Univerzitet u Sarajevu Prirodno-matematički fakultet Odsjek za fiziku Teorijska fizika

K V A N T N A T E O R I J A P O LJ A RIJEŠENI ZADACI, PRIMJERI I DODACI

DEJAN MILOŠEVIĆ

Sarajevo, februar 2011

1

1.1 Normalne koordinate Zadatak. (a) Izvesti izraz za hamiltonijan linearnog lanca i izraziti ga pomoću * normalnih koordinata bk i bk . (b) Riješiti problem vlastitih vrijednosti za linearni lanac koristeći normalne koordinate, & tj. izvesti rješenje za qn ( t ) izraženo preko početnih uslova qn ( 0) i q n (0 ) .
* (c) Izračunati Poissonove zagrade za normalne koordinate bk i bk . Rješenje. (a) Uvrstimo razvoje (1.75) i (1.77) za koordinatu i impuls u izraz (1.56) za hamiltonijan H = T + V . Kinetička energija je:

T=

m ∑ ∑ (− iωk ′ )(− iωk ) bk ′ bk e −i(ωk ′ +ωk )t unk ′ unk − bk ′ bk*e −i(ωk ′ −ωk )t unk ′ unk* 2 n k ,k ′

[

* k k * * k k − bk ′ bk e i (ω k ′ −ω k )t u n ′*u n + bk ′ bk e i (ω k ′ +ω k )t u n ′*u n * .

]

(1)

Drugi i treći član u sumi se mogu pojednostaviti koristeći relaciju ortonormiranosti (1.62), pomoću koje možemo izvršiti sumiranje po n. Ista procedura se može primijeniti na ostala dva člana pošto, prema jednačini (1.67), vrijede relacije:

∑u
n

k′ k n n

− k u = ∑ un k ′ * un = δ k ′ , − k , n

∑u
n

k ′* k * n n

u = δk ′ , − k .

(2)

Na taj način eliminišemo sumu po k ′ u jednačini (1) i, koristeći ω − k = ω k , dobijamo: T= m ∑ ( − ωk2 )[b− k bk e −2iωk t − bk bk* − bk*bk + b−*k bk*e 2iωk t ] . 2 k (3)

Potencijalna energija: V =

κ

∑ (q 2
n

n +1

− qn )

2

(4)

se može transformisati na sličan način. Uvrštavajući razvoje za q n+1 i q n i koristeći k k jednačinu (1.70) da bismo izrazili un +1 preko un , nalazimo:

V =

κ

∑ ∑ [b 2
n k ,k ′
i (ω k ′ −ωk ) t

k′ k

* k k k k b e −i (ωk ′ +ωk ) t ( e ik ′a − 1)( e ika − 1) un ′ un + bk ′ bk e −i (ωk ′ −ωk ) t ( e ik ′a − 1)( e −ika − 1) un ′ un *
− ik ′a k k k k * − 1)( e ika − 1) un ′*un + bk ′ bk*e i (ωk ′ +ωk ) t ( e − ik ′a − 1)( e − ika − 1) un ′*un * .

+b b e
* k′ k

(e

]

(5)

Kao i prije, dvije sume se mogu eliminisati − ika ika 2 (e − 1)(e − 1) = 4 sin ( ka / 2) , dobijamo: m ka κ * * * * V = ∑ 4 sin 2 b b e −2 iωk t + bk bk + bk bk + b− k bk e 2 iωk t . 2 k m 2 −k k

i,

koristeći (6)

[

]

Faktor ispred uglaste zagrade, prema disperzionoj relaciji (1.72), postaje ω k2 , pa je relacija (6) u saglasnosti sa njoj analognom relacijom (3). Prema tome, kinetička i potencijalna energija se mogu kombinovati tako da daju jednostavan rezultat:
* * * H = T + V = ∑ mω k2 ( bk bk + bk bk ) = ∑ 2 mω k2 bk bk . k k

(7)

(b) Veza početnih uslova i normalnih koordinata je data sa:
2

k k * k * k & qn ( 0) = ∑ ( bk un + bk un * ) , qn ( 0) = ∑ ( − iω k )( bk un − bk un * ) . k k

(8a,b)

Koeficijenti bk se mogu dobiti projektovanjem ovih razvoja na skup baznih funkcija. Za početnu koordinatu dobijamo:

∑u
n

k* n n

⎛ k k k k ⎞ * * * q ( 0) = ∑ ⎜ bk ′ ∑ un *un ′ + bk ′ ∑ un *un ′* ⎟ = ∑ bk ′δk ′ ,k + bk ′δk ′ , − k = bk + b− k , ⎠ n k′ ⎝ n k′

(

)

(9)

gdje smo koristili uslove ortogonalnosti (1.62) i (2). Za početnu brzinu dobija se:

∑u
n

k* n n

* & q ( 0) = − iω k ( bk − b− k ) .

(10)

Na osnovu jednačina (9) i (10) dobijaju se koeficijenti razvoja bk , izraženi kao diskretna Fourierova transformacija početnih uslova:

bk =

⎛ ⎞ i 1 & ∑ unk* ⎜ qn ( 0) + ω qn ( 0)⎟ . 2 n ⎝ ⎠ k

(11)

Informacija sadržana u početnim uslovima (2N realnih brojeva) je sada kodirana kao skup od N kompleksnih brojeva bk . Rješenje problema početnih vrijednosti za vrijeme t je: * k k qn ( t ) = ∑ ( bk e − iωk t un + bk e iωk t un * )
k

1⎡ i k k k k k k k k ⎤ & qn′ ( 0)( e − iωk t un un′* − e iωk t un *un′ ) ⎥ . = ∑ ∑ ⎢qn′ ( 0)( e − iωk t un un′* + e iωk t un *un′ ) + ωk k n′ 2 ⎣ ⎦

(12)

Označavajući:
k k Gnn′ ( t ) = ∑ e −iωk t un un′* = k

1 N

∑e [
k

i ka ( n − n ′ ) −ω k t ]

,

(13)

jednačina (12) se može prepisati kao:
qn ( t ) = ∑ qn′ ( 0) Re Gnn′ ( t ) −
n′

1

ωk

& qn′ ( 0) Im Gnn′ ( t ) ,

(14)

što vodi na jednačinu (1.80). Relacija kompletnosti (1.63) vodi na uslov Gnn′ ( 0) = δnn′ tako da jednačina (14) očito zadovoljava početni uslov za t = 0 . (c) Poopštavanjem jednačine (11), veza između normalnih koordinata bk i q n ili pn za proizvoljno vrijeme t se može izraziti kao:
bk = ⎛ ⎞ 1 i ∑ unk*eiωk t ⎜ qn ( t ) + ω m pn ( t )⎟ . 2 n ⎝ ⎠ k

(15)

Lako se može provjeriti da desna strana gornje jednačine ne zavisi od vremena. Poissonova zagrada:

3

(a) Da bismo našli integralnu jednačinu za operator U ( x ) diferencirat ćemo (4) po x: $ dU $ $ $$ $ $ $ $ $$ = Ae xA Be − xA − e xA Be − xA A = A. uzeto u tački x = 1 . ⎜ 4 m 2 mω k kk ′ ⎝ ωk′ ωk ⎠ n (17) Na sličan način se može pokazati da su ostale Poissonove zagrade jednake nuli: {b . B + 2! A. U ( x ) . podudara sa (1). B = 0 . pod uslovom da vrijedi (3). B e A+ B = e A e B e [ ] $ $ $ $ $ $ ako je: A. B +L . 0 x [ ] (7) Ova integralna jednačina se može riješiti iterativno. U ( y ) . b } k k′ PZ * * = { bk .{b . (6) dx [ ] $ $ Rješenje je fiksirano početnim uslovom U ( 0) = B . B . b } k * k′ PZ ⎛ ∂b ∂b * ∂b ∂b * ⎞ = ∑ ⎜ k k′ − k k′ ⎟ ∂p n ∂q n ⎠ n ⎝ ∂q n ∂p n (16) dobija se diferenciranjem jednačine (15) i korištenjem relacije ortonormiranosti: {b .3 Baker-Campbell-Hausdorffova relacija $ $ Zadatak. (5) $ Diferenciranjem po x dobija se diferencijalna jednačina za operatorsku funkciju Q( x ) koja se može lako riješiti. (18) 1. B . A. što se svodi na konstruisanje Neumannovog reda. Prva tri koraka daju: $ $ U ( 0) ( x ) = B . −1 2 [ ] [ [ ]] (1) (2) (3) [[ ] ] [[ ] ] Uputa: Umjesto da se vrši provjera za svaki član razvoja u Taylorov red. može se primijeniti slijedeći elegantniji pristup. Provjeriti slijedeće relacije za operatore A i B : $ 1 $ $ $ $ $ $ $ $ (a) e A Be − A = B + A. A = A. Da bi se provjerila jednačina (1) uvodi se kontinuirani pomoćni parametar x i analizira operatorska funkcija: $ $ $ $ U ( x ) = e xA Be − xA . bk ′ } PZ = 0 . Na sličan način se jednačina (2) može poopštiti na: $ $ $ $ x A+ B $ e ( ) = e xA Q( x ) e xB . $ Rješenje. 4 (8) . (b) $ $ $ $ $ $ A. b } k * k′ PZ = 1 − i i (ωk −ωk ′ ) t ⎛ 1 1⎞ −i k k e + ⎟ ∑ un *un ′ = δ . Lako se može provjeriti da je jednačini (6) ekvivalentna slijedeća integralna jednačina Fredholmovog tipa: $ $ $ $ U ( x ) = B + ∫ dy A. (4) $ U ( x ) zadovoljava integralnu jednačinu čije se iterativno rješenje.

Lond. Proc. Opšti rezultat ima oblik:* $ $ 1 1 $ $ 1 $ $ $ $ $ 2 $ $ $ $ $ $ $ e A e B = exp A + B + 2! A. B x + A. Ako stavimo x = 1 dobijamo rezultat (2). dx $ $ (13) Sada možemo iskoristiti operatorski identitet (1). E. U ( 0 ) ( y ) = B + A. B . Math. $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ U ( 2 ) ( x ) = B + ∫ dy A. A. B + 4! A. Sachs. B + 1 A. Math. B Q gdje je Q( 0) = 1 . A. 5 * . F. A. (16) Ovo rješenje takođe opravdava pretpostavku koju smo napravili pri prelazu sa (14) na $ $ $ $ $ (15) pošto operator Q komutira sa B ako je A. B [ ] [ [ [ ]]] xn . Lond. Proc. B Q + B. B $ Q( x ) = e 2 [ ] . Bakera i Hausdorffa. onda (2) sadrži beskonačni red višestrukih komutatora. U (1) ( y ) = B + A. B + 3! 1 A. B 0 0 x x [ ] [ ] (9) 1 2 [ ] [ ] [ [ ]] 1 n! x2 . 3.-Naturwiss.$ $ $ $ $ $ $ U (1) ( x ) = B + ∫ dy A. Soc. (10a) Ova procedura se može ponoviti n puta i dobija se: $ $ $ $ $ $ $ U ( n ) ( x ) = B + A. Originalni radovi su: J. A. B Q − QB = − x A. Napomena: Ako uslov (3) nije zadovoljen. B x . Ber. 19 (1906). Q . Campbell. B = 0 . 24 (1904). jednačina (11) postaje: $ dQ $ $ $ $$ $ $ $ $ $ $ = B − x A. B +L . Verh. H. (10) U limesu n → ∞ to vodi na jednačinu (1) ako stavimo da je x = 1 . Akad. B . (11) dx $ $ $ dQ xB $ $ $ $ $$ $ $ Be xA Q( x ) e xB = e xA e + e xA Q( x ) Be xB . Ser. $ (b) Diferencijalna jednačina za operator Q( x ) se dobija diferenciranjem (5) po parametru x: $ $ $ $ $ dQ xB $ $ $ $ x A+ B $ $$ $ $ $ A + B e ( ) = Ae xA Q( x ) e xB + e xA e + e xA Q( x ) Be xB . a to je zadovoljeno prema [[ ] ] uslovu (3). dx [ Rješenje ima oblik: $ $ − 1 x 2 A. B x +L+ A. Math. 29. Hausdorff. Klasse 58. dx ( [ ]) ] [ ] [ ] (14) $ $ Ako operator Q komutira sa B ta jednačina se svodi na jednostavnu diferencijalnu jednačinu: $ dQ $ $ $ $ (15) = − x A. F. dobijamo diferencijalnu jednačinu: $ dQ $ $ $ $ $$ = e − xA Be xA Q − QB . Pošto su višestruki komutatori koji $ uključuju operator A jednaki nuli prema uslovu (3). (12) dx ( ) Množenjem (12) slijeva sa e − xA i zdesna sa e − xB . K .(17) 2 { [ ] ( [[ ] ] [ [ ]]) [[ [ ]] ] } Ovaj rezultat potiče od matematičara Campbella. 14 (1898). Wiss. B . Baker. Soc. Leipzig.

(5) Ovako konstruisani tenzor energije-impulsa može se iskoristiti da se nađe jednostavnija formulacija zakona očuvanja ugaonog momenta. gdje η mora biti antisimetričan po prva dva indeksa (8) (9) (10) ησμνλ = −η μσνλ . Ovdje je χ 00ν jednako nuli na osnovu (2) i pretpostavili smo da χ 0 kν opada dovoljno brzo na velikim rastojanjima da osigura da se površinski integral koji se pojavljuje primjenom Gaussovog teorema može zanemariti. omogućava nam da konstruišemo modifikovani tenzor energije-impulsa Tμν koji je simetričan u odnosu na permutaciju indeksa [J. Analogno kao za (4) pokazuje se da se veličina koja ostaje očuvana ne mijenja: ~ ~ M νλ = ∫ d 3 x M 0νλ = ∫ d 3 x M 0νλ = M νλ .69). na zakone očuvanja u diferencijal-nom obliku. Physica 6. indeksa: (1) gdje je χ σμν tenzor za koji jedino zahtjevamo da je antisimetričan u odnosu na prva dva χ σμν = − χ μσν . tj. Belinfante.1 Simetrizirani tenzor energije-impulsa Teorema Noether vodi na jednačinu neprekidnosti. (3) 2 (4) Pored toga. (7) ~ Tenzor M μνλ treba da se slaže sa kanonskim tenzorom momenta impulsa M μνλ do na ( ) ( ) četvero-divergenciju: ~ M μνλ = M μνλ + ∂ σ ησμνλ . (6) koji ne sadrži dodatni član dat jednačinom (2. Tako dobijene gustoće i struje nisu jednoznačno određene jer je moguće dodati određene članove (četvero-dimenzionalne divergencije) a da se ne utiče na jednačinu neprekidnosti. transformacija (1) ne mijenja ukupnu energiju i impuls: ~ Pν = ∫ d 3 x T0ν = ∫ d 3 x(Θ 0ν + ∂ 0 χ 00ν + ∂ k χ 0 kν ) = ∫ d 3 x Θ 0ν = Pν . 887 (1939)]: Tμν = Tνμ . sadržana u jednačini (1). Tada možemo odmah izvesti slijedeći ~ diferencijalni zakon očuvanja za M μνλ : ~ ∂ μ M μνλ = ∂ μ Tμλ xν + g μ ν Tμλ − ∂ μ Tμν xλ − g μ λ Tμν = Tνλ − Tλν = 0 .PRIMJER 2. Definišimo modifikovani tenzor pomoću Tμν = Θ μν + ∂ σ χ σμν . Dodatna sloboda izbora. Ilustrujmo to na primjeru kanonskog tenzora energijeimpulsa Θ μν . 6 . Definisaćemo modifikovani tenzor ugaonog momenta ~ M μνλ = Tμλ xν − Tμν xλ . Ovaj uslov osigurava da zakon očuvanja ostaje nepromijenjen: (2) ∂ μ Tμν = ∂ μ Θ μν + ∂ μ ∂ σ χ σμν = ∂ μ Θ μν + 1 ∂ μ ∂ σ (χ σμν + χ μσν ) = ∂ μ Θ μν = 0 .

7 . ∂ (∂ μ φ r ) (11) na takav način da se izraz (11) pojednostavi: ) ησμνλ = xν χ σμλ − x λ χ σμν . iako kanonski tenzor energije-impulsa u opštem slučaju (izuzetak je skalarno polje) nije simetričan. Koristeći (I μν )rs = −(Iνμ )rs i mijenjajući mjesta prvih članova na desnoj strani u (17). Opšte rješenje (14) je: χνμλ = − 1 ∂L (Iνλ )rs φ s + aνμλ . 2 ∂ ∂ μφ r ( ) (15) gdje je aνμλ proizvoljno i simetrično po ν . se obično smatra "fundamentalnijim" nego kanonski tenzor Θ μν .Konstruisaćemo sada transformacionu funkciju χ μνλ . (12) Na osnovu (2) slijedi da je uslov antisimetrije (9) zadovoljen. ∂ (∂ μ φ r ) (14) Veličine Iνλ su antisimetrične po ν . Relacija (14) omogućava da se odredi samo onaj dio χνμλ koji je antisimetričan u odnosu na ν ↔ λ . Napomenimo da je takođe moguće izvesti Tμν direktno iz varijacionog principa. ⎢− μ ν λ 2 ⎣ ∂ (∂ φ r ) ∂ (∂ φ r ) ∂ (∂ φ r ) ⎦ (17) χ μνλ = 1⎡ ∂L (I μλ )rs + ∂L (Iνλ )rs + ∂L (Iνμ )rs ⎤φ s = − χνμλ . on se može simetrizirati dodavanjem divergencije od (17). Simetrizirani oblik tenzora energije-impulsa. (16) Ova sloboda se može iskoristiti da se zadovolji početni zahtjev (2). χ νμλ − χ λμν = − ∂L (Iνλ )rs φ s . To ima dodatnu prednost jer vodi na modifikovani tenzor ugaonog momenta koji ima jednostavan oblik (6). Tμν . Tada jednačina (11) poprima oblik (13) (∂ σ χ σμλ )xν − (∂ σ χ σμν )xλ − ∂ σ (xν χ σμλ − xλ χ σμν ) = ∂L (Iνλ )rs φ s . μ ∂ (∂ φ r ) tj. λ : aνμλ = a λμν . Biramo χνμλ = gdje dodani član očito zadovoljava uslov (16). Uvrštavajući eksplicitne ~ izraze za M μνλ i M μνλ u (8) dobijamo (Θ μν + ∂ σ χ σμλ xν − Θ μν + ∂ σ χ σμν x λ = Θ μλ xν − Θ μν xλ + ) ( Izaberimo sada funkcije ησμνλ ∂L (Iνλ )rs φ s + ∂ σ ησμνλ . λ : Iνλ = − I λν . lako se može provjeriti da je zadovoljena zahtjevana antisimetrija u odnosu na zamjenu ν ↔ μ : ⎤ ∂L 1⎡ (Iνλ )rs + ∂L (I μλ )rs + ∂L (I μν )rs ⎥φ s . ⎢− ⎥ ν 2 ⎣ ∂ ∂ φr ∂ ∂ μφ r ∂ ∂ λφ r ⎦ ( ) ( ) ( ) (18) Dakle.

2 Poincaréova algebra za klasična polja Zadatak. (6) Pri analizi ove jednačine moramo razlikovati prostorne i vremenske izvode.27) za Pi .ν = 0 . μ = i. rezultat (8) se upravo slaže sa jednačinom kretanja (2. ( ) ( ) (8) Pošto je P0 = H . Poissonova zagrada se može transformisati u izvod po vremenu od očuvane veličine Pi : {Pi .70) se svode na 8 . ⎣ δφ s ( x ) δπ s ( x ) δπ s ( x ) δφ s ( x ) ⎦ (1) moraju se naći funkcionalni izvodi četvero-impulsa & P = d 3 x ′ π ( x ′)∂ ′ φ ( x ′) − g L φ ( x ′). Rješenje. μ = i. što daje δPμ δPμ = −∂ μ π s ( x ) . mogli smo i preskočiti detalje izvođenja. Pμ se podudara sa hamiltonijanom H i Hamiltonova jednačina vodi na (4) Jednačine (3) i (4) se mogu kombinovati. = ∂ μ φ s (x ) . P } μ μ ν PZ δPμ δPν ⎤ ⎡ δPμ δPν = ∫ d 3 x⎢ − ⎥. dobija se δPi δ 3 = ∫ d x′π r (x′)∂ i′φ r (x′) = −∂ iπ s (x ) . (5) δφ s (x ) δπ s ( x ) Poissonova zagrada (1) je tada {P . δφ s ( x ) δφ s ( x ) δP0 δH & = = −π s (x ) . = − ∫ d 3 x(∂ iπ s ∂ j φ s − ∂ iφ s ∂ j π s ) [ ] (7) U slučaju miješanih indeksa. kao i obično. (a) Da bi se izračunala Poissonova zagrada {P . funkcionalni izvodi tenzora ugaonog momenta (2. onda se (6) može transformisati u površinski član. pretpostavljamo da iščezava (teži nuli): {P . koristeći parcijalnu integraciju. Dokazati relacije (2. Dakle. (b) {M μν δM μν δPλ ⎤ ⎡ δM μν δPλ . Ako su obadva indeksa prostorna. ∫ [ r μ r 0μ ( )] (2) Za μ = i ≠ 0 . P } μ ν PZ = − ∫ d 3 x(∂ μ π s ∂ ν φ s − ∂ μ φ s ∂ ν π s ) . Uputa: Koristiti Hamiltonove jednačine i jednačinu neprekidnosti za gustoću impulsa. Pλ }PZ = ∫ d 3 x ⎢ − ⎥. φ ( x ′) . δφ s (x ) δπ s (x ) δπ s (x ) δφ s (x )⎦ ⎣ (9) Za slučaj prostornih indeksa.ν = j . za koji. P } i j PZ = − ∫ d 3 x ∂ i (π s ∂ j φ s ) − π s ∂ i ∂ j φ s − ∂ j (π s ∂ iφ s ) + π s ∂ j ∂ iφ s = 0.VJEŽBA 2. δφ s ( x ) δφ s (x ) (3) U slučaju i = 0 . Na analogan način se mogu naći izvodi konjugovanog polja.96a-c). P0 }PZ & & & & = − ∫ d 3 x φ s ∂ iπ s − π s ∂ iφ s = ∫ d 3 x π s ∂ iφ s + π s ∂ iφ s = ∂ 0 ∫ d 3 xπ s ∂ iφ s = ∂ 0 Pi = 0.

Njihovo izvođenje zahtjeva višestruko korištenje parcijalne integracije. Moglo bi se pomisliti da je Poissonova zagrada od M n 0 i P0 = H jednaka nuli. {M nl . P0 }PZ = d M n 0 − ∂ M n 0 = − ∂ M n 0 . ∂x 0 ∂x 0 dx0 Ovdje ∂ / ∂x 0 djeluje samo na vremensku koordinatu koja je eksplicitno sadržana u M n0 . kao u (14). δπ s (10a) (10b) Za slučaj miješanih indeksa prostora i vremena dobija se dodatni član kada se izvrši deriviranje po φ s : r ⎛ ∂L ⎞ δ ∂L ∂L ∂L 3 ∫ d xL φ . to nije sasvim tačno zato što M n 0 sadrži eksplicitnu vremensku zavisnost koja se mora uzeti u obzir prilikom deriviranja: (15) {M n 0 . δφ s ∂ (∂ nφ s ) δM n 0 = x n ∂ 0φ s − x0 ∂ nφ s + (I n 0 )sr φ r . ∇φ . Međutim. Slučaj 1. To vodi na ( ) (11) δM n 0 ∂L = − x n ∂ 0π s + x0 ∂ nπ s + π r (I n 0 )rs + . δπ s (12a) (12b) Da bi se našla Poissonova zagrada (9) treba analizirati četiri slučaja. P0 }PZ = ∫ d 3 x π (x n ∂ l − xl ∂ n + I nl )φ& + π& (x n ∂ l − xl ∂ n + I nl )φ = ∂ 0 M nl = 0 . Da bismo skratili zapis izostavićemo indekse r . s . P0 }PZ =− ∂ d 3 x (− π∂ nφ )x0 = ∫ d 3 xπ∂ nφ = Pn . {M nl . [ ] (14) Slučaj 3. ⎜ ⎟ δφ ⎝ ⎠ gdje smo iskoristili Euler-Lagrangeovu jednačinu. Pi }PZ = ∫ d 3 x[(− x n ∂ l π + xl ∂ nπ + πI nl )∂ iφ + ∂ iπ (x n ∂ l φ − xl ∂ nφ + I nl φ )] (13) = ∫ d 3 x(− π∂ l φ g in + π∂ nφ g il ) = g il Pn − g in Pl . ∂x 0 ∫ (16) Isti rezultat se može dobiti i eksplicitnim proračunom koristeći (12). što vodi na {M n0 .δM nl = − x n ∂ l π s + xl ∂ nπ s + π r (I nl )rs . jer je vremenski izvod jednak nuli. Slučaj 4. Slučaj 2.φ& xn = ∂φ xn − ∂ k ⎜ ∂ (∂ k φ ) xn ⎟ = ∂ 0 ∂ (∂ 0φ ) xn − ∂ (∂ nφ ) . δφ s δM nl = x n ∂ l φ s − xl ∂ nφ s + (I nl )sr φ r . Za preostalu Poissonovu zagradu dobija se 9 .

