1.

Inženjerske konstrukcije

1.1. SPREMNICI I VODOTORNJEVI
Armiranobetonski spremnici (rezervoari) se grade za vodovode, za kanalizacije i za razne tehničke potrebe u tvornicama. Oni služe za držanje ne samo vode već i drugih tekućina, npr. vina, špiritusa, naftnih proizvoda, smola, različitih kiselina i plinova. Pri izradi spremnika posebna se pozornost obraća na to da se postigne potrebna nepropusnost. Da bi se ostvarila nepropusnost za tekućine i plinove potrebno je prije svega nastojati proizvesti i ugraditi kompaktan, gust i nepropustan beton. Dodavanjem aditiva betonu mogu mu se već dobra svojstva još poboljšati. Za spremnike u kojima se drži agresivna tekućina potrebna je unutrašnja obloga od keramičkih pločica, stakla ili prirodnog kamena, pri čemu se reške zalijevaju veznim sredstvom otpornim prema tekućini koja je u spremniku. Osnovni uvjet za nepropusnost spremnika uz nepropusnost betona je ispravno odabrana, dimenzionirana i temeljena konstrukcija. Ukopanim spremnicima se izoliraju zidovi i ploče protiv djelovanja podzemnih i površinskih voda. Treba nastojati da spremnik bude smješten tako da je iznad razine podzemnih voda, te da se površinske vode dreniraju. Po svom obliku spremnici se dijele na okrugle i pravokutne. Izbor oblika ovisi o vrsti tla, veličini spremnika i ekonomičnosti izvedbe. 1.1.1. OKRUGLI SPREMNICI Okrugli spremnici mogu imati jednu ili više komora (vidjeti slike 1, 2 i 3).

Slika 1 – Spremnik s jednom komorom

Slika 2 – Spremnik s dvije komore odvojene kružnim zidom

1

Slika 3 – Više okruglih spremnika sa zajedničkom zasunskom komorom

Zidovi manjih spremnika se često izvode jednake debljine po cijeloj visini, a kod većih se debljina stijenke smanjuje prema gore. Posebnu pozornost valja obratiti na spoj stijenke s dnom i stropom. Svakako treba izvesti vute na tim mjestima propisno ih armirati. Temeljna ploča sa stijenkama spremnika može činiti jednu cjelinu, ili se mogu izvoditi zasebni temelji ispod stijena i stupova i s podom između temelja. Nepropusnost kroz spojnicu se osigurava umetanjem bakrenog lima i mase za zalijevanje, ili još bolje pomoću rebraste gumene trake i kita za popunjene reške.

Slika 4 – Spojnica temelja i ploče poda spremnika

U spremnicima velikog promjera za nošenje stropa se postavljaju stupovi, najčešće po kvadratnoj i pravokutnoj mreži, s razmakom od 3,5 do 4,5 m. Stropovi okruglih spremnika se obično rade kao ravne i rebraste konstrukcije, a vrlo su česte i kupole. Proračun spremnika se sastoji u pronalaženju statičkih veličina, dimenzioniranju presjeka, te u proračunu graničnih stanja uporabljivosti. Proračunavaju se na tlak vode iznutra, što znači jedno opterećenje i na tlak zemlje izvana, kao drugo opterećenje. Pri proračunu se uzima u obzir kruti spoj stijene s temeljem, odnosno s donjom i eventualno gornjom pločom. 1.1.1.1. Proračun okruglih spremnika

Stijenke okruglog spremnika cilindrična su ljuska koja nastaje rotacijom pravčaste izvodnice po kružnim vodilicama. Te površine imaju Gaussovu zakrivljenost jednaku nula jer je jedan od radijusa beskonačno velik. Stijenka može biti opterećena rotacionosimetričnim tlakom tekućine iznutra i/ili tlakom zemlje izvana. U slučaju da stijenke cilindra nisu spojene s dnom, ljuska se može slobodno deformirati i opterećena je samo membranskim silama: 2

n ϕ0 = p ⋅ r = γ ⋅ r ⋅ (H − x ) ,

n xϕ0 = 0 n x0 = 0

(1)

Meridijalna deformacija iznosi: n ϕ0 , (2) ε ϕ0 = E⋅h a radijalni je pomak: n ϕ0 ⋅ r p ⋅ r 2 r2 w 0 = ε ϕ0 ⋅ r = = = ⋅ γ ⋅ (H − x ) . (3) E⋅h E⋅h E ⋅h Sprečavanje deformacija pojavljuje se kad je cilindar rezervoara spojen sa svojim dnom. Pri tome osim sila u presjeku n x i n ϕ prisutni su i momenti savijanja m x i m ϕ pa i poprečne sile v x .

Slika 5 – Rezne sile u okruglom spremniku

Za element ljuske visine dx i širine r ⋅ dϕ mogu se napisati uvjeti ravnoteže protiv pomaka u radijalnom smjeru i obrtanja oko tangente na prsten: n ϕ ⋅ dϕ ⋅ dx + dv x ⋅ r ⋅ dϕ − γ ⋅ r ⋅ (H − x ) ⋅ dϕ ⋅ dx = 0 (4)

(v x ⋅ dx − dm x ) ⋅ r ⋅ dϕ = 0

(5) (6)

Iz izraza (5) izlazi: dv x d 2 m x = dx dx 2 Kad se taj izraz uvrsti u izraz (4), dobiva se:
3

d2m x 1 + ⋅ n ϕ = γ ⋅ (H − x ) (7) r dx 2 Zbog rotacijske simetrije, deformacija će srednje površine iznositi: nϕ w , (8) εϕ = = r E⋅h pa je prema tome: w nϕ = E ⋅ h ⋅ , (9) r Momenti savijanja m ϕ , zbog svoje male vrijednosti, mogu se zanemariti pa ostaje samo
mx i v x :

mx = K

d2 w , dx 2 d3 w vx = K 3 , dx

(10) (11)

E ⋅ h3 gdje je K = krutost na savijanje. 12 ⋅ 1 − ν 2 Tada se izraz (7) piše u obliku: d2 ⎛ d2 w ⎞ w ⎜ K 2 ⎟ + E ⋅ h ⋅ 2 = γ ⋅ (H − x ) (12) 2 ⎜ ⎟ dx ⎝ dx ⎠ r Za spremnik konstantne debljine stijenke diferencijalna jednadžba (12) poprima oblik: 12 ⋅ 1 − ν 2 d 4 w 12 ⋅ 1 − ν 2 + ⋅w = ⋅ γ ⋅ (H − x ) (13) r 2 ⋅ h2 E ⋅ h3 dx 4 Budući da je poznato membransko (partikularno) rješenje, prema izrazu (3), ostaje da se riješi homogena diferencijalna jednadžba: d 4 w ' 12 ⋅ 1 − ν 2 + ⋅ w' = 0 (14) r 2 ⋅ h2 dx 4 Ako se uvede zamjena: 1 4 λ= 3 ⋅ 1− ν 2 , (15) r ⋅h jednadžba (14) dobiva oblik: d4 w ' + 4 ⋅ λ4 ⋅ w ' = 0 (16) 4 dx Integral te diferencijalne jednadžbe bit će: w ' = e λx ⋅ (C1 cos λx + C 2 sin λx ) + e − λx ⋅ (C 3 cos λx + C 4 sin λx ) (17) Integralne konstante od C1 do C4 određuju se iz rubnih uvjeta koji proistječu iz konstrukcijskog oblikovanja spremnika. Potpuno rješenje nehomogene diferencijalne jednadžbe glasi: r2 w' = ⋅ γ ⋅ (H − x ) + e λx ⋅ (C1 cos λx + C 2 sin λx ) + e −λx ⋅ (C 3 cos λx + C 4 sin λx ) (18) E⋅h Rješenje homogene diferencijalne jednadžbe (17) prikazuje stanje naprezanja izazvano samo rubnim silama ili momentima, ili jednim i drugim. Desna strana te jednadžbe predočuje sumu dviju prigušenih oscilacija: prva s faktorom e λx , prigušuje se dalje od gornjeg ruba, a druga, s faktorom e − λx , dalje od donjeg ruba. Većinom su visine spremnika tako velike da je oscilacija koja se prigušuje od jednog ruba praktično bez utjecaja u području drugog ruba. time se proračun pojednostavnjuje jer je dovoljno uzeti

(

)

(

)

(

)

(

)

(

)

4

n ϕR = − 3 K 2⋅r ⋅λ R m xR = − ⋅ e −λx sin λx . Dopušta se pri postavljanju uvjeta za gornji rub uzeti da su konstante C 3 = C 4 = 0 . wM = 2 ⋅ K ⋅ λ2 E ⋅ h − λx M ⋅ ⋅ e (cos λx − sin λx ) . v xM = −2 ⋅ M ⋅ λ ⋅ e − λx sin λx . 2 ⋅ K ⋅ λ2 A time izrazi za pomak i sile M ⋅ e −λx (cos λx − sin λx ) . M – jednoliko raspoređeni momenti savijanja. 5 . v x = −R . a za donji rub C1 = C 2 = 0 . λ v xR = −R ⋅ e − λx (cos λx − sin λx ) . K ⋅ = −R (20) dx 2 dx 3 Kad se uvrste derivacije jednadžbe (19) u izraze (20). odnosno: d2 w M d3 w M K⋅ = M. n ϕM = 2 K 2⋅r ⋅λ m xM = M ⋅ e − λx (cos λx + sin λx ) . =0. rezultat su integralne konstante: M C 3 = −C 4 = . Djelovanje sile R na rubu x = 0: Za donji rub jednadžba (17) poprima oblik: w ' = w R = e − λx ⋅ (C 3 cos λx + C 4 sin λx ) Za x = 0 izlazi: m x = 0 . (22) dx 2 dx 3 Kad se uvrste derivacije jednadžbe (19) u izraze (22). odnosno (19) d2 w R d3 w R = 0. v x = 0 . Zbog simetrije postoje samo dva rubna opterećenja: R – jednoliko raspoređene rubne sile. Promatrati će se odvojeno ta dva rubna opterećenja. Za x = 0 nastaje: dw R R R =− (21) wR = − . C3 = − 2 ⋅ K ⋅ λ3 a time i izrazi za pomak i sile: R wR = − ⋅ e −λx cos λx . dobivaju se integralne konstante: R C 4 = 0 . 3 2 ⋅K ⋅ λ E ⋅ h − λx R ⋅ ⋅ e cos λx . 3 dx 2 ⋅K ⋅ λ 2 ⋅ K ⋅ λ2 Djelovanje momenta M na rubu x = 0: Za x = 0 izlazi: mx = M .samo onu oscilaciju koja se upravo prigušuje.

1. =− 2 dx K ⋅λ 2 ⋅K ⋅ λ (21) Za potpunu upetost ljuske premnika u dno rubni uvjeti glase: suma pomaka i kutovi zaokreta jednaki su nula. 6 . 3 E ⋅h 2 ⋅K ⋅ λ 2 ⋅ K ⋅ λ2 M r2 R − ⋅γ + − =0. Armatura se postavlja u jednom. ⎝ λ ⋅H ⎠ ⎦⎭ ⎣ ⎩ m x = 2 ⋅ r 2 ⋅ λ2 ⋅ γ ⋅ H ⋅ ⎡⎛ ⎤ K 1 ⎞ ⋅ e −λx ⎢⎜1 − ⎟ cos λx − sin λx ⎥ .φ računska prstenasta sila.1. (22) 2 E ⋅h 2 ⋅K ⋅ λ K ⋅ λ Iz tih jednadžbi izlazi: K (2 ⋅ λ ⋅ H − 1) .ϕ As = .Za x = 0 dobiva se: dw M M M wM = . odnosno: dw w = 0. Armiranje okruglih spremnika Prstenasta armatura se proračunava za silu nφ: n Sd. za pronalaženje sile R i momenta M: r2 R M ⋅ γ ⋅H − + = 0. E⋅h ⎣⎝ λ ⋅ H ⎠ ⎦ (24) 1. R = 2 ⋅ r 2 ⋅ λ2 ⋅ γ ⋅ E ⋅h K (λ ⋅ H − 1) . f yd gdje je nSd.2. ali češće u dva sloja. M = 2⋅r2 ⋅λ ⋅ γ ⋅ (23) E ⋅h a potom i sile i momenti u presjecima: ⎧ ⎤⎫ ⎡ 1 ⎞ ⎛ n ϕ = γ ⋅ r ⋅ ⎨(H − x ) − H ⋅ e −λx ⎢cos λx + ⎜1 − ⎟ sin λx ⎥ ⎬ . =0 dx Postavljanjem tih rubnih uvjeta dobivaju se dvije jednadžbe s dvije nepoznanice.

1.2. Visina tih građevina je rijetko kad veća od 6 m. a izvan djelovanja poremećajnih momenata u jednom ili dva sloja. ovisno o količini prstenaste armature.1. Na spoju stijenke i dna spremnika vertikalna armatura se postavlja u dva sloja. SPREMNICI S PRAVOKUTNIM TLOCRTOM Ovi spremnici imaju jednu ili više komora. U velikim spremnicima s velikim brojem komora može biti više zasunskih komora.Slika 6 – Armatura čvora spremnika Vertikalna armatura se proračunava za silu nx i moment savijanja mx kao za ekscentrično naprezan element. Vertikalna i horizontalna armatura se međusobno povezuju paljenom žicom u krutu mrežu. tako da im volumen može biti izvanredno velik. Slika 7 – Spremnici s jednom komorom a 7 .

Ostavljanjem reški i njihovim zatvaranjem nakon 28 dana veći dio skupljanja pojedinačnih dijelova bit će završen prije zatvaranja. Spojevi ploča moraju biti osigurani za djelovanje pozitivnog i negativnog momenta savijanja. pa neće utjecati na pojavu većih naprezanja. 8 . Stropovi se najčešće izvode kao ravne ili rebraste ploče. Njegove stijenke su naprezane momentima savijanja. Naprezanja izazvana skupljanjem se znatno smanjuju ako se spremnik betonira u dijelovima.Slika 8 – Spremnici s dvije komore i zasunska komora Kutovi spremnika se ojačavaju vutama s dopunskom armaturom za osiguranje vute. pa su zbog toga redovito deblje nego kod okruglih spremnika. Donja ploča može biti monolitna i kruto spojena sa stijenkama spremnika. ako je spremnik prazan. Armiranje spremnika se provodi prema prethodno proračunatim reznim silama i provedenom dimenzioniranju po načelima koji vrijede za ploče. Proračun ukopanih spremnika se provodi za opterećenje tlaka vode iznutra kao jedno djelovanje i na tlak zemlje kao drugo opterećenje. ili se izvode temelji ispod zidova i stupova s pločom između njih. Kod velikih spremnika je prisutna opasnost pojave naprezanja zbog skupljanja i mogućnosti nejednolikog slijeganja tla.

Slika 9 – Primjer armiranja spremnika s pravokutnim tlocrtom 1. 9 .3.1. VODOTORNJEVI Tornjevi na koje se postavljaju armiranobetonski spremnici mogu biti u obliku armiranobetonskog šupljeg valjka koji se izvodi u kliznoj oplati ili u obliku monolitne ili montažne okvirne konstrukcije.

ploče. Spremnik vodotornja se armira po načelima armiranja elemenata od kojih je sastavljen (stijene. Posebnu pozornost valja obratiti spojevima elemenata koji su najslabija mjesta u svim spremnicima. a samo su manji kvadratnog tlocrta. u obliku kupole i kombinirano od obrnutog stošca i kupole.Slika 10 – Oblici vodotornjeva Armiranobetonski spremnici veći od 200 m3 se izvode okruglog tlocrta. 10 . ojačano rebrima. Slika 11 – Detalji armature za spremnik s dnom u obliku rotacijskih ljusaka Dno im može biti ravno. ljuske).

kut unutrašnjeg trenja materijala z . klinker.). Slika 12 – Oblici bunkera Radi ispuštanja materijala iz bunkera dno im je nagnutih zidova u obliku lijevka.1. vapno. ruda. pijesak. BUNKERI Bunkerima se nazivaju spremnici za suhe. koji se pune odozgo.10% od kuta prirodnog nagiba materijala. ali za praktični proračun dovoljno točnim metodama. Kad se bunker prazni gravitacijom kut nagiba zidova mora biti veći 5 . zrnate i rastresite materijale (ugljen.zapreminska težina materijala u bunkeru (kN/m3) ρ . Proračun unutrašnjeg tlaka kojim materijal napreže stijenke bunkera se može zbog relativno male dubine i velike zapremine osnivati na teoriji tlaka zemlje. Kod vertikalne stijenke i horizontalne gornje površine materijala horizontalno opterećenje u dubini „z“ od površine na jedinicu plohe iznosi: p h = γ ⋅ z ⋅ tg 2 (45 − 0. Bunkeri namijenjeni materijalima koji jako oštećuju zidove se oblažu čeličnim limom. Zanemaruje se trenje materijala o stijenke bunkera. Obično se smatra bunkerom spremnik kod kojeg je H < 1. itd.dubina materijala na mjestu promatranog presjeka 11 . a prazne odozdo. pa samo dio materijala tlači stijenu.2.1. Ove građevine najčešće imaju kvadratni ili pravokutni tlocrt i mogu biti samo od jedne ćelije ili više njih. Ta teorija polazi od pretpostavke da se zbog stanovitog popuštanja potporne stijene u uskladištenom materijalu stvara klizna ploha. Bunkeri prema svojim dimenzijama u tlocrtu imaju relativno malu dubinu za razliku od silosa.2.5 ⋅ ρ) = γ ⋅ z ⋅ λ a (25) γ .5 lmax. PRORAČUN BUNKERA Proračun bunkera se provodi po pojednostavljenim. 1. šljunak. Stanje opterećenja u bunkerima još je dosta neodređeno.

Za praktični proračun momenata savijanja trapeznih ploča. Stijenka se za to opterećenje ponaša kao zidni nosač oslonjen na bridove. eventualnom opterećenju priključne konstrukcije i vlastitoj težini bunkera.Slika 13 – Opterećenje stijenke bunkera Ako je stijenka nagnuta prema horizontali za kut α. p n = p v ⋅ cos 2 α + p h ⋅ sin 2 α = γ ⋅ z ⋅ (cos 2 α + λ a ⋅ sin 2 α) p t = (p v − p h ) ⋅ sin α ⋅ cos α = γ ⋅ z ⋅ cos α ⋅ sin α(1 − λ a ) (26) Za proračun unutrašnjih sila je potrebno osim djelovanja uskladištenog materijala na stijenke uračunati i vlastitu težinu: gn = g ⋅ cos α g t = g ⋅ sin α (27) Normalno opterećenje djeluje okomito na stijenku. 12 . Stijenke lijevka su najčešće trapeznog oblika. uz bridove. Tangencijalno opterećenje je nejednoliko raspoređeno po stijenci lijevka i koncentrirano je uz kruće dijelove. ovisno o omjeru stranica mogu se ako nema tablica za trapezne ploče upotrijebiti one za trokutne i pravokutne ploče za normalno opterećenje (pn + gn). Veličine tih sila će se dobiti iz reakcija stijenke na ležajevima (bridovima) za normalno i tangencijalno opterećenje. tj. Na tangencijalno opterećenje u promatranoj stijenci osim komponente uzrokovane tlakom i težinom stijenke (pt + gt) mogu djelovati i dodatne sile od opterećenja priključnih konstrukcijskih elemenata. Suma vertikalnih komponenata dobivenih sila u bridovima mora biti jednaka težini uskladištenog materijala. te sile u bridovima. osim horizontalnog je prisutno i vertikalno opterećenje: p v = γ ⋅ z Ukupnu rezultantu tih opterećenja se može rastaviti na jednu normalnu i jednu tangencijalnu komponentu. Osim momenata savijanja normalno opterećenje izaziva horizontalne sile u stijenkama. a tangencijalno u ravnini kose stijenke. Debljina stijenki bunkera se uzima od l/30 do l/20 manje dimenzije stijenke.

2.1. Kako kosa stijenka ima funkciju zidnog nosača. Slika 14 – Armatura stijenke bunkera 13 . koja se sidri u bridove.2. ARMIRANJE BUNKERA Preporučuje se da se kose stijenke armiraju obostrano u obliku mreže. Stijenke bunkera valja armirati po pravilima armiranja ekscentrično naprezanih trapeznih i trokutnih ploča. odnosno armatura se savija u stijenku lijevka kao armatura zidnog nosača. potrebno je ugraditi i glavnu armaturu zidnog nosača.

3. Razlog je tome što okrugli presjek nosi na vlak pa se za njega manje troši betona i čelika nego za druge oblike.1. Oni su izloženi naprezanju vlačnim silama i momentima savijanja. To se objašnjava dovoljnom elastičnošću tih građevina s okruglim ćelijama i tankim zidovima u uzdužnom pravcu. rjeđe kvadratičnog. Kod silosa je H > 1. silosi služe za čuvanje suhih rastresitih materijala organskog i anorganskog podrijetla. a vrlo velikom njihovom prostornom krutošću u vertikalnom pravcu. Materijal se pušta kroz otvore u gornjoj ploči silosa. Silosi se pune odozgo mehanički ili pneumatski. Šupljine između četiriju susjednih ćelija.5 lmax. kod njih se ne izvode dilatacijske reške. Premda se grade silosi velike duljine. SILOSI Kao i bunkeri. Silosi se grade većinom okruglog presjeka. Oni se razlikuju od bunkera svojom većom dubinom. a osim toga i armatura je vrlo jednostavna. Prazne se kroz donji otvor. zvjezdice. tzv. Slika 16 – uzdužni presjek kroz toranj i silose Najracionalnija izvedba tankih i visokih silosa se ostvaruje pomoću klizne oplate. Slika 15 – Shematski prikaz rasporeda ćelija u silosima Osim okruglih silosa vrlo se često grade silosi šesterokutnog i osmerokutnog presjeka. a relativno malim tlocrtom. 14 . također su pogodne za uskladištenje materijala.

koji se definira: p (28) tgδ = w = μ = const ph Omjer između horizontalnog i vertikalnog opterećenja označuje se ovako: p λ = h = const (29) pv Tablica 1: Vrsta materijala Zapreminska Kut unutrašnjeg trenja težina γ 3 materijala ρ (kN/m ) 6 9.8 4 5.5 6. gdje je A svijetla površina presjeka. Razlika u težini materijala u ćeliji i opterećenja trenjem o stijenke na određenoj dubini je jednaka vertikalnom opterećenju.1.1. Za svaki materijal je potrebno znati zapreminsku težinu γ i kut unutrašnjeg trenja ρ .5 25 35 30 28 25 25 30 23 45 45 Živežne namirnice brašno šećer Poljoprivredni proizvodi pšenica. nego se s povećanjem dubine prirast tlaka smanjuje.3. te kut trenja između materijala i stijenke δ . a U unutrašnji opseg presjeka. ječam. zob kukuruz mahunarke Uljarice Šećerna repa (sjeme) Soja Žitna i sladna sačma Uljna sačma i miješana stočna hrana 15 . PRORAČUN SILOSA Stanje opterećenja u ćelijama silosa još je dosta neodređeno. raž. Horizontalni i vertikalni tlak u ćeliji ne raste linearno s dubinom kao kod tekućina. U ćelijama silosa djeluje horizontalni tlak ph.5 3 7. Slika 17 – Opterećenje silosa Oblik presjeka silosa se uzima u obzir odnosom A/U.5 9 8 8. zato pri ocjeni sila koje tu vladaju treba poseban oprez. trenje pw i vertikalni tlak pv.

Anorganske tvari Šljunak i pjesak (suh ili zemne vlažnosti) Mrki ugljen zemne vlažnosti Kameni ugljen zemne vlažnosti Pirit Industrijski proizvodi cement Cementni klinker Vapno.5 10 7.5 13 5 7 12 25 6. godine postavio diferencijalnu jednadžbu ravnoteže vertikalnih sila koje djeluju na elementarni sloj materijala u ćeliji silosa (slika 18): A ⋅ ρ v + γ ⋅ A ⋅ dz = A ⋅ (ρ v + dp v ) + p w ⋅ U ⋅ dz (30) Slika 18 – Stanje ravnoteže elementarnog sloja materijala u ćeliji silosa Kada se uvedu odnosi μ i λ .5 35 39 35 45 28 36 45 25 25 35 25 25 27 25 25 28 20 30 Za kut prirodnog pokosa uzima se ista vrijednost kao i za kut unutrašnjeg trenja materijala. hidrauličko vapno pečeno. te riješi diferencijalna jednadžba. mljeveno pečeno. gašeno Koks Leteći pepeo Koksni pepeo Kameno brašno Ugljena prašina mrkog ugljena Ugljena prašina kamenog ugljena Kalijeva sol Kalcinirana soda Polietilen. u komadima pečeno. polistirol u zrnu 18 10 10 27 16 18 13 13 11 6. Janssenova teorija tlaka Janssen je 1895. dobije se: pv = μ⋅λ⋅U⋅z − ⎞ γ⋅A ⎛ ⎜1 − e A ⎟ = γ ⋅ A ⋅ φ ⎟ μ ⋅ λ ⋅U μ ⋅ λ ⋅U ⎜ ⎠ ⎝ (31) 16 .

Za određivanje tlaka u ćelijama silosa pri punjenju i pražnjenju se rabi prijedlog Timma i Windelsa koji su načinili podjelu materijala koji se drži u silosima u četiri skupine: 1. 17 . ali samo dok tvar u silosu miruje. kameno brašno. putu kretanja materije i presjeka ćelije. skupina: šljunak. a horizontalni ph pri pražnjenju ćelije. klinker. Za navedene skupine materijala daju se vrijednosti za λ i μ za punjenje i pražnjenje kako bi se mogli proračunavati pritisci u ćelijama silosa mjerodavni za dimenzioniranje. koks. kotlovska šljaka i šećer 2. μ ⋅ λ ⋅U Kada bi dubina ćelija bila beskonačno velika (z → ∞ ) . tada bi φ = 1. čitav sadržaj ćelije odmah krene prema dolje. φ= ⎜ ⎟ ⎝ ⎠ A z0 = .0 . skupina: kukuruz. Povećanje ovog tlaka ovisi o načinu pražnjenja.1 do 2. aluminijski oksid.ph = pw = μ⋅λ⋅U⋅z − ⎞ γ⋅A ⎛ ⎜1 − e A ⎟ = γ ⋅ A ⋅ φ ⎟ μ ⋅U μ ⋅U ⎜ ⎝ ⎠ μ⋅λ⋅U⋅z − ⎞ γ⋅A ⎛ ⎜1 − e A ⎟ = γ ⋅ A ⋅ φ ⎟ U ⎜ U ⎝ ⎠ (32) (33) gdje je: z − ⎛ ⎞ ⎜1 − e z0 ⎟ .0 puta tlaka pri mirovanju. ugljen. vapno. Čim se otvori zasun na lijevku. leteći pepeo i ugljena prašina 3. skupina: žitarice (osim kukuruza). soja i brašno 4. što ima za rezultat znatno povećanje pritiska na stijenke. pijesak. Prema rezultatima ispitivanja povećanje se kreće od 1. cement. Najveći vertikalni tlak pv nastaje pri punjenju. uljna sačma i stočna hrana (jaka kohezija). pa bi maksimalne vrijednosti tlaka glasile: γ⋅A (34) max p v = μ ⋅ λ ⋅U γ⋅A (35) max p h = μ ⋅U γ⋅A (36) max p w = U Tlak tvari u ćelijama prema Janssenovoj teoriji se vrlo dobro podudara s rezultatima eksperimenata. skupina: žitna sačma.

6 puta za kohezijske materijale.5 kN/m3.0 1. dobila se za neke vrste zapreminska težina i do 8. Međutim. 18 . Pritiske tvari u ćelijama silosa treba korigirati u nekim slučajevima.0 ili 5.15 Kada se tlak materijala u ćelijama odredi prema Janssenovim izrazima. umjesto 16 kN/m3 (tablica 1) te kod vrlo kohezivnih tvari (sačma) i do 10. opterećenje ćelija silosa može se smatrati kao mirno opterećenje. U ćelijama s prašinastim tvarima ne treba horizontalni tlak povećevati ako je tlak zraka manji od proračunanog tlaka p h . Tlak treba povećati za približno 20% kad je silos okruglog ili pretežno okruglog presjeka. mjereno od dna silosa. Porast tlaka pri uvođenju zraka u silos zbog homogenizacije materijala (sirovina za cement) ili zbog pripomoći pri pražnjenju uzima se u obzir kako slijedi: Kada se meterijal homogenizira.Tablica 2: Skupina materijala 1. Vertikalni tlak na dnu ćelija valja povećati zbog urušavanja svodova prema DIN propisima za dvostruko.40 0. ima primjera da je utvrđeno da cement ima zapreminsku težinu i do 19.5 0.7 kN/m3. uporabom vrijednosti za λ i μ iz tablice 2. Isto tako.30 0. Ovaj se tlak linearno smanjuje prema mjestu oduška. Nakon što se nađe opterećenje u ćelijama silosa. gdje je „d“ manja širina ćelije silosa.2. U propisima drugih zemalja nema ove preporuke.5 Punjenje μ 0. a prema Timmu i Windelsu za 1. horizontalni tlak se može pri pražnjenju linearno smanjiti na tlak pri punjenju na visini manjoj od 1.45 0.0 1. skupina 4.2 za rastresite do 1.0 Pražnjenje μ 0. 1. Dno može biti ravno za pneumatsko pražnjenje ili je u obliku lijevka za gravitacijsko pražnjenje materijala.5 0. Provjerom zapreminske težine više vrsta pšenice nakon zbijanja stresanjem.6 ⋅ γ ⋅ z .5 0. prema DIN-propisima se uzima p h = p v = 0. Dno silosa se proračunava ovisno o obliku po teoriji ploča ili ljusaka.0 kN/m3 umjesto 4. što odgovara stanju zbijenosti u donjem području silosa.30 λ 1. Dugo se godina polazilo od toga da je zapreminska težina pšenice 7.35 0. ARMIRANJE I IZVEDBA SILOSA Zidovi silosa se armiraju prstenastom i vertikalnom armaturom.0 1. skupina 2.75H. skupina 3. proračunavaju se rezne sile u stijenkama silosa po istom postupku kao i za okrugle spremnike.3.20 0.25 0.5 kN/m3. za zrnate materijale valja pritisak p h povećati za tlak zraka.2 kN/m3. a „H“ ukupna visina.2d ili 0. Smanjenje pritiska u blizini dna ćelije uzima se prema DIN-propisima u obzir: Kada se materijal prazni po jezgri u donjem dijelu. skupina λ 0.

već može biti i nosiva pri upetosti stijenki silosa u donju i gornju ploču i pri temperaturnim promjenama okoliša. Građenje silosa se danas uspješno provodi s relativno novim materijalom „ferocementom“. Svaki prsten se sastoji od tri do četiri luka armature. Ponekad se stijenke betoniraju i u prijenosnoj oplati.Slika 19 – Detalj armature silosa Vertikalna armatura nije samo konstruktivna. Najviše 25% ukupne armature se može nastaviti u jednom presjeku. a kod silosa manjeg obujma i manje visine se primjenjuje i montažni način građenja. Nastavke valja izvesti naizmjenično. 19 . Dno silosa u obliku lijevka se proračunava i konstruira kao i za lijevak bunkera. Silosi se najčešće izvode u kliznoj oplati. Stijenke silosa se obično armiraju obostrano.

tržnice.ljuske u obliku čunja (čunjasti krovovi) .2. krajnje bi trebalo proračunavati po momentnoj teoriji. te membranske uvjete spoja ljuske i rubnog elementa. Time se čini samo mala pogreška jer se vlastita težina povećava prema rubnom elementu. koncertne dvorane. Vrlo često nije moguće ispuniti membranske uvjete oslanjanja ljuske na dijafragme.bačvaste (cilindrične) ljuske (duge i kratke) . Većinom se postavlja veći broj bačvastih ljusaka jednu uz drugu. a opterećenje se snijegom smanjuje. Te poremećaje je moguće uzeti u obzir samo klasičnom teorijom ljusaka (momentna teorija). Budući da meridijanske sile nφ na uzdužnim rubovima moraju biti jednake nuli. Kod ovih ljusaka Gaussova krivina ( κ = 1/(r1 ⋅ r2 ) ) je jednaka nuli. stadioni. parabole i kružnice. Budući da se kod takvih ljusaka horizontalni potisci ( n ϕ ⋅ cos ϕ ) susjednih ljusaka poništavaju.2.1. garaže. U proračunu ljuske uvijek se polazi od membranskog stanja za opterećenja vlastitom težinom i snijegom. Tankostijene krovne konstrukcije od armiranog betona se mogu podijeliti u četiri velike skupine: . Rješenje je danas znatno olakšano upotrebom metode konačnih elemenata.naborane konstrukcije (šatori. tako da sav materijal konstrukcije sudjeluje u nošenju. BAČVASTE LJUSKE 2. plitke ljuske. hangari.1. Ta se opterećenja superponiraju i smatraju jednoliko rasprostrtim po tlocrtu. OPĆENITO Tankostijene krovne konstrukcije se danas racionalno upotrebljavaju u građevinarstvu za krovove velikih raspona (hale.2. Kod njih se naponi rasprostiru po cijeloj njihovoj površini. Kako to vrijedi samo za srednje ljuske. ili postavljanjem većeg broja poprečnih ukrućenja smanjiti poprečne deformacije na minimum. konoidne ljuske) . savijanje se u poprečnom smjeru znatno smanjuje. opterećenje se ljuske može prenositi samo njezinim savijanjem. Tankostjene krovne konstrukcije 2. Pri tome raspodjela uzdužnih sila nx približno odgovara raspodjeli kakva vlada u gredi. Tankostjenim konstrukcijama pokrivaju se prostorije svih mogućih oblika i tlocrta. ove ljuske moraju završavati dijafragmama.ljuske dvojne zakrivljenosti (kupole. složenice) 2. zbog čega nastaju rubni poremećaji. pa i krajnje 20 . Prostorno djelovanje ovih krovnih konstrukcija je omogućilo da se znatno smanji njihova težina i težina cijele konstrukcije. Da bi sačuvale oblik. sportske dvorane). OPĆENITO Bačvaste ljuske nastaju translacijom pravčaste izvodnice po dvjema jednakim vodilicama koje mogu biti u obliku elipse.

To. oslonjene na dvije dijafragme . kao najjednostavniji i najkrući oblik.jednovalne ljuske. Slika 21 – Oblici rubnih elemenata 21 .2.viševalne ljuske. koje imaju jedan val s dva rubna elementa . Slika 20 – Duga bačvasta ljuska: a) pogled na ljusku. a razmak između rubnih elemenata l2 je dužina vala ljuske. ima značenje približnog proračuna. Razmak između poprečnih dijafragmi l1 se naziva rasponom ljuske. sastavljene od više paralelnih ljusaka monolitno spojenih Duge ljuske mogu biti glatke i rebraste. 2. DUGE BAČVASTE LJUSKE Duge bačvaste ljuske se sastoje od svodova ljusaka. Raspon dugih ljusaka doseže od 20 do 30 m.jednorasponske. Taj nosač prenosi opterećenje sa krute dijafragme preko posmičnih napona.2. b) sile na element ljuske. oslonjene na više od dvije dijafragme . a dužina je vala uvijek manja od 20 m.višerasponske. c) presjeci Svodovi ljuske zajedno s rubnim elementima nose kao nosači kojih je poprečni presjek zakrivljen i ima veliki moment otpora. rubnih elemenata i dijafragmi. Poprečni presjek dugih ljusaka se obično izvodi po kružnici. Ljuske se dijele na: . Rubni elementi mogu biti raznih oblika.ljuske proračunavati po membranskoj teoriji. naravno. Kod dugih ljusaka je odnos l1/l2 > 1 i ide od 3 do 4.

ni veća od 1/6 l2. Njihovi se krajevi mogu pomicati horizontalno i vertikalno.2.Strelica luka „f“ uključujući i visinu rubnog elementa se redovito ne uzima manja od 1/10 l1. glavnih kosih naprezanja koja su po vrijednosti u neutralnoj osi jednaki posmičnim naprezanjima τxφ i naprezanjima od poremećajnih momenata savijanja. Presjek dugih ljusaka se dimenzionira prema dijagramu normalnih naprezanja σx. okvirne i rešetkaste konstrukcije. pa nije primjenjiv približni pojednostavljeni proračun.1. Približni proračun ljusaka Prema priloženom proračunu srednji valovi ljusaka se mogu računati kao grede cilindrična presjeka. Krajnji valovi ili jednovalna ljuska imaju drukčije rubne uvjete. lučne sa zategom. Vlačna napprezanja σx u potpunosti preuzima glavna vlačna armatura kojoj se površina proračunava prema izrazu: 22 . Slika 22 – Dijafragme ljusaka: a) puni nosač konstantne visine.2. Dijafragme dugih ljusaka mogu biti punostijene. c) luk sa zategom 2. Proračun je moguć po klasičnoj teoriji ljusaka ili na osnovi metode konačnih elemenata. b) rešetkasti nosač.

2.statički moment površine presjeka iznad težišta presjeka I . Dijafragme su opterećene ležišnim pritiskom koji se prenosi pomoću sila Sx što tangiraju srednju površinu ljuske i dobivaju se iz posmičnih naprezanja u ljusci na ležaju.proračunska vlačna sila u ljuski fyd .2.poprečna sila S . a za ljuske debljine veće od 9 cm i dvostrukom mrežom.proračunska granica popuštanja As = (37) Ukupna unutrašnja vlačna sila Fs. Raspodjela posmičnih naprezanja u poprečnom presjeku odgovara raspodjeli u gredi. Dijafragme je potrebno proračunati za opterećenje silama Sx i vlastitom težinom (slika 24a)). Uz rubne elemente. Ljuska se dimenzionira kao ploča ekscentrično opterećena vlačnom ili tlačnom silom.moment tromosti s obzirom na težište presjeka.gdje je: FSds f yd FSds . odnosno unutrašnja tlačna sila Fc od djelovanja stalnog ili promjenjivog opterećenja se dobiva integracijom površine tlačnih naprezanja po presjeku: 2 ⋅ r ⋅ h ⋅ σ xg Fs = −Fc = r ⋅ sin α 0 − α 0 (r − y g ) (38) yg [ ] Slika 23 – Geometrijske vrijednosti i dijagrami naprezanja u presjeku ljuske Položaj neutralne osi i naprezanja σxg i σxd se pronalaze kao za homogen presjek uračunavajući i rubne elemente u nosivi presjek. Armiranje ljusaka Glavnu vlačnu armaturu treba razmjestiti u rubni element. Ona se mijenja duž raspona u skladu s dijagramom sila Fs.2. pa i uz dijafragme je potrebno proračunati armaturu prema poprečnim momentima uzduž izvodnica (poremećajni momenti prema momentnoj teoriji ljusaka). 23 . 2. Ljuska se armira mrežom po cijeloj površini. Posmična napprezanja koja su u neutralnoj osi jednaka glavnim kosim naprezanjima po apsolutnoj veličini se određuju prema formuli: V ⋅S τx = (39) I⋅ 2h gdje je: V .

2. Debljina ljuske se kreće od 6 do 12 cm. razmak dijafragmi (raspon ljuske). Postavljaju se na rasponu od 5 do 12 m.2. Pri znatnim vlačnim kosim naprezanjima se mogu postavljati i kose šipke u smjeru glavnih vlačnih naprezanja. tj. Odnos l1/l2 < 1. KRATKE BAČVASTE LJUSKE Kratke ljuske se sastoje od svoda. Strelica luka se uzima najmanje l2/7. Slika 25 – Kratka bačvasta ljuska 24 .Glavna vlačna kosa naprezanja se prihvaćaju mrežastom armaturom koja odgovara sponama kod običnih greda. b) armatura rubnog elementa 2. Rasponi dijafragmi (dužina vala) iznose i do 30 m. je uvijek manji od dužine vala (raspon dijafragme). rubnih elemenata i dijafragmi. Slika 24 – Dijafragma i rubni element: a) shema djelovanja sila na dijafragmu.

ali na osnovi mjerenja izvršenih pri ispitivanju ljuske se može prihvatiti zakon parabole II reda. Približno se može proračunati unutrašnja vlačna sila u rubnom elementu ako se uzme da je krak unutrašnjih sila z = 0. tlačna sila se u ljusci postepeno smanjuje od najveće vrijednosti u ljusci (tjeme) do nule na donjem rubu rubnog elementa. kuke se ne moraju izvoditi. Iznad dijafragmi i na spoju ljuske s rubnim elementom se postavlja dopunska gornja armatura za prihvaćanje momenta savijanja.55 (f + a) prema izrazu: 2 2 MSd qSd ⋅ l 2 ⋅ l1 q Sd ⋅ l 2 ⋅ l1 FSds = ≈ ≈ (40) z 8 ⋅ 2 ⋅ 0. Opći je izraz za parabolu II reda (slika 26): 4f ⋅ x y = 2 ⋅ (l 2 − x ) l2 (44) 25 . ni 20 cm. Približni proračun ljusaka Ljuska nosi prostorno i preko posmičnih naprezanja koji tangiraju srednju površinu ljuske prenosi opterećenje na dijafragme. Proračun dijafragme ljuske Dijafragma kratkih ljusaka je opterećena posmičnim silama koje djeluju tangencijalno na srednju površinu ljuske.2. Maksimalni razmak žica mreže ne smije premašiti dvostruku debljinu ljuske. Za maksimalnu silu tlaka u ljusci s dovoljno se točnosti uzima po bezmomentnoj teoriji da je: n ϕ = −q ⋅ r (42) gdje je: r . s tim što valja osigurati dovoljnu dužinu sidrenja. Svega 4-5% opterećenja ljuske prenosi se na dijafragme preko poprečnih sila što ih izazivaju poremećajni momenti uzduž izvodnica.2. 2. a za srednju: N = q ⋅ r ⋅ l1 .1.2.polumjer zakrivljenosti ljuske q ⋅ r ⋅ l1 . Ako se upotrijebi glatka armatura Φ ≤ 10 mm ili zavarene armaturne mreže. Ljuska se armira mrežom Φ 6 mm na razmaku od 12 do 15 cm. Potrebna armatura u rubnom elementu iznosi: F A s = Sds (41) f yd U srednjim poljima višerasponske ljuske presjek se armature u rubnim elementima uzima dvaput manji.2. Poznato je da je ljuska u poprečnom pravcu tlačno naprezana.2.55 ⋅ (f + a) ) 9 ⋅ (f + a) ) gdje je q = G + Q opterećenje reducirano na 1 m2 tlocrta ljuske s uračunavanjem težina rubnih elemenata. 2 Ukupna sila tlaka na krajnju dijafragmu iznosi: N = Budući da rubni elementi ne mogu primiti na sebe reaktivne sile tlaka nφ (slobodni rub).2. Zakon tog smanjivanja je nepoznat.

za krajnu dijafragmu: 2 ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 (45) Nx = ⋅ x ⋅ (l 2 − x ) . l2 2 a za srednju dijafragmu: 4 ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 Nx = ⋅ x ⋅ (l 2 − x ) (46) l2 2 Kako se smanjuje tlačna sila u ljusci. opterećuje se dijafragma tangencijalnim silama: dN x 4 ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 Tx = = ⋅ x ⋅ (l 2 − x ) . za krajnu dijafragmu: 2 ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 ..Slika 26 – Opis oznaka upotrijebljenih u izrazu za parabolu Primijenjeno na ljusku dobiva se. (52) 2 ⋅ l2 a za srednju dijafragmu: π Tx = ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 . za krajnu dijafragmu: π Tx = ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 . (51) Tx = = ⋅ N1 ⋅ cos dx l2 l2 pa za x = 0 izlazi. tj. (49) l2 2 Ako se prihvati da se tlačna sila u ljusci smanjuje po zakonu funkcije sinx.. po krivulji koja se zamjenjuje prvim članom Fourierova reda: 3π ⋅ x π⋅x N x = N1 ⋅ sin (50) + N3 ⋅ sin + . (48) Tmax = l2 2 a za srednju dijafragmu: 4 ⋅ q ⋅ r ⋅ l1 Tmax = . (47) dx l2 2 pa će za x = 0 biti. (53) l2 26 . l2 l2 opterećenje dijafragme je: dN x π π⋅x . .

Upotrebljavaju se za krovišta i kao lijevci spremnika i silosa.2. nx = − 2 ⋅ π ⋅ a ⋅ sin α gdje je: Fz = a 2 ⋅ π ⋅ p' .3. sin α Za vlastitu težinu je: p r = G ⋅ cos α .1. (54) (55) (56) Iz ravnoteže odsječenog gornjeg dijela ljuske dobiva se: 2 ⋅ π ⋅ a ⋅ n x ⋅ sin α + Fz = 0 Odatle se izvodi: Fz . ČUNJASTE KONSTRUKCIJE 2. PRORAČUN LJUSKE ZA ROTACIONO-SIMETRIČNO OPTEREĆENJE Slika 27 – Shema djelovanja sila Membranske su sile u čunju: p ⋅a n ϑ = −p r ⋅ r = r . gdje je: G -težina po jedinici krova.2. Za vlastitu težinu izlazi: 27 (57) (58) .3. 2. pa izlazi: n ϑ = −G ⋅ r ⋅ cos α = −G ⋅ a ⋅ cot α . OPĆENITO Ljuske u obliku čunja su vrlo povoljne i ekonomične konstrukcije. a vodilica je kružnica.3. Ove ljuske nastaju rotacijom pravčaste izvodnice koja siječe os rotacije.

vjetar). Uz prsten se ljuska dimenzionira na ekscentrični tlak u smjeru izvodnice. Kad je ljuska deblja od 8 cm armatura se polaže u dva sloja. za što je potrebno poznavati deformacije ljuske i prstena. Spoj ljuske može biti zgloban ili krut (slika 29).3. Gotovih izraza za pomak δ ik za razne primjere oslanjanja i opterećenja ima u literaturi. 2 ⋅ sin α Za opterećenje snijegom dobiva se: Q⋅a . ARMIRANJE LJUSKE Ljuske se armiraju u smjeru izvodnice i po koncentriranim krugovima. u armiranobetonskim konstrukcijama rub ljuske završava podnožnim prstenom koji onda uzrokuje rubne poremećaje jer nastaje razlika između izduženja ljuske i prstena. o opasnosti izbočenja i mogućnostima izvedbe. nx = − 2 ⋅ sin α nx = − (59) (60) Debljina ljuske ovisi o promjenjivom opterećenju (snijeg. Za normalnu kvalitetu betona bit će: hmin ≥ 6 cm. s približavanjem rubu se postepeno smanjuje. Slika 29 – Sile na spoju ljuske i prstena Nepoznate dopunske sile Xi je moguće odrediti metodom sila. po jedinici prstena. što valja nadoknaditi sve kraćim međušipkama.3. Neporemećeno membransko stanje je moguće samo onda ako je rub čunja oslonjen slobodno pomično na srednju ravninu (slika 28).G⋅l . Slika 28 – Slobodno oslanjanje čunja Normalno. Broj šipaka koje idu po izvodnici. 2. 28 .

4. Odatle i osnovna jednadžba ravnoteže: nϑ nϕ + = −p r . 2 ⋅ r0 ⋅ π ⋅ sin ϕ (62) (63) 29 .4.1. Jednostavne su za izvedbu i vrlo ekonomične. Kupole su ljuske dvojne zakrivljenosti s pozitivnom Gaussovom krivinom.1. Prema konstrukcijskim karakteristikama armiranobetonske kupole mogu biti glatke i rebraste. eliptičnog ili paraboličnog oblika oko vertikalne osi kroz njihovo tjeme. te imaju svojstvo da su krute i manje su osjetljive na rubne poremećaje i lokalna opterećenja. (61) r1 r2 Rezne sile za rotaciono-simetrično opterećenje se mogu odrediti kao i za čunj iz uvjeta ravnoteže na odsječenom dijelu ljuske (slika 31): n ϕ ⋅ 2 ⋅ r0 ⋅ π ⋅ sin ϕ + Fϕ = 0 .glatka kupola Slika 30 – Glatka kupola 2. . iz čega je meridijalna sila: Fϕ nϕ = − . Zbog svog prostornog nošenja armiranobetonske kupole imaju dosta malu debljinu. ali ni to nije granica njihove upotrebe. pa su pogodne za vrlo velike raspone. Proračun kupola Prema membranskoj teoriji ne proračunavaju se momenti savijanja i poprečne sile. KUPOLE Kupole su jedan od najpovoljnijih nosivih sustava armiranog betona. Glatke nastaju rotacijom krivulje kružnog.4. Debljina ljuske se kreće od 8 do 14 cm. U kupoli se pojavljuju meridijalne sile nφ = σ1 · h na jedinicu dužine prstena i horizontalne prstenaste sile nν = σ2 · h na jedinicu dužine meridijana. Postoje izvedene kupole do 100 m raspona. LJUSKE DVOJNE ZAKRIVLJENOSTI 2.1.2. Kod dvojno zakrivljenih ljusaka uzdužne sile u pravcima glavnih zakrivljenosti zajedno sudjeluju u nošenju vanjskog opterećenja.

1 + cos ϕ a potom i za prstenastu silu: ⎛ ⎞ 1 cos 2 ϕ + cos ϕ − 1 ⎟ ⋅G⋅r = − n ϑ = −⎜ cos ϕ − ⋅G⋅r . a posebno snijegom. Proračun sila u sfernoj kupoli izvodi se posebno za opterećenje vlastitom težinom. p r = G ⋅ cos ϕ . Dajući kupoli prikladni oblik može se postići da za određeno opterećenje ne bude sila u prstenu. rr = r ⋅ sin ϕ . ⎜ 1 + cos ϕ ⎟ 1 + cos ϕ ⎝ ⎠ Opterećenje snijegom: (64) (65) Opterećenje snijegom uzima se jednoliko po m2 tlocrta. dobiva se izraz za meridijalnu silu: G⋅r nϕ = − . Slika 32 – Model sferne kupole 30 . kupola opterećena vertikalnim opterećenjem je tlačno naprezana kao i u smjeru prstena dok je nagib malen. Opterećenje vlastitom težinom: Ako se uvedu izrazi: r1 = r2 = r . Fϕ = 2 ⋅ π ⋅ r 2 ⋅ G ⋅ (1 − cos ϕ) . Kad kupola postane nagnutija. prijelomne spojnice postaje vlačna.Slika 31 – Shema djelovanja sila U smjeru meridijana. prstenasta sila počevši od tzv.

Ako se uvede zamjena: p r = Q ⋅ cos 2 ϕ . Pretvaranje diferencijalnih jednadžbi u diferenične i uporaba elektroničkog računala omogućuje da se riješe kupole po momentnoj teoriji. pa se prsten prednapinje. n ϕh = n ϕ ⋅ cos α je horizontalna radijalna komponenta po jedinici prstena Slika 33 – Prsten kupole Armatura je prstena: H A s = Sd . Vertikalna se komponenta preko ležaja prenosi na stijenku cilindra. Danas se kupole proračunavaju kao i druge ljuske metodom konačnih elemenata uz upotrebu elektroničkih računala. 31 . Prsten kupole je opterećen meridijalnom silom nφ koja se rastavlja u vertikalnu komponentu nφv i horizontalnu nφh. spriječena je slobodna deformacija kupole. Pri prednapinjanju ta mjera nema značaja.proračunska vlačna sila u prstenu (69) Kod kupola većih raspona. dobiva se meridijalna sila konstantna od tjemena do ležaja: r nϕ = − ⋅ Q . (66) 2 a potom i prstenasta sila: r (67) n ϑ = − − ⋅ Q ⋅ cos 2ϕ . pa zbog toga nastaju rubni poremećaji. a horizontalna se prihvaća prstenom. f yd gdje je: HSd . Računsko određivanje poremećaja na rubu koji nastaju zbog spriječavanja deformacija je vrlo komplicirano. horizontalna sila u prstenu poprima veliku vrijednost. 2 Budući da su kupole na svojem donjem dijelu spojene s ležišnim prstenom za prihvaćanje horizontalnih komponenata meridijalnih sila. a time bi se izbjegli ili smanjili poremećajni momenti. (68) gdje je: r . Bilo je pokušaja da se kupola pri ležaju više zaobli kako bi se u tom dijelu pojavile vlačne sile koje bi izazvale jednake deformacije kao što su u prstenu. Rješenje je moguće uz izvjesne pretpostavke i idealizaciju sustava.polumjer prstena. zbog čega se u prstenu pojavljuje vlačna sila: H = n ϕh ⋅ r .

Sastoje se od meridijalnih i prstenastih rebara. Rebraste kupole Slika 34 – Rebraste kupole Rebraste su kupole manje pogodne od glatkih. armiranih prema silama koje djeluju na njih i prema načinu izvedbe radova. Kad je debljina kupole veća od 8 cm. armatura se polaže u dva sloja. kao što je maksimalni tlak i minimalni profil i razmaci žica su jednaki kao i za bačvaste ljuske. Rebra su monolitno vezana tankom ljuskom. Broj šipaka u smjeru meridijana po jedinici prstena s približavanjem rubu kupole se postepeno smanjuje. Osim monolitno izvedenih kupola postoji velik broj izvedenih polumontažnih i montažnih kupola. 2. Pri dnu kupole rebra se spajaju pomoću ležišnog prstena koji prima razupirajuće sile meridijalnih rebara. što valja nadoknaditi sve kraćim međušipkama. Stupanj statičke neodređenosti ovisi o broju meridijalnih i prstenastih rebara.1.2.2.1.4. Proračun rebrastih kupola za simetrično.4. Armiranje kupola Kupole se armiraju uzduž meridijana i paralela (prstena).3. Ostali uvjeti armiranja. a pogotovo nesimetrično opterećenje daje prilično teškoća zbog mnogostruke statičke neodređenosti. 32 . Uz prsten ljuska se armira u smjeru meridijana za djelovanje meridijalne sile i poremećajnog momenta (ekscentrični tlak).

4. 33 .2. Opterećenje se prenosi u dva smjera. PLITKE LJUSKE Plitke ljuske nastaju translacijom izvodnice u obliku parabole. kao i sve ljuske s pozitivnom Gaussovom krivinom. a mogu biti jednovalne i viševalne. Prema teorijskim i eksperimentalnim istraživanjima srednja je zona plitke ljuske opterećena na aksijalni tlak i armira se konstruktivno. zbog čega se smanjuju normalna naprezanja. U ljusci se osim toga pojavljuju i poprečni momenti savijanja koji se mogu dobiti momentnom teorijom. Plitke ljuske se mogu proračunati samo približno i uz velike teškoće po teoriji ljusaka. Odlikuju se velikom krutošću. Slika 35 – Kratka plitka ljuska Kratka ljuska u podužnom pravcu naliježe na dijafragmu. Treba napomenuti da je pri dvoosnom tlačnom naprezanju sigurnost od izbočenja manja nego kad u jednom pravcu djeluje tlak. te kratke i duge. Podužne vlačne sile su koncentrirane u rubnim elementima. a u drugom vlak. Plitke su one ljuske dvojne zakrivljenosti pri kojima odnos strelice“f“ prema kraćoj stranici raspona nije veći od 1/5. pa se provjera svodi na kontrolu sigurnosti pojedinih elemenata na izvijanje.2. Sve to omogućuje da se ljuskama dvojne zakrivljenosti prekrivaju veće površine nego bačvastim ljuskama. pa i da se pri pokrivanju površina određene veličine izvode ljuske manje debljine. pa se prema tim silama dimenzionira i potrebna armatura. kružnice ili elipse. a u poprečnom se izvode rubni elementi. Krajevi ljuske se još zadebljaju od 2 do 2. kružnice ili elipse po dvjema vodilicama koje također imaju oblik parabole. Numeričkim metodama kao što je metoda konačnih elemenata njihov proračun danas ne stvara veće teškoće. Zadebljanje se postepeno smanjuje od ruba. Posmične sile su koncentrirane u kutovima ljuske i prihvaćaju se rubnim ojačanjima. Proračun sigurnosti ljuske od izbočenja kao cjeline nipošto se ne može obaviti egzaktno.5 puta debljine ljuske na širini od 1/10 do 1/15 odgovarajuće veličine otvora. Ove ljuske se mogu zamisliti kao isječak kupole nad trokutnim ili pravokutnim tlocrtom.

4. Posebno je važno armirati donji dio konoida. Ljuska je pretežito naprezana membranskim silama. KONOIDNE LJUSKE Translacijom pravčaste izvodnice po dvjema vodilicama. Prednost te ljuske je u tome što se sva oplata sastoji od ravnih dasaka uz relativno jednostavnu armaturu. U prvome se dobiva hiperbolični paraboloid kojem su vodilice dva mimosmjerna pravca. a u drugom je običan konoid. gdje se pojavljuju vlačna naprezanja. a u domeni tlačnih naprezanja ljuska se armira 34 . Za prekrivanje objekata najpovoljniji su oni kojima je druga vodilica pravac ili parabola.3. pa je to ljuska s negativnom Gaussovom krivinom. Uz rubove gdje se pojavljuju momenti savijanja ljuska se armira u dva reda između kojih se može postaviti armatura za preuzimanje posmičnih naprezanja. 2. Budući da druga vodilica oblika krivulje može biti po volji odabrana. mnogo je oblika konoida. nastaje konoidna ljuska. od kojih je jedna pravac.Slika 35 – Plitka ljuska kvadratičnog tlocrta poduprta sa svih strana dijafragmom Ljuska se mora armirati u smjeru glavnih vlačnih naprezanja i mrežom koja se postavlja po cijeloj površini. a druga je krivulja i paralelna je sa zadanom ravninom. a uz to je i ekonomična. odnosno glavnih kosih naprezanja. Slika 37 – Konoid Konoid je vrlo zanimljiva ljuska u oblikovnom i konstrukcijskom pogledu. Slika 36 – Hiperbolični paraboloid Kod hiperboličnog paraboloida dva su središta zakrivljenosti koja se nalaze na suprotnim stranama površine ljuske. Armatura konoida se postavlja u dva reda u području vlaka.

šed krov. U dijagonalnim presjecima se pojavljuju glavne normalne sile suprotnih predznaka: 35 . potrebno je između stupova postaviti zategu. b) Krov od hiperboličnih paraboloida Hiperbolični paraboloid može biti oslonjen na dva stupa (slika 38). Slika 38 – Upotreba konoidnih ljusaka: a)Isječak konoida.jednostrukom mrežom. u području kutova. valja stupove razuprijeti štapom sigurnim od izvijanja. Slika 39 – Geometrijski model hiperboličnog paraboloida Slika 40 – Hiperbolični paraboloid oslonjen na dva stupa: a) Poduprti viši kutovi. treba postaviti kosu armaturu za prihvaćanje glavnih kosih naprezanja. Od četiri hiperbolična paraboloida dobivena je ljuska oslonjena na četiri stupa (slika 38 b)). dobivaju se prema izrazu: Z n xy = − . za konstantno opterećenje po tlocrtu. Između dva sloja armature. (70) 2⋅C Za Z = G izlazi: G n xy = − . (71) 2⋅C a normalne sile su: (72) nx = ny = 0 . a ako oni podupiru više kutove. b) Poduprti niži kutovi Posmične sile u presjecima peralelnima s rubovima. Ako stupovi podupiru niže kutove. Vertikalno opterećen hiperbolični paraboloid (vlastita težina i snijeg) uz jednadžbu srednje površine z = C · x · y može se jednostavno proračunati po membranskoj teoriji jer je druga derivacija po ordinati x i y jednaka nuli.

preuzimaju ih dijafragme. Strelica šatora je od f = l/8 do l/12.proračun šatora kao cjeline Proračun pobočaka na lokalno opterećenje se sastoji u pronalaženju momenata savijanja i normalnih sila. napregnut na vlak.5 puta debljine ljuske na širini od 1/10 do 1/15 odgovarajuće veličine otvora. zbog posmičnih naprezanja priključnih paraboloida. pa ga valja upeti u ležaj ili ga osloniti na stupove fasadnog zida.5 m.0 do 3. Stupovi su tlocrtno zakrenuti pod kutom od 45°. Najveća širina kosih stranica (pobočki) šatora se kreće od 3. u jednom ili u dva reda. Složeni krov od četiri hiperbolična paraboloida (slika 38 b)) je uzduž spojeva pojedinih paraboloida (sljeme). oslonjen izravno na stupove. Ljuska se armira mrežom. Rubove i sljeme ljuske valja ojačati od 2 do 2. Negativna Gaussova krivina čini ljusku vrlo osjetljivom na promjenjiva lokalna opterećenja i na promjene tlocrta do kojih može doći zbog produženja zatege.n1 = −n 2 = n xy . a između se postavlja i dijagonalna armatura po pravilima koja su u propisima i vrijede za sve ljuske. U okviru membranske teorije nije moguće preuzeti težinu rubnog elementa. 2. prikazan je na slici 42. ovisno o naprezanjima. konstrukcije s minimalnom armaturom. Reakcije pobočaka na ležajevima (bridovima) se rastavljaju u horizontalne sile u susjedne pobočke i sile u bridovima. sastavljene od monolitno vezanih trokutnih i trapeznih ploča okrenutih vrhom prema gore. Krov od šatora u obliku zarubljenih piramida. (73) Na rubovima ljuske posmične sile nxy moraju preuzeti rubni elementi ili ako ljuska leži na dijafragmama. U kutovima su vute širine jednake debljini stupa. tj. 36 . Postoji inkompatibilno stanje deformacija između rubnog elementa opterećenog na tlak ili vlak i ljuske koja to nije. ŠATORI Jedne od varijanata naboranih konstrukcija su šatorske krovne konstrukcije.proračun pobočaka na lokalno opterećenje. a oslonjenih kutovima donje osnovice na stupove (slika 41). Stranice se tretiraju kao ploče nosive u dva smjera kojih su ležajevi bridovi šatora. Slika 41 – Šatorasti krovovi Proračun šatora Šator se proračunava po približnoj metodi u dvije faze: .5. Zbog kupolastog oblika ove konstrukcije i pri blažim nagibima mogu biti vrlo ekonomične. .

8 (74) (75) (76) (77) Slika 42 – Primjer prekrivanja većih tlocrta kontinuirano izvedenim šatorima 37 . s uzimanjem ukupnog opterećenja za svaki pravac.Armiranje pobočaka se provodi po istim pravilima kao i za ploče nosive u dva smjera opterećene ekscentričnim tlakom. Proračun se provodi u oba pravca. Momenti savijanja su: 2 q ⋅ l 2 ⋅ l1 M1 = . 8 gdje je: q= G+Q Za široke ležajeve (stup s kapitelom. kao za grede na dva ležaja. slika 42) dobiva se: 2 q ⋅ l 2 ⋅ (l1 − c ) M1 = . 8 2 q ⋅ l1 ⋅ (l 2 − c ) M2 = . Šator se kao cjelina proračunava radi dimenzioniranja glavne vlačne armature koju treba postaviti u donji rub stranica. Tretiranje šatora kao grede na dva ležaja se opravdava njegovom malom krutošću u području ležaja. 8 q ⋅ l1 ⋅ l 2 2 M2 = .

proračunski moment savijanja (78) Slika 43 – Proračunski model Točniji proračun se ostvaruje po teoriji za proračun složenica. svaka u svojoj ravnini. koje uglavnom nose kao nosači.6. zbog čega u bridu nastaju posmične sile. pa time i normalna naprezanja. Prema tome. Zbog monolitne veze između nosećih ploha. ploče se proračunavaju na savijanje u ravnini svoje veće krutosti kao obični nosači.krak unutrašnjih sila MSd . U naboru je svaki brid zapravo ležaj dviju susjednih ploča.6. svaka pojedina ploča tog sustava se nalazi pod djelovanjem momenata savijanja u svojoj ravnini i posmičnih sila na rubovima. Te se sile na rebrima razlažu u smjeru ravnina ploča. b) Viševalna složenica trapeznog presjeka.Armatura na rubu donjih stranica bit će: M A s = Sd .1. podužne deformacije dviju susjednih ploha u pravcu pružanja brida u bilo kojoj točki moraju biti jednake. Zbrajajući ih za svaku ploču i smatrajući ih opterećenjem svake pojedine ploče. 2. z ⋅ f yd gdje je: z = f . OPĆENITO Složenice su sustav tankih ravnih ploča monolitno vezanih pod izvjesnim kutom. Slika 44 – Poprečni presjeci nekih vrsta složenica: a) Jednovalna složenica. c) Viševalna složenica trokutnog presjeka 38 . koje zbog svoje poprečne krutosti prenose opterećenje na rebro. SLOŽENICE 2. uzimajući u obzir kontinuitet ili uklještenje.

provodi se na više načina.6. Debljine ploče ne bi smjele biti veće od 10 cm. Ekonomična širina ploče se kreće od 3 do 3. Približni proračun – složenice s krutim pločama Pretpostavlja se da su ploče u svojoj ravnini vrlo krute. ali su manje ekonomične od bačvastih ljusaka jer se u njima pojavljuju i momenti savijanja uzrokovani lokalnim savijanjem u poprečnom pravcu.1.2.Složenicama se prekrivaju rasponi do 20 m i više. (81) sin γ k Ploče koje prenose opterećenje na bridove proračunavaju se kao kontinuirani nosači na nepopustljivim ležajevima. pa su pri tome bridovi nepopustljivi ležajevi i ne mijenjaju svoju dužinu. Nabori se postavljaju u poprečnom pravcu prostorije koja se prekriva i oslanjaju se na dijafragme krute u svojoj ravnini. proračunavati složenice kao što su bunkeri i šatori. 2. Širina vala se kreće od 10 do 12 m. Po toj teoriji mogu se. Sile u ravnini ploča pri tome teže konačnim vrijednostima koje su kao kod bačvastih ljusaka. Složenice mogu biti jednorasponske i višerasponske.2. bez daljnjega.6. ovisno o njihovom tipu i o potrebnoj točnosti.5 m. S opadanjem širina ploča gube se u graničnom slučaju momenti koji nastaju u pločama prijenosom opterećenja na bridove kao kontinuirani nosač. 39 . PRORAČUN SLOŽENICA Proračun složenica.1 l1 (l1 je raspon složenice). Složenice su jednostavne za izvedbu. (80) sin γ k cos α k −1 S k +1 = −R k . (79) 2 2 cos α k Sk = Rk . Postupci se međusobno razlikuju u stupnju točnosti proračuna deformacija. Visina nabora ne bi smjela biti manja od 0. Slika 45 – Proračunski model 2. Ležišne sile se razlažu u ravnine susjednih ploča (slika 46) prema slijedećim izrazima: q ⋅a q ⋅a R k = k k + k +1 k +1 .

dobiva oblik: ⎛ 1 M M 2 1 ⎞ 2 ⎟ ⋅ Tb + ⋅ Tc = 1 + 2 ⋅ Ta + 4⎜ + ⎟ ⎜A A1 A2 W1 W2 ⎝ 1 A2 ⎠ (85) Postavivši „n“ jednadžbi za „n“ bridova. uzajamno se zakretanje na rubovima izazvano savijanjem ploča ne uzima u obzir.Slika 46 – Razlaganje ležišnih sila 2. 40 . Tehnička teorija – zglobni sistem Kad je svaka ploča za sebe u svojoj ravnini vitkija od 3:1. Tu se pretpostavlja da su elastične linije svih ploča međusobno afine. Po ovoj teoriji je dovoljno izjednačiti deformacije ili naprezanja samo u sredini raspona. susjedne ploče na zajedničkom rubu će se različito deformirati.deformacija ruba b1 je jednaka deformaciji ruba b2 (slika 47).2. Uvjet kompatibilnosti u sredini raspona: ε b1 = ε b 2 . Budući da se pretpostavlja kako su ploče međusobno spojene zglobno. Za ponovnu uspostavu tog spoja moraju se po rubovima unijeti posmične sile. dobiva se sustav tročlanih jednadžbi kojeg se rješenjem određuju posmične sile Ti na bridu. pa izlazi: M 2 4 σ b1 = ⋅ Ta + ⋅ Tb − 1 . deformacije u ravnini ploče se ne smiju više zanemariti. odnosno: σ b1 = σ b 2 (82) Pretpostavlja se da vrijedi Navierova hipoteza linearne raspodjele naprezanja po presjeku.2. Ako se prekine veza između ploča. (83) A1 A1 W1 σ b2 = − M 4 2 ⋅ Tb − ⋅ Tc + 2 .6. A2 A2 W2 (84) Izraz (82) nakon što se uvrste izrazi (83) i (84).

Slika 47 – Shema djelovanja sila i naprezanja Za slobodni rub će biti: Ta = 0 Pretpostavke proračuna su: .ne uzimaju se u račun deformacije ploča uzrokovane posmikom.zanemaruje se otpor ploča prema uvijanju (torziji) koje se pojavljuje zbog različitih progiba dvaju rubova iste ploče .dijafragme se uzimaju kao krute u svojoj ravnini. 41 . Zato ta teorija nije upotrebljiva za složenice kojima su krajnje ploče blago nagnute ili horizontalne. Takav prijenos opterećenja nije moguć kad su krajnje ploče horizontalne ili malo nagnute. ni njihova fleksijska krutost kao ploče u uzdužnom pravcu Zbog tih pretpostavki ležišne sile s ploča se mogu prenositi na dijafragme jedino posmikom. što se u ovoj teoriji zanemaruje. Naime. a okomito na nju fleksijski mekim . te bi se ploče mogle prihvatiti jedino fleksijskom krutošću ploče u uzdužnom smjeru i torzijom.

pa se odrede progibi ploča i pomaci bridova. Kada kutovi nagiba između ploča nisu isuviše mali. pa se na bridovima pojavljuju dopunski momenti. tako da ploče u poprečnom smjeru nose kao kontinuirane. Točno rješenje složenice po fleksijskoj teoriji pokazuje veliki utjecaj poprečnih momenata na stanje naprezanja u pločama. a uzdužna se naprezanja neznatno mijenjaju. zbog čega se poprečni momenti povećavaju približno 20%. Međutim. Između dvije nul-točke momentnog dijagrama složenica se tretira kao da je na dva ležaja. te postavlja sustav linearnih jednadžbi. Kontinuirane složenice se mogu približno riješiti po Tezlaffovu prijedlogu. budući da na tom mjestu nema ležaja.tipovi dijafragma i njihovo opterećenje a) puni nosač b) okvir sa zategom 42 . Zatim se zamišljeni ležajevi uklanjaju. Za ubrzanje konvergencije preporučuje se da se počevši od drugog koraka rabe u iteraciji uvijek srednje vrijednosti momenata iz prethodnih koraka. Raspodjela momenata savijanja u poprečnom smjeru prikazana je na slici 47. Kao prvi korak se uzima da su bridovi nepopustljivo oslonjeni. Desna strana raspodjele momenata odgovara za nepopustljive bridove. može se primjeniti iterativni postupak proračuna složenica. 2. ležišne se sile obrnuto unose kao opterećenje.3. ali je rad znatno kompliciraniji i duži.2. Zbog toga se ploče jedna prema drugoj zakrenu. odnosno poprečnih ukrućenja.6. Lijeva strana odgovara pretpostavkama tehničke teorije. Rješenje se upotrebljava i za ostale presjeke. Vlasov kao nepoznanice uzima poprečne momente srednje trake i pomake bridova. na dijafragme posmičnim silama Si (slika 48). proporcionalno momentu savijanja kontinuirane grede. pa ona zato više odgovara stvarnosti. Fleksijska teorija Fleksijskom teorijom proračuna složenica se uzima interakcija reznih sila u poprečnom i uzdužnom smjeru nabora. Ovom metodom se pretpostavlja ležaj na mjestu nul-točke momentnog dijagrama (slika 45). Kod ispruženih poprečnih presjeka i blaže nagnutih rubnih ploča prevladavaju negativni poprečni momenti savijanja. Ploče svoje opterećenje prenose u smjeru veće krutosti. Za njih se odredi novo opterećenje na bridovima za koje se proračuna složenica. što dolazi samo kod vrlo krutih ploča ili pri većem broju dijafragmi. presjek se deformira. te izvrši korekcija momenata na bridovima. .Slika 47 – Proračunski model za poprečni smjer Nakon pronalaska sila posmika proračunavaju se naprezanja u x = l/2 i dimenzioniraju se ploče u smjeru veće krutosti.

Ta je pojava to izrazitija što je krutost na savijanje manja (ispruženi presjeci) (slika 49). Bolji su okviri sa zategom jer su krući.Slika 48 – Tipovi dijafragma i njihovo opterećenje: a) Puni nosač. Slika 49 – Shema deformiranja poprečnog presjeka Zakrivljenost ploče je: 1 εu − ε0 σu − σ0 Δσ = = . π ⋅ q 10 ⋅ a ⋅ E (86) (87) 43 . = ρ a a ⋅E a ⋅E Progib ploče u sredini raspona bit će: l2 Δσ ⋅ l 2 f= 2 ≈ . tj. gdje su najveće poprečne sile. b) Okvir sa zategom Dijafragme mogu biti u obliku zidnog nosača. pa nastanu li prekoračenja nosivosti betona. U naboranim konstrukcijama se pojavljuju deformacije poprečnog presjeka. što izaziva momente savijanja u ploči. Jedan dio opterećenja se predaje dijafragmama fleksijskim putem. Na krajevima ploča (uz dijafragme). što je od značenja za složenicu. ili kosih šipaka i spona. potrebno je proračunati armaturu koja se postavlja u obliku mreže ili kosih spona. rešetkastog nosača i okvira sa zategom ili bez nje. valja kontrolirati glavna kosa naprezanja. Zbog toga se ploče u blizini dijafragma armiraju u dva sloja radi preuzimanja momenata koji se proračunom po tehničkoj teoriji ne mogu obuhvatiti (slika 50). pokazuje se težnja skupljanja u sredini.

Okomito na poprečnu armaturu se polaže razdjelna armatura. U blizini brida i dijafragmi ploče se armiraju u dva reda radi preuzimanja negativnih momenata savijanja. Ploče se armiraju glavnom armaturom za preuzimanje vlačnih naprezanja uzduž raspona složenice i poprečnom armaturom dobivenom proračunom ploča oslonjenih na bridove. Za ukrućivanje presjeka složenice pogodnije su vertikalne i strmo nagnute krajnje ploče od onih horizontalnih. Takvo je stanje kod srednjih valova viševalnih složenica. gdje su posmične sile na rubovima jednake nuli. b) Uzdužni presjek u blizini dijafragme 44 .Da bi se održao predviđeni oblik poprečnog presjeka. pa se dobiva kruta mreža. Slika 50 – Armiranje složenice: a) Poprečni presjek. Za maksimalne i minimalne profile i razmake žica vrijede isti propisi kao i za ploče. Pri tome složenica nosi kao greda kojoj poprečni presjek ima oblik korita. stavljaju se poprečna ukrućenja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful