uz naselja. Porodiljske kolonije radi u krovitima zgrada i crkvenim tornjevima. Na zimovanjima je obino u spiljama gdje se najee zavlai duboko u uske pukotine. Lovi na otvorenom, najee leptire iz skupine sovica (Noctuidae). Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije, Dodatak IV Direktive o stanitima i Dodatak II Bonnske konferencije. U HR pripada meu ugroene vrste (EN).

88

Tablica 12. Prikaz statusa ugroenosti i zatite pojedinih vrsta imia u nacionalnim okvirima
Status na Crvenom popisu sisavaca HR NT NT EN NT EN Zatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

Vrsta

Odtetni cijenik (kn)

Rhinolophus ferrumequinum Rhinolophus hipposideros Myotis blythii Myotis emarginatus Miniopterus schreibersi Pipistrellus kuhlii Hypsugo savii Tadarida teniotis Plecotus austriacus

1 000 3 000 2 000 3 000 2 000 1 000 1 000 4 000

EN

1 000

(EN ugroene, NT niskorizine; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96); SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

89

Tablica 13. Prikaz statusa ugroenosti pojedinih vrsta imia u europskim okvirima
Dodatak II Bernske konvencije Dodatak III Bernske konvencije Dodatak II Direktive o stanitima Dodatak IV Direktive o stanitima Dodatak II Bonnske konvencije

Vrsta

Ugroenost na EU nivou (IUCN)

Tadarida teniotis Miniopterus schreibersi Rhinolophus ferrumequinum Rhinolophus hipposideros Hypsugo savii Myotis blythii Myotis emarginatus Pipistrellus kuhlii Plecotus austriacus
EN/ DD/ NT/VU EN/NT NT/NT NT/VU

x x x x x x x x x x x x x x

x x x x x x x x x

x x x x x x x x x

Mnoge vrste imia su ugroene. Razlozi su najee gubitak stanita zbog krenja uma u tropskim podrujima ali i u industrijski razvijenim dravama zbog koritenja pesticida i zatitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji. Prema IUCN (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, ili skraeno World Conservation Union) je 12 vrsta izumrlo, dok je jo 75 vrsta vrlo ugoeno.

90

PREDRASUDE: Vampiri i imii


Postoje samo tri vrste imia koje ive u Junoj Americi i hrane se krvlju ivotinja. Iako ovaj nain hranjenja nema za rezultat prijenos vampirskog virusa i stoci ne narastu veliki onjaci i krila imia, ovim se nainom prehrane prenosi virus bjesnoe koji uzrokuje smrt stoke te time i znaajne gospodarske gubitke. Meutim, upravo je za ovu vrstu imia vezana jedna od najzanimljivijih i najplemenitijih pojava u ivotinjskom svijetu altruizam. Ba je kod ove vrste po prvi put utvreno meusobno pomaganje izmeu imia koji meusobno nisu u rodu naime, imii koji su tijekom noi imali vie sree s pronalaskom hrane po povratku u sklonite dijele svoj plijen (u ovom sluaju krv) sa manje sretnim ili bolesnim imiima

Zaplitanje u kosu
Unato usmenoj predaji koja se najee iri, imii se na zalijeu i ne zapliu u kosu,zato postoji vie razloga; Prvi je taj to su susreti ljudi i imia u Hrvatskoj izuzetno rijetki, a kad do njih i doe malo je toga to bi imii mogli traiti u kosi bez obzira na njenu duinu ili oblik frizure. Drugi je razlog to to je sustav eholokacije koji imii koriste za snalaenje toliko precizan i pouzdan da su istraivanja pokazala da imii sasvim dobro vide nit dvostruko tanju od vlasi kose razapetu iznad povrine vode sa koje love.Stoga ak i u sluaju da imate bujnu frizuru i zateknete se u maloj i zatvorenoj prostoriji sa imiom koji u panici trai izlaz, anse da vam se zaplete u kosu sline su onima da dobijete na lotu, a da prije niste ispunili listi.

Bjesnoa
Svima koji se nau u prilici da zbog bilo kojeg razloga diraju imie, najbolja je preporuka da ih ne diraju ili da to rade u vrstim rukavicama. imii su divlje ivotinje i u sluaju napada branit e se najbolje to znaju. Ugriz nekih veih vrsta imia sve je samo ne ugodno iskustvo.I dok ugriz predstavlja trenutnu nelagodu, treba imati na umu da su imii potencijalni prijenosnici bjesnoe. Unato izuzetno maloj, gotovo nikakvoj mogunosti prijenosa bolesti na ljude, ozbiljnost posljedica jednostavno nije vrijedna rizika. U Hrvatskoj do sada nije zabiljeen niti jedan sluaj direktne zaraze ljudi od strane imia i nema razloga da takon ne ostane.

Oi i vid
imii imaju oi i njima dobro vide u odgovarajuim uvjetima.imii, kao npr. vrsta koja ivi na Azorskim otocima gdje nema ptica grabljivica normalno lete danju i uz eholokaciju koriste i vid. Vrste u Hrvatskoj koje su aktivne iskljuivo u sumrak i nou koriste vid u kratkom periodu slabog svjetla kao pomo eholokaciji u izbjegavanju prepreka (pa i kose) i lovu plijena.

91

JESTE LI ZNALI
Brzi otkucaji srca Srce imia u letu moe dosei i do1000 otkucaja u minuti. Izmet prirodno gnojivo Guano (izmet) imia najbolje je prirodno gnojivo. U prolosti je bilo predmet intenzivne eksploatacije. imii u Kini U Kini su imii simboli sree i zdravlja. Posebno oblikovane noge imii vise naglavce zato to su im kosti nogu posebno prilagoene tako da dok vise ne radi niti jedan mii i ne troe energiju. Briga za mlade Mladi imii, kada enke odu u noni lov, formiraju skupine nalik djejem vrtiu koje im pomau da odrr tjelesnu temperaturu i sauvaju energiju. Brojnost vrste imii su sa oko 1000 vrsta, iza glodavaca druga vrstama najbrojnija skupina sisavaca na Zemlji. Najstariji imi Najstariji zabiljeeni imi imao je preko 25 godina. Najvea kolonija u Hrvatskoj Najvea zimska kolonija imia u Hrvatskoj broji vie od 20.000 ivotinja. Najmanji sisavac Najmanji imi mase 2 g, ujedno je i najmanji sisavac na planeti, manji i od kolibria. Migracija Tijekom migracije mogu prevaliti udaljenosti vee od 1000 km. Let po danu Vrsta koja ivi na Azorima, gdje nema ptica grabljivica, leti danju. imi kao plijen imie osim ptica grabljivica (najee sova) love i kune, make, takori, velike zmije (udavi) i drugi imii. Dugi ivotni vijek imii u prosjeku ive nekoliko puta due od drugih sisavaca iste veliine. Europske vrste Sve europske vrste tijekom jedne godine imaju samo jedno mlado. Fosili imia Najstariji fosilni ostatak imia star je vie od 50 milijuna godina. imii i primati imii dijele zajednikog pretka s primatima, skupinom kojoj i mi pripadamo. Krv kao hrana Svega tri vrste imia na svijetu hrane se krvlju. Opraivai Gotovo tropskih vrsta drvea ovisi o opraivanju imiima. Prirodni pesticid - imii se hrane kukcima i tako predstavljaju bioloki pesticidJ a jedan imi moe tokom noi pojesti i do 600 komaraca.

92

UGROENOST IMIA

imii su vrlo specifini i visoko specijalizirani sisavci koji su osjetljivi na sve promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem. U itavoj Europi zapaen je trend smanjenja populacija i nestajanja itavih kolonija. Populacije gotovo svih vrsta zahtjevaju aktivnu zatitu. S obzirom da su imii najugroenija skupina sisavaca u Europi i imaju specifian nain kretanja i ivota, potrebno je zasebno navesti uzroke sve breg nestajanja njihovih populacija. Razlozi koji utjeu na ugroavanje populacija imia:

unitavanje zimovalita i mjesta za odmor prilikom izgradnje cesta i drugih objekata, zatvaranje otvora, unitavanje starih zgrada, zatvaranje potkrovlja i tavana te zvonika, uznemiravanje i ometanje kolonija prilikom odmora i hibernacije, a posebno u vrijeme reproduktivnog perioda, direktno ubijanje imia zbog straha, ignorancije ili neznanja najee vatrom ili otrovima, smanjenje koliine hrane koritenjem insekticida kao i smanjenje vodenih povrina iznad kojih mnoge vrste love, sve su kolonije slobodno dostupne bez ikakve zabrane uznemiravanja ili zatite unato injenici da su sve vrste imia zakonom zatiene.

93

ZATITA IMIA

imii su globalno ugroena skupina i upravo na temelju njihove osjetljivosti i sve breg smanjenja brojnosti u Europi neophodno ih je posebno tititi i vrednovati. Republika Hrvatska potpisnica je Sporazuma o zatiti imia u Europi (EUROBATS) u okviru Bonnske konvencije (Konvencija o zatiti migratornih vrsta divljih ivotinja). Prema tom sporazumu Hrvatska se obvezala da e: zabraniti namjerno hvatanje, dranje i ubijanje imia, osim uz doputenje ovlatenog tijela dravne uprave utvrditi lokalitete na svom podruju koji su vani za zatitu imia te ih zatititi od oteivanja i uznemiravanja promicati osvjeivanje javnosti promicati istraivake projekte koji se odnose na zatitu i gospodarenje imiima razmotriti mogue utjecaje pesticida na imie pri ocjeni njihove uporabljivosti te nastojati zamijeniti kemikalije za obradu drveta, koje su izuzetno otrovne za imie, sigurnijim alternativama. Slabo znanje o biologiji i rasprostranjenosti faune imia u Hrvatskoj dodatno oteava pravilne i adekvatne akcije zatite pojedinih vrsta. Daljnja istraivanja su svakako potrebna kako bi se upotrijebile prave mjere zatite. U zatiti populacija imia treba ukljuiti razliite skupine od organizacija za zatitu prirode do meunarodnih organizacija, vrlo je bitna edukacija ljudi o njihovoj vanosti u ekosustavu i osjetljivosti na razliite oblike promjena uzrokovane ljudskim djelovanjem.

to moemo uiniti?
Brojni su naini kako moemo sprijeiti daljnji pad broja imia. Potrebno je zaustaviti degradaciju (unitavanje) stanita. imii trebaju stara uplja stabla, koja se danas uglavnom reu u umama kojima se gospodari. Takoder je poeljno ostaviti im prolaze u crijepovima da bi im se omoguilo koritenje tavana. Da bi se nadomjestili nedostaci stanita takoder je vrlo poeljno postavljati kuice za imie. Potrebno je onemoguiti ili barem smanjiti uznemiravanje na zimovalitima - smanjiti posjete spiljama zimi. Potrebno je koristiti zatitna sredstva za drvo koja su neotrovna za imie i okoli. Potrebno je educirati ljude i shvatiti da su imii prirodno bogatstvo nae zemlje.

94

VANOST IMIA KAO BIOINDIKATORA

Poput gmazova, sisavci nisu jako dobri bioindikatori. Meutim, pojedine skupine su se pokazale kao izvrsni pokazatelji stanja i zdravlja ekosustava. Najbolji indikatori meu sisavcima su imii koji zbog svog specifinog naina kretanja, prehrane i razmnoavanja vrlo brzo reagiraju na bilo kakve promjene u okoliu i signaliziraju potrebu za zatitom. Da bi se takve promjene uoile, neophodno je poznavati prijanje stanje populacija i vriti stalni monitoring. Velik je problem to se ukoliko doe do promjena, imii vrlo teko i sporo oporavljaju. Poznato je i da zajednica malih sisavaca, posebno kukcodera, moe imati indikatorsku ulogu jer oni takoer vrlo brzo reagiraju na promjene u ekosustavu. Sisavci se uglavnom koriste kao karizmatine (flagship) vrste jer su popularni i dobro poznati.

95

ZAKLJUAK

Na podruju Parka prirode postoji velik broj razliitih stanita. Raznolikost prirodnih stanita Parka podrava veliku faunistiku raznolikost svih skupina kraljenjaka. Na njima stalno ili povremeno obitavaju 2 vrste vodozemaca, 11 vrsta gmazova i 17 vrsta sisavaca. Upravo ta raznolikost stanita i vrsta kraljenjaka ima neprocjenjivu bioloku, estetsku i genetiku vrijednost. Meutim, unato bogatstvu itav ovaj sustav je vrlo osjetljiv i lako moe kolabirati. Zato je ouvanje i zatita bioraznolikosti jedan od interesa Hrvatske. Park prirode, kao zatieno podruje sa ouvanim prirodnim stanitima, predstavlja i centar lokalne bioraznolikosti. Meutim, granice Parka ne predstavljaju granice za ivotinje, a i lokalna mikrostanita se esto ne uklapaju u ire prihvaene podjele stanita. Zato se bez adekvatne zatite i ouvanja te upravljanja svim okolnim stanitima izvan Parka, teko mogu tititi populacije kraljenjaka u samom Parku. Na taj bi se nain izbjeglo da zatiena podruja ostanu izolirani otoci unutar antropogenih stanita. Neophodno je zatiti vrijedna i znaajna podruja kako bi se osigurala stanita za populacije kraljenjaka. Da bi se pokualo zatititi populacije pojedinih vrsta kraljenjaka, od presudne je vanosti da se skupe to detaljnije informacije o njihovoj biologiji i ekologiji.

UZROCI UGROENOSTI

Velik broj vrsta ptica, vodozemaca, gmazova i sisavaca danas je ugroen. Iako svaku skupinu kraljenjaka ugroavaju neke specifine aktivnosti, postoje neke djelatnosti koje imaju negativan utjecaj na cjelokupnu faunu Parka prirode. Najvaniji uzroci ugroenosti kraljenjaka koji obitavaju na podruju Parka su: unitavanje i fragmentacija stanita Nestajanje i degradacija stanita, do ega dolazi uslijed sve intenzivnije urbanizacije, novih poljoprivrednih povrina i poara, ima izrazit negativan utjecaj na populacije kopnenih kraljenjaka. oneienje

96

Na razliite oblike oneienja (pesticidi, otpadne vode, teki metali, toksini) osobito su osjetljivi vodozemci i ribe, ali i ostale skupine kraljenjaka, posebno oni koji se hrane kukcima. unos alohtonih vrsta U slano jezero Mir je, dijelom namjerno, a dijelom sluajno, unesen vei broj alohtonih vrsta, to je imalo snaan i jo uvijek ne posve poznat utjecaj na autohtonu zajednicu. Unos stranih vrsta predstavlja velik problem i za populacije sisavaca (mufloni) jer su te nove vrste esto prilagodljive i otporne te negativno djeluju na autohtone vrste. globalne klimatske promjene Utjecaj globalnih klimatskih promjena za sada se ne vidi, ali u budunosti bi one mogle imati znatne efekte. U kopnenim ekosustavima oekuje se pomicanje vegetacijskih zona u horizontalnom i vertikalnom smjeru, nestanak pojedinih vrsta, promjene u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu biocenoza, fragmentacija stanita, promjene u funkcioniranju ekosustava. Sve te promjene sigurno e ugroziti neke vrste kraljenjaka. Na klimatske promjene i UV zraenje osobito su osjetljivi vodozemci, premda e i populacije ostalih skupina kraljenjaka zasigurno biti pogoene takvim promjenama. eksploatacija Nekontroliran lov i ribolov te skupljanje pojedinih vrsta takoer je ostavilo traga na populacijama iskoritavanih ivotinja te moe predstavljati opasnost za opstanak pojedinih populacija. Jedan od oblika iskoritavanja kraljenjaka je i lovstvo. Lovnim gospodarenjem se direktno utjee na pojedine ptice i sisavce (tzv. lovna divlja), ali i indirektno na druge kraljenjake koji su s divljai povezani. deponije U granicama Parka prirode nalazi se deponij smea pa postoji opasnost od oneienja to bi negativno djelovalo na sve skupine kraljenjaka. ubijanje zbog predrasuda Zbog straha i neznanja ljudi esto ubijaju razliite ivotinje. Najee strah i gaenje izazivaju zmije, i to ne samo otrovnice, i guteri. Takvim ponaanjem bespotrebno se ubijaju zatiene ivotinjske vrste. Smanjenje populacija mnogih vrsta prvenstveno je posljedica unitavanja i promjene prirodnih stanita neophodnih za njihov opstanak. Intenzifikacija ljudskih aktivnosti poljoprivrede, prometa, turizma vodi ka gubitku i fragmentaciji prirodnih stanita i ostavlja malo prostora za divlji svijet. Stoljeima su 97

tradicionalna poljoprivreda i druge aktivnosti omoguavale postojanje polu-prirodnih stanita. Nestajanje takvih, tradicionalnih aktivnosti vodi ka opem smanjenju bioraznolikosti. Gubitak stanita i njihova fragmentacija uslijed ljudskih aktivnosti ubrzo dovodi do smanjivanja bioloke raznolikosti. Prema novijim podacima, u Europi je 64.9% stanita poremeeno, a 19.6% djelomino poremeeno ljudskom aktivnou. Svega 15.6% (od ukupno 1.759.321 km2) povrine Europe nije pod direktnim utjecajem ovjeka (Hanah i sur. 1994). Meutim, jasno je da niti jedan dio Europe, pa ni Hrvatske, nije potpuno lien utjecaja ovjeka, zbog ega pojmovi prirodni ekosustav, netaknuta priroda ili djevianska uma imaju malo praktino znaenje. Utjecaj ovjeka na stanita uglavnom je dvojak: promjena jednog stanita u drugo promjena ekolokih uvjeta unutar odreenog stanita Dok se prvi nain utjecaja lake nadzire, kvantificira i prati, o drugom postoje tek djelomina saznanja.

Turizam
Mogunosti turizma na podruju Dalmacije vrlo su velike i upravo su u pravom zamahu. Uz pozitivne strane koje donosi, turizam nosi i svoje opasnosti koje se vrlo esto oituju na smanjenju kvalitete i veliine prirodnih stanita te negativnih utjecaja na faunu. Velik problem za Park moe predstavljati to to se nalazi unutar turistiki vrlo atraktivnog prostora. Direktni pritisci turizma na okoli uglavnom su: iscrpljivanje prirodnih resursa, to podrazumijeva zauzimanje najkvalitetnijeg prostora kopna i vode, destrukcije uslijed poara i sl.; vizualna degradaciju prostora proizala iz neodgovarajueg i neprihvatljivog naina graenja; neodgovarajue zbrinjavanje komunalnog i drugog otpada; poveano oneienje zraka i buka zbog poveanog prometa; oteenje prirodne batine zbog prekobrojnih turista te zbog skupljanja endeminih vrsta biljaka i ivotinja; nekontrolirana (i esto nezakonita) gradnja vikendica koje zauzimaju podruja namijenjena drugim aktivnostima.

98

ZATITA

Ciljevi i zadae zatite prirode su:


0

0 0

ouvati i obnoviti postojeu bioloku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnotee i usklaenih odnosa s ljudskim djelovanjem, utvrditi stanje prirode i osigurati praenje stanja, osigurati sustav zatite prirodnih vrijednosti radi trajnog ouvanja njihovih svojstava na temelju kojih se proglaavaju zatienima, osigurati odrivo koritenje prirodnih dobara na dobrobit sadanjih i buduih narataja bez bitnog oteivanja dijelova prirode i uz to manje naruavanja ravnotee njenih sastavnica, pridonijeti ouvanju prirodnosti tla, ouvanju kakvoe, koliine i dostupnosti vode, odravanju atmosfere i proizvodnje kisika, te odravanju klime, sprijeiti tetne zahvate ljudi i poremeaje u prirodi kao posljedice tehnolokog razvoja i obavljanja djelatnosti.

Temeljni propis koji regulira zatitu prirode je Zakon o zatiti prirode, doneen 20. svibnja 2005. te proglaen 27. svibnja 2005. Zakon je stupio na snagu 16. lipnja 2005., a objavljen je u Narodnim novinama br. 70/05 od 08. lipnja 2005. Ministarstva kulture nadleno je tijelo dravne uprave za zatitu prirode u Hrvatskoj.

Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti (NSAP),


temeljni je strateki dokument zatite prirode Republike Hrvatske, kojeg je 1999. godine donio Hrvatski sabor (Narodne novine br. 81/99). U tijeku je predviena revizija ovog dokumenta. Prema lanku 19. Zakona o zatiti prirode ("Narodne novine" 70/05), divlje svojte koje su ugroene ili rijetke, zatiuju se kao strogo zatiene svojte ili zatiene svojte. Strogo zatienom svojtom se moe utvrditi: divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na podruju Republike Hrvatske; usko rasprostranjeni endem; divlja svojta zatiena na temelju meunarodnog ugovora kojega je RH stranka i koji je na snazi, potvrenog od RH. Strogo zatiene divlje svojte zabranjeno je: 1. namjerno hvatati, drati i/ili ubijati, 2. namjerno oteivati ili unitavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te podruja njihova razmnoavanja ili odmaranja, 99

3. namjerno uznemirivati, naroito u vrijeme razmnoavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi uznemiravanje bilo znaajno u odnosu na ciljeve zatite, 4. namjerno unitavati ili uzimati jaja iz prirode ili drati prazna jaja, 5. prikrivati, drati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuivati ili na bilo koji nain pribavljati i preparirati. Zatienom svojtom moe se utvrditi: zaviajna svojta koja je osjetljiva ili rijetka, i ne prijeti joj izumiranje na podruju RH; divlja svojta koja nije ugroena, ali je radi njezina izgleda lako mogue zamijeniti s ugroenom divljom svojtom te divlja svojta zatiena na temelju meunarodnog ugovora kojega je RH stranka i koji je na snazi. Zatiene divlje svojte doputeno je koristiti na nain i u koliini koja ne ugroava opstanak populacija te uz odreene mjere zatite koje obuhvaaju: 1. sezonsku zabranu koritenja i druga ogranienja koritenja populacija, 2. privremenu ili lokalnu zabranu koritenja radi obnove populacija na zadovoljavajuu razinu, 3. reguliranje trgovine, dranja radi trgovine i transporta radi trgovine ivih i mrtvih primjeraka. Ministar nadlean za zatitu prirode proglaava strogo zatiene i zatiene svojte, na prijedlog Dravnog zavoda za zatitu prirode, na temelju procjene ugroenosti (crveni popisi) i obveza koje proizlaze iz odgovarajuih meunarodnih ugovora. Zatitu uivaju i samonikle biljke i gljive, te divlje ivotinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim ivotinjama radi kojih je podruje primarno zatieno, kao i sve podzemne ivotinje, i kad nisu zatiene kao pojedine svojte, ako aktom o zatiti toga podruja za pojedinu vrstu nije drugaije odreeno. Dravni zavod za zatitu prirode, kao sredinja institucija za obavljanje strunih poslova zatite prirode, pripremio je prijedlog strogo zatienih i zatienih svojti u suradnji sa znanstvenicima kompetentnim za pojedine skupine. Na temelju toga poetkom 2006. godine donesen je Pravilnik o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim ("Narodne novine" br. 7/06). Svjetska udruga za zatitu prirode (The World Conservation Union, IUCN) utvrdila je kriterije prema kojima se utvruje ugroenost biljaka i ivotinja i izrauju tzv. crveni

100

popisi i crvene knjige. Oni predstavljaju jednu od temeljnih strunih podloga u zatiti prirode jer pokazuju koje su vrste ili podvrste (svojte) biljaka, gljiva i ivotinja u opasnosti od izumiranja, a i u kojoj mjeri i koliko brzo im ta opasnost prijeti. Glavna je svrha crvenih popisa usmjeriti pozornost dravnih, znanstvenih institucija, nevladinih udruga i ire javnosti na poduzimanje konkretnih mjera zatite ovih vrsta s utvrenim prioritetima i urnosti akcija, kako bi ubudue to manji broj vrsta bio uvrten u crveni popis. Brojne vrste kraljenjaka u Hrvatskoj, pa tako i brojne vrste koje obitavaju na podruju Parka, zatiene su Zakonom o zatiti prirode (NN 70/05) i Pravilnikom o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 07/06). Meu zatiene ivotinjske vrste pripadaju 2 vrste vodozemaca, 11 vrsta gmazova i 12 vrsta sisavaca koje obitavaju na podruju Parka. Ukupno 14 vrsta s podruja Parka, i to 1 vrsta vodozemca, 4 vrste gmazova i 9 vrsta sisavaca uvrteno je na Crveni popis ugroenih ivotinja Hrvatske. Republika Hrvatska je potpisnica i niza meunarodnih ugovora i konvencija iz podruja zatite prirode. Meutim, veliku prepreku u zatiti predstavlja postojanje mehanizama zatite samo na papiru, dok praktina zatita gotovo da i ne postoji. Meunarodni ugovori kojih je Hrvatska potpisnica su:

Direktiva o zatiti ptica (Council Directive 79/409/EEC)


Direktiva je usmjerena na zatitu, upravljanje i nadzor nad divljim pticama, te njihovim gnijezdima, jajima i stanitima na podruju Europske unije. Ona osigurava svim divljim pticama temeljnu zatitu glede hvatanja i ubijanja. Prema Direktivi nuno je osigurati ouvanje dovoljno prostranih i raznolikih stanita za opstanak ugroenih ptica i ptica selica. Popis vrsta dat je u Dodacima Direktive. Zabranjuju se naini masovnog i neselektivnog lova, te iskoriivanje, prodaja ili komercijalizacija veine ptijih vrsta. Nainjene su odreene iznimke radi sporta i lova, a doputa se pojedinim zemljama uiniti iznimke u sluajevima kada ptice predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost i zdravlje ljudi ili drugih biljaka i ivotinja, te kad nanose velike gospodarske tete. Pojedine zemlje obvezne su utvrditi i zatiti dovoljan broj i u dovoljnoj povrini najpovoljnijih podruja za zatitu ptijih vrsta iz Dodatka I Direktive. To su tzv. podruja posebne zatite (Special Protection Areas SPA) koja su sastavni dio EU ekoloke mree NATURA 2000. Drave lanice e poduzeti nune mjere kako bi uspostavile opi sustav zatite svih vrsta ptica iz naroito zabranjujui:

101

namjerno ubijanje ili hvatanje bilo kojim nainom, namjerno unitavanja, ili oteivanje, njihovih gnijezda i jaja ili premjetanje gnijezda, odnoenje njihovih jaja u divljinu ili zadravanje tih jaja iako su prazna, namjerno uznemiravanje tih ptica naroito za vrijeme njihovog razmnoavanja i parenja, ukoliko bi to uznemiravanje bilo znaajno s obzirom na ciljeve ove Smjernice, zarobljavanje ptica koje ije su vrste zatiene od lova i hvatanja.

Drave lanice e zabraniti, za sve vrste ptica iz Aneksa I, prodaju, prijevoz i prodaju,

zarobljavanje radi prodaje te ponude na prodaju ivih ili mrtvih ptica ili njihovog bilo kojeg prepoznatljivog dijela ili proizvoda.

Aktivnosti iz prvog stavka se nee odnositi na vrste navedene u Dodatku III/1, te Drave lanice mogu, za vrste navedene u Dodatku III/2, dozvoliti aktivnosti

ukoliko su ptice ubijene ili zarobljene na legalan nain. propisane u stavku 1., izraujui pri tom odredbe za odreene restrikcije, ukoliko su ptice legalno ubijene ili zarobljene ili na drugi nain legalno steene.

Ovisno o gustoi njihove populacije, geografske distribucije i razine reproduktivnosti

irom Zajednice, vrste navedene u Dodatku II mogu se loviti u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. Drave lanice e osigurati da lov tih vrsta ne ugroava uinke ouvanja u njihovom distribucijskom podruju.

Vrste navedene u Dodatku II/1 se mogu loviti u geografskom podruju mora i kopna Vrste navedene u Dodatku II/2 se mogu loviti jedino u dravama lanicama

na koje se odnosi ova Smjernica. zahvaljujui kojih su naznaeni u (Annexu II.). Od ptica zabiljeenih u Parku prirode na Dodatku I ove Direktive uvrteno je 24 vrste. Na Dodatku II Direktive nalazi se 20 vrsta a na Dodatku III Direktive je 6 vrsta.

Direktiva Europske unije o zatiti prirodnih stanita i divlje faune i flore (Council
Directive 92/43/EEC) Ova Direktiva obvezuje ouvanje stanita i vrsta od zajednikog interesa. Svaka potpisnica je odgovorna za uspostavljanje posebnih podruja za zatitu koja su vana za ouvanje vrsta i stanita pokrivenih Direktivom. Na njezinim se Dodacima nalaze ivotinjske i biljne vrste koje zahtijevaju posebne oblike zatite. Dodaci II, IV i V odnose se na ivotinje.
Dodatak II - ivotinjske vrste ija zatita zahtjeva utvrivanje posebnih zatienih

podruja
Dodatak IV - ivotinjske vrste koje zahtijevaju strogu zatitu

102

Dodatak V - vrste ije uzimanje iz divljine i koritenje mora biti predmet mjera

upravljanja. Od ivotinja koje obitavaju u Parku prirode na Dodatak II ove Direktive uvrteno je 11 vrsta: 4 gmaza i 7 sisavaca. Na Dodatku IV nalazi se 24 vrste iz podruja: 4 vrste vodozemaca, 9 gmazova i 11 sisavaca.

Konvencija o zatiti Europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija)


NN MU 6/00 Na Dodacima II i III ove Konvencije nalaze se strogo zatiene i zatiene ivotinjske vrste.
Dodatak II obuhvaa strogo zatiene ivotinjske vrste, koje je zabranjeno hvatati,

ubijati, iskoritavati njihove populacije ili ih na bilo koji nain namjerno uznemiravati, te je potrebno ouvati njihova stanita.
Dodatak III obuhvaa zatiene vrste. One moraju biti zakonski zatiene, ali se moe

dopustiti nadzirano iskoritavanje njihovih populacija. Na Dodatku II Bernske konvencije nalazi se 22 vrsta s istraivanog podruja, i to 2 vrste vodozemaca, 9 vrsta gmazova i 11 vrsta sisavaca. Ukupno 7 vrsta s podruja Parka (4 gmaza i 3 sisavaca) uvrteno je na Dodatak III iste konvencije.

Konvencija o zatiti migratornih vrsta divljih ivotinja (Bonnska konvencija) NN MU


6/00 Osnovni cilj Bonnske konvencije jest zatititi migratorne vrste divljih ivotinja koje obitavaju u meunarodnim vodama ili migriraju preko nacionalnih podruja, i to u cijelom podruju njihove rasprostranjenosti. Konvencija predstavlja okvir unutar kojega ugovorne stranke mogu poduzimati usmjerene mjere zatite migratornih vrsta i to na sljedee naine:
da donesu mjere stroge zatite za migratorne vrste za koje je utvreno da su u opasnosti

od izumiranja u cijelom ili u znaajnom dijelu svojega podruja rasprostranjenosti (vrste iz Dodatka I. Konvencije)
da sklapaju sporazume u svezi sa zatitom i gospodarenjem migratornim vrstama koje

imaju nepovoljan status zatite ili koje bi imale znatne koristi od meunarodne suradnje (vrste iz Dodatka II. Konvencije)
da provode zajednika istraivanja i praenja.

103

Na Dodatku II Bonnske konvencije nalazi se 9 vrsta sisavaca (imia) koji obitavaju na podruju Parka i 1 vrsta gmaza (glavata elva).

Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje faune i flore (CITES)


NN MU 12/99 CITES je meunarodni sporazum koji ograniava i kontrolira komercijalnu meunarodnu trgovinu vrstama koje su navedene na jednom od triju dodataka. 2 vrsta gmazova podruja (glavata elva i anara) i 1 vrsta sisavca (dobri dupin) uvrtene su na Dodatak II, a 1 vrsta sisavca (sredozemna medvjedica) uvrtena je na Dodatak I CITES-a.

104

PODRUJE EKOLOKE MREE


Podruje Parka prirode Telaica u cijelosti se nalazi unutar Ekoloke mree Hrvatske (EM).

1. Vana podruja za divlje svojte i stanine tipove


Cijelo podruje parka vrednovano je kao Vano podruje za divlje svojte i stanine tipove Park prirode Telaica. Unutar ovog veeg podruja definirano je jo jedno manje, te 3 tokasta lokaliteta; Tablica 14. Vana podruja za divlje svojte i stanine tipove u EM unutar granica PP Telaica ifra i naziv HR4000002 Park prirode Telaica ciljevi ouvanja:

divlje svojte
hrvatski naziv ivotne zajednice podmorja ptice grabljivice Ostale divlje svojte dubrovaka zeina drvenasta mljeika dobri dupin znanstveni naziv

Centaurea ragusina Euphorbia dendroides Tursiops truncatus


naziv stanita: Submediteranski i epimediteranski suhi Morske pilje Naselja posidonije Obalne lagune Ilirsko-jadranska, primorska toila Dalmatinske vapnenake stijene Termo-mediteranske grmolike formacije s

stanini tipovi
NKS ifra: C.3.5. travnjaci G.3.5. B.2.2. B.1.4.2. 5330 NATURA ifra:

8330 1120* 1150*

Euphorbia dendroides

ifra i naziv HR3000070 Zapadna obala Dugog otoka ciljevi ouvanja: 105

divlje svojte stanini tipovi


NKS ifra: G.4.3.1. NATURA ifra: 1170 naziv stanita: Grebeni

ifra i naziv HR3000298 Sredinja pilja ciljevi ouvanja:

divlje svojte stanini tipovi


NKS ifra: NATURA ifra: 8330 naziv stanita: Morske pilje

ifra i naziv HR3000209 Azbestoplumin bunar ciljevi ouvanja:

divlje svojte stanini tipovi


NKS ifra: NATURA ifra: 8330 naziv stanita: Morske pilje

ifra i naziv HR3000299 pilja na Katini ciljevi ouvanja:

divlje svojte stanini tipovi


NKS ifra: NATURA ifra: 8330 naziv stanita: Morske pilje

106

2. Meunarodno vana podruja za ptice


Temeljem vrednovanja koje je nainio Zavod za ornitologiju HAZU, ovo podruje vrednovano je kao dio ireg Meunarodno vanog podruja za ptice (SPA podruje) Nacionalni park Kornati i Park prirode Telaica; Tablica 15. Meunarodno vana podruja za ptice u EM unutar granica PP Telaica ifra i naziv HR1000035 Nacionalni park Kornati i Park prirode Telaica ciljevi ouvanja: hrvatski naziv znanstveni naziv morski vranac Phalacrocorax aristotelis sivi sokol Falco peregrinus

107

BIOINDIKATORSKE VRSTE

Indikatorske vrste su one iji status omoguuje dobivanje informacija o ukupnom stanju ekosustava i o drugim vrstama koje u njemu obitavaju. To su svojte koje su osjetljive na promjene uvjeta okolia te se mogu koristiti za procjenu stanja i kvalitete okolia. Ribe su vrlo dobri bioindikatori te ukazuju na promjene koje se u vodenom sustavu deavaju u nekom trenutku, ali i tijekom duih razdoblja. Vodozemci su kao skupina vrlo dobri indikatori stanja ekosustava, ali se uglavnom koriste kao indikatorske vrste za pojedina specifina stanita. Tako bi za barice i lokve dobra indikatorska vrsta bila gatalinka. Indikatorska vrijednost gmazova nije do kraja razraena, ali uglavnom je mala. Za vlana i movarna stanita indikatorska vrsta bila bi bjelouka. U naelu, sisavci se takoer ne smatraju uspjenim indikatorima kvalitete stanita. Meutim, pojedine specijalizirane skupine poput kukcodera i imia su bolji indikatori kvalitete stanita od ostalih vrsta. Veliki predatori (zvijeri) mogu biti indikatori globalnih promjena stanita.

DALJNJA ISTRAIVANJA
U Hrvatskoj je veina skupina kraljenjaka nedovoljno istraena i zahtjeva puno vei angaman bioloke struke. Posljedica toga je injenica da je Hrvatska meu rijetkim europskim zemljama koja nema u potpunosti opisanu faunu kraljenjaka svog teritorija, a jo uvijek nema niti tiskane temeljne znanstveno-popularne prirunike (tzv. kljueve) za odreivanje pojedinih vrsta kraljenjaka, kao niti prijevode slinih prirunika napisanih za itavu Europu. Ovakvi bi prirunici omoguili irem broju ljubitelja prirode ukljuivanje u projekte istraivanja Parka i skupljanja vrlo vrijednih podataka. Slijedea istraivanja trebalo bi usmjeriti ka spoznavanju biologije i ekologije opisanih vrsta. Jednako tako potrebno je vriti ekoloka istraivanja koja mogu rijeiti konkretne probleme zatite pojedinih ugroenih vrsta. Stalno praenje i monitoring ciljanih skupina bioindikatorskih vrsta moe ukazati na probleme opadanja brojnosti pojedinih vrsta te promjene u raznolikosti zajednica kraljenjaka Parka. Vrlo su vana i istraivanja hranidbenih lanaca, ali i meusobne kompeticije i konkurencije ovisno o ponudi i bogatstvu plijena. Praenje ishrane pojedinih hranidbenih skupina (insektivornih,

108

karnivornih, herbivornih i omnivornih vrsta) moe pridonijeti boljem upoznavanju pojedinih vrsta unutar hranidbenih lanaca. Napokon, stalno praenje promjena tijekom godinjih doba i dalje e davati nove spoznaje o kretanju pojedinih vrsta, njihovom zadravanju u pojedinim stanitima zatienog podruja te njihovoj brojnosti. Na temelju daljnjih istraivanja faune kraljenjaka potrebno je odrediti kljune, krovne i karizmatine vrste. Kljune vrste (keystone species) su vrste ija prisutnost doprinosi raznolikosti ivota i ije bi izumiranje tj. nestajanje dovelo do nestanka drugih ivotnih oblika. Obino se prepoznaju tek kada nestanu iz ekosustava i doe do njegovog uruavanja. One potpomau i podravaju ekosustav iji su dio. Mogu biti rijetke, este, generalisti ili specijalisti. Identificiranje kljunih vrsta je teko i zahtjeva jako dobro poznavanje odreenog ekosustava. Krovne vrste (umbrella species) su vrste ijom se zatitom titi irok raspon vrsta s kojima one ive na istom stanitu, a koje su manje poznate i koje je teko tititi. Karizmatine vrste (flagship species) su popularne ili karizmatske vrste opepoznate u javnosti. One slue kao simbol i upozorenje na potrebu za oprezom i zatitom.

DALJNJE AKTIVNOSTI U PARKU


to se planira raditi:
1. iroka kampanja u svrhu edukacije javnosti, posebno mladih, o znaaju i statusu ugroenosti pojedinih vrsta te vrijednosti zatienih podruja za njihovo ouvanje. Posebno je vano ispraviti pojedina kriva miljenja i neistine o opasnosti vrsta poput zmija, imia i njihovom znaaju za ekosustav. Svakako je potrebno naglasiti vanost bioraznolikosti i prirodnih ekosustava. 2. Primijeniti zakonsku zatitu u praksi i educirati ljude o zabranama uznemiravanja i ubijanja divljih populacija, posebice osjetljivih i ugroenih vrsta. 3. Aktivna suradnja na podruju zatite prirode izmeu organizacija za zatitu prirode, znanstvenih institucija, nevladinih organizacija, ljubitelja prirode, umara te policije kako bi se postigla to efikasnija zatita i dolo do njene primjene u stvarnosti. Vrlo dobrim idejama se pokazalo osnivanje zelene policije i zelenog telefona za to bru i efikasniju reakciju prilikom negativnih djelovanja. 109

4. Obavjetavanje javnosti i stalne informacije o stanju raznolikosti ivotinjskog svijeta u Parku od neobine su vanosti. Primjerice, izrada biltena i obavijesti u medijima o pojedinim vrstama kraljenjaka mogu znaajno pridonijeti utjecaju na svijest o zatiti prirode i vanosti raznolikosti faune u zatienom podruju kao i o aktivnostima u svrhu zatite. Sve aktivnosti u parku na podruju edukacije posjetitelja mogu itekako biti zanimljive javnosti. Stalnim obavjetavanjem mogu se pruiti korisne informacije svima zainteresiranima za prirodu. Takvom stalnom prisutnou informacija u javnosti, pojedine vrste rijetkih i ugroenih kraljenjaka mogu postati popularne meu lokalnim stanovnitvom (npr. pojedine vrste gmazova). 5. Organiziranje akih ekskurzija, posjeta osnovnih i srednjih kola te terenske nastave za studente. Jednako su efikasne staze opremljene edukacijskim tablama za ake ekskurzije, grupe studenata, turiste i druge posjetitelje sa stalnim isticanjem vrijednosti ovog podruja, ali i odgovarajuim pravilima ponaanja. 6. Obavjetavanje i promidba vani su preduvjeti za dobru i kvalitetnu zatitu. U podizanju razine zainteresiranosti veliku ulogu imaju razliiti promidbeni materijali, prospekti, leci, naljepnice, popisi ugroenih vrsta, popisi vrsta po stanitima i slino. Razvijanje svijesti o vanosti zatite kraljenjaka osobito je znaajno za mlae generacije, zbog ega se organiziraju posjeti te ake ekskurzije. U vane aktivnosti ubraja se i prikazivanje filmova i dijapozitiva posjetiteljima, te struna voenja i edukacija organiziranjem kola u prirodi. Sve te aktivnosti znaajno doprinose razumijevanju problema zatite i ugroenosti pojedinih skupina ivotinja.

110

LITERATURA:
Bischoff, W (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.5, Froschlurche (Anura) Bhme W. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.1, Echsen (Sauria) Bhme W. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.2/2, Echsen (Sauria) Bhme W. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.3/1, Schlangen (Serpentes) Bhme W. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.3/2A, Schlangen (Serpentes) II Bhme W. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.3/2B, Schlangen (Serpentes) III Bohme, W. (1984): Handbuch der Reptilien and Amphibien Europas. Band 2/I. Echsen (Sauria) TI (Lacerta). AULA-Verlag, Wiesbaden, pp. 416. Bohme, W. (1984): Handbuch der Reptilien and Amphibien Europas. Band 2/II. Echsen (Sauria) III (Podarcis). Ed:, AULA-Verlag, Wiesbaden, pp. 434. Bohme, W. (1986): Iandbuch der Reptilien and Amphibien Europas. Band 2/II. Echsen (Sauria) III (Podarcis). AULA-Verlag, Wiesbaden, pp. 434. Bolkay, S. (1926): Additions to the Mammalian fauna of the Balkan Peninsula. Glasn.Zem.mus.BiH., Sarajevo,39:158-179. Brelih, S., Dzukic, G. (1974): Catalogus faunae Jugoslaviae. IV/2 -Reptilia. Acad.Sci.Art.Slov., Ljubljana, pp. 32. Brusina, (1907): Naravoslovne crtice sa sjevero-istone obale Jadranskog mora. Dio etvrti i poslijednji, specijalni. Rad JAZU, Zagreb, 169, 195-251. Carrara, F. (1846-48): La Dalmazi.a descritta. Zara. Cerveny, .7., Krytufek, B. (1988): A contribution to the knowledge of the Bats of Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mammalia). Biol. Vestn., Ljubljana, 36:17-30. Dathe, H. (1934): Ein Betrag zur Wirbelthierfauna Dalmatiens. Zool. Gart. (N.P.), Leipzig Universitat, 7 (4/6), 108-130. De Luca, Kovai i uli (1990): Fauna of amphibians, reptiles and mammals of the national park "Krka". U: Nacionalni park Krka. Zbornik radova sa simpozija: "NP Krka stanjeistraenosti i problemi zatite ekosistema". Hrv. ekol. drutvo, Ekoloke monografije, Zagreb, Kerovec, M., knjiga 2, 523-550. Dolce, S (1977): L`erpetofauna del Friuli, Venezia Giulia, dell`Istria e della Dalmazia nella collezione del Museo civico di Storia naturale di Triesta. Catalogo ragionato. I: Amphibia. Atti Mus. civ. Stor. Nat., Trieste, 30 (2), 209-240.

111

Dolce, S (1979): L`erpetofauna del Friuli, Venezia Giulia, dell`Istria e della Dalmazia nella collezione del Museo civico di Storia naturale di Triesta. Catalogo ragionato. II: Reptilia, Serpentes. Atti Mus. civ. Stor. Nat., Trieste, 30 (3), 201-232. Dravni zavod za zatitu prirode (2004): Crveni popis ugroenih biljaka i ivotinja Hrvatske Dravni zavod za zatitu prirode: Baza karata rasprostranjenosti ugroenih vrsta Hrvatske Dravni zavod za zatitu prirode: Baza karata rasprostranjenosti i vanih podruja za sve ptije vrste iz Dodatka I. EU Direktive o pticama (u suradnji sa Zavodom za ornitologiju HAZU) Dravni zavod za zatitu prirode: Baza podataka Karta stanita (izradio u okviru projekta 'Kartiranje stanita RH'- OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju) Dravni zavod za zatitu prirode: CRO-NEN baza podruja Nacionalne ekoloke mree uli, B. (1971): Znaajni sisavci Dinarskog kra i njihove ekoloke karakteristike. Simp. o zatiti prirode u naem kru. JAZU, Zagreb, 21.3-237. uli, B., Miri, D. (1967): Catalogus Faunae Jugoslaviae, IV/4 Mammalia. Cons.Acad.Sci.. et Art., RSFY, Ljubljana. uli,B. (1959): Beitrag zur Kenntnis der geographischen Verbreitung der Chiroptern Croatiens. Glasn. prir. muzeja, Beograd, ser.B,l.4:67-112. Enyelmann, V.E., Fritzsche, J., Gunther, R., Obst, F.J. (1986): Lurche und Kriechtiere Europas. Ferdinand Enke Verlag, Stuttgart, pp. 420. Fritz, U (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.3/3A : Schildkrten (Testudines) I Grossenbacher, K. and Thiesmeier, B. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.4/1, Schwanzlurche (Urodela) I Grossenbacher, K. and Thiesmeier, B. (): Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.4/2B : Schwanzlurche (Urodela) IIB; Salamandridae III: Triturus 2, Salamandra Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas, Bd.2/1, Echsen (Sauria) Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.3/2, Hasenartige Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.4, Fledertiere Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.4/1, Fledertiere Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.4/2, Fledertiere Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.1, Nagetiere 112

Handbuch der Sugetiere Europas, 6 Bde. in Tl.-Bdn. u. 1 Supplementbd., Bd.3/1, Insektenfresser, Herrentiere Henle, K. (1985): Okologische, zoogeographische und systematische Bemerkungen zur Herpetofauna Jugoslawiens. Salamandra, 21(4):229-251. Hirtz, 1930 Fauna Velebita Karaman, S. (1921): Beitrage zur Herpetologie von Jugoslawien. Glasn. Hrv. prir. drutva, 33:194-209. Karaman, S. (1939): Uber die Verbreitung der Reptilien in Jugoslawien. Annales Musei Serbiae Meridionales, 1(1):1-20. Kolombatovi, G. (1882): Mamrniferi, anfibi e rettili della Dalmazia e pesci rari e nuovi. Per l'Adriatico che furono catturati nelle acque di. Spalato. God. izvj. Velike realke u Splitu 1881/82, Split, 1-35. Kolombatovi, G. (1884): Aggiunte ai "Vertebrati" pubblicati. nei programmi degli anni scolast.ici 1.879-80, 1880-81, 1881-82. God. izvj. Velike realke u Splitu 1883/84, Split, 128. Kolombatovi, G. (1886): Terze aggiunte ai Vertebrati della Dalmazia, Izvj. real. 1885/86, Split, 3-11. Kolombatovi, G. (1904): Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasni.k Hrvatskog naravoslovnog drustva, Zagreb, 15, 1904. Kolombatovi, G. (1907): Contribuzioni alla Fauna dei Verebrati della Dalmazia. Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga druva, Vol. XIX, pp. 124. Krytufek, B., Tvrtkovi, N. (1988): Insectivores and Rodents of the Central Dinaric Karst of Yugoslavia. Scopolia, Ljubljana, 15:1-59. Krytufek, B., Tvrtkovi, N. (1989): Variability and identity of jackals (Canis aureus) of Dalmatia. Ann.Naturhist.Mus.Wien, 91:7-25. Ministarstvo kulture - Radna skupina za Nacionalnu klasifikaciju stanita (2004): Nacionalna klasifikacija stanita 1.verzija. U okviru projekta 'Kartiranje stanita RH' OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnoga gospodarstva: Granice dravnih lovita u .pdf formatu, verzija listopad 2005. Niethammer, J., and F. Krapp, (eds.). 1982a. Handbuch der S ugetiere Europas, vol. 2/I. Akademische Verlagsgesellschaft (Wiesbaden), 649 pp. Niethammer, J., and F. Krapp, (eds.). 1990. Handbuch der Saugetiere Europas, 3/I. Aula Pavleti, J. (1964): Amphibia i Reptilia zbirke Hrvatskog narodnog zoolokog muzeja u Zagrebu. HNMZ, Zagreb, 4, 1-37. Petrov, B., Ru2iel, A. (1985): Taxonomy and distribution of members of the genus Mus (Rodentia, Mammalia) in Yugoslavia. Proc.Fauna S.R. Serbia, Beograd, 3: 209-243.

113

Pozzi, A. (1966): Geonemia e catalogo ragionato degli Anfibi e dei Rettili della Jugoslavia.Natura (Milano), 57 (1) : 1-55. Prirodoslovno-matematiki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Bioloki odsjek, Zoologijski zavod: Kategorizacija i inventarizacija floristikih i faunistikih vrijednosti Parka prirode Vransko jezero u pdf formatu, 2004. Radovanovi, M. (1951): Vodozemci i gmizavci nae zemlje. Nauna knjiga. Beograd, str. Radovanovi, M. (1964): Die Verbreitung der Amphibien und Reptilien in Jugoslawien.Senck.biol., 45 (3-5) : 553-561 . Radovi, D., Kralj, J., Radovi, J. i Topi, R. (2005): Nacionalna ekoloka mrea vana podruja za ptice u Hrvatskoj, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb Radovi, D., Kralj, J., Tuti, V. i ikovi, D. (2003): Crvena knjiga ugroenih ptica Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb Tvrtkovi, N. (1984): Vertikalno rasprostranjenje vodozemaca, gmazova i sisavaca (Amphihia, Reptilia, Mammalia) na sjevernom Velebitu (Hrvatska, Jugoslavija). Bilten Drutva ekologa BiH, ser. B, knj. 1, 2:403-407. Tvrtkovi, N.: Crvena knjiga ugroenih sisavaca Hrvatske, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb Tvrtkovi, N., uli, B., Mrakovii, M. (1985): Distribution of Insectivora and Rodentia on the north-east Adriatic coast (Yugoslavia). Acta Zool. Fennica, Helsinki, 170: 201-203.

114