[ ] (19) Na osnovu jednačine neprekidnosti za struju impulsa ∂ 0 Θ 0i + ∂ k Θ ki = 0 .65) za infinitezimalne generatore Poincaréove grupe. Pi }PZ = ∫ d 3 x ⎢⎜ − x nπ + x0∂ nπ + πI n0 + ∂Ln ⎟(∂ iφ ) + (∂ iπ )(xnφ& − x0∂ nφ + I n0φ )⎥ ⎜ ∂ (∂ φ ) ⎟ ⎝ ⎠ ⎞ ⎣ ⎡ ⎤ ∂L & ∂ iφ ⎥ .96c) se može dokazati na analogan način. slučaj prostornih komponenti ugaonog momenta se analizira koristeći (10). Npr. 10 . [ ] što vodi na (2. Nakon više parcijalnih integracija. Miješane kombinacije prostornih i vremenskih indeksa se mogu analizirati na sličan način. Poissonova zagrada postaje {M ⎛ δM ij δM kl δM ij δM kl ⎞ 3 . (c) Jednačina (2. zadnja dva člana u (19) mogu se kombinovati u jedan član divergencije koji ne daje doprinos integralu: {M n0 . = ∫ d 3 x ⎢− ∂ 0 (π∂ iφ )x n − g inπφ + n ∂ ∂ φ ⎣ ⎦ ⎦ ⎡⎛ ⎤ ( ) (17) Zadnji član pod integralom može se izraziti preko gustoće impulsa ∂L ∂ iφ = Θ in + g ni L . n ∂ (∂ φ ) (18) Koristeći taj rezultat i Θ 0i = π∂ iφ .96c) pod uslovom da vrijedi Lieva algebra (2.96b). (20) [ ] Ovo je zadnji specijalni slučaj koji je bio neophodan za dokaz (2.& {M n 0 . Pi } PZ = − gin P0 + ∫ d 3 x ( ∂ k Θ ki ) x n + Θ ni = − g in P0 + ∫ d 3 x∂ k (Θ ki x n ) = − g in P0 .. M kl }PZ = ∫ d 3 x⎜ ij ⎜ δφ δπ − δπ δφ ⎟ = ∫ d xπ g ik (− x j ∂ l + xl ∂ j ) ⎟ (21) ⎝ ⎠ + g il (x j ∂ k − x k ∂ j ) + g jk ( xi ∂ l − xl ∂ i ) + g jl ( xi ∂ k − x k ∂ i ) + I ij I kl − I ij I kl φ . (17) postaje {M n0 & . Pi } PZ = ∫ d 3 x − gin (πφ − L ) − ∂ 0Θ 0i x n + Θ ni .

t )ψ ( x ′. Da pretpostavljeni izraz (1) zaista predstavlja traženi faktor normiranja dokazaćemo matematičkom indukcijom. x ′) = U ( x ′. tj. K . t ) . (1) 0 1 gdje je slobodni hamiltonijan ˆ ˆ ˆ H = d 3 xψ + ( x . dobijamo da kvadratni korijen toga rezultata potvrđuje konstantu normiranja (1).3. navešćemo međusobnu Coulombovu interakciju sistema elektrona 11 . t )D ψ ( x . PRIMJER 3. ni + 1.1i . t )U ( x . K = C n1Kni +1K ˆ parnjakom a i+ . U ( x.1i . x ′) opisuje potencijal interakcije. x ) . Za jednočestično stanje odmah dobijamo ˆ ˆ ˆ ˆ 0. Ovdje ćemo opisati sistem fermiona koji su međusobno povezani dvočestičnom interakcijom. za koji se pretpostavlja da je realan i simetričan. (5) Birajući fazni faktor + 1 .12) koji može da sadrži vanjski potencijal V ( x ) (npr. Hamiltonijan takvog sistema se može izraziti pomoću operatora polja kao ˆ ˆ ˆ H =H +H .1 Normiranje Fockovih stanja Zadatak.K = 0 ai ai+ 0 = 0 ai+ ai + 1 0 = 0 0 = 1 . n2 . Jednačina (1) je trivijalna za stanje bez čestica (vakuum). Coulombovo polje atomskog jezgra). Dvočestični hamiltonijan interakcije je dat sa ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ (3) H 1 = 1 ∫ d 3 x ′d 3 x ψ + ( x ′. K n1 . ni + 1.K i izračunati faktor normiranja za "slijedeće više" stanje n1 . Tako smo došli do uslova 1 = (ni + 1) C n1Kni +1K 2 ˆ ˆ ˆ ˆ 0 K (ai ) i K (a1 ) 1 (a1+ ) K (ai+ ) K 0 = (ni + 1) C n1Kni +1K C n1Kni K n n n1 ni 2 −2 . (4) Kao primjer.K. x ′)ψ ( x .2 Sistem čestica u međusobnoj interakciji: Hartree-Fockova aproksimacija Do sada smo se u ovom poglavlju uglavnom bavili sistemima slobodnih čestica. K .K 0. C n1 . t ) .n2 . (2) Pretpostavićemo da je (1) ispravan faktor normiranja za opšte višečestično stanje n1 . 0 ∫ x (2) Tu je D x “slobodni” Schrödingerov operator (3. t )ψ + ( x . (3) ˆ Zatim dodatni anihilacioni operator ai komutiramo nadesno dok se ne sretne sa svojim ˆ ˆ ai (ai+ ) i n +1 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ = (ai+ a i + 1)(a i+ ) i = ai+ (ai+ ai + 1 + 1)(a i+ ) i n n −1 ˆ ˆ ˆ = L = (ai+ ) i (ni + 1 + a i+ ai ) . 2 Funkcija U ( x. Pokazati da je faktor normiranja za stanja u Fockovom prostoru dat sa: 1 . n (4) ˆ Zadnji član u sumi ne daje doprinos pošto se operator ai može prenijeti dalje nadesno ˆ da bi konačno anihilirao vakuum ai 0 = 0 .K. Naredna komutacija daje 2 ˆ n +1 ˆ n ˆ 0 K (a i ) i K (a1 ) 1 a1+ ( ) n1 ˆ K a i+ ( ) ni +1 K 0 .K = n1!n 2 !L (1) Rješenje.

pretpostavljajući da je vrijeme isto za sve operatore.ψ ( x ′′)} ˆ ( x ′) − ψ (x ′′){ ˆ ( x ). (6) 1 2 0 [ ] Komutator se sastoji od dva dijela. već komplikovani nekomutirajući operatori u Hilbertovom prostoru.ψ ( x ′)} ˆ ( x ′′) − ψ ( x ′){ ˆ ( x ). t ) nisu obične kompleksne funkcije (to bi omogućilo primjenu standardnih tehnika integriranja).58a) možemo pisati interakcioni član na takav način da se može primijeniti pravilo kvantiziranja (3. Bez gubitka opštosti možemo razviti operator polja po kompletnoj ortonormiranoj bazi jednočestičnih funkcija ϕ i ( x ) kao u (3. t ) = ∑ ai (t )ϕ i ( x ) . Osnovni problem je u činjenici da objekti ψ ( x. "Slobodni" dio je ˆ ˆ ˆ H = ∑ d a + (t )a (t ) . H = 1 d 3 x ′ψ + (x ′)ψ ( x ′)U ( x ′. [ 1 ] ∫ 2 (9) (10) Jednačina kretanja za operator polja tako postaje ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ih∂ 0ψ ( x ) − D xψ ( x ) − 1 ∫ d 3 x ′ψ + ( x ′)ψ ( x ′)U ( x ′. Izražen preko operatora stvaranja i uništavanja naš hamiltonijan sada ima komplikovaniju strukturu.61). ˆ Nađimo sada jednačinu kretanja za operator polja ψ ( x.55): ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ ( x ). Njen opšti oblik je dat Heisenbergovom jednačinom ˆ ˆ ˆ ih∂ ψ ( x. Komplikovana struktura ove jednačine onemogućava nalaženje njenog egzaktnog rješenja.ψ ( x ′′)}] ψ ψ ψ ψ ˆ ˆ ˆ ˆ + [{ ˆ ( x ).ψ + (x ′)D ′ψ ( x ′) = D ψ (x ) .ψ (x ′′)ψ (x ′)] ˆ ( x ′)ψ ( x ′′)} ˆ ˆ ˆ ˆ = ∫ d x ′d x ′′U ( x ′. x )ψ ( x ) . Da bismo predstavili (10) u obliku koji je lakše riješiti. pokušaćemo da zamijenimo operatore polja sa klasičnim funkcijama. H = d 3 x ′ ψ (x ). x ) + U ( x. x ′′){ ˆ ( x ′′)ψ ( x ′)[ψ ( x ). x ′) = e2 . “slobodni” doprinos je 1 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ ( x ). H . [ 0 ] ∫ [ x ] x (7) Koristeći jednakost (3. (12) 0 ij i j i.ψ (x ′)}] ˆ (x ′)ψ ( x ′′)} ψ ψ ψ ψ ˆ ˆ ˆ = ∫ d x ′d x ′′U ( x ′.U ( x . i (11) što vodi na standardne antikomutacione relacije (3. t ) ≡ ψ ( x ) . t ) = ψ ( x.ψ + ( x ′′)ψ + ( x ′)ψ ( x ′)ψ ( x ′′) [ 1 ] ∫ 2 1 2 1 2 [ ] ˆ ˆ ˆ ˆ ψ = ∫ d x ′d x ′′U ( x ′. H = 1 d 3 x ′d 3 x ′′U ( x ′.ψ ( x ′)ψ (x ′′)] ˆ ˆ ˆ ψ ψ + [ ˆ ( x ). j 1 ˆ ˆ Koristićemo skraćeni zapis ψ ( x .15): ˆ ˆ ψ ( x. x ′)]ψˆ (x′)ψ (x′)ψˆ (x′′) . x − x′ (5) Faktor u (3) je uveden da bi se izbjeglo dvostruko uračunavanje energije interakcije. (8) Koristeći uslove simetrije (4) ovaj komutator se može napisati kao ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ (x ). x ′′)[δ ( ) ( x-x ′′)ψ ( x ′) − ψ ( x ′′)δ ( ) ( x-x ′)] ˆ ( x ′)ψ ( x ′′) ψ 3 3 + + + + 3 3 + + + + + + 1 2 1 2 3 3 3 + + 3 = 3 + ˆ ∫ d x′[U ( x ′.60). x )ψ ( x ) = 0 . t ). t ) . Slično kao i u (3. 2 Ovo je nelinearna parcijalna integro-diferencijalna jednačina. tako da se moramo ˆ poslužiti aproksimativnim metodima. 12 . x ′′){ ˆ ( x ′′)ψ ( x ′)[{ ˆ ( x ). x ′′)ψ (x ).

x ′)ϕ k ( x )ϕ l ( x ′) . K = a1+ ˆ ( ) (a ) n1 + n2 2 L0 . ˆ Ψ = n1 . izvedenog u vježbi 1.gdje je d ij = ∫ d 3 xϕ i* ( x )D xϕ j ( x ) .3. nema razloga da očekujemo da se sistem sa interakcijom može egzaktno opisati pomoću jednog n-čestičnog vektora stanja kao što je ˆ ˆj ˆ totalni hamiltonijan sadrži. Formalno rješenje Heisenbergove jednačine ˆ ˆ ai (t ) = e iHt / h ai (0 )e − iHt / h ˆ ˆ (16) ˆ ukazuje na to da je operatorski karakter od ai složeniji uslijed interakcije. pravi vektori stanja sadrže beskonačnu mješavinu doprinosa koji su 13 .24). n2 .1.1. i . proizvod članova oblika ai a + al . tačno osnovno stanje jednog višefermionskog sistema sadrži mješavinu pobuđenja čestica-šupljina opisanu ˆ ˆ operatorima tipa ai+ a j i njihovih viših stepena. jednačina (16) 0 ij i ij vodi na jednostavnu vremensku zavisnost (3. međutim.24).68).l (13) (14) (15) gdje je u ijkl = ∫ d 3 x ′d 3 xϕ i* ( x ′)ϕ * ( x )U ( x . (17) Izraženo u koordinatnom prostoru. Interakcioni član je dat sa ˆ ˆ ˆj ˆ ˆ H 1 = ∑ u ijkl ai+ (t )a + (t )a k (t )al (t ) . Komutator H . ai koji uključuje [ ] ˆ operator ai (t ) . Međutim. (a) Osnovno stanje sistema fermiona koji međusobno interaguju može se aproksimativno opisati pomoću jednočestičnih nivoa ϕ i . ovo znači da se tačna talasna funkcija sistema sa interakcijom ne može u potpunosti opisati pomoću jedne Slaterove determinante kao (3. j . (a) (b) (c) F F Slika 3. k . koji u trenutku t = 0 startuje kao čisto stanje jednočestičnog operatora poništavanja. Kao što je to ilustrovano na slici 3. To se lako može provjeriti korištenjem ˆ ˆ operatorskog identiteta (1). koji su zauzeti do “Femi nivoa” F. u kasnijem trenucima će se razviti u komplikovanu superpoziciju operatora stvaranja i poništavanja! Prema tome. Samo za ˆ slobodni hamiltonijan H sa dijagonalnom matricom veze d = ε δ . j Hamiltonijan interakcije (14) je takav davremenski razvoj Heisenbergovog operatora $ a i ( t ) nije više dat jednostavnim faznim faktorom kao u (3. Kao posljedica.

x )ϕ l ( x ) − ϕ i* ( x ′)ϕ l ( x ′)U ( x ′. To se može ostvariti na dva različita načina: ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Ψ al+ ai+ a j a k Ψ = δ lj δ ik Ψ a l+ ai+ al ai Ψ + δ lk δ ij Ψ al+ ai+ ai al Ψ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ = δ lj δ ik Ψ − nl ni + δ li nl Ψ + δ lk δ ij Ψ nl ni − δ li nl Ψ = nl ni (δ lk δ ij − δ lj δ ik ). Međutim. Interakcioni član vodi na nešto komplikovaniji rezultat ˆ ˆ ˆ ˆ Ψ al+ ∫ d 3 x ′ψ + ( x ′)ψ ( x ′)U ( x ′. (23) Kao i ranije. x )ψ ( x ) Ψ i . i (20) Pošto se pretpostavlja da Ψ ima oblik (17). dobija se D xϕ l ( x ) + ∫ d 3 x ′∑ ni ϕ i* ( x ′)ϕ i ( x ′)U ( x ′. (22) i (24) u (19) i uklanjanjem zajedničkog faktora nl . Uslov (19) vodi na jednačinu koja se može iskoristiti da se odrede bazne funkcije ϕ i ( x ) . matrični element (20) će biti nula osim ako su indeksi l i i “upareni”. x )ϕ i ( x ) = ε l ϕ l ( x ) . Za član sa izvodom po vremenu smjena (18) vodi na ˆ ˆ ˆ ˆ Ψ al+ ih∂ 0ψ Ψ = ∑ ε iϕ i ( x ) Ψ al+ ai Ψ . (19) $ Ovdje smo koristili simboličnu notaciju O = 0 za operatorsku jednačinu (10). Da bismo došli do aproksimativnog opisa našeg sistema zanemarit ćemo ove mješavine i pretpostaviti da se vremenski razvoj (16) može zamijeniti jednostavnom relacijom ˆ ˆ a i (t ) = e − iε i t / h a i . a ne samo za specijalni slučaj matričnog elementa (19). uzete između n-čestičnog vektora stanja Ψ i (n − 1) -čestičnog vektora al Ψ : ˆ ˆ Ψ al+ O Ψ = 0 . j . jednačina (10) u principu treba da vrijedi uopšte. i [ ] (25) Ovo je poznata Hartree-Fockova jednačina.k ˆ ˆ ˆ ˆ = ∫ d 3 x ′ ∑ U ( x ′. Ona se može napisati u nešto kompaktnijoj formi preko matrice gustoće 14 . Naravno. Ovi doprinosi su zanemareni u Hartree-Fockovoj aproksimaciji. (24) Uvrštavanjem (21). Za i = l dobijamo ˆ ˆ Ψ al+ ih∂ 0ψ Ψ = nl ε l ϕ l ( x ) . dvije-čestice-dvije-šupljine (c) itd. U tu svrhu formiraćemo matrične elemente jednačine kretanja (10) za operatore ˆ polja. Za član bez interakcije u (10) je (21) (22) ˆ ˆ Ψ al+ Dxψ (x ) Ψ = nl Dxϕ l ( x ) . Da bismo izveli tu jednačinu moramo izračunati matrične elemente za tri člana u (10). (18) Nadalje. x )ϕ i* ( x ′)ϕ j ( x ′)ϕ k ( x ) Ψ al+ ai+ a j a k Ψ . Cilj našeg proračuna će biti da izaberemo jednočestičnu bazu ϕi ( x ) u (11) na takav način da greška uvedena ovim aproksimacijama bude što je moguće manja. pretpostavit ćemo da se vektor stanja može predstaviti pomoću “čistog” proizvoda kao u (17) (Slaterova determinanta).tipa jedna-čestica-jedna-šupljina (b). to je nemoguće postići sa stanjima konstruisanim sa jednačinom (17). indeksi se trebaju “raspariti”.

Direktni član izgleda upravo onako kako bismo očekivali: čestica na orbitali l “osjeća” potencijal koji potiče od raspodjele gustoće ρ ( x ′) svih čestica u sistemu (to uključuje i samointerakciju i = l ). Ta procedura se ponavlja dok se ne postigne konvergencija. i konstruišu gustoće.ρ ( x ′. projektovanje kompleksno konjugovane jednačine od (25) sa ∫ d 3 x Kϕ l ( x ) vodi na * * d lk + ∑ ni (u kiil − u kili ) = ε k ∫ d 3 xϕ k ( x )ϕ l ( x ) . (28) Hartree-Fockova jednačina ima dva odvojena člana interakcije. x ′) i (26) i funkcije gustoće koja je dijagonalni dio matrice gustoće ρ ( x ) = ρ ( x . Također je moguće naći izraz za E preko jednočestičnih energija ε i . x )ϕ l ( x ′) = ε l ϕ l ( x ) .x )U ( x ′. tako da dobijamo 15 . oduzimanjem ovih dviju jednačina zaključujemo da jednočestične talasne funkcije za različite vlastite vrijednosti ostaju ortogonalne također u sistemu sa interakcijom. Za razliku od operatorske jednačine (10). što vodi na poboljšano rješenje ϕ l(1) ( x ) . x ) = ∑ niϕ i* ( x )ϕ i ( x ) . (17). Zatim se (25) rješava numeričkom integracijom. i ∫d 3 * xϕ k ( x )K . Taj član ima komplikovaniju strukturu nego direktni član. x )ϕ l ( x ) − ∫ d 3 x ′ρ ( x ′. i (30) * Pošto je d lk = d kl . Koristeći (29) možemo eliminisati dijagonalne elemente d ii . Polazi se od skupa početnih rješenja ϕ l(0 ) ( x ) . Totalna energija nčestičnog sistema slijedi iz (1)--(3). Projektovanjem Hartree-Fockove jednačine (25) pomoću (13) i (15). i (24): 1 ˆ E = Ψ H Ψ = ∑ ni d ii + ∑ ni n j (u ijji − u ijij ) . (32) 2 i i Totalna energija je prema tome jednaka sumi kinteičke i potencijalne energije svih čestica. što nam dopušta da nametnemo uslov ∫d 3 * xϕ k ( x )ϕ l ( x ) = δ kl . koristeći (29) Analogno. dobija se * d kl + ∑ ni (u kiil − u kili ) = ε l ∫ d 3 xϕ k ( x )ϕ l ( x ) . Kao dodatni efekat zapazimo da izmjenski član sadrži dio koji poništava samointerakciju. On je nelokalan i zavisi od vrijednosti ϕ l ( x ′) za sve vrijednosti od x ′ pa se ne može interpretirati kao interakcija pod uticajem potencijala. relacija (28) je sistem spregnutih nelinearnih integro-diferencijalnih jednačina za obične kompleksne funkcije. pri čemu se uzima u obzir interakcija izmjene. (31) Jednočestične energije ε i ne odgovaraju direktno opservablama. i (27) Hartree-Fockova jednačina u toj notaciji ima oblik D xϕ l ( x ) + ∫ d 3 x ′ρ ( x ′)U ( x ′. koja su pogođena manje ili više tačno. Taj problem se može uspješno riješiti korištenjem iterativnih numeričkih metoda. x ) = ∑ niϕ i* ( x ′)ϕ i ( x ) = ρ * ( x. Prema Fermi-Diracovoj statistici (antisimetrija u odnosu na zamjenu čestica) pojavljuje se i jedan dodatni izmjenski član sa negativnim predznakom.

umjesto proizvoda stanja (Slaterova determinanta) (17). Ovaj varijacioni princip vodi na istu Hartree-Fockovu jednačinu (22) 16 . Međutim. Napomena: Izvođenje Hartree-Fockove jednačine koje polazi od jednačine kretanja za Heisenbergove operatore polja nije uobičajeno.1 (33) ∑ ni n j (uijji − uijij ) . tj. nuklearna i fizika čvrstog stanja. Obično se koristi Schrödingerova slika i primjenjuje se varijacioni princip za minimizaciju energije. ( ) (34) Variranje se vrši u odnosu na jednočestične bazne orbitale ϕ l* ( x ) . To je neophodno jer bi se inače energija interakcije uzela u obzir dva puta pošto je ona sadržana u energiji obadva “učesnika” interakcije. često njegova preciznost nije dovoljna i potrebno je. Očekivane vrijednosti hamiltonijana. u odnosu na probne vektore stanja tipa (17): E = ∑ ni ε i − ˆ δ Ψ H Ψ − λij ∫ d 3 xϕ i* ( x )ϕ j ( x ) = 0 . 2 i i Ovaj rezultat je sasvim očekivan: ukupna energija je zbir svih jednočestičnih energija zauzetih orbitala. koristiti smjenu koja uzima u obzir korelacije čestica. a Lagrangeovi parametri λ ij su uvedeni da osiguraju ortonormiranost skupa ϕ i . Energiju interakcije čestica treba oduzeti od te vrijednosti. Hartree-Fockov metod je jedan od kamena temeljaca višečestične teorije koji omogućava proračun različitih osobina sistema u oblastima kao što su atomska.

Izvesti komutacione relacije za Fourierove koeficijente a p i a + u razvoju r r ˆ r r r ˆr r ˆp p (1) (4.28) dovoljno je r r uzeti kompleksno konjugavane funkcije od u p (x . a p′ . t )u * ′ (x ′. (10) Na osnovu (4. t ). t ). t ). a +′ = δ (3 ) ( p − p ′) . a p′ = 0 . t )⎡φ (x . a +′ = −i 2 ∫ d 3 xd 3 x ′ u * (x . t )⎡φ ( x . t ). t ) . t ) . t )∂ 0 u * ′ ( x .17). t ).25) je onda: [ ] [ ] Jednačine (5).26) ovaj izraz je jednak nuli. φ ( x ′.1 Komutacione relacije za operatore stvaranja i poništavanja r ˆp ˆr Zadatak. p ⎥ ⎢ ⎦ ⎣ (3) [ ] Uvrštavajući komutacione relacije (4. p [ ] [ ] (7) Uvrštavajući (4. Rezultat je ] ˆ (b) Proračun [a + r p ˆ [a r ˆp . t )⎤ − u * ( x . φ (x ′. t )u * ′ ( x . a +′ = 0 . p p p [ [ ] [ ] Na osnovu relacije ortogonalnosti (4. t ). t ). t )⎤ + u * ( x . φ (x ′. p r r r ˆr ˆp a p . ] (5) Analogno se može naći komutator za operatore stvaranja. u p′ ( x ′.VJEŽBA: 4. t ) p [ ] [ ] r r r r & & & ˆ r ˆ r ˆ r ˆ r r r r &r = u * ( x . t )u * ′ ( x ′. ˆr ˆr Rješenje. t )∂ 0φ ( x . dobijamo da su prvi i zadnji član na desnoj strani jednaki nuli. (6) i (10) su komutacione relacije za operatore stvaranja i poništavanja. t ). a preostali komutatori se reduciraju na delta funkciju: r r r r r r r r &p &p ˆr ˆr a p . t ). t )∂ 0φ ( x ′.28a). p p r r Funkcije u p (x . koje smo ranije označili sa (4. u *r′ (x ′. t )∂ 0φ ( x ′. φ ( x ′. t ) − u * (x . t )∂ 0 u p′ ( x . t )⎤ − u * ( x . u p′ ( x ′. t ) . tako da je ˆr ˆr a p . φ (x ′. φ (x ′. ] Kao i ranije. φ (x ′. t )∂ 0φ ( x .27) operatora polja: φ (x . φ (x ′. t ) φ ( x . a +′ . t ). t ) + u * ( x . t )∂ φˆ(x. t ) = −(u p . t ) φ ( x . u komutator: r t r r t r ˆ ˆ [a r . t ) + a + u * ( x .28) dobijamo t r r t ˆ r r ˆ r r r ˆr ˆp a p . t )⎡φ ( x . t ) . 17 . t ) p p (4) r t r r r r r = −i ∫ d 3 xu * (x . (6) r p r ˆp . u p′ ) . a preostali komutatori se svode na delta funkciju r t r r r r r r ˆr ˆp (9) a p . u * ′ ( x ′. t ) φ ( x . t ) . a r′ ] = i 2 d 3 xd 3 x′ u *r (x. a p′ = −i ∫ d 3 x u * ( x . t )u p′ (x ′. t ) . t )⎤ p p p ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ r r ⎡ˆ r r ⎤ r r r r & ˆ ˆ ˆ r r r r &p &p &p − u * ( x . t )u p′ (x ′. t ) = (u p . t )u p′ ( x ′. koristeći (4. t ) su kompleksni brojevi i komutiraju sa operatorima polja r t ˆ r r t ˆ r r r u * ( x . t )u * ′ ( x . t )∂ 0φ ( x ′.24). t )u * ′ (x ′. uz definiciju (4. t )⎡φ (x . t )⎡φ ( x . t ).5). Na osnovu (4. a +′ = i ∫ d 3 xu * ( x . u * ′ ). t )u * ′ (x ′. (a) Proračun a p .24) nalazimo: r t ˆ r r t ˆ r r r u * ( x . t )∂ 0φ ( x . t )⎤ (8) p p ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ r r r r & ˆ r ˆ r ˆ r ˆ r r r r &p &p &r − u * ( x . t ) p p ∫ [ p 0 p 0 ] (2) [ ] r r r r & & & ˆ r ˆ r ˆ r ˆ r r r r r &p = u * ( x . ⎥ ⎢ ⎦ ⎣ Ponovo su prvi i četvrti član jednaki nuli. t ) = ∫ d 3 p a p u p (x . t )u p′ (x ′. t )∂ φˆ(x ′. t ). [ ] [ ] Počet ćemo uvrštavanjem (4.

(1) [ ] ε ijk je potpuno antisimetrični trodimenzionalni jedinični tenzor (Levi-Civita tenzor). Ostaje nam r r ˆ r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Li . (b) Pokažite da vrijede slijedeće komutacione relacije za operatore impulsa i ugaonog ˆ ˆ ˆ momenta: Pi . π ( x ′)] = φ ( x ). Komutator u (5) može se predstaviti kao ˆ ˆ ˆ ˆ suma četiri člana. L j = −i ∫ d 3 xd 3 x ′δ (3) ( x − x ′) x × ∇ i π ( x ) x ′ × ∇ ′ j φ ( x ′) − x ′ × ∇ ′ j π ( x ′) x × ∇ i φ ( x ) r r r r ˆ r r r r ˆ ˆ ˆ = i ∫ d 3 x π (x ) x × ∇ i x × ∇ j φ (x ) − π (x ) x × ∇ j x × ∇ i φ (x ) . π (x ′) x ′ × ∇′ φ (x ′) . Analizirajmo komutator r r ˆ r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ (5) L . Predznaci od (4) i (2. π ( x ′. [ ] [ ] { ( )[ ( )[ ]( { ( ) ( ) ( ) ( ]( } ) [ ] ) ) } Parcijalnom integracijom dobija se r r ˆ r r r r r r ˆ r r ˆ ˆ ˆ ˆ Li .70): ∂L (xi ∂ j − x j ∂ i )φ r + (I ij )rs φ s . (7) [ ] { ( )( {( ) ) ( ( ) )( ) ( } ) ( ) } r r Rezultat (7) može se povezati sa djelovanjem operatora ∇ na vektor koordinate x . (a) Pokazati da kvantizirani operator ugaonog momenta J polja sa spinom ˆ ˆ ˆ nula zadovoljava standardne komutacione relacije: J i . (3) M ij = ∫ d 3 x ∂ (∂ 0φ r ) [ ] U slučaju skalarnog polja generatori Lorentzovih transformacija (I ij )rs nestaju i ostaje nam orbitalni ugaoni moment r r r r (4) J = L = − ∫ d 3 xπ ( x ) x × ∇ φ (x ) .72) se slažu. Međutim. treba imati na umu da ta zamjena uvodi proizvoljan izbor redoslijeda operatora u proizvodu ˆ ˆ operatora φ i π . ˆ ˆ Kvantiziranje se postiže zamjenom φ → φ i π → π u (4). (a) Opšti izraz za tenzor ugaonog momenta izveli smo na osnovu teorema Noether u (2. L = d 3 xd 3 x ′ π (x ) x × ∇ φ (x ).2 Komutacione relacije za operator ugaonog momenta r ˆ Zadatak. To bi se moglo izbjeći simetriziranjem proizvoda operatora. Dva su jednaka nuli zbog [π ( x ). t ) = iδ (3 ) ( x − x ′) .VJEŽBA: 4. J j = iε ijk Pk . To je ista algebra koja je odgovorna za komutator ugaonog momenta u običnoj kvantnoj mehanici: r r r r r r r r r r x × ∇ i x × ∇ j − x × ∇ j x × ∇ i = x j ∂ i − xi ∂ j = −ε ijk x × ∇ k . (8) ( )( ) ( )( ) ( ) (b) Ako koristimo operator impulsa (ponovo u nesimetriziranom obliku) 18 . ( ) Predznak (koji ne slijedi iz Teorema Noether) je izabran u skladu sa standardnom definicijom ugaonog momenta. [ i j ] ∫ [ ( ) i ( ) j ] ′ koji ćemo izračunati za ista vremena x0 = x0 . t ). Primijenićemo istovremene komutacione r r r r ˆ ˆ relacije (4. φ ( x ′) = 0 . J j = iε ijk J k . L j = ∫ d 3 xd 3 x ′ π (x ) x × ∇ i φ (x ).φ (x′) x × ∇ i φ (x ) (6) r r r r r r ˆ ˆ = ∫ d 3 xd 3 x ′ π (x ) x × ∇ i iδ (3 ) (x − x ′) x ′ × ∇′ j φ (x′) r r r r r r ˆ ˆ + π (x′) x ′ × ∇′ j (− i )δ (3 ) (x − x ′) x × ∇ i φ (x ) . (2) [ ] Rješenje. π (x ′) x ′ × ∇′ j φ (x′) r r r r ˆ ˆ ˆ ˆ + π (x′) x ′ × ∇′ j π (x ).5): φ ( x .

Operatore stvaranja i poništavanja r koji imaju indeks p ′ treba komutirati nalijevo koristeći (4. ˆ Dakle.φˆ(x )] = −φˆ(x ) . (9) proračun se može izvršiti na analogan način kao u (a). p ( [( ) ] ) ˆ ˆ Delta funkcije ponište integrale. Želimo odrediti kako Q djeluje na stanje φ + α . (11) ( ) ( ) VJEŽBA: 4. L j = ∫ d 3 xd 3 x ′ π ( x )∇ iφ ( x ). ( ) (2) ˆ ˆ za proizvod operatora Q i φ + dobijamo [( ) ( ) ] (3) ˆ ˆ Ovaj izraz se može povezati sa proizvodom φ + Q . tada je to i stanje φ + α : ˆˆ ˆ ˆ ˆ Qφ + α = φ + Q + 1 α = (q + 1)φ + α . + + ˆˆ r r r r r ˆ p ˆ r ˆ p ˆr ˆr ˆ p p ˆ p ˆ r ˆr ˆr ˆr ˆr r Qφ + = ∫ d 3 pd 3 p ′ a + a p a +′ − b p b p a +′ u * ′ + a + a p b p′ − b p b p b p′ u p′ .3 Naboj stanja Zadatak. [ ] { { [ { ( [ ( ) ( ) ]( ( ) } (( ) ) ] ) ) [ } ( ) ] } (10) Na kraju izvođenja dva puta smo izvršili parcijalnu integraciju i iskoristili identitet: r r r r ∇ i x × ∇ j − x × ∇ j ∇ i = −ε ijk ∇ k .r r ˆ ˆ ˆ P = − ∫ d 3 xπ ( x )∇φ ( x ) .φˆ (x )] = φˆ + + (x ) . Komutator je r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Pi . π ( x ′) x ′ × ∇ ′ j φ (x ′) r r ˆ r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ = ∫ d 3 xd 3 x ′ π (x ) ∇ iφ (x ). Taj rezultat se može napisati kao ˆ ˆ [Q. x ′ × ∇ ′ j φ ( x ′) ∇ iφ ( x ) r r ˆ r r ˆ ˆ ˆ = −i ∫ d 3 x (∇ iπ (x )) x × ∇ j φ ( x ) − x × ∇ j π ( x ) ∇ iφ ( x ) r r r r ˆ ˆ ˆ = i ∫ d 3 xπ (x ) ∇ i x × ∇ j − x × ∇ j ∇ i φ ( x ) = iε ijk Pk . a preostali članovi se odgovaraju operatoru φ + Q : ˆˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ r r ˆ p p ˆr r Qφ + = φ +Q + ∫ d 3 p a +u * + bp u p = φ +Q + φ + = φ + Q + 1 . 19 (7) . Pretpostavit ćemo da je α vlastito stanje operatora naboja Q sa vlastitom ˆ ˆ vrijednošću q. π ( x ′) x ′ × ∇ ′ j φ ( x ′) + π ( x ′) π (x ). [Q. ako je α vlastito stanje operatora naboja. Koristeći razvoje + ˆ r ˆ p ˆ r ˆr ˆr Q = ∫ d 3 p a + a p − bp bp ( ) (1) i ˆ r r ˆ p p ˆr r φ + = ∫ d 3 p ′ a +′ u * ′ + b p ′ u p ′ . Šta se dešava sa nabojem stanja α ako se na njega djeluje operatorom polja ˆ φ+? ˆ Rješenje.59): r r + ˆˆ r r r r r ˆp ˆp ˆr ˆp ˆ p ˆr ˆr p Qφ + = ∫ d 3 pd 3 p ′ a +′ a + a p + a + δ (3 ) ( p − p ′) − a +′ b p b p u * ′ (4) r r ˆ + ˆr ˆ r ˆ r ˆr ˆr ˆr r r + b p′ a + a p − b p′ b p b p + δ (3) ( p − p ′)b p u p′ . Slično se može pokazati da operator ˆ φ smanjuje naboj za jedan. ( ) ( ) (5) ( ) (6) ˆ Operator polja φ + povećava naboj stanja za jedan.

[ ] ˆ [φˆ(x). Pojavljuju se delta [ ] [ ] funkcije koje poništavaju integraciju.4 Komutacione relacije za operatore polja i generatore Zadatak. Izračunati propagatorsku funkciju Δ1 ( x − y ) za specijalni slučaj jednakih vremenskih argumenata x0 = y 0 . P = i∂ φ . ˆ [φˆ(x). φ + . za prostornu separaciju. VJEŽBA: 4. (4. r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ M n 0 = ∫ d 3 x ⎡ x0 π∂ nφ + π +∂ nφ + − xn π +π + ∇φ + ⋅∇φ + m2φ +φ ⎤ .94) za naelektrisano skalarno kvantizirano polje. Za x0 = y 0 . pri proračunu komutatora φ (x ) sa tim ˆ ˆ ˆ ˆ operatorima. M ] = i(x ∂ φˆ − x ∂ φˆ). Rješenje.5 Funkcija Δ1 ( x − y ) za istovremene argumente Zadatak. ∫ [ ] To vodi na komutacione relacije (vidjeti prethodnu vježbu) ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ φ ( x ). tako da odmah dobijamo tražene rezultate ˆ ˆ ˆ φ ( x ). tj.πˆ (x′)]φˆ (x′) = −φˆ (x ) . r r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ P0 = ∫ d 3 x π +π + ∇φ + ⋅ ∇φ + m 2φ +φ . (1) r (2π )3 p2 + m2 r Izrazićemo vektor p u sfernim koordinatama. Rješenje. uzimajući polarnu osu u smjeru r r r r = x− y: 20 . Prostorno-vremenske komponente operatora impulsa.83): ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Q = −i d 3 x π ( x )φ (x ) − π + ( x )φ + ( x ) . + 3 + + + + Izbor redoslijeda operatora (npr.81). π i φ + . [ ] ∫ [ ] ˆ [φˆ (x ). izražene preko operatora ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ polja φ . π = ∂ 0φ + i π + = ∂ 0φ . normalno uređenje) ne utiče na komutacione relacije (3) i (5). k k (3a) (3b) (3c) (3d) (4) (5a) (5b) + 0 0 nl l n n l + n0 0 n n 0 0 n n Operator naboja je dat sa (2.VJEŽBA: 4. Provjeriti ispravnost komutacionih relacija (4. P ] = iπˆ = i∂ φˆ . su ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Pk = ∫ d 3 x π∂ k φ + π + ∂ k φ + . ( ( ) (1a) (1b) ) Analogno.122) se pojednostavljuje r r r r r d 3 p cos( p ⋅ ( x − y )) iΔ 1 (0. Lagranžijan slobodnog naelektrisanog Klein-Gordonovog polja je dat sa (4. (4. doprinos će dati samo članovi tipa φ . π ( x ′) φ ( x ′) = φ ( x ) . tenzor ugaonog momenta je ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ M nl = ∫ d 3 x xl π∂ nφ + π + ∂ nφ + − x n π∂ l φ + π + ∂ l φ + .54). π + . Q] = i ∫ d x′[φˆ (x ). x − y ) = ∫ .91) i (4. ⎣ ⎦ [ ( ( ) ( ) ( )] (2a) (2b) ) ˆ Prema kanonskim pravilima kvantizacije (4. M ] = i(x ∂ φˆ − x ∂ φˆ) = i(x ∂ φˆ − x πˆ ) . ˆ [φˆ(x). Q = −i d 3 x ′ φ (x ).58).

x − y ) = dt sht sin ( mr sht ) . Simbol Δ( x ) Δ(+ ) (x ) Δ(− ) (x ) Δ1 (x ) Δ F (x ) Naziv Pauli-Jordanova funkcija pozitivno frekventna funkcija negativno frekventna funkcija antikomutatorska funkcija Feynmanov propagator retardirani propagator advansirani propagator Dysonov propagator propagator glavne vrijednosti Kontura C C (+ ) C (− ) 1 2 Veza - (Δ + Δ1 ) 1 2 (Δ − Δ 1 ) - Δ R (x ) C1 CF CR 1 2 Δ D (x ) Δ(x ) Δ A (x ) CA CD C (ε (x0 )Δ + Δ1 ) Θ( x0 )Δ − Θ(− x0 )Δ 1 2 (ε ( x 0 )Δ − Δ 1 ) 1 ( ) 2 ε x0 Δ 21 . x − y ) = (2π )3 1 2π ∫ dφ ∫ dθ sin θ ∫ dp 0 0 0 π ∞ p 2 cos( pr cos θ ) p2 + m2 . Sada ćemo predstaviti kompletan skup tih funkcija i izvesti njihove međusobne veze. Dakle. Cijelu familiju funkcija označit ćemo slovom Δ . Tabela 4. što vodi na m r r iΔ1 (0. x − y ) = = (2π )2 ∫ 0 pr 1 ∞ p 2 dp p2 + m2 π ∫ dθ sin θ cos( pr cosθ ) 0 ∞ (2π )2 ∫ 0 1 ∞ 1 1 p sin pr ∫pr dz pr cos z = 2π 2 r ∫ dp p 2 + m 2 . p2 + m2 − 0 p 2 dp (3) Nazivnik ovoga integrala se može eliminisati pomoću transformacije p = m sht . naš specijalni slučaj invarijantne funkcije je r r iΔ1 (0. 2π 2 r ∫ 0 ∞ (4) Ovo je integralna reprezentacija modifikovane Besselove funkcije (MacDonaldove funkcije) K 1 (mr ) . Pregled invarijantnih komutacionih funkcija i propagatora za skalarno polje. x − y ) = r r m r r K1 (m x − y ) . polazeći od skalarnog polja. Tabela 4.1.1 sadrži listu često korištenih Δ funkcija (u literaturi se može naći više različitih konvencija koje se razlikuju u nazivima i u multiplikativnim faktorima).r r iΔ 1 (0.6 Dodatak: Δ funkcije U prethodnim odjeljcima konstruisali smo više važnih funkcija. Integral po θ riješit ćemo smjenom z = pr cos θ : r r iΔ 1 (0. 2π x − y 2 (5) 4. dp = p 2 + m2 dt . pri čemu ćemo pojedine članove razlikovati dodatnim indeksom. (2) Integriranje po φ odmah daje faktor 2π .

Funkcije Δ.4a).141) Ove dvije klase funkcija ćemo zvati komutacione funkcije i propagatorske funkcije.4. Δ su Greenove funkcije.143) se mogu interpretirati kao rezidui integrala po dp0 koji imaju polove u tačkama p0 = ±ω p .143) (4. 3 e ωp ( 2π ) Četverodimenzionalna Fourierova reprezentacija je d 4 p −ip⋅x ε ( p0 )δ ( p 2 − m2 ) . Im p0 Im p0 Im p0 (4. (4.144) rr d 3 p ip⋅x sin ω p x 0 . Komutacione funkcije U odjeljku 4. Δ1 zadovoljavaju homogenu KleinGordonovu jednačinu ( + m2 ) Δ ( x ) = 0 . (4.145) Re p0 C C( −) C( +) Re p0 Re p0 C1 ( a) ( b) ( c) Slika 4.140) Za razliku od toga. Δ R .142) ⎣ ⎦ Trodimenzionalna Fourierova reprezentacija Pauli-Jordanove funkcije je (pri tome je r p0 = ω p ≡ p 2 + m2 ): Δ( x ) = − i ∫ Δ( x ) = − ∫ d3p 1 ( e−ip⋅x − eip⋅x ) . Obadva člana u (4. Ovo se može potvrditi koristeći teorem rezidua za p0 integraciju: 22 .PauliJordanovom funkcijom. Δ(− ) .Ove funkcije se mogu klasificirati prema rezultatu koji se dobija djelovanjem KleinGordonovog operatora na njih. Konture integriranja koje definišu komutacione funkcije Postoji još jedan način da se predstavi Δ( x ) preko četverodomenzionalnog integrala u impulsnom prostoru. Δ(+ ) . Pri tome se treba integrirati po zatvorenoj konturi koja obuhvata obadva pola (slika 4. ( 2π ) 3 2ω p (4. koja je definisana kao komutator dva skalarna operatora polja: ˆ ˆ iΔ ( x − y ) = ⎡φ ( x ) . Δ A . funkcije Δ F . tj one su rješenja nehomogene Klein-Gordonove jednačine sa delta funkcijom kao izvornim članom ( + m 2 ) Δ F ( x ) = −δ ( 4) ( x ) . Δ( x ) = − i ∫ 3 e ( 2π ) gdje ε ( p0 ) = sgn( p0 ) označava predznak p0 . Δ D .4 već smo se upoznali sa najvažnijom funkcijom toga tipa . (4. φ + ( y ) ⎤ .

4 2 2 ωp (2π )3 2ω p (2π )3 C1 (2π ) p − m (4.153) Mi smo se sreli sa funkcijom iΔ1 ( x − y ) u (4. (4.101)) 1 δ ( p0 m ω p ) = Θ(± p0 )δ p 2 − m 2 .136).150) Slijedeći tip komutacionih funkcija može se konstruisati zaokružujući dva pola u suprotnim smjerovima koristeći konturu C1 koja ima oblik osmice (vidjeti sliku 4.154) 23 . (4.150): Δ1 ( x ) = Δ(+ ) (x ) − Δ(− ) (x ) . ( ) (4.4c): Trodimenzionalna Fourierova reprezentacija tako definisane funkcije Δ1 ( x ) je (često se ta funkcija definiše sa dodatnim faktorom i kao realna funkcija) r r d 4 p e −ip⋅ x d3p 1 d 3 p ip⋅x cos ω p x0 e −ip⋅ x + e ip⋅ x = −i ∫ e Δ1 (x ) = ∫ = −i ∫ . Mogu se dobiti koristeći konture C (+ ) i C (− ) koje zaokružuju jedan od polova kao što je to predstavljeno na slici 4.152) Alternativna reprezentacija te funkcije slijedi iz (4. Δ* ( x ) = Δ( x ) (realna).∫ C dp0 e − ip0 x0 dp0 e − ip0 x0 − i − iω p x 0 iω x ⎛ ⎞ ⎜ ⎟ −e p 0 .143). Δ(± )* (− x ) = Δ(m ) ( x ) . Δ(− x ) = −Δ( x ) .121) kada smo je identificirali sa ˆ ˆ antikomutatorom operatora polja φ (x ) i φ + ( y ) . Na osnovu njihovih integralnih reprezentacija lako se može pokazati da se komutacione funkcije pri transformacijama refleksije i kompleksne konjugacije mijenjaju na slijedeći način: Δ(± ) (− x ) = −Δ(m ) ( x ) .4b.146) (4. (2π )4 p 2 − m 2 C Pauli-Jordanova funkcija sastoji se od dva dijela.149) 2ω p ( ) što vodi na Δ(± ) (x ) = mi ∫ (2π ) d4p 3 e −ip⋅ x Θ(± p 0 )δ ( p 2 − m 2 ) . e 2 2 = ∫ 2 2 = −2π i⎝ Re s p =ω + Re s p =− ω ⎠ = p p 0 0 2π p − m 2π p0 − ω p 2ω p C ( ) r r Poređenjem sa (4. (4.148) Ti dijelovi odgovaraju.147) koristeći identitete (vidjeti (4.147) Δ(x ) = ∫ d 4 p e − ip⋅ x . Funkcije Δ(± ) ( x ) se mogu predstaviti u invarijantnom obliku (4. jednog sa pozitivnom a drugog sa negativnom frekvencijom: Δ( x ) = Δ(+ ) ( x ) + Δ(− ) ( x ) . respektivno. dobijamo (4. uz zamjenu p → − p u drugom članu. Δ*1 ( x ) = −Δ1 ( x ) (imaginarna). (4.prvom i drugom reziduu u integralu (4.151) ( ) Δ 1 ( x ) = −i ∫ (2π ) d4p 3 e −ip⋅x δ p 2 − m 2 . Δ1 (− x ) = Δ1 (x ) . (4.

Ako vremenska koordinata ima suprotan predznak.153) zbog p 2 − m 2 δ p 2 − m 2 = 0 . Pošto je podintegralna funkcija exp(− ip 0 x 0 ) ovo se svodi na delta funkciju. (4.4b.5a).156) gdje je Feynmanova kontura otvorena i proteže se u beskonačnost (slika 4. tako da je topološki ekvivalentna ili konturi C (+ ) ili konturi − C (− ) sa slike 4. Ovdje se.5): ˆ ˆ iΔ (x − y ) = 0 T φ ( x )φ + ( y ) 0 .150 i (4. Na takav način proširena kontura integriranja obuhvata samo jedan od dva pola. Ova konstrukcija Feynmanovog propagatora osigurava korektnu primjenu uslova kauzalnosti pri proučavanju propagacije perturbacija. (4. kombinovane sa negativnim relativnim predznakom. integral po p0 se može zatvoriti dodajući “polukružnicu u beskonačnosti”. integral je jednak nuli zato što nijedan pol nije obuhvaćen.155) ( )( ) F ( ) Δ F (x ) = CF ∫ (2π ) d p 4 4 e . Greenove funkcije se mogu konstruisati rješavajući Fourierov integral (4. koje prolaze pored oba pola sa iste strane. Alternativne propagatorske funkcije se mogu definisati pomoću otvorenih kontura integriranja C A i C R sa slike 4. To očito vodi na relaciju Δ F (x ) = Θ( x 0 )Δ(+ ) ( x ) − Θ(− x 0 )Δ(− ) ( x ) .147) pomoću otvorenih kontura integriranja koje se protežu u beskonačnost. prema Stückelbergu i Feynmanu. Primjenom operatora + m 2 . Zatvaranje tih kontura vodi na Pauli-Jordanovu funkciju Δ( x ) sa slike 4. p 2 − m2 Im p0 Im p0 − ip ⋅ x (4. Feynmanov propagator odgovara sumi pozitivno frekventne PauliJordanove funkcije za pozitivne vremenske argumente i negativno frekventne PauliJordanove funkcije za negativne vremenske argumente.4a.145). polovi se poništavaju i ostaje samo integral od − ∞ do ∞ .Propagatorske funkcije Sve funkcije koje smo razmotrili u prethodnom odjeljku zadovoljavaju homogenu Klein-Gordonovu jednačinu. Tu je bitan predznak vremenske koordinate x 0 : kontura se zatvara u gornjoj (donjoj) poluravni ako je x 0 negativno (pozitivno). (4. Najvažniji primjer ove klase funkcija je Feynmanov propagator (vidjeti odjeljak 4. Konture integriranja koje definišu propagatorske funkcije Pošto je podintegralna funkcija holomorfna. Ona se može neprekidno deformisati bez promjene vrijednosti integrala.5. To slijedi iz četverodimenzionalnih Fourierovih reprezentacija (4.5b. S druge strane. Im p0 CF CR Re p0 Re p0 C Re p0 CD CA ( a) ( b) ( c) Slika 4. Tako imamo 24 .157) Prema tome. antičestice tretiraju kao čestice sa negativnom frekvencijom (energijom) koje se kreću unazad u vremenu.

Očito je da sve propagatorske funkcije sadrže proizvod funkcija Δ( x ) sa jediničnom step funkcijom od vremena [ Θ(x0 ) ili 1 ε ( x0 ) ].158) propagator glavne vrijednosti je na jednostavan način povezan sa PauliJordanovom funkcijom: 1 (4.Δ R ( x ) = Θ( x0 )Δ(x ) .163) Δ F (x ) = Δ (x ) + Δ 1 (x ) . Zadnja kolona u tabeli 4.162) Δ (x ) = ε ( x 0 )Δ(x ) . kao što je to prikazano na slici 4. Δ A ( x ) = −Θ(− x 0 )Δ( x ) . (4.5b vidimo da spajanjem kontura C R i − C A u beskonačnosti. To daje 1 (4. koji okružuje polove na suprotan način u odnosu na Feynmanov propagator (vidjeti sliku 4.158) dobijamo da se Pauli-Jordanova funkcija Δ( x ) može napisati kao razlika između retardiranog i advansiranog propagatora: Δ( x ) = Δ R ( x ) − Δ A ( x ) . propagator glavne vrijednosti Δ (x ) dobija se ako se integriranje po p 0 vrši po realnoj osi kroz polove u p 0 = ±ω p .158a) (4. Pogodan izbor tih baznih funkcija je Δ( x ) i Δ1 ( x ) . (4. 2 Prema (4. Integriranje po tim singularitetima se interpretira kao glavna vrijednost integrala: aritmetička sredina dva integrala duž kontura koje obilaze pol slijeva ili zdesna.1 pokazuje nam kako se onda mogu naći druge Δ funkcije. Npr. Upravo ta step funkcija daje 2 doprinos delta funkciji kada se primijeni Klein-Gordonov operator.5c. 2 Veza sa Feynmanovim propagatorom je data sa 1 (4.158b) Ovo su retardirana i advansirana (avanzirana) Greenova funkcija Klein-Gordonove jednačine.5a): Δ D ( x ) = Θ( x 0 )Δ(− ) ( x ) − Θ(− x 0 )Δ(+ ) ( x ) . KleinGordonov operator djeluje na Feynmanov propagator na slijedeći način: ( + m2 ) Δ F ( x ) = ( + m2 ) r 1 (ε ( x0 ) Δ ( x ) + Δ1 ( x ) ) = ∂ 02 − ∇ 2 + m2 1 ε ( x0 ) Δ ( x ) 2 2 1 = ( ∂ 0δ ( x0 ) ) Δ ( x ) + 2δ ( x0 ) ( ∂ 0 Δ ( x ) ) + ε ( x0 ) ( + m 2 ) Δ ( x ) .160) Konačno.161) Δ ( x ) = (Δ R ( x ) + Δ A ( x )) . Funkcija Δ R (Δ A ) je različita od nule samo za pozitivni (negativni) vremenski argument. Radi kompletnosti izlaganja spomenimo da “antikauzalni” propagator (poznat također i kao Dysonov propagator) Δ D ( x ) .4a i 4.164) Sve Δ funkcije se mogu izraziti preko dvije nezavisne “bazne” funkcije (zato što podintegralna funkcija Fourierovog integrala ima dva pola). (4. 2 Slijedeća korisna veza između komutacionih i propagatorskih funkcija je Δ1 ( x ) = Δ F ( x ) − Δ D ( x ) . (4. 2 ( ) (4. dobijamo konturu integriranja C.159) To je sasvim prirodno pošto poređenjem slika 4. Na osnovu (4.165) 25 .

opadajući na skali Comptonove talasne dužine 1 / m . x ) = 0 prema (4. Funkcije Δ( x ) i Δ1 ( x ) . 0 0 0 0 0 (4.166) r jer je Δ(0. ( ) ( ) 26 . Ovaj izraz treba posmatrati kao poopštenu funkciju i on ima smisla samo kada se množi sa (dovoljno glatkom) test funkcijom f (x0 ) i integrira po x0 .169a) (4. Bez obzira na to. funkcija Δ1 (x ) . 2π 8π ( ) ( ) (4.169b) m x2 m2 1 . sve funkcije su prvog reda). Za velike vrijednosti argumenta z funkcije J 1 (z ) i N1 ( z ) su oscilatorne. Sve Δ funkcije su singularne na svjetlosnom konusu. Uzimajući u obzir singularnost Besselovih funkcija sa argumentom nula. (4. 1 / x 2 i ln x 2 . x )∂ 0 f x0 =0 = −∂ 0 Δ( x ) x0 =0 f . a također i Feynmanov propagator Δ F (x ) se protežu u područje prostornog tipa. Prvi član.167) kao što smo i očekivali. Nažalost. Na osnovu (4. koji sadrži izvod delta funkcije. Θ x 2 . dok je K 1 ( z ) eksponencijalno opadajuća.105)] r ∂ 0 Δ(x ) x0 =0 = −δ (3 ) (x ) jednačina (4. Primjenom drugog graničnog uslova [vidjeti (4. (4. Neumannovu funkciju N1 i MacDonaldovu funkciju K1 (to je Hankelova funkcija imaginarnog argumenta.104). odgovarajući izrazi u prostoru koordinata su glomazni i nisu pogodni za praktične proračune. pa prema tome i cijela familija Δ funkcija. su izražene preko Fourierovih integrala koji se mogu predstaviti u eksplicitnom obliku. primjenom parcijalne integracije dobijamo ∫ dx (∂ δ (x ))Δ(x ) f (x ) = −∫ dx δ (x )(∂ Δ(x )) f (x ) − ∫ dx δ (x )Δ(x )(∂ f ) 0 0 0 0 0 0 = −∂ 0 Δ( x ) x0 =0 r f − Δ(0. U odjeljku 4.165) postaje ( + m 2 ) Δ F ( x ) = −δ ( 4) ( x ) . Za razliku od toga. Obično je mnogo pogodnije raditi u impulsnom prostoru.168) zaključujemo da je PauliJordanova funkcija Δ( x ) jednaka nuli za rastojanja prostornog tipa ( x 2 < 0 ). Tada.4 ova osobina garantovala je uslov mikrokauzalnosti.168a) 2 2π 4π x ( ) ( ) −x ( ) iΔ1 ( x ) = m 4π x 2 Θ x 2 N1 m x 2 + ( ) ( ) m 2π 2 2 Θ − x 2 K1 m − x 2 . iΔ 1 ( x ) ≈ − + ln 2 2πx 2 4π 2 Četiri različita tipa singularnosti se pojavljuju na svjetlosnom konusu: δ x 2 . navešćemo izraze za te funkcije u prostoru koordinata: 1 m Δ(x ) = − ε ( x0 )δ x 2 + ε (x0 )Θ x 2 J 1 m x 2 . ( ) ( ) (4. dobijamo funkcionalnu zavisnost u blizini svjetlosnog konusa: Δ(x ) ≈ − m2 1 ε (x0 )δ x 2 + ε (x0 )Θ x 2 .168b) Ovi izrazi sadrže Besselovu funkciju J 1 .Doprinos zadnjeg člana jednak je nuli jer su Δ1 ( x ) i Δ( x ) rješenja homogene KleinGordonove jednačine. ekvivalentan je − δ ( x0 )(∂ 0 Δ( x )) .

(7) gdje je Razlika tenzora prostornog orbitalnog ugaonog momenta (ν = n. miješane prostorno-vremenske komponente su različite od nule: ′ Lνλ = ∫ d 3 x ( Θ′ λ xν − Θ′ ν xλ ) = Lνλ + ∫ d 3 x (δΘ 0 λ xν − δΘ 0ν xλ ) = Lνλ + δ Lνλ .3). Pokazati da simetrizirani lagranžijan (5. nema razlika u energiji polja δΘ 0ν = Θ′0ν − Θ 0ν = − ∂ ν (ψ +ψ ) + ⎡ i ⎣ 2 i ψ g 0ν ∂ μ ( γ μψ ) . δL = − ∂ μ ( γ μψ ) . 0 0 δP0 = ∫ d 3 xδΘ 00 = ∫ d 3 x ⎢− ∂ 0 (ψ +ψ ) + ∂ 0 (ψ γ 0ψ ) + ∇ ⋅ (ψ γψ )⎥ i 2 i r 2 r ⎤ ⎦ (8) 27 . (2) = ψ ≡ π i πψ + = + & & 2 ∂ψ 2 ∂ψ Tenzor energije-impulsa je t t i ⎛i ⎞ Θ′ ν = π∂ νψ + π + ∂ ν ψ + − g 0ν L ′ = ψ + ∂ νψ − g 0ν ⎜ ψ γ μ ∂ μψ − mψ ψ ⎟ . Da bismo analizirali zakone očuvanja trebaju nam kanonski konjugovana polja: ∂ L′ i + ∂ L′ i πψ = = − ψ ≡π+. ψ 2 Na isti način se dobija da se prostorne komponente impulsa (n = 1. 0 2 ⎝2 ⎠ (3) tako da je. Rješenje. na osnovu (5.3) razlikuju samo za površinski član koji teži nuli i (6) δPn = − ∫ d 3 x∂ n (ψ +ψ ) = 0 . Razlika lagranžijana δL doprinosi samo površinskom članu u integralu akcije i ne pojavljuje se u Euler-Lagrangeovim jednačinama. 2 2 2 ⎣ 2 ⎦ Međutim. 2 Poopšteni tenzor ugaonog momenta je ′ ′ ′ M νλ = Lνλ + Sνλ . i 2 Dakle.28) vodi na poznatu Diracovu jednačinu.28) vodi na iste jednačine kretanja i iste zakone očuvanja kao nesimetrizirani izraz (5.2. 2 i bez direktnog izvođenja vidimo da (5.1 Simetrizirani Diracov lagranžijan Zadatak. Pošto su L ′ i L jednaki do na četverodivergenciju: i (1) ψ L ′ = L + δL .VJEŽBA 5. λ = l ) je opet jednaka nuli: i ⎡ i ⎤ δ Lnl = ∫ d 3 x ⎢ − ∂ l (ψ +ψ ) xn + ∂ n (ψ +ψ ) xl ⎥ 2 ⎣ 2 ⎦ (9) i i + i i + ⎤ 3 ⎡ + + = ∫ d x ⎢ − ∂ l (ψ ψ xn ) + ψ ψ gln + ∂ n (ψ ψ xl ) − ψ ψ g nl ⎥ = 0 . 2 (4) (5) r i 3 + r = ∫ d x∇ ⋅ ( αψ ) = 0 .14).

Uvrstit ćemo razvoj po ravnim talasima (5. prema (5. Pokazati da se normalno uređeni operator struje Diracovog polja može također dobiti simetrizirajući proizvod operatora polja prema: ˆ ˆ ˆ ˆμ = e : ψ γ μψ := e ψ .i k 3 + ∫ d x ∂ l ψ ψ x 0 + ∂ k ψ γ ψ xl 2 (10) i i k k 3 3 = − ∫ d x ∂ k ψ γ ψ xl − ψ γ ψ g kl = ∫ d xψ γ lψ ≠ 0 . vodi na 1 + + ′ (12) Sνλ = ∫ d 3 x(π Iνλψ + ψ + Iνλ π + ) = ∫ d 3 x( +σ νλψ + ψ +σ νλψ ). 28 ( ) ) ( ( ) ω pω p′ ) ] (2) .18): 1 + (11) ψ ′ + ( x ′) = ψ + ( x ) + Δω μνψ + (x )I μν .2 Simetrizirani operator struje Zadatak. γ μψ . treba nam hermitski konjugovana jednačina od (5. dobili smo da se razlike za spinski i orbitalni ugaoni moment međusobno poništavaju: 1 i (17) δM 0l = δL0l + δS 0l = ∫ d 3 xψ γ lψ − ∫ d 3 xψ + iγ 0γ lψ = 0 . 2∫ S druge strane.1) operatora polja ψ (x. 2 2 VJEŽBA 5. 2 2 ′ Da bismo izračunali doprinos spina Sνλ u (7). ⎣2 ⎦ tako da je ′ S 0 l = S 0 l + δS 0 l = 0 .s′ (2π )3 / 2 (2π )3 / 2 2 [ ] ( ) m2 ˆ ˆ ˆˆ ˆ ˆ ˆ ˆ × u ′γ μ u b′ + b − bb′ + e i ( p′− p )⋅x + v ′γ μ v d ′d + − d + d ′ e −i ( p′− p )⋅x [ ( ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆˆ + u ′γ μ v b ′ + d + − d + b ′ + e i ( p′+ p )⋅ x + v ′γ μ u d ′b − bd ′ e −i ( p′+ p )⋅x . ⎡i ⎤ + (15) (16) Prema tome.3. ψ 4 Prostorne komponente zadovoljavaju jednačinu δL0l = ∫ d 3 x(δΘ 0l x0 − δΘ 00 xl ) = − [ ( ) ( ) ] [ ( ) ] σ + nl i ⎤ ⎡i + + = ⎢ (γ n γ l − γ l γ n )⎥ = − γ l+ γ n − γ n γ l+ = σ nl . ˆ (1) j′ 2 r ˆ Rješenje. t ) u (1): [ ] e ˆ e e d 3 p′ d 3 p ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ . 2 koja. miješane komponente su identički jednake nuli jer je ′ S nl = (14) σ 0+l = ⎢ (γ 0γ l − γ l γ 0 )⎥ = −σ 0l . γ μψ = (γ μ )αβ ψ αψ β − ψ βψ α = ∑ ∫ 2 2 s . 2 2 ⎣ ⎦ + ( ) (13) što vodi na 1 3 + d xψ σ nlψ = S nl .20).

s ′)e i ( p + p′ )⋅ x + d ( p. s )d + ( p ′. s )v( p ′.s′ ω pω p′ (1) r ˆ ˆ ˆ + d ( p.3 Operator impulsa r ˆ Zadatak. s )b( p ′. s ′)e −i ( p − p′ )⋅ x . s )e −ip⋅ x i p ′ b( p ′. s )u( p′. ] Integral po d 3 x daje delta funkciju koja poništava integral po d 3 p ′ tako da je 29 . γ μψ = e∑ ∫ 2 (2π )3 / 2 (2π )3 / 2 s . s )u ( p. VJEŽBA 5.1) u izraz za operator impulsa r $ P dobija se r r d 3 p′ d 3 p m2 ˆ+ ˆ ˆ ˆ P = −i ∫ d 3 xψ + (x )∇ψ ( x ) = −i ∫ d 3 x ∫ b ( p. s ′)u + ( p. b ′ ≡ b( p ′. s )v + ( p. s )] μ αβ α β α β s 1444444 24444444 4 3 = δ αβ = −e ∫ Tr (γ μ ) = 0 . [ ] [ ] Nakon množenja ovo se svodi na r r d 3 p ′d 3 p m p′ ˆ + ˆ 3 ˆ P = ∫ d x∫ ∑′ ω ω b ( p. dobijamo − e∑ ∫ s (2π )3 ω p d3p m (u γ μ u − v γ μ v ) = −e ∫ (2π )3 ω p (2π )3 ω p d3p m d3p m (γ ) ∑ [u ( p. s )v ( p. s ′)e −i ( p + p′ )⋅ x ˆ ˆ (2) − d ( p. s ′)u + ( p. s′ [ ] m2 ω pω p′ [u ′γ μ ˆ ˆ ˆ ˆ u b ′ + be i ( p′− p )⋅ x − v ′γ μ v d + d ′e −i ( p′− p )⋅ x ˆ ˆ ˆˆ + u ′γ μ v b ′ + d + e i ( p′+ p )⋅ x + v ′γ μ u d ′be −i ( p′+ p )⋅ x + Rμ . Na osnovu antikomutacionih relacija (5. što se može pokazati ako se izvrši sumiranje po spinskim indeksima u (3). s )b( p ′. ] (3) Operatori stvaranja stoje lijevo od operatora poništavanja. Izraziti operator impulsa P Diracovog polja pomoću ravnih talasa i operatora stvaranja i poništavanja. s )d + ( p ′.3. s ) .3. s ′)v + ( p. (5) jer je trag gama matrica jednak nuli. s )v( p ′. s )u ( p ′. Uvrštavanjem razvoja po ravnim talasima (5.ˆ ˆ ˆ ˆ Pri tome je E p = ω p i uveli smo skraćene oznake b ≡ b ( p. prva četiri člana u (3) $ $ predstavljaju razvoj po ravnim talasima normalno uređenog operatora struje e:ψ γ μψ : . Rješenje. s ′)v( p ′. s ) − v ( p. s ′)e ip′⋅ x . s ′) itd. s ′)e −ip′⋅ x − d + ( p ′. Koristeći relaciju kompletnosti za jedinične spinore u i v. s ′)v + ( p. s′)e i ( p − p′)⋅x 3 (2π ) s . s )u + ( p. Ostatak u jednačini (3) r r r r Rμ = −u γ μ u δ (3) ( p ′ − p ) δ ss′ + v γ μ v δ (3) ( p′ − p ) δ ss′ (4) je jednak nuli. tj. s ′)u ( p ′.3) jednačina (2) se svodi na e ˆ d 3 p′ d 3 p ˆ ψ .s p p′ [ ˆ ˆ ˆ ˆ − b + ( p. Time smo provjerili da su dva oblika operatora struje data jednačinom (1) ekvivalentna. s )e ip⋅ x 3/ 2 3/ 2 ∑ (2π ) (2π ) s .

s′ ) u ( p. s ) = v + ( p. [ ] [ ] (5) s Pri tome je korištena osobina simetrije da su svi smjerovi u prostoru ravnopravni tako r da je antikomutatorski član sa ∫ d 3 p p jednak nuli. s = (0. s ′) + b + ( p. Ona su definisana tako da je vektor spina u sistemu mirovanja usmjeren u smjeru impulsa. ± s ) = ± v ( p . / p m r r 2 r što se može lako provjeriti koristeći (γ ⋅ p ) = − p 2 : (3) 30 .3. s ) = 0. s )b( p. s ) koji se pojavljuju u razvoju (5. tj. s ′)v + ( p.b) Tu je s proizvoljni jedinični vektor prostornog tipa.31)] r r ⎛ p Ep p ⎞ (2) sp = ⎜ . s ) = v ( − p. s )v( p. / / (1a.4 Stanja spiralnosti Zadatak.5. s ′)u + ( p. s 2 = −1 . VJEŽBA 5. s ′) m s . s )d ( p. s )v(− p. s′ ) v ( p.5. Vlastita stanja spiralnosti predstavljaju jedan važan specijalni slučaj. Primjena Lorentzovog busta. ± s ) . koji prevodi sistem mirovanja u sistem u r r kojem čestica ima impuls p . s ′)e p s . s )d + ( p. koji je ortogonalan na vektor četveroimpulsa p. ] (3) Koristeći relaciju ortogonalnosti za jedinične spinore u i v: u + ( p. γ 5 s v ( p . s )b( p. r r r s ′ = p / p . s ′)v + ( p. prevodi s ′ u četverovektor čije komponente su [vidjeti (1.5. s )d + (− p. s ) + d + ( p. p ⋅ s = 0 [vidjeti relacije (1. δ ss′ .23) i (1. s ′)e p − d ( p. Izvesti izraz za operator projekcije spina čestice na smjer njenog kretanja. ⎜m m p⎟ ⎝ ⎠ ( ) Ovaj četverovektor spiralnosti zadovoljava relaciju r r p p γ 5s = Σ ⋅ r / . U opštem slučaju p ≠ 0 spinori u (1) nisu vlastite funkcije operatora spina r r Σ = γ 5γ 0γ . Rješenje. s ′) − d ( p. s ) i v( p. U sistemu r r mirovanja čestice s ima samo prostorne komponente.1) su vlastite funkcije operatora γ 5 s : / γ 5 s u ( p . s )b( p. s′ ) v ( p . s ) . s )d + ( p. ± s ) .r r m p ˆ+ 2 iω t ˆ 3 ˆ ˆ ˆ P = ∫ d p∑ b ( p. s′ ωp [ − 2 iω t ˆ ˆ ˆ ˆ − d ( p. s )u (− p. s )b(− p. (4) dobijamo: r r ωp m p ˆ+ ˆ 3 ˆ ˆ ˆ δ ss′ P = ∫ d p∑ b ( p. s ′) . Jedinični spinori u ( p. pri čemu s ′ definiše r r smjer spina. s ) = ωp m + + u ( − p.27)]. r ⎟. s′ ω p r ˆ ˆ ˆ ˆ = ∫ d 3 p ∑ p b + ( p. Koristiti razvoj operatora polja po stanjima spiralnosti (heliciteta). s ′)u + ( p. s ′) . ± s ) = ±u ( p . s )u ( p. tj. s′ ) v ( p.

± s) i d + ( p. s ) = 0 . da komutiraju za rastojanja prostornog tipa. dobijamo da je operator opservable projekcije spina r r p 1 3 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ S ⋅ r = ∫ d p ⎡b + ( p . − s ) ⎤ . t ) = ∑ ∫ d 3 p ωp 2 ± s .± s) igraju ulogu operatora broja čestica i $ $ $ Operatori b antičestica sa pozitivnom (negativnom) spiralnošću. ( p + m)v( p.r r p p r Σ ⋅ r / = γ 5γ 0γ ⋅ p m r r 1 r r 2 p 1 p Ep r r 2 r − γ 5γ 0 r (γ ⋅ p ) r ( E pγ 0 − p ⋅ γ ) = −γ 5 (γ 0 ) γ ⋅ r p m p m pm r r ⎛ p r p Ep ⎞ r r = γ 5 ⎜γ 0 −γ ⋅ r / ⎟ = γ 5 (γ 0 s0 − γ ⋅ s ) = γ 5 s . s ′) Σ ⋅ p v( p. 2 Oduzimajući fiktivni "totalni spin Diracovog mora". (b) Pokazati da operatori koji opisuju opservable zadovoljavaju uslov mikrokauzalnosti. − s ) d ( p . p p (5) (6a.± s)b( p. ovdje dobijamo: r r p 1 1 m r r r $ $ $ S ⋅ r = ∫ d 3 xψ + ( x . s)b( p. ± s ) . s) − b + ( p. ± s ) = ±u ( p . (a) Izračunati antikomutatore operatora slobodnog Diracovog polja ψ ( x ) i ˆ ψ ( y ) za proizvoljne prostorno-vremenske tačke x i y.− s) − d ( p.− s) . Redefinicija antičestičnih spinora uzima u obzir činjenicu da nedostajuća čestica sa negativnom spiralnošću odgovara antičestici sa pozitivnom spiralnošću i vice versa. S ⋅ r v ( p. (c) Šta će biti sa mikrokauzalnošću ako se pokušaju primijeniti bozonska pravila kvantiziranja na Diracovo polje? ˆ ˆ Rješenje. s ) b ( p . ± s ) = m v ( p .± s) d ( p. s) + d ( p. − s ) b ( p . s ) − b + ( p .b) Ova jednostavna relacija se može primijeniti samo na stanja spiralnosti i ne vrijedi za proizvoljne četverovektore spina s. s ′ ) d + ( p. ± s′ p 2 r r r r ⎡ + ⎤ $ ( p. s) +L⎥ (7) $ $ $ × ⎢b r r p p ⎣ ⎦ 1 $ $ $ $ $ $ $ $ = ∫ d 3 p b + ( p. je 31 . Analogno izvođenjima za operator impulsa. s)u + ( p. / / Koristeći (3) i (5) na osnovu (1) dobijamo r r r p r p S ⋅ r u ( p .− s)b( p. s ) d ( p .5 Opšte komutacione relacije i mikrokauzalnost ˆ Zadatak. VJEŽBA 5. − s ) − d + ( p . s ′) Σ ⋅ p u( p. s ) + d + ( p . t ) Σ ψ ( x .− s) d + ( p. s) d + ( p. (a) Antikomutator polja ψ (x ) i ψ ( y ) za proizvoljna vremena x0 i y 0 . Operator projekcije spina čestice na smjer kretanja ima jednostavan oblik ako se izrazi preko stanja spiralnosti. ⎜ m ⎟ p m⎠ ⎝ (4) Jedinični spinori u i v su vlastita stanja od p : / ( p − m)u( p. izražen preko razvoja po ravnim talasima.± s ) . ⎣ ⎦ p 2 [ ] (8) $ + ( p. s) + d ( p. tj. s ′)b( p. s) v + ( p. s ) = 0 .

ψ γ ( y )ψ δ ( y ) = iS βγ ( x − y )ψ α (x )ψ δ ( y ) − iS δα ( y − x )ψ γ ( y )ψ β ( x ) . tako da je: {ψˆ ˆ α ( x ). (4) { } x0 = y 0 αβ 0 0 Množenjem sa γ dobijamo da se ova jednačina podudara sa (5. s )e −ip⋅ y }.ψˆ β ( y )} = ψˆ α (x ). s )e ip⋅( x − y ) .ψ γ ( y )ψ δ ( y ) = ψ α (x ) ψ β (x ). Koristeći (3) i (5) dobijamo da je ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ α (x )ψ β (x ).ψ β ( y )} = ∫ d 3 p′ d3p m2 { } { − ip ⋅( x − y ) } {ψˆ ˆ α ( x ). prema tome. BC = A. za dvije različite tačke prostoravremena.107): r r ˆ ˆ ψ α ( x ). d . s )e ip⋅ y + d ( p. je: ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ (7) O(x ). (9) [ ] [ ] [{ [{ [ [ ] [ } } ] { } { ] { } }] [ ] ] [ ] Pošto za Δ( x − y ) .ψ δ ( y ) ψ β (x ) . b + i d + . B C + B A.ψ β ( y )} = ∫ (2π ) d3p m 3 ωp ∑ [uα ( p.87). s )v β ( p.4. Ona je jednaka nuli izvan svjetlosnog konusa. (5) 0 { } (b) Opservable se konstruišu kao bilinearne kombinacije operatora polja ˆ ˆ ˆ O( x ) = ψ α ( x )Oαβ ( x )ψ β ( x ) . s )v β ( p.106) i (4. (4.(2π )3 / 2 (2π )3 / 2 ∑′ ω pω p′ s . za intervale prostornog tipa. s )e s + vα ( p. Preostali antikomutatori su jednaki nuli zato što uključuju “pogrešnu” kombinaciju operatora stvaranja i poništavanja: {ψˆ α (x ). [ ] ˆ ˆˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Koristeći identitete A.104). C i A. Komutator dva operatora koji opisuju opservable. / / 3 2ω p (2π ) [ ] Δ( x − y ) označava Lorentz invarijantnu Pauli-Jordanovu funkciju koju smo uveli u odjeljku 4.s ˆ ˆ ˆ × {ˆ( p ′.ψ β ( y ) = (− γ 0 ∂ 0 − γ i ∂ i + i m ) Δ( x − y ) x = y = γ 0 αβ δ (3) ( x − y ) . pa. s )u β ( p. s ′)e −ip′⋅ x + d + ( p ′. b (1) ˆ ˆ ˆ ˆ Doprinos daju samo komutatori koji uključuju b.ψ γ ( y ) ψ δ ( y ) − ψ γ ( y ) ψ α (x ). (6) gdje je Oαβ ( x ) Diracova matrica kompleksnih brojeva (koja može da sadrži i diferenciμ jalne operatore). O( y ) = Oαβ ( x )Oγδ ( y )ψ α ( x )ψ β ( x ).ψ γ ( y )ψ δ ( y ) .ψ β ( y ) = ∫ ( p + m )αβ e −ip⋅( x − y ) − (− p + m )αβ e ip⋅( x − y ) ψ / 3 (2π ) 2ω p / } [ ] (3) d3p 1 = (i∇ + m )αβ ∫ e −ip⋅( x − y ) − e ip⋅( x − y ) = (i∇ + m )αβ iΔ ( x − y ) ≡ iSαβ ( x − y ) . s ′)uα ( p ′. BC = A. s ′)e ip′⋅ x . s )u β ( p. to je uslov mikrokauzalnosti zadovoljen: 32 . B C − B A. tako da je { d3p 1 ˆ ˆ α ( x ). Kao primjer navešćemo Diracov operator struje za koji je Oαβ = eγ αβ . i za Sαβ (x − y ) znamo da su jednaki nuli za intervale prostornog tipa. Specijalni slučaj relacije (3) su istovremena pravila kvantiziranja. b + ( p.ψ δ ( y )} ψ (8) ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ + ψ α (x ). s ′)vα ( p ′.29a). komutator u (7) možemo prepisati kao ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ψ α (x )ψ β (x ). ] (2) Sumiranje po jediničnim spinorima daje projekcione operatore (5. tj.ψˆ β ( y ) = 0 . što se može pokazati koristeći (4. C .ψ γ ( y ) ψ δ ( y ) − ψ γ ( y ){ ˆ β (x ).

kao što smo to objasnili u odjeljku 5. d ( p. s )]uα ( p ′. s )e −ip′⋅x +ip⋅ y } (11) (12) [ ] [ ] Dakle. Ako ponovimo izvođenja iz dijela (a).ˆ ˆ [O(x ). ali za komutatore umjesto antikomutatora. s ) vα ( p ′. s′). s )e ip′⋅ x −ip⋅ y + miješani članovi . b + ( p. s ′)v β ( p. d ( p. dobijamo [ d 3 p′ d 3 p ˆ ˆ α ( x ). Tako smo našli da kada koristimo bozonska pravila kvantiziranja komutator polja ˆ ˆ ψ α (x ). Izvođenje teorema o vezi spina i statistike za Diracova polja se prema tome može bazirati samo na uslovu da je energija pozitivna. s ) = δ (3 ) ( p − p ′) δ ss′ . s ′).ψ β ( y ) = iSαβ (x − y ) (13) [ ] postaje nula za intervale prostornog tipa na isti način kao što smo to vidjeli pri primjeni antikomutatora (3) kada smo koristili kvantizaciju za fermione. s′ ω p ω p′ {[bˆ( p′. [ ] s . (10) (c) Za razliku od Klein-Gordonovog polja (vidjeti odjeljak 4. O( y )] = 0 za ( x − y )2 < 0 . relativni predznak članova u (11) ostaje nepromijenjen i komutator se ponovo reducira na (2). s ′). 33 . Bozonski uslov kvantizacije imao bi oblik r r ˆ ˆ ˆ ˆ b( p ′.3. s ′)u β ( p. s ′). bˆ + ( p. s ) = d + ( p ′.ψ β ( y ) = ∫ ψ (2π )3 / 2 (2π )3 / 2 ] ∑ m ˆ ˆ + d + ( p ′.4) uslov mikrokauzalnosti se ne može koristiti da se izvede zaključak o “pogrešnom receptu” kvantiziranja.

1 Lagranžijan Maxwellovog polja Zadatak. može izabrati da je α = 0 .VJEŽBA 6. Naravno. Pretpostavit ćemo slijedeći opšti oblik: L = α ∂μ A μ ( ) 2 + β ∂μ Aν ( ∂ μ Aν ) + γ ∂μ Aν ( ∂ν A μ ) + δ Aμ A μ + ε jμ A μ . ( Izostavljen je član tipa (∂ ∂ A ) A μ ν ν ) ( ) (1) μ zato što se slaže sa prvim članom do na divergenciju. α + γ = −ε / 2 .m. Izvesti najopštiji oblik lagranžijana bezmasenog polja sa spinom 1. Lagranžijan L je Lorentzov skalar koji treba konstruisati pomoću vektora polja A μ i njihovih izvoda. Pošto se član u uglastim zagradama može napisati kao [ ] = ∂μ ( Aμ ∂ν Aν ) − Aμ ∂μ ∂ν Aν − ∂μ ( Aν ∂ν Aμ ) − Aν ∂μ ∂ν Aμ = ∂μ ( Aμ ∂ν Aν − Aν ∂ν Aμ ) (10) što je četverodivergencija koja ne doprinosi integralu akcije. β = ε / 2 . ( ) (8) (9) [( ) ( ) ] gdje je α proizvoljni parametar. Pokazati da se dobijeni rezultat slaže sa L0 = − 1 Fμν F μν − jμ A μ do na četverodivergenciju. Interakcija sa strujom jμ može se odrediti na osnovu jednačine polja (6. 34 . (5) (6) ( ) To se može postići izborom δ = 0 . [ ] Aμ . na taj način L je određen samo do na konstantni faktor ε . Potencijalna energija naboja q pod uticajem potencijala A0 je V = qA0 i ulazi u lagranžijan sa negativnim predznakom ( L = T − V ) . Na osnovu toga zaključujemo da je ε = −1 . koji vodi na jednačine polja (6.11). − ∂ν ∂Aμ ∂ ∂ ν Aμ ( ) (2) Uvrštavanjem izvoda ∂L = 2δ A μ + ε j μ . Opšti izraz za lagranžijan je tada L = α ∂μ A μ ( ) 2 − 1 2 (∂ A )(∂ A ) + ( μ ν μ ν 1 2 − α ) ∂μ Aν ( ∂ν A μ ) − jμ A μ . 4 Rješenje. bez gubitka na opštosti. + Lint = ψ iγ μ ∂μ − m ψ − 1 Fμν F μν − eψγ μψ Aμ 4 L − L0 = α ∂μ A μ ( ∂ν Aν ) − ∂μ Aν ( ∂ν A μ ) .11). Variranjem akcije u odnosu na polje Aμ vodi na Euler-Lagrangeovu jednačinu ∂L ∂L = 0. Pošto pretpostavljamo da su jednačine za polja A μ linearne. ν ∂ ∂ Aμ ( ) u (2) dobijamo δ A μ + 1 ε j μ = ∂ ν α g μ ν ( ∂σ Aσ ) + β ∂ν A μ + γ ∂ μ Aν = (α + γ )∂ μ ( ∂σ Aσ ) + β 2 Zahtjevamo da se ova jednačina slaže sa jednačinom polja A μ − ∂ μ ∂ ν Aν = j μ . Vrijednost ε se može fiksirati koristeći interakcioni član. ∂Aμ (3) (4) ∂L = α 2 g μ ν ( ∂σ Aσ ) + β 2∂ν A μ + γ 2∂ μ Aν . to se. ( ) (7) Poređenjem sa izrazom dobijamo L = LDirac + Le. L treba da sadrži članove drugog reda.

μν ΔΘ int = g μν eψ γ σ ψ ∂σ Λ . Četverovektor energije-impulsa je gauge invarijantan jer se njegova promjena redukuje na površinski integral: ΔPν = ∫ d 3 xΔΘ 0ν = − ∫ d 3 x∂σ ( F 0σ ∂ ν Λ ) = ∫ d 3 x∂i ( E i∂ ν Λ ) = 0 . Pokazati da je četverovektor energije-impulsa ukupnog sistema gauge invarijantan i da su energija i impuls očuvani. A μ − ∂ μ ( ∂ ⋅ A) = eψγ μψ . (3b) To je ostvareno pomoću recepta minimalne veze. Dirac gdje je Θ μν = ψ iγ μ ∂ νψ − g μνψ ( iγ σ ∂σ − m)ψ . = − F μσ ∂ ν Aσ + g μν μν Θ int = g μν eψ γ σ ψ Aσ .m.m. [ ( ) ] (2a) (2b) (2c) s ) ] Lagranžijan (1) i jednačine polja (2) su invarijantne u odnosu na lokalne gauge transformacije (3a) Aμ ( x ) = Aμ ( x ) + ∂μ Λ( x ) . + Lint = ψ iγ μ ∂μ − m ψ − 1 Fμν F μν − eψγ μψ Aμ .VJEŽBA 6. ψ i A μ : ( ) (1) [ γ i( ∂ μ μ + ieAμ − m ψ = 0 . ′ ψ ′( x ) = exp[ − ieΛ ( x ) ]ψ ( x ) . (7) gdje je u zadnjem koraku korišćena jednačina (2c). + Θ int . Kvantna elektrodinamika opisuje interakciju Maxwellovog polja i električnog naboja Diracovog polja preko Diracove struje jμ = eψγ μψ . Dirac μν ΔΘ e. četverodivergenciju od doprinosa tenzoru jačine elektromagnetnog polja možemo pisati kao 35 . Primjenom gauge transformacije (3) dobijamo slijedeće dodatne članove ΔΘ μν = eψ γ μψ ∂ ν Λ − g μν eψ γ σ ψ ∂σ Λ . ψ ′( x ) = exp[ ieΛ( x ) ]ψ ( x ) . 4 Odatle dobijamo slijedeći sistem spregnutih jednačina kretanja za polja ψ . ψ γ μ i ∂μ − ieAμ + m = 0 . = − F μσ ∂ ν ∂σ Λ . Rješenje. Kanonski tenzor energijeimpulsa koji se dobija na osnovu (1) je μν μν Θ μν = Θ μν + Θ e.m. Suma ovih doprinosa se svodi na ΔΘ μν = eψ γ μψ ∂ ν Λ − F μσ ∂ ν ∂σ Λ = (eψ γ μψ + ∂σ F μσ )∂ ν Λ − ∂σ ( F μσ ∂ ν Λ ) = −∂σ ( F μσ ∂ ν Λ ) . (8) Koristeći jednačine polja (2). Izvesti odgovarajuću klasičnu jednačinu kretanja.m. Dirac μν Θ e. 1 4 (4) (5a) (5b) (5c) (6a) (6b) (6c) Fστ F στ . zamjenom parcijalnih izvoda sa "gauge-kovarijantnim" izvodima: ∂μ → Dμ = ∂μ + ieAμ .2 Interakcija Maxwellovog i Diracovog polja Zadatak. Lagranžijan sistema je L = LDirac + Le.

μν ∂ μ Θ Dirac = −∂ ν ( eψγ σψ ) Aσ . Dirac (10) To također vrijedi za simetrizirani tenzor energije-impulsa T μν . Očuvanje energije-impulsa u kombinovanom sistemu slijedi na osnovu sume tri doprinosa μν μν ∂μ Θ μν + ∂μ Θ e.m. 36 .m. + ∂μ Θ int = ∂μ Θ μν = 0 . (9a) (9b) (9c) μν ∂μ Θ e. μν ∂μ Θ int = ∂ ν (eψ γ σ ψ ) Aσ + (eψ γ σ ψ )(∂ ν Aσ ) . = −(eψγ σ ψ )(∂ ν Aσ ) .

) Treći i četvrti član u (3) se mogu kombinovati u 2 2 2 1 1 1 1 1 − ∂ i A j ∂ j Ai + (∂ 0 A 0 ) = ∂ i Ai (∂ j A j ) − A j (∂ j Ai ) − (∂ i Ai ) + (∂ 0 A 0 ) .58). (1) ( ) ( ) ( ) S druge strane. Stanje Φ c je definisano sa ˆ Φ c = Rc Φ T . Prema tome. Rješenje.17) je: r2 r 2 2 2Θ 00 = −2∂ 0 Aσ ∂ 0 Aσ + ∂ ρ Aσ ∂ ρ Aσ = − ∂ 0 A 0 + ∂ 0 A − ∇A 0 + ∂ i A j ∂ i A j .2 Gauge transformacije i pseudofotonska stanja ˆ Zadatak.17) i (7.18) vrijedi: r r r r r r2 2 2Θ′ 00 = E 2 + B 2 = − ∂ 0 A − ∇A 0 + ∇ × A r2 r r r 2 = ∂ 0 A + 2 ∂ 0 A ⋅ ∇A 0 + ∇A 0 + ∂ i A j ∂ i A j − ∂ i A j ∂ j Ai . dva izraza za gustoću energije se slažu do na divergenciju. povezane relacijom ˆ ˆ ˆ Φ c Aμ ( x ) Φ c = Φ T Aμ ( x ) + ∂ μ Λ( x ) Φ T = Φ T Aμ ( x ) Φ T + ∂ μ Λ( x ) . za (7. Za (7. ( ) ( )( ( ) ( ) ) ( ) ) ( ) 2 (2) Razlika je data sa: r r r X ≡ Θ ′ 00 − Θ′ 00 = ∂ 0 A ⋅ ∇A 0 + ∇A 0 ( )( 2 1 1 − ∂ i A j ∂ j Ai + ∂ 0 A 0 .18) za gustoću energije fotonskog polja u Lorentzovom gaugeu međusobno ekvivalentni. Rješenje. (7) 2 2 2 2 2 Član koji ne sadrži trodimenzionalnu divergenciju je ponovo jednak nuli na osnovu Lorentzovog uslova. (4) ( )( ( ) ( )( ) [( ) ] ( ) [( ) ( ) ] [( ) ] ( ) (5) Prvi član predstavlja trodimenzionalnu divergenciju. Pokazati da su očekivane vrijednosti Aμ (x ) za stanja Φ c i Φ T . a drugi član je jednak nuli jer vektorski potencijal u Lorentzovom gaugeu zadovoljava talasnu jednačinu: r (6) ∂ 0∂ 0 − ∇ 2 Aμ = 0 . k ′ L+ L+ ′ + L k k k 37 (2) () ( ) (3) .VJEŽBA 7. data sa (1) (7. gdje je r r r ˆ ˆr ˆr ˆr Rc = 1 + ∫ d 3 k c k L+ + ∫ d 3 k d 3 k ′ c k . Izvesti izraz za funkciju Λ( x ) . Pokazaćemo da se izrazi za Θ 00 i Θ ′ 00 slažu do na divergenciju. [ ] VJEŽBA 7. Pokazati da su izrazi (7. tako da vode na istu ukupnu energiju. 2 2 ( ) (3) Koristeći Lorentzov uslov r r ∂ μ A μ = ∂ 0 A0 + ∇ ⋅ A = 0 prva dva člana u (3) svode se na r r r r r r r r r r r ∂ 0 A ⋅ ∇A 0 + ∇A 0 ⋅ ∇A 0 = ∇ ⋅ ∂ 0 A A 0 − ∂ 0 ∇ ⋅ A A 0 + ∇ ⋅ ∇A 0 A 0 − A 0 ∇ 2 A 0 r r r r = ∇ ⋅ ∂ 0 A A 0 + ∇A 0 A 0 + A 0 ∂ 0 ∂ 0 − ∇ 2 A 0 .1 Gustoća energije fotonskog polja u Lorentzovom gaugeu Zadatak.

Aμ Aμ . suma je proporcionalna četverovektoru impulsa k μ . λ .3 = n + k . Pošto je također L ˆ r [ ][ ] [ k k ] daju doprinos.3 (7) i analogno ˆ ˆ [L . ∑. pri čemu je realna gauge funkcija r r d 3k 1 Λ ( x ) = −i ∫ c k e −ik ⋅ x − c * k e ik ⋅ x . L+ = 0 . jednačina (10) se može napisati kao [( ) () ] Pošto je k 2 = 0 .32).3 ∑ε μ k . L ] = ∫ μ d 3k ′ 2ω k ′ (2π ) 3 3 r ˆr ˆ e −ik ′⋅x ∑ ε μ k ′. L+ k k ˆ ˆ r i A linearne kombinacije operatora stvaranja i kompleksni brojevi jer su i Lk μ ˆ r .3 k ⋅n k ⋅n λ =0 ( ) ( ) ( ) ∫ d 3k 2ω k (2π ) 3 (9) Dakle. jednačina (11) je kompatibilna sa Lorentzovim uslovom ∂ μ Aμ = 0 jer je Λ ( x ) = 0 . A (x)] = − r k e ik ⋅ x 2ω k (2π ) 3 μ λ =0. Dodatni član u (5) je tada − ΦT ΦT r r 1 k μ c k e −ik ⋅ x + c * k e ik ⋅x .26) i kanonske komutacione relacije (7. λ = ε k . Aμ (x ) Φ T .0 + ε k . k [ () ] [ () ] (4) ˆ Da bismo pojednostavili ovaj izraz trebamo komutirati operator Lkr nadesno tako da ˆr djeluje na stanje Φ . λ ) λ r =0. L+ = − k λ =0 ( )[ ] e −ik ⋅ x 2ω k (2π ) 3 ∑ ε μ (k . (r ) (8) Suma po polarizacijama se može prepisati koristeći eksplicitni oblik vektora polarizacije (6. ( )[ ] ( )[ ] (5) Komutatori u (5) se mogu lako izračunati koristeći Fourierov razvoj operatora polja (7. (6. Na osnovu r r r r ˆr ˆ ˆ ˆr ˆ+ a kr′λ . očito da članovi višeg reda u (4) ne poništavanja fotona. (11) 3 2ω k (2π ) k ⋅ n Pošto podintegralna funkcija sadrži faktor k μ . Gauge funkcija (11) ne zavisi od viših članova razvoja (4) sa 38 . Očito je da su komutatori Lkr . Time je dokazana jednačina (1). L+ = a kr′λ . k ⋅n [( ) () ] (10) gradijent po koordinati od neke funkcije Λ(x ) . Treba da izračunamo r r c ˆ ˆ ˆr Aμ (x ) ≡ Φ T 1 + ∫ d 3 k c * k Lkr + L Aμ (x ) 1 + ∫ d 3 k c k L+ + L Φ T . λ a kr′λ . Tada možemo T k ˆ ˆr ˆ ˆr ˆ ˆ koristiti relacije Lkr Φ T = 0 i Φ T L+ = 0 . a k+0 − a kr 3 = −δ (3) k − k ′ ( g λ 0 − g λ 3 ) = −δ (3 ) k − k ′ (δ λ 0 + δ λ 3 ) (6) k [ ] [ + r k ] ( ) ( ) je ˆ ˆ [A (x). L+ Φ T k r ˆ ˆ + Φ T ∫ d 3 k c * k Lkr . Prema tome. ostaje nam r ˆ ˆ ˆ ˆr Φ c Aμ (x ) Φ c = Φ T Aμ ( x ) Φ T + Φ T ∫ d 3 k c k Aμ ( x ).60).i ˆ ˆ ˆ Lkr = a kr 0 − a kr 3 .63) (za k 2 = 0 ) r r r k − n(k ⋅ n ) 1 = ε μ k . Analogno trebamo L+ komutirati nalijevo.

Prema tome. ( ) VJEŽBA 7. Izračunati komutator Aμ (x ). ] Koristeći relaciju kompletnosti (6. ˆ Aμ (1) ∑ λλ μ ν ν ⎥ ∫ (2π )3 2ω k ⎢λ =0 ⎣ ⎦ [ ] ( ) ( )[ − e ik ⋅( x − y ) .3 Opšta komutaciona pravila za elektromagnetno polje ˆ ˆ Zadatak. 2 8π r ⎝ r − t + iε r + t − iε ⎠ (7) tako da je komutatorska funkcija 39 . A ( y )] = −ig μ ν μν [ ] (3) D( x − y ) . A ( y ) = d k 1 ⎡ (− g )ε k . Aν ( y ) slobodnog elektromagnetnog polja u [ ] Lorentzovom gaugeu za proizvoljne prostorno-vremenske tačke x i y. nalazimo da je d ˆ ˆ [A (x). Pošto je polje bezmaseno.4. na osnovu komutacionih relacija za operatore stvaranja i poništavanja fotona (7. A ( y )] = − g ∫ (2πk) 3 1 2ω k μ ν μν 3 [e −ik ⋅( x − y ) ] (2) Ovaj integral je invarijantna Pauli-Jordan-Schwingerova funkcija koju smo uveli u odjeljku 4. ˆ Rješenje. Na osnovu (6) je tada D ( + ) ( x ) = −i 1 1⎛ 1 1 ⎞ + ⎜ ⎟. Pokazati da je taj komutator jednak nuli izvan svjetlosnog konusa. kao što je proizvod tipa Aμ ( x )Aν ( y ) . Uvrštavanjem Fourierovog razvoja (7. pri čemu se na kraju proračuna uzima limes ε → 0 . λ ⎤ e −ik ⋅( x − y ) − e ik ⋅( x − y ) . dobija se 3 3 r r ˆ ( x ).r r koeficijentima c k . t ≡ x0 i k ≡ k = ω k .65) za četiri vektora polarizacije.26) operatora A . Jednačina (3) se može napisati kao D( x ) = D (+ ) (x ) + D (− ) ( x ) = 2 Re D (+ ) ( x ) . (4) Funkcija D(x ) ima jednostavan oblik i u koordinatnom prostoru. naš komutator je dat sa ˆ ˆ [A (x). 8π r 0 r r gdje je r ≡ x . k ′ itd. Takvi članovi dat će doprinos ako se posmatraju gauge ˆ ˆ transformacije složenijih funkcija.32). λ ε k . koristićemo oznaku D( x − y ) umjesto Δ( x − y ) : d 3k 1 d 4k −ik ⋅( x − y ) ik ⋅( x − y ) iD( x − y ) = ∫ e −e =∫ ε (k 0 )δ (k 2 )e −ik ⋅( x − y ) . 3 3 (2π ) 2ω k (2π ) r gdje je k 0 = ω k = k . Fourierov integral u D (+ ) (x ) može se riješiti u polarnim kordinatama: D (+ ) ( x ) = −i ∫ d 3k −i ∞ (5) 1 (6) 1 1 ik ( r − t ) − ik ( r + t ) = − 2 ∫ dk e −e . Da bi se osigurala konvergencija integrala po k ∞ (2π )3 2ω k 1 e −i (ω k t − k ⋅ x ) = rr (2π )2 ∫ dk 0 k 2 − iω k t ikr cos θ e ∫1 d cosθ e 2ω k − [ ] uvodi se faktor odsijecanja exp( − ε k ) .

6. 2π Ovo se.D( x ) = 2 Re D (+ ) ( x ) = − i i 1 1 ⎛ ⎞ + Re⎜ ⎟ 2 4π r ⎝ r − t + iε r + t − iε ⎠ ⎤ 1 1⎡ ε ε =− 2 ⎢ − . Međutim. za m = 0 . Taj način je sadržan u slijedećem pravilu: • Feynmanov propagator u impulsnom prostoru dobija se invertovanjem Fourierove transformacije diferencijalnog operatora sadržanog u lagranžijanu. na osnovu ( ) vakuumske očekivane vrijednosti vremenski uređenog proizvoda operatora polja. postoji jednostavniji način da se Feynmanov propagator izračuna direktno na osnovu lagranžijana teorije. Feynmanov propagator u impulsnom prostoru dobija se invertovanjem: 40 (3) . što odgovara činjenici da se komunikacija između tačaka može ostvariti prenosom elektromagnetnog signala. Zapazite da je u slučaju m ≠ 0 funkcija Δ(x − y ) konačna također i unutar svjetlosnog 2 2 konusa (x − y ) > 0 . našli smo da operatori Aμ ( x ) i Aν ( y ) komutiraju gotovo svugdje. dobijamo multiplikativni operator u impulsnom prostoru D(k ) = k 2 − m 2 . slaže sa rezultatom (4. δ (x ) = lim 2 ε →0 π ε + x 2 tako da je 1 1 D(x ) = − [δ (r − t ) − δ (r + t )] . (10) se može pojednostaviti na 1 (11) ε (t )δ x 2 . (2) r s Ako izvršimo zamjenu ∂ μ → −ik μ i ∂ μ → ik μ . Samo na ( ) svjetlosnom konusu ( x − y ) komutator će biti različit od nule.65): DF (k ) = − g μν / k 2 + iε . 2 2 2 2 ⎥ 4π r ⎣ (r − t ) + ε (r + t ) + ε ⎦ U limesu ε → 0 prepoznajemo jednu od reprezentacija delta funkcije: 1 ε . zato što čestice koje imaju masu mogu putovati brzinama manjim od brzine svjetlosti. Provjerićemo to prvo za slučaj lagranžijana Klein-Gordonovog polja 1 1 1 (1) L = ∂ μ φ ∂ μ φ − m 2φ 2 ≡ φ D ( x )φ . Prema ˆ ˆ tome.168a) za Δ funkciju iz dodatka 4. 4π r D(x ) = − (8) (9) (10) Koristeći identitet δ (x 2 ) = [δ (r − t ) + δ (r + t )]/ (2r ) . DODATAK: Jednostavno pravilo za izvođenje izraza za Feynmanov propagator μν Sistematsko izvođenje rezultata tipa (7. 2 2 2 gdje je diferencijalni operator s r D(x ) = ∂ μ ∂ μ − m 2 . može biti komplikovano za ζ ≠ 1 .

Ako je ζ ≠ 0 rješenje sistema jednačina (10) je A k2 = − ( ) ζ −1 1 1 . Feynmanov propagator za Diracovo polje S F (k ) . ( )( ) 2 je transverzalan u četiri 41 .65) za ζ ≠ 1 .4. može se dobiti na isti način. (7) (8) (9) (10a) (10b) Zahtjevajući da je Dμν (k ) D −1νσ (k ) = gν σ . pretpostavit ćemo da ona ima oblik D −1νσ (k ) = A(k 2 ) g νσ + B (k 2 ) k ν k σ . za ζ = 0 ) matrica Dμν (k ) se ne može invertovati (zato što je determinanta jednaka nuli) i Feynmanov propagator se ne može konstruisati. μν Propagator u tom gaugeu DF (k ) = k μ k ν − g μν k 2 / k 2 + iε μν dimenzije: k μ DF (k ) = 0 . i poredeći koeficijente.2). u literaturi se često koristi i gauge sa ζ → ∞ (Landauov gauge). Da bismo konstruisali inverznu matricu. sa članom koji fiksira gauge: 2 1 1 (5) L = − Fμν F μν − ζ ∂ σ Aσ . ζ (k 2 + iε )2 k 2 + iε (12) Rezultat (12) predstavlja poopštenje formule (7. B k2 = 2 ζ k2 k ( ) ( ) 2 . (4) k − m 2 + iε gdje su polovi pomjereni na uobičajeni način dodavanjem malog negativnog imaginarnog dijela masi da bi se zadovoljio uslov kauzalnosti. Bez gauge-fiksirajućeg člana (tj. U slučaju Maxwellovog lagranžijana (7. Pored Feynmanovog gaugea ( ζ = 1 ). koji smo razmotrili u odjeljku 5. (6) Δ F (k ) = D −1 (k ) = 2 ( ) U impulsnom prostoru je Dμν (k ) = − g μν k 2 + (1 − ζ ) k μ kν . ζ k 2 B(k 2 ) = (ζ − 1)A(k 2 ) . vodi na μν DF (k ) = − g μν ζ −1 k μ kν + . dobijamo uslove − k 2 A(k 2 ) = 1 .1 . 4 2 diferencijalni operator je dat sa s r s r s r Dμν ( x ) = − g μν ∂ σ ∂ σ + ∂ν ∂ μ − ζ ∂ μ ∂ν . (11) što. nakon odgovarajućeg pomjeranja polova.

8. s ′)γ μ iS F ( p + k ) γ ν u ( p. što vodi na: / S fi = (− ie)2 m m 1 (2π )4 δ (4 ) ( p ′ + k ′ − p − k ) 6 E p E p′ 2ω k 2ω k ′ (2π ) * × [u ( p ′. s )e −ip⋅ x 1 2 6 ∫ E p E p′ 2ω k 2ω k ′ (2π ) * × [ε μ (k ′. λ ′)e ik ′⋅ x ε ν (k . σ 1 )e iq1 ⋅ x1 γ μ iS F ( x1 − x 2 ) γ ν u (q 2 . ] (1) Vakuumske očekivane vrijednosti elektronskih i fotonskih operatora redukuju se na po jedan član. S-matrični element je ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ S = 0 b a S (2 ) a + b + 0 fi p′s ′ k ′λ ′ kλ ps =2 (− ie ) 2! 2 ∫d 4 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ x1 d 4 x 2 0 b p′s′ a k ′λ ′ : ψ (− ) ( x1 )γ μ ψ ( x1 )ψ ( x 2 )γ νψ (+ ) ( x 2 ) : ˆ( ˆ ˆ( ˆ ˆ + ˆ+ × : Aμ− ) ( x1 )Aν(+ ) ( x 2 ) + Aμ+ ) ( x1 )Aν(− ) ( x 2 ) : a kλ b ps 0 =2 (− ie )2 2! 4 4 ∫ d x1 d x2 σ 1σ 2 λ1λ2 ∑ ∫ (2π ) d 3 q1 3/ 2 m E q1 ∫ (2π ) d 3 q2 3/ 2 m E q2 ∫ (2π ) (2ω ) 3/ 2 1 d 3 k1 1/ 2 ×∫ (2π ) (2ω 2 ) * × [ε μ (k1 . p′ q = p − k′ p p′ k′ Kao i kod elektron-elektron rasijanja prisutni su i izmjenski i direktni član. Comptonovo rasijanje Kod Comptonovog rasijanja u početnom stanju imamo jedan elektron sa impulsom i spinom p.95c) identični. dok su iste čestice u konačnom stanju karakterizirane sa p ′. λ ′)].1. Za razliku od elektron-elektron rasijanja dva člana se ne pojavljuju zbog (anti)simetrije početnih i konačnih stanja u odnosu na izmjenu identičnih čestica. koji se sada sabiraju sa pozitivnim relativnim predznakom jer fotoni zadovoljavaju Bose statistiku. λ 2 )e −ik ⋅ x + ε μ (k1 . σ 2 )e −iq2 ⋅ x2 2 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ ˆ + ˆ+ 0 b p′s′ a k ′λ ′ : bq+1σ 1 bq2σ 2 a k1λ1 a k 2λ2 : a kλ b ps 0 2 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ + ˆ+ 0 b p′s′ a k ′λ ′ : bq+1σ 1 bq2σ 2 a k1λ1 a k 2λ2 : a kλ b ps 0 . λ1 )e −ik ⋅ x ε ν* (k 2 .s i jedan foton sa impulsom i polarizacijom k . s ) ε μ (k . Umjesto toga oni dolaze od ˆ ˆ proizvoda fotonskih operatora polja Aμ ( x1 ) i Aν (x 2 ) koji se može dekomponovati na dva načina u proizvod operatora stvaranja i poništavanja. Pošto su (8. λ ′)e ik ′⋅ x ]. λ . s ′)e ip′⋅ x γ μ iS F (x1 − x 2 ) γ ν u ( p. λ ) + u ( p ′. λ 2 )e ik ⋅ x 3/ 2 1/ 2 1 1 2 1 1 2 d 3k2 u (q1 . k k′ q= p+k p k 42 . s ) ε μ (k ′.95b) i (8. λ )e −ik ⋅ x + ε μ (k . (2) 1 1 2 1 2 2 Integriranje u (2) se može izvršiti koristeći Feynmannov propagator za elektrone u impulsnom prostoru: S F (q ) = 1 / ( p − m + iε ) . λ1 )e ik ⋅ x ε ν (k 2 . tako da je S-matrični element za Comptonovo rasijanje: S fi = (− ie )2 d 4 x d 4 x m m 1 u ( p ′. λ ′ . Odgovarajući Feynmanovi dijagrami su prikazani na priloženoj slici. s ′)γ μ iS F ( p − k ′) γ ν u ( p. λ ′)ε ν (k . λ )ε ν* (k ′. s ′ i k ′. λ )e −ik ⋅ x ε ν* (k ′.

a preostaju članovi sa delta funkcijom. uvrstili odgovarajuće operatore polja ψ (+ ) ˆ za upadne i ψ (− ) za rasijane elektrone. s1 ′ ′ ′ ′ i p 2 . σ 3 ) eiq3 ⋅ x2 γ ν u ( q4 . σ 2 ) e −iq2 ⋅ x1 u ( q3 . s1 i p2 . Mollerovo (elektron-elektron) rasijanje / Razmotrimo proces u kome se dva elektrona sa početnim impulsima i spinovima p1 . Vakuumska očekivana vrijednost operatora stvaranja i poništavanja se izračunava tako ˆ ˆ što se operatori b + komutiraju nalijevo. Takav proces se naziva Møllerovo rasijanje. u skladu sa slikom 8. Uzimajući u obzir r r r 3 ( 3) r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ+ ˆ ′ relacije: bp1′s1′ bq+1σ1 = −bq+1σ1 bp1′s1′ + δ s1′σ1δ ( p1 − q1 ) . s2 . Koristeći razvoj po ravnim talasima (8. To je ilustrovano na slijedećoj slici: 43 . bq4σ 4 bp1s1 = −bp1s1 bq4σ 4 + δ s1σ 4 δ ( ) ( p1 − q4 ) . (3) ˆ ˆ ˆ ˆ Antikomutiranjem operatora b i b + . postoje četiri načina da se vanjske fermionske linije Feynmanovih dijagrama pridruže stanjima rasijanih čestica.2.2.8. koji daju: ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ 0 b b :b + b b + b :b + b + 0 r r r r r r r r 3 3 3 ′ ′ = −δ s2′ σ1δ ( p2 − q1 ) δ s1′σ 3 δ ( ) ( p1 − q3 ) δ s1σ 2 δ ( ) ( p1 − q2 ) δ s2σ 4 δ ( ) ( p2 − q4 ) r r r r r r r r 3 3 3 3 ′ ′ + δ s2′ σ1δ ( ) ( p2 − q1 ) δ s1′σ 3 δ ( ) ( p1 − q3 ) δ s2σ 2 δ ( ) ( p2 − q2 ) δ s1σ 4 δ ( ) ( p1 − q4 ) r r r r r r r r 3 3 3 3 ′ ′ + δ s2′ σ 3 δ ( ) ( p2 − q3 ) δ s1σ 2 δ ( ) ( p1 − q2 ) δ s2σ 4 δ ( ) ( p2 − q4 ) δ s1′σ1δ ( ) ( p1 − q1 ) r r r r r r r r 3 3 3 3 ′ ′ − δ s2′ σ 3 δ ( ) ( p2 − q3 ) δ s2σ 2 δ ( ) ( p2 − q2 ) δ s1′σ1δ ( ) ( p1 − q1 ) δ s1σ 4 δ ( ) ( p1 − q4 ) . ( 3) ′ ′ p2 s2 ′ ′ p1s1 q1σ 1 q2σ 2 q3σ 3 q4σ 4 p1s1 p2 s2 (4) Dakle.95d) S-matrični element za taj proces drugoga reda je dat sa 2 ˆ b S (2 ) b + b + 0 = (− ie ) d 4 x d 4 x 0 b b ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ S fi = 0 b p2 s2 p1′s1′ ′ ′ ′ ′ p1s1 p2 s 2 1 2 p ′ s′ p1s1 2 2 2! ∫ ˆ ˆ ˆ ˆν ˆ ˆ ˆ ˆ × : ψ (− ) ( x )γ ψ (+ ) ( x )ψ (− ) ( x )γ ψ (+ ) ( x ) : A μ ( x )A ( x ) b + b + 0 . s 2 rasijavaju u konačno stanje sa p1 . dobijamo članove tipa 0 b + = 0 i b 0 = 0 . a operatori b nadesno.90) dobijamo S fi ( −ie ) = 2! 2 4 4 ∫ d x1 d x2 ∑ ∫ 2π σσ σ σ ( ) 1 2 3 4 d 3q1 3/ 2 m Eq1 ∫ ( 2π ) d 3q2 3/ 2 m Eq2 ∫ ( 2π ) d 3 q3 3/ 2 m Eq3 ∫ ( 2π ) d 3q4 3/ 2 m Eq4 (2) × u ( q1 . (1) 1 μ 1 2 ν 2 1 2 p1s1 p2 s 2 ˆ U jednačini (1) smo. σ 4 ) e− iq4 ⋅ x2 μν ˆ+ ˆ+ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ × iDF ( x1 − x2 ) 0 bp2′ s2′ bp1′s1′ :bq+1σ1 bq2σ 2 bq+3σ 3 bq4σ 4 :bp1s1 bp2 s2 0 . σ 1 ) eiq1 ⋅x1γ μ u ( q2 . dobija se: ˆ 0b ′ ′ p2 s2 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ+ bp1′s1′ :bq+1σ1 bq2σ 2 bq+3σ 3 bq4σ 4 :bp1s1 bp2 s2 0 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ+ = − 0 bp2′ s2′ bp1′s1′ bq+1σ1 bq+3σ 3 bq2σ 2 bq4σ 4 bp1s1 bp2 s2 0 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ ˆ+ = − 0 bp2′ s2′ bq+1σ1 bp1′s1′ bq+3σ 3 bq2σ 2 bp1s1 bq4σ 4 bp2 s2 0 r r 3 ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ+ + 0 bp2′ s2′ bq+1σ1 bp1′s1′ bq+3σ 3 bq2σ 2 bp2 s2 0 δ s1σ 4 δ ( ) ( p1 − q4 ) r r 3 ˆ ˆ ˆ ˆ+ ˆ ˆ+ ′ + 0 bp2′ s2′ bq+3σ 3 bq2σ 2 bp1s1 bq4σ 4 bp2 s2 0 δ s1′σ1δ ( ) ( p1 − q1 ) r r r r 3 3 ˆ ˆ ˆ ˆ+ ′ − 0 bp2′ s2′ bq+3σ 3 bq2σ 2 bp2 s2 0 δ s1′σ1δ ( ) ( p1 − q1 ) δ s1σ 4 δ ( ) ( p1 − q4 ) . Prema jednačini (8.

s 2 )γ μ u ( p 2 . x1 p2 ν . s1 )γ ν u ( p 2 . s1 ) = 0 i / ′ ′ /′ u ( p1 . 44 . Rezultat (5) se pojednostavljuje prelaskom na impulsni prostor. s1 ) [ m E p1 m E p2 m E p1′ m μν iD F ( x1 − x 2 ) E p2 ′ −e ′ i ( p 2 − p1 )⋅ x2 e ′ i ( p1 − p 2 )⋅ x1 ′ ′ ′ ′ u ( p 2 . s 2 ) u ( p1 . s 2 )γ μ u ( p 2 . gauge zavisni član mora biti jednak nuli zbog zakona očuvanja elektromagnetne struje prelaza sa kojom se množi propagator. Konačno. x1 p2 p2 ν . s1 ) . Tako se poništi permutacioni faktor 1/2! u (2). s1 ) μν ′ ′ ′ ′ ′ − u ( p 2 . x1 p2 ν . Naravno. s 2 ) := S dir + S izm . 4 d 4q μν e −iq⋅( x1 − x2 )iDF (q ) (7) U obadva slučaja zadovoljen je zakon očuvanja energije i impulsa u procesu rasijanja. s 2 )γ μ u ( p1 . s 2 )]. s1 )( p1 − m ) = 0 . 1 2 1 2 (8) Fotonski propagator u impulsnom prostoru i u kovarijantnom gaugeu je μν DF (q ) = − ζ − 1 q μ qν g μν + ζ q 2 + iε q 2 + iε ( ) 2 . s1 ) iDF ( p1 − p 2 ) u ( p1 . x2 + μ . fi fi ] (5) Ovaj izraz se sastoji od direktnog i izmjenskog dijagrama koji se sabiraju sa negativnim relativnim predznakom (Fermi-Diracova statistika). s 2 ) iDF ( p1 − p1 ) u ( p1 . (9) Gauge zavisni član ne doprinosi S-matrici zato što on vodi na spinorski proizvod oblika ′ ′ /′ / u ( p1 . x2 _ μ . x2 _ μ . s1 )γ ν u ( p1 . što je jednako nuli jer je ( p1 − m )u ( p1 . S-matrični element je dat sa: S fi = (− ie )2 m m m m (2π )4 δ (4 ) ( p ′ + p ′ − p − p ) 1 2 1 2 (2π )6 E p E p E p′ E p′ μν ′ ′ ′ ′ ′ × [u ( p 2 . (4 ) μν Analogno se za izmjenski član dobija i ( p′ − p )⋅ x i ( p′ − p )⋅ x 4 4 ∫ d x1 d x2 e 2 1 2 e 1 2 1 ∫ 4 (2π ) μν ′ ′ ′ = (2π ) δ (4 ) ( p1 − p 2 + p 2 − p1 )iDF ( p1 − p 2 ) . s 2 )γ μ u ( p1 . s1 )γ ν u ( p1 . x1 p1 p1 ν . tako da je njihov doprinos jednak. Konačni rezultat za S-matrični element je: S fi (− ie )2 d 4 x d 4 x = (2π )6 ∫ 1 2 ′ ′ ′ ′ ′ × e i ( p2 − p2 )⋅ x2 e i ( p1′ − p1 )⋅ x1 u ( p 2 . s1 )γ ν u ( p 2 . Fourierov integral za direktni član daje: i ( p ′ − p )⋅ x i ( p ′ − p )⋅ x 4 4 ∫ d x1 d x2 e 2 2 2 e 1 1 1 ∫ d 4 q −iq⋅( x1 − x2 ) μν d 4 q i ( p1′ − p1 −q )⋅ x1 e iDF (q ) = ∫ d 4 x1 ∫ e (2π )4 (2π )4 4 (6) × iDF (q )(2π ) δ μν 4 (4 ) ′ ( p ′2 − p 2 + q ) = (2π ) δ ( p1′ − p1 + p 2 − p 2 ) iDF ( p1′ − p1 ) .′ p2 ′ p1 ′ p1 ′ p2 ′ p2 ′ p1 ′ p1 ′ p2 μ . s1 )( p1 − p1 )u ( p1 . s1 ) u ( p1 . x2 p1 p1 Podintegralne funkcije u (2) dolaze u parovima koji se razlikuju samo po izmjeni redoslijeda varijabli x1 i x2 .

Pogledajmo npr. Dva osnovna Feynmanova dijagrama koja opisuju taj proces u drugom redu računa perturbacije predstavljena su na slici 1. Pošto takav dijagram ima tri verteksa. U ovom odjeljku diskutovat ćemo renormalizaciju u najnižem netrivijalnom redu perturbacije. Sin-Itoro Tomonaga. Renormalizacija Do sada smo procese rasijanja proračunavali u drugom redu teorije perturbacije. Savladavanje tih teškoća predstavljalo je jedan od osnovnih problema pri razvoju kvantne teorije polja. to se tom zamjenom 45 . tako da bi slijedeći članovi razvoja davali samo malu popravku.8. Rješenje je nađeno u proceduri koja je nazvana renormalizacija. Pokazuje se da matrični elementi koji odgovaraju nekim od tih dijagrama sadrže divergentne integrale. Ovdje nas interesuju procesi višega reda. postoje i drugi dijagrami sa 4 verteksa. dijagramom korekcije verteksa (slika 3a). Slika 1. Elektronpozitron rasijanje u drugom redu Već znamo kako bismo izračunali S-matricu za taj proces (to ostavljamo za vježbu). Da bi neka teorija bila zadovoljavajuća trebali bismo biti u stanju da izračunamo i doprinose višeg reda. neke od tih “malih korekcija” postaju beskonačno velike.8. Takvi “divergentni” dijagrami mogu se dobiti ako se bilo koji verteks dijagrama drugoga reda sa slike 1 zamijeni sa tzv. jedan od Feynmanovih dijagrama toga procesa u četvrtom redu računa perturbacije predstavljen je na slici 2. Julian Schwinger i Richard P. Npr. Slika 2. koji uključuje i razvoj metoda renormalizacije. pokazuje se da se pri proračunu tih popravki višega reda pojavljuju neočekivane teškoće. Ima ukupno 18 takvih dijagrama četvrtoga reda (10 povezanih i 8 nepovezanih). proces elektron-pozitron rasijanja. Elektronpozitron rasijanje u četvrtom redu Doprinos toga dijagrama S-matrici je reda veličine e 4 . Feynman su podijelili Nobelovu nagradu za fiziku 1965. Za svoj fundamentalni doprinos kvantnoj elektrodinamici.. godine. Naime. Pored ovoga. Međutim. To je i bilo logično jer je konstanta veze u kvantnoj elektrodinamici mala ( α = e 2 / 4π ≈ 1 / 137 ).

F. tako da na kraju proračuna trebamo 2 W. a za dijagram polarizacije vakuuma kvadratična divergencija ( d 4 k / k 2 ). tj. Villars. μ μν F 1 F ν F 1 (1) Da je integral po d 4 k divergentan zaključujemo na osnovu toga što nazivnik podintegralnog izraza sadrži samo k na treći stepen ( k 2 iz fotonskog propagatora i k iz elektronskog propagatora). Najjača (kvadratična) divergencija se javlja za polarizaciju vakuuma. ⎟ ⎝ ⎠ (2) gdje je Z 3 renormalizaciona konstanta. tj. uslova da zamjena Aμ (q ) → Aμ (q ) + q μ Λ (q ) ne mijenja konačni rezultat za S-matrični element.dobija dijagram četvrtoga reda. Pokažimo sada kako se mogu ukloniti te divergencije primjenom renormalizacije. 46 . Pauli. Slika 3a Korekcij a Slika 3b Vlastita energija elektrona Slika 3c Polarizacij a Pogledajmo na primjeru vlastite energije elektrona kako se pojavljuju te divergencije. Drugi tip “divergentnog” dijagrama dobija se zamjenom bilo koje fermionske linije sa dijagramom vlastite energije elektrona sa slike 3b. Rezultat (2) je dobijen na osnovu zahtjeva da divergentni integral koji odgovara dijagramu sa slike 3c konvergira. Prema Feynmanovim pravilima u impulsnom prostoru. Bez ulaženja u detalje izvođenja. pri čemu M predstavlja parametar odsijecanja (cutoff-a). navest ćemo da se korištenjem metoda regularizacije Pauli-Villarsa 2 . 434 (1934). Mod. 21. divergencija može ukloniti tako što se goli naboj e zamijeni renormalizovanim nabojem e R po formuli: ⎛ α M2 ⎞ 2 2 e 2 → e R ≡ Z 3 e 2 ≈ ⎜1 − ⎜ 3π ln m 2 ⎟e . Fizikalne opservable ne smiju zavisiti od toga parametra. a M parametar regularizacije. dok se treći tip dobija zamjenom bilo koje fotonske linije sa dijagramom polarizacije vakuuma (slika 3c). zamjeni izlazne elektronske linije u procesu elektron-pozitron rasijanja drugoga reda (slika 1) sa dijagramom vlastite energije elektrona (slika 3b) odgovara zamjena: ′ ′ u ( p1 ) → u ( p1 )∫ (2π ) d 4k 4 (− ieγ )S ( p ′ − k )iD (k )(− ieγ )S ( p ′ ) . Rev. Phys. za dijagram koji odgovara kreiranju virtualnog para elektron-pozitron. Za dijagram korekcije verteksa dobija se logaritamska divergencija ( d 4 k / k 4 ). Ona se može ukloniti tako što se pođe od uslova kalibracione (gauge) invarijantnosti. tako da pri k → ∞ vrijedi ∫ d 4 k / k 3 → ∞ (linearna divergencija).

R. Rev. 3 Mjerenje energetskog cijepanja 2s i 2p stanja vodonikovog atoma: W.uzeti da M → ∞ . C. Smatrični element koji sadrži renormalizovanu masu m R je fizikalna opservabilna masa. 72. Wardovog identiteta koji povezuje doprinose dijagrama korekcije verteksa i vlastite energije elektrona. U eksperimentu se zapaža naboj eR i konačni rezultat ne zavisi od Z 3 i e. Divergencija povezana sa korekcijom verteksa se uklanja uvođenjem renormalizacione konstante Z 1 . E. To je posljedica tzv. Renormalizacijom mase elektrona [jednačina (3)] i njegovog naboja [jednačina ˆ (2). tj. Lambov pomak 3 ). Može se pokazati da je Z1 = Z 2 . odnosno (4)] uspjeli smo ukloniti divergencije koje se pojavljuju u S (4 ) . Noviji eksperimentalni rezultati se slažu sa teorijskim predviđanjima sa relativnom tačnošću 10-15. Divergencija za dijagram vlastite energije elektrona može se ukloniti renormalizacijom mase. 47 . 241 (1947). kao ni od tipa renormalizacije (načina odsijecanja i parametra M). (4) Renormalizacione konstante vlastite energije elektrona i korekcije verteksa su se poništile. Dobijeni rezultati se slažu sa eksperimentalnim rezultatima za energetski pomak atomskih nivoa (tzv. (3) Veličine m i δm odvojeno nemaju fizikalnog značaja i mogu biti divergentne. Retherford. Dakle. potrebno je uvesti i odgovarajuću renormalizacionu konstantu za naboj koju ćemo označiti sa Z 2 . Phys. Napomenimo da se neophodnost renormalizacije mase javlja još u klasičnoj elektrodinamici. Pri proračunima se jednostavno koristi naboj e R i pri tome se ne pojavljuju nikakve divergencije. da je uvedeni koncept renormalizacije dovoljan da se dobiju rezultati za sve te više redove. Da bi se u potpunosti uklonila divergencija povezana sa vlastitom energijom elektrona. Goli naboj e nije opservabla jer se interakcija elektrona i fotonskog polja ne može isključiti. Renormalizacija naboja koja uključuje sve divergentne dijagrame sa slike 3 svodi se na: e → eR ≡ Z1−1Z 2 e Z 3 = e Z 3 . što znači da je renormalizacija naboja uzrokovana samo polarizacijom vakuuma. tj. Prirodno je postaviti pitanje šta se dešava za još više redove računa perturbacije. zamjenom gole mase m sa renormalizovanom masom m R : m → m R ≡ m + δm . Lamb. Pokazuje se da se ne pojavljuju novi problemi. kao i za anomalni magnetni moment elektrona. Jedino je potrebno izvršiti dodatne numeričke proračune. Zamjenom e → eR = e Z 3 u Diracovoj jednačini uklanja se ta divergencija. rezultat (2) sadrži logaritamsku divergenciju.

9. REDUKCIONI FORMALIZAM

U prethodnom poglavlju razmotrili smo interakciju kvantnih polja i uveli Smatrični formalizam. Tom problemu ćemo u ovom poglavlju pristupiti na nešto strožiji način pomoću tzv. redukcionog ili Lehmann-Symanzik-Zimmermannovog 4 (LSZ) formalizma. Napomenimo da se još strožija formulacija toga problema daje u okviru aksiomatske ili konstruktivne kvantne teorije polja, matematički konzistentnog formalizma koji polazi od malog broja jasno formulisanih postulata (ta teorija je previše komplikovana da bi se izlagala u okviru redovnog studija). Redukcioni formalizam formuliše se u Heisenbergovoj slici, u kojoj je dinamika određena operatorima polja, a vektori stanja su vremenski nezavisni. Postuliraju se slijedeće kanonske komutacione relacije (za najjednostavniji slučaj skalarnog polja): r r & ⎡φ ( x ), φ ( y )⎤ ˆ ˆ = iδ (3 ) ( x − y ) , (9.1) ⎢ ⎥ x0 = y0 ⎣ ⎦ dok su svi ostali komutatori (za x0 = y 0 ) jednaki nuli. Za razliku od slobodnih polja, ove komutacione relacije, u opštem slučaju, ne vrijede za x0 ≠ y 0 . Komutacione relacije operatora polja i operatora impulsa-energije, koji je generator infinitezimalnih prostornih i vremenskih translacija, i dalje imaju oblik: ˆ ˆ ˆ (9.2) P μ , φ ( x ) = − i∂ μ φ ( x ) ,

[

]

tako da je ˆ ˆ ˆ ˆ φ (x ) = e iP⋅xφ (0)e −iP⋅ x .

(9.3)

Slijedeći korak je da se uvedu tzv. in i out polja. Pretpostavi se da se u asimptotskim područjima ( x0 → ±∞ ) Fockov prostor može konstruisati i da su kvantna polja asimptotski slobodna: r r r ˆ r r r ˆr ˆp (9.4) φ in/out ( x , t ) = ∫ d 3 p a p ,in/out u p ( x , t ) + a + ,in/out u * ( x , t ) . p

[

]

Tada je n-čestično in-stanje u Fockovom prostoru dato sa: r r r r ˆp ˆp p1 ,K p n ; in = a +1 ,in L a +n ,in 0 . S-matrični element za prelaz iz n-čestičnog in-stanja u m-čestično out-stanje je: r r r r S fi = q1 , K, q m ; out p1 , K p n ; in . S-operator koji povezuje in i out operatore, ˆ ˆ ˆ ˆ φ ( x ) = S −1φ (x )S ,
out in

(9.5) (9.6) (9.7)

treba biti unitaran: ˆ ˆ S +S = Ι .

(9.8) Da bi se osiguralo važenje (9.7) i (9.8) uvodi se postulat asimptotske kompletnosti, po kome su Hilbertovi prostori in i out stanja jednaki. Ovo nije trivijalan postulat jer se u opštem slučaju (npr. pri pojavi stabilnih vezanih stanja) struktura Hilbertovog prostora modifikuje. Tako definisani S-operator povezuje in i out stanja: r r r ˆ r p1 ,K p n ; in = S p1 ,K p n ; out , (9.9) a S-matrični element se može pomoću S-operatora napisati na dva načina:
4

H. Lehmann, K. Symanzik, W. Zimmermann, Nuovo Cimento 1, 205 (1955). 48

r r r r r r ˆ r ˆ r S fi = q1 ,K, q m ; in S p1 ,K p n ; in = q1 , K, q m ; out S p1 ,K p n ; out . Postulira se i da je vakuumsko stanje stabilno i jedinstveno: ˆ ˆ 0 = 0; in = 0; out = S 0 = S −1 0 .

(9.10) (9.11)

Ovaj uvjet stabilnosti vrijedi i za jednočestična stanja jer za njih nema interakcije. Pored ˆ toga, S-operator treba da komutira sa generatorima transformacija simetrije Q :
ˆ [Sˆ, Q] = 0 ,

(9.12)

ˆ slobodnim operatorima polja φ in/out ( x ) pomoću Yang-Feldmanovih relacija: 5
ˆ ˆ j φ ( x ) = φ in ( x ) − ∫ d 4 x ′Δ R (x − x ′) ˆ( x ′) , ˆ ˆ j φ ( x ) = φ out ( x ) − ∫ d 4 x ′Δ A ( x − x ′) ˆ( x ′) ,

tako da osobine simetrije ostanu očuvane. Npr., za translacije i Lorentzove transformacije treba da vrijedi: ˆ ˆˆ ˆ USU −1 = S , (9.13) ˆ gdje je U unitarni operator Poincaréove transformacije koji zavisi od 10 parametara. Da bi se izračunale fizikalno relevantne veličine potrebno je znati neke ˆ informacije o Heisenbergovom operatoru polja φ (x ) . U kontekstu aksiomatske kvantne ˆ teorije polja φ ( x ) se naziva interpolirajuće polje. Ono je povezano sa asimptotski

(9.14a,b)

gdje su Δ R i Δ A retardirani i advansirani propagator, respektivno. Uvode se pojmovi slabe i jake kovergencije operatora. Slaba konvergencija znači da samo matrični elementi, a ne i operatori polja, konvergiraju. Postulira se: ˆ ˆ ˆ ˆ (9.15a,b) lim b φ ( x ) a = Z b φ (x ) a , lim b φ ( x ) a = Z b φ (x ) a ,
x0 → −∞
in

x0 → ∞

out

gdje je Z renormalizaciona konstanta. Njeno fizikalno značenje je da opisuje amplitudu ˆ vjerovatnoće da operator φ (x ) stvara jednočestično stanje 1 kada se primijeni na ˆ ˆ ˆ vakuum: 1 φ ( x ) 0 = Z 1 φ (x ) 0 . Uslijed interakcije, operator φ (x ) može također da
in

kreira višečestična stanja, tako da vrijednost konstante Z može biti redukovana u poređenju sa Z = 1 , tj. može biti: 0 ≤ Z < 1 . Pri analizi komutacionih relacija operatora slobodnih polja uveli smo Pauliˆ ˆ Jordanovu funkciju Δ ( x − y ) = −i φ ( x ), φ ( y ) (vidjeti odjeljke 4.4-4.6). Za polja sa

[

]

interakcijama nema takvih egzaktnih rješenja. Ipak, pokazuje se da se egzaktne funkcije mogu predstaviti kao superpozicija odgovarajućih slobodnih funkcija sa različitim masama, pomnoženih sa spektralnom gustoćom raspodjele. Ta gustoća raspodjele se, u opštem slučaju, ne može egzaktno izračunati, ali se na osnovu nje mogu izvući neki zaključci o renormalizacionoj konstanti. Uvodi se Wightmanova funkcija 6 , koja za slobodno skalarno polje mase m = s ima oblik:

ˆ ˆ W (x − y ) = 0 φ (x )φ ( y ) 0 = ∫ dsρ (s ) i Δ(+ ) ( x − y; s ) .
0

(9.16)

5 6

C. N. Yang, D. Feldman, Phys. Rev. 79, 972 (1950). A. S. Wightman, Phys. Rev. 101, 860 (1956). 49

Relacija ovoga tipa se naziva Lehman-Källénova spektralna reprezentacija. Na slici 9.1 predstavljen je primjer spektralne gustoće raspodjele za skalarno kvantno polje koje opisuje česticu mase m. Diskretno jednočestično stanje daje doprinos za s = m 2 . Prag za stvaranje para je s = 4m 2 (tu počinje kontinuum dvočestičnog stanja). U kontinuumu se pojavljuje rezonanca mr2 .

ρ

Slika 9.1

m2

4 m2

mr2

s

Pravilo suma, ∫ dsρ (s ) = 1 , vodi na ograničenje za renormalizacionu konstantu:
0

1= Z +

4m

∫ dsρ (s ) .
2

(9.17)

Za egzaktni Feynmanov propagator dobija se:

Δ ′F ( p ) = ZΔ F ( p, m 2 ) +

4m

∫ dsρ (s ) i Δ ( p, s ) ,
F
2

Z = lim 2 ( p 2 − m 2 )Δ ′F ( p ) . 2
p →m

(9.18)

Dakle, renormalizaciona konstanta se može dobiti kao reziduum jednočestičnog pola egzaktnog Feynmanovog propagatora. Bez ulaženja u detalje izvođenja, predstavit ćemo LSZ redukcionu formulu koja daje vezu S-matrice (9.6) i n-čestične (n-tačkaste) Greenove funkcije koja je definisana formulom: ˆ ˆ G (n ) (x ,K, x ) = 0 T φ ( x )Lφ ( x ) 0 . (9.19)
1 n

(

1

n

)

r ˆp Ta veza se može dobiti u tri koraka. Prvo se jedan operator stvaranja a +1 ;in izdvoji iz ˆ ˆ početnog stanja. Zatim se on izrazi preko asimptotskih operatora polja φ ( x ) i φ (x ) .
in

out

Konačno se, koristeći asimptotske uslove, izvrši prelaz na operator polja sa ˆ interakcijama φ (x ) . Ta procedura se ponavlja sukcesivno za sve čestice koje su prisutne u početnom stanju i analogno za sve čestice u konačnom stanju, dok se konačno ne dobije vakuumska očekivana vrijednost za proizvode operatora polja. Kao rezultat (za čestice sa spinom nula) dobija se slijedeća LSZ redukciona formula:
⎛ i ⎞ 4 4 4 4 * * 2 r r S fi = ⎜ ⎟ ∫ d y1 K d ym d x1 K d xnuq1 ( y1 )L uqm ( ym ) y1 + m L ⎝ Z⎠ 2 2 ˆ ˆ r r × 0 T φ ( x1 )Lφ ( ym ) 0 u p1 ( x1 )L u pn ( xn ) . x1 + m L xn + m
n+m

(

) (

ym

+ m2

)

(

) (

) (

)

(9.20)

Dakle, problem nalaženja S-matričnog elementa za proces koji uključuje n bozona u početnom stanju i m bozona u konačnom stanju je redukovan je na određivanje (n + m) -čestične Greenove funkcije G (n+ m ) (x1 ,K, y m ) . Ta Greenova funkcija ne uključuje informacije o početnim i konačnim česticama (njihovim impulsima itd.). Te informacije se dobijaju primjenom Klein-Gordonovih operatora i projektovanjem na
50

22) nam kaže da je Smatrični element (višestruki) reziduum odgovarajuće višečestične Greenove funkcije (u impulsnom prostoru). ostaje problem kako da se izračuna funkcija G (n ) ( x1 . ⎟ ⎜ ⎢ ⎠⎥ ⎝ −∞ ⎣ ⎦ (9.y1 y2 K ym ravne talase.2. − pn ) . t ) = U + (t )φ ( x . U prethodnom poglavlju smo vidjeli da je jedan od načina kako se to može ostvariti pomoću teorije perturbacije. π ( x . Pošto su vanjske čestice po definiciji slobodne. qm . G 9. Dakle. x n ) . t )U (t ) . K .20) se naziva “amputacija” vanjskih bozonskih linija. i uvodeći odgovarajući faktor normiranja N.24) 51 . t ) = U + (t )π ( x . da bismo dobili S-matrični element koji je različit od nule. ] −1 / 2 . Međutim. K . Definišemo n-čestičnu Greenovu funkciju u impulsnom x1 x2 K xn prostoru pomoću Fourierove transformacije: ˆ ˆ (9. Operatori polja i njima kanonski konjugovanih polja mogu se povezati sa odgovarajućim asimptotskim poljima ˆ pomoću vremenski zavisnog unitarnog operatora U (t ) koji je analogan Dysonovom operatoru vremenske evolucije: r r ˆ ˆ r ˆ r ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ (9. t )U (t ) . Prema tome. in in ˆ ˆ ˆ Razdvajajući totalni hamiltonijan na slobodni dio i interakciju: H = H 0 + H 1 . Impulsi početnih i konačnih čestica se uzimaju u obzir sa suprotnim predznacima. mogu se napisati i na jeziku Greenovih funkcija.20) se simbolički može predstaviti pomoću šeme sa slike 9. jednačina (9. Veliki centralni krug predstavlja (n + m) -čestičnu Greenovu funkciju. tako da su spomenuti multiplikatori jednaki nuli. x n ) = N 0 T ⎢φ in ( x1 )Lφ in (x n ) exp⎜ − i ∫ dτH 1 (τ )⎟⎥ 0 . ( ) Tada redukciona formula u impulsnom prostoru poprima oblik: ⎛ −i ⎞ S fi = ⎜ ⎟ ⎝Z⎠ 2 1 n+m 2 N q1 L N qm N p1 L N pn ( q12 − m 2 )L ( qm − m 2 ) 2 n 2 × ( p − m )L ( p − m 2 )G (9. Funkcija G (n + m ) je pomnožena sa faktorima tipa p 2 − m 2 . k n ) = ∫ d 4 x1 L d 4 x n e i (k1 ⋅ x1 +L+ kn ⋅ xn ) 0 T φ ( x1 )Lφ ( x n ) 0 .21) G (n ) (k1 . dok križići na vanjskim Slika bozonskim linijama označavaju Klein-Gordonove operatore. Greenova funkcija G (n + m ) mora imati pol prvog reda na masenoj površini impulsa čestice.23) φ ( x .K . − p1 . za n-čestičnu Greenovu funkciju se dobija: ⎡ ⎞⎤ ⎛ ∞ ˆ ˆ G (n ) ( x1 . Sva izvedena pravila.2 Pošto je Klein-Gordonov diferencijalni operator jednak inverznom bozonskom propagatoru. uključujući i Feynmanova.K . LSZ redukciona formula na elegantan način povezuje S-matrični element i višečestičnu Greenovu funkciju. Drugim riječima.22) ( n+ m) 3 gdje su faktori normiranja N p = (2π ) 2ω p [ ( q1 . njegovo djelovanje u (9. K . one zadovoljavaju uslov p 2 = m 2 (kaže se da su na masenoj površini). S-matrični element je direktno povezan sa višečestičnom Greenovom funkcijom u impulsnom prostoru. Jednačina (9.

Ograničili smo se na kontinuirane transformacije koje smo konstruisali polazeći od infinitezimalnih transformacija. t ′) = (− x . ˆ simetrija u odnosu na prostornu inverziju je narušena u slabim interakcijama. Teorije slobodnih polja su invarijantne u odnosu na te transformacije. Za čestice sa η P = +1 ( η P = −1 ) kažemo da imaju pozitivnu (negativnu) unutrašnju parnost i nazivamo ih skalarnim (pseudoskalarnim). t ) . a operator gustoće struje Klein-Gordonovog polja se transformiše kao: r ˆj r ˆ Pˆ μ ( x .. Za kvantna polja uvodi se unitarni operator parnosti P i polja se transformišu po zakonu: r * ˆ ˆ r ˆˆ r ˆ ˆˆ r ˆ (10. neke od tih simetrija mogu biti narušene u prisustvu interakcija.2) $ gdje je η P fazni faktor.1) Za slobodno klasično skalarno polje zahtjev za invarijantnošću teorije u odnosu na (10. a posebno ćemo se zadržati na CPT teoremu. t ) . [ ] 52 . t )P −1 = η Pφ + (− x . ˆ Navedimo sada neke od osobina operatora P za slobodno naelektrisano KleinGordonovo polje. Unutrašnja parnost date čestice ima smisla samo u prisustvu interakcija i određuje se eksperimentalno. Operator ukupnog naboja Q je ˆ ˆ invarijantan u odnosu na prostornu inverziju: P. dok je T simetrija narušena pri raspadu K 0 / K 0 mezona. ˆ Za neutralno polje je operator φ unitaran tako da je faktor η P realan i jednak ± 1 . t ) . t ) .5) (10. Q = 0 . konjugaciju naboja C i inverziju ˆ vremena T . Međutim. (10.6) ˆ Dakle. Ovdje ćemo analizirati tri tipa takvih simetrija koje su od ˆ ˆ fundamentalne važnosti: prostornu inverziju P . Pored tih kontinuiranih transformacija simetrije postoji i klasa diskretnih transformacija simetrije koje se opisuju na poseban način. invertuje se predznak prostornih komponenti. U ovom poglavlju ćemo ponaosob analizirati svaku od te tri diskretne transformacije. DISKRETNE TRANSFORMACIJE SIMETRIJE U odjeljku 4.10.3) Pφ ( x . Pokazali smo da za teoriju invarijantnu u odnosu na te transformacije vrijedi teorem Noether i zakoni očuvanja. Pφ + ( x . (10. . dobijamo da vrijedi slijedeća relacija za operator energije-impulsa P μ : ˆˆ ˆ ˆ PP μ P −1 = P . Jedan od fundamentalnih rezultata kvantne teorije polja je tzv. t )P −1 = η Pφ (− x . Operator parnosti je vremenski nezavisan i komutira sa hamiltonijanom.1) vodi na: φ (x ) → φ ′(x′) = η Pφ (x ) . t )P −1 = ˆμ (− x . η P = 1 . Uzimajući u obzir da operator impulsa mijenja predznak pri djelovanju ˆ ˆ P . CPT teorem koji kaže da je svaka “prihvatljiva” teorija invarijantna u odnosu na kombinaciju sve tri diskretne transformacije.4) μ Za operator ugaonog momenta vrijedi: r r ˆ ˆˆˆ PLP −1 = L . (10. Npr.Prostorna inverzija (parnost) Inverzija (refleksija) prostornih koordinata data je transformacijom: r r x → x ′ ≡ ( x ′. j (10.3 razmotrili smo transformacione osobine kvantnih polja.

tj.12) $ ˆ ˆˆ ˆˆ Operator naboja Q antikomutira sa operatorom C . vlastite vrijednosti operatora C imaju ili pozitivnu ili ˆ ˆ negativnu “nabojsku parnost”..4) i (10.Konjugacija naboja Diskretna transformacija konjugacije naboja zamjenjuje česticu (antičesticu) sa njoj odgovarajućom antičesticom (česticom). Za Diracovo polje vrijedi: ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Cψ ( x )C −1 = Cψ T ( x ) . Pψ ( x . Vrijedi: r ˆ ˆ r ˆ ˆ ˆ r ˆ ˆ r ˆ Pψ ( x . Za klasično Klein-Gordonovo polje vrijedi: r φ (x ) → φ ′(x ′) = φ ′(x . Cφ + ( x )C −1 = η * φ ( x ) . (10. (10. sa vlastitom vrijednošću + 1 : P 0 = 0 . $ Operatori energije. a operator ugaonog momenta J se transformiše kao pseudovektor: r r ˆ ˆ ˆˆ PJP −1 = J . Impulsi i ugaoni momenti čestica dobijaju suprotni smjer. t ) .13) Ova transformacija se izdvaja od ostalih diskretnih transformacija kako po svome smislu. stanja sa ˆ tačno određenim (različitim od nule) nabojem ne mogu biti vlastita stanja operatora C .Za slobodno Diracovo polje zakoni transformacije za polja su nešto složeniji. j (10.9) C C ˆ ˆ gdje je ηC = 1 . t )P −1 = γ 0ψ (− x .−t ) = ηT Kφ (x ) = ηT φ * (x ) . tako i po svojoj matematičkoj realizaciji. CL C −1 = L . . CQ = −QC . t ′) = ( x . a uloge početne i konačne konfiguracije sistema su zamijenjene. (10. ηT = 1 . (10. tj. Operatori Klein-Gordonovog polja sa naˆ bojima se pri djelovanju unitarnog operatora konjugacije naboja C transformišu kao: ˆˆ ˆ ˆ ˆˆ ˆ ˆ Cφ ( x )C −1 = η φ + ( x ) . Pošto je C 2 = 1 . Inverzija vremena odgovara “odvijanju filma događaja unazad”. impulsa i ugaonog momenta su invarijantni u odnosu na C transformaciju: r r ˆ ˆˆ ˆ ˆˆ ˆ ˆ CP μ C −1 = P μ . svaka čestica slijedi svoju trajektoriju u suprotnom smjeru.11) dok operator gustoće struje mijenja predznak: ˆj ˆ Cˆ μ ( x )C −1 = − ˆ μ ( x ) . (10. t )γ 0 . Dakle.8) .7) r $ Relacije (10. Operatori čestica a r i antičestica b r mijenjaju mjesta pri p p konjugaciji naboja. (10.Vremenska inverzija Treća diskretna transformacija mijenja predznak vremenske koordinate: r r x → x′ ≡ (x ′. Vakuumsko stanje je vlastito stanje i operatora parnosti i operatora konjugacije ˆ ˆ naboja.14) 53 . t )P −1 = ψ (− x .−t ) . Za standardnu reprezentaciju Diracovih matrica je C = iγ 2γ 0 .10) gdje T označava transponovanje matrica. Cψ (x )C −1 = −ψ T (x )C + . C 0 = 0 .6) vrijede i za Diracovo polje. (10. Kanonske komutacione relacije su invarijantne i u odnosu na konjugaciju naboja i u odnosu na inverziju prostora.

godine E.−t )⎤ = −iδ (3 ) ( x − x ′) . a K operator kompleksne konjugacije.22) Dakle.18) Za kanonske komutacione relacije vrijedi: r r r r & r & r ⎡φ ( x .−t ) . na osnovu (10. in U + SU α . prostorne refleksije P ˆ ili konjugacije naboja C . ˆ ˆ ( x )U −1 = Λφ ˆ Uφ (10. t ). Wigner u okviru nerelativističke kvantne mehanike.20) in/out in/out (10. tada se asimptotski operatori polja. Djelovanje antiunitarnog operatora vremenske ˆ inverzije ćemo kasnije posebno razmotriti. TLT −1 = − L . t )T −1 = ˆμ ( x . TPT −1 = − P . Za operator KleinGordonovog polja vrijedi: ˆ r ˆˆ r ˆ Tφ ( x . impulsa.Invarijantnost S-matrice $ Ako je neka teorija invarijantna u odnosu na transformaciju simetrije U . (10.−t ) . φ out ( x ) = S −1φ in (x )S . in = β . na osnovu (4.21) (10. (10. x′ je transformisana koordinata. tj.17) T dok se operatori energije. tako da S-matrični element zadovoljava slijedeću relaciju: ˆ ˆ ˆ ˆˆ S βα = β . S-matrični element. prema tome.15) tada. gdje se stanja sa primom dobijaju iz neprimovanih stanja 54 . tj.14) vrijedi za matrične elemente operatora polja [vidjeti jednačinu (4. ponašaju na isti način kao i slobodna polja. imamo da je : ˆ r ˆ r α ′ φ ( x .74)]. Antilinearni operator vremenske inverzije prvi je uveo 1932. ima istu vrijednost za prelaze α → β i α ′ → β ′ . za razliku od linearnih operatora kojima su opisane druge transformacije simetrije. operator T je antiunitaran. in = β ′. tj. j j (10.16) ˆ Tako određen.gdje je ηT fazni faktor.−t ).20) dobijamo da S ˆ komutira sa operatorom U . vrijedi: ˆ ( x ′) . t )T −1 = η φ (x . T (10. Pri prelazu sa klasičnih na kvantna polja zahtjevamo da jednačina (10. Potreba uvođenja kompleksne konjugacije može se jednostavno razumjeti ako se uzme u obzir da je vremenska evolucija stanja opisana faznim faktorom exp(− iE n t ) . ˆ r ˆ ˆ r ˆ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ . pa.14). on se može napisati kao proizvod jednog unitarnog operatora i operatora kompleksne konjugacije. t ) α . φ + ( x ′. Uzimajući u obzir da operator S povezuje ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ in i out operatore polja. Naime. a Λ kompleksna matrica koja djeluje u prostoru komponenti polja.−t ) β ′ = η β φ + (x . koje smo uveli u poglavlju o redukcionom formalizmu. Zbog prisustva operatora K operator vremenske inverzije je antilinearan.74) i (10. Tˆ μ (x . da vrijedi: ˆ ˆˆ ˆ ˆ ˆˆ S = USU −1 = U + SU . β ′ = T β . Ako definišemo transformisane vektore stanja sa: ˆ ˆ α′ = T α . t )⎤ = iδ (3) ( x − x ′) → ⎡φ (x . i vjerovatnoća prelaza. zamjena t → −t u tom faktoru postiže se kompleksnim konjugovanjem. in = S β ′α ′ ≡ SUβ . in S α . φ + (x ′. in S α ′.Uα .19) ˆ ˆ gdje U označava unitarni operator Poincaréove transformacije. (10. ugaonog momenta i gustoće struje transformišu na slijedeći način: r r r r ˆ ˆ ˆ r ˆ ˆ ˆr ˆ ˆˆ ˆ ˆ ˆˆ ˆ THT −1 = H .

Smatrični elementi i poprečni presjeci procesa koji su prikazani u toj tabeli se međusobno podudaraju. U realnosti postoji i slaba interakcija koja narušava te simetrije. na osnovu čega zaključujemo da su S-matrični elementi između stanja različite simetrije (λα ≠ λ β ) jednaki nuli. dobijamo selekciona pravila $ za kvantne brojeve koji odgovara operatoru U .24) (10. in . ˆ Transformacija vremenske inverzije se opisuje antiunitarnim operatorom T i zato ˆ ćemo je odvojeno analizirati.− s3 ) + π − − k r r r r ′ n ( p ′. Tabela 10.25) S βα = Sα ′β ′ ≡ S Tα . β ′. Tu se također može pojaviti i fazni faktor koji zavisi od vrijednosti ugaonog momenta. s3 ) + π 0 − k ′ r r r r ′ p ( p. in . s3 ) + π − − k → n(− p′. Pri primjeni operatora T in stanje prelazi u out stanje i obrnuto: ˆ ˆ α ′. Koncept “vremenske parnosti”. out = T α .− s3 ) + π + k P C T CPT () ( ) () ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) () Pošto se tu radi o procesu jake interakcije za koji su diskretne simetrije očuvane. in = λ β β .U = 0 .21): $ $$ $ S = TST −1 što vodi na: ( ) + . out = T β . s3 ) + π 0 k ′ r r r r ′ p(− p. Vremenski invertovana stanja se dobijaju invertovanjem impulsa i spinova svih čestica. Naime.− s3 ) + π 0 k ′ → p ( p. ako su λ i λ realne vlastite [ ] α β vrijednosti operatora ˆ U: ˆ ˆ U α . Ovaj uslov je poznat kao teorem reciprotiteta (recipročnosti. Da bismo ilustrovali tipove procesa koji su međusobno povezani diskretnim transformacijama simetrije poslužićemo se Tabelom 10. na osnovu toga što je S . s3 ) + π− k → n( p′. Ako je operator U ne samo unitaran. r r r r ′ p ( p. U + = U . kao i selekciona pravila koja smo spomenuli pri analizi ostalih simetrija.1. Za reakciju koja odgovara CPT transformaciji simetrija ostaje očuvana i za slabu interakciju tako da je podudaranje presjeka egzaktno. (10. već također i ˆ ˆ ˆ ˆ hermitski. nemaju smisla za antiunitarnu transformaciju vremenske inverzije.23) $ $ Tada uslov invarijantnosti operatora S u odnosu na antiunitarnu transformaciju T ima oblik različit od (10. uzajamnosti). tada je: λα S βα = λ β S βα . in .Tβ . s3 ) + π 0 k ′ r r r r ′ n(− p′. in = λα α . in . 55 .1 u kojoj su predstavljene transformacione osobine impulsa i spina za reakciju: p + π − → n + π 0 . On povezuje prelaz α → β sa prelazom između vremenski inverznih stanja Tβ → Tα .− s3 ) + π 0 − k ′ → p(− p.ˆ ˆ primjenom transformacije U . s 3 ) + π+ k → n ( p′. U β . tada. (10.

Definišimo veličine: O. W. 409 (1957).Y. Lorentzova invarijantnost koja treba da vrijedi za svaku fizikalnu teoriju. godine. Integral akcije. diskretne simetrije nisu tako fundamentalne kao što je to npr. (N. 231602 (2002). 7 Naime. a njegov dokaz je dat u radovima: W. 8 Redoslijed operatora u (10. 1955) s. što zavisi od tipa interakcije. Rev. česticu i antičesticu ( C ).28) ( ) C P T Sloboda izbora faznog faktora nam omogućava da izaberemo: η Cη PηT = 1 . Zumino. Lett. u Niels Bohr and the Development of Physics (Pergamon. London. Za elektromagnetno polje je: ˆ ˆˆ ˆ (10. Priroda razlikuje lijevu i desnu stranu (narušenje P ˆ ˆ simetrije). Dakle. Helv. Ann. Jost. Θψ ( x )Θ −1 = ψ T (− x )iγ 5γ 0 .. kao i kretanje naprijed ili unazad u vremenu ( T ). čiji operatori polja zadovoljavaju teorem o vezi spina i statistike.30) Pri proučavanju polja sa spinom 1/2 bitno je da Lorentz-invarijantna teorija može da zavisi samo od izraza u obliku bilinearnih kovarijanata. 56 7 . Acta 30.26) predstavlja jedan od fundamentalnih rezultata kvantne teorije polja. 30. Pauli. prostorne inverzije i konjugacije naboja i koja je opisana antiunitarnim operatorom ˆˆ ˆ ˆ Θ = CPT (10. Phys. Više detalja i primjera narušenja diskretnih simetrija može se naći u knjigama posvećenim fizici elementarnih čestica. Ta simetrija je izražena slijedećim teoremom: 8 • CPT teorem: Za svaku lokalnu kvantnu teoriju polja opisanu hermitskim i ˆ Lorentz-invarijantnim lagranžijanom L (x ) . Naučnici su bili iznenađeni eksperimentalnim rezultatima koji su pokazali da je u beta raspadu dominantna emisija elektrona koji imaju “lijevu” spiralnost. G. vektori ili tenzori). CPT teorem su prvi formulisali J. Lüders. vrijedi slijedeća relacija: ˆˆ ˆ ˆ (10. Navedimo sada kako se pojedina polja transformišu pod djelovanjem Θ . Schwinger i B. Ovdje ćemo analizirati kombinaciju sve tri diskretne simetrije za koju se pokazuje da je jednako fundamentalna kao i Lorentzova invarijantnost.26) je proizvoljan (mi smo ga uzeli po abecednom redu). Za skalarno polje je: ˆ ˆ ˆ ˆ Θφ ( x )Θ −1 = η η η φ (− x ) .CPT teorem Prostorna i vremenska inverzija i konjugacija naboja su egzaktne simetrije za slobodna polja.) 2. a za polje sa spinom 1/2 (u standardnoj reprezentaciji Diracovih matrica): ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ ˆ Θψ ( x )Θ −1 = −iγ 5γ 0ψ T (− x ) . (10. 89. kanonske komutacione relacije. Phys. Greenberg. jednačine polja. (10. i tu citirane reference. U okviru aksiomatske teorije polja CPT teorem je razmotren u: R.29) ΘA μ ( x )Θ −1 = − A μ (− x ) . Narušenje parnosti je prvi puta eksperimentalno zapaženo 1957. Θ je transformacija ˆ simetrije. 1 ili 2 (skalari. Dakle. Lagranžijan teorije se tvori od takvih veličina koje su Lorentzovi tenzori ranga 0. 1 (1957).27) ΘL( x )Θ −1 = L(− x ) . kao i hamiltonijan ˆ ˆ ˆ ˆˆ H = ΘHΘ −1 su invarijantni u odnosu na tu transformaciju. simetrija u odnosu na kombinovanu transformaciju koja se sastoji od vremenske inverzije. Phys. “CPT violation implies violation of Lorentz invariance”. Danas znamo da su sve tri ˆ diskretne simetrije narušene. U prisustvu interakcija neke od tih simetrija mogu biti narušene.

− x ) .31b) Pba ( x ) = ψ b ( x ). Zadnja kolona u ovoj tabeli nam pokazuje da x ˆ transformacija Θ reprodukuje originalne operatore uz zamjene a ↔ b i x ↔ − x . (10. pojavljuju dva puta. Pošto je lagranžijan invarijantan u odnosu na Lorentzove transformacije (Lorentzov skalar). pojavljuje se faktor predznaka: + 1 za tenzore parnog ranga. σ μν ψ a ( x ) (tenzor). Pored toga.1 ˆ ˆ ˆ (skalar). a − 1 za tenzore neparnog ranga. on uključuje takve kontrakcije Lorentzovih tenzora kod kojih se indeksi μ itd. 2 1 ˆ ˆ μν ˆ (10. (10. γ μψ a ( x ) 2 1 ˆ ˆμ ˆ (10. iγ 5ψ a ( x ) (pseudoskalar). zbog hermitičnosti lagranžijana zamjena indeksa a ↔ b ne utiče na invarijantnost teorije u ˆ odnosu na Θ .31e) Tba ( x ) = ψ b ( x ). tako da se negativni predznaci pridruženi tenzorima neparnog ranga međusobno ponište. [ [ [ [ [ ] ] ] ] ] Tabela 10.31a) S ba ( x ) = ψ b ( x ). 2 U Tabeli 10.2 su navedene transformacione osobine za ove bilinearne kovarijante.ψ a ( x ) 2 1 ˆ ˆ ˆ (10.2 ˆ S ba ( x ) ˆ P (x ) ˆ Vba ( x ) ˆ P μ (x ) μ ba ba ˆ C ˆ + S ab ( x ) ˆ + P (x ) ˆ − Vab (x ) $ + Pμ ( x) μ ab ab ˆ x + S ba (~ ) ˆ x − P (~ ) ˆ x + V μ (~ ) ˆ x − P ba (~ ) ba ˆ P ba ˆ + S ba (− ~ ) x ˆ x − P (− ~ ) ˆ x + Vμ (− ~ ) ˆ x + P ba (− ~ ) ba ˆ T ba ˆ + S ab (− x ) ˆ + P (− x ) ˆμ − Vab (− x ) ˆ − P μ (− x ) ab ˆ Θ ab μ μ ˆ μν Tba ( x ) ˆ μν − Tab ( x ) ˆ ba x + Tμν (~ ) ˆ ba x − Tμν (− ~ ) ˆ μν + Tab (− x ) r Uvedena je skraćena oznaka ~ = ( x0 . Time se potvrđuje ispravnost CPT teorema.31c) Vba (x ) = ψ b ( x ). Pored toga. 2 1 ˆ ˆμ ˆ (vektor). 57 . γ 5γ μψ a ( x ) (aksijalni vektor).31d) Pba ( x ) = ψ b (x ).

već i u drugim oblastima teorijske fizike. t ψ ( q. tada se Feynmanov kernel može predstaviti kao: ⎫ ⎧ i t′ & q ′. . bar u principu. ti integrali uvode kvantne osobine sistema tako što uključuju mogućnost da se kretanje čestice između dviju tačaka može odvijati po više (beskonačno) različitih klasičnih trajektorija. fundamentalne veličine metoda integrala po trajektorijama su amplitude prelaza (tzv.3) Ako se interval od t do t ′ podijeli na mnogo malih podintervala kao na slici 11. pri čemu tačke q n u mreži tačaka na slici postaju proizvoljno bliske tako da se može 58 . Uveli smo operatore polja koji djeluju u Hilbertovom prostoru “druge kvantizacije” i postulirali kanonska (anti)komutaciona pravila.11. N →∞ ∫ ∏ dq n =1 N −1 n → ∫ Dq . ne samo u okviru kvantne teorije polja. t ′ ) = q′ ψ S ( t ′ ) = q′. METOD INTEGRALA PO TRAJEKTORIJAMA Do sada smo pri formulaciji problema kvantne teorije polja koristili samo kanonski metod kvantiziranja polja. Poznavanje Feynmanovog kernela je ekvivalentno poznavanju rješenja Schrödingerove jednačine zato što se talasna funkcija u proizvoljnom trenutku t ′ može dobiti na osnovu talasne funkcije u trenutku t jednostavnim integriranjem: ψ ( q′. t ′ q.Integrali po trajektorijama u nerelativističkoj kvantnoj mehanici Sa metodom integrala po trajektorijama smo se već sreli u kursu kvantne mehanike. U ovom poglavlju ćemo ukratko izložiti jedan takav pristup koji se naziva metod integrala po trajektorijama. (11. se mogu lakše i elegantnije riješiti primjenom metoda integrala po trajektorijama. Neki problemi. q ) je hamiltonijan. ˆ (11. ograničit ćemo se na jednodimenzionalno slobodno ˆ ˆ ˆ ˆ kretanje čestica pod uticajem potencijala).1) q i p su vektori stanja koji odgovaraju koordinati q i njoj konjugovanom kanonskom impulsu p (jednostavnosti radi. t = q ′ e − iH (t ′−t ) / h q . ⎭ ⎩h t (11. t . Formalizam integrala po trajektorijama vodi na rezultate iste onima koji se dobijaju korištenjem kanonske kvantizacije. postoji alternativni pristup tim problemima koji se izražava vrlo različitim jezikom.4) lim Tu je uvedena specijalna oznaka za funkcionalne integrale: ε →0. Kod toga metoda uopšte nema potrebe da se spominju operatori. funkcionalni integrali) od klasičnih polja. Pojednostavljeno rečeno. Pokazuje se da se pomoću takvih integrala po trajektorijama primjenom tehnika funkcionalnog računa mogu. Za razliku od formulacije kvantne mehanike u kojoj su osnovne veličine operatori i vektori stanja u Hilbertovom prostoru. t = e iHt / h q ˆ (11. t ′ q. t ) . t = ∫ Dq ∫ Dp exp ⎨ ∫ dτ [ pq − H ( p.1. t = q q. Feynmanovi kerneli): q ′. Njegovi osnovni elementi su specijalni višedimenzionalni integrali (tzv. Vektori q . t ′ q. Međutim.2a) (11. t ′ ψ H = ∫ dq q′. pri čemu svaka od tih alternativnih mogućnosti daje svoj koherentni doprinos amplitudi prelaza. a H = H ( p. izvesti sve osobine kvantnih sistema. q )]⎬ .2b) su vlastita stanja vremenski zavisnog operatora koordinate u Heisenbergovoj slici: ˆ q H (t ) q.

q(t ′) = q′ .t t ′ = tN M tn ε M t = t0 q q′ integrale po impulsu. tj.9) je upravo Hamiltonov princip najmanje akcije koji određuje klasično dozvoljene trajektorije. t = N ∫ Dq q (t i )q (t j )e iW / h . analogno vrijedi i za q p2 Slika 11. δ W = 0 . q ) = ∫ dτ ⎢ q 2 − V (q )⎥ = ∫ dτ L(q. tako da njima pridružene amplitude interferiraju.7) gdje je N konstanta normiranja. q ) = 0 t t′ (11.8) U klasičnom limesu kvantne mehanike ( h → 0 ) je W >> h tako da podintegralna funkcija brzo osciluje i doprinosi svih susjednih trajektorija se poništavaju osim za one trajektorije za koje je akcija stacionarna. Uvođenjem vremenski uređenog proizvoda dobija se da je: ˆ ˆ q ′. ⎣h ⎦ (11. Postavlja se pitanje kako se Feynmanov kernel može iskoristiti da se izračunaju matrični elementi prelaza i očekivane vrijednosti. Amplituda vjerovatnoće da osnovno stanje 0 ostane nepromijenjeno pod djelovanjem 59 . q n = q(t n ) . ⎦ t ⎣2 t t′ t′ (11. (11. q ) je klasična Hamiltonova funkcija. (11.11) Pretpostavimo sada da se u nekom vremenskom trenutku t1 uključi interakcija [vanjska perturbacija (smetnja) koju ćemo opisati dodavanjem (nehomogenog) člana J (t )q lagranžijanu sistema] i da se ta interakcija isključi u trenutku t 2 . Uslov & δ ∫ dτ L(q. tako da se Feynmanov kernel svodi na integral po trajektorijama u koordinatnom prostoru: ⎡i ⎤ & q ′. t ′ q.10) dok je vakuumska srednja vrijednost data sa: i i j t ′→∞ t → −∞ ∫ Dq q(t )q(t )e ˆ ˆ 0 T [q(t )q (t )] 0 = lim lim ∫ Dq e j iW / h . q ) . H ( p. Kvantni efekti se ipak mogu zapaziti ako postoji više dozvoljenih klasičnih trajektorija. tj.6) 2m funkcionalni integral po impulsu se može eksplicitno izračunati primjenom Gaussove integralne formule. t ′ T q(t i )q (t j ) q. q ) = + V (q ) (11.5) Za hamiltonijan oblika smatrati da one odgovaraju kontinuiranoj funkciji q(t ) . H ( p. iW / h [ ] (11. t = N ∫ Dq exp ⎢ W (q. q )⎥ . a integral po trajektorijama u faznom prostoru je po svim funkcijama p(t ) u impulsnom prostoru i po takvim funkcijama q( t ) u koordinatnom prostoru koje zadovoljavaju granične uslove: q(t ) = q . a faza W je akcija: ⎤ ⎡m & & & W (q.1.

koja ćemo označiti sa φ .14a. Time je kontinuirana funkcija polja φ ( x. Naime. tj..2a. t ′) = φ ′( x ) . M .0 ≡ e i H t / h φ . q ) + Jq ]⎬ .16) a odgovarajući granični uslovi (11.K. Heisenbergov operator ˆ r polja φ (x. Lako se može izvršiti generalizacija na sisteme sa više stepeni slobode: q → q1 . pri čemu su centri ćelija u r r koordinatama xl . l = 1. a Feynmanov kernel. podijelimo vremenski interval [t .K. Pri r uvođenju kanonskog kvantiziranja polja naučili smo da se funkcija polja φ ( x . mnoge važne veličine se mogu izraziti kao funkcionalni izvodi od W [J ] . W [0] = 1 . Pokazuje se da se ona može predstaviti kao slijedeći integral po trajektorijama: ⎫ ⎧i ∞ & (11.1).4). Postavlja se pitanje smisla funkcionalnog integrala po poljima r (11. t ) postala r konačno-dimenzionalni vektor φ l (t ) := φ ( xl . t = e i H t / h φ . q D .17) prostor na M elementarnih ćelija jednakih zapremina ΔV . Pored toga.b). ⎝ i ⎠ δ J (t1 )Lδ J (t n ) n (11. ˆ r On predstavlja amplitudu vjerovatnoće prelaza sa konfiguracije polja φ (x ) u trenutku t r na konfiguracije polja φ ′( x ) u trenutku t ′ . Tada se rezultat (11. t ) i skup njegovih vlastitih stanja. t ′ φ .Integrali po trajektorijama u teoriji polja U prethodnom odjeljku analizirali smo sisteme sa jednim stepenom slobode. t ) može r smatrati poopštenjem koordinata q j (t ) koje zavisi od “kontinuiranog indeksa” x umjes-to diskretnog indeksa j. t = φ ( x ) φ .b) (11.5) su: r r r r φ ( x . t ) . Po analogiji sa jednačinom (11. t = ∫ Dφ ∫ Dπ exp⎨ ∫ dτ ∫ d 3 x[π∂ 0φ − H (π .1. φ . t = φ ′ e − iH (t ′−t ) / h φ . analogno kao na slici 11. (11.15) φ ′. t ) . u kvantnoj teoriji polja se poopštava na: ⎫ ⎧ i t′ φ ′. φ )]⎬ .perturbacije J (t ) u vremenskom intervalu [t1 . tj. zadovoljava jednačine: r ˆ ˆ ˆ r φ ( x . q 2 . Npr. t . t ′ φ . t . Vakuum-vakuumska amplituda je objekat od fundamentalnog značaja u kvantnoj teoriji polja.16) može eksplicitno napisati kao: ∫ Dφ (x . ⎭ ⎩h t (11. Podijelimo 60 . Integral po trajektorijama iz obične kvantne mehanike. jednačina (11. t ′] na N segmenata. ⎭ ⎩ h −∞ gdje je konstanta N određena uslovom da je osnovno stanje stabilno ako nema perturbacije.13) . t ) φ .12) W [J ] = N ∫ Dq ∫ Dp exp ⎨ ∫ dt [ pq − H ( p. vrijedi: ˆ ˆ 0 T [q(t1 )L q(t n )] δ nW [J ] ⎛h⎞ 0 =⎜ ⎟ | J =0 . t ) = φ ( x ) . polje se može smatrati sistemom sa beskonačnim brojem ste-peni slobode. t 2 ] naziva se vakuum-vakuumska amplituda i označava kao funkcional W [J ] . φ ( x . je: (11.

x E 2 . Tada integral po trajektorijama dobija dodatni član exp − ∫ dtε q 2 / h . Problem predstavljaju eksponencijalni oscilatorni članovi za limese t ′ → +∞ . t n ) . x 4 ) . koji osigurava asimptotsku konvergenciju za ( ) t → ∞ .φ ′. φ + Jφ ⎬ . Elegantna Slika 11.18) ⎥ 2πh ⎦ ε ⎝ ⎠⎦ ⎣ h n =0 l =1 gdje su varijable polja definisane u tačkama prostorno-vremenske rešetke (mreže): r r φ ln := φ ( xl . Tada exp[− i (E n′ t ′ − E n t ) / h ] opada eksponencijalno . Tada je.2). ⎦ ( ) (11.7)-(11. x ) . ⎩h ⎭ [ ] ( ) (11. Nama je potrebno da imamo član koji eksponencijalno opada u tim limesima.21) (11. a prostorne koordinate su 61 t′ u izvrši rotacija za ugao 0 < δ < π kompleksnoj t ravni (slika 11. po analogiji sa jednačinama (11. Cijeli problem se može formulisati na r relativistički kovarijantan način.13): φ ′. 3) lim . vremenska koordinata je zarotirana za ugao π / 2 . H = 2 π 2 + h 2 ∇φ + m 2φ 2 + V (φ ) . Dakle. (11.19a.23) [( ) n ] δ nW [J ] ⎛h⎞ ˆ ˆ 0 T φ ( x1 )Lφ ( x n ) 0 = ⎜ ⎟ | J =0 . (11. Sa običnih koordinata x μ = ( x 0 . t = N ∫ Dφ exp ⎢ ⎡i dτ d h∫ ∫ ⎣ t t′ 3 &⎤ xL φ . π ln := π (xl . Konačni rezultat ne zavisi od vrijednosti δ . x E 4 ) ≡ ( x E .11). x 2 . ⎝ i ⎠ δ J ( x1 )Lδ J ( x n ) [ ] . t n ). koje formiraju četverovektor u prostoru Minkowskog prelazi se na novi vektor r r r koordinata x Eμ = ( x E1 . Ta procedura je t Re t matematički korektna ako su matrični elementi δ analitičke funkcije od t i t ′ . Drugi način da se to postigne je da se Im t za t ′ → ∞e − iδ i t → −∞e − iδ .22) (11. t → −∞ [to se može lako vidjeti npr. x3 ) ≡ ( x0 . x E 3 . t ′ φ .b) 2 2 2 2 2h ( ) gdje je kanonski konjugovano polje definisano sa: π = h 2 ∂ 0φ . u energetskoj reprezentaciji u kojoj se javlja član tipa exp(− iE n t / h ) ]. Limes u jednačini (11. Primjer: Skalarno polje sa interakcijom V (φ ) .Euklidova teorija polja i Wickova rotacija Vratimo se na trenutak na jednačinu (11. φ ⎥ . t = lim ∏ ⎢∏ dφ ln ∏ l =1 M ⎡ N −1 ⎣ n=1 N −1 n =0 ⎡ i N −1 M ΔVdπ ln ⎤ ⎛ φ − φ ln ⎞⎤ exp⎢ ∑ ε ∑ ΔV ⎜ π ln ln+1 − H ln ⎟⎥ .18) sastoji se od tri koraka: 1) lim (uslov je da je Nε = t ′ − t fiksirano). 2) lim ( MΔV = V je fiksirano). Jedan način da se to postigne je dodavanje hamiltonijanu člana − iε q 2 .20) ⎡i &⎤ ˆ ˆ 0 T φ ( x1 )φ ( x 2 ) 0 = N ∫ Dφ φ ( x1 )φ (x 2 ) exp ⎢ ∫ d 4 xL φ . t ′ φ . Lagranžijan i hamiltonijan su ( c = 1 ): N →∞ M →∞ V →∞ r h2 1 1 1 1 L= ∂ μ φ∂ μ φ − m 2φ 2 − V (φ ) . x1 . φ ⎥ .2 formulacija problema se postiže za δ = π / 2 . Na kraju proračuna se stavi da ε → 0 . To odgovara uvođenju imaginarnog vremena. x E = x . ⎣h ⎦ ⎧i ⎫ & W [J ] = N ∫ Dφ exp ⎨ ∫ d 4 x L φ . pri čemu je x4 = ix0 .

23). npr. Vrijedi: x Eμ = x E i x E = − x 2 . Ako postuliramo da je x4 realan broj.. ⎟ ⎠ ⎦⎪ ⎭ (11. Isti rezultat se može dobiti i bez Wickove F rotacije. Da bi se numerički izračunao integral po trajektorijama treba varijable polja diskretizovati na prostorno-vremenskoj rešetki. Analogno razvoju proizvoljne funkcije f od n varijabli x1 . Primjenom Wickove rotacije može se. p 4 ) . Euklidov impulsni prostor je definisan sa p E ≡ ( p E . Prema tome.. Uvodeći realnu Euklidovu akciju S E ≥ 0 imamo: WE ∝ ∫ Dφ exp(− S E [φ ] / h ) . dodavanjem masi malog negativnog imaginarnog člana. x n ) = 0 T φ ( x1 )Lφ ( x n ) 0 = ⎜ ⎟ ⎝ i ⎠ δ J ( x1 )Lδ J ( x n ) [ ] n (11. Numeričke simulacije bazirane na Euklidovoj formulaciji čine tzv. Euklidova formulacija teorije polja ima važne konsekvence za praktične proračune. W [J ] je generirajući funkcional Greenovih funkcija. Za integriranje takvih višedimenzionalnih ∝ 10 4 integrala koristi se Monte Carlo metod. važnu oblast moderne teorijske fizike. zamjenom − m 2φ 2 → − m 2φ 2 + iεφ 2 . Integriranje po realnoj Euklidovoj x4 osi u prostoru Minkowskog odgovara integriranju po negativnoj imaginarnoj x0 osi u r negativnom smjeru. K . AE ( x E ) = A( x ) . tj. jednačina (11.Generirajući funkcional i Greenova funkcija gdje smo iskoristili jednačinu (11. K .nepromijenjene. x n u Taylorov red oko tačke x = 0 : 62 δ nW [J ] ⎛h⎞ ˆ ˆ | J =0 . p E = p .24) pri čemu je vremenska integracija po realnoj x4 osi. Ovo omogućava da se uspostavi veza između Euklidove kvantne teorije polja i statističke mehanike u kojoj je kanonska suma stanja predstavljena funkcijom Z = ∑ exp[− E n / (kT )] (suma po svim mogućim n konfiguracijama klasično-mehaničkog sistema sa energijama En ). teoriju polja na rešetki (“lattice field theory”). G (n ) (x1 . ⎣ 2h ⎦ (11.19a) za V = 0 ]: ( ) ⎡ 1i ⎤ 4 4 W0 [J ] = exp ⎢− ∫ d xd x′J (x′)Δ F (x′ − x )J (x )⎥ .26) . tada novi vektori čine μ 2 četverodimenzionalni Euklidov prostor. i ⎜ ∂x ⎪h 4 ⎣ ⎝ ⎩ ⎤⎫ ⎞ ⎪ ⎟ + Jφ ⎥ ⎬ . r r r r p 4 = −ip 0 . Prelazak na imaginarno vrijeme se naziva Wickova rotacija. a vektorska polja su A4 ( x E ) = −iA0 ( x ) . Poznavanje vakuumskog funkcionala W [J ] omogućava nam da izračunamo Greenove funkcije koje smo ranije definisali kao vakuumske očekivane vrijednosti vremenski uređenog proizvoda operatora polja.22) postaje: ⎧i ⎡ ⎛ ∂φ ⎪ WE [J ] = N E ∫ Dφ exp⎨ (− i )∫ d 4 x E ⎢ L⎜ φ .25) Tu je Δ F poznati Feynmanov propagator koji je sada dobijen analitičkim produženjem Euklidovog Feynmanovog propagatora ΔE . Bez korištenja Wickove rotacije bilo bi praktično nemoguće postići konvergenciju integriranja. Za n-čestičnu Greenovu funkciju vrijedi: . Npr. izvesti vakuumski funkcional slobodnog Klein-Gordonovog polja [jednačina (11.

25) i (11. x n ) = ⎜ ⎟ ⎝i⎠ n −1 δ n Z [J ] | . jednačina (11. Pogledajmo na primjeru slobodnog Klein-Gordonovog polja kako možemo izvesti izraze za Greenove funkcije. x2 ) = (ih ) [Δ F (x1 − x2 )Δ F (x3 − x4 ) 2 + Δ F ( x1 − x3 )Δ F ( x2 − x 4 ) + Δ F ( x1 − x4 )Δ F ( x2 − x3 )]. Kada su | 63 . dok se četveročestična Greenova funkcija može predstaviti kao kombinacija proizvoda dva dvočestična propagatora. U odsustvu interakcija čestice prolaze jedne pored drugih bez interakcija čime se objašnjava to da se sve Greenove funkcije mogu izraziti preko propagatora G (2 ) ( x. x n )J ( x1 )L J ( x n ) . ∑ → ∫ d 4 x ⎟ . definišu kao: ⎛h⎞ ( G pn ) ( x1 . K . 1. analogno (11.26) dobija se da je: G (2 k +1) ( x1 . xn ) . x 2 ) = δ 2 Z 0 [J ] h = ihΔ F ( x1 − x 2 ) = G (2 ) ( x1 − x 2 ) .29a) (11.29a) nam pokazuje da su sve slobodne Greenove funkcije sa neparnim brojem tačaka jednake nuli.K . (11. su jednake nuli. ( povezane n-čestične Greenove funkcije G pn ) ( x1 . x n ) = ∑ ∑ L ∑ x k1 L x kn .26).31) Ireducibilni generirajući funkcional za primjer slobodnog Klein-Gordonovog polja je: 1i (11. δ J ( x1 )Lδ J (x n ) J =0 (11.K. ali je i dalje G p2 ) ( x1 .27) ⎞ ⎛ prelazeći sa diskretnih na kontinuirane indekse ⎜ k i → x. 2n-čestični propagator se može izraziti kao suma proizvoda n dvočestičnih Greenovih funkcija. Dvočestična Greenova funkcija. jednaka Feynmanovom propagatoru. k = 0.29b) δ 2W [J ] ⎛h⎞ = ihΔ F ( x1 − x 2 ) . x 2 k +1 ) = 0 . 2h∫ ( tako da je G p2 ) ( x1 . x2 ) = G (2 ) ( x1 . Greenove funkcije su koeficijenti Volterraovog reda funkcionala W [J ] . Broj članova u toj sumi sa različitim permutacijama vrhova x k je (2n − 1)!!= 1× 3 × 5 × L × (2n − 1) . k = 0 k! k1 =1 k n =1 ∂ x k1 L∂ x k n x =0 ∞ | (11.29c) Jednačina (11. 1 ⎛ i ⎞ (n ) ⎜ ⎟ G ( x1 . dobijamo da je: ⎟ ⎜ ki ⎠ ⎝ W [J ] = ∑ ∫ d 4 x1 L d 4 x n n=0 ∞ Dakle. Nadalje. K. a ostale i δ J ( x1 )δ J ( x 2 ) J =0 ( prisutne interakcije situacija se komplikuje.32) Z 0 [J ] = − d 4 xd 4 x ′J ( x ′)Δ F ( x ′ − x )J ( x ) . vrijedi: ⎛i ⎞ W [J ] = exp⎜ Z [J ]⎟ .28) (11. x ′) . Doprinos drugih propagatora je trivijalan. K . Na osnovu (11. n! ⎝ h ⎠ n (11.K .30) Povezane n-čestične Greenove funkcije se. je.n 1 n ∂ f (x ) f ( x ) ≡ f ( x1 . tj. x 2 ) = ⎜ ⎟ ⎝ i ⎠ δ J (x1 )δ J ( x 2 ) J =0 2 | G (4 ) ( x1 . kao što smo i očekivali.29b). ⎝h ⎠ (11. G (2 ) (x1 . n > 2 . On se može eliminisati uvođenjem modifikovanog generirajućeg funkcionala Z [J ] za ireducibilne Greenove funkcije koji se definiše kao logaritam funkcionala W [J ] . x2 ) .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful