P. 1
Geografija Hrvatske

Geografija Hrvatske

|Views: 4,860|Likes:
Published by dibsy21

More info:

Published by: dibsy21 on Nov 11, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/22/2014

pdf

text

original

Sections

  • GEOMORFOLOŠKE OSOBINE HRVATSKE
  • KLIMA, VEGETACIJA I TLO
  • HIDROGEOGRAFSKE ZNAČAJKE HRVATSKE
  • DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE
  • GOSPODARSTVO HRVATSKE
  • GEOGRAFSKA OBILJEŽJA
  • ZAGREB
  • JUŽNI ZAGREB
  • ZAGREBAČKA URBANA REGIJA
  • ZAGREBAČKA REGIJA
  • VARAŽDINSKA REGIJA
  • BJELOVARSKA REGIJA
  • KARLOVAČKA REGIJA
  • SISAČKA REGIJA
  • OSIJEK
  • ISTOČNOHRVATSKA NIZINA
  • ZAPADNOSLAVONSKI BRDSKO-DOLINSKI PROSTOR
  • GORSKI KOTAR
  • OGULINSKO-PLAŠČANSKA (POTKAPELSKA) SUBMONTANA UDOLINA
  • LIKA
  • ISTRA
  • OPATIJSKO PRIMORJE
  • RIJEKA S OKOLICOM
  • PODVELEBITSKO PRIMORJE
  • SJEVERNA DALMACIJA
  • SREDNJA DALMACIJA
  • JUŽNA DALMACIJA

I.

GEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE VELIČINA, GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ

VELIČINA TERITORIJA

– –

prema površini (56 542 km2) i broju stanovnika (4 437 460 stanovnika 2001.) Hrvatska spada u red manjih europskih država prema površini se nalazi na 26. mjestu (od 44 države) površinom veće države: Austrija, Češka, Irska, Litva i Letonija površinom manje države: BIH, Slovačka, Estonija, Danska, Švicarska, Nizozemska

prema broju stanovnika nalazi se na 27. mjestu demografski veće države: Slovačka, Danska, Finska, Moldavija, Norveška demografski manje države: BIH, Irska, Litva, Albanija, Letonija

zbog velike razlike u gustoći naseljenosti Europe (veliki dijelovi su rijetko naseljeni ili nenaseljeni), Hrvatska ima natprosječnu gustoću naseljenosti (78,5 st./km2) gušće naseljene europske države: Nizozemska (385 st./km2), Belgija (333), Ujedinjeno Kraljevstvo (242), Njemačka (230), Italija (188), Švicarska (176) rjeđe naseljene europske države: Irska (51), Letonija (37), Estonija (32), Švedska (20), Finska (15), Norveška (14)

GRANICE

Hrvatska ima vrlo duge granice (2028 km kopnene granice) zbog specifičnog lučnog oblika

Tab. 1. Duljine granica Hrvatske sa susjednim državama Država Duljina granice (km) Udjel (%) Bosna i Hercegovina 932 46,0 Slovenija 501 24,7 Mađarska 329 16,2 Srbija 241 11,9 Crna Gora 25 1,2 Ukupno 2028 100,0 – granice su djelomično određene na osnovi prirodno-geografskih elemenata i općenito su potvrđene međudržavnim ugovorima

granične rijeke:

a) Mura, Sutla, Bregana, Kupa, Čabranka i Dragonja – prema Sloveniji
b) Mura i Drava – prema Mađarskoj c) Sava, Una, Glina i Korana – prema BIH d) Dunav – prema Srbiji

granične planine:

1

a) Plješivica, Dinara, Kamešnica – prema BIH b) Žumberačka i Maceljska gora – prema Sloveniji

morska granica Hrvatske – najduža granica: 930 km

JADRANSKO MORE

– – – –

rubno more Sredozemnog mora relativno malo (135 000 km2) i relativno plitko (1233 m) zbog svojih hidrogeografskih obilježja i položaja (duboke uvučenosti u europsko kopno) ima veliko značenje za Hrvatsku i kontinentalne zemlje srednje i jugoistočne Europe hrvatsko obalno more zauzima 31 067 km2 (sastavni dio državnog teritorija) – 12 nm (22,2 km) od zamišljene crte koja povezuje najisturenije točke otoka ili kopna ispred kojeg nema otoka unutrašnje morske vode – između obale kopna i zamišljene linije teritorijalno more – izvan zamišljene linije epikontinentski pojas – pojas od morske granice hrvatske do „linije sredine“ nad kojim Hrvatskoj po međunarodnom pravu pripada prvenstvo na istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava mora i podmorja gospodarsko značenje Jadranskog mora – tradicionalne djelatnosti (ribarstvo, pomorstvo, turizam) i eksploatacija zemnog plina iz novootkrivenih ležišta u sjevernom Jadranu

– – –

– – – –

dužina kopnene obale (bez otoka): 1777 km – najduža kopnena obala u Jadranskom moru dužina obale otoka: 4058 km ukupna dužina obale: 5835 km – 74% ukupne dužine obale Jadranskog mora zračna udaljenost obale (ušće Dragonje – rt Oštro): 524 km → koeficijent razvedenosti obale: 3,4; ako se u obzir uzme i dužina obale otoka, koeficijent razvedenosti iznosi 11,1 (jedna od najrazvedenijih obala u svijetu) veliki broj otoka – ukupno 718, od čega je 47 naseljenih

Tab. 2. Najveći hrvatski otoci prema površini i broju stanovnika 2001. Otok 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Krk/Cres Brač Hvar Pag Korčula Dugi otok Mljet Površina(k m2) 406 395 300 285 276 114 100 Otok 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Krk Korčula Brač Hvar Rab Lošinj Pag Br.st. (2001.) 17 600 16 200 14 000 10 800 9 400 8400 8400

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ

krajnje točke:

2

a ) jug – otok Galijula u Palagruškoj skupini (42°23`N)
b ) sjever – Žabnik u Međimurju (46°33´N) c) zapad – rt Lako u Istri (13°30´E)

d ) istok – Rađevac (dio Iloka) (19°27´E)

prema geografskim obilježjima Hrvatska je srednjoeuropsko-sredozemna zemlja, smještena na dodiru panonskog, dinarskog, jadranskog i predalpskog prostora (različitost prirodno-geografskih i društveno-geografskih obilježja) velike prirodne cjeline Hrvatske: 1 ) panonsko-peripanonska regija 2 ) gorsko-planinska regija 3 ) mediteranska regija ili hrvatsko primorje

Panonsko-peripanonska regija

– – – – –

površinom najveća (54,4% površine) i najmnogoljudnija (67,2% stanovništva) regija Hrvatske građena je od tercijarnih i kvartarnih naslaga na kojima se razvilo plodno tlo (50% površine je obradivo) pa su se razvila najvažnija poljoprivredna područja (Slavonija) na dodiru s gorskom Hrvatskom u južnom dijelu (Kordun) prevladava krški reljef glavna ležišta nafte i zemnog plina u Hrvatskoj – savska i dravska potolina prirodno-geografski najraznovrsnija hrvatska regija – dvije osnovne cjeline:

1 ) Istočna Hrvatska – pravi panonski prostor na istoku (ravnica visine do 100 m), a

prijelazni na zapadu gdje se izdiže nekoliko gora do 1000 m (Psunj, Papuk, Dilj, Krndija…) ravnice s pobrđima do 500 m visine i izdvojenim gorama višim od 500 m (Žumberačka gora s najvišim vrhom Svetom Gerom, 1181 m, Ivanščica, Medvednica, Samoborska gora, Strahinščica, Plešivica…)

2 ) Središnja Hrvatska – peripanonski prostor – izmjenjuju se riječne doline i manje

– – – –

naselja – u brežuljkastim krajevima raštrkana, a u nizinama i riječnim dolinama zbijena naselja Središnja Hrvatska – najvažniji dio Hrvatske u prometnom, demografskom i gospodarskom smislu posebno važnu ulogu ima Zagreb (683 000), jedno od najvažnijih čvorišta ovog dijela Europe u Zagrebu se križa devet prometnih pravaca, od kojih su neki i dijelovi transeuropskih prometnih koridora (najkraća veza Podunavlja i Jadrana; kontakt dinarskog i predalpskog prostora)

veći gradovi nizinske Hrvatske: Osijek (91 000)

3

Gračačko. stočarstvo.1% stanovništva) glavne prirodne cjeline: Lika Gorski kotar Ogulinsko-plaščanska udolina – – – rijetka naseljenost posljedica je nepovoljnih prirodno-geografskih i društveno-geografskih faktora relativno visok krški prostor.Slavonski Brod (57 000) Karlovac (49 000) Sesvete (43 000) Varaždin (41 000) Sisak (37 000) Vinkovci (34 000) Velika Gorica (33 000) Bjelovar (27 000) Koprivnica (25 000) Vukovar (24 000) Požega (21 000) Đakovo (20 000) Gorsko-planinska regija – – površinom najmanja (14%) i naslabije naseljena regija (2. građen od mezozojskih vapnenaca. tradicionalno šumarstvo i drvnu industriju pa se nisu razvila veća naselja veća naselja gorske Hrvatske: Ogulin (8 800) Gospić (5 800) Delnice (4 500) Otočac (4 300) – – – – 4 . Plaščansko. Koreničko. Delničko…) obradivo je samo 11% površine – uglavnom u poljima u kršu i riječnim dolinama pod šumama je 50% površine gorske Hrvatske gospodarstvo – ograničeno na ekstenzivno ratarstvo. Krbavsko. nepovoljan za intenzivnije gospodarsko iskorištavanje u reljefu se izmjenjuju nizovi visokih gora i planina međusobno odvojenih dolinama i poljima u kršu (Ličko. Ogulinsko. Gacko.

6% površine i 30. što je jedan od preduvjeta budućeg razvoja i djelomične revitalizacije tog područja regija ima velike mogućnosti za razvoj turizma – – Mediteranska regija ili hrvatsko primorje – – obuhvaća 31. s nekoliko planinskih prijevoja preko kojih prolaze ceste i željezničke pruge koje povezuju panonsko-peripanonski i primorski dio Hrvatske prometnice su stare i ne odgovaraju današnjim zahtjevima pa se pristupilo njihovoj modernizaciji. Podvelebitsko primorje s otocima 2 ) južno hrvatsko primorje ili Dalmacija – sjeverna. Kvarner. Poljica. srednja i južna – – – – vapnenačka građa.Gračac (2 600) Vrbovsko (1 900) Ravna Gora (1 900) Brinje (1 700) Lički Osik (1 700) Plaški (1 600) Korenica (1 500) – – ostala naselja imaju manje od 1000 stanovnika. Vinodol. krški reljef i hidrografija s malo plodnog tla (oko 15% površine) ograničenog na polja u kršu i flišna područja – uzgoj vinove loze i mediteranskih kultura najvažnija flišna područja: unutrašnja Istra. a većina i manje od 100. Ravni kotari. Kaštela. dijelovi Krka i Raba.6% stanovništva Hrvatske podjela mediteranske regije (uzdužno): 1 ) otoci 2 ) usko obalno područje 3 ) zaleđe – podjela u smjeru sjever-jug: 1 ) sjeverno hrvatsko primorje – Istra. dijelovi Makarskog primorja i Konavle važno poljoprivredno područje je delta Neretve najvažnija poljoprivredna područja u Dalmatinskoj zagori su Sinjsko i Imotsko polje 5 . s tendencijom daljeg smanjivanja uslijed negativnih demografskih procesa gorsko-planinska regija ključna je u smislu povezivanja hrvatskih krajeva – dinarski gorski niz u tom području je najniži i naprohodniji.

ribarstvo. protestantizam i judaizam 2 ) sredozemni civilizacijski krug – sa zapada preko Talijana (katoličanstvo) 3 ) jugoistočnoeuropski ili balkanski – s istoka i jugoistoka preko Srba (pravoslavlje) i Turaka (islam) – različiti utjecaji potvrdili su se kroz različitu političku pripadnost Hrvatske ili njezinih dijelova kroz povijest 6 . katoličanstvo.– – – – – mediteranska regija je prostor najstarije urbanizacije – najstariji gradovi nastali su u razdoblju grčke i rimske kolonizacije (prvo su kolonizirani otoci. slabijih mogućnosti razvoja poljoprivrede u zaleđu i procesa litoralizacije hrvatsko primorje je do danas ostalo najurbaniziraniji dio Hrvatske najveći gradovi mediteranske regije: Split (174 000) Rijeka (143 000) Zadar (69 000) Pula (58 000) Šibenik (37 000) Dubrovnik (30 000) Solin (16 000) Rovinj (14 000) Metković (13 000) Makarska (13 000) Sinj (11 000) Knin (11 000) Trogir (11 000) Poreč (10 000) – – dominantno značenje u gospodarstvu danas ima turizam pa se hrvatska obala ubraja među važnije turističke regije Sredozemlja osim turizma razvijeni su industrija. Korkyra Melaina (Korčula). Pharos (Stari Grad na Hrvaru). a poslije i obala) najveći grčki gradovi: Issa (Vis). poljoprivreda… GEOGRAFSKI POLOŽAJ – osnovna odrednica geografskog položaja Hrvatske je kontaktnost – na dodiru različitih europskih civilizacijskih krugova: 1 ) srednjoeuropski civilizacijski krug – utjecaji sa sjevera preko Germana (Nijemaca i Austrijanaca) i Mađara. Tragurion (Trogir) rimsko razdoblje – dominantno značenje kao središte rimske provincije Dalmatiae imala je Salona (tada najveći grad na istočnoj obali Jadrana s oko 60 000 stanovnika) zbog duge urbane tradicije. pomorstvo.

– – – –

Hrvatsko primorje je od 1410. do 1797. bilo u političkom zajedništvu s Venecijom (dijelovi su i u 20. st. bili pod upravom Italije) nizinska i gorska Hrvatska, a u 19. st. i cijela Hrvatska bili su pod autrijskom (i mađarskom) upravom utjecaji jugoistočnoeuropskog kulturnog kruga očitovali su se kroz susjedstvo s proširenim Osmanskim Carstvom, a u 20. st. i u zajedničkoj Jugoslaviji utjecaji srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga bili su dugotrajniji pa su ostavili jači utisak na društveno-gospodarska obilježja Hrvatske, dok je utjecaj jugoistočnoeuropskog kulturnog kruga bio kratkotrajniji pa su i utjecaji slabiji Hrvatska se nalazi na razmeđi Istoka i Zapada, a takav položaj se u prošlosti zbog sukoba negativno odražavao na razvoj i teritorijalni integritet Hrvatske teritorijem Hrvatske je dugo vremena prolazila vojna granica između dvaju svjetova te je ometala normalan razvoj od 1102. do 1991. Hrvatska nije bila samostalna, nego je pripadala drugim državnim zajednicama

– – –

PROMETNI POLOŽAJ

– –

prometni položaj Hrvatske je križišno-tranzitni – područjem Hrvatske prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni prometni koridori međunarodnog značenja najvažniji prometni koridori: Beč – Zagreb – Split Budimpešta – Zagreb – Rijeka (Vb) posavski koridor (tunel kroz Karavanke – Posavina – Srbija – Makedonija, Rumunjska, Bugarska, Grčka, Turska) (X) bosansko-neretvanski koridor (Budimpešta – Pečuh – Osijek – Sarajevo – Mostar – Ploče) (Vc) jadranski koridor (Trsr, Rijeka, Split, Dubrovnik, Tirana, Atena)

– – –

prometnice koje prolaze tim koridorima imaju važno značenje i za povezivanje naših krajeva prometnim značenjem najviše se izdvaja Središnja Hrvatska – ima najpovoljniji položaj s obzirom na oblik nacionalnog teritorija i smjerove glavnih prometnica posebno je važna uloga grada Zagreba, koji predstavlja jedno od najvažnijih prometnih čvorišta ovog dijela Europe. U Zagrebu se križa 9 važnih prometnih smjerova, a neki su od međunarodnog značenja. potencijalno važno koridori su: podravski koridor – povezivanje srednje i jugoistočne Europe Dunav – potencijalno važan za povezivanje srednje Europe i Crnog mora (unutrašnji plovni put)

7

Hrvatska je važna tranzitna zemlja za neke europske kontinentalne zemlje bez izlaza na more pa svoj izlaz na more ostvaruju preko Hrvatske (Mađarska, Austrija, Češka, Slovačka, Srbija…) posebnu važnost u tranzitnom smislu imaju hrvatske luke kao početne/završne točke na prometnim koridorima budući da zbog oblika teritorija najkraće veze istočne Hrvatske i Dalmacije prolaze preko BIH, ona ima veliku važnost za povezivanje pojedinih dijelova Hrvatske (bosanskoneretvanski koridor) → Hrvatska i BIH u prometno-geografskom smislu čine čine jednu cjelinu brodskim vezama Hrvatska je povezana s Italijom

– –

GEOMORFOLOŠKE OSOBINE HRVATSKE

– –

područje Hrvatske pripada Euroazijskom sustavu mlađeg ulančanog gorja (dio zapadne, sredozemne oblasti) osnovne geomorfološke jedinice (odgovaraju geotektonskim jedinicama) su: 1 ) gorski sustav Dinarida 2 ) Panonska međugorska zavala 3 ) Jadranska međugorska zavala

s egzogeno-geomorfološkog aspekta reljef Hrvatske pripada fluvijalno-erozijskoj oblasti umjerenog pojasa – prevladava fluvio-denudacijski i fluvio-akumulacijski reljef, a u prostoru s vapnenačko-dolomitnim sastavom prevladavaju krški i fluviokrški geomorfološki procesi i oblici

8

OPĆE MORFOLOŠKE OSOBINE

od krede traju intenzivni endogeni (boranje, rasjedanje, epirogeneza) i egzogeni procesi koji su rezultirali izrazito diferenciranom reljefnom strukturom područja Hrvatske

Hipsometrijske osobine reljefa

– – – – – – –

Hrvatska je pretežno nizinska zemlja 0-200 m – 53% površine; obuhvaća nizine, brežuljkasta područja nižih pobrđa, predgorske stepenice, lesne i krške zaravni 200-500 m – 26% površine; brežuljkasti krajevi i pobrđa 500-1000 m – 17% površine; gore 1000-1500 m – 4% površine; sredogorja više od 1500 m – 0,2%; najviši dijelovi Dinare (1831 m), Kamešnice, Biokova, Velebita, Plješivice, Velike Kapele, Risnjaka, Svilaje i Snježnika zonalnost visinskih kategorija od sjevera prema jugu: nizinski krajevi prevladavaju u panonskom prostoru brežuljkasta područja i pobrđa prevladavaju u peripanonskom prostoru sredogorski i visokogorski reljef prevladava u Dinaridima niže gore, pobrđa i niske zaravni najzastupljenije su u jadranskom primorju

Vertikalna raščlanjenost ili energija reljefa

– –

visinske razlike između najviše i najniže nadmorske visine na jediničnoj površini (1 km2) 0-5 m/km2 (16%) – nizine: akumulacijske fluvijalne nizine panonskog prostora najniži dijelovi većih kotlina i zavala unutar gorskog područja dijelovi zaravni u kršu dolinske ravni vodotoka

5-30 m/km2 (37%) – slabo raščlanjene ravnice: područje lesnih zaravni disecirane riječne terase niži dijelovi predgorskih stepenica

30-300 m/km2 (26%) – slabo do umjereno raščlanjeni reljef: pobrđa viši dijelovi predgorskih stepenica i nižih gorja

300-800 m/km2 (21%) – izrazito raščlanjeni reljef – sredogorska i visokogorska područja (Velebit, Biokovo, Dinara)

9

terasne nizine.Nagib padina – – – manji nagibi (0-2° i 2-5°) – fluvijalne nizine i lesne zaravni veći nagibi (5-12° i 12-32°) – pobrđa i sredogorja veliki nagibi (32-55 i 55+°) – visoka gorja i strme obale STRUKTURNO-GEOMORFOLOŠKE I MORFOGENETSKE OSOBINE RELJEFA – prema obliku. delte. fluvio-močvarne nizine. žala i otoci – prema strukturno-geomorfološkim osobinama reljef se dijeli na: 1 ) denudacijsko-tektonski – gorski ili planinski reljef 2 ) denudacijsko-akumulacijski – ravnjačarski i brdski reljef 3 ) akumulacijsko-tektonski – nizinski reljef DENUDACIJSKO-TEKTONSKI GORSKI RELJEF – – – – reljef nastao aktivnim tektonskim procesima tijekom alpske orogeneze (traje i danas) oblikovanje gorskog sustava Dinarida i otočnih gora i zavala u širem Panonskom prostoru karakteristični su velika vertikalna raščlanjenost i nagibi – prevladavaju denudacijski geomorfološki procesi prema geološkim osobinama. polja u kršu. raščlanjenosti i nagibima u Hrvatskoj se može izdvojiti šest osnovnih tipova reljefa: 1 ) nizinski ili ravničarski – poloji. riječne terase. razvoju i dinamici na području Hrvatske se mogu izdvojiti: 1 ) gromadna gorja 2 ) gorski masivi i hrptovi Unutrašnjih Dinarida 3 ) gorski masivi. visini. flišne udoline 4 ) gorski ili planinski – gromadna i otočna gorja. rijasi. zaravni u kršu. fluvio-eolske nizine 2 ) ravnjačarski ili zaravanski – lesne zaravni i predgorske stepenice 3 ) brdski – pobrđa. gorski masivi i hrptovi 5 ) podmorski – prečage i zavale 6 ) obalni – klifovi. nastanku. hrptovi i grede Vanjskih Dinarida Gromadno gorje 10 .

a udubljenja sinklinalama i sinklinorijima zbog karbonatne podloge prevladavaju krški i fluviokrški reljef najviši dijelovi gora (viši od 1400 m) imaju tragove pleistocenske glacijacije (Risnjak. Kapele. Velebit. Biokovo. Krndija. Dinara) – ledenjačke doline.– stijenski kompleksi borani su tijekom paleozoika (kaledonska i hercinska orogeneza). morene – – – – Zaravni u vapnencima – – – nivoi zaravnjavanja nastali kao posljedica smirivanja tijekom izdizanja gorskih sustava Dinarida prevladavaju denudacijski procesi (korozija. cirkovi. Risnjaka. Moseća i Mosora ulaze u kategoriju mlađih tipova morfostruktura alpskog orogena na dominantno karbonatnoj osnovi (vapnenci. Ivančica. Petrove. zatim su sniženi i zaravnjeni i ponovno su izdignuti rasjednim pokretima tijekom neogena i kvartara u tektonskom smislu predstavljaju ih stršenici (horstovi) – remobilizirani mlađi gorski masivi i hrptovi u geomorfološkom smislu to su otočne gore središnje i istočne Hrvatske (sredogorja i niska gorja) istočna Hrvatska – Papuk (953 m). dolomiti) oblikovali su se linearno izduženi ulančani nizovi gorskih hrptova. Velebita. Požeška gora središnja Hrvatska – Moslavačka gora. Trgovske. Dinare. Kalnik. Žumberačke gore i Kremešnice hrptovi i masivi oblikovani su na sedimentno-metamorfnoj osnovi te su naknadno disecirani riječnim dolinama kao posljedica višestrukog izdizanja i smirivanja tektonske aktivnosti te prevladavanjem denudacije oblikovan je stepeničas tlocrt poprečnih profila gora smjenjuju se strme padine i zaravnjeni nivoi (stariji i mlađi pedimenti). greda i masiva međusobno odijeljenih međugorskim potolinama (zavalama tektonskog podrijetla) gorska uzvišenja pružaju se u dinarskom pravcu (SZ-JI) podudarnost tektonske strukture i reljefa – uzvišenja odgovaraju antiklinalama i antiklinorijima. Plješivice. Strahinjčica. Psunj. Ravna gora… – – – – Gorski masivi i hrptovi zone Unutrašnjih Dinarida – – – – područje Zrinske. masivi i grede zone Vanjskih Dinarida – – – područje Ćićarije. fluvijalna erozija) Sjevernodalmatinska i Južnoistarska zaravan DENUDACIJSKO-AKUMULACIJSKI RELJEF 11 . gore često nemaju izražen smjer pružanja Hrptovi. Medvednica.

lesni bunari. Macelj. Bilogora…) Polja u kršu – – – nastanak polja u kršu vezan je uz Dinarski gorski sustav znatan utjecaj na oblikovanje imali su tektonika. Medvednice. padinska i glacijalna akumulacija te korozija većina polja u kršu predstavlja dno većih tektonskih potolina (rovovi. jezerska. Vukomeričke gorice. fluvijalna erozija i akumulacija. Ličko. sinklinoriji) – Gacko. polja u kršu i flišne udoline Lesne zaravni – – – – – oblikovane su akumulacijom debelih naslaga (30-60 m) lesa ili lesu sličnih naslaga na zaravnjenim tektonskim blokovima izvorne naslage su preoblikovane korozijsko-sufozijskim. Banijsko pobrđe. Krbavsko. Pakračka gora) pobrđa predgorskog karaktera – geomorfološki i položajno su povezana s gorama (predgorja Papuka i Psunja) samostalna pobrđa – tektonski (rasjednim zonama) i reljefno su izolirana od okolnog područja (Marija-goričko pobrđe. padinskim i fluvijalnim procesima čisti korozijsko-sufozijski reljefni oblici – lesne doline i lesne ponikve heterogeni korozijsko-sufozijsko-fluvijalno-padinski reljefni oblici – lesne piramide. jaruženje i spiranje Predgorske stepenice – – – brežuljci uz gore ili blage kosine u njihovom podnožju (npr. vodeću ulogu preuzimaju potočna ili riječna erozija. Dinare) prevladava rebrasti reljef – izmjena rebara i potočnih dolina nastale su usporedno-unazadnim pomicanjem gorskih fasada djelovanjem padinskih procesa u razdoblju smirivanja tektonske aktivnosti i plošne denudacije u suho-toplim i suho-hladnim klimama (pliocen i pleistocen) prema ekspoziciji u panonskom i peripanonskom dijele se na prigorja (jug) i podgorja (sjever) – Pobrđa – – – – veća zrelost i dinamika reljefa od predgorskih stepenica i izraženiji utjecaj tektonike u razvoju zbog veće visine (200-500 m) i pošumljenosti u nazivu sadržavaju „gora“ (Bilogora. surduci s povećanjem vlažnosti i oglinjenosti lesnih naslaga. Imotsko… 12 . sinklinale. Velebita.– osnovne morfostrukture denudacijsko-akumulacijskog tipa reljefa su: 1 ) ravnjačarski ili zaravanski – lesne zaravni i predgorske stepenice 2 ) brdski – pobrđa. lesne provalije. Sinjsko. lesni strmci. Erdutski brijeg. Dilj gora.

jaruženje. Drave i Dunava nizine se dijele na: poloje terasne nizine fluvijalno-močvarne nizine fluvijalno-eolske nizine – – RELJEF OBALE I PODMORJA JADRANSKOG MORA – – Jadransko more je potopljena međugorska zavala između Dinarida. Raba. kliženje) na flišnim naslagama oblikovao se brežuljkasti ili niski akumulacijski reljef (fluvijalne ili jezerske nizine. Krka i Vinodola mekši i nepropusniji flišni „pojasevi“ ukliješteni između otpornijih vapnenačkih krških uzvišenja sniženi su fluvijalnom erozijom i padinskom destrukcijom (spiranje. Vransko jezero) – AKUMULACIJSKO-TEKTONSKI RELJEF – NIZINE – – – najrasprostranjeniji je u Panonskoj zavali. jezersko. padinsko. zavalama i potolinama strukturno-geomorfološki to su akumulacijske nizine međugorskih zavala nastala su egzogenim modeliranjem (fluvijalno. eolsko) u okviru potolinskih struktura oblikovanih diferencijalnim spuštanjem stare Panonske mase i dijelova Unutrašnjih Dinarida primjeri akumulacijskih nizina međugorskih zavala – dolina Save. tercijarnih i kvartarnih sedimenata probijenih eruptivima 13 . a predstavljen je bazenima.– polja u kršu često imaju složenu morfogenetsku strukturu reljefa Udoline u flišu – – područje Ravnih kotara. Alpa i Apenina unutar zavale Jadranskog mora mogu se izdvojiti reljefni oblici nižeg reda veličine: 1 ) zavale – sjeverozapadna i jugoistočna 2 ) pragovi (prečage) – Palagruški i Otrantski Pragovi – – prag (prečaga) – podmorsko uzvišenje nastalo rasjednim pokretima (prisutan vulkanizam) Palagruški prag – široko i zaravnjeno uzvišenje građeno od mezozojskih.

– – pruža se od Mljeta. Zrmanja) kanali. prostrana udubljenja SZ zavala – plitka potolina dubine manje od 100 m (osim Jabučke kotline s dubinom od 200 m) JI zavala – manja i dublja (do 1400 m) od sjeverozapadne. nastala je rasjednim pokretima SZ i dio JI zavale morfogenetski su dio šelfa na površini prevladavaju fluvijalni sedimenti (iz rijeke Po. a potopljene su i brojne riječne doline (Neretva. najveća širina: 217 km (Stobreč – Vasto) 14 . a „klifovi“ su zapravo strmci rasjednog ili strukturnog porijekla (JI Krka. vrata i prolazi najčešće su tektonskog (sinklinale) ili erozijskog porijekla. Hvara…) mnogi zaljevi nastali su prodiranjem mora preko uskog antiklinalnog hrpta u sinklinalnu udolinu (Bakarski i Šibenski zaljev) rijasi – potopljena riječna ušća strmih obala. Krka. Krka. Cetina. česta u Istri (Limski zaljev) deltasta ušća – nastala su akumulacijom materijala erodiranog u izvorišnim područjima (Rječina. Dugog otoka. Visa i Palagruže na SI do Gargana na JZ i dijeli pliću SZ od dublje JI zavale Otrantski prag – dijeli zavalu Jadranskog mora od zavale Jonskog mora Zavale – – – – – zavale – najveći reljefni oblici. Neretva…) – – – Dimenzije Jadranskog mora – – duljina Jadranskog mora: 870 km (Maranska laguna – Butrint) prosječna širina: 159 km. alpskih i apeninskih rijeka) doneseni većinom za vrijeme sušnijih i hladnijih intervala u pleistocenu (razina mora bila je niža za 96 m) u pleistocenu je nataložena velika količina eolskog materijala (lesa) – erozijski ostatak debelih eolskih sedimenata su otoci Susak i Unije – Nastanak današnje obale – – – – – – današnja obalna linija nastala je transgresijom spuštanjem u postpleistocenskom razdoblju mora i lokalnim tektonskim dio Jadrana SZ od linije Mljet-Palagruža-Garagano u potpunosti je oblikovan u holocenu. a otoci predstavljaju antiklinale hrvatski dio jadranske obale strmiji je od talijanske – prevladavaju stjenovite obale građene od otpornijeg vapnenca i dolomita utjecaj abrazije izrazitiji je na pučinskoj strani vanjskog niza otoka. južno od Dubrovnika i u zapadnoj Istri pravih klifova ima vrlo malo zbog vapnenačkog sastava obale i razmjerno kratkotrajnog djelovanja mora i mlata valova (oko 10 000 godina). Kornata.

a na srednjem i južnom Jadranu udaljava se od obale temperature niže od -2°C imaju viši prostori gorske Hrvatske. Medvednica i Žumberačko gorje (hladni „otoci“) 15 . a panonsko-peripanonski prostor je najbliži moru – – TEMPERATURA Siječanj – – – – velike termičke razlike između panonsko-peripanonske. gorske i primorske Hrvatske panonsko-peripanonski prostor – mala horizontalna promjena temperature (-2 do 0°C) izoterma 0°C približava se moru u zaleđu Rijeke i Podvelebitskom primorju (planine). VEGETACIJA I TLO KLIMATSKI FAKTORI 1 ) Geografska širina – zbog relativne blizine Atlantika. polja u kršu…) konveksni oblici reljefa – Dinaridi se pružaju paralelno s jadranskom obalom pa je termički utjecaj mora ograničen na uski priobalni pojas (osim u Istri i Ravnim kotarima) Jadransko more jače utječe na padaline nego na temperaturu unutrašnjosti – Dinaridi su u sjeverozapadnom dijelu najniži i najuži. kotline.– – – – najveća dubina: 1233 m (Fasano – Budva) obujam Jadranskog mora: 35 000 km3 površina šelfa: 74% (pliće od 200 m) najplići dio – SZ od linije Pula-Ancona – 2% obujma Jadranskog mora (pliće od 50 m) KLIMA. doline rijeka. a ljeti se jače zagriju i topliji su od okolnog prostora (Panonska zavala. osjeća se utjecaj zapadne zonalne cirkulacije 2 ) Geografska raspodjela kopna i mora – – – Hrvatska je smještena između kopnene mase Euroazije i sjeverne Afrike te Atlantskog oceana i Sredozemnog mora raspodjela kopna i mora ima veliki utjecaj na karakteristike zračnih masa koje dolaze u Hrvatsku (važan modifikatorski utjecaj Sredozemnog mora) Atlantski ocean tijekom cijele godine i Sredozemno more zimi su važna ciklogenetska područja (ciklone s polarne i arktičke fronte zahvaćaju i prostor Hrvatske) 3 ) Sekundarna cirkulacija – često se ne može identificirati samo zonalna zapadna cirkulacija 4 ) Reljef – utječe na klimu visinom i pružanjem – konkavni oblici reljefa – u hladnom dijelu godine na dnu se akumulira hladni zrak (inverzija temperature).

zapadna i južna Istra imaju manje od 1000 mm padalina maritimni tip godišnjeg hoda padalina – područja pod utjecajem Jadrana (najviše padalina od listopada do ožujka) kontinentalni tip godišnjeg hoda padalina – unutrašnjost (najviše padalina od travnja do rujna) linija kontinentalnosti – zamišljena linija koja povezuje mjesta jednake količine padalina u toplom i hladnom dijelu godine – – – VJETROVI Jugo (široko. u Podvelebitskom primorju zbog visokog reljefa potisnuta je na otoke. šilok) 16 .– prema moru temperatura raste (termički utjecaj toplijeg Jadrana) – izoterma 4°C pruža se usporedno s obalom. a u krajevima s nižim reljefom prodire dublje u unutrašnjost inverzija temperature – nastaje dugovalnim ohlađivanjem zraka u konkavnim oblicima reljefa zimi (utječe na raspored vegetacije i poljoprivrednih kultura) – Srpanj – – – – – jak modifikatorski utjecaj reljefa najviše planine imaju srednju temperaturu nižu od 18°C temperatura raste prema obali i prema Panonskoj nizini temperatura viša od 22°C – najistočniji dio nizinske Hrvatske i jadransko primorje (azorska anticiklona i ljetne vedrine) veći dio panonsko-peripanonske i gorske Hrvatske te dio Dalmatinske zagore ima temperaturu 18-22°C (veća naoblaka konvekcijskog postanka) PADALINE – na raspodjelu padalina u Hrvatskoj utječu: 1 ) učestalost prolaza ciklona i anticiklona – utjecaj suptropskih anticiklona i anticiklona iz unutrašnjosti i sjevera Euroazije te ciklona s polarne i arktičke fronte 2 ) termička konvekcija – česta u kontinentskoj unutrašnjosti ljeti i na Jadranu zimi 3 ) reljef – – – – vlažne zračne mase dolaze sa zapada i juga pa se većina vlage kondenzira na dinarskoj prepreci – najviše vlage imaju najviše planine izolirane planine u panonsko-peripanskoj Hrvatskoj zbog orografskog efekta imaju više padalina od nižih dijelova („kišni otoci“) količina padalina u kontinentskoj unutrašnjosti smanjuje se od zapada prema istoku (kontinentalnost) na Jadranu količina padalina raste s približavanjem otocima i obali – veću količinu padalina imaju dijelovi obale podno viših planina (Velebit. a more na sjever). Risnjak…) – Ravni kotari. u Istri opisuje obris poluotoka (kopnu je potiskuje na jug. Biokovo.

I i srednjom Europom anticiklona. koji ispuni kontinentsku unutrašnjost. preko Dinarida (najčešće nastaje na prijevojima kroz koje se kanalizira hladan zrak) iako se spuštanjem niz padinu zrak suši i zagrijava. nebro je vedro ili djelomično prekriveno oblacima. no može biti vrlo jaka i ljeti burin – oblik slabe bure. Zadar) najčešće puše u hladnom dijelu godine. budući da dolazi u topliju okolinu. zrak ostaje relativno hladan i suh anticiklonska ili vedra bura – nastaje kad je nad JI. a nad Sredozemljem jedna ili više ciklona pa iz anticiklone struji hladan zrak prema području niskog tlaka nad Sredozemljem najveće brzine i učestalost bure su na sjevernom Jadranu. a u zapadnoj Europi ciklona. izvorište mu je sjeverna Afrika odakle pritječe tropski kontinentski zrak pri prijelazu preko Sredozemnog mora se navlaži pa u naše krajeve dolazi kao topao i vlažan vjetar anticiklonsko jugo (vedro.– – – vjetar iz južnog kvadranta. bistro. temperatura i relativna vlažnost rastu ciklonsko jugo – nastaje kad se ciklona primakne Jadranu ili je već nad njim pa u toplom sektoru (na JI) puše ciklonsko jugo. često početna i završna faza bure – – – Ostali vjetrovi – – – – – maestral – najčešće sjeverozapadno strujanje između azorskog maksimuma nad zapadnim Sredozemljem i pojasnom niskog tlaka nad istočnim Sredozemljem (etezija) puše ujednačenom brzinom u toplom dijelu godine i karakterizira toplo i vedro vrijeme zbog različitog zagrijavanja kopna i mora tijekom dana pušu zmorac i kopnenjak zmorac – počinje puhati prije podne i prestaje neposredno prije zalaska Sunca kopnenjak – puše noću zbog jačeg ohlađivanja kopna KLIMATSKA REGIONALIZACIJA HRVATSKE Sredozemne klime (Cs) – – – područja uz obalu južno od Lošinja i zapadno od Paga Csa – unatoč blizini mora ljeta su vruća zbog jačeg zagrijavanja reljefno nižih i ogoljelih područja (a i Jadransko more se ljeti dosta zagrije i ne djeluje rashlađujuće) Csb – dijelovi Dalmatinske zagore 17 . „gnjilo“) – nastaje kad je nad JI Europom anticiklona. no nastanak bure ovisi o lokalnoj topografiji – bura je slabija u područjima gdje u zaleđu nema visokih planina i s udaljavanjem od obale (npr. a u hladnom sektoru puše ciklonska bura (kiša pada u cijeloj Hrvatskoj) – Bura – – – nastaje prelijevanjem hladnog zraka.

no odvodnjavanjima u 19. njihov areal znatno je smanjen. panonsko-peripanonska Hrvatska – Snježno-šumske ili borealne klime (D) – – – „otoci“ s ovom klimom nalaze se u višim dijelovima planina zime su hladne (manje od -3°C) i najčešća padalina je snijeg ljeta su svježa i kratkotrajna (srednja temperatura srpnja najčešće je 15-20°C) BILJNI POKROV – – klimazonalne vegetacijske zajednice ne poklapaju se sasvim s granicama klimatskih zona zato što ovise i o petrografskoj podlozi i sastavu tla hrastove šume – zauzimaju najniži vegetacijski pojas i prostor najveće koncentracije stanovništva i poljoprivredne valorizacije Primorska Hrvatska – – – – kserofitna sredozemna vegetacija – biljke debelog. gorska Hrvatska. Kvarner i Podvelebitsko primorje s otocima i unutrašnjost Dalmacije do viših planina (zbog zimskih mrazeva zimzelena vegetacija nije moguća) Kontinentalna Hrvatska – – najveći dio zahvaćaju šume hrasta kitnjaka i običnog graba prema istoku šume hrasta kitnjaka i običnog graba miješaju se sa šumama hrasta sladuna i cera. st. koje dominiraju u krajnjem istočnom dijelu (prilagođeni toplim ljetima i hladnim zimama) u najnižim (poplavnim) dijelovima uz Savu prije su bile raširene šume hrasta lužnjaka (slavonske šume). Cresom. Lošinjem i Pagom. a zamijenile su ih močvarne livade i poljoprivredne kulture – 18 . tvrdog lišća prilagođene ljetnim sušama (uski pojas uz obalu – zapadna i južna Istra i Dalmacija) šume hrasta crnike – nastale na dubljem tlu. ali danas su ih većinom zamijenile makija i garig šume crnog bora – samo na izdvojenim lokacijama Brača. a preko sjeverne Dalmacije prelazi u Dalmatinsku zagoru Cfb (klima bukve) – viši dio Istre. Hvara i Pelješca šume hrasta medunca i bjelograba (submediteranske vrste) – obuhvaćaju veći dio Istre. kožnatog.Umjereno tople vlažne klime (Cf) – – – najveći dio Hrvatske padaline su ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine (nema sušnog razdoblja) Cfa (srednja temperatura srpnja 22°C ili više) – veći dio Istre i Kvarnerskog primorja s Krkom. Rabom.

većinom na lesnim ravnjacima crnica je propusna i prozračna. isprana i siromašna tla) na područjima sredozemne klime (na vapnencima) su raširena reliktna crvenica i smeđa tla. a u višem miješane (pogoduje im niža temperatura i veća količina padalina) iznad šume bukve i jele nalaze se pretplaninske šume munjike i klekovine bora (niska polegnuta šuma) – TLA HRVATSKE – – – – – – – vrsta tla ovisi prvenstveno o petrografskoj podlozi i klimi najkvalitetnije tlo je crnica – nalazi se u istočnoj Hrvatskoj. tla su podzolasta (kisela.4 km od Jadranskog mora) KONTINENTALNA HRVATSKA – u cjelini pripada crnomorskom slijevu. zbog veće količine padalina.– – stepska vegetacija – samo krajnji SI dio Hrvatske u pojasu gorskih šuma i na izoliranim gorama panonsko-peripanonske Hrvatske prevladavaju bukva i jela – u nižem pojasu nalaze se čiste bukove šume. imaju manji pad i ujednačeniji tok 19 . što pridonosi njezinoj plodnosti u močvarnim područjima nalaze se močvarne crnice koje se mogu poljoprivredno iskorištavati nakon melioracije prema zapadu crnice prelaze u smeđa tla u gorskoj Hrvatskoj. no danas se i crvena tla pretvaraju u smeđa s nešto više humusa HIDROGEOGRAFSKE ZNAČAJKE HRVATSKE – – – na razmještaj tekućica u Hrvatskoj više su utjecale hidrogeološke od hidrometeoroloških prilika prema hidrogeološkim osobinama prostor Hrvatske dijeli se na kontinentalnu i primorsku Hrvatsku tekućice s prostora Hrvatske pripadaju dvama slijevovima: 1 ) crnomorskom (62%) 2 ) jadranskom (38%) – nesklad između slijevova uvjetovan je položajem jadransko-crnomorske razvodnice u gorskoj Hrvatskoj i odraz je niza geografsko-geoloških specifičnosti (u Mrzlim Vodicama razvodnica je udaljena samo 10.

Kupa (296 km). a glavne pritoke dotječu s Papuka i Krndije Dunav – teče rubno i uključuje Hrvatsku u međunarodni sustav putova najznačajnije pritoke: Drava i Vuka – najveća koncentracija tekućica je u središnjoj Hrvatskoj. ima asimetričan tok. Zrmanja…) po značenju i specifičnostima se ističe Cetina – teče središnjim dijelom krškog područja i najduža je rijeka primorske Hrvatske (101 km) specifična je po velikim razlikama između količine padalina na površinskom dijelu toka i veličine prosječnih protoka – veliko pritjecanje vode iz udaljenijih krških krajeva hidrogeološko porječje Cetine prelazi okvir topografskog (Dinara i Kamešnica) te je čak četiri puta veće i obuhvaća dio podzemlja BIH (Livanjsko. a sekundarni maksimum u studenom najmanji protok je u siječnju ili rujnu karakteristična je ujednačenost protoka s malim promjenama vodostaja povoljni uvjeti za iskorištavanje hidroenergije. a okosnicu riječne mreže čini Sava Vodni režim – Sava – kišno-sniježni režim (uzvodno dominira kišna komponenta) maksimalni protok je u ožujku (kopnjenje snijega) i studenom (kiše) najmanji protok je u srpnju i kolovozu – Drava – ledenjačko-sniježni režim najveći protok u svibnju ili lipnju. Drava (305 km). navodnjavanje i ribnjačarstvo PRIMORSKA HRVATSKA – – – – primorske rijeke su kraće. posebno u istočnoj Hrvatskoj najduže rijeke u Hrvatskoj su: Sava (562 km u Hrvatskoj). veće padove i pogodnije su za hidroenergetsko iskorištavanje (Cetina. dobio električnu rasvjetu (prije Londona) – 20 . Lonja (lijeve). Glamočko. male promjene u relativnom padu…) najznačajnije pritoke: Orljava. Neretva. st. Kupreško i Duvanjsko polje) primorske se rijeke hidroenergetski iskorištavaju od kraja 19. Una (desna) ima značajke bujičastog toka – – Drava – teče od SZ prema JI.– – – najveće rijeke su Sava. Krka. Dunav (188 km) Sava – od Zagreba (Rugvice) poprima sve osobine nizinske rijeke (meandri. Kupa (s porječjem Korane). za plovnost. – Šibenik je na osnovi hidroenergije s rijeke Krke još 1895. Drava i Dunav – većinom teku rubom hrvatskog teritorija. Česma. imaju manja porječja.

Zvir) površinski tokovi na primorskoj padini Velebita u potpunosti su odsutni. Hvara. najviše u prosincu i studenom.– – – – vode primorskih rijeka (Neretva. jezera kod Imotskog (Crveno.7 km2). česti su izvori (vrelo Rječine. Limski kanal i Klimno u Dobrinjskom zaljevu na Krku) 2 ) „Obalno“ more 21 . Modro. Galipovac) i Baćinska jezera – vrijedni elementi krajolika BONITETNE KATEGORIJE JADRANSKOG MORA 1 ) „Otvoreno“ more – – obuhvaća 95% površine i 85% obujma Jadranskog mora izvorna kakvoća mora – moguć uzgoj ostriga i školjki (Malostonski zaljev. Mirna i Raša te ponornica Pazinčica Vodni režim – – – primorske rijeke imaju različite varijante kišno-sniježnog režima Cetina – maritimna varijanta kišno-sniježnog režima (protok je veći u hladnom dijelu godine. na Cresu Vransko jezero na Cresu – najveći prirodni rezervoar slatke vode u hrvatskom kršu nastalo je u slabije propusnoj dolomitnoj udolini vodom opskrbljuje Cres i Lošinj – – – – – većina jezera u primorskom dijelu su kriptodepresije najveća umjetna jezera su Peručko na Cetini (13 km2) i Varaždinsko na Dravi (10 km2) Plitvička jezera – najpoznatija i turistički najatraktivnija jezera u Hrvatskoj (od 1949. Šolte) u Podvelebitskom primorju i Kvarneru sjeverno od Novog Vinodolskog. a vodostaj je visok i u siječnju. minimalni u kolovozu. zbog kontakta fliša i karbonatnih stijena. veljači i svibnju) JEZERA – – – najveća jezera nalaze se u primorskom području površinom najveće je Vransko jezero kod Biograda (30. Cetina) zbog svoje kakvoće služe za vodoopskrbu dalmatinskih otoka (Brača. dio NP) Veliko i Malo jezero na Mljetu (morski zaljevi) – zaštieni unutar NP Mljet od 1960. a česte su vrulje u Istri je zbog izmjene flišnih i karbonatnih stijena riječna mreža razvijenija – najznačajnije rijeke su Dragonja. a najmanji u kolovozu i rujnu) Mirna – modificirana varijanta kišno-sniježnog režima (maksimalni protok u studenom i prosincu. a obujmom Vransko j. Korčule.

Šibenik. Dravi i Dunavu. Tršćanskom zaljevu i zapadnoj obali Istre veliki dotok onečišćene vode iz gospodarski najrazvijenijeg dijela sjeverne Italije zbog dotoka morske struje s JI. st./km2 zbog ratova. Vučedol kod Vukovara iz neolitika…) predrimsko razdoblje – na području Hrvatske živjela su ilirsko-keltska plemena (Histri.) te kao posljedica ratova današnja struktura stanovništva (posebno nacionalna) posljedica je tih gibanja – – – – – prvim popisom broja stanovnika 1857.). Bakar. st. kvaliteta mora dodatno je snižena najslabija kakvoća mora i jedno od ekološki najugroženijih dijelova Sredozemlja DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE RAZVOJ NASELJENOSTI – – – – – naseljenost datira iz prapovijesnog razdoblja – arheološki ostaci (spilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika. Gorski kotar) i otočni prostor 22 . započinje pisana povijest prostora današnje Hrvatske velika seoba naroda – na teritorij današnje Hrvatske doseljavaju Hrvati u srednjem i novom vijeku dolazi do čestih promjena strukture naseljenosti kao posljedica osmanlijskih prodora (14.1 milijun stanovnika ili 38. utvređno je 2. do 300 m od obale jaki antropogeni utjecaji – onečišćenost otpadnim vodama iz domaćinstava (posebno u turističkoj sezoni) 3 ) Kritične zone unutrašnjih dijelova – – – – – zaljevi koji ulaze u kopno ili plići dijelovi na obali sa smanjenom brzinom obnove vode (ograničena mogućnost samočišćenja) onečišćenje otpadnim vodama iz industrije i domaćinstava rudarsko-industrijska naselja – Raša. – 17.6 st. Split. Liburni. povlačenja Osmanlija (18. gospodarskih kriza i drugih čimbenika broj stanovnika povećavao se vrlo sporo i tim fluktuacijama bili su pogođeni svi krajevi Hrvatske emigracija i popratne pojave (smanjenje stope prirodnog prirasta i starenje stanovništva) usporili su porast broja stanovnika pa se u 150 godina stanovništvo jedva udvostručilo iseljavanje je najviše pogodilo brdsko-planinski (Lika. Rijeka. Ploče zatvoreni zaljevi – Novigradsko i Karinsko more 4 ) Dio Jadrana SZ od linije Pula-Ancona – – – – plitko more – najpliće u delti rijeke Po. Japodi. Plomin lučki gradovi – Pula.– – plićaci 10-30 m dubine. Venecijanskoj laguni. epidemija. Delmati…) antičko razdoblje – grčke i rimske kolonije šire se prema limesu na Savi. Zadar.

– u razdoblju 1857.3 milijuna Hrvata: oko milijun u zemljama bivše Jugoslavije (761 000 u BIH. 51 000 u Srbiji). Hrvatska je iseljavanjem izgubila 850 000 stanovnika (90% Hrvati) budući da je emigracija zahvatila većinom mlađe stanovništvo.2 milijuna u SAD-u 260 000 u Australiji 290 000 u Njemačkoj – – – – RAZMJEŠTAJ STANOVNIŠTVA – – – – – – današnja gustoća naseljenosti posljedica je različite naseljenosti pojedinih krajeva Hrvatske jaka unutarnja migracija rezultirala je polarizacijom između gradskih i ruralnih naselja te brdsko-planinskih i nizinsko-ravničarskih krajeva 85% stanovništva živi u visinskom pojasu do 200 m najnaseljenija je središnja Hrvatska (109 st. 1. 110 000 u Vojvodini./km2). a najslabije naseljena gorska Hrvatska (12 st. 56 000 u Sloveniji. Hrvatska je izgubila 1../km2) 2 ) Rijeka. – 1981. 163 000 Prvim svjetskim ratom i 365 000 Drugim svjetskim ratom nakon Drugog svjetskog rata (1948. Split.3 milijuna stanovnika – 550 000 iseljavanjem. Varaždin (više od 250 st. emigracija je imala indirektni utjecaj na smanjenje prirodnog prirasta smatra se da je početkom 1990-ih izvan Hrvatske živjelo 3. sjeverno i južno hrvatsko primorje su na razini ili ispod prosjeka Hrvatske najgušće naseljeni dijelovi su: 1 ) šire područje Zagreba (550 st.) iselilo je 300 000 ljudi u razdoblju 1857. 230 000 epidemijama u drugoj polovici 19. st. – 1981. Osijek./km2) 3 ) Međimurje 4 ) Hrvatsko zagorje – vrlo rijetko su naseljeni: 1 ) Lika i Gorski kotar 2 ) Kordun 3 ) unutrašnja Istra 4 ) većina otoka – nešto gušća naseljenost zabilježena je u: 1 ) Ogulinsko-plaščanskoj udolini 23 . – 1948./km2) istočna Hrvatska.

Srbi…) – – 24 .3% Slovenci – 0. broj stanovnika smanjio se za oko 400 000 – posljedica pojačanog iseljavanja i smanjenog prirodnog prirasta za vrijeme Domovinskog rata NACIONALNI SASTAV STANOVNIŠTVA – – Hrvatska je nacionalna država – prema popisu 2001.2 ) Banovini 3 ) Moslavini 4 ) zapadnoj i sjeverozapadnoj Slavoniji 5 ) Baranji 6 ) dijelovima Dalmatinske zagore PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA – – stanovništvo Hrvatske nalazi se u posttranzicijskom razdoblju – niske stope rodnosti i smrtnosti rezultiraju nultim prirodnim prirastom ili prirodnim padom u razdoblju 1991.6% stanovništva izjasnilo se kao Hrvati nacionalne manjine čine 7. Mađare. 89.5% stanovništva – najbrojnije: Srbi – 4. posebno u industrijska središta (Bošnjaci.5% Talijani – 0.4% Albanci – 0. Nijemce.5% Bošnjaci – 0. Slovake i drugo stanovništvo kako bi unaprijedile poljoprivrednu proizvodnju i uvele nove djelatnosti (ribnjačarstvo.3% – – – – oko 3% stanovništva je nepoznato ili se nije izjasnilo doseljavanje etničkih skupina u proteklih nekoliko stoljeća bilo je potaknuto različitim razlozima u razdoblju turskih osvajanja doselilo se najviše vlaškog i srpskog stanovništva i to stanovništvo kasnije je uključeno u sustav Vojne krajine nakon povlačenja Turaka austrijske su vlasti na djelomično ili potpuno opustjela područja između Drave i Save naseljavale gospodarski naprednije Čehe. industrija…) područja izvan izravnih ratnih zbivanja zadržala su nacionalno homogeniju strukturu jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva zabilježena su i u doba industrijalizacije (nakon Drugog svjetskog rata).4% Mađari – 0. – 2001.

– 1918. Sisak.) industrijalizacija cijele Hrvatske – dominacija Zagreba 4 ) realsocijalističko razdoblje (1945. 1862. prometni. pšenice i krumpira manufakturna proizvodnja koncentrirana je u većim gradovima (Zagreb. Karlovac. ali policentrični razvoj zastao je na razini općina 25 . Osijek. u Međimurju.GOSPODARSTVO HRVATSKE RAZDOBLJA RAZVOJA GOSPODARSTVA HRVATSKE – – na razvoj gospodarstva Hrvatske utjecali su različiti faktori – prirodno-geografski. Vinkovci. Split. Varaždin. povijesni i politički s obzirom na obilježja gospodarstva može se izdvojiti nekoliko etapa gospodarskog razvoja Hrvatske: 1 ) obrtničko-manufakturno (do 1870-ih) prijelaz s obrtničke na manufakturnu proizvodnju transformacija poljoprivredne proizvodnje – dominacija kukuruza. Osijek. Split) 2 ) manufakturno-industrijsko ili željezničko (1870. Vukovar. Šibenik. jeftina radna snaga…) 3 ) međuratno razvojno razdoblje (1918. Požega. šume. jačaju i najveći regionalni centri (Rijeka.) nestanak feudalne strukture i prodor prve industrijske revolucije važna uloga željeznice – prva na prostoru današnje Hrvatske izgrađena je 1860. – 1990. Pula. nema domaćeg kapitala. Varaždin. Slavonski Brod. Zadar. Dubrovnik). razdoblje planske socijalističke privrede s odljevom viška vrijednosti iz današnje Hrvatske osim Zagreba. a strani kapital ulaže se u eksploataciju poljoprivrednih bogatstava (rude. Pula. Rijeka.) najveće strukturne promjene. Karlovac. društveno-geografski. – 1945. do Zagreba i Siska Hrvatska zaostaje za ostatkom zapadne Europe – na margini Austro-Ugarske.

– 1965.a ) razdoblje centraliziranog administrativnog upravljanja (1945. a istovremeno manjak nekih vrsta proizvoda prevelik broj radnika po jedinici proizvoda. nepovoljna struktura robe i niska kvaliteta c) razdoblje umjerenog razvoja i uvozne zavisnosti (1965. je u industriji bilo zaposleno 19.5% 3 ) tercijarni sektor: 56.) nedostatak novih kredita i povratak starih koji nisu urodili plodom pad proizvodnje i životnog standarda 5 ) razdoblje tržišnog gospodarstva (nakon 1990.) potrebe unutrašnjeg tržišta su zadovoljene i razvija se izvoz javljaju se novi izvori sredstava – strani krediti. – 1980.5% – – industrija je glavna djelatnost – 2007. metaloprerađivačka.9% BDP-a prema broju zaposlenih dominiraju prehrambena.) prelijevanje vrijednosti iz poljoprivrede u industriju razvoj industrije i rudarstva (brzi porast).) teško razdoblje uvođenja i stabilizacije socijalizma izrazito centralizirano upravljanje iz Beograda ili republičkih centara putem direkcija (ukinute 1952.) 1950. uvodi se samoupravljanje razvoj bazne industrije i energetike b ) razdoblje ekstenzivnog investicijskog razdoblja (1952. – 1952.: 1 ) primarni sektor: 13% 2 ) sekundarni sektor: 30. – 1990. tekstilna industrija i strojogradnja 26 .3% stanovništva i ostvarivala je 15.) INDUSTRIJA. URBANIZACIJA I DERURALIZACIJA – struktura zaposlenih prema sektorima djelatnosti 2007. uvoz licenci višak radne snage rješava se izvozom u zemlje zapadne i srednje Europe d ) razdoblje krize (1980.

) – povezala Pulu. a posebno su važne toplice sa svojom kupališno-lječilišnom ponudom (Krapinske.. Lipik. danas su najvažnije primorske turističke regije: zapadna Istra (Poreč. st. a dolasku stranih turista pridonijela je i gradnja Jadranske magistrale 1964. Paklenica. Rab. Mljet – 27 . Daruvarske. Rovinj. u drugoj polovici 20. su intenzivno preseljavanje selo-grad (ruralni egzodus) pod utjecajem industrijalizacije. Varaždinske. Martin na Muri…) posebnu turističku važnost imaju zaštićena područja Hrvatske: strogi rezervati: Bijele i Samarske stijene (Velika Kapela) te Hajdučki i Rožanski kukovi (Velebit) osam nacionalnih parkova: Brijuni. Vrsar…) Makarsko primorje Dubrovačko primorje otoci (Lošinj. Hvar. Risnjak. dolazi do socio-ekonomskog prestruktururanja stanovništva (prelazak iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne djelatnosti) – – 1948. Mali Lošinj. dovršetak željeznica Budimpešta-Zagreb-Rijeka i Postojna-Rijeka (ogranak Južne željeznice od Beča) – turistički razvoj Opatije (autrijsko morsko zimovalište) i Crikvenice (mađarsko središte) poslije se turistički razvija i Dubrovnik – – nakon Drugog svjetskog rata započinje razdoblje masovnog turizma. Bizovačke. a jača dnevna cirkulacija te zbog toga dolazi do urbanizacije ruralnih područja (posebno u okolici Zagreba. zbog industrijalizacije i razvoja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti.. Umag. Split.5%. Plitvička jezera. zbog rasta stupnja automobilizacije slabi trajno preseljavanje. Topusko.4% poljoprivrednog stanovništva. a istovremeno je udjel gradskog stanovništva porastao s 25 na 58% dominantni procesi u drugoj polovici 20. st. u Hrvatskoj je živjelo 63. razvoju turizma u Hrvatskoj pridonijelo je prometno povezivanje s glavnim emitivnim tržištima: parobrodska linija Trst-Kotor (1837. Hvar…) – turizam se razvija i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Tuheljske. a do 2001. Sjeverni Velebit. Osijeka. Rijeke i Splita te je u primorskim centrima proces pojačan litoralizacijom) TURIZAM – – turistička tradicija Hrvatske traje više od 100 godina – prvo društvo turističkog tipa osnovano je u Hvaru 1868. no dominantna grana djelatnosti postala je u drugoj polovici 20. Sv. Korčulu i Dubrovnik – mogućnost posjeta navedenim gradovima 1873. a posljedica je brzi rast gradova i ruralna depopulacija – od 1970-ih.– – razvoj industrije započeo je krajem 19. taj broj se smanjio na 5. Stubičke. Zadar. st. st. osim dobrih prirodnih i društvenih atraktivnih faktora. Šibenik. Krka. Kornati.

2 milijuna) 3 ) Slovenije (1 milijun) 4 ) Austrije (814 000) 5 ) Češke (623 000) 6 ) Francuske (439 000) – – – 7 ) Poljske (417 000) 8 ) Mađarske (370 000) – – broj noćenja iz 1980-ih (1986.9 milijuna Nijemaca.2 milijuna) još uvijek nije postignut pa je 2007. 352 000 Nizozemaca…) u prvoj polovici 90-ih turistički posjet je bio vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 milijuna).3 milijuna. Medvednica. 862 000 Talijana.4 milijuna stranih) u strukturi stranih turista 2008.7% II. Velebit. Biokovo. Lastovsko otočje – u drugoj polovici 1980-ih zabilježen je veliki turistički promet – 1987. Lonjsko polje. Telašćica.5 milijuna turista. zabilježeno je 10. SREDIŠNJA HRVATSKA GEOGRAFSKA OBILJEŽJA – – – dio peripanonskog prostora i težište naseljenosti i gospodarskog razvoja Hrvatske površina: 19 600 km2 (1/3 površine Hrvatske) – 2. zabilježeno 56 milijuna noćenja (prosječno trajanje boravka po turistu od 5 dana) udjel turizma u BDP-u relativno je velik i iznosi 15.16 milijuna stanovnika (polovica ukupnog stanovništva) ili 110 st. visoko urbaniziran i gospodarski razvijen prostor – velike razlike između regija 28 . od čega 8. zabilježen najveći broj turista ikada (11.jedanaest parkova prirode: Kopački rit. Papuk. Vransko jezero. 68. naovamo turizam se znatnije oporavlja pa je 2008.5 milijuna) 2 ) Italije (1. SamoborskoŽumberačko gorje./km2 gusto naseljen. od čega 9.8 milijuna stranih (5. a tek krajem 90-ih zabilježen je vidljiviji oporavak od 2000. 474 000 Britanaca. Učka. 599 000 Austrijanaca. prevladavaju turisti iz: 1 ) Njemačke (1.

Lonju. st. Medvednica i Ivančica viši od 1000 m prigorja – nastavljaju se na gore. Bilogore. Kalničkog gorja. Mrežnice i Dobre PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I GRADOVI – – križišni prometni položaj – križanje longitudinalnih i transverzalnih prometnih pravaca povoljan prometno-geografski položaj od sredine 19. samo su Žumberačko gorje. – Zagreb (28 400) i Varaždin (10 400) siromašna mreža gradova – status grada imali su još Karlovac. st. Bjelovar. sporo su se razvijali: 1880. st. disecirana potočnim i riječnim dolinama središnja zavala – najveći nizinski prostor između Žumberačke gore. Križevci i Koprivnica u gradovima je živjelo samo 6% stanovništva (veliki udjel stranaca – u Zagrebu oko 1/3) – – – → od kraja 19. Varaždina. Papuka. Kupu. Karlovca i Siska duž prometnih pravaca između gradova nastala su urbanizirana područja s nizom manjih centara osovine razvoja Središnje Hrvatske – u tim područjima živi i radi najveći dio stanovništva 29 . Zrinske i Petrove gore najizrazitije ravnice uz Savu. jedini gradovi s više od 10 000 st. Medvednice. dolazi do jačeg razvoja prerađivačke industrije – priljev ruralnog stanovništva u gradove i promjena etničke strukture (povećanje udjela Hrvata) danas su dijelovi središnje Hrvatske među najurbaniziranijim dijelovima Hrvatske – posebno šira gradska područja Zagreba. Česmu i Ilovu iz zavale se izdižu osamljene Moslavačka gora i Vukomeričke gorice – – sjeverni dio – brežuljkasto-dolinski prostor Hrvatskog zagorja i brežuljkasto zapadno Međimurje te nizinska područja uz Dravu i Muru južno od Kupe – zaravni i niska pobrđa vapnenačkog sastava u porječjima Korane. i izgradnje prometnica od šireg europskog značenja (povezivanje Srednje Europe i Sredozemlja te Srednje i Jugoistočne Europe) križanje prometnica u Zagrebu utjecalo je na njegov razvoj i porast važnosti – sa širim gradskim područjem čini hrvatsku regiju jezgre i jedan je od najvećih gradova u okruženju – – zbog vanjskih utjecaja i podređenosti vanjskim centrima (Beču i Budimpešti) gradovi Središnje Hrvatske do kraja 19. Kostajnica. Sisak. Petrinja.RELJEF – – – – izmjena gorsko-brežuljkastih područja i pobrđa s nizinsko-ravničarskim krajevima gore – relativno niske. Psunja. Ivanić-Grad.

i 17. st.– prometne osovine Središnje Hrvatske: 1 ) Zagreb – Ivanić-Grad – Kutina – najveće značenje (10. Kordun. gornja Podravina i sjeverno Pokuplje u južnom i jugoistočnom dijelu. paneuropski koridor) željeznička pruga većeg međunarodnog značenja autocesta međunarodnog značenja 2 ) Zagreb – Karlovac – željeznička pruga slabijeg međunarodnog značenja i autocesta međunarodnog značenja 3 ) Zagreb – Sisak 4 ) Zagreb – Koprivnica 5 ) Zagreb – Zabok – Varaždin – Čakovec (odvojak Zabok – Krapina) 6 ) Varaždin – Koprivnica – Virovitica željeznička pruga interregionalnog ili slabijeg međunarodnog značenja asfaltirane ceste interregionalnog ili međunarodnog značenja RAZVOJ NASELJENOSTI – – – – – – posljedica prirodno-geografskih. Zagorje. gdje se stječe veliki broj prometnih putova Prometni pravci u Središnjoj Hrvatskoj 30 . alpskog. a u nizinskim veća i zbijena (težište naseljenosti) ZAGREB PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROMETNO ZNAČENJE – – – – leži u prijelaznom području između panonskog i peripanonskog prostora i to na optimalnom pravcu komuniciranja sa Sredozemljem na kontaktu panonskog. zbog povijesnih događaja. u području izuzetne prometne vrijednosti. historijsko-geografskih i prometno-geografskih faktora kontinuirana naseljenost od srednjeg vijeka do danas u sjeverozapadnim dijelovima regije – širi zagrebački prostor. Međimurje. naseljenost je prekinuta u 16. dinarskog i sredozemnog prostora nalazi se u rubnom jugozapadnom dijelu Panonske zavale pa u gradu i njegovoj široj okolici dominiraju nizinski krajevi do 200 m nadmorske visine s otvorenim pejzažima smješten je između Medvednice na sjeveru i Vukomeričkih gorica na jugu. Banovina i Lonjsko-ilovska zavala ponovno su naseljeni novih stanovništvom – danas imaju složeniju etničku strukturu razvoj prometnica utjecao je na oblik i veličinu naselja tip naselja – u brežuljkastim krajevima mala raštrkana naselja.

Austrijom i dijelom Srednje Europe prolazi dolinama Krapine i Krapinčice autocesta – primarno značenje željeznička pruga ima sekundarno značenje – pruga prema Varaždinu. – 1962. st. a od 1950-ih i autocesta 2 ) Južni posavski pravac – prirodno usmjeren prema Bosni željeznička veza Zagreba s Bosnom i Srednjom Dalmacijom prva željeznička pruga Zagreb – Sisak izgrađena 1862.) danas nema gotovo nikakvo značenje Prometno značenje Zagreba 31 . a unska pruga sredinom 20.. st. dalmatinski) pravac šire međunarodno značenje – povezuje Srednju Europu s Jadranom željezničke pruge i autoceste 6 ) Panonski pravac – prolazi podnožjima Medvednice i Kalnika u unutrašnjem prometu povezuje Zagreb s dijelom Podravine u međunarodnom prometu povezuje Zagreb s Budimpeštom preko Koprivnice prolaze pruga i cesta. s odvojkom prema Krapini i produžetkom do Rogateca 9 ) Sutlanski pravac – njime prolazi najkraća željeznička veza Zagreba i Maribora prolazi dolinom Sutle i prometno je aktiviran nakon Drugog svjetskog rata (1956.1 ) Sjeverni posavski pravac – povezuje Zagreb sa Slavonijom najpovoljnija veza Zagreba s JI Europom (koridor 10.) međunarodne cestovne i željezničke prometnice krajem 19. 3 ) Savski pravac – u smjeru Zidanog Mosta važan za željeznički promet – dionica europske željezničke magistrale Pariz – Istambul kod Zidanog Mosta odvaja se krak željeznice prema Mariboru i Celju ceste nemaju veće značenje (osim do Bregane) 4 ) Krčki pravac – povezuje Zagreb s Ljubljanom (suvremena cesta izgrađena dolinom Krke) 5 ) Jadranski pravac – povezuje Središnju Hrvatsku sa Sjevernim i Južnim hrvatskim primorjem u Karlovcu se račva na riječki i splitski (lički. a preko Bjelovara cesta 7 ) Podravski pravac – prirodna veza s Varaždinom i dalje s Mađarskom (danas autocesta) 8 ) Krapinski pravac – povezuje Zagreb sa SI Slovenijom. izgrađena pruga od Dugog Sela do Novske.

telekomunikacijski promet. podravska pruga: Koprivnica – Virovitica – Osijek 1925. posavska pruga: Zagreb – Slavonski Brod – Vinkovci – Zemun 1912.– – – razvoj Zagreba najuže je povezan s njegovim prometnim vrednovanjem (stalnim porastom važnosti zagrebačkog prometnog čvorišta) Zagreb je čvorište prvog reda na razini Hrvatske – gravitira mu cijeli teritorij Hrvatske jedno od najprometnijih čvorišta u ovom dijelu Europe – cestovni. potencijalno i riječni 1 ) Željeznički promet – – razvija se od 1860-ih godina 1862. zračni. u blizini razvijenih zemalja i veličih europskih središta 32 . lička pruga: Zagreb – Gospić – Knin – Split Zagreb se našao na glavnoj prometnoj osovini povezivanja Jugoslavije i Srednje Europe s Jadranom (posebno Sušakom) tijekom 1950-ih i 1960-ih sve veću ulogu preuzimaju cestovni i zračni promet – – – – – – – – – – 2 ) Cestovni promet – u zagrebačkom cestovnom križištu križaju se tri velika cestovna pravca: a ) SZ Europa – JI Europa b ) Istočna Europa – zapadno Sredozemlje c ) Baltik – Jadran – od 1972. željeznički. umjesto prema Rijeci te strateško značenje (povezivanje Austrije s europskim dijelom Turskog carstva) 1865. pruga Zagreb – Karlovac 1870. oko Zagreba se stvara autocestovna mreža 3 ) Zračni promet – povoljan položaj na međunarodnim zračnim putevima. pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak (ogranak Južne željeznice Beč – Ljubljana – Trst) – privlačenje prometnih tokova iz posavsko-podunavskog prostora prema Trstu. pruga Gyekenyes – Koprivnica – Dugo Selo – Zagreb – povezivanje Budimpešte sa sjevernim Jadranom 1873. pruga Karlovac – Rijeka kao rezultat habsburških i austro-ugarskih interesa formirano je zagrebačko željezničko čvorište povezivanje Zagreba s ostalim dijelovima Hrvatske ostvareno je znatno kasnije 1891.

st. Plešivica) ili na riječnim terasama (Staro i Novo Čiče) veći broj gradina potječe iz brončanog i željeznog doba – u željezno doba doseljavaju Kelti i miješaju se s domicilnim Ilirima (na području Zagreba živjelo je panonsko pleme Varcijani) – – u antičkom (rimskom) razdoblju prostor se drugačije vrednuje – valorizira se naplavna savska ravnica uz Savu nastaje naselje Andautonija – Sava je zbog napredne rimske organizacije važna komunikacija s vrlo živim prometom (na njoj su smješteni strateški važni Poetovio i Siscia). pobrđe) došla je do izražaja u smislu načina korištenja zemljišta i formiranja naselja još od predantičkog vremena prva stalna naselja na zagrebačkom području (i općenito) nastaju u neolitiku (7500.Mesto) – Siscia i Poetovio – Andautonia(Ščitarjevo) – Siscia (dio magistrale koja je spajala Italiju i dunavski limes) (prijelaz preko Save na mjestu današnje Ivanje Reke).– – Zagreb se razvio u zračnu luku regionalnog europskog značenja važna su putovanja povezana s ekonomskim migracijama. Andautonia je dobila status municipija i bila je središte općine (res publica Andautoniensium) koja je obuhvaćala područje sve do Stenjevca i bila je relativno gusto naseljena sekundarni centar bio je Stenjevec (na zapadnoj granici općine) – razvio se zahvaljujući blizini vrapčanskog kamenoloma i pristaništu Savi podno uzvisine na kojoj je bilo naselje – – – 33 . – 4500. iseljeništvom i turizmom 4 ) Telekomunikacijski promet – najvažnije telekomunikacijsko čvorište te ishodište modernih telefonskih i računalnih mreža – sjedište brojnih prometnih organizacija: Hrvatske željeznice Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste Croatia Airlines Hrvatske pošte i Hrvatske telekomunikacije INA – cjevovodni promet HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ Pretpovijesno. Kr. u Stenjevcu. antičko i rano srednjovjekovno razdoblje – – – – raznolika prirodna osnova (gorski masiv. Podsusedu. pr. Trnju… ovuda su prolazile glavne ceste Emona – Neovidium (N. polovici 1.) kad počinje uzgoj domaćih životinja i obrada zemlje prevladava gradinski tip naselja na tercijarno-kvartarnom pobrđu (Medvednica. nizina. pristaništa kod Ivanje Reke. a na njih se nadovezuju sporedne (vicinalne) ceste u 2. prigorje. Vukomeričke gorice.

– Andautonija je postojala do 4. ugarski kralj Ladislav je utemeljio zagrebačku biskupiju tu je otprije moralo postojati veće naselje – naselje obrtnika i trgovaca (Vlaška ves) podignut je Biskupski grad koji se sastojao od biskupova dvora i katedrale istodobno je podignut i Kaptol (sjeverno od katedrale) gdje su uz kanoničke kurije živjeli i ostali stanovnici na svojim posjedima biskupskom naselju je pripadala i Vlaška ves – istodobno se na susjednom brdu razvija Gradec 1242. a njihovo selo Vlaška ili Laška ves (lat. dobiva status slobodnog kraljevskog grada 34 . trgovina) uspijevaju se posebnim kraljevskim aktima osloboditi feudalne uprave 2 ) naselja koja se razvijaju oko važnog feudalnog. ali na drugom lokalitetu (na rubu prigorja) prirodni faktori razvoja na rubu prigorja – pogodnost gospodarskog iskorištavanja prigorja: 1 ) šumsko bogatstvo 2 ) sastav tla 3 ) dovoljne količine vode → tradicionalna polikuturna ekonomika te ekpsloatacija šuma i kamena – prvobitne jezgre Zagreba nastale su na glavnom pravcu komuniciranja iz prigorja dolinom potoka Medveščaka – još u antičko doba postojala je cesta između Markuševca i Gračana koja se dolinom Medveščaka spuštala prema današnjem Donjem gradu – u srednjem vijeku postoje dva tipa grada: 1 ) naselja koja se pojavljuju na prirodno zaštićenim te gospodarski i prometno važnim položajima i nakon razvijanja primarnih gradskih aktivnosti (obrt. – 5. odnosno crkvenog centra – takva dvojnost postojala je i na mjestu današnjeg Zagreba: na Kaptolu su prevladale crkvene funkcije (a crkva je ujedno bila i važna feudalna jedinica) Gradec je imao samostalnu gradsku upravu (iako je i u njemu crkva imala jaki utjecaj) – Kaptol – 1094. vicus Latinorum) – – Zagreb – od osnutka do ujedinjenja – – nakon 500 godina osniva se Zagreb. st. st. kada je potpuno zbrisana (kao i sve ostalo iz tog razdoblja) pa početkom 6. st. nema nikakvih tragova niti ikakve dokumentacije o Andautoniji nakon 500 godina razvoja Andautonije uslijedilo je isto toliko dugo razdoblje prekida kontinuiteta održali su se samo raštrkani ostaci plemena Andautonaca koje su Hrvati (pridošli u 7.) nazvali vlasima.

) te prometnim povezivanjem sa srednjom Europom i morem još jače gospodarski jača (preduvjet za njegovu političku afirmaciju) – – – Kaptol i Gradec se s vremenom prostorno šire(od 14. st.dobio je potpunu autonomiju. i u 18. st. Petrinja. st. razdoblje gospodarske i demografske stagnacije (požari. st. st. prvobitni Zagreb se razvija kao lokalno trgovačko i obrtničko središte medvedničkog prigorja i svojim se značenjem ne ističe u odnosu na ostala središta u podnožju ostalih prigorja Središnje Hrvatske (npr. i u 19.) – – – – u drugoj polovici 18. ali njegovo jače širenje počinje u 18. ali je veći dio tog prostora bio neizgrađen (osim utvrđenog Gradeca i njegove neposredne okolice) prostornom širenju pridonijela je (malobrojna) imigracija stanovništva u 15. Nova varoška ili Lončarska ves (danas Ilica). Jastrebarsko u podnožju Plešivice. – 281 kuća ili 2810 st. Križevci u podnožju Kalnika) tijekom 13. (Opatovina) zbog porasta broja stanovnika radi potrebe podizanja i održavanja utvrde (1469.) Kaptol se prostorno proširuje u 14. započinje gospodarski prosperitet grada (manufakturno razdoblje) 35 . što je tada bilo bitno za razvoj jednog lokalnog gradskog centra – – pretpostavlja se da je sredinom 13. Radićeve ulice i sjeverni dio kasnije formirane Harmice. st. zbog turskih osvajanja (postupno je prevladalo hrvatsko stanovništvo u podgrađima) istovremeno doseljava brojnije plemstvo – posljedica je porast političkog značenja – – prvi popis kuća potječe iz 1368. Samobor. Vlaška ves prema istoku Donji grad se širi prema zapadu i jugozapadu. st. (pretpostavka 1 kuća = 10 ukućana) s vremenom je podignuto podgrađe (kasnije Donji grad). Njemačka ili Šoštarska ves (istočna strana Duge. st. 2810 st. (1368. Samobor u podnožju Samoborske gore. kada se doseljavaju stranci broj stanovnika povećavao se vrlo sporo – u drugoj polovici 17. Križevci. Varaždin. obuhvaća čitav teritorij do potoka Črnomerca na zapadu. Kaptolu i podgrađu (Vlaška ves) živjelo 1000 st. god. st. pravo održavanja sajmova i pravo utvrđivanja. st. u Gradecu. Jastrebarsko i Perna) posebnim kraljevskim poveljama dobila su status slobodnih kraljevskih gradova Gradec je bio privilegirani slobodni kraljevski grad useljavaju strani obrtnici i trgovci (najviše Nijemci i Talijani) postupno prerasta u obrtničko i trgovačko središte uže Hrvatske razvojem cehova (u 15. tj. i 16. (Nova ves) i u 15. st. Jelačićevog trga) Gradec se širio prema zapadu. st. tj. epidemije kuge) → udvostručenje tek nakon četiri stoljeća: 1743. tada sva važnija naselja (Zagreb. 560 kuća na čitavom području ili 5600 st. Kaptol prema sjeveru. kralj Matijaš Korvin odobrio je utvrđivanje Kaptola radi obrane od Turaka) Gradec u 15.

uslijed brojnog doseljavanja u Gradecu je živjelo: 69% Hrvata – osim građana. Štajerci. a 1843. Austrijanci. Kranjci. Bavarci. st. s oko 15 500 st. kasnije nazvan Sava. Mađari. mlinovi… → osnova razvoja buduće industrije – – – – – u drugoj polovici 19. potok Črnomerec (Z) i potok Laščina (I) područje Zagreba obuhvaćalo je 33 km2. a do kraja stoljeća veći broj manufaktura (bazirane uglavnom na mađarskom i austrijskom kapitalu) zbog potreba za energijom i vodom te proizvodnim prostorom.) razvoj prema jugu omogućen je izgradnjom željezničkog nasipa. st. st. Talijani. osniva se prva manufaktura sukna.) – 1862.) važan datum u povijesti grada je 7. Nova ves i Vlaška ulica s pripadajućim im selima pripojena su im sela Trnje i Horvati uz Savu nastala je jedinstvena gradska općina (Zagreb) granice: Sava (J). danas Zapadni kolodvor) → grad se širi prema zapadu i jugozapadu duž željezničke pruge Zagreb se širi i prema jugu.– 1776. – carskim patentom su ujedinjene sve dotadašnje gradske jurisdikcije Gradec. 8786 st. posebno nakon izgradnje današnjeg Glavnog kolodvora (1892. Moravci. čime je prvi put u toj poplavnoj zoni stvorena fizička prepreka poplavama – – 36 . političkog i kulturnog prosperiteta potiče doseljavanje sredinom 18. – 1918. Zagreb od Varaždina pruzima sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (vlade) i postaje sjedište Karlovačkog i Varaždinskog generalata – razdoblje gospodarskog. Tirolci. Željezničko razdoblje (1862. a ne samo političko-upravno središte u strukturi zagrebačke manufakture prevladavaju one proizvodnje koje imaju logičan slijed razvoja iz obrtničkih radionica ili nastavljaju tradicije nekih ranijih inicijativa – suknare. izgrađena je pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak kroz gradsko područje i podignut je prvi kolodvor (Južni kolodvor. Marka (Gradec sa selima) i župa sv. bilo je i doseljenika iz raznih hrvatskih krajeva 31% stranog stanovništva – Nijemci. održan prvi popis stanovništva – 16 657 st. pecare alkohola. 14 861 st. Česi. najveći broj manufaktura smješten je uz potok Medveščak – na potezu od Nove vesi do Harmice i oko tih ulica doba cjelovitijeg razvoja zagrebačkih manufaktura je tek u 19. → Zagreb je bio najveće naselje među slobodnim kraljevskim gradovima Hrvatske i Slavonije (Osijek je imao oko 11 000 st. – – – nakon ujedinjenja stvaraju se osnove za život modernog srednjeuropskog grada 1857. Kaptol. Grci… – broj stanovnika rastao je nešto brže nego ranije – prema crkvenom popisu župa sv. Marije (Kaptol) imale su ukupno 1818. rujna 1850. – Zagreb postaje i gospodarsko.. male obrtničke tkaonice.

Zagreb je dobio konjski tramvaj. prugom (J).) i zagorske pruge (1885. grad je obuhvaćao kontinuirano izgrađen prostor omeđen Rudolfovom vojarnom (Z). 79 → Zagreb postaje vodeće manufakturno-industrijsko središte stari pogoni (mahom manufaktura) zadržali su postojeće lokacije. čime je dobio današnji urbanistički izgled s reprezentativnim zgradama prometnice su dignute za 1 – 1. kojeg je 1910. 61 002 st. 40 industrijskih pogona s 3650 radnika. Jurjevec. Savskom i Kolodvorskom (kod Zapadnog kolodvora) (Z). vodovod. elektrana (izgrađena 1907. željezničkom prugom (J) i Draškovićevom ulicom (I) u Donjem gradu je stvorena ortogonalna mreža ulica. na istok duž Vlaške do Kvaternikovog trga te na zapad duž Ilice i željezničke pruge do potoka Črnomerca u Vinogradskoj ulici izgrađena je Bolnica sestara milosrdnica. ciglane.) južno od Glavnog kolodvora (Trnje) – paromlin i strojarnica državne željeznice istočno od Glavnog kolodvora (prema Peščenici i Heinzelovoj ulici) u istočnom dijelu grada (od Harmice prema Vlaškoj i Maksimirskoj ulici) – tvornica papira i gradska klaonica. tvornica parketa. grad se nije širio. duhana. Petruševec. kavovine. najviše u zapadnom dijelu grada – Črnomerec (ciglane. st. željezničkom trokutu (na mjestu današnjeg Studentskog centra i Tehničkog muzeja) – pilana i tramvajsko spremište – – – 37 . Trg Mažuranića i Trg maršala Tita) – 1891. Botanički vrt. istočno od Draškovićeve ulice bio je veliki sajmišni prostor u tzv. slada. i danas jedna od najvažnijih zagrebačkih bolnica na južnom kraju Savske ceste bilo je naselje Pregrad Sava (nastalo u 18. povezan tramvajskom vezom sa središtem Zagreba – – – – – u razdoblju nakon izgradnje željezničke pruge razvija se industrija – 1900. cikorije i sapuna). i 19. 1910. zamijenio električni – do 1900.– u tom razdoblju gradi se Donji grad – omeđen Ilicom i Jurišićevom (S). Vukomerec i Žitnjak pa mu se površina udvostručila (64 km2 i nije se mijenjala do Drugog svjetskog rata) – 1900.) u austro-ugarskom razdoblju dolazi do prijelaza iz manufaktura prema industriji – 1880. Borongaj. piva. a novi se šire s razvojem grada lokacija industrije u Zagrebu početkom 20. kao pristanište i naselje savskih splavara i trgovaca drvom) – već 1891.5 m zbog osiguranja od podzemnih voda (izvorna razina je Tomislavov trg) stvoren je zeleni pojas (Lenucijeva potkova) – Zrinjevac. Draškovićevom ulicom (Z) i Gupčevom zvijezdom (S) izduženi krakovi izgrađenih dijelova pružali su se i dalje. Marulićev trg. 1900. st. 41. poseban poticaj bili su izgradnja riječke (1873. a tada su mu pripojena sela Laščina. Strossmayerov i Tomislavov trg. 20 industrijskih pogona.

Grad Ljubljana Sarajevo Zagreb Bratislava Prag Budimpešta Beč Broj stanovnika 1900. i 1991. Kretanje broja stanovnika vodećih gradova Austro-Ugarske monarhije 1900.7% zaposlenih u industriji i rudarstvu te 6.) – nakon Prvog svjetskog rata Zagreb postaje vodeće industrijsko središte u novoj državi – jedan od čimbenika bila je velika koncentracija radne snage u okolici (npr. 269 000 416 000 707 000 441 000 1 212 000 2 018 000 1 533 000 Međuratno razdoblje (1918. Zagreb je imao 79 038 stanovnika – – – Tab. Slavonije i Vojne krajine. Sesvete.– još 1857. Dugo Selo i Remetinec) između dva svjetska rata Zagreb se prostorno širi: na brežuljcima Medvednice nastaje rezidencijalni dio grada s bogatijim slojevima stanovništva u istočnom dijelu oko Zvonimirove nastaje moderna četvrt s pravilnom mrežom ulica na Trnju i Trešnjevci grade se siromašne stambene radničke četvrti divlje izgradnje koje su znatno pridonijele porastu broja stanovnika grada izvan granica užeg gradskog područja nastaju predgrađa Dubrava na istoku i Kustošija na zapadu (nakon Drugog svjetskog rata pripojena gradu) – – – industrija se širi neorganizirano – prati opće širenje grada. a bilo je 5.9% stanovništva Hrvatske. dvostruko veći od Zagreba. Podsused. – 1945. 9. st.6% u trgovini autrijski i mađarski kapital diktirali su gospodarski razvoj pa Zagreb sve do raspada Austro-Ugarske nije dostigao stupanj razvijenog industrijskog centra. ostajući interpolirana u gotovo svim njegovim dijelovima nove lokacije – produžeci starih zona na istoku i zapadu uz prugu (prema Črnomercu i Pešćenici) ili uz cestovne izlaze (uz Savu te Maksimirsku i Vlašku ulicu) intenzivna industrija na Trnju. u okolici postoji pet sekundarnih čvorišta (Zaprešić. a danas imaju trostruko manje stanovnika 1910. Trešnjevci i zapadnom dijelu Pešćenice 38 . niti većeg grada Graz i Trst bili su početkom 20. 37 000 42 000 61 000 62 000 202 000 716 000 1 675 000 Broj stanovnika 1991. Hrvatsko zagorje) razvoju industrije pogodovala je i struktura zagrebačkog željezničkog čvorišta – osim Zagreba. broj zaposlenih u industriji i obrtu bio je relativno malen – u Zagrebu je živjelo 0.

50 000. zatim na križanju Martićeve i Draškovićeve. 20 000. Malešnica i Špansko u Maksimiru – Ravnice na Pešćenici – Borongaj. Poslijeratno razdoblje – od sredine 20. Zagreb po prvi put prelazi 100 000 stanovnika (108 674 st. saniraju se dijelovi grada između željezničke pruge i Save gradi se duže velikih prometnih magistrala – Držićeva. je na tom području živjelo svega 2000 ljudi u Novi Zagreb se premješta i Zagrebački velesajam (lokacija prati širenje grada) – najprije na današnjem Trgu maršala Tita (ispred Sveučilišta). 1953. 290 667 st. Horvati. (procjena) 1948. a tek 1980-ih industrijska proizvodnja počinje se prestrukturirati u smjeru izvoznih poslova → dominacija metaloprerađivačke. elektrotehničke. tekstilne i prehrambene industrije – 39 .) porast broja stanovnika većinom zbog mehaničkog priljeva (doseljavanje) – – – 1931. a slijede obućarska. 1941. Savska i Vukovarska ulica gradi se novo središte na Trnju – – od kraja 1950-ih počinje izgradnja većih naselja južno od Save (najprije Savski Gaj i Zapruđe) – 1953. Jarun i Prečko u susedgradskom području – Gajnice.poseban poticaj razvoju industrije dala je deagrarizacija u okolici i pritisak jeftine radne snage na radna mjesta u zagrebačkoj industriji i drugim gradskim djelatnostima u strukturi industrije sve više dominira tekstilna industrija. drvna i metaloprerađivačka industrija – kretanje broja stanovnika: 1921. 240 000 st. 1988. Ferenčica i Volovčica na Trnju – Savica u Dubravi – Grana. Srednjaci. st. Klaka i Retkovec – – nakon Drugog svjetskog rata uslijedio je izuzetno brz prijelaz radne snage iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne djelatnosti → izuzetno brz porast broja industrijskih radnika (1940. 121 000) 1950-ih i 1960-ih brzi rast industrije zahvaljujući prelijevanju vrijednosti iz privatnog u sekundarni sektor (masovna. zatim u Savskoj (na području današnjeg Studentskog centra) i na kraju u Novom Zagrebu grade se nova velika stambena naselja u drugim dijelovima grada: na južnoj Trešnjevci – Knežija. često i nepromišljena ulaganja). 185 581 st.

– 1961. u istočnom dijelu: Dubrava. Gračani. spominje se tek nekoliko naselja (posjeda zagrebačkog Kaptola) 40 . 1981. Zagrebu su pripojeni Granešina II. – u razdoblju 1953. dok se taj udjel od 1950-ih smanjuje pa je 1991. 566 224 st. st. – do 1948. – u razdoblju 1945. Vrapče. Resnik i Resnički Gaj Trnava.7% doseljenih u ukupnom stanovništvu JUŽNI ZAGREB – – obuhvaća desnu obalu Save – dio tradicionalnog agrarnog prostora Turopolja tip i struktura kulturnog pejzaža oblikovani u srednjem vijeku održali su se do danas NASTANAK NASELJA U SREDNJEM VIJEKU – u ranom srednjem vijeku rijetko naseljen kraj – do 13. Dubrava. zabilježeno 49. Zagrebačka Granešina. 706 770 st. 640 586 st. Čučerje i Remetinec 1971. 2001. Čulinečka u zapadnom dijelu: Kustošija. Šestine breg.– poslije Drugog svjetskog rata grade se nove industrijske zone na rubovima grada – Žitnjak. Stenjevec. Remete. Jarek Podsusedski južno od Save: Savski Gaj 1961. čak 4/5). 1991. iskorišteno oko 750 ha (25%) ilegalna gradnja stanova u industrijskoj zoni (oko 20 000 stanova) – od 1960-ih proces decentralizacije industrije iz Zagreba u okolicu i suburbanizacije (sve više jača dnevna cirkulacija od doseljavanja u Zagreb) proces – kretanje broja stanovnika: 1953. Podsused. Hrvatski Leskovac (Stupnik) na Žitnjaku planirana gradnja na 3000 ha. većinu stanovnika Zagreba činilo je doseljeno stanovništvo (1931. Zagrebu su pripojeni dijelovi dotadašnje okolice: u prigorskom dijelu: Bukovečki Markuševečka Trnava. Jankomir. Jakuševec. 691 724 st. – 1953. 350 829 st. Markuševec. 430 802 st.

visoke razine podzemne vode i periodičnih poplava izrazito su bile raširene šume hrasta lužnjaka prirodni uvjeti pogodovali su ekstenzivnom svinjogojstvu (žirenje) – svinjogojstvo je postalo dominantna gospodarska grana → zbog tržišnih viškova razvijala se trgovina vinogradarstvo – sekundarna važnost zbog sjeverne ekspozicije Vukomeričkih gorica (za vinogradarstvo su važniji Samoborsko gorje i Plešivica) ratarska proizvodnja – samo za potrebe prehrane i ishrane stoke (uglavnom uzgoj prosa) 2 ) prometno-geografski položaj obilježja tranzitnog područja i agrarne baze grada Zagreba zbog: a) blizine Zagreba (u srednjem vijeku postaje najznačajnije gradsko. kao crkvena središta u popisu župa Zagrebačke biskupije od 1334. st. Odra i Brezovica → razmjerno veliki broj crkvenih središta ukazuje na već znatnu gustoću i poodmakli proces stabilizacije naseljenosti u 14.– sva naselja i posjedi iz tog razdoblja bili su smješteni u nizini Save: Otok i Hrašće u poloju Save Kraljev Brod južno od savskog prijelaza (SZ od Hrelića) Obrež na rubu savske terase – – Zomarove Zemlje (kod današnjeg Starjaka) – jedino naselje na padinama Vukomeričkih gorica najveći broj naselja nastao je tijekom razvijenog srednjeg vijeka u 14. nešto južnije nastavljao se rubom savske terase (između Stupnika i Obreža) jedino naselje na sjevernim obroncima Vukomeričkih gorica bio je Dragonožec – u 15. Klara. spominju se Jakuševec. st. i 15. pojedine su se obitelji postupno izdvojile u zasebna naselja) → težište procesa stabilizacije naseljenosti i organizacije društvenih djelatnosti bilo je u nizinskom dijelu (razlika u odnosu na opću naseljenost karakterističnu za srednjovjekovno razdoblje) dva osnovna razloga: 1 ) obilježja prirodne podloge debele šljunčano-pješčane naslage savske naplavine – mnogo manja močvarnost i podložnost poplavama zagrebačkog prekosavskog nizinskog dijela suprotnost je JI dio turopoljske nizine ili supsidencija Crne mlake koja izravno naglašava veću prijednost prigorskih i podgorskih dijelova (u jaskanskom području najnaseljeniji je prigorski dio) kao posljedica šljunčano-pjeskovito-ilovastog tla savske nizine. st. Sv. st. postoji niz seoskih naselja uz obalu Save – pojas od Kraljevog Broda do Lučkog kontinuirano je naseljen. a posebno trgovačko središte Slavonije) b) položaj neposredno uz glavne zagrebačke savske prijelaze → 41 . najveće i najznačajnije naselje u turopoljskom Vrhovlju (do 18.

Margaretu). i početkom 20. i 18. potiču razvoj obrta → doseljavanje obrtnika kojima je to osnovno zanimanje (ne razvija se kao dopunska djelatnost autohtonog stanovništva) u cjelini prostor je funkcionalno usmjeren prema Zagrebu (redovni tjedni i tri velika godišnja sajma za sv. počinje raslojavanje stanovništva na gradsko i seosko – početkom 16. st. st. st. st. Sv.. Velika Gorica i Jastrebarsko) – razvila su se dva dominantna tipa agrarnog pejzaža: 1 ) openfield u nizinskom dijelu naselja su pravilno i linearno raspoređena uz glavni put parcele su neograđene i raštrkane u prostoru polikulturna usmjerenost na proizvodnju žitarica i kolektivna upotreba zajedničkih pašnjaka i šuma 2 ) Vukomeričke gorice – disperzni zaseoci ili osamljeni posjedi pojedinih zadruga s okupljenim posjedom nepravilna oblika (polikultura) RAZVOJ OBRTA I TRGOVINE – – – rani srednji vijek – dominantna polikulturna agrarna proizvodnja razvijeni srednji vijek (od 13. počinju velike promjene u pejzažu izgradnjom pruga Zagreb se uključuje u prometno-trgovački sustav Austro-Ugarske – posljedice: 42 . Jastrebarsko 1649. st. Marka. regionalne i lokalne karavanske trgovine zbog toga se nije formiralo samostalno lokalno središte koje bi obavljalo funkciju okupljanja i organizacije prostora (kao susjedni Samobor.) ostala značajnija regionalna središta (osim Zagreba) sajmišna prava su dobila u 17. na području Zagrebačke županije više od 25% stanovništva bili su purgeri (stanovnici koji obavljaju „gradska“ zanimanja) sve snažnija trgovina i sajmovi između 16. – Velika Gorica 1602. ali lokalnog značenja dobili naselje Čehi (1324. st. Stjepana i sv.) – započinje specijalizacija poljoprivredne proizvodnje i razvijanje robno-novčanih odnosa. trgovine i prometa od 14. st.c) na rutama interregionalne. javljaju se sajmišta – razlozi: razvoj i specijalizacija poljoprivredne proizvodnje u srednjem vijeku razvoj obrta i gradskih zanimanja odvajanje građana (purgera) od poljoprivredne proizvodnje – – – najranije su pravo na sajam. a sekundarno prema Samoboru i Velikoj Gorici – – ŽELJEZNIČKO RAZDOBLJE – – krajem 19.

više nego udvostručio (s 8000 na 18 000) zahvaljujući isključivo prirodnom prirastu – – – – POSLIJERATNO RAZDOBLJE – – od 1950-ih broj stanovnika rubnih zagrebačkih naselja brzo raste zbog jakog useljavanja iz okolnih agrarnih područja u južnom dijelu Zagrebačke urbane regije slabije je izražena suburbanizacija (najviše uz prometnice – Hrvatski Leskovac i Sveta Klara). Kajzerica. političko-upravne i kulturne funkcije promjene u odnosu grada i njegove agrarne okolice početak razvoja okolice kao dijela aglomeracije – preorijentacija na intenzivno peradarstvo povrtlarstvo. Središće. dok udaljenija naselja zbog prometne izolacije bilježe stalnu emigraciju i starenje stanovništva (Vukomeričke gorice) od kraja 1950-ih grade se velika stambena naselja južno od Save – dio tadašnje općine Remetinec koja 1957. deagrarizacije i odljeva stanovništva u grad unatoč odljevu stanovništva u grad. mliječno govedarstvo i MEĐURATNO RAZDOBLJE – nakon Prvog svjetskog rata ovaj dio okolice se na osnovi svog poljoprivrednog potencijala povezao sa Zagrebom – dnevna opskrba poljoprivrednim proizvodima putem individualnih proizvođača taj sistem prevladavao je sve do početka Drugog svjetskog rata npr. – 1931. Savski Gaj. Trnsko. a od 1974.jačaju industrija. Dugave i Sloboština 1/3 živi u četrdesetak prigradskih naselja do središnjeg hrpta Vukomeričkih gorica – danas je Južni Zagreb dio Zagrebačke urbane regije – u nju ulaze gotovo sva naselja do podnožja Vukomeričkih gorica 43 . što se djelomično održalo do 1960-ih dolazi do industrijalizacije. broj stanovnika se u razdoblju 1880. Siget. Sopot. Travno. trgovina. voćarstvo. Utrine. opskrba Zagreba mlijekom ovisila je o svakodnevnoj dopremi mlijeka izravno sa sela – mljekari iz sela duž željezničke pruge svakodnevno su vlakom dolazili u Zagreb i raznosili mlijeko po kućama stvarajući stalne mreže konzumenata. Južni Zagreb ima 123 085 stanovnika: 2/3 živi 11 velikih stambenih naselja – Zapruđe. mijenja naziv u Novi Zagreb – – – Južni Zagreb – sastoji se od novih stambenih naselja (Novi Zagreb) i starih urbaniziranih naselja južnije od njih 2001. postaje integralni dio grada.

75:25) u razdoblju 1981. Zaprešić. 330 000 (90%) otpada na Zagreb. dnevni cirkulanti) obuhvaća Grad Zagreb.). Marija Gorica.ZAGREBAČKA URBANA REGIJA – – čini je grad Zagreb s okolicom te je izdvojena na osnovi socio-ekonomskih obilježja i funkcionalne povezanosti sa Zagrebom (stupanj zaposlenosti. Klinča Sela. dio Zagrebačke županije (gradovi Samobor. Veliku Goricu. Jakovlje. ili 29. Dugo selo. broj stanovnika regije povećao se za 7. – 1991. Bistra. a samo 6 ima više od 1000 → koncentracija funkcije rada u nekoliko centara – polariziran razvoj okolice GRAVITACIJSKO PODRUČJE DNEVNE CIRKULACIJE – obuhvaća veliki dio Središnje Hrvatske 44 .6% okolica: 284 795 st. Rugvica) i općinu Lekenik iz Sisačko-moslavačke županije obuhvaća 300-tinjak naselja i 967 393 st. – 2001.7% broj stanovnika nekih udaljenijih općina regije se smanjuje FUNKCIJA RADA – – funkcija rada slabo je decentralizirana – od ukupno 368 000 zaposlenih (1991. općine Brdovec. Pušća. za 2. Sveta Nedjelja. ali se udjel okolice povećava (1991.8%. ili 70.): grad Zagreb: 682 598 st. Luka. a u 1991. a 37 000 (10%) na okolicu u Zagrebačkoj urbanoj regiji postoji 36 centara sa 100 ili više radnih mjesta. (2001.4% – – – – manji udjel stanovništva okolice ukazuje na ranu fazu razvoja regije. Stupnik.

Sisak. stanovanje. Zagreb zaostaje po broju i udjelu dnevnih cirkulanata pravilan kružni gravitacijska zona oblik gravitacijskog područja – oko grada formirana kružna – iz te zone dnevno u grad cirkulira 70% svih cirkulanata izduženost duž glavnih prometnica razvijena mreža prigradskog autobusnog i u novije vrijeme željezničkog prometa – – posebno žarišno značenje u toj zoni imaju satelitski gradovi (Sesvete. svi imaju cestovnu i željezničku vezu) radijalno širenje procesa preobrazbe duž prometnica izraženo je i prema udaljenijim gradovima (Dugo Selo. Zaprešić. vodocrpilište zapadni sektor – industrija i rekreacija istočni i sjeverozapadni sektor – industrija – – – – od 1970-ih brže raste stanovništvo okolice nego grada istovremeno se javlja depopulacija i funkcionalna preobrazba središnjih dijelova Zagreba veći dio naselja doživio je određeni stupanj preobrazbe iz ruralnih u urbanizirana naselja jezgre suburbanizacije su satelitski gradovi oko kojih su najšire zone preobrazbe (Samobor. posebno satelitskih gradova tada počinje funkcionalna diferencijacija okolice: južni sektor – uslužne funkcije. 55% poljoprivrednog stanovništva) razvoj industrije uvjetovao je doseljavanje u grad i dnevnu cirkulaciju – s vremenom je poraslo značenje dnevne cirkulacije koje je utjecalo na jaču preobrazbu okolice suburbanizacija je pojačana 1970-ih decentralizacijom pojedinih gradskih funkcija (industrija. Karlovac. posebno prometna infrastruktura i opskrbne funkcije (zračna luka. servisi). željeznička i cestovna zaobilaznica. Sesvete) – glavni razlog je dobra prometna povezanost s gradom (osim Samobora. Zaprešić. Zabok) – stvorene su osovine urbanizacije i razvoja – SATELITSKI GRADOVI – čvorišta povezivanja sa Zagrebom – imaju određenu funkciju rada i svoje gravitacijske zone dnevne cirkulacije → jača socio-ekonomska preobrazba naselja oko satelitskih gradova satelitizacija je glavni oblik suburbanizacije Zagreba – 45 . Samobor i Dugo Selo) – 1991. Velika Gorica. usluge) → porast vrijednosti okolice. u Zagrebu je bilo zaposleno 67 000 dnevnih cirkulanata (20% zaposlenih) – u odnosu na gradove slične veličine u razvijenj Europi. 23 300 dnevnih cirkulanata u Zagreb posebno se ističu Sesvete s više od 9500 cirkulanata i Velika Gorica s više od 8400 SUBURBANIZACIJA ZAGREBA – – – – relativno nova pojava (od 1960-ih) – do tada relativno slaba socio-ekonomska preobrazba okolice (1961. ranžirni kolodvor. Velika Gorica.– 1991.

i 1980. a zatim u okolicu doseljavanje u okolicu: 1 ) iz seoskih naselja okolice ili drugih krajeva (ranija faza) 2 ) spontano ili planski iz matičnog grada (zrelija faza) – doseljavaju viši socijalni slojevi – doseljavanja u gradsku regiju najintenzivnija su između 1960. – 2001. imaju status grada. (Dugo selo) do 45 000 st.) i Sesvete (1948. (posebno u satelite i naselja oko njih) – 1991. 4000 st.6% doseljenih (nešto više nego u gradu) motivi doseljavanja: 1 ) veća mogućnost stambene izgradnje – politika stambene izgradnje s tendencijom decentralizacije (planski građena stambena naselja) – 2 ) manja komunalna davanja i jeftinija građevinska zemljišta ZAGREBAČKA REGIJA SJEVEROISTOČNI DIO Prirodno-geografska obilježja i prometno-geografski položaj – – – – sjeverno od Save i istočno od Medvednice veliki dio površine čini aluvijalna ravan Save i pritoke Lonje aluvijalnu ravan okružuju diluvijalna pobrđa koja prema sjeveru prelaze u tercijarne ogranke Medvednice i Kalnika potpuno otvoren prema Zagrebu (za razliku od drugih dijelova okolice) 46 . a nalaze se unutar gradske regije i funkcionalno su tijesno povezani s gradom Zagreb ima pet satelita smještenih polukružno na udaljenosti manjoj od 20 km od granica grada 2001. 800 st.) međusobne razlike u veličini. 120 000 stanovnika ili 41% ukupne okolice (porast za 22% u razdoblju 1991. funkcijama.) – imaju najizrazitije karakteristike satelitskih gradova. (Sesvete) Velika Gorica (1948.– satelitizacija – razvoj nekoliko manjih gradova koji se spontano ili planski razvijaju pod utjecajem matičnog grada. dinamici razvoja… veličina grada varira od 8000 st.) imaju brzi porast broja stanovnika (pogotovo nakon 1961. u aglomeraciji je živjelo 52. najbrže su se razvijala i imaju najtješnje veze s gradom (dnevna cirkulacija) – – – – – DOSELJAVANJE STANOVNIŠTVA – – jedan od pokazatelja suburbanizacije – prvo doseljavanje u grad.

je zbog guste naseljenosti bilo formirano nekoliko crkvenih župnih središta (Prozorje. Kašina…) tek od 19. st. ali prije svega zbog prometne važnosti na cesti Zagreb – Varaždin (autocesta je zaobišla Zelinu) izgradnjom varaždinske ceste krajem 18. počinje populacijsko i gospodarsko jačanje nizinskog dijela (zelinskog kraja) te relativno opadanje prigorskog (do tada vodeći) – – 47 . težište naseljenosti premješta se uz glavne komunikacije u nižu zonu (dodir ravnice i pobrđa) – sve funkcije lokalnog središta preuzima Dugo Selo (8500) na kontaktu aluvijalne ravni na jugu i diluvijalnih brežuljaka na sjeveru razvija se kao željezničko čvorište i manje industrijsko središte danas satelitsko naselja Zagreba – – Vrbovec (4900) – lokalno središte na cesti i željezničkoj pruzi Zagreb – Križevci blizina Zagreba i Križevaca negativno je utjecala na razvoj funkcija Vrbovca na bazi razvijenog stočarstva u okolici razvijena mesna industrija turistički zanimljiv – okolici nekoliko zaštićenih objekata prirode (specijalni šumski i zoološki rezervat Varoški Lug) i srednjovjekovna utvrda (rođen Petar Zrinski) – prigorsko područje Medvednice povezano je sa Zagrebom kašinskom i zelinskom cestom. ali prigorska naselja nisu međusobno povezana zbog nepostojanja važnije longitudinalne prometnice zbog toga se nije razvilo veće lokalno središte – Sveti Ivan Zelina (na JI podnožju Medvednice) ima funkcije lokalnog upravnog središta. Sveti Ivan Zelina. otežavajući uspostavljanje intenzivne prometne povezanosti: južni dijelovi su ovisili o mostovima preko Save dijelovi SZ okolice sa Zagrebom komuniciraju zaobilaznim prometnicama oko Medvednice – na sjeveroistoku su bili povoljniji uvjeti za ranije gospodarsko povezivanje s gradom → prometne veze koje su najranije bile osposobljene za intenzivniji promet i danas najgušća mreža kroz rubne dijelove aluvijalne ravni prolaze važne prometnice: cesta Sveti Ivan Zelina – Novi Marof – Varaždin cesta i željeznička pruga Dugo Selo – Vrbovec nova autocesta Zagreb – Varaždin – – pojedini dijelovi sjeveroistočne okolice međusobno se razlikuju u pogledu prirodnih obilježja i naseljenosti te stupnja povezanosti sa Zagrebom Prigorje Medvednice – najstarija naseljenost vezana je uz više zone pobrđa i prigorja – u 13. st. Glavnica.– u drugim dijelovima Zagrebačke regije elementi prirodne osnove su više ili manje utjecali na dulju odvojenost grada od okolice. st. Brckovljani.

st. ali i druga manja industrija 48 . kad postaje granično naselje prema Turskoj – 1567.) Sesvete preuzimaju vodeću gospodarsku ulogu nagli razvoj nakon Drugog svjetskog rata (1948. st. poslije najezde Tatara) – Sesvete (43 000) – najpovoljniji prometni položaj (na spoju zelinske i kašinske ceste) puštanjem u promet željezničke pruge i početkom rada prehrambene industrije (1922.– – Kašina (1400) – glavno trgovište i vodeće naselje prigorskog kraja (posebno u prošlosti) Sveti Ivan Zelina (2800) – središte poljoprivrednog kraja razvijeno vinogradarstvo (na istočnim padinama Medvednice) i stočarstvo u novije vrijeme razvila se industrija turističke mogućnosti – na brdu pokraj izvora potoka Zeline nalaze se ruševine Zelingrada (podignut sredinom 13.) – danas su produžetak urbanog područja Zagreba s kojim čine fizionomsku cjelinu Lonjsko polje – – – obuhvaća područje od lijeve obale Save na jugu sve do diluvijalnog pobrđa na sjeveru s Ivanić-Gradom kao lokalnim centrom najveća poplavna zona u čitavoj Posavini (od Ivanić-Grada do Novske) – središnjim dijelom polja. st. i 15. protječe Lonja Sava je akumulacijom aluvijalnog materijala „izdigla“ svoje korito i aluvijalnu ravan iznad ravni Lonje i Odre → česte poplave u nižim dijelovima za viših voda (traju od 30 do 100 dana i zahvaćaju i do ¾ površine) pa su naselja nastala neposredno uz Savu radi regulacije močvarnog područja sagrađen je kanal Lonja – Strug (105 km) zaštićeno kao park prirode (507 km2) – bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta (posebno ptice) te specifična arhitektura posavskih drvenih kuća: Čigoć – europsko selo roda Krapje – zaštićeno kao selo graditeljske baštine – – – naftonosno područje – ležišta nafte i plina od Ivanić-Grada do Kutine – Ivanić-Grad (7700) – smješten uz Lonju (na kontaktu Lonskog polja i pobrđa) položaj uz cestu i željezničku prugu spominje se još u 12. pogotovo od 16. st. jedan od deset najvećih gradova Središnje Hrvatske danas ima industrijsko značenje – od 1962. utvrđen (Tvrđa Ivanić) u 19. razvija se kemijska industrija na osnovi nafte. kao posjed Zagrebačke biskupije u 14. paralelno sa Savom.. 817 st. postaje značajnije zanatsko-trgovačko središte („donji Ivanić“) važno historijsko značenje. st.

800 st. st. Kloštar Ivanić (3500) – „gornji Ivanić“ Križ (1900) Novoselec (1500) Kutina i Novska – – – – pripadaju Zagrebačkoj regiji kao centri nižeg stupnja centraliteta – zbog autoceste su dobro prometno povezani sa Zagrebom administrativno spadaju u Sisačko-moslavačku županiju jače se razvijaju tek nakon Drugog svjetskog rata zahvaljujući ležištima nafte i plina te razvoju petrokemijske (Kutina) i metalne industrije (Novska) Kutina (14 800) – starije naselje u podnožju Moslavačke gore na pruzi Zagreb – Novska najveće i najvažnije naselje Moslavine spominje se još 1256.. a razvija se kao trgovačko-obrtničko naselje i sajmište nagli industrijski razvoj nakon Drugog svjetskog rata (kemijska industrija) nedostatak: blizina Zagreba i Siska sprečavaju je da razvije jače centralne funkcije za prostor širi od svoje bivše općine – – Novska (7200) – mlađe naselje u podnožju Psunja uz rub Posavine. st. za njega upotrebljavao naziv Zagrebačko polje (Campus Zagrebiensis) blago valovita nizinska ravan koja se jače izdiže samo na zapadu (Vukomeričke gorice) Vukomeričke gorice – morfološki raščlanjeno područje čiji najviši dijelovi prelaze 200 m – – 49 .. željezničko križište Jasenovac (800) – smješten na utoku Une u Savu (krajnji JI rub Lonskog polja) – važan prijelaz naselje i utvrda od 14. do izgradnje željezničke pruge važno pristanište na Savi s brodogradilištem od tada broj stanovnika mu se smanjuje (1931... ali se sve do 16. 1200 st.nakon Drugog svjetskog rata pronađen naftalan (rijetka vrsta ljekovite nafte za liječenje kožnih i reumatskih bolesti) – jedino nalazište u Europi i jedino (uz Baki u Azerbajdžanu) u svijetu – ostala veća naselja. st. kao trgovište. a u rimskom razdoblju tu je nastala Andautonija za veći JI dio okolice Zagreba u narodu se upotrebljava naziv Turopolje – naziv se javlja već 1334. 2200 st. u turskom razdoblju utvrđeno središte novo kolonizacijsko naselje oblikuje se u 18. st..) JUGOISTOČNI DIO Prirodno-geografska obilježja – – naseljen od prethistorijskog razdoblja. a povremeno i do 18. 1991. 2001.

ali je prometno-geografska važnost položaja Karlovca i Siska uvjetovala da područje Vukomeričkih gorica ostane bez značajnijih prometnica (u trokutu između Zagreba. vodotocima raščlanjeno pobrđe jezgra građena od tercijarnih stijena nastavak dijelova plešivičkog prigorja. a danas su odvojene iskrčenim pojasom uz cestu (na krčevinama su nastala neka mlađa naselja – npr.nisko. dok se neka naselja nalaze na mrtvajama (npr. Mraclin.5 – 4 km JZ od nje velike površine uz Odru imaju nadmorsku visinu manju od 100 m (ispod razine savskih obala) → izloženost poplavama zbog vlažnosti pogodno za razvoj većih šumskih kompleksa hrasta lužnjaka nekad su nizinske posavsko-odranske šume predstavljale jedinstven šumski kompleks. Lekenik) to ukazuje na sekundarno značenje željezničkog prometa na razvoj ovog područja (malo značenje za lokalni promet) – 50 . Karlovca i Siska) → slabija povezanost tog područja sa Zagrebom cijeli prostor Vukomeričkih gorica je naseljen – sela smještena na nižim diluvijalnim obroncima koji se nastavljaju na tercijarnu jezgru nešto su veća zbog blizine ceste Zagreb – Sisak nije se razvilo jače lokalno središte zbog slabe međusobne povezanosti među naseljima → pojedini dijelovi lokalnim su cestama povezani s Lekenikom. Veleševec) prometnice najčešće idu po samom savskom nasipu kojim su sva sela povezana u jedinstveni niz naselja tek mjestimično prekinut neizgrađenim zemljištem cesta Zagreb – Sisak zaobilazi najniža šumska zemljišta i prolazi kontaktom Vukomeričkih gorica s nižim odranskim poljima Vukomeričke gorice ne predstavljaju znatniju prirodnu prepreku u komunikaciji između sjevera i juga. Lekenik) u prirodno povoljnijim zonama nalazi se poljoprivredno zemljište posavskih sela Naseljenost – – – – – – naselja su pretežno smještena na višoj obali Save i na pristrancima Vukomeričkih gorica velike površine u aluvijalnoj ravni (između obale Save i Vukomeričkih gorica) gotovo su nenaseljene zbog poplavnosti naselja uz Savu većinom su nanizana duž prometnica uz obje obale Save. a pružaju se na jug do lijeve obale Kupe unatoč maloj visini predstavljaju razvodnicu između porječja Save (Odre) i Kupe na jugu – između Vukomeričkih gorica i Save nalazi se prostrana aluvijalna ravan na desnoj obali Save – presijeca je rijeka Odra koja teče paralelno sa Savom 2. Velikom Goricom i Zagrebom – – – – do Drugog svjetskog rata turopoljska naselja su bila slabo povezana sa Zagrebom željeznička pruga prilikom izgradnje je koncipirana kao tranzitna komunikacija pa dodiruje tek neka naselja → uspostavljanje željezničke veze nije utjecalo na razvoj naselja. osim nekoliko (Turopolje.

stanovanje…) od Zagreba i postaje satelitsko naselje. 1862. ali je zbog blizine broj centralnomjesnih funkcija manji pa uglavnom ima funkciju stambenog naselja (dnevna cirkulacija u Zagreb) na prostorni oblik i širenje utječe smještaj Velike Gorice na posavskom prometnom pravcu – cestovna magistrala je razvojna osovina pa se utjecaj Velike Gorice najviše osjeća u naseljima južno od nje (u smjeru Siska. osobito prema Kupi) 2001. veća vlažnost. zaravnjen. i 19. dolomiti) na rubovima su neogeni sedimenti – prijelaz u susjedna gorja gorski masiv jasno je izdvojen između niskog Pokuplja i doline Krke sa slovenske strane od okolnih se krajeva razlikuje naglašeno gorskim karakterom. – – JUGOZAPADNI DIO Prirodno-geografska obilježja Žumberka – – – – – – – zauzima najveći dio jugozapadnog dijela Zagrebačke regije najviše gorsko područje Središnje Hrvatske stari blok karbonatnog sastava. 33 000 stanovnika u samom gradu. neotektonski poremećen paleozojske stijene u jezgri većinom su prekrivene mezozojskim sedimentima (vapnenci. st.– – – tek nakon poboljšanja cestovnih veza i izgradnje mosta kod Jakuševca neposredno prije Drugog svjetskog rata ojačale su veze sa Zagrebom veze sa Zagrebom naročito su ojačale nakon izgradnje novih mostova preko Save kod Zagreba i nakon poboljšanja lokalnih prometnih veza proširenjem Zagreba na desnu obalu Save stvorene su neposredne veze između grada i jugoistočne okolice → Južni Zagreb Velika Gorica (33 000) – – – – – – niži stupanj povezanosti sa Zagrebom pogodovao je razvoju trgovačkih funkcija Velike Gorice (no zbog ograničenih gospodarskih funkcija imala je slabiji razvoj od Samobora) prvi spomen u pisanim dokumentima 1228. st. dulje zadržavanje snijega) sastoji se od: – 51 . – nalazi se na važnoj cestovnoj prometnici iz Siska preko Zagreba do Zidanog Mosta od 17. 1334. pretežno fluviokrškim obilježjima i oštrijom klimom (niže temperature. st. a u upravnom području grada 63 000 st. kroz Veliku Goricu je prošla pruga Zidani Most – Sisak intenzivni porast u poljednjih četrdesetak godina – preuzima neke centralne funkcije (škola. – malo mjesto s nekoliko kuća. sjedište župe veće značenje ima od sredine 17. razvija se kao sajmište – sajmovi su poticali razvoj raznih obrta i naseljavanje obrtnika → procvat obrta u 18.

880 m) s Plešivicom (779 m) Prometna izoliranost – – – – najvažnije cestovne prometnice i sve željezničke pruge zaobilaze Žumberak – samo krajnjim rubnim dijelovima vezao se za glavne prometnice spojnim prometnicama nedovoljnu prometnu povezanost potvrđuje i slaba povezanost redovitim javnim prijevozom – minimalan broj dnevnih polazaka za Samobor i Zagreb (preko Jastrebarskog) u funkcionalnom smislu samoborsko zaleđe i središnji ravnjak gravitiraju Zagrebu (dio Zagrebačke regije) – pojedini dijelovi udaljeni su manje od 50 km od Zagreba kupčinski i radatovićki kraj (jugozapadni dio) – gravitiraju Karlovcu Naseljenost – – prisojna (JI) strana reljefno je razvijenija i pogodna za naseljavanje najveća naseljenost je iznad 400 m n/v – najviša stalno naseljena zona u Središnjoj Hrvatskoj (u ostalim gorskim krajevima Središnje Hrvatske naseljenost na tim visinama uglavnom prestaje) najveći broj naselja na visini 500-700 m – najviše naselje Dragonoš (747 m) (Samoborska gora) – – – – srednjovjekovna naseljenost vezana je uz prigorje (ne razlikuje se od ostalih gora) sjeveroistočni dio Žumberka u prošlosti je imao feudalni status – prevladava autohtono domaće stanovništvo jugoistočni dio je imao graničarski status – sekundarna kolonizacija dinarskim ratarsko-stočarskim (vlaškim. ali teritorijalno odijeljen – posebna vojno-krajiška eksklava u sastavu Slunjske pukovnije dugotrajna pripadnost Vojnoj krajini ostavila je jasne tragove na: obilježja naseljenosti i stanovništva oblikovanje agrarnog pejzaža stupanj gospodarske razvijenosti prometnu (ne)povezanost – – – zadržao se specifični dinarski stočarski grkokatolički element – – do 1890. uskočkim) krajiškim stanovništvom u prvoj polovici 16. broj stanovnika bio je u stalnom porastu – posljedica visokog prirodnog prirasta tada zatvorene populacije nakon toga uslijedilo je razdoblje stagnacije s povremeno negativnom stopom promjene (unatoč još uvijek visokom prirodnom prirastu) – uzroci: 52 .1 ) Žumberačke gore (Sveta Gera. jugoistočni dio je zbog toga bio dio Vojne krajine (privilegirani položaj krajišnika). tj. st. 1178 m) 2 ) Samoborske gore (Japetić.

gradsko naselje na kontaktu prigorske zone i vlažnog. st. a u nižim predjelima ribnjačarstvo (Crna mlaka) veliki kompleksi nizinskih šuma hrasta lužnjaka – potencijalno turističko-rekreativno i lovno područje Samobor (15 000) – – – najveće naselje jugozapadnog dijela Zagrebačke regije smješten na izlazu Gradne iz Samoborske gore u savsku ravnicu važna prometna i obrambena točka (granični položaj) – današnja hrvatsko-slovenska granica utvrđena je većim dijelom još sredinom 12. crkve Prigorski pojas – – – – na stariju jezgru Žumberačke gore nastavljaju se geološki mlađi ogranci u gospodarskom pogledu osobito značajna miocensko-pliocenska zona južno od Plešivice i Japetića prigorska zona intenzivno je naseljena i funkcionalno povezana s Jastrebarskim plešivičko prigorje – kontinuitet naseljenosti od pretpovijesti (polikultura) danas intenzivno obrađeno poljoprivredno područje naselja se nalaze u iskrčenom pojasu na visini 200-400 m – – u 14. niskog i pretežno pošumljenog područja u čijem središtu leži Crna mlaka (ribnjačarstvo od početka 20. i 15. st. st. st. Samobor i Karlovac – – u suvremenom razdoblju nagla depopulacija i deagrarizacija Žumberak zahtijeva revitalizaciju – čimbenici: ostvarivanje boljih prometnih veza (preduvjet) šumsko gospodarstvo moderno stočarstvo turizam i rekreacija – prirodne ljepote. pa Samobor dobiva status grada kad i Zagreb 53 . na kontaktu prigorja i nizine razvijaju se središta prigorje je posredno povezano sa Zagrebom jer funkciju trgovačkog središta tog područja vrši Jastrebarsko (5300) već u 13.intenzivno iseljavanje u SAD i Kanadu unutrašnje selidbe u Belu Krajinu preseljavanje u Zagreb.) – – gospodarski aktivno područje – u prigorju razvijeno vinogradarstvo. srednjovjekovne utvrde. izvorna naselja.

Medvednice i Sutle središnjim dijelom (I-Z) pruža se niz Strahinčica – Ivančica koja dijeli Zagorje na dva dijela sjeverno Zagorje – u porječju gornjeg i srednjeg toka Bednje (ivanečki i novomarofski kraj). no rast Zagreba u drugoj polovici 19. posuđe. a bakar se prerađivao u limove. lapor. negativno se odrazio na Samobor nakon Drugog svjetskog rata bilježi jači razvoj veliko turističko značenje – očuvana barokna jezgra. prestaje svaka rudarska djelatnost zbog iscrpljenosti ležišta – – – – do manufakturnog razdoblja po veličini nešto manji od Zagreba. prigorja i doline kontakt gorskih masiva i prigorja – najstarija zona naseljenosti (prirodni faktori pridonijeli zaštićenosti) prigorja – prirodno najpogodnija za naseljavanje građena od mekših neogenih sedimenata (pijesci. zbijena naselja 54 . uglavnom disperzna naselja sastavljena od zaselaka (do visine od 400 m) – doline nisu prirodno pogodne za naseljavanje naselja su nastala na kontaktu aluvijalne ravni i prigorja (ocjeditiji teren) prevladavaju nizna i okupljena.– centar važnog rudarskog područja te važno trgovačko-obrtničko središte u Rudama se još prije 600 godina talila bakarna ruda. pješčenjak) destrukcijskim padinskim i fluvijalnim procesima stvoren je rebrasti brežuljkasti reljef pogodna za tradicionalno polikulturno gospodarstvo → najveći broj naselja prevladavaju mala. kotlove… 1850. gravitira Zagrebu Prirodno-geografska obilježja Hrvatskog zagorja – – – u reljefu prevladavaju tri osnovna oblika: gore. Varaždinskotopličkog i Kalničkog gorja. bogato kulturno naslijeđe i privlačna okolica najbrži porast u proteklih tridesetak godina – danas satelitsko naselje Zagreba SJEVEROZAPADNI DIO Prostorna podjela – – odvojen od Zagreba bilom Medvedice. a od JZ dijela okolice rijekom Savom – Hrvatsko zagorje s Marijagoričkim pobrđem Hrvatsko zagorje – pretežno brežuljkast kraj između Maceljskog. gravitira Varaždinu južno Zagorje – u porječju Krapine ili Sutle. gline. st.

/km2 – još uvijek jedan od najgušće naseljenih dijelova Hrvatske) Naselja Hrvatskog zagorja 55 . – od 13.danas težište naseljenosti i gospodarskog života – od primarne važnosti bile su željeznička pruga dolinom Krapine (Zagreb – Varaždin) i Krapinčice (Zabok – Krapina) te industrija Razvoj naseljenosti Hrvatskog zagorja – – – tragovi naseljenosti od paleolitika (krapinski pračovjek) – Hušnjakovo kod Krapine naseljenosti i u rimsko doba – Aquae Iassae (Varaždinsko toplice) nakon rimskog doba uslijedio je prekid kontinuiteta naseljenosti sve do 13. Oštrc (1330. (108 st. naseljavaju se niži dijelovi poseban poticaj dale su željeznica (1886. st. – 272 000 st. i 14. Ivanec) te je težište naseljenosti preseljeno u niže dijelove – sredinom 19. sekundarna kolonizacija (intenzivnije od sredine 16. st.) prirodne prednosti i granična uloga (strateško značenje) okupljeno u sklopu tadašnje Zagorske županije srednjovjekovna naselja nastala su uz utvđene gradove – najnaseljeniji dio Hrvatskog zagorja u 13. 207 000 st. 224 000 st. je južna padina Ivančice – krajem 15.) Zagorje je zbog udaljenosti od ratnih zbivanja i relativne sigurnosti bilo imigracijski prostor – doseljava stanovništvo iz graničnih prostora s Osmanskim carstvom predvođeno plemstvom koje gradi brojne dvorce naseljavaju se niži prigorski dijelovi (do tada uglavnom pod šumom) nastaje veći broj manjih naselja – najčesće raštrkana (sastavljena od zaselaka)./km2). st. (118 st.). naseljava se prvenstveno uski podgorski pojas na kontaktu prigorja i gora na strmijim zaštićenijim lokalitetima utvrđuju se gradovi – Krapina (1193. Lobograd (1250. smanjenje broja stanovnika – 1991.). javila se agrarna prenaseljenost uzrok: gusta naseljenost i visoki prirodni prirast → jako usitnjavanje malih posjeda Zagorje postaje emigracijski prostor – stanovništvo iseljava u Zagreb i ostatak Središnje i Istočne Hrvatske – – unatoč emigraciji. Zabok. st. st. a uz ceste i putove nizna naselja – od 18.). nakon 1948. 2001. do sredine 17. Zagreb – Zabok – Varaždin dolinom Krapine i Zabok – Krapina dolinom Krapinčice) i industrija glavna naselja osnivaju se u dolini (Krapina. st. zbog visokog prirodnog prirasta stanovništvo raste do 1948. st. Grebengrad (1209.

(manja lokalna središta): Ivanec (5400) Krapina (4600) Lepoglava (4100) Bedekovčina (3500) Oroslavlje (3400) Zlatar (2900) Zabok (2900) Jakovlje (2600) Donja Stubica (2500) – važna manja lokalna središta i centri rada su: Novi Marof (2000) i Varaždinske Toplice (1900) – dio Varaždinske regije Stubičke Toplice (1800) Zlatar Bistrica (1600) Pregrada (1600) Krapinske Toplice (1300) Hum na Sutli (1300) Veliko trgovišće (1200) Marija Bistrica (1100) Konjščina (1000) Sveti Križ Začretje (880) Gornja Stubica (820) Bednja (770) 56 . fizionomska i funkcionalna preobrazba naselja (većina naselja urbanizirana) nema izrazitijeg središta za cijelo Hrvatsko zagorje najvažniji centri koji gravitiraju Zagrebu su Krapina (4600) i Zabok (2600) – bivše općine Ivanec i Novi Marof dio su Varaždinske regije Krapina (4600) – najvažnije naselje i županijski centar za veći dio Zagorja (Zagrebačka regija) smještena uz Krapinčicu.– izgradnjom željeznice započinje dnevna cirkulacija u Zagreb i industrijska središta Hrvatskog zagorja → socijalna. st. samo 10 ih ima više od 2000 st. industrijsko središte u 20. između gora Brezovice i Strahinčice na prometnom pravcu Zagreb – Maribor – Beč od 12. gubi dio funkcija – – – – od 600-tinjak naselja. razvija se kao trgovište. st. razvojem središnje položenog Zaboka. a od 19. st.

iako bi Zagorje trebalo biti sjeverno od Save i istočno od Medvednice Zaprešić (17 200) 57 . st. središte vlastelinstva Oroslavlje – industrijsko središte Stubičke Toplice – lječilište. etno-selo Kumrovec. Varaždinske bogato kulturno-povijesno naslijeđe (burgovi. Tuheljske. (3/4 ukupnog stanovništva) 2/3 naselja ima od 100 do 500 st. nalazište krapinskog pračovjeka. Krapinske. crkve. Savski Marof stanovništvo se ne smatra Zagorcima.Klanjec (560) – – – 95% naselja ima manje od 1000 st. dvorci. Brdovec. (50% stanovništva) mini konurbacija Oroslavlje – Stubičke Toplice – Donja Stubica – Gornja Stubica Donja Stubica (2500) – razvoj od 1960-ih nakon dobivanja općinskih funkcija Gornja Stubica – stare upravne funkcije. Zelenjak (suženje doline Sutle) Marijagoričko pobrđe – – – – – blagi reljefni oblici i bogata hidrografska mreža s brojnim proširenim dolinama povoljni uvjeti za izgradnju lokalnih cesta koje ovaj prostor spajaju s prometnom mrežom u dolini Krapine i sa Zagrebom povećano značenje naselja na glavnim prometnicama – dio Zagrebačke urbane regije veća naselja nastala duž glavne stare ceste: Zaprešić. razvoj industrije – faktor: radna snaga → radno-intenzivni pogoni (prvenstveno radno-intenzivna tekstilna industrija) veliki dio industrije do danas je prestao postojati – velika nezaposlenost veliki turistički potencijali – tektonska složenost zbog dodira alpskog. novo naselje izrazito urbanih funkcija Gospodarstvo – – – – – – – – do prije 100 godina najvažnija djelatnosti bila je poljoprivreda u 20. panonskog i dinarskog prostora → duž rasjednih linija nastali su topli izvori koji se turistički valoriziraju najvažnije toplice: Stubičke. spomenici) – Trakošćan (na brežuljku iznad gornje Bednje) i Veliki Tabor (kod Pregrade) Marija Bistrica – najvažnije hodočasničko središte u Hrvatskoj ostali društveni faktori: hodočasničko središte Trški Vrh kod Krapine.

Gorica 000) (33 Jugozapadni dio Samobor (15 000) Jastrebarsko (5300) Sjeverozapadni d.) razvija se kao željezničko križište pa se razvija industrija danas satelit Zagreba Tab. Stubica (2500) Stubičke T. Bistrica (1600) Pregrada (1600) Naselje 58 . bio je slabo razvijen (bez tradicije centra) nakon izgradnje pruge Zaprešić – Varaždin (1886. blizu utoka Krapine u Savu razvijao se kao trgovište. (1800) Z.– – – – smješten na starom cestovnom pravcu iz Zagreba prema Sloveniji. Zapređić (17 200) Krapina (4600) Bedekovčina (3500) Oroslavlje (3400) Zlatar (2900) Zabok (2900) Jakovlje (2600) D. Najveća naselja Zagrebačke regje Sjeveroistočni dio Sesvete (43 000) Kutina (14 800) Dugo Selo (8500) Ivanić-Grad (7700) Novska (7200) Vrbovec (4900) Križ (3500) Zelina (2900) Križ (1900) Kašina (1800) Novoselec (1200) Jugoistočni dio V.

značenje Varaždina slabi nakon izgradnje željeznice (1886.VARAŽDINSKA REGIJA – – – – površina 1990 km2 – 303 195 st. na koje se nadovezao veliki broj bjegunaca iz graničnih krajeva – zadržana autohtona kajkavska komponenta regija u cjelini ima emigracijski karakter – zagorski dio ima izrazito depopulacijski karakter – 59 . ali zaostaje zbog posavskog pravca – – – – – na osnovi valorizacije tih dvaju pravaca u srednjem vijeku su stvoreni uvjeti za formiranje varaždinskog čvorišta važnost Varaždina kroz povijest se mijenjala ovisno o političkim prilikama – u 18.. st. je postao važno političko. jača industrija i gospodarstvo najveće značenje za Varaždin i transverzalnom cestovnom pravcu njegovu regiju danas ima položaj na glavnom NASELJENOST – nikad pod turskom vlašću – održalo se starosjedilačko hrvatsko stanovništvo. st.) najgušće naseljena regija Hrvatske – 151 st.) formira se željezničko čvorište. s valorizacijom savsko-kupskog pravca. (2001./km2 administrativno podijeljena na Varaždinsku i Međimursku županiju sastoji se od četiri geografske cjeline: 1 ) varaždinska Podravina (varaždinski kraj) 2 ) ludbreška Podravina 3 ) Međimurje 4 ) sjeverno Hrvatsko zagorje – porječje gornjeg i srednjeg toka Bednje PROMETNO-GEOGRAFSKO ZNAČENJE – – jedna od najvažnijih regija Hrvatske u prometno-geografskom smislu križanje dvaju prometnih pravaca nadregionalne važnosti u Varaždinu: 1 ) transverzalni pravac srednje Podunavlje – sjeverni Jadran (koridor Vb) – najkraće povezivanje podunavskog Hrvatske“) zaleđa i jadranskog primorja („sjeverna vrata 2 ) longitudinalni pravac istočne Alpe – donja Podravina – prirodno povoljniji. kulturno i gospodarsko središte Hrvatske nakon 18.

a jača dnevna cirkulacija (pozitivni trendovi u odnosu na Hrvatsku) dnevna cirkulacija se odvija samo unutar regije (gravitacijski utjecaj ne obuhvaća cijelu regiju) URBANI SUSTAV – – slabo razvijen – veća naselja su jedino Varaždin i Čakovec Varaždin i Čakovec čine jezgru regije s više od polovice zaposlenih prometno lako dostupni iz okolice – jaka dnevna cirkulacija velika uloga industrije čine morfološki cjelinu. – u 12. Prelog. Ludbreg. ali funkcionalno nisu čvršće vezani (nema jake dnevne cirkulacije između) – između se nalaze Nedeliće i Pušćine (kontinuirano naseljen prostor) – preostali dio je periferija s manjim centrima rada: Ivanec. slabi emigracija. ilirske (Jasi) i rimske naseljenosti (kod Petrijanaca i Varaždinskih Toplica) ime Varaždina prvi put se spominje 1181. Lepoglava. st. Novi Marof. uz utvrdu je postojalo i naselje 60 .– – nakon 1961. Mursko Središće Ivanec – Lepoglava – „dvojni grad“ decentralizacija industrije iz Varaždina – najznačajnija osovina urbanizacije Novi Marof – Varaždin – Čakovec – Mursko Središće VARAŽDINSKA PODRAVINA – izražena reljefna zonalnost: 1 ) aluvijalna nizina Drave 2 ) pleistocenska dravska terasa 3 ) plitvička udolina 4 ) osojno tercijarno podgorje Maceljskog i Varaždinsko-topličkog gorja – – težište naseljenosti na kontaktu dravske terase i niže poplavne zone uz Dravu (prolazi i cesta) Varaždin je nastao u području povišenih pleistoceskih sedimenata između aluvijalnih nizina Drave i Plitvice Faze historijsko-geografskog razvoja Varaždina 1 ) Do 1209. godine – – – tragovi naseljenosti iz paleolitika – špilja Vindija tragovi neolitske. Varaždinske Toplice.

st. drvna…) širenje grada duž prometnica 6 ) Nakon Drugog svjetskog rata 61 . – 1886. veliki požar naprasno je prekinuo razvoj Varaždina spora obnova zbog gubitka političkih i vojnih funkcija stari dio grada postupno se stapa s predgrađima u homogenu cjelinu jača agrarna funkcija. do kraja 15. – – – 1886. središte vojnog generalata razvoj obrta i trgovine → 16.) dvojnost: starogradska općina i općina slobodnog i kraljevskog grada proglašavanje slobodnim kraljevskim gradom privuklo je trgovce i obrtnike (cehovi) grad se širi u smjeru izlaznih cesta prema Grazu i Zagrebu u 13. st. političko središte Hrvatske – sjedište bana i Kraljevskog vijeća grade se kamene i zidane barokne palače. – – – – – vojnička funkcija – od 1547. st. je zlatni vijek varaždinskog obrta u razdoblju 1756. – 1776. – 1945. prva željeznička pruga: Zaprešić – Varaždin – Čakovec postupni razvoj industrije baziran na staroj obrtničkoj tradiciji. crkve i samostani – danas očuvana barokna jezgra u 18. st. status slobodnog kraljevskog grada (kralj Andrija II. oko 6000 stanovnika (više stanovnika od Zagreba) 4 ) 1776. posebno nakon Prvog svjetskog rata (tekstilna. godine – – – – 1776. razvija se kao gradsko središte 2 ) Od 1209.– od 12. u predgrađa doseljava seosko stanovništvo (nakon ukidanja kmetstva) 5 ) 1886. st. – – – – – 1209. do 1776. st. oko 250 stanovnika 3 ) Od početka 16. kožna.

– oko 30 000 zaposlenih → jaki centar rada 2001. Tužno. povećanje za 2. 1961. – 1961. – nakon 1961. Vinica. 41 400 st. dvorci… i okolice – očuvana jezgra Varaždina. 41 800 st. 26 400 st. Trnovec naselja u podgorskoj zoni – Vratno.5 puta (istodobno u Zagrebu 19 puta) 1869. Ostala naselja varaždinske Podravine – – – – naselja na kontaktu dravske terase i niže zone – Petrijanec. groblje padine Varaždinsko-topličkog gorja – vinogradarski kraj sa središtem u Varaždin Bregu MEĐIMURJE – – između Drave. 10 600 st. Kneginec turističko značenje Varaždina (hortikulturni spomenik). uslijedio je brži rast zbog industrijalizacije 1991. Mure i Međimurskih gorica u prošlosti periferan i granični položaj – u suvremenim uvjetima europskih integracija i transgraničnog povezivanja ima povoljan položaj („sjeverna vrata Hrvatske“) Geografske cjeline 1 ) Gornje Međimurje – brežuljkasti reljef (383 m) → voćarsko-vinogradarska orijentacija – – manja gustoća naseljenosti → disperzna naseljenost i mala naselja veća prometna izoliranost 2 ) Donja Međimurje – prevladava nizinski reljef 62 . Beletinec. Sračinec.– – – podižu se suvremeni stambeni blokovi širi se stara i podiže nova industrija funkcionalni zoning: stara jezgra – tercijarne djelatnosti jug i istok – industrija – zbog jake funkcije rada formira gradsku regiju sa susjednim urbaniziranim područjima Razvoj naseljenosti Varaždina – – – – – u razdoblju 1869.

ali nije doživio veći rast do izgradnje željeznice (1850. Baranja. i 17. 15 800 st. 2250 st. 16 000 st.) 1991. – 1918. 118 400 st. 5000 st.) 1860. Europe (Austrija. u 16. slovenski centri rada (Ljutomer. st. 119 900 st.– – – – orijentacija na ratarstvo i stočarstvo prevladavaju grupirana i veća naselja – na rubu riječnih terasa i naplavnih ravni gušća mreža centralnih naselja bolja prometna povezanost 3 ) Srednje Međimurje – šira kontaktna zona između gornjeg i donjeg Međimurja – – – težište naseljenosti Međimurja s centrom Čakovcem (15 800) zbog gravitacijske snage Čakovca i povoljnog prometno-geografskog položaja dolazi do prerazmještaja naseljenosti u ovu zonu u perifernim dijelovima gravitacijski utjecaj Čakovca slabi jači utjecaj susjednih centara – Varaždin. i 19. Ostala veća naselja 63 . – 1991. kao utvrda. Njemačka. obrtničko i trgovačko središte. 2001. Švicarska) i prekooceanske zemlje (za razliku od Zagoraca koji iseljavali samo u ostatak Hrvatske) 1991. glavno središte obitelji Zrinski u 18./km2 – jače se odrazilo iseljavanje na prirodni prirast bivša Općina Čakovec je jedina općina u Hrvatskoj koja je postala Županija – – – Čakovec (15 800) – – – – – osnovan u 13. Podravina. prvenstveno zahvaljujući industriji) 2001. Ptuj) formiranje manjih lokalnih centara rada Razvoj naseljenosti Međimurja – – – nikad pod turskom vlašću – očuvana autohtona kajkavska hrvatska komponenta unatoč pripadnosti Mađarskoj (1719. st. Motovun). do 1991. unatoč iseljavanju – emigracija u ostale dijelove Hrvatske (Slavonija. Koprivnica. izgrađena željeznička pruga (prva na području današnje Hrvatske) – jak razvoj industrije i ostalih gospodarskih grana → porast broja stanovnika (1900. – više od 18 000 zaposlenih – jedini veći hrvatski grad s više zaposlenih nego stanovnika (jak centar rada. ili 162 st.) jedan od etnički najhomogenijih krajeva Hrvatskoj (prvenstveno zbog pripadnosti Zagrebačkoj biskupiji) stalni porast broja stanovnika u razdoblju 1857.

između Varaždina i Koprivnice tri geografske cjeline. koprivnička. ali se zbog blizine Varaždina i Koprivnice nije razvio u veće naselje 2 ) aluvijalna nizina uz Dravu. gravitira Koprivnici 3 ) donja ili slavonska Podravina – između Drave i papučko-krndijskog niza. u 19. Goričan (3100). 1 ) pleistocenska terasa – 10 m viša od aluvijalne ravni Drave i sigurna od poplava najnaseljenija zona – težište na južnom rubu terase uz podravsku magistralu najgušće naseljena i najstarija naselja na izlazu Bednje u podravsku nizinu je Ludbreg (3500) – nakon prolaska podravske ceste i pruge jače se razvija. na cesti Varaždin – Čakovec Mursko Središće (3300) – najveće naselje sjevernog Međimurja (uz Muru). gravitira Osijeku (dio Istočne Hrvatske) – često se manji dijelovi Podravine nazivaju prema vodećim naseljima – ludbreška. Donja Dubrava (2300) i Mursko Središće (3300) Prelog (4300) – na južnom rubu međimurske dravske terase (15 km JI od Čakovca). đurđevačka. izdužen u smjeru SZ – JI s obzirom na gravitacijsku usmjerenost pojedinih dijelova dijeli se na tri veća dijela: 1 ) gornja Podravina – između Drave i zagorskih gora. jako trgovačko središte i najveće međimursko naselje Nedelišće (4400) – drugo najveće međimursko naselje. Plitvicu i Bednju – izložena plavljenju i rjeđe naseljena naselja na višim dijelovima naselja zbijena i izdužena uz lokalne ceste 3 ) brežuljkasto varaždinsko-topličko i kalničko podgorje najviša zona naseljenosti 64 .– relativno gusta mreža centralnih naselja (posebno u nižim dijelovima) – nekoliko manjih centara rada – Prelog (4300). Kotoriba (3300). virovitička Podravina… Ludbreška Podravina – – dio gornje Podravina uz donji tok Bednje. do 1960-ih rudarsko središte s bogatim naslagama ugljena u okolici Štrigova (540) – najvažnije naselje gornjeg Međimurja i središte vinarstva – – – – LUDBREŠKA PODRAVINA Podravina – – nizinski kraj južno od rijeke Drave. st. gravitira Varaždinu 2 ) srednja ili bilogorska Podravina – između Drave i Bilogora.

nego je veća naselja: Bjelovar (28 000). Sisak.razbacana mala naselja i osamljena gospodarstva – gospodarsku osnovu čine tradicionalna poljoprivreda. Lipik (2300) – – gravitacijski utjecaj Bjelovara sužen je na područje između Bilogore i Moslavačke gore (veći dio Lonjsko-ilovske zavale) bilogorska Podravina (sjeverno od Ilove) i zapadni dio Lonjsko-ilovske zavale (oko Križevaca) gravitiraju Koprivnici – sekundarni centar (malo manja od Bjelovara). ribnjačarstvo. a na nju se nadovezala pruga Suhopolje – Daruvar – Pakrac (orijentacija pruge prema Mađarskoj) tek 1897. Karlovac) – razlozi: 1 ) slabiji prometno-geografski položaj – svi prometni pravci (posebno željeznički) prolaze rubnim dijelom regije i zaobilaze Bjelovar koji je u geografskom središtu raspršena: 2 ) ne postoji izrazita koncentracija stanovništva u jednom naselju. Đurđevac (6600). Čazma (2900). sitna industrija i vjerski turizam (vjersko središte Ludbreg) BJELOVARSKA REGIJA PROSTORNI OBUHVAT – – zauzima istočni dio Zagrebačke makroregije Bjelovar (regionalni centar) zaostaje veličinom i važnošću za ostalim regionalnim centrima Središnje Hrvatske (Varaždin. ali prometno-geografski i gospodarski začajnija Bjelovarsko-koprivnička regija → PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ – – – – – sve do izgradnje željeznice regija je bila prometno periferna (izvan prometnih pravaca) za Austro-Ugarske izgrađena je relativno gusta mreža željezničkih pruga prema susjednim mađarskim centrima 1870. pruga Suhopolje – Pakrac je izgradnjom dionice Pakrac – Banova Jaruga spojena s posavskom prugom i Zagrebom 65 . Virje (3700). Grubišno Polje (3200). Garešnica (4300). Suhopolje (2900). izgrađena pruga Virovitica – Barcz. izgrađena pruga Gyekenyes – Koprivnica – Zagreb (dionica magistralne pruge Budimpešta – Rijeka) – najvažnija pruga (zaobišla Bjelovar) 1885. Koprivnica (25 000). Pakrac (4800). Pitomača (5700). Virovitica (16 000) i Križevci (12 000) manja naselja: Daruvar (9800).

) nove promjene: u pogranične krajeve (između Lonje. u dolinskom prostoru Pakre) najugroženije je bilo područje s obje strane Ilove prekid kontinuiteta u trajanju od 143 g. Gradišće) na opustjelo područje doselilo je novo stanovništvo iz Bosne – muslimani (u gradove) i vlaško stanovništvo (u brežuljkasta ruralna područja) – posebno „Mala Vlaška“ (prostor najizrazitije naseljenosti između Papuka i Psunja. daruvarsko-pakrački kraj) te je nastao veći broj burgova.– – – – Bjelovar je 1894. odvojcima spojen s Križevcima. Moslavačka gora. – – nakon poraza Turaka kod Siska (1593. podizali mlinove. a niži dijelovi bili su slabo naseljeni u tursko doba uslijedile su velike promjene u zapadnim krajiškim krajevima (kalničko prigorje i koprivnička Podravina) zadržalo se autohtono starosjedilačko stanovništvo nadopunjeno novodoseljenim uskocima (Bilogora i okolica Čazme) iz središnjeg i istočnog dijela većina stanovništva iselila je u sigurnije dijelove (Štajersku. Česme i Glogovnice te u đurđevačkoj Podravini) doseljava novo stanovništvo vlaško stanovništvo iz istočnog dijela djelomično iseljava – – – – današnja složena etnička struktura stanovništva posljedica je preseljavanja u turskom razdoblju i planskog naseljavanja u postturskom razdoblju u drugoj polovici 17. ali nedostatak je položaj izvan podravske magistrale – HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ – u srednjem vijeku gusto su bili naseljeni viši dijelovi (kalničko prigorje. st. a sporedni krakovi su Križevci – Bjelovar – Kloštar Podravski i Suhopolje – Daruvar – Banova Jaruga → Bjelovar na periferiji za razvoj bjelovarskog cestovnog čvorišta važno je osuvremenjivanje cestovnih prometnica. izvršava se parcelacija velikih posjeda i doseljava veliki broj kolonista: Česi – bolje metode obrade zemlje.) započinje nova kolonizacija s raznih strana – osnovana su mnoga nova i obnovljena mnoga stara naselja (često s drugim imenom) u drugoj polovici 19. nastaje nova struktura naseljenosti – nizna ušorena naselja odražavaju rebrastu strukturu reljefa („riblja kost“) nakon oslobođenja Virovitice (1684. a 1900. s podravskom prugom (do Kloštra Podravskog) nakon Prvog svjetskog rata pruga Koprivnica – Zagreb postala je dionicom pravca Zagreb – Osijek nakon Drugog svjetskog rata obnovljen je međunarodni promet iz Budimpešte te se tek tada počinju jače razvijati naselja na toj pruzi (Koprivnica i Križevci) danas je glavni željeznički pravac Zagreb – Koprivnica – Osijek. Kranjsku. st. ciglane i pilane te uveli ribnjačarstvo 66 .

kao posljedica smanjenja prirodnog prirasta. Ukrajinci. Bilogore. a manje u dolinama 67 . smanjenje za 12%) 2001.). povećao se za oko 90% nakon 1961. nešto Srba i optanti iz Mađarske nakon 1945. Kalnika. – 1991. Talijani. smanjenje za 10%) – relativno rijetko naseljeno (nepovoljni prirodno-geografski uvjeti) LONJSKO-ILOVSKA ZAVALA Prirodno-geografska obilježja – – – – – – obuhvaća veći dio porječja Lonje. jača dnevna cirkulacija u centre rada 1961. – 56 st. Mađari (otišli većinom nakon 1945. Međimurja i Bosne te preuzimaju zapuštena imanja Nijemaca i Mađara RAZVOJ NASELJENOSTI – – – – – – – zbog snažne kolonizacije i visokog prirodnog prirasta broj stanovnika od 1857. dolazi do smanjenja broja stanovnika ruralni egzodus – depopulacija seoskih naselja i preseljavanje u Zagreb i lokalna središta nakon 1970.). Česme. često izložene poplavama i u ravnjak prelaze strmim pregibima visine do 10 m Moslavačka gora (489 m) – nema vidljive veze s ostalim gorjem./km2 (1961. 410 000 st. – 62 st. terasama i nižim hrptovima. najvažniji u Hrvatskoj eksploatacija započela 1930-ih jača eksploatacija nakon Drugog svjetskog rata i otkrića ležišta na obodu Lonjskog polja (oko Ivanić-Grada i Novske) → razvoj Kutine Naselja – većina naselja na pleistocenskom ravnjaku./km2 (1991. do 1961.doseljavaju i Slovaci. – 71 st. 324 000 st. Poljaci – – početkom Prvog svjetskog rata doseljavaju Hrvati. – 2001. doseljavaju kolonisti iz Hrvatskog zagorja. Papuka i Psunja blago valovit viši prostor (prekriven pleistoceskim šljunkom s ilovinama) u koji su rijeke usjekle svojim plitkim dolinama riječne doline (2-4 km) – prekrivene aluvijalnim naplavinama (glinom). 359 000 st. Ilove i Pakre – prostor između Medvednice../km2 (5783 km2) 1991. – 1945. potočnim dolinama raščlanjena na niže grebene rub zavale uz Papuk i Psunj (JI rub) – najviši rub. Nijemci (većina iselila 1943. vezan uz rasjednu liniju na kojoj izviru topla vrela u Daruvaru i Lipiku moslavački naftonosni bazen – uz podravski.

podno Lepavinskog prijevoja – najpovoljniji prijelaz iz Podravine u Posavinu jedan od najstarijih gradova sjeverne Hrvatske – castrum se spominje 1180. Bjelovara i Koprivnice nije se razvio u regionalno središte Daruvar (9800) – važno naselje u antičko doba – Aquae Balissae – izvori tople vode 68 . a poslije postaje trgovačko. razvoja sajmišnih. a 1252.. središte županije Turci ga nisu osvojili. gospodarskih. crkve i javne zgrade (slično kao u Novoj Gradiški. st. obrtničko i obrazovno središte izgradnje pruge Budimpešta – Rijeka pridonijela je gospodarskom i demografskom razvoju. a naročito za vrijeme kolonizacije od sredine 19. za Vojne krajine – tipični krajiški grad s velikim središnjim trgom oko kojeg su vojarne. Gospići. ali zbog blizine Zagreba. kulturnih i upravnih funkcija razvija se u najveći grad lonjsko-ilovske zavale – Križevci (11 400) – – – – – smješten na južnim padinama Kalnika. na mjestu starijeg naselja Belovca mlađe naselje osnovano 1756. st.) i zbog plodne okolice. do 19. formirali jedinstvene neprekinute nizove velikih sela duž glavnih cesta – – u višim prigorskim zonama prevladavaju raštrkana naselja najveća naselja: Bjelovar (27 000) Križevci (11 000) Daruvar (9800) Pakrac (4700) Garešnica (4200) Grubišno Polje (3100) Čazma (2800) Lipik (2300) Bjelovar (27 000) – – smješten na južnim obroncima Bilogore. dobiva status slobodnog kraljevskog grada od 12. Karlovcu…) nakon ukidanja Vojne krajine dobiva status slobodnog kraljevskog grada (1874.– karakteristična nizna (ušorena) naselja kao posljedica rebrastog reljefa nastaju od razdoblja Vojne krajine.

Pakrac (4700) – – – smješten u dolinskom proširenju Pakre. do 15. središte sandžaka u istočnom dijelu Moslavine važnošću se ističe Garešnica. st. a od 1756. (u posjedu templara). Veliki Banovac. spominje se današnji naziv – posjed Antuna Jankovića koji nastavlja kupališno-lječilišnu tradiciju naseljavanjem domaćih i stranih obrtnika razvija se kao trgovište. u pakrački kraj doseljava talijansko stanovništvo – očuvalo svoje običaje i jezik te većinsko u nekim naseljima (Ploštine. a u turskom razdoblju je sjedište sandžaka (nakon Čazme i prije Cernika) nakon oslobađanja od Turaka. st. Strižićevac. st. između ostalih. prerada slatkovodne ribe) glavno središte Čeha u Hrvatskoj – doseljavaju u grad i okolicu od 1820. razvija se kao trgovište u turskom razdoblju u 16. a u JI podnožju Bilogore Grubišno Polje – veliki ribnjaci u okolici SREDNJA PODRAVINA prostire se između Bilogore i Drave Reljefne cjeline 1 ) Aluvijalna ravan Drave 69 . od izgradnje perivoja francuskog tipa u 19. st. a danas i kao manje industrijsko središte (proizvodnja piva. u SZ podnožju Psunja – najlakši prijelaz u Požešku kotlinu prvi put se spominje 1237. Kapetanovo Polje) danas fizički srastao s Lipikom (2300) – izvori tople vode poznate još u rimsko doba (Thermae Jaracenes). od 13.– – – u srednjem vijeku postoje tri naselja. jedno od najpoznatijih europskih termalnih lječilišta – Čazma (2800) – – – – glavno naselje SZ Moslavine osnovana u 13..

Fernandinovac…). st. goli pijesak – vjetar je lako pokretao pješčane dine i prekrivao usjeve → „hrvatska Sahara“ 3 ) Tercijarno brežuljkasto područje Bilogore (309) – – – – duga. st. grade brojni odvodni kanali kojima je isušen velik dio močvarnih i plavljenih površina (bereka) veliko bogatstvo pijeska i šljunka veliki hidroenergetski potencijal – izgrađeno nekoliko HE na hrvatskom dijelu Drave – – – – 2 ) Pleistocenski ravnjak s pješčanim područjem – – brojne riječne terase s naslagama gline (posebno na dodiru s Bilogorom). Šandrovac. manje promjene toka) u prošlosti je često mijenjala tok – brojni mrtvi rukavci i suha korita s obje strane rijeke u Prekodravlju (istočno od Koprivnice) je Drava do 16. jednom od najbogatijih nalazišta plina u ovom dijelu Europe 70 . a eksploatacija nafte započinje 1966. st. Gola. započinje eksploatacija plina u Molvama. niska. Repaš) su ostala sjevernije od nje pomicanje vidljivo i u nepodudaranju s mađarsko-hrvatskom granicom (prati stari tok) područje je podložno poplavama pa se od kraja 19. a na južnoj se nalazi rebrasto prigorje pogodna za razvoj vinogradarstva i voćarstva od 1860-ih do 1960-ih eksploatacija bogatih naslaga ugljena Podravski bazen – – – – velika ležišta nafte i zemnog plina ispod slojeva pijeska i pješčenjaka neogene starosti prva istraživanja nafte i plina započela su prije više od 100 godina oko Ludbrega 1960-ih pronađena su prva veća polja (Jagnjedovac. tekla nekoliko kilometara sjevernije (današnjim tokom Ždalice). Ždala.– – – prirodna okosnica je Drava – u ovom području poprima nizinska obilježja (nizvodno od Terezina Polja. šumovita uzvisina koja razdvaja porječja Save i Drave (oko 70 km) sjeverna strana je strmija. a zatim je počela teći južnije i neka naselja (Gotalovo. pijeska i šljunka Đurđevački peski – valovito pješčano područje oko Đurđevca (debljina do 80 m) danas uglavnom prekriveni vegetacijom do početka 20. 1973.

st. Virovitica. farmaceutska…) Šoderica – kupalište SI od Koprivnice. st. a neki su pretvoreni u stalna sela (npr. stanovnici iz sela Strug preselili su 3 km južnije u novo naselje Hlebine u 19. Đurđevac. st. uglavnom starija i sastavljena od više zaselaka najvažnija naselja smještena uz uz podravsku cestovnu ili željezničku magistralu (Koprivnica. ima status slobodnog kraljevskog grada u turskom razdoblju vojnokrajiško uporište. i 18. a od 1356. Pitomača…) konaci – periodične naseobine u blizini Drave. Virje i Novo Virje) – u prošlosti su zbog poplavnosti terena bilježena „premještanja“ čitavih sela na ocjeditije položaje u 16. a nakon Drugog svjetskog rata podignuta je Podravka (najveće prehrambeno poduzeće u Hrvatskoj) i ostale industrije (drvna. stanovništvo iz Broda na Dravi preselilo je u Fernandinovac – najvažnija naselja: Koprivnica (25 000) Virovitica (15 500) Đurđevac (6600) Virje (3700) Koprivnica (25 000) – – – – – – – glavno središte bilogorske Podravine smještena na najpovoljnijem prijelazu iz Podravine prema gornjoj Posavini važno željezničko raskrižje – mađarsko-jadranski i podravski pravac prvu put se spominje 1272. a u 17.) industrijski razvoj započinje nakon Prvog svjetskog rata s razvojem kemijske industrije. a u rječnim dolinama i pobrđima ima ih malo niže zone – veća zbijena i nizna naselja Bilogora – gomilasta naselja. važan dio turističke ponude – Virovitica (15 500) 71 . tekstilna. sastavljene od zaselaka ili osamljenih kuća obično naseljene od proljeća do kasne jeseni pripadali su obiteljskim zadrugama iz sela udaljenijih od Drave raspadom zadruga neki konaci su napušteni.. trgovačko i obrtničko središte jači razvoj nakon izgradnje pruge Budimpešta – Zagreb (1870.Naselja – – – – – većina naselja nastala je na ocjeditijim terasama.

se razvijaju obrt i trgovina. do kraja 17.. st. st. u predtursko doba trgovište Turci su opsjedali grad 1552. i industrija temeljena na lokalnim sirovinama (šećerana. drvna industrija) do Prvog svjetskog rata nije bilo razlike u veličini Bjelovara. st. od sredine 16. Križevaca i Virovitice dvorac grofa Pejačevića – dio turističke ponude Đurđevac (6600) – – – – – manje industrijsko središte – drvna i kožarska industrija križište cestovnih prometnica (podravska magistrala i Zagreb – Bjelovar – Đurđevac) te na podravskoj željezničkoj pruzi prvi put se spominje 1270.– – – – – – – – smještena na pleistocenskoj ravni podno Bilogore. ali ga nisu osvojili zbog ispaljivanja pilića iz topova (picokijada). st. u sklopu vojne krajine do izgradnje pruge Budimpešta – Zagreb Đurđevac i Virje su bili najveća naselja srednje Podravine KARLOVAČKA REGIJA – – prijelaz između Središnje i Gorske Hrvatske izrazito prometno značenje: 72 . tvornica duhana. trgovačko i industrijsko središte srednje Podravine u srednjem vijeku jedan od najvećih gradova sjeverne Hrvatske – prvi put se spominje 1234. Koprivnice. a od 19. pod Turcima u 18. na pola puta između Varaždina i Osijeka križište longitudinalnog i transverzalnog prometnog pravca prometno..

Senja i Rijeke potkraj 19. naseljeniji.već od 18. snažan cestovni promet (dio podunavsko-sjevernojadranskog transportog puta) – čvorišno značenje: pretovar robe s brodova (iz Save i Kupe) na kola i prijevoz do Bakra. st. željeznica – tranzitno značenje (posebno u automobilskom značenju) GEOGRAFSKE (GEOMORFOLOŠKE) CJELINE 1 ) Žumberak (zapadni dio – kupčinski i radatovićki kraj) 2 ) karlovačka zavala (karlovačko Pokuplje) 3 ) zaravni karlovačkog krša 4 ) Kordun 5 ) Petrova gora 6 ) Ogulinsko-plaščanska udolina (dio Gorske Hrvatske) Žumberak – – Samoborsko gorje i središnji ravnjak – gravitiraju Zagrebu Kupčinski kraj – uz rijeku Kupčinu sjeverni dio – krški oblici u krednim vapnencima južni dio – niži. s gušćom mrežom tokova u trijaskim stijenama – Radatovićki kraj – južno od Svete Gere najsuši dio prevladavaju kredni sedimenti – izrazita krška obilježja orijentiran prema Ozlju (i Metliki u Sloveniji) Karlovačko Pokuplje (karlovačka zavala) – Karlovačko Pokuplje – prirodna os je rijeka Kupa srednji tok Kupe (od Severina do Ozlja) – duboka uska kanjonska dolina u krškoj zaravni donji nizinski tok (od Ozlja) – teče kroz tercijarne i kvartarne naslage i prima najviše pritoka hidrografsko čvorište u karlovačkoj zavali 73 . st.

mnogo veće značenje u prošlosti – dio podunavsko-sjevernojadranskog transportog sustava (u tome je sudjelovalo i stanovništvo starih sela na šljunkovitim nanosima s transportom pijeska, šljunka i drva)

karlovačka zavala najniži dio karlovačkog Pokuplja (duga 30 km, široka 25 km) – većinom sjeverno od Kupe najniži dio je Crna mlaka – subsekventna zavala zbog koncentracije tekućica, prevladavaju močvare sa šumama hrasta lužnjaka (Draganićka šuma) dio močvara je pretvoren u ribnjake hidromelioracijski radovi – izgradnja kanala Kupa-Kupa i brojnih manjih kanala radi gospodarskog iskorištavanja naselja u sjevernom dijelu gravitiraju Zagrebu (Pisarovina, Jamnica, Klinča Sela…) na jugozapadnom rubu smješten Karlovac – na kontaktu pleistocenskih i holocenskih naslaga s kršem (slunjska ploča) nepropusnih

Zaravni karlovačkog krša

– –

područje niskog i plitkog krša, prekrivenog vegetacijom – zeleni krš prijelazno područje između Pokuplja i Korduna (između Kupe i Mrežnice)

Kordun

granice: S – Pokuplje I – Banovina J – Plješivica JZ – Mala Kapela Z – Mrežnica

– – – – –

od fr. Cordon militaire prevladavaju niske, otvorene vapnenačke zaravni (200-300 m) istočno od Korane – nepropusne stijene (Petrova gora) zapadno od Korane – čisti kredni vapnenci vrlo razvijeni krški oblici, posebno ponikve (tzv. boginjavi krš); često prekrivene vegetacijom (plitki pokriveni krš) riječna mreža prilagođena sastavu i nagibu terena – rijeke teku od juga prema sjeveru: zbog krških obilježja terena često su u vapnencima usjekle kanjone Korana (glavni tok) – istječe iz Plitvičkih jezera i prije Karlovca prima najveću pritoku Mrežnicu

74

Dobra – dijelom toka protječe kroz karlovački krš i Pokuplje Glina – granica Korduna i Banovine Slunjčica – u selu Rastoke se grana na nekoliko rukavaca i preko sedrenih barijera u dvadesetak slapova ulijeva u Koranu (u prošlosti su se koristili za pokretanje mlinova) – čimbenik razvoja turizma

Petrova gora (512 m)

– – – –

jezgra građena od paleozojskih škriljaca i starijih stijena s dosta rudnih ležišta rubni brežuljci – mladotercijarna starost → razvijen reljef zbog nepropusnih stijena mreža manjih tekućica je gusta → zbog obilja vode naseljenost je relativno gusta veća naselja: Perna, Steničnjak, Krstinja

RAZVOJ NASELJENOSTI

– –

2001. oko 115 000 stanovnika ili 39 st./km2 – rijetko naseljeni krški prostor do 16. st. naseljenost je bila rijetka mjestimično naseljena podgrađa i prostori oko feudalnih gradova (Ozalj i Dubovac uz Kupu, Žumberak, Slunj i Skrad uz Koranu, Perna uz Petrovu goru…) naselja su bila smještena u višoj zoni radi zaštite od poplava – žumberačka i ostala ocjeditija prigorja, krške zaravni krajem 15. st. nastaje veći broj trgovišta uz Kupu i Koranu

– → →

turske provale – iseljava hrvatsko stanovništvo; veliki dijelovi potpuno su opustjeli (posebno južni dio Korduna) sjeverni dio krškog Pokuplja – kontinutitet naseljenosti; očuvalo se staro stanovništvo pa danas prevladava stari seljački, hrvatski katolički element južni dio – prekid kontinuiteta naseljenosti 150 godina potpuna pustoš – terra deserta ili ničija zemlja mirom u Sremskim Karlovcima (1699.) granica se pomiče na Unu vonokrajiška kolonizacija – doseljavaju stočari vlasi

→ →

Petrova gora – potpuno prekid naseljenosti tijekom 150 godina ovaj prostor je bio prostor stare naseljenosti, a novom kolonizacijom je nastala potpuno nova struktura naseljenosti

– – –

1857. u Karlovačkoj regiji je živjelo više stanovnika nego danas maksimum naseljenosti zabilježen je 1931. – 200 000 st. slunjski kraj – do kraja 19. st. najnaseljeniji dio zbog osigurane egzistencije stanovništva unutar Vojne krajine

75

nakon razvojačenja 1881.uslijedila je stagnacija nakon Drugog svjetskog rata nagli pad

– –

stalna depopulacija – samo karlovački kraj bilježi stalan porast broja stanovnika 2001. 115 000 stanovnika

KARLOVAC

– – –

smješten na hidrografskom čvorištu četiri rijeke položaj na spoju panonskog i dinarskog prostora (prometni pravac Panonija – Primorje) → križište putova prema moru povoljan regionalni i nadregionalni položaj

Četiri faze razvoja

1 ) Vojnička faza (od 1579. do početka 18. st.) – –
1579. započela izgradnja renesansne utvrde radi obrane od Turaka lokacija je izabrana zbog male udaljenosti tadašnje turske granice (Cazinska krajina) i slovenske granice (Bela Krajina) (oko 50 km) te je postojala opasnost od cijepanja Hrvatske na dva dijela i daljnjeg prodora Turaka stare utvrde Ozalj, Dubovac i Turanj nisu u novim uvjetima ratovanja mogle zadovoljiti obrambenu funkciju pa je na inicijativu nadvojvode Karla Habsburškog izgrađen Karlovac na sutoku Kupe i Korane (nepristupačno područje) izgrađena je prostrana tvrđava nizinskog tipa u obliku šesterokrake zvijezde unutar bedema planski se gradi novi renesansni grad – središnji trg, ortogonalna mreža ulica, vojarne i ostale zgrade u 16. i 17. st. izrazita vojno-obrambena funkcija nakon 1699. vojno značenje Karlovca opada, a do izražaja dolazi prava vrijednost geografskog položaja Karlovca

– – – –

2 ) Prometno-trgovačka faza (od početka 18. st. do 1873.) –
izgradnjom kombiniranog podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava Karlovac postaje glavni terminal za pretovar panonskog žita i slavonskog drva (hrast lužnjak) s brodova na kola i prijevoz prema jadranskim lukama (Rijeka, Bakar, Novi Vinodolski, Senj) izgradnja novih prometnica: 1726. Karolinska cesta (Karlovac – Bakar – Rijeka) 1779. Jozefinska cesta (Karlovac – Senj) 1811. Lujzinska cesta (Karlovac – Delnice – Rijeka)

76

49 000 st. 13 000 st. st. do Drugog svjetskog rata) – – – – – izgradnja željezničke pruge Budimpešta – Zagreb – Rijeka (1873. ali slaba funkcionalna povezanost – dvojno naselje u OSTALA NASELJA KARLOVAČKE REGIJE Duga Resa (6600) – – – smještena na pruzi Zagreb – Rijeka – osnovana krajem 19. razvoj industrije koja se bazira na: jeftinoj radnoj snazi lokalnim sirovinama (drvo i prehrambeni proizvodi iz okolice) hidroenergetskom potencijalu – Karlovac se širi sjeverno od Kupe i postupno razvija centralne funkcije 4 ) Suvremena faza (nakon Drugog svjetskog rata) – – – – daljnji razvoj industrije (metalna. 2001. 1884. – smanjenje zbog iseljavanja srpskog stanovništva – Karlovac je danas prostorno srastao s Dugom Resom morfološkom smislu. 1961. 32 000 st. 60 000 st. 40 000 st. 8000 st. opskrba HE. kožarska) i ostalih funkcija daljenje teritorijalno širenje (sjeverno od Kupe) razvoj Karlovca u pravi regionalni centar porast broja stanovnika: 1953.– razvoj trgovine i širenje grada izvan zidina – „zlatno doba trgovine“ i „zlatno doba Karlovca“ 3 ) Industrijska faza (od 1873. 1991. osnovana industrija pamučnih proizvoda bazirana na lokalnoj radnoj snazi naselje se nije razvilo sve do poslije Drugog svjetskog rata – doseljava stanovništvo (radna snaga) iz okolnih zaselaka. 1890. dobar prometni položaj za nabavu sirovina → razvoj industrije 77 .) – Karlovac gubi značenje čvorišta prelazak iz „zlatnog doba“ u duboku ekonomsku krizu istovremeno zbog velike agrarne krize u okolici dolazi do deagrarizacije i priljeva stanovništva (jeftine radne snage) u grad 1857..

– nakon Drugog svjetskog rata razvoj centralnih funkcija Ozalj (1100) – – – smješten na raskrižju putova prema Žumberku. postaje centar krajiške pukovnije nedostatak: nema željezničku vezu Vojnić (1200) – – središte sjeverozapadnog dijela Petrove gore značajnije se razvija tek nakon sjedinjenja Vojne krajine s građanskom Hrvatskom Gvozd (Vrginmost) (1300) – središte sjeveroistočnog dijela Petrove gore 78 . Dolenjskoj i Pokuplju već 1244. spominje se kao slobodni kraljevski grad – razvija se oko srednjovjekovnog grada iznad Kupe izgradnjom Karlovca opada mu značenje Slunj (1600) – – – – – – glavno naselje Korduna smješten na glavnoj cesti Karlovac – Split topografski smještaj na sutoke Slunjčice i Korane u srednjem vijeku se razvio kao feudalni posjed – u feudalnom burgu se na temelju energetske osnove i radne snage razvio obrt (kožare. mlinovi) u 18. st.

) POSAVINA – poplavni prostor – razlozi: 1 ) obilje površinskih voda 2 ) nepropusna podloga 3 ) posebnosti korita Save i njezinih pritoka – akumulacijom materijala Sava izdiže svoje korito i onemogućava pritocima da se izravno uliju pa teku kilometrima paralelno s njom – akumulacijom materijala uz Savu je nastala uska ocjedita terasa – gospodarski valorizirana i naseljena 79 . st. Una Sisačka Posavina – obuhvaća niski poplavni prostor uz Savu. 1948. Sava.) riječni promet nadopunjen je željezničkim → preusmjeravanje prometa prema Trstu i povezivanje Austrije s Turskom 1882. Kupu i Glinu te JI dio Vukomeričkih gorica (najjužniji i najniži dio Središnje zavale) Banovina – brdoviti kraj koji obuhvaća Zrinsku goru i okolna pobrđa te Pounje nepropusna podloga – najprostraniji dio čine aluvijalni sedimenti različite debljine prema jugu se nastavlja tercijarno-kvartarno pobrđe Banovine i Zrinske gore prema sjeveru se nastavlja prigorje Moslavačke gore prema SZ se izdižu Vukomeričke gorice PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ – – veliko prometno značenje Sava – koristila se kao komunikacija prema istoku još u rimskom razdoblju nakon antike promet Savom je zamro do 18. izgrađena pruga Sisak – Bosanski Novi. Sava i Kupa postaju dio podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava izgradnjom pruge Zidani Most – Sisak (1862. ali prolazi sjevernim rubom Posavine (1950. Lonju. st. u 18. dovršena unska pruga – najkraća željeznička veza Zagreba i Splita – cestovne prometnice – u rimskom razdoblju važna cestovna prometnica na desnoj obali Save nakon rimskog razdoblja nema značajne cestovne prometnice tek nakon Drugog svjetskog rata izgrađena suvremena cesta.SISAČKA REGIJA – – – – obuhvaća Sisačku Posavinu i Banovinu (Baniju) – granice: Glina. Kupa.

mangan) – razvoj rudarstva od prapovijesti gusta naseljenost u srednjem vijeku (Zrin i Gvozdansko) – razlozi: 1 ) vodno bogatstvo – zbog okolnih neogenskih laporovitih glina (posebno u dolini Gline) 2 ) obilje šume – drvna snaga 3 ) društveni uvjeti – – – u 16. poslije slunjskog. (ratna razaranja) u dvorskom. najrjeđe naseljeni dio Središnje Hrvatske SISAK 80 . ili 41 st. 2001. smanjenje zbog emigracije (osim u Sisku i Petrinji zbog jače gospodarske osnove) 1991. st. 1991. 23 200 st. naseljavaju krajišnici u doba manufakture pokušava se obnoviti rudarstvo – prije Drugog svjetskog rata kopala se željezna ruda (1938. cink.– – – – naselja uz Savu su mala i bez centralnih funkcija pa je izražena depopulacija (osim oko Siska) uz terasu Save. nakon 1931. st. željezo. ali postoji problem teritorijalne pripadnosti – BANOVINA ILI BANIJA – – – – – od naziva Banska krajina – prostor pod direktnom jurisdikcijom bana brežuljkast prostor prosječne visine 350-400 m reljefno se izdiže Zrinska gora (616 m) – masiv paleozojsko-tercijarne starosti. bakar. – dvorski kraj je. 172 000 st.. dolazi do prekida kontinuiteta naseljenosti kolonizacijom u 17. sa sjeverne i južne strane nalaze se nekoliko metara niže aluvijalne ravni njezinih pritoka – nema naselja Sava poprima sva obilježja nizinske rijeke – brojni meandri i mrtvaje relativno siromaštvo prirodnim izvorima (veći potencijal negu u plitkom kršu Karlovačke regije) – prevladava ratarsko-stočarsko gospodarenje s iskorištavanjem šumskih bogatstava i industrije kao dopunskim djelatnostima suvremena važnost savske potoline s ležištima nafte i plina – moslavački bazen ima najveća ležišta nafte u Hrvatskoj. – 210 000 st.. a 2001. otvorena željezara u Sisku). raščlanjen riječnim dolinama u starijim slojevima nalaze se rudna ležišta (olovo./km2 (jedan od najrjeđe naseljenih dijelova Središnje Hrvatske) – smanjenje od 33% u razdoblju 1991. glinskom i kostajničkom kraju 1910. a kasnije rudarstvo potpuno zamire (željezo se uvozi iz bosanskih rudnika) NASELJENOST – – – – – broj stanovnika rastao je do 1931. – 2001. 52 500 st. živjelo je 87 000 st. 116 000 st.

a Petrinja uslužne djelatnosti) OSTALA VEĆA NASELJA – posebno obilježje su dvojna naselja u Pounju – jedno s hrvatske strane Une.) i rafinerije nafte za razvoj Siska uvijek je veće značenje imao prometni položaj od oskudnih lokalnih gospodarskih izvora (osim željezne rude i nafte) Suvremeno značenje Siska – – regionalni centar s 37 000 st.Geografski i prometni položaj – – povoljan geografski smještaj među riječnim tokovima – lučki terminal na završetku savskog plovnog puta nedostatak: Sisak danas nije značajno križište (poput Zagreba. drugo s bosanske Dvor – Bosanski Novi 81 . Kralovca ili Varaždina): pruga do Karlovca je zatvorena glavne ceste zaobilaze Sisak Kupa više nije plovna Historijsko-geografski razvoj – – – – – – – spada među najstarija poznata naselja u Hrvatskoj – keltska Segestica i rimska Siscia Siscia – čvorište i dominantno središte Središnje Hrvatske i posavske Slavonije (Pannonia Savia) nakon rimskog doba propada zbog slabih prirodnih uvjeta razvoja (razorili je Slaveni i Avari) u 8. 5500 st. – – vrhunac gospodarskog razvoja doživljava otvaranjem željezare (1931. st.. (2001. ali određena funkcionalna komplementarnost (Sisak ima nešto jaču industriju. imala je samo vojničku funkciju (obrana protiv Turaka) – u to doba Petrinja je imala veće značenje postupnom uspostavom podunavsko-sjevernojadranskog sustava položaj Siska jača (Petrinja još uvijek ima veće značenje) od 1870-ih Sisak ima dominantno značenje kao glavni terminal savskog plovnog puta trgovačko-obrtnička važnost industrijalizacija – ciglana. drvna industrija 1857. i 17.) – pad u odnosu na 1991. spominje se kao sjedište Ljudevita Posavskog u 16. pivovara. st. (46 000) zbog gospodarske krize i ratnih zbivanja srastao s Petrinjom (dvojno naselje) – slaba funkcionalna povezanost. 2000 st. 1880.

s razvijenim obrtom. tekstilnom i drvnom industrijom 1991.. na lokaciji nizvodno od današnje za Vojne krajine važan vojni i kulturni centar danas središte poljoprivredno-stočarske zapadne Banovine. st.. središte Banske krajine). važnije središte od Siska (do 1873. 2001. kao središte lječilišnog turizma Kostajnica (2000) – – – – smještena na prijelazu panonskog ruba u vapnenačko-dinarski krš središte donjeg Pounja – 1991. i 17. 6900 st. početkom 16. 2001. jako tursko pogranično uporište 82 . Glina (4500) – – – – – smještena na ušću Maje u Glinu.Hrvatska Kostajnica – Bosanska Kostajnica Hrvatska Dubica – Bosanska Dubica – – nikad nisu činili funkcionalnu cjelinu zbog pripadnosti različitim urbanim istemima rijeke su bile granice ne samo političkih. 18 700 st.. st. 13 700 st. st. 2001... st. spominje se 1258. a tada zbog slabijeg prometnog položaja pada u drugi plan industrijske (mesna industrija Gavrilović) i uslužne funkcije (viša učiteljska škola) 1991. čvorište cestovnih prometnica prvi put se spominje 1209. kao Toplica za turskih osvajanja opustošeno i obnovljeno u 19. je u posjedu Zrinskih u 16. nego i granice kulturnih areala pa se gradovi razlikuju i po kulturno-genetskim obilježjima Petrinja (13 700) – – – – – – – središte Banovine smještena na utoku rječice Petrinčice u Kupu. 2000 st. 4500 st. 3500 st. na SZ obroncima Zrinske gore položaj na glavnom cestovnom pravcu iz Zagreba prema Bosni spominje se 1240. važno krajiško uporište u borbi s Turcima sve do druge polovice 19. Topusko (1200) – – stari centar s antičkom i srednjovjekovnom tradicijom – spominje se 1192.

Dubica (1000) – – – čvorište cestovnih putova prema Zagrebu. 1000 st. (3200) Čazma (2900) Suhopolje (2900) Lipik (2300) III. Središće (3200) Bjelovarska regija 324 000 56 Bjelovar (28 000) Koprivnica (25 000) Virovitica (16 000) Križevci (12 000) Daruvar (9800) Đurđevac (6600) Pitomača (5700) Pakrac (4800) Garešnica (4300) Virje (3700) Grubišno P. Broj stanovnika regija Zagrebačke makroregije i veća naselja Sisačka regija Broj (2001. 1400 st. Tab./km2) Naselja stan. 2100 st. najveće naselje regije poslije Siska i Petrinje 1991. 2001. 2400 st. 2001.Dvor (1400) – – – smješten na ušću Žirovnice u Unu mlado središte koje je zamijenilo stariji Zrin 1991. 116 000 41 Sisak (37 000) Petrinja (13 700) Glina (4500) Kostajnica (2000) Dvor (1400) Topunsko (1200) Dubica (1000) Karlovačka regija 115 000 39 Karlovac (49 000) Duga Resa (6600) Slunj (1600) Gvozd (1300) Vojnić (1200) Ozalj (1100) Varaždinska regija 393 000 151 Varaždin (41 000) Čakovec (16 000) Nedelišće (4400) Prelog (4300) Ludbreg (3500) M. Banja Luci i istočnoj Hrvatskoj do 1961.) Gustoća (st. Bihaću. ISTOČNA HRVATSKA GEOGRAFSKA OBILJEŽJA 83 ...

1 st. prirodno plodniji i ekološki povoljniji za poljoprivredu i naseljavanje – ranija i duža naseljenost (Vučedolska kultura) najveće agrarno značenje imaju lesni ravnjaci u okolici Đakova. autocesta) najvrjednije poljoprivredne površine u Hrvatskoj – zbog jake agrarne proizvodnje i šumskog bogatstva rano se doseljava stanovništvo iz peripanonskog i planinskog zaleđa GEOMORFOLOŠKE CJELINE 1 ) Istočni ravničarski dio – lesni ravnjaci i aluvijalne ravni (Istočnohrvatska ravnica) lesni ravnjaci – viši (i suši). Ravne gore i Lisine – – – – pretežni nizinski prostor – longitudinalna orijentacija vodećih elemenata prirodne osnove → bolja prohodnost u smjeru istok-zapad društveni faktori uvjetovali su veću važnost transverzalnih putova u prošlosti tek od 20. Vukovara. topole i vrbe 2 ) Zapadni gorski prostor – pejzašno raznovrsniji i složeniji aluvijalne ravni Drave i Save prigorski pojas na jugu – Psunj. valorizira se uzdužna orijentacija (posavska pruga. Krndija šumsko-močvarna nižina Karašice i Vučice – najniži prostor (Đurđenovac je središte drvne industrije) 84 . ili 74. Požeška gora.): 821 629 st. podravska magistrala. Dilj podgorski pojas na sjeveru – Papuk./km2 GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ – geografske cjeline: Slavonija južni dio Baranje zapadni Srijem – granice: sjever – Drava istok – Dunav jug – Sava zapad – gorski grebeni Psunja.– – površina: 11 090 km2 broj stanovnika (2001. st. Belog Manastira (Bansko brdo) i Erduta (Erdutski brijeg) starije i više aluvijalne ravni (od pretaloženog lesa) – vrijednije agrarne površine mlađe i niže aluvijalne ravnice – vlažnije kulture i travnjaci najniži periodički plavljeni dijelovi – šume hrasta lužnjaka.

Krndijom (792 m). nakon Prvog svjetskog rata iseljava dio njemačkog i mađarskog stanovništva od 1920-ih započinje intenzivna kolonizacija u novoj državi nakon Drugog svjetskog rata iseljavaju Nijemci. ali mlado stanovništvo iz drugih krajeva Hrvatske (posebno iz Dalmatinske zagore) i BIH → utjecaj na prirodno kretanje stanovništva Razdoblje 1948. ali viša stopa rasta nego u ostatku Hrvatske – razlozi: 1 ) velike prostorne razlike 2 ) pogoršanje prirodne dinamike 3 ) jačanje iseljavanja – zamjetni negativni demografski procesi – naglo smanjenje prirodnog prirasta. – 1948. ali planskom kolonizacijom (1945. hrvatskog. 892 000 nakon 1953. Orahovica. 1948.1857. – – – – – porast za 85. 690 000 veliki gospodarski potencijal kraja – jako doseljavanje mađarskog i drugog stanovništva od druge polovice 19. – 1991. Papukom (954 m). 1991.) doseljava siromašno. a u nekim dijelovima i prirodni pad (posebno u rubnim dijelovima: Beli Manastir. ali su doseljavanja bila dominantna od 1960-ih prevladava jači odljev stanovništva – Razdoblje 1857.9% . 690 000. Slatina i Nova Gradiška) 85 . 371 000 st. Donji Miholjac.. – 1948. njemačkog. st.3% . sporiji porast broja stanovnika.1948. Diljom (461 m) i Požeškom gorom (618 m) reljefna obilježja dna zavale posebno značenje imaju prigorja Papuka i Krndije (tercijarna pobrđa) sve rijeke teku prema jugu (prema Lonji i Orljavi) DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA – razvoj u uvjetima sučeljavanja različitih naroda.Požeška kotlina – okružena Psunjom (985 m). – – porast za 29. kultura i svjetova → deogradirana gospodarska osnovica i nesređene društvene prilike → utjecaj na ukupni demografski razvoj Istočna Hrvatska je tipični imigracijsko-emigracijski prostor: više stoljeća trajale su stalne izmjene stanovništva izazvane ratovima i političkom nestabilnošću.

Vinkovci. Orahovici i Slatini – tip E4) danas je 2/3 teritorija zahvaćeno emigracijom i depopulacijom različitog intenziteta polovi rasta i pada broja stanovnika u razdoblju 1948. a nema jačih centara u zapadnom dijelu – oko glavnih centara rada i duž glavnih prometnica nastale su urbanizirane zone – osovine urbanizacije: 86 . – – – – – – smanjenje za 7.3%) i Slatina (-23. 20 centara rada imalo je više od 1000 zaposlenih (3/4 ukupnog broja zaposlenih) nepravilna mreža – najjači centri položeni su rubno (Osijek.) posljedica: smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva s 24% (1948. posebno centrima rada – najveći porast zabilježili su: Slavonski Brod (199%) Beli Manastir (193%) Našice (174%) Vukovar (159%) Županja (155%) – – porast Osjeka bio je relativno manji (110%). – 2001. a najrjeđe orahovački kraj ne negativne trendove iz prethodnog razdoblja nadovezao se utjecaj ratnih zbivanja smanjenje broja stanovnika i u gradovima Osječka makroregija je najslabije urbanizirana makroregija Hrvatske stupanj dnevne cirkulacije znatno je niži od prosjeka za Hrvatsku → posljedica: ruralni egzodus i koncentacija stanovništva u gradovima te ograničena suburbanizacija URBANI SUSTAV – – 1991. ali apsolutno najveći (s 49 810 na 104 761 st. Vukovar. a ostala naselja pad od 4./km2 (rjeđe od prosjeka) – najgušće naselje osječki.9% (70 000 st. 2001. su bivše općine Osijek (+85.) – 1991. 892 000.) (RH 9%) Razdoblje 1991. Nova Gradiška…). – 1991.5%) stopa rasta u istočnom dijelu viša je nego u zapadnom zbog jače urbaniziranosti u istočnom dijelu živi preko 70% stanovništva izrazita polarizacija – gradska naselja imaju porast od 124%. 822 000 73 st.– – – – – – – u posljednjih 30-ak godina Istočna Hrvatska je emigracijski prostor – negativna migracijska bilanca (najnegativnije u Donjem Miholjcu. Slavonski brod.) na 13% (1991.2% (migracije selo-grad) koncentracija stanovništva u gradovima.

Nova Gradiška – Slavonski Brod – Vinkovci – Vukovar (željeznička pruga) Slavonski Brod – Đakovo – Osijek (cesta. željeznička pruga) – urbani sustav nije gust. željeznička pruga) Donji Miholjac – Valpovo – Osijek (cesta. ali je pravilnog reda veličine: 1 ) Osijek (91 000) 2 ) Slavonski Brod (57 000) 3 ) Vinkovci (34 000) 4 ) Vukovar (24 000) 5 ) Požega (21 000) 6 ) Đakovo (20 000) 7 ) Županja (14 000) 8 ) Slatina (11 000) 9 ) Beli Manastir (8800) 1 0 ) Našice (8200) – rubna položenost svih većih gradova – negativne posljedice se opažaju u nejednakoj urbanizaciji ruralnih naselja te u pojačanoj emigraciji u sjeverozapadnom dijelu u kojem nema većih gradova problem funkcionalne organizacije zbog rubnog položaja Osijeka – Slavonski Brod se izdvaja kao drugi centar u hijerarhiji urbanog sistema Istočne Hrvatske (centar Slavonskobrodske regije u jugozapadnom dijelu Istočne Hrvatske) – REGIONALIZACIJA ISTOČNE HRVATSKE – regionalna podjela: 1 ) Istočnohrvatska ravnica a) Pridravska nizina Osijeka (Dravsko-dunavska ravnica) b) Slavonska Podravina c) Baranja d) Vukovarski ravnjak e) Đakovački kraj f) Bosutska Posavina 87 . željeznička pruga) Požega – Pleternica – Slavonski Brod (cesta) Slatina – Orahovica – Našice – Osijek (cesta. Drava) Beli Manastir – Osijek (cesta.

Bosni i moru (bosanskoneretvanski pravac) – sve do 18. st. Baranju i Đakovački kraj 2 ) Vukovarsko-Vinkovačka regija – obuhvaća zapadni Srijem (s Vukovarskim ravnjakom i Bosutskom Posavinom) 3 ) Slavonskobrodska regija – obuhvaća Slavonsku Posavinu i Požešku kotlinu OSIJEK VELIČINA I GRAVITACIJSKI UTJECAJ – – – – najmanji stupanj demografske koncentracije među makroregionalnim središtima – 11% stanovništva i 24% zaposlenih Istočne Hrvatske u razdoblju 1857. osječki prijelaz je imao veliko prometno i strateško značenje 88 . 2001. st. – 1991. 105 000 st. Split 10. na najpovoljnijem prijelazu preko Drave položaj na križištu dvaju prometnih pravaca: 1 ) iz Podravine prema Podunavlju (podravski pravac) 2 ) iz Mađarske preko Baranje i Drave prema Posavini. – 2001. broj stanovnika Osijeka povećao se 6.7% (većinom zbog rata) – 1991. broj stanovnika smanjio se za 13.5 puta (Rijeka 8. 90 000 razlozi: 1 ) rubni položaj u odnosu na glavne prometne koridore od sredine 18.2 ) Slavonska Posavina s Požeškom kotlinom a) Slavonska Posavina b) Požeška kotlina – funkcionalna podjela Osječke makroregije: 1 ) Osječka regija – obuvaća Slavonsku Podravinu s Osijekom. 2 ) rubni položaj u okviru Kraljevine Jugoslavije 3 ) rubni položaj u okviru Istočne Hrvatske 4 ) poljoprivredne značajke šire okolice – nema jače koncentracije stanovništva u središtu – posljedica: postupno slabljenje gravitacijskog utjecaja u Z i JZ dijelu makroregije i afirmacija Slavonskog Broda kao regionalnog centra GEOGRAFSKI I PROMETNI POLOŽAJ – – duga gradska tradicija zahvaljujući povoljnom smještaju na desnoj obali Drave (viša je 5-8 m od lijeve te je izvan dosega poplava). Zagreb 17 puta) 1991.

st. (Eszek. od starog hrvatskog naziva Osik) – u drugoj polovici 15. st. i 7. st. st. u 11. st. st. Avari i Hrvati podižu naselje na području današnje Tvrđe nakon propasti prvog naselja. pada pod osmanlijsku vlast i gotovo su potpuno uništeni tragovi srednjovjekovne naseljenosti i razvoja naselja na mjestu današnje Tvrđe podignuto je orijentalno naselje ojačala je vojno-strateška funkcija grada → najvažniji tuski grad u savsko-dravskom međurječju naseljeno 3000 janjičara izgrađen Sulejmanov most preko Drave i močvarne Baranje do Darde radi prodora prema S – trgovačko središte – kolonija dubrovačkih trgovaca 89 . austrijsko-turska granica je utvrđena na Savi pa Osijek gubi vojno-strateške i prometne funkcije nakon stvaranja jugoslavenske države Osijek ostaje na periferiji glavnog posavskog pravca u najnovijem razdoblju Osijek je i dalje na periferiji države. st. pod rimskom upravom na mjestu današnjeg Donjeg grada osnovana je Mursa – važan prijelaz preko Drave sjedište riječne flotile i važno križište na sutoku cesta između Gornje Panonije (Poetovio) i Donje Panonije (Sirmium) početkom 2. se na istom mjestu podiže novo naselje Osijek se razvija kao obrtničko-trgovačko središte agrarno-stočarske okolice zbog križišnog prometnog položaja postaje žarište feudalne organizacije tog dijela Podunavlja naziv Osijek prvi se put spominje 1196. dobiva status grada-kolonije (pravo na samostalnu upravu) – – u 4. željezničko križište i ima zračnu luku → istočna vrata Hrvatske nepogodnost danas je nerazvijeno okruženje (južna Mađarska i Vojvodina) – HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ Predtursko razdoblje – – predantičko doba – na području Osijeka živjela su ilirska i keltska plemena rimsko razdoblje – od početkom 1.– – – krajem 18. obrtnika i službenika) Osmanlijsko razdoblje (1526. i 5. ali je središte regionalnih i nadregionalnih prometnica. Osijek je imao 1500-2000 stanovnika (uglavnom trgovaca. – 1687.) – – – 1526. opustošili je Barbari s istoka u 6.

pruga Osijek – Đakovo – Vrpolje 1910. razvija kao glavno vojno središte Slavonije 1712. a tada se sjedište premješta u Petrovaradin → gubitak vojno-strateških funkcija donekle je nadoknađen razvijem centralnomjesnih (upravnih) funkcija 1786. s odvojkom do Pleternice i Požege 1905. st. istočno od tvrđave se razvija novo naselje – današnji Donji grad zahvaljujući vojno-strateškom položaju.) – – – – 2 ) dobivanje statusa slobodnog kraljevskog grada (1809. povezan preko Dalja i Vinkovaca sa Slavonskim Brodom 1894. tvornica pokućanstva.) – pojačan gospodarski razvoj rezultirano je porastom broja stanovnika – – od sredine 18. gradi se nova austrijska tvrđava (Tvrđa) – barokna urbanističko-prostorna cjelina do 1783. Tvrđa je bila sjedište generalkomande za Slavoniju. Osijek povezan s Budimpeštom 1878. prerastaju u industriju razvoju industrije pridonijela je izgradnja željezničke mreže: 1877. 28% od ukupnog broja industrijskih radnika u Hrvatskoj – prehrambena i tekstilna industrija. pruga Osijek – Našice – Batrina.Austrijsko i austro-ugarsko razdoblje – – – – – Habsburgovci ruše tursku tvrđavu. a južna Baranja i zapadni Srijem Dunavskoj banovini sa središtem u Novom Sadu 90 . osnivaju se manufakture koje u 19. – 1719. direktna veza Osijek – Vinkovci – za Austro-Ugarske jedan od najjačih hrvatskih industrijskih gradova – 1906. Donji i Gornji grad) ujedinjene su u jedinstvenu gradsku općinu krajem 18. Osijek se od početka 18. tri jezgre (Tvrđa. ljevaonica željeza i tvornica strojeva izgradnjom pruge Budimpešta – Zagreb – Rijeka opada prometno značenje Osijeka i od tada relativno zaostaje za ostalim vodećim hrvatskim središtima – Međuratno razdoblje – slabi upravna funkcija Osijeka – pripao je Savskoj banovini sa središtem u Zagrebu. st. st. st. st. a stanovništvo iz podgrađa seli na područje Gornjeg grada krajem 17. njemački doseljenici su u južnom dijelu grada oformili Novi grad 1814. Osijek je imao 1667 kuća i 8879 stanovnika (s oko 600 vojnika i 200 plemića oko 9500 stanovnika) – tada najveće gradsko naselje u Hrvatskoj dva bitna faktora razvoja grada: 1 ) izgradnja ceste preko Baranje za Mađarsku (1779.

elektrificiran) Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata – – – – – bolja integracija s okolicom – u grad ulazi naselje Ratfala.– – rubni prometni položaj – u početku je industrijski razvoj još bio jak. Osijek je imao 55 000 zaposlenih.) Čepin (10 400 st.) – 1991.) Josipovac (4 200 st.) glavni poticaj razvoju dale su industrija i promet – luka u istočnom dijelu grada (Nemetin) razvoj centralnih funkcija – 1975. 1926. a tramvaj se produžuje do Višnjevca modernizirane ceste i željezničke pruge te izgrađena zračna luka Klisa (1979. Sveučilište postupni socijalni zoning grada: poslovna zona – istočni dio Gornjeg grada i Tvrđa nova stambena naselja s oko 30 000 stanova Sjenjak. Jug I i Jug II industrijska zona – istočni i južni dio grada – nakon Drugog svjetskog rata grad se spontano širi u smjeru istok-zapad. ali se utjecaj Osijeka postupno širi u Baranju – Bilje i Darda funkcionalno su postali dio šireg gradskog područja Osječkoj urbanoj regiji pripadaju i veća naselja u okolici: Višnjevac (6 900 st.) Tenja (6 300 st. od čega 18 000 dnevnih cirkulanata 91 . a mjerama se potiče razvoj prema sjeveru i jugu: industrijska zona istambena naselja u južnom dijelu suvremeni rekreacijski centar u sjevernom dijelu (preko Drave) – – sjeverno od grada postoje samo dva manja gradska naselja. uveden tramvaj. no s vremenom većina pogona ulazi u krizu pa gospodarski razvoj slabi agrarna kriza krajem 1920-ih i početkom 1930-ih – jaka imigracija u grad → prostorno širenje grada i bolje povezivanje gradskih jezgara (1884.

Vučice i Vuke poplavne zone u najnižim dijelovima (osobito uz Vučicu) u višoj zoni između Drave i Karašice nastali su Valpovo i Belišće Bizovac – prilikom naftnog bušenja 1970. a prema jugu blago glavne prometnice prolaze južnim rubom – željezničko križište Dalj (4700) i prijelaz preko Dunava Erdut (900) Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – zbog bogate prirodne osnove ovo područje bilo je naseljeno i u predrimsko doba 92 .ISTOČNOHRVATSKA NIZINA PRIDRAVSKA NIZINA OSIJEKA ILI DRAVSKO-DUNAVSKA RAVNICA – – izdvojena na administrativnoj osnovi – bivše općine Valpovo i Osijek nizinski prostor i potpuno otvoren – dobro prometno povezivanje s okolnim regijama: završetak podravske magistrale i njeno križanje s transverzalnim cestovnim pravcem prema BIH. izgrađene Bizovačke toplice (najveće u Istočnoj Hrvatskoj i najsuvremenije u Hrvatskoj) 3 ) Erdutsko brdo prekriveno naslagama lesa debelim više desetaka metara – poljoprivredno najvrjedniji dio osječkog kraja (vinogradarstvo) prema sjeveru se strmo spušta prema Dravi i Dunavu. otkrivena hipertermalna voda → 1974. srednjem i južnom primorju mosni prijelazi preko Drave i Dunava željeznička križišta u Osijeku i Dalju Prirodno-geografska obilježja – – geološki mlad kraj – nastao u pleistocenu i holocenu (aluvijalni i eolski nanosi) tri reljefne cjeline: 1 ) terasa Drave 2 ) aluvijalne ravni Karašice.

– 1991. 87 000 st. 103 000 st. Tenja (6700) i Josipovac (4400) – – – SLAVONSKA PODRAVINA Prirodno-geografska obilježja. prometno značenje i naseljenost – – između rječice Breznice i izvorišnog dijela Vuke složenija reljefna struktura nego u ostalim dijelovima Istočnohrvatske ravnice: naplavna ravan Drave i njezinih pritoka supsidencijska udolina u području Vučice i Karašice terase Drave (mlađa i starija) slatinsko-voćinsko pobrđe podgorje Papuka i Krndije 93 . 198 000 st.) – željezničko čvorište prigradska naselja Osijeka: Čepin (9500). na 10. – pad u razdoblju 1991. a na prijelazu s 9. – 2001. od 47% (1.. Višnjevac (7100). st. a danas jedno od najjače industrijaliziranih naselja Hrvatske Dalj (4700 st.– – – – – – – Rimljani – iskoristili lakši prijelaz preko Drave na mjestu današnjeg Donjeg grada (Mursa) srednji vijek – u doba slavenske kolonizacije Hrvati su rijetko naselili ovaj prostor. od 93% (2. (uglavnom zbog imigracije): 1880. od oko 10% Naselja – Valpovo (7900) i Belišće (7100) – središta agrarnog prostora u višoj zoni između Drave i Karašice (zbog dnevne cirkulacije i funkcionalne komplementarnosti razvila su se u dvojni grad) Belišće – razvilo se na temelju drvne industrije u 19. doseljavaju Mađari 1526. – porast 1910. od 19% (0. – 1910. 1910. – porast 1948. – porast 1880. 179 000 st. ponovno potpuna pustoš na ovom području Austrijanci doseljavaju novo stanovništvo nakon Prvog svjetskog rata u istočnom dijelu planski su naseljene obitelji srpskih solunskih dobrovoljaca poslije Drugog svjetskog rata iseljavaju Nijemci i planski se naseljavaju Hrvati i Srbi – stalan porast broja stanovnika od kraja 19.5% godišnje) 1991. st.1% godišnje) 2001. st. 59 900 st. – 1948. prodiru Turci – izazivaju velike promjene – osim muslimana doseljavaju i Srbi poslije poraza Turaka kod Beča 1687.6% godišnje) 1948.

Orahovica. širenje kulture kukuruza. st. st. muslimasko stanovništvo se povlači. doseljavaju se Hrvati. Voćin. paralelno s iskorištavanjem šumskih bogatstava → gospodarsko i demografsko oživljavanje kraja Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – – najranije je naseljen prostor dravskih terasa i podgorja – u rimsko doba nastaju naselja uz Dravu (Donji Miholjac) srednji vijek – relativno gusta naseljenost zbog mogućnosti dvojnog gospodarenja: ekstenzivna poljoprivreda na ocjeditim terasama i u podgorju (veliki feudalni posjedi) iskorištavanje šuma na naplavnim ravnima. st. Papuku i Krndiji – u turskom razdoblju (16. Donji Miholjac. a veća gradska tvrđavska naselja muslimanima (Slatina.) brdski papučko-krndijski i voćinsko-slatinski prostor naseljen je Srbima. Orahovica. st. st. st. a sporedni preko Čepina) sporedni longitudinalni pravac – prolazi višom terasom uz Dravu (Slatina. započinje industrijska prerada drveta u Belišću i Đurđenovcu – pozitivna demografska kretanja nakon Prvog svjetskog rata 94 . Našice) → glavni pravac nastavlja prema Osijeku dolinom Vučice i Karašice. Like i Gorskog kotara u 18. i 19. a u nizinski dio se doseljava hrvatsko stanovništvo iz Gornje Podravine. Valpovo) – – – – – transverzalna cestovna prometnica povezuje Donji Miholjac i Našice s Požeškom kotlinom i posavskim prometnim pravcem željeznička pruga Osijek-Zagreb središnja nizina (šumski pojas) uz Karašicu i Vučicu imala je u prošlosti izolacijsko značenje i graničnu ulogu naseljene su bile viša terasa uz Dravu i podgorski dio (nije bilo većih veza između njih) povezivanje dviju zona naseljenosti tek u 19. Našice) nakon oslobođenja u 17. – regulacija Drave i melioracijski zahvati u području Karašice izgradnja cesta i uskotračne šumske željeznice omogućili su pristup šumskim bogatstvima u drugoj polovici 19. Srbi. Nijemci.gorski masiv Papuka i Krndije – – stepeničast reljef (glavni reljefni oblici izduženi u smjeru SZ-JI) – zonalni raspored naselja (na dodiru dviju reljefnih cjelina) okosnicu čine longitudinalne prometnice: podravska cestovna magistrala – nastala na kontaktu dravske nizine i podgorja (naselja Slatina. Slovaci i Mađari trgovina svinjama. osnivanje prvih manufaktura (staklane) demografsko i gospodarsko oživljavanje – – – eksploatacija šuma u 19.

ribnjačarstvo (ribnjak Našička Breznica).) – izgrađen naftovod Beničanci – Slavonski Brod (72 km) velike zalihe prirodnog plina – Bokšić Lug – – – – kretanje broja stanovnika od sredine 19. negativne demografske tendencije – do izražaja dolazi rubni položaj bez većih naselja (samo veća. od 71% (1. industrija (prehrambena. – porast 1910. manje industrijsko središte i izletničko odredište (utvrda Ružica-grad) Donji Miholjac (6700) – smješten na ocjeditoj starijoj terasi uz Dravu (povoljan prijelaz) brži razvoj od 19. 96 000 st. industrija (prehrambena. st.: 1857. 100 000 st. duhanska. 108 000 st. važno sajmište – posrednik između stočarsko-voćarskog pobrđa i ratarske nizine danas industrijsko središte (prehrambena. povezanija i funkcionalno opskrbljena naselja ne gube stanovništvo) danas je na osnovi duhana. drvna…) i turizam – – – Đurđenovac (3500) – mlado industrijsko naselje nastalo uz prugu Osijek-Zagreb u drugoj polovici 19.– nakon 1953. – porast 1857. Daruvaru i Požegi) – Našice (8200) – glavno cestovno i željezničko križište u istočnom dijelu nakon oslobođenja od Turaka sjedište velikog feudalnog posjeda razvijena poljoprivreda. (prerada drveta) Orahovica (4300) – centar papučkog podgorja. – 1953. – pad 1953. st. – 1910. – poljoprivreda i šumarstvo u okolici (obitelj Prandau) razvijeni poljoprivreda. prerada gume i plastike) i ribnjačarstvo 95 .6% godišnje) 2001.8% godišnje) 1991. šećerne repe i suncokreta razvijena prehrambena industrija. pronađena nafta kod Beničanaca (eksploatacija od 1972. a razvijeno je i ribnjačarstvo 1969. od 24% (0. – pad oko 12% Naselja – Slatina (11 000) – najveće naselje.3% godišnje) 1953. – 1991. 1910. tekstilna industrija) i prometno križište (podravska magistrala i ceste prema Donjem Miholjcu. 134 000 st. st. cementna. od 34% (0. nastala na dodiru slatinsko-voćinsko pobrđa i dravske nizine od 13. st. 59 000 st.

agrarno pogodnije (žitarice i šećerna repa) i povoljnije za naseljavanje Historijsko-geografski razvoj – – gusta naseljenost u srednjem vijeku – postojala su gotovo sva današnja naselja prodorom Turaka u 16. Dunava i granice s Mađarskom – prirodno najbolje izdvojena cjelina Istočne Hrvatske dio povijesne regije Baranje – veći dio je nakon Trianonskog mira (1920. st.) ostao u Mađarskoj relativno prometno izolirana od ostatka (Istočne) Hrvatske: željeznička pruga i cesta Osijek – Beli Manastir cestovni most Batina – Bezdan preko Dunava (1974. središnji dijelovi gotovo su opustjeli od druge polovice 16.) kolonizacija Srba (Crnojevići) 1830-ih počinje kolonizacija Nijemaca 96 . – 1713.BARANJA – – – prostire se između Drave.) egzodus iz Baranje austrijsko i austro-ugarsko razdoblje austrijska kolonizacija Hrvata (Šokci) iz okolice Srebrenice (1689.) najbolje prometno povezana s Mađarskom Prirodno-geografska obilježja – – – nizinski kraj – većinom do 250 m visine mladi reljef – pleistocenski i holocenski sedimenti geomorfološke cjeline: 1 ) mlađe naplavne ravni (2/3 površine) – najveće poplavno područje je Kopački rit (visoke vode Drave i Dunava u proljeće) 2 ) terase Drave 3 ) mlađa virmska terasa Dunava (sjeverno od Banskog brda) 4 ) lesne zaravni 5 ) Bansko brdo (245 m) – vinogradarstvo – lesne zaravni i riječne terase – ocjedite. naseljavanje Srba i nešto muslimana Mađari su ostali uz Dunav – – nakon poraza Turaka kod Budima (1683. st.

porast od 22% – porast broja stanovnika u prvoj polovici 20. st. a dopunske su lov i ribolov početkom 19. 25 900 st.) imigracija Srba iz mađarskog dijela Baranje nakon mirovnih ugovora Hrvati imigriraju nakon Drugog svjetskog rata – nakon Drugog svjetskog rata – usporen porast broja stanovnika i pad migracije selo-grad usporen porast do 1971. – 1910. st. vuna.– – – – tijekom 18. 1948. (1910. usporava porast broja stanovnika – glavni faktori: agrarna kriza i kolera minimalni prirodni prirast („sistem jedinca“) demografski regres i ekonomska migracija u prekomorske zemlje 1847.) – velika ispremiješanost naroda: Hrvati – prevladavaju u graničnom području prema Mađarskoj Mađari – najbrojniji u istočnoj Baranji uz Dunav i u SI dijelu Srbi – JI i središnji dio središnja Baranja – nacionalno najheterogenija Naselja – Beli Manastir (8700) – na dodiru dravske terase s Banskim brdom razvija se zahvaljujući novim političkim uvjetima od 1920-ih kao središte hrvatskog dijela 97 . st. 1787. izvoz sirovina i prehrambenih proizvoda u Austriju (vino. 39 700 st. st. – 1991. glavna gospodarska grana je stočarstvo (svinjogojstvo). st. – maksimum 56 200 st. austrijsko i češko tržište krajem 19. najvažnija djelatnost postaje ratarstvo – monokultura pšenice radi izvoza na zapadnoeuropsko. – krajem 19. Baranju zahvaća agrarna kriza – raznovrsnija ratarska proizvodnja. 42 600 (pad za 25% od 1971. 53 400 st. i 19. 6900 st. 2001. sve veću važnost dobiva vinogradarstvo Razvoj naseljenosti – u 18. 50 900 st. 54 300 st. pad broja stanovnika nakon 1971.. st.. 1857. st. pšenica) od kraja 19. stalan porast broja stanovnika: 1720.

a u sjevernom većinom iskrčene nakon regulacije Vuke – – spojni i središnji prostor između Save i Drave prirodna plodnost lesnog područja 98 . imao je agrarne značajke. 52 300 stanovnika ili 63 st. st. građevinska) i centralnomjesne funkcije – – Darda (5400) – prigradsko naselje Osijeka Bilje (3200) – prigradsko naselje Osijeka središte poljoprivredno-industrijskog kombinata Belje 1697. na jugu do Biđa) močvarna područja šume u južnom dijelu. a danas su razvijene industrija (prehrambena. tekstilna.do sredine 20. osnovano vlastelinstvo Eugena Savojskog koje se s vremenom razvilo u jedno od najvećih poljoprivrednih gospodarstava srednje Europe – – – Batina (1000) – pristanište na Dunavu Kneževi Vinogradi (1700) – središte baranjskog vinogorja općinski centri: Jagodnjak (1500) Čeminac (1100) Popovac (1100) Petlovac (800) Draž (600) ĐAKOVAČKI KRAJ – 2001./km2 Prirodno-geografska obilježja – obuhvaća: 1 ) istočne obronke Dilja i Krndije djelomično pod šumom – poljoprivreda i vinogradarstvo) manje obradivih površina (tradicionalna između Dilja i Krndije je prirodni prolaz prema Požeškoj kotlini (rijeka Breznica) – u prošlosti veza između Osijeka i Zagreba 2 ) đakovački lesni ravnjak težište naseljenosti na sjeveru i jugu okružen močvarnim nizinama otvoreni i intenzivno obrađeni pejzaži – žitarice i vinogradi (manje) 3 ) uske pojase susjednih nizina (na sjeveru do Vuke.

53 000. st. zbog bogate poljoprivredne okolice i dobrih veza sa susjednim krajevima dolazi do trgovačko-obrtničkog razvoja u turskom razdoblju razvija se kao grad s džamijom u 18. obnovljena đakovačka biskupija nastaju okupljena i cestovna sela razvija se obrt i obnavljaju se tradicionalni sajmovi – u drugoj polovici 19. Mađara i Čeha Đakovo postaje važno trgovište – – – poslije Drugog svjetskog rata uslijedio je egzodus Nijemaca i doseljavanje iz hrvatskih i bosansko-hercegovačkih krajeva. došlo je do jačeg gospodarskog napretka na temelju eksploatacije šuma. ali i sve jača emigracija porast broja stanovnika od 1857. Strossmayerova katedrala) s razvijenom poljoprivredom i industrijom – Gorjani (1200) – na sjevernom rubu lesnog ravnjaka trgovačko-obrtničko naselje u srednjem vijeku 99 .– u suvremeno doba Đakovo se razvija u međuprostoru između Osijeka i Slavonskog Broda (na osovini razvoja) Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – u srednjem vijeku jedan od gušće naseljenih krajeva – razlozi: povoljan prometni položaj na putu iz Podunavlja prema Bosni plodne površine na lesnom ravnjaku – – u turskom razdoblju poraslo je značenje Đakova. (54 000) blagi pad nakon 1971. širenja novih poljoprivrednih kultura i jačanja komercijalne proizvodnje nastaju prve industrije – prerada žitarica i konoplje te proizvodnja alkohola i špirita jače doseljavanje Nijemaca. – 1991. Naselja – – – u prosjeku manja nego u susjednim dijelovima Istočnohrvatske ravnice – prevladavaju okupljena naselja niznog pravilnog oblika (nastala u 18. doseljava novo stanovništvo → nova društvena i prostorna organizacija. a ostali srednjovjekovni feudalni centri izgubili su važnost (prorijedila se i naseljenost) u 18.) Đakovo (21 000) srednji vijek – ishodište veza s Bosnom. st. (25 000) do 1971. st. 2001. 52 000 st. st.) najranije se spominju Đakovo i Gorjani (1244. grade se kolske ceste – povezivanje s Osijekom i posavskom krajiškom cestom danas crkveno središte (biskupija. i 19.

Hrvate potiskuju Mađari od 1526. prostor je naseljen još od neolita (Vučedolska kultura) rimsko doba – nekoliko naselja na limesu u ranom srednjem vijeku nekoliko burgova (Šarengrad. joha. Česi. na sjeveru prema Dunavu završava strmcem visokim 40 m 2 ) pristranci Fruške gore (394 m) – ispresijecana kratkim lesnim dolinama 3 ) aluvijalna nizina Vuke – plavljena u proljeće za visokih voda Dunava – – u vukovarskom kraju padne najmanje padalina u Hrvatskoj (oko 630 mm) manjoj količini padalina prilagođena je vegetacija: stepska vegetacija – najsuši sjeverozapadni dio hrast sladun – ostali dijelovi vrba. Crne Gore i Hercegovine nakon Karlovačkog mira (1699. topola – najvlažniji dijelovi – u gospodarskom pogledu napredan ratarsko-vinogradarski kraj. 100 . st. doseljavaju i Srbi.zbog perifernog položaja zaostaje za Đakovom nakon srednjeg vijeka – Strizivojna (2800) – željezničko križište VUKOVARSKI RAVNJAK Prirodno-geografska obilježja – tri različite reljefne cjeline: 1 ) Vukovarski lesni ravnjak – zajedno s Đakovačkim lesnim ravnjakom odvaja potoline Save i Drave i čini razvodnicu. a najjači nakon Drugog svjetskog rata 1971. Nijemci. islamizacija i naseljavanje muslimana i Srba. 76 400 st. – stalni porast nakon toga. 30 000 st. s jačom industrijom u Vukovaru i Borovu Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – – – – – zbog povoljnih prirodnih karakteristika i važnog prometnog položaja na ocjeditom ravnjaku. a doseljavaju kolonisti iz pasivnih dinarskih krajeva vrlo miješan sastav stanovništva – – – → – – 1857. Ilok. Vukovar) u 10. stočara iz Pomoravlja.) Habsburška monarhija naseljava nove koloniste – osim Hrvata. Slovaci i Ukrajinci u Kraljevini Jugoslaviji kolonizacija srpskih solunskih dobrovoljaca nakon Drugog svjetskog rata odlaze Nijemci. pod osmanskom vlašću – egzodus hrvatskog i mađarskog stanovništva.

st. 62 600 (103 st. i početkom 20.) BOSUTSKA POSAVINA 101 . Naselja – Vukovar – 1991. jača promet na Dunavu i gradi se željeznička pruga – razvoj industrije koja kompenzira smanjenje prometnog značenja uslijed porasta važnosti Vinkovaca riječna luka – planirana gradnja kanala Vukovar – Šamac imala bi veliko značenje za razvoj grada i šire do 1991. – 2001. pokrenuta je industrija gume i obuće nakon Drugog svjetskog rata industrija prerasta u industrijski kombinat Borovo s 20 000 zaposlenih nakon Domovinskog rata proizvodnja je obnovljena u znatno manjem opsegu – Ilok (5900) – 1991. potencijalni regionalni centar čije je značenje smanjeno zbog blizine Osijeka i Vinkovaca (danas je zbog ratnih razaranja manji od Vinkovaca) – Borovo (5400) – prvobitno seosko naselje. danas stambena zona Vukovara i industrijski centar 1931.) – razvijao se kao dvojno naselje: građanski Stari Vukovar (na desnoj obali Vuke) i plansko naselje novi Vukovar (na lijevoj obali.. d. središte vinogradarsko-poljoprivrednog kraja (vinski podrumi) u turskom razdoblju središte srijemskog sandžaka u Domovinskom ratu nije bio razoren. ali je bio pod opsadom. za doseljenike. a nesrpsko stanovništvo je prognano Rađevac – najistočnija točka Hrvatske (19°28´ i.7% u razdoblju 1991. st. sjedište srednjovjekovne Vukovarske župe u osmanskom razdoblju nastaje orijentalni grad – turska tvrđava sa strateškim i trgovačko-obrtničkim razdobljem u austrijskom i austro-ugarskom razdoblju postaje centar Srijemske županije (od 1756. 30 100 (smanjenje od 33. 84 200 (139 st. st. trgovačko i vojno značenje – od 1220.– – 1991. 44 600 st. važno upravno./km2) – pad od 25.5%) nastao na ušću Vuke u Dunav. g. 2001. većinom Nijemce) u gradu je bilo središte plemićke obitelji Eltz – nositelj gospodarskog razvoja Vukovara krajem 19. 6800 st./km2) 2001. povoljan položaj na Dunavu na mjestu riječnog prijelaza i na rubu bogatog lesnog ravnjaka od 13. na rubu Vukovarskog ravnjaka – u prošlosti je imao obrambenu i upravnu funkciju od 13.

vojnokrajiška teritorijalna organizacija utjecala je na okupljanje naseljenosti u sjevernom i južnom dijelu doseljavanje stanovništva iz Bosne 102 . dok je Županja manja i mlađa na pojedine dijelove utječu susjedni centri Slavonski Brod i Đakovo važna obilježja i faktori geografskog razvoja Bosutske Posavine: prometne veze šireg zaleđa važna spojna uloga i funkcionalni odnosi s okolnim centrima tradicionalna (autohtona) bogatstva – agrarni kraj i šumska bogatstva (razvijeni poljoprivreda i šumarstvo) Prirodno-geografska obilježja – – – – – – niski.) ili 77. Biđ…) – u prošlosti izrazito izolacijsko značenje rijeke imaju mali pad . močvarni i šumoviti kraj s gustom mrežom tekućica./km2 Prometno-geografski položaj i značenje – važan prometni položaj: križište željezničke pruge Zagreb – Beograd s više transverzalnih pravaca sjecište autoceste i ceste prema Beogradu s odvojcima prema Tuzli i Sarajevu željezničko čvorište Vinkovci i cestovno čvorište Županja plovna Sava ima malo značenje – – – u urbanoj mreži glavnu ulogu imaju Vinkovci.– površina: 1840 km2 – 142 000 stanovnika (2001.poplave život je bio ograničen na ocjeditije rubove – na sjeveru uz rubove đakovačkog i vukovarskog lesnog ravnjaka i na jugu uz Savu geološka građa – mladi kvartarni sedimenti malo pravog lesa i male debljine – oko Vinkovaca i Gradišta. st. posebno u središnjim dijelovima (Bosut. Spačva. između Otoka i Nijemaca spačvanska udolina – najniži i najvlažniji dio (77 m n/v) – najveći areal vlažnih nizinskih šuma hrasta lužnjaka Historijsko-geografski razvoj – – – – nastariji tragovi života datiraju u neolitik – šire područje Vinkovaca u antičkom razdoblju naseljen je sjeverni rub – municipij Cibalae u srednjem vijeku sjeverni dio bolje je naseljen.3 st. Nijemci) u 18. a u južnom dijelu nastaju sela na Savi i utvrđeni gradovi okruženi vodom ili wasserburgovi (Cerna.

st. blagi pad za 5000 – 6000 st.moderniji sistem zemljišne razdiobe – veća uloga poljoprivrede i uvođenje novih kultura – pojava željeznice u drugoj polovici 19. 142 000) Naselja – – – naseljenost uglavnom u rubnim zonama – sjeverni pojas naseljeniji je od prisavskog više od polovice naselja (od 56) ima više od 1000 stanovnika (uglavnom zbijena naselja) osam naselja s više od 4000 stanovnika: Vinkovci (33 000) Županja (13 800) Ivankovo (6700) Otok (5900) Gunja (5000) Bošnjaci (4700) Babina Greda (4200) Cerna (4100) – Vinkovci u antici položaj na sjecištu podravskog i posavskog cestovnog pravca (Siscia – Sirmium) s nastavkom prema Singidunumu (u 2. oko polovice doseljenog stanovništva) – imigracijska obilježja i stalan porast broja stanovnika 1857. (2001.1991. status kolonije) nakon antičkog razdoblja gube važnost jače značenje tek od Vojne krajine (sjedište Brodske pukovnije). pruga Vukovar – Vinkovci – Slavonski Brod. st. s ogrankom prema Vrpolju i Slavonskom Šamcu započinje eksploatacija šuma hrasta lužnjaka osobito važna pruga Vinkovci – Gunja – Brčko (prolazi sredinom spačvanskog bazena) – razvija se Spačva kao veliko eksploatacijsko i izvozno središte drva razvoj prvih industrija – drvno prerađivačka središta Vinkovci. 1991. – 2001. a posebno od izgradnje željezničke mreže → željezničko križište i industrijsko-obrtničko središte danas prometno čvorište (najveće željezničko čvorište Istočne Hrvatske) i industrijsko središte (drvna. 147 000 st. građevinska. Županja i Vrbanja veći napredak u agrarnim djelatnostima – – – nakon Drugog svjetskog rata planska kolonizacija – najviše iz BIH (1961. – 1878. tekstilna) 103 . porast za 161% . – 1991.

a za Vojne krajine važno pogranično mjesto slabije valoriziran geografski položaj i sporiji gospodarski razvoj u drugoj polovici 19. veće značenje Slavenske Posavine zbog relativne udaljenosti od Osijeka i Zagreba u posljednjih 100 godina formirano vlastito regionalno središte SLAVONSKA POSAVINA 104 . Jarmina…) danas potencijalni regionalni centar – Vukovarsko-Vinkovačka regija (uzima se u obzir i tradicija Vukovara) – okuplja zapadni Srijem unutar granica: sjever – Dunav i Vuka istok – granica sa Srbijom jug – Sava zapad – Jošava – Županja – cestovno križište na lijevoj obali Save. postaje središte proizvodnje hrane i prerade drva jači razvoj tek nakon Drugog svjetskog rata – obnova prehrambene industrije i valorizacija prometnog položaja – Gunja – prijelaz preko Save nasuprot Brčkom (na cesti i željezničkoj pruzi Vinkovci – Brčko) ZAPADNOSLAVONSKI BRDSKO-DOLINSKI PROSTOR – – – obuhvaća Slavonsku Posavinu i Požešku kotlinu od izgradnje željeznice dolinom Save u drugoj polovici 19. st. st. Ivankovo.u šire urbanizirano područje uključena su okolna naselja Nuštar. na rubu Spačvanskog bazena u srednjovjekovno i tursko doba lokalno značenje. Mirkovci.

Crnac. zatim ocjeditijom i otvorenom Požeškom kotlinom i dalje prijevojima između Krndije i Dilja prema Đakovu jedini longitudinalni prava je Sava 105 . Jelas velike površine pod travnjacima i šumama sjevernim rubom prolazi autocesta – nakon izgradnje provedena melioracija 5 ) uži viši prostor uz Savu (prisavska zona) – u skladu s tim i pojedine zone naseljavanja 1 ) gorski okvir – raštrkana naseljenost i polikulturna obrada nižeg prigorskog pojasa 2 ) dodirna zona nizine i prigorja – gusta naseljenost i nizna naselja (jedno za drugim). Požeške gore i Dilja – isključivo pod šumama 2 ) tercijarno prigorje 3 ) ocjeditiji rub savske nizine 4 ) središnja zona savske nizine – u zoni poplavnih polja: Mramorsko./km2 (iznadprosječno) granice: istok – Jošava zapad – Sloboština jug – Sava sjever – Psunj. Požeška gora i Dilj Prirodno-geografska obilježja i naseljenost – zonalnost prirodnih cjelina od sjevera prema jugu: 1 ) gorski rub Psunja. najvažnije prometnice – stara krajiška cesta i pruga 3 ) središnja zona savske nizine – smjena poplavnih polja i ocjeditijih prostora naselja smještena u ocjeditijim dijelovima (uz poprečne ceste prema Savi) u prošlosti prostor odvajanja 4 ) prisavska zona – relativno viša od središnje i pogodna za naseljavanje i agrarno iskorištavanje povoljan prometni položaj uz Savu granični položaj – neki prijelazi preko Save danas su granični prijelazi Historijsko-geografski razvoj – – u srednjem vijeku brojni utvrđeni gradovi u turskom razdoblju prigorski krajevi su najnaseljeniji i društveno najznačajniji glavni prometni pravac između središnje i Istočne Hrvatske prolazio je od Pakraca prijevojima između Papuka i Psunja.) ili 87 st.– – površina: 2027 km2 – 177 000 stanovnika (2001.

Slavonska Posavina izdvojena u dva dijela: 1 ) viši sjeverni dio – uvjeti života određeni feudalnim odnosima 2 ) nizinski krajiški prostor (od 1745. Sava je jedini longitudinalni pravac 1778. st. st..) – određen vojnokrajiškim sistemom jače naseljavanje nizinskog dijela – stvoren niz novih naselja i proširen agrarni prostor započeo prijelaz s primitivnog stočarstva na poljodjelstvo šire se nove kulture (kukuruz. st. – 1910. st. ali nakon Prvog svjetskog rata najvažnija metalna industrija („Đuro Đaković“ – jedno od najvažnijih poduzeća u Hrvatskoj) 106 . željeznička pruga južno od ceste od 1950.važniji transverzalni putevi – sredinom 18. st.) ukupan broj stanovnika raste u istočnom dijelu (Slavonski Brod). trgovačka i obrtnička funkcija – važno pretovarno i tranzitno mjesto na Savi i prometno čvorište na prijelazu u Bosnu (posebno od izgradnje uskotračne željeznice dolinom Bosne) poslije izgubio tranzitnu funkciju izgradnjom željezničke pruge normalnog kolosjeka dolinom Bosne (od posavske željeznice odvaja se kod Vrpolja) povoljan položaj na posavskoj pruzi – razvoj industrije: 1890. st. a smanjuje se u zapadnom dijelu (Nova Gradiška) Naselja – Slavonski Brod (1991. 55 600 st. izgrađena tvrđava – početak strateškog značenja koje traje sve do austrijske aneksije Bosne 1878. i 19. – 1931. razvoj drvne industrije. jači razvoj tek nakon izgradnje željezničke pruge naseljenost još od rimskog doba – Marsonia u 15. razvija se prometna. izgrađena krajiška cesta na kontaktu nizine s prigorjem – početak okupljanja stanovništva i gospodarskog razvoja u toj. težište života prelazi u Posavinu (slabi značenje Požeške kotline) – taj proces završen izgradnjom posavskih prometnica (važnost dobivaju uzdužni pravci) do 18. 58 600 st. danas najdinamičnijoj zoni krajem 19.) smješten podno Dilja – na mjestu gdje se gora približava Savi pa je poplavni dio sužen (lagan prijelaz preko Save) sjecište longitudinalnih (posavski put) i transverzalnih prometnih pravaca (dolina Bosne). u 18. 2001. gradi se autocesta – treća važna longitudinalna kopnena magistrala – – 1857. krumpir) ubrzava se stabilizacija naseljenosti i jača prevlast poljodjelstva – u 18. stalan porast broja stanovnika (najviše u razdoblju 1880.

u srednjem vijeku utvrda. st.– Nova Gradiška (1991. u turskom razdoblju sjedište sandžaka POŽEŠKA KOTLINA – površina: 1249 km2 (bivša općina Požega) – 70 300 stanovnika (56 st. za potrebe Vojne krajine – tipični krajiški grad s velikim središnjim trgom i ortogonalnom shemom ulica na križištu posavskog i poprečnog prometnog pravca koji Posavinu povezuje s Požeškom kotlinom lokalni ekonomski centar i upravno središte za okolni prigorski i posavski prostor – ostala naselja: Sibinj (2600) Davor (2500) Staro Petrovo Selo (2000) Oriovac (2000) Vrpolje (2000) – cestovno križište u istočnom dijelu Okučani (1900) – cestovno križište u zapadnom dijelu Cernik (1800) – sjeverno predgrađe Nove Gradiške../km2) Prirodno-geografska obilježja – prirodno dobro izdvojen kraj: jug – Dilj i Požeška gora zapad – Psunj sjeveroistok – Papuk i Krndija – – – – – – – raščlanjen reljef – prevladavaju brežuljkasti krajevi građeni od tercijarnih naslaga (sličniji peripanonskom nego panonskom dijelu) nizinski reljef – samo na dnu kotline (kvartarne naslage) – disecirano brojnim tokovima asimetrična riječna mreža – dva veća toka Orljava i Londža teku rubnim dijelom. 13 300 st. 2001. spajaju se kod Pleternice i teku prema Savi zbog prirodne otvorenosti prema jugu.) nastala sredinom 18. kotlina je bolje prometno povezana s posavskim nego s podravskim dijelom Slavonije prigorja i ocjediti dijelovi dna najpovoljniji su za razvoj poljoprivrede pa su najranije iskrčeni i naseljeni najniži poplavni dijelovi nisu bili pogodni za naseljavanje pa u najnižim dijelovima nema naselja poljoprivreda – uzgoj žitarica i vinogradarstvo (Kutjevo) 107 . 14 000 st.

. Gorskog kotara i Hrvatskog zagorja industrija se razvija tek u međuratnom razdoblju (pretežno u Požegi) – bazirana na postojećim sirovinama (drvo. Požega) → u 12. st. sjedište Požeške županije. drvna najdinamičniji rast nakon Drugog svjetskog rata – gospodarske. postala najvažnije kulturno središte Slavonije od kraja 18. poslije i nešto Nijemaca.) jedan od najgušće naseljenih dijelova Slavonije rimsko razdoblje – Zlatna dolina (Vallis Aurea). – – – Naselja – – – prevladavaju mala naselja. st. najviše u prigorskim dijelovima ukupno 209 naselja prosječne veličine 240 stanovnika (bez Požege) Požega (1991. st. duhan…) – nakon povlačenja Turaka i emigracije muslimanskog stanovništva doseljavaju Hrvati i Srbi iz bosanskog Povrbasja. 2001. Mađara i Čeha. 2001. – u srednjem vijeku najveće i najvažnije središte Slavonije (upravni. upravne.Historijsko-geografski razvoj – – – – rano naseljavanje i dug kontinuitet guste naseljenosti – u povijesti (do 18. 70 302 st. prehrambena. – 1991. crkveni i feudalni centar s razvijenom trgovinom i obrtom) razvila se na dodiru Požeške gore i Orljave – na glavnoj prometnici između Središnje i Istočne Hrvatske od 12. st. st. st. raskrižje željezničkih pruga i cesta koje kotlinu povezuju s Posavinom 108 . organizirana Požeška županija tursko razdoblje (1573. 21 000 st.) – organizirana u okviru Požeškog sandžaka doseljavanje srpskog i muslimanskog stanovništva iz drugih krajeva – porast broja stanovnika i nastanak novih naselja širenje naseljenosti u niže zone zahvaljujući boljoj obradi zemlje i uvođenju novih kultura (kukuruz. Kaptol. kulturne i turističke funkcije – Pleternica (3700) – na ušću Londže u Orljavu. 71 700 st. slabi joj značenje – izgradnja posavskih prometnica (posebno pruge nakon čega zaostaje za Slavonskim Brodom) razvoj industrije u međuratnom razdoblju – metalna. – 1688. Hrvati iz Like. građevinska. st. 20 900 st.. glavno središte Incerum (u središnjem dijelu) srednji vijek – gusta naseljenost i brojni burgovi na istaknutim lokacijama (Velika. a za Turaka sjedište Požeškog sandžaka do druge polovice 19.) smanjenje broja stanovnika nakon 1971. kamen. Gradište. poljoprivredni proizvodi) imigracijski karakter kroz stoljeća – stalno povećanje broja stanovnika (najviše 1880. a u 20. – 1910.) spominje se još u 12.

/km 2 ) Naselj a 2027 177 000 87 1249 70 300 45 830 52 300 63 179 000 96 000 1147 42 000 36 Sl. na križaju longitudinalnog puta sjevernim dijelom kotline s poprečnim putovima prema Požegi Slavonsk a Posavina Požeška kotlina Vukovars ki ravnjak 608 62 600 103 Bosuts ka Posavin a 1840 142 000 77 Đakovač ki kraj Dravsk odunavs ka ravnica Slavonsk a Podravina Baranja Površi na (km2) Broj st.– ostala važnija naselja – nastala na prigorjima gorskog okvira: Velika (2200) – staro naselje. Brod (58 600) N.Manas tir (8700) Darda (5400) Bilje (3200) Jagodnja k (1500) Čeminac (1100) Popovac (1100) Kneževi V. (1700) Batina (1000) 109 . 2001.Miholja c (6700) Orahovic a (4300) Đurđenov ac (3500) B.Gradiš ka (13 300) Sibinj (2600) Davor (2500) Oriovac (2000) Vrpolje (2000) S. Gustoć a (st. u srednjem vijeku značajan centar zahvaljujući termalnom izvoru razvila se u turističko rekreacijski centar (skijaški tereni na Papuku. (2000) Okučani (1900) Cernik (1800) Požega (20 900) Pleterni ca (3700) Kutjevo (2800) Velika (2200) Jakšić (2000) Kaptol (1800) Vetovo (1200) Vukovar (30 100) Ilok (5900) Borovo (5400) Vinkov ci (33 000) Županj a (13 800) Ivanko vo (6700) Otok (5900) Gunja (5000) B. Petrovo S. Greda (4700) Cerna (4200) Đakovo (21 000) Strizivoj na (2800) Gorjani (1200) Osijek (91 000) Čepin (9500) Valpov o (7900) Belišće (7100) Višnjev ac (7100) Tenja (6700) Dalj (4800) Višnjev ac (4400) Slatina (11 000) Našice (8200) D. toplice) na pruzi Pleternica – Požega – Velika Kutjevo (2800) – središte vinogradarstva (u podnožju Krndije) Jakšić (2000) – Velika – Kaptol (1600) – Vetovo (1200) – Kutjevo – niz sela u prigorju Papuka i Krndije.

a doline su vezane uglavnom uz nepropusne stijene polja u kršu: Ličko. Drežničko… doline Kupe. dolomita i breča donjokredne starosti velike udoline s ravnim. Gračačko. GORSKA HRVATSKA GEOGRAFSKA OBILJEŽJA – dijeli se na: Gorski kotar Liku Ogulinsko-plaščansku (potkapelsku) submontanu udolinu GEOLOŠKA OSNOVA I RELJEF – – relativno visoka krška regija – sastoji se od nizova visokih planina građenih od mezozojskih vapnenaca međusobno odvojenih dolinama i poljima najviši dijelovi nalaze se na rubu: Risnjačko-snježnički blok Velebit Plješivica Velika i Mala Kapela – geografske cjeline gorske Hrvatske obilježava reljefna nehomogenost: 1 ) Gorski kotar – visok zaravnjen gorski blok iz kojeg se dižu osamljene visoke planine (Snježnik i Risnjak viši od 1500 m). Krbavsko. Čabranke. Lokvarsko. Dobre 2 ) Lika – zatvorena krška zavala čije je dno raščlanjeno nižim sredogorjem niz polja u kršu na 450-700 m visine građena od vapnenaca.IV. Koreničko. često plavljenim dnom: Gacko. Mrkopaljsko. Lapačko polje i više malih polja dolina Une 3 ) Potkapelska submontana udolina – fluviokrška zona podno Kapele 110 . Delničko. Ličko. Jasenačko.

kukuruz. u Lici 1/3. a česta pojava je i magla najveći dio Gorske Hrvatske ima umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom najviši dio Gorskog kotara (Snježničko-risnjačka visoravan i Velika Kapela).kontaktna obilježja – između Gorskog kotara na zapadu. Velike i Male Kapele na jugozapadu i jugu te niskog peripanonskog krša i Korduna na sjeveroistoku Ogulinsko i Plaščansko polje KLIMA GORSKE HRVATSKE – reljef ima modifikatorski utjecaj na klimu: 1 ) Velebit i obalne planine Gorskog kotara ograničavaju toplinski utjecaj Jadranskog mora samo na uski obalni pojas (osim južne Like koja je izložena maritimnim utjecajima s juga) dio Hrvatske 2 ) reljef utječe na veliko povećanje količine padalina – Gorski kotar je najkišovitiji – – – – – prijelaz između maritimnog i kontinentalnog tipa godišnjeg hoda padalina – većina padalina padne u hladnom dijelu godine (prevladava maritimni tip) razmjerno veliki dio padalina čini snijeg. osobito na ličkom sredogorju – posljedica stoljetnih iskorištavanja šuma GOSPODARSTVO I RAZVIJENOST – – – zbog siromašnih prirodnih resursa Gorska Hrvatska je najslabije razvijena regija prevladavaju tradicionalno šumarstvo i stočarstvo zbog velikih količina padalina i većeg broja manjih tokova prostor je pogodan za izgradnju hidroenergetskog sustava 111 . kupus…) prirodni vegetacijski pokrov čine bukove i crnogorične šume samo u sunčanim i zaklonjenim dijelovima ima hrastovih šuma vegetacijski pokrov jače je sačuvan u Gorskom kotaru (2/3 površina pod šumom). a u Potkapelskoj udolini gotovo nema šuma problem: kisele kiše uništavaju šume (izvor onečišćenja su industrijska postrojenja u sjevernoj Italiji) u krškim udolinama i poljima šumski pokrov zamijenjen je travnjacima i obradivim zemljištem velika raširenost šikare. Velebita i Plješivice imaju vlažnu šumsku (borealnu ili planinsku) klimu južni dijelovi Like (gornja Zrmanja) imaju submediteransku klimu TLO I VEGETACIJA – – – – – – – tla su prilično neplodna i taj prostor nije pogodan za poljoprivredu – uspijevaju samo manje zahtjevne kulture (krumpir.

dovršena je autocesta Zagreb-Rijeka i autocesta prema Dalmaciji NASELJENOST – – – – – – površina: 7913 km2 ili 14% površine Hrvatske 1991../nasel je 112 . Promjena broja stanovnika.PROMETNO ZNAČENJE – – – – – ključno prometno značenje – „hrvatska vrata“ ili „hrvatski gorski prag“ – najlakša veza srednjeg Podunavlja sa sjevernim i srednjim Jadranom (dinarski niz najniži i najprohodniji) prve ceste grade se od početka 18. modernizirana je cesta. gustoće naseljenosti i prosječne veličine naselja Gorske Hrvatske prema regijama između 1991.2% stanovništva Hrvatske) indeks promjene 2001/1991: 65. određena je razvojem tradicionalne agrarnostočarske valorizacije kao glavne egzistencije novih naselja (nije pogodovala nastanku većih naselja) razvojem prometa i industrije došlo je do grupiranja stanovništva u nekoliko naselja. i 2001. st. elektrificirana pruga./km2 2001. st.9 st. najveća naselja su Ogulin (8800) i Gospić (5800) rijetka naseljenost i postojeća struktura posljedica su: 1 ) obilježja prirodno-geografske osnove 2 ) društveno-gospodarskih uvjeta naseljavanja mlađa kolonizacija od 18./km2) St.1 st. ali nije nastalo nijedno koje bi funkcionalno objedinilo čitavu regiju – Gorska Hrvatska nema vlastiti (makro)regionalni centar. izgrađen naftni cjevovod. 94 400 stanovnika (kao Osijek) ili 11. st. a početkom 21. st. (BudimpeštaZagreb-Rijeka) nedostatak: loše stanje željezničke i cestovne mreže (manje nakon izgradnje autoceste) i njihova neprikladna izgrađenost imperativ: osuvremenjivanje prometnica (posebno izgradnja nizinske pruge) u drugoj polovici 20. a prva pruga izgrađena je 1873. Regija Površina (km2) Broj naselja Godina Broj stanovni ka Indeks 2001/19 91 Gustoća (st. bez velikih naselja – 596 naselja. sjeverna Lika (Gacka) i srednja Lika 3 ) Splitske makroregije – južna Lika i južni dio Ličkog Pounja Tab. 143 600 stanovnika ili 18. nego je podijeljena između: 1 ) Zagrebačke makroregije – Ogulinsko-plaščanska udolina i krbavski dio Like 2 ) Riječke makroregije – Gorski kotar. 6.7 rijetka naseljenost./km2 (2.

iskorištavanje i prerada drva 113 .). Primorja.8 282. 2001. st. – burgovi (Kostel. nego se u severinski prostor doseljavaju i Vlasi – – – prva značajnija naselja nastaju u 15.5 329.Lika Gorski kotar Potkapel ska udolina 5563 1273 1077 255 259 82 1991.4 118.) i pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka (1873. i u 17. Like i Peripanonije tek od prve polovice 18. st. osim u sjeverozapadnom dijelu – Risnjak. st. st. 2001. Lujzijane (1811.9 79.1 7. st. fužinarstvo (željezarska manufaktura).6 27. 83 43 30 27 29 23 900 700 600 500 100 200 52.7 15. pod okriljem Zrinskih razvija se rudarstvo.2 354. razvilo se jako frankopansko feudalno središte Bosiljevo faktori razvoja – agrarne mogućnosti i udaljenost od turske opasnosti nema iseljavanja. i osobito u 19. Gorski kotar je nesiguran kraj pa stanovništvo bježi ponovno naseljavanje krajem 16. 1991.9 24. st. Snježnik i Bjelolasica (viši od 1500 m) nasuprot dolini Kupe i Čabranke zbog manjih visinskih razlika nema izrazitijih prijevoja: Gornje Jelenje (880 m) na Lujzinskoj cesti Fužinski Benkovac (900 m) na Karolinskoj cesti Banska Vrata (1083 m) na Rudolfinskoj cesti Vrh Kapele (880 m) – – prijevoji su plitko urezani u višu reljefnu zonu te njima prolaze ceste i željezničke pruge za naseljavanje su najvažniji niži dijelovi (izvori i gušća hidrografska mreža) – moguće agrarno iskorištavanje HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ – prijelazni severinski prostor rano je naseljen – između Peripanonije i pravog Gorskog kotara u 14. 1991.) dinamika reljefa je mala.0 106.1 89.0 21. dobiva kontaktno i spojno značenje – izgradnja Karoline (1728. – naseljenost u dolini Kupe i Čabranke zbog gospodarskog razvoja: u 17. st. Brod-Moravice) čija je geostrateška važnost porasla zbog prodora Turaka prema sjeverozapadu u 16.0 21. 2001.1 171.7 GORSKI KOTAR – – – – dugo vremena izolacijski karakter – određen položajem između jačih životnih žarišta Notranjskog.

npr. područje stapanja različitih migracijskih struja: kajkavske – vezana uz ratare čakavske – vezana uz kirijašenje i stočarstvo (iz Vinodola) štokavske – dinarsko transhumantno stočarsko stanovništvo (Vlasi) REGIONALNA STRUKTURA – Gorski kotar sastoji se od pet manjih cjelina: 1 ) središnji (delnički) koridor 2 ) risnjačko-snježnički gorski blok (visoravan) 3 ) dolina Čabranke i Kupe 4 ) prijelazni severinski prostor 114 . Lokve. Moravice) i indirektna cestovna naselja (odvojcima vezana uz glavnu cestu. st.) potaknut razvoj nekih naselja uz željeznicu (Skrad. a prolazak ceste kroz severinski kraj utjecao je na jači razvoj Lukovdola i Severina. Vrbovsko) većina najvažnijih naselja nastala je na rubovima polja u kršu izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka (1873. Česi i potomci izbjeglica pred Turcima razvija se kirijašenje (prijevoz robe kolskim putovima od Karlovca do jadranskih luka) – transport drva kirci ili kirijaši većinom su dolazili iz vinodolskog prostora – – – – za izgradnje Lujzinske ceste razvijaju se Delnice. a zaostajanje Bosiljeva s izgradnjom cesta nastaju direktna (izdužena uz ceste. st. a doseljavaju i Slovenci. npr. Fužina do Zlobina najbrojniji su bili imigranti iz primorja. Donje Vrbovsko. Moravice) opada važnost kirijašenja pa se javlja gospodarska kriza (od 1890.u dolinu Kupe i Čabranke doseljava stanovništvo iz Kranjske (kajkavci) i primorja (čakavci) – najjače naseljavanje u 18. Ravna Gora.) razvoj šumsko-industrijske i drugih djelatnosti → formiraju se industrijska središta prirodni prirast stanovništva – poslije Drugog svjetskog rata moderni razvoj temelji se na raznovrsnijim funkcijama – – većina naselja je raštrkana i potječe pretežno iz 17.) najvažnija je Ravna Gora – zaobilaze se Delnice najviše doseljenika dolazi u jače iskrčen prostor od Vrbovskog preko Ravne Gore. – najveće značenje ima delnički koridor (središnja zona) kojim prolaze glavne prometnice (širi i otvoreniji prostor) za gradnje Karolinske ceste (od 1726. Mrkoplja.

Skrad (830). st. izvoz drveta. st. – najranije ušao u fazu modernog gospodarstva → emigracija nešto slabije izražena nego u ostalim dijelovima turistički se razvija od prije Prvog svjetskog rata – Fužine su bile izletište Riječana prednosti za razvoj turizma: 1 ) raznovrsnost ponude na relativno malom prostoru 2 ) blizina emitivnih područja Rijeke i Zagreba 3 ) mogućnost za kombinaciju ljetnog i zimskog (primorskog i gorskog) turizma – poseban razvoj turizma delnički koridor doživlja nakon izgradnje autoceste Zagreb-Rijeka Delnice (4500 st. pod imenom Mrzlopolje kao malo naselje na karavanskom putu od unutrašnjosti prema moru (dalje od današnjeg naselja) u 16.) – – – – – – – – – prvi put se spominje u 15.) – faktori: šumarstvo. dolazi do stabilizacije naseljenosti i doseljavanja stanovništva na područje današnjih Delnica početkom 19.) posebno značenje kraja od 18. drvna industrija. Delnice se razvijaju s izgradnjom Lujzijane i ogranka prema Brodu na Kupi razvoj prometa i izvoz drveta rezultirali su velikim porastom broja stanovnika – 1780. st. st. Ravna Gora (1900) i Vrbovsko (1900) imaju više od 1000 stanovnika manja naselja: Mrkopalj (920). st. Lokve (660) 115 . st.5 ) velikokapelski gorski blok SREDIŠNJI (DELNIČKI) KORIDOR – – – – najvažniji dio Gorskog kotara – najstariji krčevinski prostor (od 17. 1857. 900. 2300 izgradnjom željezničke pruge započinje stagnacija u razvoju Delnica nakon Prvog svjetskog rata Delnice se oporavljaju (3600 st. stanovništvo bježi iz naselja preko Kupe u Kranjsku za turskih provala početkom 17. Moravice (800). trgovina 1930-ih Delnice je zahvatila ekonomska kriza pa se broj stanovnika nakratko smanjuje nakon Drugog svjetskog rata ponovni porast broja stanovnika zahvaljujući razvoju industrije i turizma (do Drugog svjetskog rata ljetovalište primorskog stanovništva. Fužine (810). a poslije važno središte zimskog turizma) Ostala naselja – – samo Delnice (4500).

st. st. više od 2000) – Fužine (810) – nastale na Karolinskoj cesti. razvija se kao trgovište kasnije je s premještanjem demografskog i gospodarskog razvoja na Lujzijanu uvjetovao veliko smanjenje broja stanovnika (1857. i početkom 17.– Ravna Gora (1900) – do izgradnje Lujzijane najvažnije naselje Gorskog kotara (uz Karolinu) glavne djelatnosti su poljoprivreda i prerada drveta turistički potencijal – središte skijaškog trčanja – Lokve (660) – na odvojku Lujzinske ceste i u blizini Omladinskog jezera jači razvoj nakon izgradnje Lujzijane – kirijašenje i trgovačke funkcije turizam – tradicija duga 100 godina (od izgradnje Omladinskog jezera) središte za podvodnu orijentaciju i veslačke regate u blizini krška špilja Lokvarka i park-šuma Golubinjak – Skrad (830) – važno prometno značenje na Lujzijani i željezničkoj pruzi krajem 19. naseljene vlaškim stanovništvom sastojale se od nekoliko zaselaka izgradnja željezničke pruge omogućila je okupljanje stanovništva – Mrkopalj (920) – na Karolini. drvna industrija. trgovina drvom i sajmovi – Moravice (800) – važno željezničko čvorište krajem 16. u relativno prostranom polju nakon Turaka obnovljen primorskim i vlaškim stanovništvom u 18. st. uz cestu i željezničku prugu Karlovac-Rijeka od izgradnje Karoline važno trgovište od kraja 19. obrt. st. razvija se ljetni klimatsko-lječilišni turizam danas jedno od najznačajnijih središta stacionarnog i izletničkog turizma u Gorskom kotaru u blizini krška pećina Zeleni vir i kanjon Vražji prolaz – Vrbovsko (1900) – u dolini Dobre. u području bogatom vodom 116 .

prevladavaju kanjoni obilje vode – mogućnost hidroenergetskog iskorištavanja granični položaj i bogatstvo šumom u prošlosti su određivali gospodarski razvoj gospodarski razvoj od 17. izgrađeno akumulacijsko jezero Bajer (povezano s Omladinskim jezerom 3.5 km dugim tunelom) – voda iz jezera tunelom se odvodi do Triblja za potrebe HE Nikola Tesla RISNJAČKO-SNJEŽNIČKI GORSKI BLOK (VISORAVAN) – – – – najviši i najšumovitiji dio Gorskog kotara mala i hidrografski zatvorena polja u kršu obilježja: granična lokacija.naseljenost jača u 18. relativna prometna zatvorenost i depopulacija naselja: Gerovo (720). sapuna… danas se sve više razvija turizam 1950. – razvoj drvne industrije i šumarstva najvažnija naselja: Čabar (500) Prezid (880) – u krajnjem sjevernom kutu prema Sloveniji Brod na Kupi (250) – „prijelaz“ preko Kupe PRIJELAZNI SEVERINSKI PROSTOR – – – – – rano naseljen i gospodarski aktiviran zbog geografskog položaja i relativno povoljnih agrarnih mogućnosti (već od 15. st. st. proizvodnja piva. st. nakon izgradnje željezničke pruge razvija se gospodarstvo.) – kontinuirana naseljenost participacija na trgovačkim karavanskim pravcima Bosiljevo – dugo vremena glavni centar tek nakon izgradnje Lujzijane razvijaju se Severin (160) i Lukovdol (160) danas ima tranzitno prometno značenje 117 . na bazi iskorištavanja drveta i željezne rude (fužinarstvo) → rana naseljenost moderan razvoj od početka 20. Crni Lug (290) DOLINA ČABRANKE I KUPE – – – – – – – jak kontrast prema susjednom risnjačko-snježničkom bloku – Brod na Kupi je na 220 m n/v dolina Kupe – kompozitna dolina. rakije. a pridonosi mu blizina Rijeke – pilane. Tršće (430). st.

Bjelolasica…) i manjih polja (Jasenačko. prometno izoliran i zatvoren prostor jake depopulacije (u prošlosti prostor zbjega stanovništva) najvažnije prometnice idu rubovima – gravitira Ogulinu naseljenost je vrlo rijetka – najveća naselja Drežnica (730) i Jasenak (300) OGULINSKO-PLAŠČANSKA (POTKAPELSKA) SUBMONTANA UDOLINA GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ – – smještena u istočnom podnožju Velike i Male Kapele – na kontaktu Like. Krakarsko. Musulinsko. Gorskog kotara i Korduna Velika i Mala Kapela čine izrazitu reljefnu barijeru prema Lici i Gorskom kotaru pa se Ogulinsko-plaščanska udolina izdvaja kao zasebna subregija unutar Karlovačke regije 118 .VELIKOKAPELSKI BLOK – – – – – najširi goranski reljefni blok sastoji se od nekoliko izrazitih šumovitih gorskih masiva (Bitoraj. Drežničko…) Viševica.

Klek. 29 100 st. 23 200 st. Ogulin. 36 700 st. Modruš) dominira polikulturni pejzaž na malim posjedima → u novije vrijeme zbog uznapredovale deagrarizacije širi se socijalni ugar i ozelenjuju se obradive površine smanjuje se značenje poljoprivrede i mijenja se pejzaž (velika ozelenjenost) šume su uglavnom iskrčene – šume su očuvanije jedino na kapelskim padinama izgradnjom HE Gojak prestalo je poplavljivanje Ogulinskog polja – stvorena su akumulacijska jezera za potrebe hidroelektrane (Sabljaki na Zagorskoj mrežnici i Bukovnik na Dobri) – važan dio turističke ponude (Sabljaki. Đulin ponor. ali ima relativno povoljan prometnogeografski položaj koji je nedovoljno iskorišten i ima slab utjecaj na koncentraciju stanovništva i gospodarskih djelatnosti prometno značenje manje od prometnog značenja Gorskog kotara (Lujzijana: Karlovac – Delnice – Rijeka) i Like (Karlovac – Slunj – Plitvice – Gračac) – križanje prometnica Karlovac – Senj i Vrbovsko – Ogulin – Plitvice – Bihać izgradnjom autoceste Zagreb – Split prometno značenje ovog kraja znatno je poraslo – – PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA – – – – u reljefnom smislu prijelazna stepenica između viših Like i Gorskog kotara te nižeg Korduna sastoji se od dva veća (Ogulinsko: 63 km2 i Plaščansko) i nekoliko manjih polja u kršu međusobno odvojenih humovima uglavnom zaravnjen prostor viši od 325 m n/v glavnim poljima teku ponornice koje su nataložile dosta aluvijalnog materijala → pogodno za agrarno iskorištavanje (zbog jače zastupljenosti otvorenijih pejzaža i postojanja dubljih tala) izdvojeni humovi pogodni su za vinogradarstvo (danas slabije razvijeno). – pridonio i Domovinski rat – gušće su naseljene samo niže poljske zone: 119 . modruška tvrđava…) – – – – – DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA – – nešto veća gustoća naseljenosti (22 st. st. 1971. 1991./km2) i veća naselja od ostatka Gorske Hrvatske nedostatak prirodnih resursa i ograničen gospodarski potencijal uvjetovali su jaču emigraciju u drugoj polovici 20. Vitunj. a zajedno su s reljefnim oblicima vezanim za ponore bili pogodni za izgradnju tvrđava (Ogulin.– – tradicionalno se smatra da prostor sjeverno od Josipdola ulazi u Gorski kotar. pa je depopulacija intenzivna: 1961. 34 200 st. 2001. a južno u Liku nalazi se izvan susjednih regionalnih cjelina.

st. st. 5900. 2001. koji je imao veliko feudalno i crkveno značenje do 16. (Oštarije).Ogulinsko polje na sjeveru Oštarijsko-josipdolski kraj u srednjem dijelu Plaščansko polje na jugu NASELJA I REGIONALIZACIJA – – stariji centri su Modruš (200) i Vitunj (140) glavna naselja danas su Ogulin (8800) i Plaški (1600) – na suprotnim krajevima udoline Modruš (200) – – središte rane naseljenosti – frankopanski burg iz 12. pilana) 120 . ali gubi značenje razvojem Ogulina ponovno oživljava izgradnjom Jozefine i ličke pruge (djelomično) najvažnija naselja su željezničko križište Oštarije (1400) i cestovno križište Josipdol (980. st. pa su tek s razvojačenjem Vojne krajine i priključenjem Hrvatskoj stvoreni povoljniji uvjeti za razvoj počinje se razvijati tek nakon Prvog svjetskog rata – drvna industrija (1918.). – 2001. st. 1857. 10 900. sredinom 18. 9100. st. 3800 jači porast nakon Prvog svjetskog rata: 1921. st.. Ogulin je još uvijek najveće središte Gorske Hrvatske Oštarijsko-josipdolski prostor – – – – – prostor između Ogulina i Plaškog izraženija krška obilježja i hidrografija (posebno kod Oštarija) – plodnije jedino Carevo polje relativno dobro naseljen još u 15. njegovih odvojaka i okolnih agrarnih područja (Ogulinsko zagorje) Ogulin (8800) – – – – razvija se od kraja 15. 1991. 1200. 2500 (središte regimente). (umjesto Modruša i Vitunja) podno Kleka i iznad ponora rijeke Dobre (Đulin ponor) – izrazito vojno-strateško značenje (ne razvijaju se trgovina i obrt) zaobišle su ga glavne prometnice (Jozefina) u 18. st. parna ciglana… sporiji porast broja stanovnika: krajem 17. nastao na humu (680 m) – dobra kontrola modruškog pravca (karavanski prometni pravac iz unutrašnjosti prema moru). 8800 – unatoč smanjenju broja stanovnika zbog rata u razdoblju 1991. 1961.

štedionice. a u 16. Zrinski grade novu obrambenu utvrdu na mjestu današnjeg Plaškog – za potrebe Vojne krajine doseljavaju pravoslavni Vlasi. 70% površine): Gacko. Plaški preuzima crkvene fukcije te Plaški postaje središte pravoslavne crkve i vodeće naselje ovog prostora veće značenje dobiva tek krajem 1920. Krbava. Koreničko.) odnosio se samo na porječje gornjeg toka Like – na teritoriju današnje Like postojale su tri banske županije: Lika. na rubu Plaškog polja i na povišenoj dolomitnoj gredi iznad naplavne ravni Dretulje smješten na longitudinalnom prometnom pravcu Vrbovsko – Ogulin – Plitvice – Bihać naseljen još u 12. podizanjem drvne industrije. Krbavsko. Ličko Pounje – PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA I GOSPODARSTVO – – zatvorena krška zavala čije je dno raščlanjeno nižim sredogorjem niz većih i manjih polja u kršu (većinom na 450-750 m n/v. Gacka i Krbava kasnije se pojam Like širi na područje između Male Kapele. Lapačko… 121 . Srednja Lika. mlinova. Južna Lika. Turci razaraju staru frankopansku utvrdu u 17. Gračačko. a nakon Drugog svjetskog rata i industrije celuloze i papira – LIKA – – – po veličini. Ličko. st. ušla u sastav Like 100 godina kasnije) podjela na pet manjih geografskih cjelina: Gacka. st. Velebita i Plješivice te obuhvaća i Ličko Pounje (područje uz gornji tok Une do granice s BIH. st.Plaški (1600) – – – – u južnom dijelu udoline.. st. naseljenosti i historijsko-geografskoj važnosti najznačajniji dio Gorske Hrvatske povijesni pojam Like (iz 10.

nalazišta boksita. Lika je bila naseljena još u predantici te se održala i u antici. i 19. na 5563 km2) porast broja stanovnika u 18. grah… pašnjaci – stočarstvo (ovce i goveda) – većinom na padinama Velebita šume – zauzimaju više od 1/3 površine. gornja Una) – – – – – polja u kršu su periodički plavljena – mlade naplavine su pogodne za poljoprivredu klima – većinom Cfb. pšenica. a u južnom dijelu sredozemna malo obradivog tla – žitarice (ječam. no početkom srednjeg vijeka nestaje ponovno naseljavanje u srednjem vijeku 122 . kukuruz. šume mineralne sirovine i vodeni tokovi prometni položaj između Primorja. a osobito se razvija od kraja 19. ali iseljavanje demografskih viškova određenih visokim prirodnim prirastom – emigracijski karakter od druge polovice 19. repa. u višim dijelovima Velebita i Plješivice Df. većinom na Maloj Kapeli i Plješivici osnovna prerada drva započela u 18. (male pilane) nakon Drugog svjetskog rata nastaju drvno-industrijskih poduzeća (na bazi bukovih šuma) – vode – najveće i najvažnije ličke rijeke su Lika i Gacka Lika – izvire u južnom dijelu Ličkog polja i teče prema sjeveru u dužini od 78 km → nakon Trebišnjice najduža europska ponornica 1960-ih na Lici izgrađena brana Slope i stvoreno akumulacijsko jezero Krušćica. pašnjaci. porječje Otuče.– – najviša sredogorja nalaze se između Ličkog i Krbavskog polja (1200 m) geološka građa: prevladavaju jurski i kredni vapnenci i dolomiti te breče paleogenske starosti mjestimično nepropusne permotrijaske (padina srednjeg i južnog Velebita) i trijaske naslage (Plitvička jezera./km2 (43 700 st. st.. Središnje Hrvatske i Bosne RAZVOJ NASELJENOSTI – – – – najrjeđe naseljeni dio Gorske Hrvatske i Hrvatske u cjelini – 8 st. st. Gorskog kotara. zalihe građevnog kamena (potencijal) – osnovni prirodni izvori koji su uvjetovali razvoj ličkog gospodarstva: obrađeno zemljite. krumpir. kupus.. između Lipovog i Gackog polja sagrađen je tunel Lika-Gacka kojim se vode preusmjeravaju prema Gackoj i zajedno koriste za rad HE „Senj“ – slabije rudno bogatstvo – rudišta barita u južnom Velebitu (vezana uz paleozojske naslage). st. raž). st.

pijeska i gline. između koji se nalaze niža uzvišenja najveća polja: Gacko polje – u južnom dijelu. a uz sam tok i aluvijalni materijal → pogodno za poljoprivredu autohtona gospodarska vrijednost Gacke veća je od ostalih dijelova Like pa je kontinuirano naseljena od prapovijesti (nasuprot promjenama i prekidima u Krbavi. 43 700 st. PROMETNO ZNAČENJE – – proizlazi iz interregionalnog položaja i veličine – kontaktni mediteranskog. st. st. prevladavala je disperzna naseljenost. danas ponovno važniji gacko-lički pravac 3 ) pounjski – važan kao najkraća željeznička veza Zagreba i Splita GACKA – – – Gacka zavala je najniži dio Like izmjena otvorenih poljskih površina (najviše u južnom dijelu). Lici i Gorskom kotaru) 123 . na njega se nastavljaju proširenja manjih polja (Gusić polje. a od druge polovice 18. gorsko-planinskog i peripanonskog prostora položaj između zbog reljefnih obilježja prometna funkcija je dislocirana na širokom prostoru od Velebita do Pounja pa Lika ima tranzitno-koridorsko značenje → nema konvergencije prometnica pa se nije razvilo nijedno veće naselje (konvergencija prometnica jedini u Gračacu. Kompolje. a vrlo važan je i danas (autocesta) 2 ) krbavski – dovršen 1970-ih i preuzima glavninu prometa prema Dalmaciji (porast važnosti Krbave u odnosu na Gacku i Liku).. Hrvatsko polje…) Brinjsko polje Vrhovinsko polje – – ponornica Gacka (vrelo u južnom dijelu polja) – nataložila debeli sloj pleistocenskog šljunka.). planski je poticana koncentracija naseljenosti (još nije do kraja završeno) u većim poljskim zaravnima nizna naselja. (192 600 st. ali nije se razvio u veće naselje zbog blizine Knina) tri važna uzdužna pravca koji prolaze kroz Liku: – 1 ) gacko-lički – do 1970-ih najvažniji (cesta i pruga). a od tada se kontinuirano smanjuje pa je 1991. izdužene uvale i izolirana manja polja. imala 83 900 st. ali koncentracija stanovništva u njima je vrlo mala maksimum naseljenosti zabilježen je 1900.– – → – – – struktura naselja i agrarnog sustava nastala je u 18. a izvan njih disperzna (sastavljena od zaselaka) većina naselja zadržala je karakter tradicionalnih planinskih seoskih naselja izdvajaju se bivša općinska središta. a 2001. kao rezultat planskog naseljavanja i organizacije prostora u vojno-krajiškom razdoblju do druge polovice 18. st.

– Otočac (4300) – glavno naselje nastalo u zapadnom dijelu Gackog polja. st. u posjedu Frankopana i središte Gacke od kraja 15. st. ali zaostaju za upravnim i gospodarskim središtima Gacke i Krbave u turskom razdoblju vodeće značenje ima Perušić (SZ dio) s novom kolonizacijom krajem 17. Pounje i južnu Liku 124 . javlja se potreba stvaranja novog žarišta zbog prometne veze Rijeka – Senj – Karlobag – Oštarijska vrata – Lička zavala → osniva se Gospić. se premještaju upravne funkcije iz Karlobaga u novoosnovano krajiško središte Gospić – – Gospić (5800) – smješten na topografski pogodnom zapadnom dijelu Ličkog polja. st. st. oživjeli su prometni putevi pa značenje Otočca raste obnovljene su trgovačke veze i razvija se kolski promet krajem 19. Lika dobiva vodeće značenje i naziv Lika se širi na područje današnje Like 1733.) naselje se neplanski širi izvan tvrđave u razdoblju mira u 18. ulazi u sastav Vojne krajine kao sjedište kapetanije imao je gotovo otočni položaj na zavoju Gacke i između njezinih ogranaka zauzimao je relativno mali prostor pa je stanovništvo većim dijelom stanovalo izvan bedema u sojeničkim naseljima nakon priključenja Like (1689. i početkom 18. na mjestu račvanja toka Gacke i stjecišta svih važnijih unutrašnjih puteva → najbolji položaj za razvoj središnjeg naselja u 14. razvija se i industrija pa se Otočac razvija u sekundarno središte Like – Brinje (1700) – najveće naselje sjevernog dijela Gacke nastalo na uzvišenju u središnjem dijelu poljskog prostora jače se razvija od izgradnje Jozefinske ceste (Karlovac – Senj) nakon prestanka tog prometa (nakon 1873. Kosinj i Perušić. Krbavu.) ima funkciju manjeg lokalnog središta SREDNJA LIKA – – – – – fluvio-krška zaravan s dolinsko-krškim proširenjima planinskog okvira prirodno-geografski uvjeti za razvoj naselja slični kao u Gackoj – najstarija prapovijesna naselja nastala su na uzvišenjima i humovima nema veće značenje u predtursko doba – u srednjem vijeku ističu se Pazarište. na prijelazu preko rječice Novčice formiran kao tipični krajiški centar i razvijao se kao cestovno raskrižje – putevi za Gacku. st. u posjedu kralja u 16. st.

1431 2181 1910. – 2001.) zaobišla je Gospić Domovinski rat – broj stanovnika 1991. 6088 4354 JUŽNA LIKA – sastoji se od: Gračačkog polja (8. 8033 4797 1991. 3825 3070 1961. poljem protječu Otuča i Ričica te u kišnom razdoblju plave polje viša poljsko-udolinska zona Mazina i Bruvna (sjever) submediteranski prostor gornjeg toka Zrmanje (jug) – – križišno prometno značenje – stjecanje longitudinalnih prometnih pravaca kroz Liku u prošlosti se nalazio u pravcu tradicionalnih transhumantnih kretanja (u smjeru S-J) između zimskih pašnjaka u submediteranskom području i ljetnih pašnjaka na Velebitu.2 km2) – vapnenačka zaravan prekrivena aluvijalnim naplavinama. Sredogorju i Plješivici Gračac (2100) – najveće naselje južne Like smješteno u središnjem dijelu Gračačkog polja. Kretanje broja stanovnika Gospića i Otočca od 1857. do 2001. 9025 5404 2001.) nemogućnost razvoja većeg naselja i obavljanje centralnih funkcija za cijelu Liku – razlozi: 1 ) slaba gospodarska baza 2 ) tranzitno-koridorno prometno značenje Like – nema jedinstvenog križišta 3 ) novi cestovni pravac iz Središnje Hrvatske (Plitvice – Korenica – Udbina) zaobišao Gospić 4 ) unska pruga (1948. smanjio se s 9000 na 5800 stanovnika autocesta Zagreb-Split – može potaknuti razvoj Ličke zavale – poslije Drugog svjetskog rata u blizini Gospića izgrađeno je novo industrijsko središte Lički Osik (1800) kao pokušaj gospodarskog oživljavanja kraja Tab. 3275 3419 1931. na ponornici Otuči u prošlosti trgovište. a danas manje industrijsko središte prometno križište: željeznička pruga Zagreb-Split cesta Gospić-Gračac-Knin cesta Zagreb-Karlovac-Plitvice-Gračac-Obrovac-Zadar – 125 . Godina Gospić Otočac 1857. posebno nakon izgradnje ličke pruge (1925.postupno se razvija u središte cijele Like. 6767 3622 1971. 7.

najviši dio ličke zavale manje reljefne cjeline: krbavska poljska zona – najveće polje (na 720 m n/v. st. lov. potom i u Udbini (najstarija središta feudalne organizacije Kurjakovića) nakon turskog razdoblja težište iz Krbave prenosi se u središnju Ličku zavalu u novim uvjetima razvija se ratarsko-stočarska ekonomika i nastaje nov sustav naselja pretežno niznog karaktera na rubovima poljskih ravni – – – – Korenica (1500) – glavni centar Krbave novosnovano u krajiškom razdoblju na zapadnom dijelu Koreničkog polja razvila se kao centar krbavsko-bjelopoljske zone.KRBAVA – – u SI dijelu Like. šumarstvo – Udbina (720) – najstariji vodeći centar smještena na topografski povoljnom uzvišenju iznad južnog dijela Krbavskog polja nakon izgradnje novijih cestovnih prometnica u 18. dugo 25 km i široko 3-7 km) koreničko-bjelopoljska zona – Koreničko polje (manje i na nižoj n/v) dolinska zona gornje Korane s Plitvičkim jezerima kapelsko-krbavsko sredogorje – nekoliko značajnijih udolinskih dolomitnih zona – u srednjem vijeku najvažniji dio današnje Like – ovim prostorom su prolazili ili su se stjecali najvažniji stočarsko-karavanski prometni pravci – dijagonalni dinarski pravac (JI-SZ) – povezivao sjeverno Primorje i Gacku preko Krbave sa zapadnom Bosnom ocjedite površine polja i stočarske zone te lake veze između poljskih zona pogodovale su formiranju prvog upravnog središta za najveći dio današnje Like u Mrsinju. razvija se kao poljoprivredno-stočarski sajmišni centar LIČKO POUNJE – – odvojeno od ostatka Like visokim planinskim okvirom Plješivice manje geomorfološke cjeline: strme padine Plješivice morfološki raščlanjena gornjounska Površ zavala Lapačkog polja (sjever) udolinsko proširenje gornje Une sa Srpskim poljem (jug) 126 . a postupno je zbog povoljnog prometno-geografskog položaja preuzela ulogu središta cijele Krbave današnjem središnjem značenju pridonosi i povezanost s NP Plitvička jezera – turizam. gubi nekadašnje značenje i ostaje središte južnog dijela Krbavskog polja – Bunić (150) – mlađe središnje naselje sjevernog poljskog prostora.

) ostalo u sastavu turske Bosne (ograničene mogućnosti razvoja) jače naseljavanje od druge polovice 18. (2001.– – – – – – – povoljni uvjeti za gospodarski razvoj – komplementarne ratarske i stočarske komponente tradicionalnog gospodarstva udio poljoprivrednih površina najmanji u Lici. Ličko Pounje je još 100 godina (do Svištovskog mira 1791. st.) Gustoća (st. godine po regijama Gorski kotar Površina Broj stan. gustoća naseljenosti i veća naselja Gorske Hrvatske 2001. jači razvoj tradicionalne ratarsko-stočarske ekonomike – razvoj Donjeg Lapca i Srba Donji Lapac (800) – jača trgovačka i obrtnička funkcija te centralnomjesne funkcije u prošlosti jače se razvija nakon Drugog svjetskog rata zbog čvorišnog prometnog položaja – – Donji Srb (260 st./km2) Naselja 1273 27 500 22 Delnice (4500) Ravna Gora (1900) Vrbovsko (1900) Mrkopalj (920) Prezid (880) Skrad (830) Fužine (810) Moravice (800) Drežnica (730) Gerovo (720) Lokve (660) Ogulinskoplaščanska u. – u sastavu Vojne krajine u drugoj polovici 19. a za razvoj poljoprivrede prikladni su dijelovi Lapačkog polja i fluviokrških udolina te unski dolinski prostor u srednjem vijeku je Ličko Pounje bilo dio Krbave nakon povlačenja Turaka iz Like. SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE – Sjeverno hrvatsko primorje sastoji se od: 1 ) Istre 2 ) Opatijskog primorja 127 .) južni dio Ličkog Pounja gravitira prema Dalmaciji i funkcionalno je organiziran u okviru Zadarske županije Tab. st. Broj stanovnika. 1077 23 200 22 Ogulin (8800) Plaški (1600) Josipdol (1400) Oštarije (980) Lika 5563 43 700 8 Gospić (5800) Otočac (4300) Gračac (2100) Lički Osik (1800) Brinje (1700) Korenica (1500) Donji Lapac (800) Udbina (720) V.

3 ) Rijeke s okolicom 4 ) Vinodola (Crikveničkog primorja) 5 ) Podvelebitskog primorja 6 ) kvarnerskih otoka (Krk, Rab, Cresko-lošinjsko otočje)

– –

2001. je na 10,8% površine Hrvatske živjelo 493 000 stanovnika (11,3% stanovništva Hrvatske) ili 85 st./km2 geološka osnova i reljef određeni su izmjenom: 1 ) vapnenaca mezozojske starosti 2 ) dolomita (manje) – najviše na sjevernom priobalju Riječkog zaljeva ili u Kastavštini i na Cresu 3 ) nepropusnih naslaga paleogenskog fliša – središnja Istra, Vinodol, Krk i Rab 4 ) pješčanih naslaga na Susku i Unijama

ISTRA

– – – –

najzapadnija regija Hrvatske – obuhvaća 90% poluotoka Istre (jugozapadno od linije koja povezuje Miljski zaljev i Preluk između Opatije i Rijeke) sjeverni dio poluotoka podijeljen je između Slovenije i Italije Opatijsko primorje – dio poluotoka, ali se zbog drugačijih fizičko-geografskih obilježja i historijsko-geografskog razvoja ne smatra dijelom regije Istre Istarska županija (bez Opatijskog primorja) ima površinu od 2813 km2 i 206 300 stanovnika (2001.) ili 73 st./km2

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ

– – – –

geografski smještaj na sjeveroistočnom rubu Jadranskog mora – središnji položaj u Europi bez Istočne Europe okruženost morem s tri strane i i izdvojenost reljefnom barijerom Ćićarije i Učke – maritimni karakter i rubni položaj prostor na dodiru triju glavnih civilizacijskih krugova (romanski, germanski, slavenski) rezultirao je specifičnim kulturnim pejzažom i složenim etničkim sastavom stanovništva zbog rubnog položaja unutar Hrvatske i blizine Južne i Srednje Europe, Istra je spojni prostor (transgranično povezivanje) – pozitivan utjecaj na suvremene turističke tokove, ali negativan utjecaj na dezintegracijske procese Istra je nedovoljno gravitacijski uključena u riječku makroregiju, a unutar same županije sjeverna i veći dio zapadne Istre sve više gravitiraju Trstu zbog tradicionalne gravitacijske usmjerenosti, rubnog položaja vodećeg regionalnog središta (Pule) i nerazvijenosti županijskog središta Pazina

128

PRIRODNE CJELINE 1 ) Istarski ravnjak (crvena Istra) blago valovita vapnenačka zaravan s ponikvama i uzvišenjima koja se postupno izdiže od mora prema unutrašnjosti do linije ušće Dragonje-Plomin u zaravan su usječene doline Mirne i Raše te fosilne doline Limske drage potapanjem donjih dijelova Limske drage i Raše nastali su rijasi Limski kanal i Raški zaljev zaravan je prekrivena plodnom crvenicom (pokriveni krš) – najbolji uvjeti za poljoprivredu (posebno vinogradarstvo koje prosperira još u 19. st.) 2 ) Središnja Istra (siva Istra) flišno pobrđe građeno od vodonepropusnih naslaga glina, lapora i pješčenjaka prostor diseciran vodotocima – razgranata mreža tekućica i brojni izvori poljoprivredno najizrazitiji dio Istre – voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i uzgoj žitarica (Čepićko polje)

3 ) Ćićarija (bijela Istra) najviši dio; bezvodna krška visoravan (prosječne visine 800 m) nekada ogoljeli prostor, danas uglavnom obrastao šumom malo obradivih površina ograničenih na uvale i ponikve rijetko naseljen prostor (disperzna naselja) – stanovništvo se bavi ratarstvom, šumarstvom i stočarstvom na sjeveru Ćićarija prelazi u slovenski Kras i Brkin, na istoku u Kastavštinu, a na jugoistoku se nastavlja Učka

Hidrografska mreža*

– – –

najviše vrela nalazi se podno Ćićarije na dodiru vapnenaca i fliša okosnicu riječne mreže čine Mirna, Raša i Dragonja, a ostale rijeke poniru na dodiru između flišne i vapnenačke zone crvene Istre Mirna – najduža i vodom najbogatija rijeka (izvire podno Buzeta i ulijeva se u Tarski zaljev) pri ušću je stvorila močvarnu deltu koja je melioracijom pretvorena u plodne površine pritok Butoniga – izgrađena akumulacija radi zaštite od poplava, natapanja i vodoopskrbe

– –

Dragonja – druga najveća rijeka; izvire u Sloveniji podno Ćićarije, a ulijeva se u Piranski zaljev Raša – najveća rijeka u istočnoj Istri; protječe uskom dolinom i ulijeva se u more u Raškom zaljevu

129

Boljunščica – ranije je otjecala prema Plominskom zaljevu otvorenim tokom kasnije je otvorila ponor u Čepićkom polju zatrpavanjem ponora u vrijeme obilnih kiša u polju se povremeno stvaralo jezero, a voda je otjecala prema Raši u međuratnom razdoblju prokopan je 4 km dug tunel prema Plominskoj dragi, a polje je isušeno i pretvoreno u plodnu površinu

Pazinski potok – u recentnoj prošlosti u donjem toku je tekao Limskom dragom i zaljevom nakon otvaranja ponora u Pazinu teče podzemno za vrijeme jakih kiša ponor ne može primiti svu vodu pa se stvara malo jezero u kanjonu

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ ISTRE

– – –

predantičko razdoblje – na području zapadno od Raše živjeli su Histri gradili su utvrđena naselja na uzvišenjima (gradine ili kastelijeri) u flišnom i vapnenačkom pojasu – ratarsko-stočarska valorizacija i sigurnosni razlozi središte Histra bio je Nezakcij (Vizače) (SI od Pule)

– – – –

rimsko razdoblje – u 2. st. pr. Kr. Rimljani su razorili Nezakcij i druga gradinska naselja i preselili težište naseljenosti na zapadu obalu (prometno-geografska valorizacija) glavna rimska naselja: Pula i Poreč, ostala: Rovinj, Novigrad, Umag u zaleđu su osnivali agere (intenzivno korištene agrarne površine za opskrbu gradova) u unutrašnjosti je istodobno pojačano stočarsko iskorištavanje što je dovelo do pojačane erozije i zamočvarivanja i pogoršanih uvjeta za život i gospodarstvo

rani srednji vijek – nova slavenska (hrvatska) kolonizacija uspostavila je vlast u središnjim i istočnim dijelovima, dok su se na zapadnoj obali u gradovima zadržali romanski starosjedioci u 9. i 10. st. područje oko Raše ulazi u sastav srednjovjekovne hrvatske države

– – – –

od 14. st. Istra je bila poprište sukoba za vlast, a to se negativno odrazilo na naseljenost: obalni dijelovi bili su pod vlašću Venecije – gradovi gube svoju nekadašnju političkoekonomsku autonomiju, stagniraju i započinje pad njihove važnosti unutrašnjost je bila pod habsburškom vlašću česti ratovi i bolesti desetkovali su stanovništvo pa mletačka i habsburška vlast organiziraju doseljavanje novog stanovništva u 17. st. iz Dalmacije, Like i Bosne (Crnogorci kod Peroja) – ponovno jača iskorištavanje, erozija i zamočvarivanje u to vrijeme nastaju brojna mala disperzna naselja u unutrašnjosti Istre i na Ćićariji

130

ali uz velike unutrašnje razlike 131 . žitarice) unutrašnja Istra – tradicionalno polikulturno gospodarenje i sitno stočarstvo – – početkom 20. javlja se deagrarizacija koja je u vezi s emigracijom: slabi tradicionalno stočarstvo → obnavlja se vegetacijski pokrov postupno se napuštaju stara akropolska naselja proces se nastavio i pod vlašću Italije i nakon oslobođenja RAZDOBLJA DEMOGRAFSKOG RAZVOJA ISTRE (OD SREDINE 19. ST.) na 175 000 (1953.) na 237 000 (1910. tršćanske krize došlo je do radikalnih političkih i gospodarskih promjena iseljava veliki dio stanovništva – posebno Talijani (optanti ili esuli) smanjenje broja stanovnika s 224 000 (1931. stabilizacija (1953.) 1 ) 1869. st.: zapadna Istra – specijalizacija (vinogradarstvo. st. smanjenje za 5.) i lagani porast (nakon 1971. dolazi do ponovnog razvoja agrarne proizvodnje na zaravnima jugozapadne Istre i u priobalju (najintenzivnije na antičkim agerima) – blizina Trsta i Pule utjecali su na agrarnu specijalizaciju. – 1931. krize ribarstva i pomorstva iselilo je oko 30 000 ljudi (većinom Hrvata i Slovenaca) iseljavanje je stanovništva djelomično kompenzirala imigracija privilegiranog talijanskog istodobno populacijski rastu Bujština i Labinština (posebno zbog eksploatacije ugljena) 3 ) 1931. udvostručenje broja stanovnika porast sa 118 000 (1857. st.– u 19.4% nakon priključenja Italiji došlo je do nasilne preorijentacije u poljoprivredi (uništeno vinogradarstvo.) ili 1/5 4 ) porast nakon 1953. – 1910. – 1971.). smanjenje broja stanovnika za 1/5 nastavak negativnih demografskih trendova zbog ekonomske krize i rata rješavanjem tzv. voćarstvo. povrtlarstvo. – 1953. poticana proizvodnja pšenice).) – maksimalan broj stanovnika – razlozi: a) važnost Pule kao glavne austrijske ratne luke (1910. dok su unutrašnji dijelovi ostali nepromijenjeni diferencijacija Istre prema agrarnoj proizvodnji u 19. imala je 58 000 stanovnika) b) razvoj specijalizirane poljoprivrede za potrebe brzorastućih velikih gradova i velikog tržišta kontinentalne Austro-Ugarske 2 ) 1910.

zaljevi) – Pula. Barbariga) turizam na istočnoj obali slabije je razvijen – samo Rabac (1500 stanovnika. st. Poreč. vojnom i upravnom funkcijom) većina naselja u unutrašnjosti depopulira – polarizirani razvoj na razini općina – u posljednjih 120 godina stanovništvo Istre povećalo se za četvrtinu NASELJA – prevladavaju mala naselja – od ukupno 700 naselja.unutarregionalni prerazmještaj stanovništva – preseljavanja iz unutrašnjosti prema obali naselja na (zapadnoj) obali bilježe stalan porast zbog razvoja turizma – posebno Rovinj i Pula (s obnovljenom industrijom. nekada malo ribarsko naselje) Naselja u unutrašnjosti (akropolska naselja) 132 . Novigrad. više od polovice ima manje od 100 stanovnika (u Poreštini i Buzetštini više od 80%) – mnoga od njih imaju patronimička imena većina naselja bilježi pad broja stanovnika pa se povećava broj malih naselja i naselja koja izumiru (posebno na Ćićariji) oblici naselja: – – 1 ) veća grupirana naselja uz obalu 2 ) grupirana naselja na povišenim zonama (tzv. kulturna baština. brežuljci uz obalu. krajolik) i prometno-geografskog položaja (laka dostupnost iz glavnih emitivnih žarišta) najveća turistička središta zapadne obale Istre: Rovinj (2001. Rovinj. 13 600 stanovnika) Poreč (10 400) Umag (7 900) – prema broju turista i noćenja treće najveće turističko središte Istre Novigrad (2 600) – na poluotoku uz ušće Mirne Vrsar (1 900) – – – uz turistička središta razvijaju se nove turističke zone i naselja (Červar-Porat. Umag… razvili su se kao centralna naselja ruralne okolice i kao industrijska središta u drugoj polovici 20. razvili su se u značajna turistička središta zbog povoljnih atraktivnih faktora (obalni smještaj. akropolska naselja) 3 ) mala raštrkana naselja (zaseoci od nekoliko kuća) Veća grupirana naselja uz obalu – – – – najveća i najvažnija naselja nastala su na zapadnoj obali jezgre tih naselja formirane su još u antici na strateški povoljnim lokalitetima (poluotoci.

iznad malaričnih nizina) – Buje (3 000).7% – većinom općinski centri – zbog centralnomjesnih funkcija i industrije dolazi do polarizacije funkcije rada 133 . Raša… najveća naselja istočne Istre su Labin (7 900) i Raša (1 700) posebno značenje u unutrašnjoj Istri ima Pazin (5 000) u prošlosti kulturno središte istarskih Hrvata danas prometno. Buzet (1 700). Oprtalj. Labin. Motovun (530). Livade podno Oprtlja. nastalih iz utvrđenih sjedišta feudalnih posjeda na vrhovima brežuljaka (obrambeni razlozi. ekonomsko i kulturno središte Istre te županijsko središte (s razvijenom industrijom) – – – – Mala raštrkana naselja (stancije) – – – – mala naselja koja se sastoje od samo nekoliko kuća nastala na veleposjedima zapadne Istre kao naselja kolona najrasprostranjeniji u Poreštini i Buzetštini (80% naselja) većina stancija ima patronimičke nazive Urbanizacija i polarizirani razvoj – koncentracija naseljenosti u 11 centara-jezgara stanovništva. Kanal podno Motovuna. Grožnjan u podnožju akropolskih naselja u novije vrijeme nastaju nova naselja koja s njima čine fizionomsku i funkcionalnu cjelinu – Fontana uz Buzet.– malo većih naselja. Podlabin uz Labin… (težište premješteno u podgrađe) u Labinštini su zbog eksploatacije ugljena osnovana nova rudarska naselja Podlabin. Potpićan. s gradskim regijama 2/3): 1 ) Pula (59 000) 2 ) Rovinj (13 600) 3 ) Poreč (10 400) 4 ) Labin (7 900) 5 ) Umag (7 800) 6 ) Pazin (5 000) 7 ) Buje (3 000) 8 ) Novigrad (2 600) 9 ) Buzet (1 700) 1 0 ) Raša (1 700) 1 1 ) Potpićan polariziranog razvoja (53.

duhanska. odnos Rovinj-Pula 1:5.– – u urbanoj mreži dominira Pula – izrazita urbana primarnost koja se ipak smanjuje (1991. a obala imigracijski → efekti polarizacije su dinamičniji razvoj gradskih naselja na obali i općinskih središta – – GOSPODARSTVO* Turizam – – – – glavni nositelj razvoja i socio-ekonomske preobrazbe Istre u suvremenom razdoblju 1960-ih i 1970-ih razvila se u najrazvijeniju turističku regiju Hrvatske zbog razvoja turizma tercijarni sektor je potisnuo sekundarni i primarni po broju zaposlenih i udjelu u BDP-u potrebe turističkog tržišta potiču razvoj i ostalih djelatnosti (posebno poljoprivrede) Poljoprivreda – agrarno najvrjednijiji dijelovi Istre su: 1 ) istarski ravnjak u Bujštini i Poreštini – plantažni vinogradi i voćnjaci 2 ) dolina donjeg toka Mirne – povrtlarstvo 3 ) Čepićko polje – povrtlarstvo. 2001. kemijska. kukuruz. krumpir) stočarstvo – govedarstvo (srednja Istra) i ovčarstvo (Ćićarija) ribarstvo – glavno središte Rovinj Industrija – – najveću ulogu ima brodogradnja (Uljanik) ostale grane: prehrambena. metaloprerađivačka sa strojogradnjom. koncentracije radnih mjesta i stanova u pojedinim naseljima → negativne posljedice (negativan regionalni razvoj) poseban problem je unutrašnja Istra – Pazin kao regionalni centar unutrašnja Istra ima emigracijski karakter. uljana repica. 1:4) polarizacijski razvoj odvija se na dvije razine: 1 ) u okviru čitave Istre – litoralizacija na obali 2 ) na razini bivših općina – zbog migracija selo-grad i unutrašnjost-obala dolazi do prerazmještaja stanovništva. dobri prinosi ostvaruju se i u ratarstvu (pšenica. pšenica – – – uz razvijeno voćarstvo i vinogradarstvo. tekstilna i proizvodnja građevinskog materijala 134 .

političko-teritorijalna organizacija Istre sastojala se od sedam općina čiji prostorni obuhvat je odgovarao tradicionalnom gravitacijskom utjecaju vodećih središnjih naselja zbog takve organizacija uvriježena je podjela regije na manje cjeline: 1 ) Pulština – južni dio Istre. razvila u pomorsko središte monarhije. za vrijeme mletačke vlasti propada (tome su pridonijeli ratovi i epidemije). lokalitet su zauzeli Rimljani i Pulu (Colonia Pola pietas Iulia) su pretvorili u morsku luku i zimovalište svojih legija (vojno-strateško značenje) – s 35 000 stanovnika bila je drugi najveći grad na istočnoj obali Jadrana (nakon Salone) nakon propasti Zapadnog rimskog carstva gubi svoje pomorsko i trgovačko značenje. na istoku do Raškog zaljeva 2 ) Rovinjština – južno od Limskog zaljeva 3 ) Labinština – između Plomina i Raškog zaljeva 4 ) Poreština – uz obalu između Mirne i Limskog zaljeva 5 ) Pazinština – u središnjem i istočnom dijelu poluotoka 6 ) Bujština – na SZ između Dragonje i Mirne 7 ) Buzetština – uz gornji tok Mirne – PULA – – najveće naselje i regionalni centar Istre (2001. pr. Kr. bila je selo od 1850-ih se gradi ratna luka i Arsenal (Uljanik) pa se do 1866. a danas su aktivni još samo kamenolomi oko Pazina REGIONALIZACIJA* – do 1992.) faktori razvoja: a ) povoljan geografski smještaj i položaj b ) dobra zaštićenost s kopna (brežuljci) i mora (zaljev) c ) povoljne dubine mora – – najstarije naselje datira iz predrimskog razdoblja (ilirska gradina na brežuljku iznad zaljeva) u 1. 3 600 1880. st. 59 600 – – – 135 . a najveći procvat doživjela je nakon željezničkog povezivanja s Bečom (do Prvog svjetskog rata) gospodarski razvoj prati porast broja stanovnika: 1857. 25 600 1910. 58 300 st. a do pada pod austrijsku vlast krajem 18.– rudarstvo – u prošlosti je veće značenje imala eksploatacija boksita i kamenog ugljena. st.

promet – važno prometno čvorište (međunarodna zračna luka) trgovinsko središte – naselja u okolici Pule: Vodnjan (3 400) Fažana (3 100) Medulin (2 600) Galižana (1 300) Marčana (1 000) ROVINJ – – – – – – drugi po veličini grad u Istri (13 600 st. tvornica cementa. dobio je samoupravu pod Venecijom vrhunac pomorsko-lučkog razvoja u 17. 62 400 2001. st. 44 600 1948. duhanska. tekstilna industrija…) stakla.– u međuratnom razdoblju (pod talijanskom vlašću) značenje Pule opada pa stagnira: 1921. počinje stagnirati drugo najvažnije industrijsko središte Istre – prehrambena. kamenolom. utvrđen u srednjem vijeku. 38 600 1931. marine industrija – brodogradnja (Uljanik. a kasnije se grade turistička naselja Zlatne stijene i Verudela. izvoz mramora i ratarskih proizvoda) – privlači brojno stanovništvo nakon izdizanja Trsta. Rijeke i Pule u 19.. 58 600 – gospodarsko značenje Pule: turizam – razvedena obala i bogata kulturna baština (Arena) prvi moderni hotel Rivijera otvoren je 1908. tvornica elektrotehnička. i 18. st. metalna. metalna industrija drugo najvažnije turističko središte Istre (nakon Poreča) 136 .) jezgra na poluotoku naseljenom od antike. (brodogradnja. 47 500 1991. 21 000 – nakon Drugog svjetskog rata značenje Pule ponovno raste: 1971.

postaje sjedište biskupije – Eufrazijeva bazilika pod mletačkom vlašću (u 15. st. a demografski se oporavlja u 17. st. sjedište Istarskog pokrajinskog sabora) osim turizma. i 4. Veprinac. a očuvana je urbanistička struktura i ager u 3. st. doseljavanjem novog stanovništva za austrijske vladavine u 19. ali funkcionalno je dio Riječke urbane regije zbog fizičke odvojenosti (Učka) i drugačijeg historijsko-geografskog razvoja (granični karakter) ne smatra se dijelom istarske regije prirodno-geografski se mogu izdvojiti tri osnovne cjeline: 1 ) uska priobalna nizina – uz zapadnu obalu Riječkog zaljeva 2 ) prigorski pojas Učke 3 ) prigradsko područje Rijeke oko Matulja – Učka je slabo razvedena i strmo se spušta prema moru – to je odredilo naseljenost RAZVOJ NASELJENOSTI I NASELJA – naseljenost potječe iz pretpovijesnog razdoblja – na izdvojenim uzvišenjima u prigorskoj zoni nastala su utvrđena naselja (gradišća): Brseč. doživljava politički i gospodarski prosperitet (od 1861. st. razvijene su prehrambena i tiskarska industrija OPATIJSKO PRIMORJE – – – fizionomski pripada Istri.) prema broju turista i noćenja antička jezgra na poluotoku razvija se od 2. lovransko gradišće ograničena ratarsko-stočarska proizvodnja s maritimnom djelatnošću kao dopunskom (uz obalu nisu postojali uvjeti za agrarnu valorizaciju) – prevladava agrarni pejzaž malih terasa i ograda obala se stalno naseljava tek u 16. kao castrum. i 16. Kr. – prvo veće naselje je Volosko (plodnije i naseljenije zaleđe) – – – valorizacija obalnog dijela započinje u 17. Mošćenice. pr. st. st.) proživljava krizu zbog centralizma i epidemija. i 18.POREČ – – – – – – vodeće turističko središte Istre (10 300 st. osnivanjem manjih gospodarskih depadansa na obali od strane prigorskih naselja radi osiguravanja dopunskih prihoda od maritimne djelatnosti 137 . st. i 18.

Ika. 6500 st. hoteli. st. bez industrije promjene u turističkoj strukturi – nekad ekskluzivno zimovalište s razvojem lječilišne djelatnosti. razvija se zimski i lječilišni turizam. Voloskom i Lovranu.– – – – u drugoj polovici 19.. parkovi… uskoro Opatija s 4000 stanovnika postaje najveće naselje cijelog kvarnerskog prostora (osim Rijeke). grade se vile. 1921. st. a u Mošćenićkoj Dragi jača ribarstvo 1857.. od čega 4000 na obali – najveće naselje Lovran (1500). Veprinac (1971. Medveja. 25% – – RAZVOJ TURIZMA – – – – – – – turizam je danas dominantna grana – gotovo potpuno deagrariziran prostor. 1 milijun noćenja u međuratnom razdoblju (talijanska uprava) broj turista opada (za razliku od istočnog Kvarnera koji je pod jugoslavenskom upravom) 1950-ih nagli rast turizma. Dubrovnik… danas su u turističku ponudu uključena i stara prigorska naselja – revitalizacija više zone – npr. Senja. 740. a upravno središte bilo je Volosko (1200) Opatija – razvija se od sredine 19. danas ljetovalište do Prvog svjetskog rata najvažnija turistička regija prostora Hrvatske – 1913. 2001. Crikveničko i Makarsko primorje. izgrađen prva turistička rezidencija Villa Angiolina jači razvoj nakon izgradnje ogranka Južne željeznice od Pivke do Rijeke 1873.. veće od Bakra. 850) glavni problemi danas: 1 ) usko grlo prometa 2 ) rano zasjenjenje 3 ) skučenost prostora SUVREMENE DEMOGRAFSKE PROMJENE 138 . ima 1/3 stanovnika cijelog područja (uglavnom zbog rasta Opatije) u međuratnom razdoblju već više od polovice stanovništva živi u priobalju paralelno s promjenama u strukturi naseljenosti dolazi do deagrarizacije – 1900. Ičići. šetališta. kao posljedica agrarne krize. u Opatijskom primorju živjelo je 18 700 stanovnika. 1991.) – postupno se razvijaju i ostala naselja (Lovran. izraženija je orijentacija prema ribarstvu i pomorstvu pa se depadanse na obali osamostaljuju kao samostalna naselja razvija se obalna plovidba radi prijevoza raškog ugljena za Rijeku i Pulu – grade se manja brodogradilišta u Iki. turistička valorizacija zahvaljujući povoljnim mikroklimatskim obilježjima – 1844. Krka i Raba spajanjem Opatije i Voloskog nastaje jedinstvena turistička aglomeracija (1900. Mošćenićka Draga) i stvara se jedinstvena priobalna zona naseljenosti – 1910. ali nikad više vodeće značenje – prestigli su je zapadna Istra. 850 st. ljetnikovci. 75% poljoprivrednog stanovništva.

Srednja i Mala vrata) jer je Riječki zaljev dovoljno dubok (60 m) za uplovljavanje velikih brodova klimatska obilježja: relativna zaklonjenost od bure i juga znatno više padalina od ostalih dijelova Primorja (oko 1700 mm) nešto hladnije zime od ostalih dijelova Primorja umjereno topla klima s vrućim ljetom (Cfa) i submediteranska vegetacija – – – – teritorijalno širenje – u vezi s topografijom: širenje uz obalu.): Opatija – 7850 st. najviše su porasla naselja najbliže Rijeci – Matulji. – – u međupopisnom razdoblju 1991. Rukavac… najveća naselja prema broju stanovnika (2001. (51%) naselja u višoj zoni – 5400 st. Jurdani. uzduž primorske padine – prevladava obalna izduženost u novije vrijeme širenje u visinu nakon Drugog svjetskog rata Rijeka se teritorijalno širi na neka ranije ruralna naselja → deagrarizacija prigradske zone i urbanizacija 139 . Matulji – 3570 st. Kučeli. Jušići. RIJEKA S OKOLICOM PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA i TERITORIJALNO ŠIRENJE – – Rijeka je nastala na mjestu gdje se Jadransko more najdublje uvuklo u europsko kopno i najviše približilo srednjoj Europi i srednjem Podunavlju povoljan prometni položaj – križanje dva velika transeuropska prometna pravca: 1 ) preko Postojnskih vrata („jantarski put“) – poznat je još od antike i omogućuje dobru povezanost s istočnoalpskim prostorom 2 ) preko Gorskog kotara – povezuje primorje s panonsko-peripanonskim prostorom i valoriziran je od 18. st. 29 000 st. 29 800 stanovnika – 2001.: priobalna naselja – 14 900 st.– 1991. Mučići. Lovran – 3240 st. na mjestu gdje se Rječina probila do mora (kroz vapnenačku sutjesku) i oblikovala deltu – povijesna jezgra današnje Rijeke važna lokacija uz rijeku – zaravnjen teren i dovoljno pitke vode – važnost se odražava u nazivu Rijeka (Fiume) regionalni položaj – povoljan pristup s kopna i mora (kroz Vela. Mihotići. naselja prigradskog područja Rijeke – 8800 st. – topografski smještaj Rijeke – na sjevernoj obali Riječkog zaljeva. – 2001. Pobri.

Kraljevica (Zrinski) i Senj pa se Rijeka do početka 18. do 1790-ih broj stanovnika Rijeke porastao je s 3500 na 6000. st. a na istoku se širi do sjevernog Krka i Crikveničkog primorja HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ RIJEKE – – najstarije naselje na mjestu današnje Rijeke bila je ilirska (liburnska) Tarsia (ili Tarsata) na brijegu istočno od sutjeske Rječine (na mjestu današnjeg trsatskog kaštela) u rimskom razdoblju zapadno od Rječine (na mjestu Starog grada) podignuto je naselje Tarsatica – povoljan prometno-strateški položaj na rimskoj cesti iz Akvileje u Senj i Panoniju u 7. do Prvog svjetskog rata od 1840-ih s porastom lučkog prometa proširuje se dio luke 140 . zbog turskih osvajanja suženo je zaleđe Rijeke dio robe preusmjeravan je prema sigurnijem Trstu → kriza trgovine i pomorstva na kvarnerskoj obali se razvijaju Bakar.) izgradnja Lazareta (1722.Riječka urbana regija uključuje Opatijsko primorje. štavljenje kože…) razvoj prerađivačke djelatnosti – – – – u 16. st. st. st. st. Hrvati su na mjestu porušene Tarsatice izgradili novo naselje – granični položaj između Meranije i ostale Hrvatske (utvrđeno trsatsko uzvišenje i prijelaz preko Rječine) u 13. brodogradnja. trgovačko i pomorsko središte posrednik u trgovini između kontinentskog zaleđa i prekomorskih zemalja lučko-trgovačke funkcije omogućile su (mlinarstvo. st. grad se širi izvan gradskih zidina – uz obalu zapadno od ušća Rječine 2 ) od sredine 19. st. Rijeka se sastojala od dva naselja – utvrđeni feudalni Trsat (iznad lijeve obale Rječine) i pučki dio Rika (Reka) sv. Vida (desno od ušća) koja je krajem 13.) prve ceste sa zaleđem – Karolina (1728. st. do Prvog svjetskog rata – dvije faze: 1 ) od početka 18.) za potrebe Habsburške monarhije privilegije za razvoj pomorstva i industrije → razvoj i širenje luke Austrija ipak favorizira razvoj Trsta – od početka 18. postala trgovačko središte od druge polovice 15. do sredine 19. nije izdvajala po značenju – prekretnica u razvoju Rijeke od početka 18. st. a Trsta s 5000 na 23 000 st. – uključivanje Rijeke u prekomorsku trgovinu proglašenje Rijeke slobodnom lukom (1719. st. Rijeka je pod vlašću Habsburgovaca – na području današnjeg Starog grada ograđena zidinama i imala je oko 4000 stanovnika važno obrtničko.) razvoj prve industrije – rafinerija šećera (1750. st.

odvojak pruge Beč-Trst) – Rijeka je postala glavna luka mađarskog dijela AustroUgarske ušće Rječine preseljeno je u novo korito.udvostručenje 1857. (+ 460) . 40% Hrvata) – nakon Prvog svjetskog rata uspostavljena je granica na Rječini – Rijeka je pripala Italiji. rafinerija nafte) prostorno širenje grada i porast broja stanovnika početak razvoja Sušaka (istočnog predgrađa Rijeke) – razvoj su potakle izgradnja Karoline i Lujzijane. proizvodnja torpeda. ukupni promet riječke i sušačke luke nije dostigao prijeratnu razinu (manje od 1. od sredine 19. a formirani su riječki i sušački bazen 1913. maksimalni promet riječke luke (sa Sušakom) (2 milijuna tona) – osma luka po prometu u Europi razvoj trgovine..5 milijuna tona) – početkom Drugog svjetskog rata Sušak je priključen Italiji. 12 600 st.izgradnja željezničkih veza sa zaleđem (Budimpešta-Zagreb-Rijeka. st. brodogradilište. (+ 5 700) useljavanje stranog stanovništva i promjena etničkog sastava – 1857. (+ 1000) 1910. a gubitak lučkog prometa pokušavala je nadoknaditi razvojem industrije procvat Sušaka – razvoj trgovine i pomorstva te nove industrije Sušak postaje najvažnija luka Jugoslavije i najznačajnije središte jugoslavenskog brodarstva (osim Dubrovnika) porast broja stanovnika Sušaka – 1931. oba grada dolaze pod njemačku okupaciju te je njemačka vojska razorila više od 90% lučkih i industrijskih postrojenja RAZVOJ RIJEKE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA Razvoj riječke luke – Rijeka ponovno postaje jedinstvena cjelina – glavna jugoslavenska luka i tranzitna luka za Mađarsku. a 1943. (+ Sušak 150) 1851. Austriju i Čehoslovačku 141 . 6800 st. 92% Hrvata. unatoč velikom porastu prometa Sušaka. 49 600 st. pomorstva. 1910. Rijeka 52 700 st. do Prvog svjetskog rata bilježi brži razvoj od Rijeke – demografski razvoj: 1794. a Sušak Kraljevini Jugoslaviji opadanje Rijeke i smanjenje lučkog prometa – odvojena je od svoj prirodnog i nacionalnog zaleđa. 15 300 st. Sušak 16 100 st. brodarstva i industrije (tvronica duhana.

– 20 milijuna tona ili 2/3 prometa svih hrvatskih luka 142 . ro-ro terminal 3 ) omišaljski bazen – terminali Jadranskog naftovoda i INA-Petrokemije 4 ) raški bazen – luka Bršica – drvo i stoka 5 ) Škrljevo – skladišta 6 ) potencijalno Plomin – ugljen Sl. drvo. žitni silos 2 ) bakarsko-urinjski bazen – rasuti (ugljen. Urinj. Škrljevo) dijelovi Riječkog lučkog sustava: 1 ) riječko-sušački bazen – generalni i kontejnerski teret. Bršica. Omišalj.– – s porastom lučkog prometa javlja se potreba za proširivanjem lučkog bazena i gradnjom prostorno dislociranih lučkih bazena (Bakar. željezna ruda) i tekući tereti (rafinerija Urinj). Riječki lučki sustav – – – intenzivniji rast prometa 1960-ih nakon izgradnje rafinerije nafte u Urinju i terminala za rasute terete u Bakru puštanjem u pogon terminala u Omišlju i naftovoda krajem 1970-ih promet se i dalje povećava maksimalni promet postignut je 1980.

168 000 st. 101 000 st. (1991. smanjenje za 14. 12 milijuna tona (Koper 13 milijuna. (nakon Drugog svjetskog rata iselilo je oko 30 000 Talijana) 1953. vinogradarsko. – 2001. Zamet…) jak utjecaj na prigradsku zonu – preobrazba sela Kastavštine i Grobinštine → deagrarizacija i urbanizacija (danas su dio Riječke urbane regije) gradnjom Krčkog mosta zona gradske regije širi se i na sjeverni dio Krka u području Riječke urbane regije danas se nalaze Opatijsko (od Lovrana) i Crikveničko primorje – kontinuirana urbanizirana zona Riječka urbana regija – oko 250 000 stanovnika – 60% otpada na Rijeku.4%) – – – – – – nakon Drugog svjetskog rata grad se širi u okolicu (Vežica. 2001. 143 800 st. grade se nove gradske četvrti i broj stanovnika raste: 1948. ali krajem 1990-ih promet se oporavlja – 2005. 75 300 st. (udvostručenje 1948. 1961. smanjene su lučke aktivnosti Bakra. brodogradilišno i pomorsko središte do razvoja parobroda i izgradnje željeznice do Rijeke (zaobišla Bakar) danas je dio Riječkog lučkog sustava – specijalizacija za rasute terete nakon zatvaranja koksare 1995. – 1971. 66:34 – decentralizacija) problem prometa u gradu („usko grlo“) – nužno premještanje željezničke postaje i dovršetak cestovne zaobilaznice BAKAR – – – – – smješten na sjeverozapadnom kraju Bakarskog zaljeva u prošlosti važna trgovinska luka te ribarsko. 40% na okolicu (1991. uglavnom imigracijom) 1991. 68 800 st. ali su povećane turističke mogućnosti 2001. je imala 2900 stanovnika VINODOL (CRIKVENIČKO PRIMORJE) 143 . je imao 1600 stanovnika KRALJEVICA – – – smještena na ulazu u Bakarski zaljev najjači razvoj nakon izgradnje Karolinske ceste (završna točka) 2001. Trst 40 milijuna tona) Demografski razvoj i urbanizacija – s jačanjem industrije i drugih funkcija grad se širi.. 133 000 st.– 1990-ih krizno razdoblje. 1971.

a ulijeva se u more u Crikvenici) i Suha Ričina na jugu (izvire kod Podgori. započela je socio-ekonomska transformacija – rana deagrarizacija. većina stanovništva živjela je u kastelijerskim i ostalim naseljima u unutrašnjoj flišnoj udolini (frankapanska središta Bribir. Grižane. depopulacija unutrašnjih naselja i razvoj naselja uz obalu – 144 . st. Tribalj…) zbog agrarne prenaseljenosti i razvoja turizma na obali u drugoj polovici 19. st. a ulijeva se u more u Novom Vinodolskom) 2 ) Unutrašnja flišna udolina reljefno izdiferencirana uzvišenjima – razvodnice tokova zaravnjeni dijelovi (Tribaljsko i Velo polje) ispunjeni su aluvijalnim nanosima i mlađim nanosima erodiranim s padina 3 ) Strmi kontinentski odsjek prema Gorskom kotaru – – klimatska obilježja – prijelazni karakter između nešto hladnijeg sjeverozapadnog Kvarnera i sušeg i malo toplijeg Podvelebitskog primorja struktura reljefa i klimatske prilike utječu na pojavu brojnih vrela – dvije zone: 1 ) vrela uz morsku obalu i vrulje i vlažnijeg 2 ) vrela u flišnoj udolini – veći broj kaptiran je za lokalne vodovode pojedinih naselja – važnost vrela bila je veća u prošlosti. a strmo prema unutrašnjoj udolini presijecaju ga dvije probojnice koje izviru u flišnom pojasu – Dubračina na sjeveru (izvire kod Križišća.– – historijsko-geografski pojam širi je od današnjeg pruža se od Bakarskog zaljeva na sjeveru do Ledenica i uvale Žrnovnice na jugu LONGITUDINALNE RELJEFNE ZONE 1 ) Primorsko bilo s uskim primorskim pojasom (Crikveničko primorje) prosječna visina oko 300 m blago se spušta prema moru. a danas je njihova malena i promjenjiva izdašnost nedovoljna za suvremenu vodoopskrbu RAZVOJ NASELJENOSTI – historijsko-geografsko značenje Vinodola određeno je: povoljnom ratarskom osnovom u flišnoj udolini položajem u sklopu transhumantnih kretanja prometno-geografskim položajem između Sredozemlja i panonskog i planinskog zaleđa – do druge polovice 19. Drivenik.

1474 1931. 113 58 134 153 160 181 188 2001. a u unutrašnjoj zoni 4700 st. 4593 2671 1196 334 507 1991. izgrađen hotel Therapia u Crikvenici s vremenom se.– – broj stanovnika primorske i unutrašnje zone izjednačio se 1890. 1753 325 (dio Bribira) 840(s Belgradom) (dio Bribira) 172 612 maksimum 1900. 7121 4119 1623 1456 1148 Tab. osim Crikvenice. 2683 2552 1515 483 478 1961.. 254 145 . (77%).) Jadranovo (1100 st. do 2001. 207 1910. 727 1869. Dramalj i Jadranovo 1970-ih vinodolska turistička zona postaje najvažnija na Kvarneru (oko 2 milijuna noćenja) razvoj turizma utječe na aktiviranje unutrašnje zone – poljoprivredna proizvodnja (mlijeko. a nakon toga težište naseljenosti je u primorskoj zoni danas jedinstvena urbanizirana zona sa središtem u Crikvenici (Dramalj-CrikvenicaSelce) – – – – – turizam u Crikveničkom primorju se razvija od 1890-ih – 1894.) – – u priobalnoj zoni danas živi 15 500 st. voće. povrće). Kretanje broja stanovnika unutrašnjih naselja Vinodola od 1971. Kretanje broja stanovnika obalnih naselja Crikveničkog primorja od 1857. do 2001. Selce. 118 61 101 144 218 317 145 1991.) Tab. 4.) Selce (1600 st. 1226 2369 1372 216 270 1900. 443 1910. 312 1900.) Novi Vinodolski (4000 st. – 2001. Crikvenica N. turistički razvijaju i Novi Vinodolski.) Dramalj (1400 st. 3. (23%) u razdoblju 1991. Bribir Drivenik Gradac Grižane Kostelj Ledenice Tribalj 1971. broj stanovnika porastao je za 5% (s 19 200 na 20 200 st. Vinodolski Selce Dramalj Jadranovo 1857. uslužne i proizvodno-uslužne djelatnosti razvoj turizma utjecao je na porast broja stanovnika obalne zone: Crikvenica (7100 st. 5763 3851 1439 1230 505 2001. 3157 2075 955 485 439 1971. 109 1900.

na mjestu rimske postaje Ad Tures u prošlosti je imala funkciju luke za manje vinodolske gradiće u unutrašnjosti 1906. donesen Vinodolski zakonik turistička tradicija od izgradnje prvog kupališta 1878. a turistički se jače razvija nakon Prvog svjetskog rata (za razliku od Opatijskog primorja u sastavu Jugoslavije) u međuratnom razdoblju postala je najveće naselje Vinodola i najznačajnije turističko središte u Hrvatskoj nakon Dubrovnika NOVI VINODOLSKI – – – smješten na JI kraju flišne udoline. je proglašena klimatskim lječilištem. PODVELEBITSKO PRIMORJE – – – pruža se od Ledenica na sjeveru do Zrmanje na jugu (južni dio pripada Zadarskoj regiji) naseljenost je rijetka i disperzna od obale do podnožja glavnog grebena uz najvažnije prijelaze (Vratnik.CRIKVENICA – – – – – najvažnije vinodolsko naselje nastalo na ušću Dubračine u more. Oltare. Vrata) naseljenost se širi i s druge strane glavnog grebena PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA – – – prostrane ogoljele padine vapnenačkog sastava padine Velebita su raščlanjene suhim (često kanjonskim) jarugama i prema moru završavaju strmcima ili potopljenim dragama na završecima tih jaruga glavno obilježje klime je sušnost (unatoč relativno velikoj količini padalina) – razlozi: 1 ) bura 146 . na ušću Suhe Ričine razvio se oko starog frankopanskog kaštela u kojem je 1288. i hotela 1892.

st.2 ) vapnenački sastav i ekspozicija terena – – prevladavaju topla ljeta i pretežno suhe zime s naglim snižavanjima temperature zbog bure zbog reljefa. st. i 15. ponovno naseljavanje stočarskim kolonistima iz sjeverne Dalmacije (podigli su brojne male zaseoke u okviru senjske vojno-krajiške organizacije) stalna naselja nastaju na istim mjestima kao u antičko doba početkom 18. trgovina solju. Jablanca. ribarstvo i transport nakon ukidanja Vojne krajine ogoljeli pašnjački kamenjari se pošumljavaju – – – visok prirodni prirast rezultirao je porastom broja stanovnika sve do 1910. Karlobaga i Starigrada – – – u srednjem vijeku pojačani interesi za stočarskim iskorištavanjem velebitskih pašnjaka rezultirali su naseljavanjem stočarskih Vlaha zbog nerazvijene trgovine i nedovoljno obradivih površina nisu postojali uvjeti za razvoj većih stalnih naselja jači razvoj imali su samo Senj i Karlobag – lučka središta povezana sa zaleđem: Senj – na izlazu karavanskih putova iz zapadne Panonije i zapadne Bosne na Kvarner Karlobag – u 14. – maksimum naseljenosti (20 000 stanovnika) 147 . građevinski radovi na Jozefini i drugim cestama…) razvoj maritimnih djelatnosti bio je vrlo skroman – pomorstvo. područje Podvelebitskog primorja imalo je oko 5000 stanovnika (od čega je polovica živjela u Senju) zbog oskudice obradivih površina stanovništvo se bavilo ekstenzivnim sitnim stočarstvom i dopunskim djelatnostima (sječa i transport drva. klime i dugotrajnih destruktivnih utjecaja tradicionalne stočarske ekonomike (uzgoj ovaca i koza) te sječe šume vegetacijski pokrov čini uglavnom šikara i kamenjar RAZVOJ I STRUKTURA NASELJENOSTI – – – najslabije naseljeni dio hrvatskog primorja najvažnija obalna naselja nastala su još u rimsko doba – na ishodištu najvažnijih putova preko Velebita (prometno-trgovinske veze sa zaleđem) najpovoljniji položaj i najveće značenje imao je današnji Senj (Senia). a naselja su postojala i na mjestu Svetog Jurja. sjedište senjskih uskoka – – – – u drugoj polovici 17. st. glavna luka za neposredno ličko zaleđe – u turskom razdoblju ovim prostorom zavladala je potpuna pustoš („terra deserta“). osim vojno-strateški važnog Senja postao je sjedište senjske kapetanije (začetak Vojne krajine) 1527. – 1689.

) sjeverni Krk postaje dijelom Riječke urbane regije 2 ) Srednji Krk najrasprostranjeniji (57% površine) i najnaseljeniji dio otoka (88% naselja) u reljefu prevladavaju blagi valoviti reljefni oblici do 200 m visine obrasli vegetacijom izmjena vapnenaca i dolomita prevladavaju mala sela i patronimički zaseoci u unutrašnjosti okrenuti poljoprivredi 3 ) Južni Krk obuhvaća 35% površine i 10% naselja 148 .) jedino Senj je bilježio rast broja stanovnika do 1991. 5400 st.) – drugo najveće naselje u Podvelebitskom primorju.. (6000 st.) – naselja uz magistralu i trajektna pristaništa Starigrad (1100 st. središte Pakleničkog primorja i dio Zadarske regije KVARNERSKI OTOCI KRK – – površinom od 405 km2 na prvom mjestu (zajedno s Cresom) najnaseljeniji hrvatski otok – 2001. 2001. naftnog terminala u Omišlju i mosta kopno-Krk (1970-ih i 1980-ih) nakon izgradnje Krčkog mosta (1980.– – – – – nakon toga izrazito je jaka depopulacija. 10 900 st. 2001.) i Jablanac (120 st. posebno disperznih naselja na primorskoj padini.) – sekundarni centar – prometno-tranzitna funkcija i razvoj turizma Sveti Juraj (680 st.) – rezultat razvoja tranzitnog turizma i male prerađivačke industrije Karlobag (490 st. 12 300. pa se broj stanovnika do danas prepolovio (1991. 17 500 stanovnika Reljefne cjeline i prirodno-geografska obilježja 1 ) Niska vapnenačka zaravan na sjeveru zauzima 8% površine i 2% naselja nije imala veće značenje do izgradnje riječke zračne luke.

visina 350-400 m) koja je razdvojena plodnom flišnom udolinom veliki dio vapnenačke zaravni bio je pretvoren u vinograde (danas zapušteni zbog litoralizacije) – ovaj dio Krka transformiran je potkraj 19.sastoji se od visoke vapnenačke zaravni (gotovo polovica površine. 149 . prirodni uvjeti za turizam nisu povoljni kao u srednjem Krku – relativno visoka. a hrvatski u ostalim u srednjem vijeku otokom su vladali knezovi Frankopani koji su na Krk naselili novo stanovništvo s Velebita i utjecali na gospodarski i kulturni razvoj otoka Naselja i naseljenost – – brojčano prevladavaju disperzna naselja značenjem dominiraju grupirana naselja. Dobrinjsko. izvan kojih je gospodarsko zemljište. najstarija i najveća na otoku – tipični mediteranski gradići opasani zidinama. Baška. st. nepristupačna obala s uvalicama – flišna udolina – pruža se sredinom otoka od Omišlja na sjeveru do Baške na jugu ima najveće poljoprivredno značenje na otoku polja: Omišaljsko. st. a u preostalom dijelu osnovano je pet hrvatskih župa: Omišalj. a veliki broj u središnjem 1/6 naselja nalazi se na obali. Baščansko (sva osim Omišaljskog imaju tekućicu) luke Baške i Omišlja potopljeni su dijelovi ove sinklinale – – – ispreplitanje maritimnih i prilično jakih kontinentalnih utjecaja klime bura na sjeveroistočnom dijelu otoka često otežava promet zimi srednji Krk i jugozapadna obala su zaštićeniji – utjecaj na razvoj turizma Historijsko-geografski razvoj – – – – – najstariji stanovnici su Liburni – romanizirani dolaskom Rimljana najvažnije područje romanskih naselja u jugozapadnom dijelu oko Krka s dolaskom Hrvata romanizirano stanovništvo potisnuto je u Krk. Vrbničko. gradići se šire izvan svojih zidina razmještaj naselja je neravnomjeran zbog utjecaja reljefa i obale malen broj naselja na južnom i sjevernom Krku. Vrbnik. Dobrinj i Gradec (Dubašnica) dvojnost u naseljavanju očuvana je u dvojnoj toponomastici – romanski toponimi zadržali su se u zapadnom dijelu otoka. a nalaze se na topografski istaknutim lokacijama u 19. a ostala u unutrašnjosti u šest glavnih naselja živi 9900 stanovnika ili 57%: – – 1 ) Krk – 3300 st.

Punat. Malinska. Krk. Omišalj intenzivniji razvoj nakon Drugog svjetskog rata – paralelno s uspostavom trajektnih veza (1959. Kamporsko polje. prije brodogradnja i središte parobrodarstva) 3 ) Omišalj – 1720 st. – 21 000 stanovnika nakon 1910. (najvažnije nautičko središte. od 1971. – – – broj stanovnika rastao je visokim prirodnim prirastom (unatoč emigraciji) do 1910. 2001.2 ) Punat – 1760 st. osim manjih uvalica i na završetku flišne udoline u Baškoj RAB Reljefne cjeline i prirodno-geografska obilježja 1 ) Kalifrontska zona niskih vapnenačkih zaravni – očuvana šuma hrasta crnike (šuma Dundo rezervat je šumske vegetacije) 2 ) Središnja flišna zona najvažnija poljoprivredna zona s najvrjednijim poljima: Supetarska draga. 4 ) Njivice – 1260 st. 16 400 st. 5 ) Vrbnik – 940 st. Šilo-Crikvenica) i nakon izgradnje Krčkog mosta prirodni uvjeti najpovoljniji su na srednjem i jugozapadnom Krku (zaštićenost od bure) sjeverni Krk – jaka bura otežava promet i negativno utječe na razvoj turizma južni Krk – visoka i nepristupačna obala. 17 500 st. 6 ) Baška – 880 st. stalan pad broja stanovnika do 1971. porast broja stanovnika: 1971. Banjolsko polje sastoji se od središnjeg flišnog pobrđa koje razdvaja dvije longitudinalne flišne zone 3 ) Vapnenački dio Kamenjaka – pruža se od najsjevernijeg do najjužnijeg dijela otoka i štiti flišnu zonu od negativnih utjecaja bure s kopna 4 ) Niska flišna loparska zona – plodno Loparsko polje – Rab ima pravu sredozemnu klimu – faktori: 150 . 1991. Razvoj turizma – – – – – počinje se razvijati između dva svjetska rata – Baška. 13 000 st.

doselilo je oko 3000 stanovnika – – – porast broja stanovnika u prvoj polovici 19. a osim toga česti su periodični tokovi Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – – sva današnja naselja nastala su na romanskoj osnovi – postupna asimilacija Romana važan maritimni prometni položaj bio je osnova za razvoj posredničkih trgovačkih aktivnosti u srednjem vijeku – trgovina s velebitskim i ličkim zaleđem → stalan demografski rast od druge polovice 15.) – razlozi: 1 ) agrarna produktivnost (povoljna prirodno-geografska obilježja) 2 ) rani razvoj turizma povoljni uvjeti: dobar prometno-geografski položaj. Ilovik. Palit.maritimna ekspozicija prema Kvarneriću i otvorenoj pučini zaštitini karakter Kamenjaka – – topla ljeta i relativno tople zime (siječanj 8. opća kriza na Mediteranu istodobno se odvija imigracija zbog nesigurnosti na susjednom kopnu od 16. topla sredozemna klima. Lošinj. do 19. Unije. do kraja 16. trajala je kriza naseljenosti i gospodarstva uzroci: epidemija kuge. st. Susak. Vele i Male Srakane Prirodno-geografska obilježja 151 . Banjol) CRES-LOŠINJ – – – – najveća geografska otočna cjelina otoke odvaja umjetno prokopana prevlaka između Osorskog zaljeva i Lošinjskog kanala preko koje je sagrađen pokretni most Lošinj je prokopavanjem umjetnog kanala (1930-ih) podijeljen na sjeverni i južni dio cresko-lošinjsko otočje uključuje sedam naseljenih otoka – Cres.5°C) zbog izmjene vapnenaca i fliša Rab je otok s najviše izvora pitke vode (oko 300). Rab. st. privlačna prirodna osnova i bogata kulturno-povijesna baština turistički se jače razvija u međuratnom razdoblju – uz Crikvenicu najveće turističko središte Kvarnera – za razliku od Krka i Cresa. – povoljniji gospodarski uvjeti i bolje organizirana zdravstvena zaštita (posebno borba protiv malarije) specifičnost otoka je stalan porast broja stanovnika do danas (2001. Kampor. na Rabu ima malo naselja i sva (osim Lopara) se nalaze u unutrašnjoj flišnoj zoni ili uz more (Supetarska Draga. st. prestanak trgovine s velebitsko-ličkim prostorom. 9300 st. st.

i 18. Beli) najstarije očuvano naselje je Osor (Apsoros) iz rimskog razdoblja (3000 – 4000 st. stočarske stancije ili majuri dopunska djelatnost bila je iskorištavanje šuma sjevernog Cresa (manje južnog dijela s Lošinjem) radi izvoza ogrjevnog i građevnog drva (posebno u Veneciju) 152 . a Osor gubi funkcije zbog pojave velikih jedrenjaka) na Lošinju je prvo naselje osnovano u 12. st.) – upravno središte do srednjeg vijeka (tada Venecija prenosi upravno središte u Cres. st. s odvojcima za Valun i Martinšćicu Cres i Lošinj su jedina dva otoka s riješenim pitanjem vodoopskrbe iz vlastitih izvora – – – – – – klimatsko-vegetacijska obilježja – posljedica izduženosti u smjeru sjever-jug: sjeverni Cres – strme obale. obrasle submediteranskom vegetacijom na krajnjem sjevernom dijelu i kod Orleca prevladava kamenjar zbog bure južni Cres i Lošinj imaju pravu sredozemnu klimu i vegetaciju (makija i šume) Razvoj naseljenosti – – Cres je naseljen od predantičkog razdoblja – na uzvišenjima u unutrašnjosti postojala su ilirska naselja (npr. kasnije je osnovano i Malo Selo (Mali Lošinj) – – – – – do 16. st. imalo je ograničeno značenje za vodoopskrbu zbog slabe pristupačnosti nakon Drugog svjetskog rata sagrađen je vodovod do Cresa i Malog Lošinja. – Velo Selo (danas Veli Lošinj). nesigurnosti i razvoja gusarstva – nije bilo veće imigracije. uzvišenja zapadno od Vranskog jezera i preko Osorčice na Lošinj otoci su građeni od krednih vapnenaca (uzvišenja) i dolomita (niži dijelovi) – nedostatak fliša dvije najveće reljefne udoline (na trošivoj dolomitnoj podlozi) – zavala Vranskog jezera i potopljena Valunska draga zapadni poluotok na Lošinju građen je od pjeskovitih sedimenata (kao Unije i Susak) zbog nedostatka fliša na otočju nema stalnih tokova Vransko jezero –prirodno-geografski fenomen i najveći rezervoar pitke vode na našim otocima nastalo prikupljanjem kišnice iz okolnog područja u dolomitnoj udolini do sredine 20. težište naseljenosti bio je Cres. a južni kraj Učke nastavlja se na rt Pernat. st. u gospodarstvu je prevladalo sitnostočarsko ekstenzivno iskorištavanje – danas su u pejzažu vidljivi suhozidi. st. osim u Veli i Mali Lošinj u 17. nakon toga uslijedilo je smanjenje zbog gospodarske krize. a Lošinj je bio slabo naseljen – ukupno oko 5000 st. do 18.– nastavak Učke – najviši greben Učke nastavlja se u grebenu sjevernog dijela Cresa.

2300 st. Mali Lošinj je vodeći brodarski centar (sekundarni centar su Nerezine) pa se težište naseljenosti premješta na Lošinj Cres i Lošinj bilježe značajan porast broja stanovnika u drugoj polovici 19.). 1991. broj stanovnika otočja popeo se na 11 000 stanovnika (visokim prirodnim prirastom) u 19. st. – otok Lošinj: 1890. 2001. u 8 naselja (2001. 8700 st. (72% stanovništva Cresa – koncentracija naseljenosti) – grad Mali Lošinj: 1890. 7700 st. Mali i Veli Lošinj su proglašeni klimatskim lječilištima 153 .5 puta više stanovnika od Cresa – grad Cres: 1890. 11 400 st. 2001. poljodjelstvo (masline. – maksimum 1910. (81%) – najveće otočno naselje – – ostalih 30-ak naselja na Cresu ima 850 st. – cijeli sjeverni Cres ima 90 st. (53% stanovništva Cresa) 2001. – 1892. st. st. 3200 st. 4600 st. dolazi do deagrarizacije kao odraza krize tradicionalnog stočarstva razvijaju se pomorstvo i ribarstvo – u 19. 12 000 st. – otok Cres: 1890. 5000 st. povrće) i ribarstvo tradicionalno stočarstvo gotovo u potpunosti je napušteno turizam se razvija od kraja 19. st. broj stanovnika se stalno smanjuje: 1961. nakon 1910. 8700 st. vinova loza. – 2. Osor (70) veća naselja na Lošinju – Veli Lošinj (940) Gospodarstvo – – – prevladavaju turizam. st. 10 900 st. 21 300 st. 6200 st. danas su većinom zapušteni) krajem 18. na cijelom otoku oko milijun. 2001. (57%) 2001.– – – – – – vinogradarstvo – poslije uništeno filokserom i vinogradi pretvoreni u maslinike (350 000 stabala oko Cresa.

(2001.– – turistička prednost Cresa i Lošinja u odnosu na druge otoke je opskrba pitkom vodom turistički promet cresko-lošinjske otočne skupine: 1991. ali vremenski promjenjiv prvi put se javlja u 1. JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE.6 milijuna noćenja 2001. 300 000 turista. za područje između Krke i Cetine naseljeno plemenom Delmata (Ilirik) najstarija i najveća prostorna cjelina bila je rimska provincija Dalmacija – obuhvaćala je primorski pojas od Raše do Drimskog zaljeva.Vinodolsk i (4100) Bribir (1800) Selce (1600) Dramalj (1500) Jadranovo (1100) Podvelebi tsko primorje 10 900 Senj (5400) Starigrad (1100) Sveti Juraj (680) Karlobag (490) Jablanac (120) Kvarnersk i otoci 38 200 Mali Lošinj (6200) Krk (3300) Cres (2300) Punat (1800) Omišalj (1700) Njivice (1300) Vrbnik (940) Veli Lošinj (940) Baška (880) Broj st. sve otoke (od Kvarnera do Boke).2 milijuna noćenja Istra Opatijsko primorje 29 000 Opatija (7900) Matulji (3600) Lovran (3240) Rijeka (144 000) Kraljevica (2900) Bakar (1600) Rijeka s okolicom Crikveničk o primorje 20 200 Crikvenica (7100) N. 290 000 turista. st. DALMACIJA GEOGRAFSKA OBILJEŽJA POJAM DALMACIJA – – – jedan od najstarijih regionalnih pojmova u Hrvatskoj. 2.) Naselje 206 000 Pula (59 000) Rovinj (14 000) Poreč (11 000) Labin (7900) Umag (7800) Pazin (5000) Vodnjan (3400) Fažana (3100) Buje (3000) Novigrad (2600) Medulin (2600) VI. 2. submediteransko zaleđe i dinarski planinski prostor s peripanonskim rubom 154 .

/km2 (rjeđe od prosjeka) GEOLOŠKA OSNOVA I RELJEF – zonalnost reljefne strukture – longitudinalna izmjena triju geomorfoloških i geografskih cjelina: otoci priobalni pojas zagorski pojas Dalmatinski otoci – – – 926 otoka.– – – provincija Dalmacija predstavljala je gospodarski komplementarne cjeline mediteranskog i dinarskog planinskog prostora sa središtem u Saloni od 4. čije se posljedice osjećaju i danas (prva željeznička pruga sa zaleđem izgrađena je tek 1925. hridi i grebena – 78% ukupnog broja.) – prostor prijašnje mletačke Dalmacije i Dubrovačke Republike položaj autrijske i mletačke Dalmacije bio je rubni i maritimni.). st.) pojam Dalmacije odnosi se na teritorij od Kvarnerskih otoka do Boke kotorske (bez Dubrovačke Republike) austrijska Dalmacija (19. bez veza sa zaleđem pod mletačkom vlašću (1409. Krk. Šibenika i Dubrovnika obuhvaća primorski pojas u dužini od 400 km i širini od 70 km (u najširem dijelu) granica prema unutrašnjosti je na sjeveru izražena Velebitom. u tom razdoblju postupno raste važnost Splita – – – Suvremeni pojam Dalmacije – – – – – – obuhvaća područje od Paga i Zrmanje na sjeveru do Konavala i rta Oštro na jugu Dalmacija odgovara pojmu Južno hrvatsko primorje – prostor funkcionalnog okupljanja oko makreregionalnog središta Splita i regionalnih središta Zadra. do 6. Pašman. Dinarom i Kamešnicom. otočića. st. dok je u jugoistočnom dijelu slabije izražena (u neposrednom zaleđu) površina: 11 960 km2 ili 21% površine broj stanovnika (2001. Dubrovnik. Ugljan. Split. pružaju se paralelno s obalom i planinama (dalmatinski tip obale) – Pag. Trogir. Bar i Ulcinj u primorju – nepovezan prostor oslonjen na more. Kornati. pojam Dalmacija obuhvaćao je primorje s otocima u sklopu Bizantske Dalmacije – Osor. 58% površine hrvatskih otoka ili 15% površine Dalmacije (bez Paga) po postanku i građi dalmatinski otoci su dio dinarskog kopna – nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvišenja u SZ dijelu otoci su brojniji i manji. Dugi otok.5 st. Žirje… 155 . Budva. Rab na otocima te Zadar. odvojen i slabo povezan sa zaleđem → nepovoljan gospodarski razvoj.): 855 000 ili 20% stanovništva – 71. – 1797.

smokva. a između se nalazi flišna udolina udoline u dolomitima – na plodnoj podlozi (u ocjeditijim dijelovima) nastala su plodna polja dolomitne padine su pretvorene u terase (maslina. Brač. strmci. Starigradski zaljev) vapnenački grebeni. „blatine“ na Mljetu na rubovima su abrazijom često nastala slikovita žala. mogu biti vrlo vrijedne agrarne površine niži dijelovi često su zamočvareni – „blata“ na Pagu. kamenjari i padine izložene buri i posolici mogu se koristiti samo za ekstenzivno stočarstvo (i eksploataciju kvalitetnog građevinskog kamena) zbog nejednake izloženosti dominantnim vjetrovima i različite osunčanosti pojedinih padina (različite mikroklimatske prilike). Pelješac i Elafiti opet se pružaju dinarskim smjerom (SZ-JI) u reljefu se izmjenjuju vapnenačka uzvišenja i niži dijelovi (udubljenja) u dolomitima Pag – dva paralelna bila (zapadno je dugo koliko i otok). Korčula. Velolučki zaljev. Mosora. rogač). a ako su na prisojnoj strani. imaju ograničenu izdašnost i često ljeti presušuju opskrba pitkom vodom iz malih lokalnih vodovoda. Hvar. cisterni i brodova vodonosaca neki otoci povezani su podmorskim cjevovodima s kopna – Pag. Telašćica. vinova loza. gospodarska valorizacija otoka je različita na otocima je izražen problem vodoopskrbe: zbog krške podloge ne postoje trajni površinski tokovi izvori su malobrojni.– – – – – – – – – od rta Ploče kod Rogoznice otoci su veći i pružaju se u smjeru istok-zapad (hvarska skupina) – Hvar. Lastovo i Čiovo pučinski otoci Jabuka i Brusnik (SZ od Visa) – sastav stijena ukazuje na vulkansku aktivnost u prošlosti Mljet. Brač. Vis. a potapanjem najnižih dijelova nastali su duboko uvučeni zaljevi (Paški zaljev. djelomično močvarni prostor 156 . Biokova i Rilića od utjecaja iz zaleđa zaštićenost velikim srednjodalmatinskim otocima od nepovoljnih utjecaja s mora dobra prometna povezanost s otocima i unutrašnjošću – delta Neretve – niski aluvijalni. Korčula – – – Kopneni obalni pojas – – – – dug oko 1200 km – 2/3 hrvatske kopnene obale najnepovoljniji dio – južni dio velebitskog primorja i priobalje oko rta Ploče – strma i krševita obala te slabija povezanost sa zaleđem Ravni kotari – najširi dio kopnenog obalnog pojasa Dalmacije priobalni pojas između Trogira i ušća Neretve – najpovoljniji dio kopnenog obalnog pojasa: kaštelanska flišna zona (poljoprivreda) i podbiokovska šljunkovita žala (turizam) zaštićenost krškim uzvišenjima Kozjaka.

Šibenik i Split) SREDOZEMNA KLIMA – – – – – – – u pribalnom pojasu prevladava sredozemna klima s vrućim ljetom (najuža u velebitskom primorju. a od vjetrova prevladavaju anticiklonska bura i ciklonsko jugo ljeti – prevladava maestral u proljeće i jesen – prevladava suho jugo temperatura – zimi se temperatura smanjuje. zaleđe 1266 mm) – HIDROGEOGRAFSKA OBILJEŽJA – osnovni problem je suša – uzroci: nejednaka raspodjela padalina po mjesecima visoke ljetne temperature krška podloga – bogata i složena podzemna cirkulacija. a ljeti povećava prema unutrašnjosti (maritimnost) srednja godišnja radijacija. insolacija i temperatura smanjuju se od otoka prema obali i unutrašnjosti – otoci su najtopliji i najosunčaniji dio Dalmacije (srednja godišnja insolacija viša od 2700 sati) padaline – glavno obilježje je ljetna suša.– – priobalni pojas uz Malostonski zaljev. smjena vjetrova. temperature. Koločepski kanal i Pelješac – niži krševiti dio obale priobalje južno od Dubrovnika – obala otvorena prema pučini i izražena djelovanju abrazije (npr. obala 1073 mm. a količina padalina se povećava od otoka prema unutrašnjosti i zaleđu (otoci 757 mm. vlage i naoblake. Konavoske stijene) Zagorski pojas – – – – – najizrazitija u središnjem dijelu (između Krke i Neretve) – Dalmatinska zagora sjeverozapadno na Zagoru se nastavljaju Ravni kotari i krško pobrđe Bukovice – ta otvorenost prelazi i na susjedne otoke na sjeveru je Velebit oštra međa prema unutrašnjosti prevlast krške osnove i sporije uključivanje u suvremene tokove održavaju se u tradicionalnom načinu života i siromaštvu u novije vrijeme pod utjecajem gospodarskog razvoja u priobalju jača orijentacija na priobalne gradove (Zadar. najšira u području Ravnih kotara i dolini Neretve) zbog modifikatorskog utjecaja reljefa i kontinentalnosti sredozemna klima unutrašnjosti prelazi u submediteransku (umjereno toplu s vrućim ljetom) prema zimi – češće smjene zračnih masa. siromašna površinska mreža 157 .

5 km2. Prokljansko jezero (11. a osim njega javljaju se i alepski ili meki bor i crni bor (izdvojena staništa) kserofilna vegetacija – prilagođena ljetnim sušama. Baćinska jezera. jezero Kuti (kod Opuzena) TLA – – – – – prevladavaju tla koja su se razvila pod utjecajem litološkog sastava crvenica (terra rossa) – nastala je korozijom vapnenaca i dolomita. treće najveće) Peručko jezero na Cetini – najveće umjetno jezero Nadinsko blato – periodičko jezero u sjevernoj Dalmaciji Crveno i Modro jezero (kod Imotskog). a rasprostranjena je na manjim površinama (posebno krškim zaravnima) po cijeloj Dalmaciji smeđa tla – nastala na flišnim naslagama Ravnih kotara i oko Kaštelanskog zaljeva aluvijalna tla – u delti Neretve (mladi riječni nanosi sa slabo izraženim pedološkim obilježjima) ostala manje rasprostranjena tla: smeđa tla na vapnencima isprane (lesivirane) vapnenačko-dolomitne crnice krški kamenjar (litosol) – tla visoke stjenovitosti VEGETACIJA – – zonalni raspored prirodnog vegetacijskog pokrova eumediteransko područje zimzelene vegetacije raširena na pučinskim otocima i uz obalu južno od Zadra najzastupljeniji član je hrast crnika ili česvina. rijeke su kraće i s većim padovima i manjim porječjima nego u kontinentalnoj Hrvatskoj najveće dalmatinske rijeke: Cetina (105 km) Krka (75 km) Zrmanja (64 km) Neretva (218 km. krškoj podlozi i blagoj zimi (srednja temperatura najhladnijeg mjeseca iznad 6°C – ne prekidaju se vegetacijski procesi) 158 . 20 km u Hrvatskoj) – najveća rijeka na Hrvatskoj obali – najznačajnija jezera: najveća prirodna jezera: Vransko jezero (30 km2.– – riječna mreža je rjeđa. najveće u hrvatskoj).

koje s visinom prelaze u klekovinu bora dugotrajnim i intenzivnim društvenim utjecajima izvorni vegetacijski pokrov znatno je izmijenjen pa je šuma hrasta crnike velikim dijelom zamijenjena degradiranim oblicima vegetacije: makijom – visoke i zimzelene teško prohodne šikare garigom – niske i svijetle šikare kamenjarima – obrasli niskim polugrmovima i zeljastim biljkama – – – – šume crnog i alepskog bora su očuvanije. mjestimično i maslinarstvo otočje – vinogradarstvo i maslinarstvo – – takva proizvodna struktura zadržala se do kraja 1960-ih. a mjestimčno i plantažno uzgojene šume hrasta medunca i graba – velikim dijelom iskrčene i pretvorene u makiju i garig bukove šume – većim dijelom očuvane na osojnim padinama i krševitijim prostorima.– – – listopadna zajednica hrasta medunca s bjelograbom i crnograbom – u unutrašnjosti. Hvar Pelješac Biokovo jugoistočni dio Zagore između Biokova i Kamešnice RAZVOJ GOSPODARSTVA Razvoj poljoprivrede – – prostor Dalmacije oduvijek obilježava dvojno gospodarenje – iskorištavanje kopna (ratarstvo i stočarstvo) i mora (ribarstvo i pomorstvo) u antičkom razdoblju unesene su dominantne sredozemne kulture – maslina i vinova loza. Korčula. od tada su ulje i vino bili glavni proizvod unutar autarkičke mediteranske poljoprivrede kao baze dalmatinskog gospodarstva (veliku ulogu imalo je i sitno stočarstvo) zbog različitog položaja i prirodno-geografskih uvjeta razvio se zonalni raspored poljoprivrede: Zagora – oranične kulture (prvenstveno žitarice) i sitno stočarstvo priobalje – vinogradarstvo i ratarstvo. sjeverno od Zadra izlazi i na obalu na krškim uzvišenjima iznad 1000 m hrastove šume prelaze u primorske šume bukve. Lastovo. dok su na prisojnim padinama većinom iskrčene radi ispaše najšumovitiji dijelovi Dalmacije su: pučinski otoci – Mljet. a tada se zbog litoralizacije i razvoja turizma uvode nove kulture koje znatnije mijenjaju proizvodnu strukturu – do 1850-ih vinogradarstvo je bilo ograničeno na otoke i primorje 159 .

a u Zagori ekstenzivno sitno stočarstvo.– – – 1850-ih. filokserom je bilo zahvaćeno 60% ukupne površine vinograda. a koza u višim i surovijim predjelima danas je stočarstvo samo sporadično.) javlja se manja kriza. veće konjunkture (1867. bajam. a vinogradarstvo se širi i u Zagoru sredinom 1880-ih vinogradarstvo u Italiji i Francuskoj se oporavlja. – 1860. st. Kninsko. pomorskog prometa. zapuštanja obradivih površina i širenja ugara – – – Prostorna struktura poljoprivrede danas – – – – – – poljodjelstvo – dominacija sredozemnih kultura: maslina. no zbog filoksere u mediteranskim zemljama.) u tom razdoblju vinogradi su prošireni čak za 1/3. Kosovo. 80% stanovništva bavilo se poljoprivredom te je Dalmacija dugo zadržala status slabije razvijene pokrajine – razlozi: politička izdvojenost 160 . plovidbe. Sinjsko. dolazi do još jednje. Konavosko… polja u kršu nekad su bila periodički plavljena. – 1885. vinova loza. Vransko. i to na neplodne. ribarstva i iskorištavanja drugih morskih bogatstava… maritimne djelatnosti najjače su se razvijale u obalnim gradovima pa se Dalmacija ističe kao jedno od područja s najduljom gradskom tradicijom u Hrvatskoj unatoč razvoju pomorskih djelatnosti. no danas im se pod utjecajem primorja značenje smanjilo na otocima i obali uzgajaju se zimzelene biljke i plodovi. Imotsko. a danas su uglavnom isušena. u 19. otvara se tržište za dalmatinska vina te vinogradarstvo postaje najvažnija grana nakon razdoblja poleta (1850. smokva. pašnjačke i šumske površine – nastale su brojne terase na strmim padinama primorskih i otočnih uzvišenja. kukuruz i žito stočarstvo – u tradicionalnom smislu gotovo potpuno napušteno: u prošlosti druga grana po važnosti u gospodarstvu uzgoj ovaca u nižim i pitomijim. Vrgoračko. a gotovo je napušteno transhumantno stočarenje oskudni pašnjaci u kamenjaru se samostalno obnavljaju i prerastaju u šikaru Razvoj pomorskih djelatnosti – – – primorski položaj utjecao je na ranu pomorsku orijentaciju – razvoj brodogradnje. a od vinogradarstva je živjelo 80% stanovništva Dalmacije zbog filoksere i otvaranja novih prekomorskih parobrodarskih linija dolazi do znatnog iseljavanja. zbog peronospore u Francuskoj i Italiji. povrće glavne ratarske površine nalaze se u flišnim i dolomitnim zonama primorja te aluvijalnim ravnima i poljima u kršu Zagore najvažnija polja u kršu – Nadinsko. a Dalmaciju zahvaća filoksera te 1890-ih dolazi do kraja konjunkture dalmatinskog vinogradarstva 1909.

) austrijsko razdoblje – gravitacija prema Trstu (1797. poštanska cesta (Knin-Sinj-Dubrovnik-Kotor) 1832. Split se spojen sa Središnjom Hrvatskom (50 godina nakon Trsta) Razvoj industrije – – – – osnovu gospodarskog razvoja dalmatinskih gradova sredinom 19. izgrađena je pruga Split-Siverić (s odvojkom Perković-Šibenik) i produžena do Knina 1888. boksit 2 ) domaće energije – Krka. i 1815.prometna i gospodarska izoliranost od zaleđa rubni položaj unutar Mletačke Republike i Austrije Razvoj prometa i prometne orijentacije – – – mletačko razdoblje – gravitacija Dalmacije prema Veneciji (1409. Pelješac) 1870-ih sve više prometuju željezni parni brodovi pa jedrenjaštvo propada i mnoga brodogradilišta se zatvaraju do austrijske okupacije BIH (1878. oduzima se dio prometa dalmatinskim lukama – – – – – – – – – sporiji razvoj lučkih djelatnosti i gospodarstva u do Prvog svjetskog rata bio je uzrokovan nedostatkom željezničke pruge sa zaleđem 1877. izgrađena je „slijepa pruga“ Split-Sinj (demontirana 1962. – 1815. nego su rezultat stranih ulaganja (Nijemci. – 1806.) – prostor današnje Hrvatske po prvi put se našao u sastavu jedinstvene države (Ilirske provincije) – izgrađena uzdužna tzv. – 1918.. ugljen. Cetina 3 ) jeftine radne snage 161 . izgradnjom Ličke pruge. izgrađena cesta Obrovac – Sv. st. Talijani.) Dubrovnik i Split su bili glavna središta tranzitne trgovine za taj dio zaleđa. lapor. no izgradnjom i orijentacijom prema sjeveru bosanskog željezničkog uskotračnog sustava. Francuzi…) prve veće tvornice otvorene su krajem 19. izgrađena je uskotračna pruga od Dubrovnika do Gabele (početak spajanja na bosansko-hercegovačku mrežu) gdje se spajala s prugom Metković-Mostar 1903.) tek 1925.) razdoblje francuske uprave (1819. 1901. Rok (preko Malog Alana) – spojen Zadar (centar austrijske Dalmacije) i unutrašnjost Hrvatske 1838. na osnovi: 1 ) domaćih sirovina – vapnenac. st. – 1797. uspostavljene su parobrodarske linije između Trsta i Dalmacije – u početku nisu preuzimale glomazne terete pa se u Dalmaciji razvija jedrenjaštvo (Dubrovnik. činio je obrt dio obrtničkih pogona prerastao je u manufakturne radionice razvoj industrije u Dalmaciji nije proizašao iz obrta i manufakture.

1800.– na prijelazu 19. st. Trogir. 356 000 st. i u prvoj polovici 20. Majdan tvornica cementa u Omišu tvornica kalcijeva karbida u Dugom Ratu – do Drugog svjetskog rata Dalmacija je ostala zaostala pokrajina s neujednačenom gospodarskom strukturom. 1850. 1900. a manji unutrašnjost i otoci Dalmacija je tradicionalno emigracijsko područje – iseljavanje zbog propasti vinogradarstva i jedrenjaštva u krajem 19. – – veći rast bilježila su obalna područja. – zbog ulaska u ranu i zrelu fazu demografske tranzicije. Zakučac i Orlovac (u bosanskom dijelu slijeva) na Trebišnjici – u zaleđu Dubrovnika DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA DALMACIJE Razvoj naseljenosti od kraja 18. posebno u otočnom i zagorskom pojasu (pasivni kraj) – nakon Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju nove industrijske grane: brodogradnja – Zadar. 684 000 st. agrarnom prenaseljenošću i socijalnim problemima. došlo je do slabijeg industrijskog razvoja pa se otvaraju tvornice: tvornica feromangana u Šibeniku tvornica glinice i aluminija u Lozovcu tri tvornice cementa kod Splita – Kaštel Sućurac. Trogir. u 20. Imotski – izgradnja novih hidroelektrana: na Cetini – Peruča. 240 000 st. st. Vela Luka proširenje metalurgije – Šibenik industrija precizne mehanike i elektronike – Zadar organokemijska industrija – Kaštel Sućurac tvornica vijaka – Knin tvornica plastičnih proizvoda – Split i mnogo manjih pogona u Dalmaciji tekstilna industrija – Zadar. Betina. Sinj. pod utjecajem visoke rodnosti broj stanovnika stalno je rastao: 1780. očitovalo se i u razvoju naseljenosti 162 . 1940. 266 000 st. Split. st. st. 545 000 st.

– 1971. a emigracija je vrhunac dosegnula 1900. iselilo 30 000 ljudi) – prvenstveno u druge dijelove Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata stanovništvo iseljava u druge dijelove Jugoslavije. a Zagora i otoci imaju i dalje emigracijski karakter 163 .1% na 855 000 ili 70.) ili za trećinu (najbrže 1960ih i 1980-ih) u razdoblju 1991. – 1910.– – 1860-ih emigriraju otočani u SAD (Zagora i priobalje pokrivaju populacijsko pražnjenje otoka) 1880-ih iseljavanje se proširilo i na priobalje. iselilo je 58 000 ljudi (13% stanovništva 1880. ali i jakog priljeva stanovništva iz drugih regija Split je makroregionalni centar s najvećim porastom stanovništva (11%) u razdoblju 1981. 58% dinamika rasta gradskog i ukupnog stanovništva posljedica je migracija selo-grad. – 2001. – slaba industrijalizacija u gradovima nije mogla prihvatiti višak stanovništva iz ruralnih područja pa je prekomorska emigracija bila jedini izlaz u razdoblju 1880. Split. 49% gradskog stanovništva. – 1991. a poslije i turizma i uslužnih djelatnosti polarizacija – useljavanje stanovništva s otoka i iz Zagore u Split i regionalne centre Jadranska magistrala – omogućila razvoja turizma – danas najrazvijenija turistička regija nakon Istre s 30% turističkog prometa Hrvatske pozitivni gospodarski trendovi odrazili su se i u porastu broja stanovnika – broj stanovnika povećao se sa 667 500 (1953. a od 1960-ih u zapadnu Europu (najviše Njemačku) jače iseljavanje iz Zagore započinje 1950-ih – – – – Demografski procesi nakon Drugog svjetskog rata – – – – litoralizacija pod utjecajem industrije. broj stanovnika je smanjen za 37 000 ili 4. 1991.) na 892 000 (1991. – – – danas u Dalmaciji postoji 45 centara rada s više od 100 zaposlenih samo četiri grada imaju više od 15 000 zaposlenih (Zadar. dok su uske primorske zone gusto naseljene – – Urbanizacija – – – – – u razdoblju 1857.) – posljedice vidljive danas u smanjenom broju stanovnika otoka te dijelova priobalja i Zagore iseljavanje se nastavilo i nakon Prvog svjetskog rata (1918./km2 prostorno najveći dio zauzimaju neplodne i puste krške površine.5 st. Šibenik. a četiri najveća grada 3/5 centri rada demografski se brzo razvijaju. – 1938. porast gradova za 104% urbanizacija se odvija u uvjetima litoralizacije – koncentraciju na obalu ubrzava slaba ekonomska vrijednost i siromaštvo krškog zaleđa i otoka 1981. Dubrovnik) – Split ima trećinu ukupnog broja zaposlenih.

Korčula…) u novim uvjetima imaju smanjeno društveno i gospodarsko značenje prostorna struktura primorskih gradova: kuće zbijene i na kat ulice tijesne i nagnute od brijega ka obali gradnja od bijelog kamena mnoštvo antičkih i srednjovjekovnih spomenika noviji dijelovi naselja nastali su od pojave prvih kolnih putova potkraj 18. Skradin. Šibeniku.– razlike u socio-ekonomskoj preobrazbi: srednja Dalmacija – najhomogenija sjeverna Dalmacija – neke općine u Ravnim kotarima i Bukovici imaju niži stupanj preobrazbe južna Dalmacija – niži stupanj preobrazbe u nekim općinama – u skladu s orijentacijom prema glavnim gradskim središtima (Zadru. Trogir otočni gradovi. st. Makarsko primorje) 164 . Dalmacija se funkcionalno može podijeliti na sjevernu. Krapanj… – – – – najbolje uvjete imaju gradovi s dobrim maritimnim vezama i vezama sa zaleđem s promjenjivim značenjem veza sa zaleđem i morem mijenjalo se i značenje obalnih gradova gradovi koji su ostali bez glavnih prometnica ili podalje od njih stagniraju – Nin. Splitu i Dubrovniku).) opasavala zidinama (Kaštela. uglavnom su starija od obalnih koja su nastala kasnije (veća sigurnost na moru i razvoj pomorstva) starija naselja su se u nesigurnim vremenima (15. lapora i vapnenca ili polja i krša naselja nastala na zaklonjenim mjestima na kontaktu krša i fliša (izvor vode). st. – 18. srednju i južnu NASELJA – svi veći gradovi nalaze se na obali koja je prometno-geografski i društveno-gospodarski najznačajniji dio Obalna naselja – – – – sela u primorju i na otocima pretežno su smještena na dodiru kopna i mora. koji su bilježili prosperitet kao središta međuotočnih maritimnih ruta i trgovine (Hvar. i izgrađeni su izvan stare jezgre i zidina – – između najrazvijenijih gradskih središta se nalaze nizna i zbijena naselja koja su polariziranim razvojem preoblikovana u naseobinsko-turističku vrpcu (npr. Vodice) (slično i na otocima) neka naselja nastala su kao zbjeg – Primošten. st. i željeznice potkraj 19.

splitski preko Sinja i Imotskog sela – rubove polja u kršu karakteriziraju nizna naselja.Naselja Zagore – – – – gradovi su malobrojniji i manji prevladava zbijeni tip gradića s izrazitim podgrađem podno tvrđave gradovi su nastali na rubovima polja u kršu kao upravna i trgovišna središta (Knin. Sinj. Drniš. Vrgorac) njihovo značenje ovisilo je uglavnom o gospodarskoj snazi okolice i o tranzitnom značenju na putu iz primorja u zaleđe i obrnuto – zadarski put je vodio preko Knina. a na zaravnim i brdovitu kršu prevladavaju raštrkani zaseoci patronimičkih naziva sela u Zagori spuštaju se prema cestama i križištima te obali – – Otočna naselja – – – naselja u unutrašnjosti su starija – nastala uz rubove uvala i polja novija središnja naselja nalaze se na dijelu obale nasuprot regionalnom središtu u obalnom pojasu nastaju suvremene turističke zone SJEVERNA DALMACIJA – prostire se između: južnog i jugoistočnog Velebita na sjeveru sjeverozapadne Dinare na istoku zapadnih padina Svilaje i Vilaje te rta Ploče na jugu – – obuhvaća Zadarsku (bez južne Like i Ličkog Pounja) i Šibensko-kninsku županiju – površina 5634 km2 (47% površine Dalmacije) 2001. šibenski preko Drniša. Benkovac./km2) GEOGRAFSKE CJELINE Ravni kotari 165 . Imotski.4 st. 267 000 stanovnika (1/3 stanovništva Dalmacije) – rjeđa naseljenost od prosjeka Dalmacije (47.

– – – – – – – – pružaju se između Bukovice (SI). nego gravitira Obrovcu. Biograd) u razdoblju turske invazije i mletačko-turskih ratova stanovništvo iseljava na susjedne otoke. blago valovita zaravan s prostranim flišnim udolinama (sinklinale) i niskim vapnenačkim uzvišenjima (antiklinale) (nagnuta prema Ninskom i Ljubačkom zaljevu) smeđa tla. Kninu i Benkovcu (s Kistanjem) Krške zaravni i polja uz Krku i Čikolu – – – krške zaravni – u zapadnom dijelu između Krke i Čikole (Miljevci. Vransko jezero zbog povoljnih prirodnih obilježja naseljeni još u pretpovijesno i antičko doba teritorijalna jezgra srednjovjekovne hrvatske države (Nin. Promina) Promina (1146 m) – odvaja krške zaravni od meridionalno izdužene udoline s poljskim proširenjima (Kninsko. a na to područje doseljava novo stočarsko stanovništvo iz zaleđa danas je u unutrašnjosti razvijena agrarna proizvodnja i stočarstvo (agrarna baza priobalnih gradova. Trolokve. sredozemna klima i bogatstvo vodom (fliš) – jedan od agrarno najvrjednijih dijelova Primorja obradive površine proširene su isušivanjem močvarnih malaričnih predjela – Nadinsko blato. Krke s Prokljanskim jezerom (JI) i zadarsko-biogradskog primorja (JZ) niska. Novigradskog i Karinskog mora te Krke i Zrmanje krševito i bezvodno pobrđe – visine 250-300 m malo obradivog tla – ekstenzivno stočarstvo s tradicionalnim kretanjima preko Velebita SI dio – orijentiran na stočarstvo i zemljoradnju JZ dio – dominacija vinogradarstva prometna izoliranost – nema značajnijeg središta. turističkog tržišta i unutrašnjosti Hrvatske) te industrija i turizam uz obalu Bukovica – – – – – – između Ravnih kotara. Kosovo i Petrovo polje) udolinsko-poljski niz – glavna zona submediteranskog zaleđa sjeverne Dalmacije naseljenosti i gospodarskog razvoja Sjevernodalmatinski otoci – – dalmatinski tip obale – nekoliko usporednih nizova većih otoka i otočnih skupina najveći otoci: Pag (285 km2) – peti po površini u Hrvatskoj Dugi otok (114 km2) 166 .

Ugljan (800) 167 . paškom siru i čipci iz kućne radinosti turizam se počeo razvijati u međuratnom razdoblju. stanovništvo se orijentiralo na maritimne djelatnosti pretežno su naseljeni izbjeglim stanovništvom u doba turske opasnosti – Pag – na prijelazu između Sjevernog i Južnog hrvatskog primorja dinarski smjer pružanja i najrazvedenija obala među jadranskim otocima (269 km) 90% površine čini kamenjar – ispaša ovaca uzgoj vinove loze. Pašmana. otočića i grebena (najveći Kornat) građeni od vapnenca i pretežno obrasli niskom travom na malenim površinama pokrivenim crvenicom uspijevaju masline.Pašman (63 km2) Ugljan (52 km2) Kornat (33 km2) – šibenska otočna skupina Murter (18 km2) – šibenska otočna skupina – – – prevladava vapnenački sastav. smokva i vinova loza nema izvora i vodenih tokova nema stalnih naselja – stočarski stanovi koje koriste stanovnici sa susjednih naseljenih otoka (najviše s Murtera i Dugog otoka) koriste se i za ribolov i nautički turizam – prevladavaju mala otočka naselja: Ugljan – Kali (1700). a obradive površine vezane su uz manje dolomitne zone ili uski flišni pojas (istočna strana Ugljana.) – dio Zadarske županije (gravitira Zadru) Novalja (2100 st. Preko (1300).) Murter (5000 st. voća i povrća u udolinama i manjim poljima poznat po solanama. Iža i Dugog otoka) zbog slabijih prirodnih uvjeta. a najnaseljeniji Ugljan (5600 st. a jače nakon izgradnje mosta Pag (2700 st. ovčarstvu.) – dio Primorsko-goranske županije i Riječke makroregije – – – pravi sjevernodalmatinski otoci pružaju se od Silbe.) – turistički najrazvijeniji nautički turizam najgušće naseljena sjeverna obala – Murtersko-betinsko polje i flišna zona kraj Tisnog i Jezera – Kornatski otoci – 125 otoka. Oliba i Premude na SZ do rta Ploče na JI u nekoliko paralelnih nizova međusobno odvojenih kanalima najveći je Dugi otok (114 km2). osim razvijene mediteranske poljoprivrede (maslina i vinova loza) i stočarstva.

Zadar je glavni grad i središte mletačkih posjeda na istočnoj obali Jadrana 1815. glavni je grad bizantske Dalmacije u razdoblju 15. st. primorje plodnih i vodom bogatih Ravnih kotara povoljan geografski i prometni položaj – kontakt istočnojadranske kanalske rute i kopnenih veza s bližim i daljim zaleđem zbog ranog vrednovanja lokacijskih prednosti Zadar ima urbanu tradiciju dugu 3000 godina u 9. pr. – 1918. pada pod rimsku upravu. st. započeo rad Tankerske plovidbe i sagrađena jadranska magistrala (1961. Betina (780) Dugi otok – Sali (750) ZADARSKA REGIJA – – – osim sjeverozapadnog dijela sjeverne Dalmacije obuhvaća i južnu Liku i dio gornjeg Pounja – područje Zadarske županije površina: 3643 km2 (6. Jezera (840). razvija se kao središte Liburna (Idassa) u 1.).) ojačani su turistički tokovi i utjecaj grada → turizam je 1980-ih bio glavni nositelj razvoja Zadra – 168 . Tisno (1400).) izgrađena teretna luka (regionalna lučko-industrijska zona) u Gaženicama → izgradnja novih lučkih i industrijskih kapaciteta. Kr. pr. Kr. st. a od 6. izgrađeni pogoni metaloprerađivačke industrije (Bagat). spominje se ilirsko naselje Jadera. Kr. otvaranjem međunarodne zračne luke u Zemuniku Donjem i suvremene ceste preko Plitvica prema središnjoj Hrvatskeoj (1974. pr. jaka imigracija stanovništva i stanogradnja izgradnjom mosta prema Pagu (1968. a od 4.4% površine Hrvatske) broj stanovnika: 159 000 (3. glavni grad austrijske Dalmacije – razvojem parobrodarstva i jačanjem sjevernojadranskih luka gubi raniju prometnu važnost nakon Prvog svjetskog rata Zadar je anektirala Italija (1920.) – izdvojen kao corpus separatum iz okolice → stagnacija grada i gravitacijskog područja u Drugom svjetskom ratu teško stradao.Murter – Murter (2000). st.6% stanovništva Hrvatske) Zadar – – – – – – – – – – povoljan geografski smještaj – jezgra na poluotoku uz dobro zaštićenu luku. a nakon rata priključen Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata ponovno jača važnost Zadra kao regionalnog središta – prvo razvojno razdoblje (1950-ih i početak 1960-ih) – obnovljene i utemeljene kulturne institucije. st.) od sredine 60-ih počinje još brži razvoj Zadra: završen željeznički spoj s Kninom (1967. – 18.

sira i plastičnih masa novi poticaj razvoju dao je turizam – – Kali (1700). peti najveći grad u Hrvatskoj posljedice brze urbanizacije: smanjena kvaliteta urbanizacije u užem gradskom prostoru širenje zadarske urbane regije od ravnokotarskom primorju od Vira do Pakoštana – – danas je jedno od najrazvijenijih regionalnih središta Hrvatske – zbog povećanja broja i ranga funkcija povećala se snaga i prostorni domet utjecaja Zadra nekim funkcijama (promet. zdravstvo. – 1971. Ugljan (700) – veća koncentracija stanovništva i funkcija. vina. st.– – – brz gospodarski razvoj od 1950-ih slijedila je i brza imigracija stanovništva (pretežno iz slabije razvijene uže i šire okolice) u razdoblju 1953. suvremeni razvoj temelji se na proizvodnji soli. Sukošan (2500) i Zemunik Donji (1400) kao satelitska naselja Zadra (socio-ekonomska regija) primorski pojas između Petrčana i Sukošana čini neprekinutu turističku zonu (središte u Zadru) – – Naselja ravnokotarskog primorja – – – – Biograd (5100) – sekundarno središte i žarište turističke zone uz Pakoštanski kanal s manjim naseljima Pakoštane (2200) i Sveti Filip i Jakov (1800) Nin (1200) – političko i vjersko središte Hrvata u ranom srednjem vijeku Privlaka (2100) – najveće naselje SZ dijela ravnokotarskog primorja Vir (1600) – s Privlakom primjer negativnog preobražaja pod utjecajem stihijske urbanizacije Otočna naselja Zadarske regije – Pag (2700) – područno središte (okuplja južni dio Paga) planski izgrađen sredinom 15. broj stanovnika gotovo je utrostručen (najbrži indeks rasta 1960-ih) – od 1981. frekventnom trajektnom vezom uključeni su u urbani sustav Zadra ostala naselja imaju malo stanovnika (pretežno starih) Unutrašnja naselja – Benkovac (2600) – najvažnije središte unutrašnjosti Zadarske regije smješten na dodiru južne Bukovice i Ravnih kotara 169 . Preko (1300). obrazovanje…) zadovoljava i potrebe susjednih županija – jedan od razloga je i udaljenost i prometna izoliranost širokog zaleđa od glavnih makroregionalnih centara (dostupniji im je Zadar) sa sve većim funkcionalnim povezivanjem s okolicom razvijaju se Bibinje (3900).

Krčićem…) izvire na istočnom rubu Kninskog polja i nakon polja se probija kroz visoki vapnenački prostor te teče 70 km dugim kanjonom Prokljansko i Visovačko jezero – nastali su u proširenjima kanjona 170 . Kozjaka. Obrovac-Biograd i Šibenik-Novigrad od kraja 17.sjecište prometnica Knin-Zadar. Vilaje do rta Ploča na istoku i jugoistoku – – administrativno dio Šibensko-kninske županije – 2994 km2 i 112 000 stanovnika funkcionalno se dijeli na tri manje subregije: šibenska – obuhvaća priobalje. Čikole i Butišnice vapnenačka sredogorja zaravni – sjevernodalmatinska ili kistanjska polja u kršu – Kninsko. otoke i dio Zagore drniška i kninska – obuhvaćaju Zagoru oko gornje Krke. Bukovice i Ravnih kotara na sjeveru i sjeverozapadu Dinare. razvija se kao mletačko pogranično uporište i trgovište koje obalne gradove sjeverne Dalmacije povezuje s unutrašnjošću suvremeni razvoj temelji se na vinarstvu. Kosovo i Petrovo Prirodno-geografska obilježja – – siromašan i degradiran krški kraj s malo obradivih površina (posljedica stočarskog iskorištavanja) plodnije površine čine polja i dolomitno-laporovite udoline koje zadržavaju vodu: Gornje i Donje polje u šibenskom kraju Dubrava između Vodica i Tisnog primoštensko-rogoznički doci u Zagori: polja uz gornju Krku i Čikolu (na rubovima nastali Knin i Drniš) – okosnicu regije čini Krka (73 km) s pritocima (Butišnicom. Čikolom. Svilaje. st. pogonu za proizvodnju obuće i metaloprerađivačkom pogonu – Obrovac (1000) – vodeće naselje Pozrmanja (na lijevoj obali Zrmanje. 11 km od ušća) u prošlosti se razvijao kao lučki terminal podno velebitskih prijevoja Mali Alan i Prezid u okolici ležišta boksita i ukrasnog kamena – 1970-ih izgrađena tvornica glinice (promašena investicija) danas izrazita razvojna kriza zbog jake devastiranosti u ratu ŠIBENSKA REGIJA – prijelazni prostor između sjeverne i srednje Dalmacije – između: Velebita. Moseća.

Kaprije. st. st. iskorišteni za proizvodnju struje Otoci Šibenske regije – – – – – – više manjih nenaseljenih i slabo naseljenih otoka (od Kornata do Krapnja) vapnenačka građa – rana orijentacija na maritimne djelatnosti (posebno ribarstvo) (uz mediteransku poljoprivredu i stočarstvo) turizam – nema veće važnosti za manje otoke otoci većinom imaju samo po jedno naselje (Žirje. 1900. nerazvijena prometna infrastruktura i slaba prometna povezanost (posebno sa Šibenikom) Murter – s kopnom povezan mostom pa nema pravi otočni karakter i bilježi gospodarski razvoj Primorski dio Šibenske regije – – krška obilježja prostora nekadašnja ribarsko-težačka naselja su se pod utjecajem turizma nakon izgradnje jadranske magistrale razvila u veća naselja: Vodice (5900) – vodeće turističko središte Pirovac (1500) Primošten (1700) Rogoznica (1000) – izgrađeni su veliki turistički kapaciteti – Solaris kod Šibenika Šibenik – – središte Šibenske regije s 37 000 stanovnika osnovan u srednjem vijeku na obali zaštićenog rijasa Krke i najmlađi je od većih primorskih gradova – prvi put se spominje 1066. zbog povoljnog smještaja od početka se razvijao kao vojno-strateško uporište u srednjem i novom vijeku grad se razvjao amfiteatralno oko luke i na padinama okolnih brežuljaka i nije se znatnije širio do sredine 19.u donjem toku prelijeva se preko sedrenih barijera i stvara slapove – Roški slap. trgovišnog i prosvjetnog središta – – – – – 171 . Zlarin i Kakan) te Prvić dva (Prvić Šepurine i Prvić Luka) izrazita depopulacija i starenje stanovništva – nepovoljna prirodno-geografska obilježja. kao privremeno boravište kralja Petra Krešimira IV. dobio je prvu industriju (proizvodnja kalcijeva karbida na temelju vapnenca i HE s Krke) do Drugog svjetskog rata imao je obilježja agrarnog središta (težački grad) – najveći dio stanovništva obrađivao je laporovite udoline Donjeg i Gornjeg polja imao je i funkciju upravnog. Manojlovac i Skradinski buk još su krajem 19.

st. građevinskog materijala i odjeće) nakon Domovinskog rata industrijska funkcija je oslabljena promjena narodnosnog sastava – do Drugog svjetskog rata većina stanovništva bili su Hrvati.) – – – – – – – – najveće prometno križište sjeverne Dalmacije – križanje prometnica prema Lici (Gračac). i osnovali Kninsku župu – Knin je bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupija pojavom Turaka krajem 15. poslije sajmišnu. Bosni (Grahovo). trgovačku i industrijsku jedno od središta srednjovjekovne hrvatske države – jezgru čini tvrđava iznad sutoka Krke i Butišnice za mletačke vlasti podno tvrđave se razvilo podgrađe i danas moderan grad poticaj razvoju dale su gradnja ličke (1925. Zadru. potom su useljavanjem iz okolice prevladali Srbi. ovo područje postaje granični prostor → egzodus hrvatskog stanovništva prema sjeveru i sjeverozapadu i doseljavanje novog stanovništva iz Bosne (Vlasi katoličke i pravoslavne vjere) hrvatsko stanovništvo zadržalo se i dalje do prisilnog egzodusa 1991. st. st. – nakon „Oluje“ doseljavaju Hrvati iz Bosne – 1 ) Knin (11 000 st. Šibeniku i Splitu središte agrarno vrijednog prostora oko gornje Krke (Kninsko i Kosovo polje) te istočnog dijela Bukovice (između Krke i obronaka Velebita) zbog križišnog položaja od početka je imao vojno-stratešku funkciju.) i unske željezničke pruge (1948. a nakon Domovinskog rata većinu stanovništva čine doseljeni bosanski Hrvati 2 ) Drniš (3200 st.) te razvoj industrije (tvornica vijaka. kemijska…) od 1990-ih veliki dio industrije je propao pa je Šibenik ušao u krizno razdoblje te osnovu suvremenog gospodarstva čine djelatnosti tercijarnog i kvartarnog sektora povoljan prometni položaj: položaj na jadranskoj magistrali na pola puta između Zadra i Splita ceste prema Kninu i Drnišu željeznička veza s unutrašnjošću ličkom i unskom prugom – turizam – posrednički položaj između NP Krka i Kornati te kulturno-povijesni spomenici Zagorski dio Šibenske regije – – Hrvati su naselili ovo područje u 7. i početkom 16.) – – središte agrarno vrijednog Petrovog polja oko gornje Čikole te okolnog krša s Prominom nastao u osmanlijsko doba kao vojno-trgovačko uporište na granici s mletačkim posjedima 172 . elektrokemijskom i drugim industrijama (prehrambena.– – – nakon Drugog svjetskog rata postaje važno lučko-industrijsko središte s razvijenom aluminijskom.

Ravnim kotarima i Zadru Tab. 1673 1270 193 1. 2476 2683 196 1.– – kasniji razvoj određen je iskorištavanjem prominskih ugljenokopa (Siverić. 5. 1172 1144 188 0. 4653 1233 1 2001 . Velušić) i ležišta boksita (danas iscrpljeni i napušteni) cestovno čvorište – odvojci prema Šibeniku. 1368 1271 191 0. 3781 7292 199 1. 211 9 161 4 194 8. 1070 790 185 7. 3207 5116 197 1. do 2001. doseljeni s Kosova 4 ) Skradin (600 st. 183 0. Kretanje broja stanovnika Knina i Drniša od 1830. Splitu.) – – nastao u antici na najpovoljnijem prijelazu preko donjeg toka Krke (nizvodno od Skradinskog buka) danas se razvija zahvaljujući nautičkom turizmu. marikulturi i NP Krka VEĆA NASELJA SJEVERNE DALMACIJE PREMA BROJU STANOVNIKA Zadarska regija 1 ) Zadar (69 300) 2 ) Biograd (5100) 3 ) Bibinje (4900) 4 ) Pag (2700) 5 ) Benkovac (2600) 6 ) Sukošan (2500) 7 ) Pakoštane (2200) 8 ) Privlaka (2100) 9 ) Sveti Filip i Jakov (1800) 1 0 ) Kali (1700) 1 1 ) Vir (1600) 1 2 ) Zemunik Donji (1400) 1 3 ) Preko (1300) 173 . 3175 1123 8 Drni š Knin 3 ) Kistanje (1800 st.) – – središte dijela Bukovice i sjevernodalmatinske zaravni od sredine 1990-ih većinu stanovništva čine janjevački Hrvati. Kninu.

3% površine Dalmacije) i 492 000 stanovnika (57.) → središnje društvenogeografsko značenje granice srednje Dalmacije: sjever – Dinara i Kamešnica zapad – Svilaja.1 4 ) Nin (1200) 1 5 ) Obrovac (1000) 1 6 ) Ugljan (800) Šibenska regija 1 ) Šibenik (37 000) 2 ) Knin (11 000) 3 ) Vodice (5900) 4 ) Drniš (3200) 5 ) Murter (2000) 6 ) Kistanje (1800) 7 ) Primošten (1700) 8 ) Pirovac (1500) 9 ) Tisno (1400) 1 0 ) Rogoznica (1000) 1 1 ) Jezera (840) 1 2 ) Betina (780) 1 3 ) Skradin (600) SREDNJA DALMACIJA – obuhvaća najveći i središnje položen prostor Dalmacije – 4693 km2 (41. Moseć i Vilaja – 174 .6% stanovništva 2001.

je uz obalu manjeg. st. do 13. građen od vapnenaca (Marjan 175 m) od zaleđa izdvojen krškim uzvišenjima Mosora (1340 m) i Kozjaka (780 m) – između Kliška vrata (365 m) koja omogućavaju lagani pristup u zaleđe u nižem dijelu padine i podnožju ravničarski i brežuljkasti reljef nastao na flišnim naslagama (najšira flišna zona od cijelog splitskog primorja) Solinski zaljev – najveća prirodna luka → u rimsko doba nastao Solin → iz navedenih razloga je tu nastalo najveće gradsko središte Dalmacije i čitavog primorja – Historijsko-geografski razvoj – – – – Salona – podignuta na obali Solinskog zaljeva. zagora i otoci) – geografski jasno individualizirane cjeline (prema prirodno-geografskim obilježjima. južnog zaljeva podignuta Dioklecijanova palača. st. a stanovništvo se 615. jezgra budućeg Splita Salonu su u 7. okolicu naseljavaju Hrvati – glavna uporišta bila su im Klis i Solin (Split je bio pod bizantskom upravom) – 1102. autonomna gradska komuna 175 . Biševa. s plodnim flišnim pojasom geografski smještaj – na poluotoku dugom 11 km (s Čiovom zatvara Kaštelanski zaljev) istočni dio poluotoka – prevladavaju lapori s proslojcima vapnenaca → širi i niži zapadni dio – viši. st. sklonilo u Split i na susjedne otoke od 7. – 1420. na dnu dobro zaštićenog zaljeva i kontaktu morskih i kopnenih putova. Sveca i Jabuke istok – granica s BIH u Donjoneretvanskom kraju – – – u prirodnoj osnovi prevladavaju karbonatne naslage i krški reljef – izmjena vapnenačkih grebena s nižim kamenjarom i polja te uskih flišnih pristranaka vegetacija – pod utjecajem višestoljetnog ekstenzivnog iskorištavanja prirodna mediteranska i submediteranska vegetacija zamijenjena je degradiranim oblicima prostorna struktura – tri longitudinalna pojasa (priobalje. glavni grad rimske provincije Dalmacije na mjestu starijeg ilirsko-grčkog naselja Aspalathos u 4. položaju u funkcionalnoj organizaciji i razvojnim procesima) okosnica okupljanja i povezivanja srednje Dalmacije je splitsko primorje – Split okuplja i sjevernu i južnu Dalmaciju (raznovrsnost gospodarstva. porušili Avari.jug – otvoreno more južno od Visa. veliki broj funkcija) Splitska regija (identična pojmu srednja Dalmacija) – od rta Ploča do granice s BIH (kod Neuma) – – SPLIT – historijsko-geografsko značenje određeno je trajnim vezama i posredničkom ulogom između zaleđa i susjednih otoka – povoljan topografski položaj na sredini istočne obale Jadrana.

) i Rijeka (1924. – 1797. širenje prema SI i JI obroncima Marjana te uz uvale Bačvice.. pod mletačkom vlašću gospodarska stagnacija Splita – razlozi: 1 ) osmanlijska opasnost u zaleđu 2 ) gubitak trgovačke važnosti Sredozemnog mora 3 ) stalni mletačko-turski ratovi prostorni razvoj podređen obrambenim potrebama – u 17. Rijeka) krajem 19.) i razvoj brodogradnje (1930. u zapadnom produžetku palače grade se obrambene zidine te se oko povijesne jezgre razvijaju težačko-ribarske četvrti Veli Varoš (zapad) i Lučac (istok) – 1420. Split je pod austrijskom vlašću težište gospodarskog razvoja premješteno je na sjeverni parobrodarstva) Jadran (početak zbog slabije povezanosti sa zaleđem zaostaje za sjevernojadranskim lukama (Trst. gradi se vanjski obrambeni pojas bastiona i utvrde na brežuljku Gripe pučka predgrađa slobodno se šire u prostoru – s prestankom osmanlijske opasnosti početkom 19. st. do 1918.) iz teritorija Hrvatske (najveća hrvatska luka) → Split postaje najveći jadranski grad i luka Jugoslavije → preuzimanje upravne i kulturne funkcije od Zadra i jačanje lučke funkcije izgradnja ličke pruge (1925. st. st. st. s uređenjem gradske luke. Firule i Zenta 176 . st.afirmacija posredničke uloge između zaleđa i obalnih gradova te gospodarski razvoj preko Kliških vrata u luku su se spuštale karavane iz Dalmatinske zagore i Bosne u Split su uplovljavali brodovi iz drugih dijelova Sredozemlja → važno trgovačko središte prostorni razvoj grada – u 14. otvorena industrija cementa na bazi iskorištavanja cementnih naslaga u flišnim naslagama okolice – nakon Prvog svjetskog rata Split ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije promjena geopolitičkih okolnosti i geografskog značenja – Zadar je izdvojen iz Dalmacije (1920. ekonomski jača kao regionalno trgovačko središte Dalmacije i posrednik između Trsta i Dalmacije početak razvoja industrije – 1904.) te ostale industrije brz demografski i teritorijalni razvoj Splita širenje gradske aglomeracije – urbanizacija „splitskog polja“ (flišna zona poluotoka). utvrđenja se djelomično ruše te se povijesna jezgra spaja s predgrađima – od početka 19.

(proces polarizacije) do 1981. povećao se 18 puta (s 10 358 na 189 388) – vrlo dinamičan proces sa sve kraćim ciklusima udvostručenja (za prvo je trebalo 50 godina. – 1980. proizvodnja plastičnih masa. Omišlja i Ploča) (Sjeverna luka) – turizam – unatoč bogatoj kulturno-povijesnoj baštini (Dioklecijanova palača. cementa. zbog jake imigracije iz okolice. a za zadnje 18 godina – 1962. od 1979..) brz demografski razvoj nakon Prvog svjetskog rata svjetskog rata (novi geografski uvjeti) – 1931. Split bilježi izuzetno brz demografski rast – najbrži porast 1961. 173 692 st. nakon Drugog svjetskog rata. – suburbanizacija i posljedice rata – – – – – ukupno u splitskoj aglomeraciji živi 245 000 stanovnika Suvremeno značenje Splita – – – zasniva se raznovrsnoj gospodarskoj osnovi i funkciji makroregionalnog središta Dalmacije industrija – brodogradnja s pratećom industrijom brodske opreme. pod zaštitom UNESCO-a).– brz razvoj aglomeracije u poslijeratnom razdoblju – jaka imigracija iz okolice (posebno Zagore) nastanak novih planskih stambenih naselja na sjeveru i istoku – Split II (1945.) s 27 500 stanova (nešto poslovnih. 2001. 189 388 st. Visoka. Stobreč Razvoj naseljenosti Splita – broj stanovnika od 1857. 35 780 st. 1991. 123 252 st. – 1971.) i Split III (nakon 1966. 48 266 st. posebno u novoizgrađene četvrti Split III) 1981. suburbanizacija – rubni prostori privlače više doseljenika: 1971. – 2001. 1948. – 1966. stope porasta broja stanovnika bile su brže u gradu nego u okolici (većina stanovnika se doseljavala u gradsku jezgru. alatnih strojeva. prehrambenih i drugih proizvoda promet – važno prometno središte terminal cestovnih i željezničkih veza prema unutrašnjosti zračna luka središte pomorskih veza s otočnim i obalnim lukama najveća putnička luka u Hrvatskoj (Gradska luka) i četvrta luka prema robnom prometu (iza Rijeke. do 1991. kulturnoprosvjetnih i drugih sadržaja) na periferiji (posebno sjever i istok) širi se divlja gradnja – naselja Brda. prevladava tranzitni turizam 177 . boja.

SPLITSKA URBANA REGIJA Solin (16 000 st. a danas prevladava komercijalni uzgoj voća i povrća za potrebe Splita stara poljoprivredno-stočarska naselja u višoj zoni flišnog pojasa uglavnom su napuštena ili depopuliraju u korist novih obalnih naselja uz more razvijeni turizam i industrija – u istočnim naseljima podignuti su veliki industrijski kapaciteti (tvornica plastičnih masa. podno Opora (647 m) i Kozjaka (780 m) urbanizirano područje koje se sastoji od sedam sraslih gradova koji su se razvili oko nekadašnjih utvrda (kaštela) podignutih u 16. st. na bazi nalazišta lapora – razvoj cementne industrije oko ušća rijeke Jadro nepromišljenim širenjem industrije i lučkih funkcija došlo je do ekološke devastacije Solinskog bazena (današnja Sjeverna luka) Kaštela (33 000) – – pružaju se u duljini od 20 km između Solina i Trogira. st. pr. vezovi za tankere. na UNESCO-vu popisu spomenika svjetske baštine) 178 . Kr. st. st. rezalište brodova industrijalizacija Solinskog zaljeva u 19.) – – – – nekadašnje antičko središte Salona danas industrijsko središte i dio splitskog lučkog bazena – skladišta za naftu. i 20. st. radi obrane od osmanlijskih napada (bilo ih je 13) danas su povezana u jedinstvenu administrativno-teritorijalnu cjelinu Grad Kaštela (sjedište u Kaštel Sućurcu) kaštelanska flišna zona – prije poznato vinogradarsko područje. cementna industrija) Resnik (zapadni dio) – zračna luka „Split“ – – – – – Trogir (11 000) – – – – smješten u zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva (27 km zapadno od Splita) stara gradska jezgra na otočiću između Čiova i kopna. do 15. – razvoj stare gradske jezgre na otočiću od 13. kao trgovište Traurium u rimskom razdoblju gospodarski prosperira zbog: plodnog Trogirskog i Donjesegetskog polja prometnog položaja na pomorskom putu iz Salone u Jaderu razvoja pomorstva i trgovine – novi gospodarski uspon u 12. i 13. čeličana. a novi dio naselja razvio se na Čiovu utemeljili su ga grčki kolonisti s Visa u 3. (od 1997.

Duće) izgradnjom HE Zakučac na Cetini (1961. duhanska i farmaceutska industrija turizmu – posebno nautički turizam prometnim funkcijama – u blizini zračna luka Omiš (6400) – – – – – – – središte JI dijela Splitske urbane regije – okuplja omiško ili poljičko primorje i dio Zamosorske zagore nastao na poluotoku podno Omiške Dinare i Mosora. tekstilna) uglavnom prevladava tranzitni turizam . no dosta su zastupljeni mekši lapori i pješčenjaci.) omogućen je razvoj bazne industrije u Dugom Ratu (ferolegure. Podgora.odvojak jadranske turističke ceste prema Zagori MAKARSKO PRIMORJE – – – – – – – pruža se između zaljeva Velike Vrulje i rta Višnjice kod Ploča u dužini od 60 km i širini od 3 km od zaleđa je odvojeno Biokovom (1762 m) i Rilićem (1160 m) građeno je uglavnom od vapnenaca. karbid) i prerađivačke u Omišu (prehrambena. Podaca.) naglo se razvio turizam Makarska (13 000) – najveće i turistički najrazvijenije naselje Makarskog primorja razvila se amfiteatralno oko prostrane uvale između rta Osejave i poluotoka Sveti Petar stara jezgra – nekad trgovište i uporište neretvanskih gusara noviji dio – stambeno-poslovna zona i turistički sadržaji – jedno od turistički najprivlačnijih dijelova Jadrana – niz manjih turističkih naselja (Brela. Baška Voda. u kojima je more oblikovalo odvojene uvale i prostrana žala Biokovo – zbog pejzažne i znanstvene vrijednosti zaštićen kao park prirode. Igrane.– – u vrijeme sklanjanja stanovništva na otok pred osmanskom opasnošću nastalo je težačko naselje Čiovo suvremeni razvoj temelji se na: industriji – brodogradnja. Zaostrog. Brist i Gradac) 179 . a na primorskoj padini uređen je i botanički vrt Kotišina u prošlosti se gospodarstvo temeljilo na zemljoradnji i stočarstvu nakon izgradnje jadranske turističke ceste (1964. nedaleko od probojnice Cetine (25 km južno od Splita) u zaleđu se pružaju Poljica (između Stobreča i Zadvarja) – važna flišna zona valorizirana od srednjeg vijeka Gornja (Zamosorska) i Srednja (Završka) Poljica – izložena depopulaciji Primorska Poljica (između Stobreča i Omiša) – zahvaćena brzim preobražajem (Dugi Rat. Tučepi. Jesenice.

Imotski. Sinjski i Vrlički kraj Sinjski kraj 180 .) postaje glavna luka bosansko-hercegovačkog zaleđa Opuzen (2700) – glavno središte proizvodnje i prerade voća i povrća u dolini Neretve (12 km od utoka u more) – – – ZAGORA – – – – od primorskog pojasa je odvaja vapnenački niz Kozjak – Mosor – Omiška Dinara – Biokovo – Rilić pretežno brdovit i siromašan krški kraj u kojem je tradicionalna poljoprivreda dugo zadržala važno mjesto u gospodarstvu uspostavljanjem mletačko-turske granice 1718.) razvoj trgovine i gradnja luke započeli su nakon izgradnje uskotračne željezničke pruge (1885. Vrgorca. agrumi) – – Metković (13 000) – – – – staro trgovačko naselje i luka 20 km udaljena od mora nastao mletačkom kolonizacijom stanovništva iz napuštene Gabele (1716. povrće.) i regulacije donjeg toka Neretve – Metković se razvijao kao terminal priobalne plovidbe i pretovarište prema uskotračnoj željeznici zbog male dubine i udaljenosti od mora položaj luke bio je nepovoljan pa sredinom 20. st. st. ravnicu donjeg toka Neretve te bezvodni krški rub u prošlosti je Neretva (prijašnje ime za Donjoneretvanski kraj) bila močvarno područje u drugoj polovici 18. st. Sinja. od 18. regulirano je korito Neretve od mora do Metkovića i počelo je isušivanje močvara radi dobivanja obradivih površina – stvoren je specifični tip kultiviranog krajolika (jendečki pejzaž) nakon Drugog svjetskog rata najvećim je dijelom sanirana i bonificirana delta te su stvorene postojeće agrarne kasete (kasetni pejzaž) danas je to najplodniji prostor srednje Dalmacije i primorja – orijentacija na komercijalnu poljoprivredu (voće. cvijeće. polja postaju središta stabilizirane naseljenosti zbog vojno-strateške važnosti prostori okupljeni oko Imotskog. st.) – gradi se sredinom 20. i prenošenjem težišta gospodarstva na zemljoradnju (uzgoj kukuruza). gubi na važnosti izgradnjom nove luke Ploče Ploče (6500 st.) u neposrednoj blizini antičke Narone (današnji Vid) na važnosti dobiva nakon izgradnje Napoleonske ceste (1807. st. su mletačke vlasti provele ograničenu melioraciju radi uzgoja žitarica krajem 19. no danas je primjereniji naziv Vrgorski.DONJONERETVANSKI KRAJ – – – – obuhvaća nizinski prostor delte s obalom Neretvanskog kanala. te nakon izgradnje željezničke pruge do Sarajeva (1966. Vrlike (…) nazivali su se krajine.

– – – –

najveći i najnaseljeniji dio Zagore – prostor okupljanja oko subregionalnog središta Sinja okosnicu čini 100 km duga Cetina – izmjena udolinsko-poljskih proširenja (najveće Sinjsko polje) Peručko jezero (13 km2) – najveća akumulacija u Hrvatskoj, nastala u srednjem toku Cetine Sinj (12 000 st.) – nastao u zapadnom dijelu plodnog Sinjskog polja na križištu državne ceste Knin-Split i regionalne ceste prema Livnu (BIH) suvremeni razvoj povezan s uključivanjem u splitski kompleks – komercijalna prigradska poljoprivreda, proizvodni pogoni i servisi zbog blizine (34 km od Splita) i lake dostupnosti, Sinj je od svih zagorskih središta najbolje uključen u urbani sustav Dalmacije (satelitsko naselje izvan gradske regije – trabant)

pozitivne promjene suvremenih procesa vidljive su u naseljima bliže Kliškim vratima – u Klisu (2600) i Dugopolju (2700)

Imotski kraj

– – –

najgušće naseljeni dio Zagore obuhvaća sjeverozapadni dio Imotskog polja (45 km2 od 95 km2) s krškim obodom, podbiokovsko pobrđe i niže zaravni na sjeverozapadu Imotski (4300) – središte okupljanja tog dijela Zagore smješten na padini SI dijela polja čvorišni prometni položaj – između Dalmacije, Hercegovine i zapadne Bosne (na cesti Split-Mostar) ime dobio po staroj župi Imota iz 10. st. u 18. st. se razvija kao važno strateško, upravno i trgovačko središte plodno Imotsko polje – omogućilo gustu naseljenost i uzgoj komercijalnih kultura (kukuruza, vinove loze i duhana) suvremeni razvoj temelji se na funkciji trgovačkog i gospodarskog središta poljoprivrednog kraja (tekstilna industrija, prerada duhana)

– – –

u novije vrijeme jača tranzitni i izletnički turizam (Crveno i Modro jezero) zbog jake agrarne prenaseljenosti od 1960-ih ishodište jake ekonomske imigracije u inozemstvo posljednjih desetljeća naglašeniji je polarizacijski utjecaj Splita i bližih primorskih središta

Vrgorački kraj

– –

najmanji, najslabije razvijen i najrjeđe naseljen dio Zagore uz podbiokovsko pobrđe u Imotskom kraju najizrazitiji dio zagorskog pojasa

181

– – – – – –

unatoč maloj zračnoj udaljenosti od mora, Vrgorački kraj je vapnenačkim Rilićem (1155 m) odvojen od primorja i prometno izoliran zbog krške osnove, stanovništva odvojenosti i prometne izoliranosti stalno je raseljavanje

Vrgorac (2100) – najmanje među središnjim naseljima Zagore; smješteno iznad Vrgoračkog polja (37 km2), 38 km JI od Makarske gospodarsku osnovu čini poljoprivreda – vinogradarstvo, duhan, plantaža jabuka u Vrgorcu su podignuti manji industrijski pogoni – tekstilna industrija, prerada plastike, obrada kristalnog stakla budućnost Vrgoračkog kraja je u povezivanju s Makarskim primorjem

SREDNJODALMATINSKI OTOCI

sastoje se od: dva velika otoka: Brač i Hvar tri razmjerno veća otoka: Vis, Šolta i Čiovo većeg broja manjih otoka, otočića i hridi

– –

zbog veličine, položaja i mediteranske prirode rano su naseljeni u prošlosti je prevladavalo autarkično tradicionalno gospodarstvo – većina naselja su bila smještena u unutrašnjosti (važan sigurnosni razlog), a samo nekoliko naselja bilo je na obali s razvojem komercijalnog vinogradarstva u 19. st. potaknut je razvoj maritimnih djelatnosti, što je rezultiralo rastom broja stanovnika propašću vinogradarstva i s krizom jedrenjaštva došlo je do egzodusa, a depopulacija i stagnacija tih otoka traje i danas danas su srednjedalmatinski otoci gušće naseljeni od kvarnerskih suvremenu strukturu gospodarstva čine: vinogradarstvo (prevladava) i maslinarstvo (u manjoj mjeri) proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja te agruma sitno stočarstvo ribarstvo vađenje građevinskog kamena turizam

– – – –

Brač

najveći dalmatinski i najviši jadranski otok (Vidova gora 780 m)

182

– – – – – – – – – – – –

sjeverna obala je razvedenija, pristupačnija i naseljenija od južne od kopna je odvojen Splitskim i Bračkim kanalom (udaljen od Splita samo 9 nm) do 15. st. sva naselja bila su smještena u unutrašnjosti – staro upravno središte Nerežišće 1900. na Braču je živjelo 24 000 stanovnika – najnaseljeniji hrvatski otok od druge polovice 19. st. traje iseljavanje – razlozi: filoksera, niska cijena vina, prenaseljenost 2001. 14 000 stanovnika – blagi porast nakon 1991. preseljavanjem stanovništva iz unutrašnjosti na obalu unutrašnja naselja gube na važnosti Supetar (3000) – najveće naselje zahvaljujući funkciji trajektne luke Pučišća (1600) – središte kamenoklesarske industrije Bol (1600) – vodeće turističko središte (Zlatni rat) Postira (1400) – razvoj na temelju kamenoklesarstva i tvornice ribljih konzervi nakon izgradnje zračne luke (1993.) turizam postaje sve važnija gospodarska grana na otoku

Hvar

– – – – – – –

po veličini i naseljenosti (10 800 st.) drugi dalmatinski i četvrti jadranski otok izdužen u smjeru I-Z 67 km (najduži jadranski otok) i većinom širok oko 5 km zapadni dio je razvedeniji, tu se nalazi najveća obradiva površina (Velo polje) i najnaseljeniji (Hvar, Stari Grad, Jelsa) do razvoja turizma glavne djelatnosti bile su zemljoradnja (posebno vinogradarstvo; maslinarstvo, voćarstvo, uzgoj ružmarina i lavande) ribarstvo i stočarstvo su samo dopunske djelatnosti najvažnija djelatnost je turizam – turistički najrazvijeniji dalmatinski otok (najosunčaniji s prosječnom godišnjom insolacijom 2718 h) Hvar (3600) – najveće otočno naselje i najveće naselje srednjodalmatinskih otoka smješten na zapadnoj obali u dobro zaštićenom zaljevu u prošlosti velika pomorska baza Venecije na istočnojadranskoj kanalskoj ruti brojni kulturno-povijesni spomenici

– –

Stari Grad (1900) – najveće pomorsko središte i središte prerade poljoprivrednih proizvoda Jelsa (1700) – poslije Hvara najposjećenije turističko naselje s raznovrsnom gospodarskom osnovom (poljoprivreda, ribarstvo, brodogradnja, pomorstvo, turizam)

Vis

najveći pučinski otok – prometno izoliran → zbog strateške važnosti turistički posjet bio je zabranjem do kraja 1980-ih

183

4200 st.– – – – – – po turističkom prometu zaostaje za Hvarom i Bračem (samo domaći gosti) – zbog slabije gospodarske razvijenosti ima nepovoljniji demografski razvoj danas ima 3600 stanovnika – 90% živi u dva najveća naselja Vis (1700) – na SI strani otoka (u zaljevu). stalni porast broja stanovnika – 2001.2%) manje geografske cjeline: 1 ) Dubrovačko primorje – obalni pojas između granice s BIH na SZ i poluotoka Prevlake na JI 2 ) poluotok Pelješac 3 ) južnodalmatinski otoci: a) otoci Korčula.4% površine) i 87 000 stanovnika 2001. redovnom brodskom linijom povezan sa Splitom Komiža (1500) – ribarsko središte za zapadnoj strani (tvornica za konzerviranje ribe) Viško polje – uzgoj vinove loze (industrijska vinarija u Visu) Biševo – turistički vrijedna Modra špilja Čiovo – – – zatvara Kaštelanski zaljev s JI – 2 km udaljeno od kopna na istoku. Mljet i Lastovo 184 .) sva naselja (osim dva najmanja – ribarsko naselje Maslinica i luka Stomorica) nalaze se u unutrašnjosti oko širokog polja u kršu Grohote (400) – najveće naselje Nečujam i Maslinica – razvijen i turizam JUŽNA DALMACIJA – – najmanji. (10. Šolta – – – – – između Brača i drveničke otočne skupine – lukobran za Splitski kanal najslabije naseljena među srednjodalmatinskim otocima (1500 st. a na zapadu je s Trogirom spojeno pokretnim mostom (sastavni dio Trogira) u zaljevu Salduna nalazi se trogirsko brodogradilište od 1971. najuži i najrjeđe naseljeni dio Dalmacije – 1368 km2 (11.

nego samo JI dio koji je gravitacijski okupljen oko Dubrovnika: priobalni pojas južne Dalmacije zapadni dio Pelješca Mljet Elafite – – – – – Dubrovačko-neretvanska županija – obuhvaća južnu Dalmaciju i Donjoneretvanski kraj kako bi se usmjerenom gravitacijom ojačao regionalni utjecaj Dubrovnika i stvorili usklađeniji prostorni odnosi unutar Južnog hrvatskog primorja DUBROVAČKO PRIMORJE – – u užem smislu – obalni pojas od Stonskog zaljeva do Rijeke dubrovačke u širem smislu – primorski pojas od granice s BIH na SZ do poluotoka Prevlake na JI: priobalje sjeverno od Rijeke dubrovačke gradska aglomeracija Dubrovnika Župa dubrovačka Konavle 185 . – uzajamno i šire povezivanje južne Dalmacije u sklopu Dubrovačke Republike (osim Korčule) → oblikovanje izrazite prostorno-funkcionalne integracije dubrovačke regije nakon Prvog svjetskog rata u zapadnom dijelu regije sve više jača utjecaj Splita nakon Drugog svjetskog rata Split jača kao makroregionalno središte – Korčula. Sušac.b) Elafitski otoci (dubrovački arhipelag) c) manji pučinski otoci (Palagruža. Split) → Dubrovačka regija ne ouhvaća cijelu južnu Dalmaciju. st. Pelješcu i primorju (Konavle) 13. – 19. sjeverozapadni dio Pelješca i Lastovo sve se više orijentiraju prema Splitu suvremeni utjecaj Dubrovnika slabiji je od utjecaja ostalih dalmatinskih regionalnih središta (Zadar. izraženije ljetne suše i veći udjel zimzelene u ukupnoj vegetacije povoljna prirodna osnova rezultirala je ranim naseljavanjem i tisućljetnim kontinuitetom naseljenosti do početka razvijenog srednjeg vijeka temelj gospodarskog razvoja bila je gospodarska autarkija – rezultat prostorne izdvojenosti životnih zajednica na otocima. Galijula…) → – obuhvaća prostor nekadašnje Dubrovačke Republike (osim Korčule) jedini dio Hrvatskog primorja koji nema svoju zagoru unutar makroregije – granica s BIH i Crnom Gorom odvaja Dubrovačko primorje od svog prirodnog zaleđa – – – – u geološkoj građi i reljefu prevladavaju vapnenci i dolomiti zbog položaja na jugu i specifične konfiguracije izložena je maritimnim utjecajima – toplije zime. Šibenik.

mediteranski krajolik. dubrovačka jezgra upisana je u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine značajnu ulogu u turističkom razvoju imala je izgradnja zračne luke Ćilipi u Konavlima – – Urbanistički razvoj grada 186 .DUBROVNIK – – najveće i najvažnije središte južne Hrvatske (30 000 st. st. s razvijenim pomorstvom. trgovačko i pomorsko središte. razvio se u turističku metropolu Hrvatske i jedno od središta svjetskog turizma – atraktivni faktori: blaga klima. st. uloga Dubrovnika kao vodećeg regionalnog središta traje duže od 1000 godina (koristio je geografske prednosti svog položaja – luka. a 1880-ih se osniva i parobrodarska plovidba oživljavanje pomorstva i izgradnja uskotračne pruge do Herceg Novog i Gabele podigli su trgovačku važnost luke – u međuratnom razdoblju dubrovačka luka (u Gruškom zaljevu) bila je jedna od najprometnijih jugoslavenskih luka nakon Drugog svjetskog rata željeznička pruga gubi važnost. i 16. u 20.) zbog povoljnog položaja i posredničke funkcije. arhitektura i kulturno-povijesna baština 1979. slikovit položaj. na otočiću Ragusa kao uporište izbjeglica iz Epidaurusa – pružao je najbolje uvjete za povezivanje priobalja sa zaleđem: južni kraj zaklonjene istočnojadranske kanalske rute prijevoji preko Dinarida – „dubrovački put“ prema Foči – – u srednjem vijeku razvio je trgovačke veze sa stočarskim zaleđem od Panonije do Crnog mora posrednička uloga. ukinuta Dubrovačka Republika sredinom 19. svjetski turistički centar) Historijsko-geografski razvoj – utemeljen u 7. obnavlja se brodarstvo i pomorstvo velike i duge plovidbe. st.) krajem 16. st. st. a razvijaju se cestovne prometnice (posebno jadranska turistička cesta i odvojci prema zaleđu) – – – – – – Razvoj turizma – – razvija se od kraja 19. – prvi hotel izgrađen 1897. počinje nazadovanje Dubrovačke Republike – premještanje trgovačkih putova iz Sredozemlja na Atlantski ocean 1667. trgovinom i obrtom bila je osnova prosperiteta i kulturnog razvoja Dubrovnika u srednjem i početkom novog vijeka (vrhunac u 15. u jakom potresu poginulo je 80% stanovništva i uništeno je 70% zgrada – kraj prosperitetnog razvoja 1808. st.

promet.) – prigradsko naselje uz zapadni dio zaljeva poslije Dubrovnika najveće naselje južne Dalmacije u klancu Omble nalazi se jedna od najvećih jadranskih marina nakon izgradnja mosta preko Omble (2002.) Mokošica je spojena s Dubrovnikom i razvija se kao sastavni dio aglomeracije – Dubrovačko primorje u užem smislu – između Rijeke Dubrovačke i Stonske prevlake u manjim zaljevima nalaze se turistička središta (Zaton. st.– u srednjem vijeku nasipana je močvarna dolina između Gruškog zaljeva na sjeveru i Starog porta na jugu te je izgradnjom Place (Straduna) stara jezgra spojena s predgrađem na drugoj strani doline → Stradun je postao središte grada i glavna ulica izgradnjom luke u Gruškom zaljevu Gruž postaje sastavnim dijelom Dubrovnika u 20. širok 200-400 m) Nova Mokošica (6000 st. Slano…) Trsteno – naselje i ljetovalište 10 km SZ od Dubro23vnika s Arboretumom i renesansnim parkom – Malostonski kanal – 21 km dug i do 2 km širok zaljev između Kleka i Pelješca područje najvećeg uzgoja školjkaša na hrvatskoj obali JI dio zaštićen je kao posebni rezervat u moru ŽUPA DUBROVAČKA – – JI od gradske aglomeracije Dubrovnika izdvojena prostorna cjelina koja povezuje Dubrovnik s Konavlima 187 . trgovina… obrazovanje – srednje škole i fakuleti znanstveni centar – Biološki i Povijesni institut HAZU… kulturni centar središte polariziranog razvoja i žarište socio-ekonomskog preobražaja južne Hrvatske DUBROVAČKO PRIMORJE SJEVEROZAPADNO OD RIJEKE DUBROVAČKE – – Rijeka dubrovačka – zaljev nastao potapanjem doline rječice Omble (dug 5 km. niže padine Srđa i izvan zidina prema Župi istaknutu ulogu imaju hoteli i nova turistička naselja – šire se između Trstena i Cavtata i na Lapadu – – – Suvremeno značenje – – – – – – – regionalno središte – dominacija III i IV sektora sa slabije razvijenom industrijom industrija – prehrambena i grafička (manji pogoni) tercijarni sektor – turizam. Dubrovnik se širi na Lapadski poluotok.

) niski priobalni greben više unutrašnje vapnenačko područje (Sniježnica 1234 m) – – – – – pripadaju im Cavtat i nenaseljeni otoci pred Dubrovnikom ranije je u gospodarskoj strukturi prevladavalo ekstenzivno stočarstvo.2 km – zbog položaja u zavjetrini (zaštita od bure) u prošlosti je imao ulogu južnih vrata srednjeg primorja – položaj Orebića na rezultirao je procvatom pelješkog pomorstva u doba jedrenjačke plovidbe Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti – naseljen od prapovijesti. 961 m) – Pelješki kanal širok samo 1. ribarstvo i pomorstvo.– – Župski zaljev – ljetovališta Kupari. Ilija. širok 3-8 km smješten između Neretvanskog i Malostonskog kanala na sjeveru te Pelješkog i Mljetskog kanala na jugu s kopnom povezan Stonskom prevlakom (1.) – sekundarno središte Dubrovačkog primorja KONAVLE – – – najveća geografska cjelina u Dubrovačkom primorju pružaju se u dinarskom smjeru od Plata na SZ do rta Oštro (20 km) manje geomorfološke cjeline: niža flišna udolina s Konavoskim poljem (Konavle u užem smislu) – polje se odvodnjava kanalom probijenim kroz primorski greben (1958. u antici i srednjem vijeku imao je razmjerno malo stanovnika 188 . zemljoradnja. Srebreno. Mlini Cavtat (2000 st.5 km) – više otočna. a danas komercijalna poljoprivreda i turizam unutrašnji dio Konavala – komercijalno orijentirana poljoprivreda (opskrba naselja i turističkog tržišta u primorju) obalno područje – prevladava turizam (Cavtat) glavna unutrašnja naselja su Gruda (750) i Ćilipi (međunarodna dubrovačka zračna luka) PELJEŠAC – – – najveći poluotok nakon Istre (348 km2) – dug 62 km. nego poluotočna obilježja Prirodno-geografska obilježja – – – dva longitudinalna vapnenačka bila. između kojih se nalazi dolomitna zavala niži dijelovi zavale prekriveni flišem čine najvrjednije agrarne površine (Župa) najviši zapadni dio (Sv.

st. masline.) položaj Pelješca više nije granični – zbog razvoja pomorstva te komercijalnog vinogradarstva i maslinarstva dolazi do brzog demografskog i gospodarskog razvoja – središte pelješkog jedrenjačkog pomorstva bio je Orebić (u drugoj polovici 19. jači demografski razvoj brži porast broja stanovnika u 16. maslinarstvo. st. – doseljavanje stanovništva koje je bježalo pred Osmalijama – zbog sigurnosnih razloga težište naseljenosti je bilo u župama (zaklonjenim padinama u unutrašnjosti podalje od mora) od 16. 11 000 stanovnika – vrhunac naseljenosti 20.– – razvijeni srednji vijek – porast trgovine i razvoj pomorstva. počinje razvoj pomorstva – stanovništvo postupno preseljava na obalu – na obali Pelješkog kanala nastaju nova naselja Kućišta i Viganj padom Venecije (1797. ribarstvo) i turizam (proizvodnja soli. kasnije pomorstvo i trgovina (posrednik između Pelješca i Neretve) 189 . agrumi) vinogradarstvo – autohtona sorta plavac mali crni od koje se u Potomju proizvodi sorta Dingač komercijalni uzgoj školjaka u zaljevu Bistrina (Malostonski kanal) – za potrebe turizma turizam – najvrjednije područje između Vignja i Orebića (Pelješki kanal) Naselja – – mrežu naselja karakteriziraju mala naselja i ravnomjeran prostorni razmještaj stanovništva Orebić (1900) – najveće naselje i jedino naselje s više od 1000 stanovnika središte pelješkog turizma – faktori razvoja turizma: zaštićene plaže uz Pelješki kanal sačuvana baština iz razdoblja procvata jedrenjačkog pomorstva trajektna veza s Korčulom – Trpanj (680) – najveće naselje na sjevernoj obali u prošlosti dominantna djelatnost ribarstvo. poljodjelstvo. pelješki jedrenjaci plovili su do Amerike i Indonezije) razvojem parobrodarstva i s krizom vinogradarstva započinje velika gospodarska kriza – iseljavanje stanovništva s Pelješca 1900. dobivanje soli u stonskim solanama – veliko značenje u prošlosti i danas (u vrijeme Dubrovačke Republike čitav Pelješac nazvan je Stonski rat) poljoprivreda – najvažnije poljoprivredno područje je flišna Župska zavala (vinogradi.) i Dubrovačke Republike (1806. – iseljavanje i starenje stanovništva – danas 8000 stanovnika s poremećenim sastavom prema dobi i spolu – – – – – Suvremeno gospodarsko značenje – – – – – – razvijene tradicionalne grane gospodarstva vinogradarstvo. st. i 17. st.

srednjovjekovna urbana jezgra teško je stradala u nizu potresa uz turizam. gustoća naseljenosti i veća naselja Dalmacije 2001.suvremeno značenje temelji se na tranzitnom položaju (trajektna veza s Pločama) suvremena rezidencijalna funkcija – odmaralište za stanovnike iz bosanskohercegovačkog zaleđa – Ston (580) – središte JI dijela Pelješca smješten na obali Stonskog kanala./km2) Naselja 190 . Dubrovačka Republika kupila je Ston i Pelješac te izgradila Ston kao strateško naselje (ortogonalna shema ulica i pravilnih stambenih blokova. limitacija Stonskog polja. suvremeno gospodarstvo Velikog Stona dopunjuje poljoprivreda (vinogradarstvo). (2001. gospodarske zgrade) današnje naselje utemeljeno u 14. utvrde i 1000 m dug obrambeni zid) istovremeno je izgrađen i Mali Ston – oba Stona su povezana 4. na Stonskoj prevlaci (60 km SZ od Dubrovnika) zbog strateškog položaja i plodnog Stonskog polja rano naseljen (rimski castrum na brdu Starigradu. Broj stanovnika.5 km dugim obrambenim zidinama radi zaštite solane (neprocjenjiva vrijednost za Dubrovačku Republiku) danas su ostaci zidina (najduže zidine sačuvane u Europi) i utvrde važni atraktivni faktori 1996. – 1333.) Gustoća (st. godine po regijama Sjeverna Dalmacija 5634 267 000 47 Zadar (69 000) Šibenik (37 000) Knin (11 000) Vodice (5900) Biograd (5100) Bibinje (4900) Drniš (3200) Pag (2700) Benkovac (2600) Sukošan (2500) Pakoštane (2200) Privlaka (2100) Murter (2000) Srednja Dalmacija 4693 492 000 105 Split (174 000) Kaštela (33 000) Solin (16 000) Metković (13 000) Makarska (13 000) Sinj (12 000) Trogir (11 000) Omiš (6400) Imotski (4300) Hvar (3600) Supetar (3000) Vrgorac (2100) Južna Dalmacija 1368 87 000 64 Dubrovnik (3000) Nova Mokošica (6000) Vela Luka (4400) Blato (3600) Korčula (3100) Cavtat (2000) Orebić (1900) Površina Broj stan. st. a Malog uzgoj kamenica – Janjina (250) – naselje u unutrašnjosti uz cestu koje je zbog potapanja bila otvoreno i prema sjeveru i prema jugu zbog takvog položaja i prometno-posredničke funkcije u prošlosti je imala istaknuto značenje danas usmjerena prema luci Drače u istoimenoj uvali – Tab.

191 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->