You are on page 1of 3

Mit istinita la Prije nekoliko dana uh u razgovoru dvojice uenih ljudi kako jedan ree drugome: Ma treba to demitologizirati.

. (A razgovarahu o kranskim dogmama!) U tom trenu ne primijetih u tvrdnji nita neobino, ak to vie, u potpunosti se sloih s njom. Nakon samo nekoliko dana dobih zadatak da za ovaj mjesenik napiem tekst o mitovima i mitologijama koji bi trebao biti uvodnik u novu rubriku koju urednitvo kani uvesti. Naoh se u nedoumici. Mitologija je tako opirno podruje, tako kompleksno, svima nama tako daleka i istodobno tako bliza. to iz te guste ume izabrati, na to staviti naglasak, o emu uope pisati? O osobnim mitovima? O religijskim? O nacionalnim, povijesnim, znanstvenim ili politikim? Suvremenim ili onima iz davne prolosti starih naroda? Na koncu konca zato uope pisati o neemu to mnogi smatraju lanim i izmiljenim, ponekad ak i opasnim? No, ponimo s neizbjenim pitanjem to je mit uope i osobito to mit predstavlja modernu ovjeku. Sama rije dolazi od grke rijei mthos to u prijevodu jednostavno znai pria. Glagol izveden od te imenice glasi mythologen to bi se moglo prevesti kao priati priu. Jedna od definicija mita koju donosi rjenik kae da je mit stvarna ili izmiljena pria koja se obraa svijesti naroda ukljuujui njegove kulturne obrasce ili izraavajui duboke, opeprihvaene osjeaje (esto predrasude i sl.); ili neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje, suprotstavljeno znanosti. Mitologija bi prema istom rjeniku bila ukupnost mitova jedne civilizacije ili naroda ili znanost koja skuplja, prouava i objanjava mitove neke religije i kulture. Neka ovo bude sasvim dovoljan odgovor na pitanje to je mit uope. Ono to je kudikamo vanije jest kakvo znaenje mit ima uope za ovjeka i osobito za moderna ovjeka. emu nam slue mitovi? Zato ih izmiljamo, uvamo, prepriavamo, mlaima prenosimo i prouavamo? Temeljni stav modernoga ovjeka prema mitu moemo iitati upravo iz zahtjeva jednoga od sugovornika spomenutih na poetku ovoga teksta. Pod mitom se dakle obino podrazumijeva izmiljena pria koja govori o dogaajima i biima koja dakako nikada i nigdje nisu ivjela. Stoga svako mitsko ruho navueno na neku zbilju nuno spreava proboj istinitosti same te zbilje. Da bi se dolo do istine, mora se skinuti mitsko ruho, zbilja se mora demitologizirati. I sam u svoj svojoj povrnosti, kako rekoh, u prvi mah pristadoh na takav zahtjev. Kao da moderni ovjek, navikao istinitim drati samo ono to moe dokazati, izmjeriti i opisati, kao dijete velikih znanstvenih otkria i tehnolokih dostignua, i moe drugaije gledati na mit! Kasnije meutim naioh na reenicu koja glasi: Istinito je samo ono to se nije dogodilo nikad i nigdje (Novalis). To me natjera na preispitivanje modernoga stava prema mitu ne bih li ga kako, barem za sebe, otrgnuo od njegove povrnosti. Glavno izvorite mita su zapravo ljudska psiha i um. Mit je moda ponajbolji odgovor na njihove zahtjeve za jasnoom, organiziranou, za tumaenjem i razumijevanjem vlastitoga svijeta i ivota. Mit je pretpostavka mogunosti ivota uope. I to ne samo ivota drevnih naroda koji svoj svijet sebi nisu ni mogli drugaije objasniti, nego moda jo vie ivota modernog ovjeka koji svoj svijet sebi tumai mitom znanosti neprestano trpajui drevne mitove u negativni kontekst neprosvijetljenoga uma. No, upravo tim odreenim poniavanjem mita od strane ovjeka znanosti, on se zapravo oivljava i afirmira. Mit je bezvremena stvarnost, koja se, moda, nije odigrala nikad i nigdje, ali koja se neprekidno ponavlja u povijesti i, tovie, stvarnost koja samu povijest odreuje i definira. Dovoljno je samo da si posvijestimo kako je od mitskih fundamenata poteklo i

nae gledanje na svijet. Mitovi po Jungovskoj psihologiji potjeu iz arhetipova kolektivnog, nesvjesnog koje se tijekom vremena ne mijenja. Stoga mitovi imaju univerzalnu i svevremensku vrijednost i oni nisu tek stupanj u kulturnom razvoju jedne civilizacije, ve su sastavni dio itave ljudske kulture prole, sadanje i budue. Dananje uobiajeno shvaanje drevnoga mita kao neega neistinitoga, kao obine uobrazilje, varljive fantazije ili samo kao ljupke ostavtine iz djetinjstva starih civilizacija, proizlazi iz mnotva razloga. U velikoj je mjeri tome doprinijelo i kranstvo koje ve dvije tisue godina katkada preutno a katkada vrlo agresivno smatra da mitove treba zaboraviti te umanjuje njihovu vrijednost da bi se istakla duhovna prednost Biblije (R. Grevs). S druge strane stoji ve spomenuta povrnost suvremenog ovjeka koji u potrazi za sreom neprestano grebe po povrini. Pri tome nije ni svjestan da u svojoj trci stvara nove, vlastite, moderne mitove, u koje slijepo vjeruje, moda ak s jo veom sigurnou i agresivnou nego su drevni narodi vjerovali u svoje. Stoga nije ni udo to moderni ovjek, oslanjajui se iskljuivo na svoje znanje, teko razumije poruku starih mitova. Znanje pak ne svladava mit time to ga protjeruje iz svojih okvira. Radije, znanje moe istinski svladati jedino ono to je prethodno razumjelo u njegovom specifinom znaenju i biti. Dok ovaj zadatak ne bude kompletiran, bitka za koju teorijsko znanje modernog ovjeka misli da ju je dobilo zauvijek, nastavit e uvijek iznova izbijati. Neprijatelj kojeg je znanje prividno porazilo opet probija na povrinu (E.Cassirer), a znanje je prisiljeno neprestano pred njim potpisivati kapitulaciju jer ono o onome o emu mit govori, htjelone htjelo, veinom mora utjeti. Da bi se ispravno razumio mit se mora promatrati kao metaforu, kao sredstvo za transformaciju svjesnosti, za postizanje dubljeg uvida u ivot. Mit otvara ovjekovu spoznaju da se iza svih bia, svih stvari, svega ivoga i svega vidljivoga, krije misterij koji sve to pokree. On izrie stvarnost koja bi inae bila neizreciva. Da bi to izrazio mit se slui konkretnim slikama ili oblicima poznatim iz svakodnevnog ivota, a zatim ih mitologizira pridruujui im elemente nadrealnoga ime oni postaju simbolima. Kada pak poznati oblici jednom poprime simboliko svojstvo, oni prestaju postojati sami za sebe i upuuju na stvarnost koja stoji iza puke pojavnosti. Ipak budui da je mitoloki simbol fluidan, da ovisi o kulturolokim uvjetima vremena i mjesta gdje je nastao, on je na drugim mjestima i u drugim vremenima podloan razliitim tumaenjima, no u njegovoj sri ostaje uvijek ista, univerzalna poruka. Da bismo shvatili i u jednostavnoj formi izrekli ovo prethodno teorijsko razlaganje navedimo jednostavan primjer maloga, osobnoga mita koji je svatko od nas vjerujem barem jednom u ivotu izrekao. Mit (pria i to lana) koja se sastoji od samo dvije rijei. Osobi koju volimo esto emo rei npr. sunce moje ili zlato moje. Ovi kratki izriaji sadre sve bitne elemente bilo kojega mita. Kao prvo lani su jer osoba kojoj to govorimo niti je sunce niti zlato. S druge strane su duboko istiniti jer prenose istinitu poruku. Upravo je to bit svakog mita da kroz nerealne, nemogue, iracionalne i fantastine oblike na vidjelo iznosi i tumai golu istinu zbilje. Nama kao pripadnicima zapadnog kulturnog miljea najblia je i najpoznatija grka mitologija. Ona uva zalihu misli koju i mi batinimo. Iz nje je poteklo i k njoj se neprestano u tekim trenucima uvijek iznova vraalo svekoliko grko umovanje. Na njezinim pijerijskim izvorima su se napajala usta mnogih pjesnika, slikara i drugih umjetnika. Ona i nama danas, svjesno ili nesvjesno, oblikuje stavove i prenosi istinu o nama samima. Ona ni danas nije suprotnost naem modernom znanstvenom logosu nego je njegova dopuna kao bitna sastavnica svakog duhovnog ivota. Stoga e u ovoj rubrici

biti prikazivani neki izabrani, manji ili vie poznati, mitovi prvenstveno grke mitologije u kojima emo prepoznati svoje ivote, nade, strahove, tjeskobe ili radosti. Jer unato fantaziji mit je toliko istinit da se s pravom moemo upitati postoji li uope ikakva druga stvarnost osim mitova. Ivica Studenovi