eBurze

SEMINARSKI RAD

Sadržaj
1. UVOD ......................................................................................................................................................................... 1 2. ŠTO SU BURZE ...................................................................................................................................................... 2 2.1. VRSTE BURZI ..................................................................................................................................................... 2 3. ŠTO SU EBURZE ................................................................................................................................................... 3 3.1. ECN MREŽA ...................................................................................................................................................... 4 4. RAZVOJ BURZI KROZ POVIJEST ................................................................................................................... 6 5.PREDNOSTI, NEDOSTACI I ZNAČAJ EBURZI ............................................................................................... 7 6. PRIMJERI EBURZE ........................................................................................................................................ 9 6.1. NASDAQ OMX TRGOVINSKA PLATFORMA ZAGREBAČKE BURZE .............................................................. 10 6.2. TRŽIŠTE NOVCA ZAGREB (BURZA NOVCA) .......................................................................................... 12 7. STANDARDNO TRGOVANJE VS ELEKTRONIČKO TRGOVANJE ........................................................ 14 7.1. ZANIMLJIVOST ................................................................................................................................................ 15 7. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................. 17

LITERATURA .......................................................................................................................................................... 18

I

1. Uvod
Današnje burze predstavljaju jedan vrlo važan oblik trgovine, ali i komunikacije. One predstavljaju vrhunac dugog razvoja financijske imovine i procedura prema kojima se trgovalo tom vrstom imovine. U prošlosti, na burzama se uglavnom trgovalo samo dionicama, dok se danas trguje i ostalim vrijednosnim papirima kao što su obveznice, opcije, te razne druge izvedenice (hibridi). Nekada su se investitori preko telefona i telegrafa povezivali sa burzama, no danas je to mnogo drugačije. Napredak tehnologije, prvenstveno elektroničke trgovine omogućio je mnogo brži i efikasniji protok informacija. Današnji investitori mogu u stvarnom vremenu pratiti vrijednost svojih investicija preko računala i prijenosnih uređaja, što prije nije bilo moguće. Takav razvoj tehnologije zamijenio je tradicionalno trgovanje „licem u lice“. Na svijetu postoji više različitih vrsta burzi – robne, uslužne, efektne i devizne, no u ovom radu naglasak je stavljen na one najpoznatije, a to su efektne burze na kojima se trguje dionicama, obveznicama i ostalim vrijednosnim papirima.

1

2. Što su burze
Burza predstavlja organizirano mjesto na kojem se sastaju kupci, prodavači, te burzovni mešetari koji prema posebno utvrđenim pravilima trguju vrijednosnim papirima, novcem, te određenim proizvodima i uslugama. Na burzama se trguje isključivo zamjenjivom (fungibilnom) robom, što ustvari znači da roba nije prisutna. Osnovni cilj burzi je povećati transparentnost tržišta vrijednosnica, povećati učinkovitost, te smanjiti troškove transakcija, ali i omogućiti zaštitu od manipuliranja. Direktna kupoprodaja između kupaca i prodavača na burzi nije moguća, već se ona vrši posredovanjem za to ovlaštenih burzovnih agenata (brokeri, dealeri). Dnevne tečajeve za trgovinu utvrđuju burzovni mešetari temeljem kupoprodajnih naloga kojima raspolažu. Ovisno o količini ponude i potražnje dolazi do kupoprodaje vrijednosnica, robe, itd.

2.1. Vrste burzi
Postoji nekoliko vrsta burzi. Razlikujemo robne, novčane, devizne, efektne i uslužne burze. Na robnoj burzi roba se prodaje po standardnoj oznaci burze na kojoj su izražena sva obilježja pripadne robe, u odgovarajućim količinama kako bi svaka sljedeća isporuka bila istovjetna s prethodnom. Na robnoj burzi nema robe, već se ona prodaje prema odgovarajućim standardima. Uglavnom se trguje robama kao što su kava, šećer, žitarice, pamuk itd. Najpoznatije robne burze nalaze se u New Yorku, Londonu, Chicagu, Winnipegu, Aleksandriji, Liverpoolu, Hamburgu, Calcutti i Singapuru. Devizne burze su mjesta gdje se trguje valutama i devizama. Prodavači i kupci su uglavnom velike svjetske banke koje preko telekomunikacijskih uređaja održavaju stalnu vezu s određenom burzom. Najznačajnije devizne burze nalaze se u New Yorku, Frankfurtu, Parizu, te Londonu. Efektna burza je burza vrijednosnih papira, odnosno burza na kojoj se trguje dionicama, obveznicama i kratkoročnim kapitalom. Svakodnevno se izdaje tečajna lista kao službeni dokument kojim su prikazane dnevne kotacije obveznica i dionica. Tečajevi se oblikuju nakon radnog vremena, na temelju dnevnog izvršenog prometa i sukladno metodologiji popisanoj od strane burze. Uslužna burza je specijalizirana burza usluga, a naziva se još i burza frahta. Bavi se koncentriranom ponudom i potražnjom prijevoznih kapaciteta i tereta za prijevoz. Uglavnom se radi o kapacitetima u brodskom i avionskom prijevozu. Najpoznatije se nalaze u New Yorku, Londonu, Amsterdamu, Parizu i Milanu. Uz uslužne burze prijevoznih kapaciteta također postoje i burze za posredovanje osiguranja robe u prijevozu i skladištenju.

2

Crna burza označava ilegalnu kupoprodaju proizvoda kojima se oskudijeva u vrijeme nestašice. [http://www.dionice.com/sto-je-burza.php; http://limun.hr/main.aspx?id=9789]

3. Što su eBurze
U suvremenom svijetu tehnologija se svakodnevno sve više i više razvija, pa tako ni burze nisu ono što su nekad bile. Napredna tehnologija počela se sukobljavati sa organizacijskom tradicijom na burzama. Samim time što trgovanje na burzama podrazumijeva da se u realnom vremenu prati stanje na burzi dolazi do potrebe za informacijskim sustavima koji će olakšati pristup informacijama i za one koji kupuju i za one koji prodaju na burzama. Naime, suvremene burze više ne predstavljaju neko određeno mjesto na kojem se fizički vrši kupoprodaja vrijednosnih papira, roba, usluga i slično, već su suvremene burze sastavljene od mnoštva informacijskih sustava koji omogućavaju brži i efikasniji rad sa transakcijama. Informacijski sustavi koje koriste eBurze su većinom specijalizirani za prikaz podataka o trgovanju. Kako bi informacijski sustav mogao pružiti takve informacije korisnicima, potrebna je pouzdanost računalne opreme, mreže, operacijskog sustava te alata i programa za prisutp i upravljanje bazama podataka. Osnovni moduli koje informacijski sustavi na burzama općenito sadrže jesu: modul za informiranje, za trgovanje, kontrolu te ostale poslovne radnje među kojima su obrađivanje dokumetacije, fakturiranje i slično. Ukoliko bi došlo do bilo kakvog defekta na navedenim komponentama, informacijski ustavi koje koriste burze najvjerojatnije nebi dobro radili i pružali pravovremene informacije sudionicima trgovanja. Potreba za fizičkim susretom postala je gotovo beznačajna, a brokeri i dealeri su dobili potpuno novu ulogu. Dakle, elektronička burza je svaka ona burza koja je u svoj poslovni sustav uvela informacijski sustav podržan naprednom suvremenom tehnologijom koja uvelike olakšava rad i samo poslovanje. Međutim, danas se sve više spominje direktan internetski pristup burzovnoj trgovini; DMA ( Direct market access trading ). To je zapravo sustav pomoću kojega je omogućeno ulagateljima da izravno prstupaju burzi. Postoji razlika između izravnog pristupa burzi i klasičnog trgovanja. Najočitija razlika je ta što se kod internetskog pristupa burzovnom trgovanju nalog izdaje elektroničkim putem a komunikacije s brokerom nema, te u brzini izlaganja naloga na burzu. Nalozi se na burzu izlažu grupno, odnosno zajedno s nalozima svih tržišnih sudionika. Glavne prednosti koje donosi ovakav pristup trgovanju na burzama jesu: 1. Ravnopravni status svih naloga 2. Vidljivost naloga cijelom tržištu

3

3. Dubina knjige naloga ( što se odnosi na to da su u knjizi zapisani kupci i prodavatelji, odnosno određeni broj kupaca i prodavatelja zajedno sa podatkom o cijeni po kojoj žele trgovati ) 4. Preglednost cijena ( što se odnosi na naloge koji imaju definirani limit a onda postaju dostupni javno i samim time se povećava mogućnost da se taj anlog i izvrši ) 5. Sigurnost ( pošto je knjiga naloga dostupna baš cijelo vrijeme trgovanja pa mora biti osigurana maksimalna zaštita podataka ) Sustav je dobro osiguran i pod nadzorom je burze; pomoću DMA sustava mogu se smanjiti troškovi trgovanja, odnosno transakcija. http://www.ripe.hanfa.hr/hr/edukacija/tekstovi/stoje-direktan-internetski-pristup-burzovnoj-trgovini-dma/ http://www.trgovanje-dionicama.com/kako-se-prati-stanje-na-burzi

3.1. ECN mreža

4

Samu ideju elektronskog trgovanja na burzama osmislio je Fischer Black još 1971. godine. Ideja se temeljila na potpuno automatiziranoj burzi koja bi u potpunosti isključila potrebu za specijalistima i market-mejkerima. Fischer je tvrdio da burza mora biti „ugrađena“ u računalnu mrežu, da troškovi trgovanja moraju biti znatno smanjeni, ali bez ugrožavanja stabilnosti cijena i nepoštenog odnosa prema različitim investitorima. Njegova vizija bila je da različiti investitori međusobno komuniciraju, ali bez ljudske intervencije (posrednika). Kao odgovor na Fischerovu ideju javila se ECN mreža (Electronic Communications Network) koja automatizira proces trgovanja, ali ne mijenjajući fundamentalne funkcije koje se provode. ECN funkcionira kao knjiga u kojoj investitori postavljaju limit naloge. Ostali investitori mogu vidjeti tu knjigu na svojim ekranima, te ukoliko im prikazana cijena odogovara izdaju nalog trgujući protiv prikazane cijene. Ako se ostvari dovoljan broj naloga od strane investitora sam proces trgovanja može se nastaviti bez posredništva dilera. Glavni problem ECN-a je to što treba od investitora prikupiti dovoljno limit naloga kako bi se osigurala likvidnost. Ukoliko nema dovoljno takvih investitora kao jedno od rješenja javlja se plaćanje za limit naloge. Drugo rješenje je da se dilere uvjeri da upravljaju tržištem kroz ECN knjigu naloga, jer ne uživaju privilegijekoje su imali na tradicionalnim burzama. Kao treće rješenje javlja se usmjeravanje novih naloga na druge burze onda kada one nude bolje cijene, što investitorima osigurava dobre cijene, te povećava njihovu spremnost da svoje naloge izdaju putem ECN-a.

Prednosti ECN sustava: 1. Proces se odvija automatski. Nalozi se izvršavaju putem ECN-a bez ljudske intervencije prema cijena/vrijeme prioritetu 2. Anonimnost - identitet trgovaca se ne otkriva 3. Niski troškovi 4. Brzina – izvršenje naloga i potvrda vrše se elektronski za manje od jedne sekunde 5. Mogu se programirati da nude kompleksnije naloge ECN je najprikladniji za aktivne dionice i trgovinu umjerenog obujma. Manje je pogodan za manje i neaktivne papire, kod kojih je potrebno sponzorstvo dealera kako bi se održala likvidnost. Ono što su „floor“ brokeri radili u prošlosti da bi trgovali velikim nalozima danas rade "upstairs" brokeri koji također trguju usporeno ali putem različitih elektroničkih sustava.

5

4. Razvoj burzi kroz povijest
Kupoprodaja raznih roba stara je koliko i sam čovjek. Ljudi su oduvijek „razmjenjivali“ svoje stvari; to je bilo poznato kao takozvana trampa. Razvijanjem čovjekovih sposobnosti kroz vrijeme razvijali su se razni oblici kupoprodaje, pa je tako nastala i burza. Povijesni razvoj burze proteže se kroz nekoliko stoljeća. Burza kao institucija prvi se puta javila u 13. stoljeću i to u Italiji, a kao sustav je evoluirala kroz stoljeća. Prvo investicijsko tržište „rođeno“ je davne 1792. godine kada je prodano prvih pet vrijednosnih papira i to tri državne obveznice i dvije bankarske dionice. Buttonwood Sporazum je povijesni pakt koji je potpisalo oko 24 brokera i trgovaca. U tom paktu oni su se složili o trgovini vrijednosnim papirima koja je uključivala proviziju. Burza u New Yorku (NYSE) je nastala kao rezultat ovog sporazuma. NYSE koja je bila i ostala najveća globalna burza, te njezin odbor osnovani su na Wall Streetu. U povijesti burze najveći svjetski krah nastao je 1853. godine kada je tržište izgubilo oko 45% svoje vrijednosti. Godine 1895. donesen je prijedlog da tvrtke počnu pružati godišnja financijska izvješća svojim dioničarima. Razvoj Interneta omogućio je brokerima i klijentima pristup informacijama na tržištu dionicama i trgovanje preko računala. To je predstavljalo veliki korak u razvoju burze. Napredak informacijske i komunikacijske tehnologije kroz vrijeme predstavljao je pokretačku snagu u povezivanju svih globalnih burzi, te je omogućio lakšu trgovinu i lakšu međusobnu komunikaciju između raznih sudionika na ovakvom tržištu.

[http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&tl=hr&u=http%3A%2F%2Fwww.makemoney-stock-value-investing.com%2Fstock-market-history.html&anno=2]

6

5.Prednosti, nedostaci i značaj eBurzi
Suvremeno poslovanje svakim danom sve više napreduje. Iako je svaka promjena koju donese suvremeno poslovanje većinom pozitivna i donosi mnoge prednosti te poboljšanja u poslovanju, naravno da postoji i negativna strana; odnosno nedostaci. „Danas je za sve burze svijeta glavni slogan: „Brže, jeftinije, inovativnije“, a to mogu postići samo one burze koje su automatizirane. U tom smislu interesantan je stav stručnjaka za burzovno poslovanje, koji kažu: „Danas, ako napustiš radni stol, u mogućnosti si da izgubiš nove informacije, a prije 30 godina, ako nisi išao na burzu, a sjedio si za svojim stolom, propuštao si priliku da čuješ nove informacije.“ [Bazdan, Z., Najnoviji trendovi na financijskim tržištima: burze postaju virtualne financijske institucije, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik , 2005, str. 97-98]. Dakle, prema Bazdanu danas je vrlo jednostavno trgovati na eBurzama. Trgovci ili brokeri koji su zaduženi za poslovanje na eBurzama jednostavno sjede pred računalom i prate situacije koje se događaju na burzi koju prate, odnosno na kojoj trguju; to se zove on-line trgovanje. Kada se situacija okrene u korist brokera, on jednostavno reagira u korist svojega klijenta ili svoju osobnu korist. Iz toga možemo zaključiti da eBurze imaju slijedeće prednosti; rad na daljinu (teleworking) odnosno rad i trgovanje putem računala iz vlastite kuće, bez da je broker fizički prisutan na burzi, nema više izdavanje naredbi rukama na podiju burze pri čemu postoji velika vjerojatnost izdavanja krivih naredbi. Prema Bazdanu, kao prednost se može navesti i nepostojanje izravne komunikacije brokera i njegovog komitenta, već mogu komunicirati putem Internet mreže odnosno putem elektroničke pošte što za sobom povlači još jednu prednost a to je smanjenje visine provizija koje naplaćuju brokeri. Prednost predstavlja i sigurnost. Sustavi se osiguraavaju na više razina, kao i prepoznatljivost osoba koje dostavljaju informacije i trguju; to je postignuto kroz razine komunikacije između servera i pojedinog računala, prijave na sustav računala, te prijave na aplikaciju. Nedostaci elektroničkog trgovanja na burzama mogu prouzrokovati vrlo ozbiljne gubitke: „Navest ćemo primjer brokera Lehman Brothersa iz Londona, koji je u rujnu 1999. izazvao paniku na Londonskoj efektnoj burzi. Naime, radilo se o velikoj transakciji, gdje je licitirao putem Interneta, te je umjesto 1.150 penija ponudio 1.250 penija po dionici. Nakon njegove ponude došlo je do lančane reakcije na podiju burze, čime je izazvao pad cijena dionica mnogih kompanija, što je dovelo do drastičnog pada londonskog indeksa FTSE-100 (Financial Times Stock Exchange). Na kraju je izračunato da je šteta za ulagatelja prouzročena od tog poteza brokera Lehman Brothersa iznosila 13 milijardi funti.“ [Bazdan, Z., Najnoviji trendovi na financijskim tržištima: burze postaju virtualne financijske institucije, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik , 2005, str. 97]. Prema navedenom citatu može se zaključiti kako ni sustav

7

elektroničkog poslovanja na burzama nije potpuno pouzdan i da postoji velika vjerojatnost utjecaja ljudskog faktora na poslovanje. Također, kao nedostatak možemo navesti i mogućnost rušenja računalnog sustava na burzama ili pak nestanak električne energije koji može prouzročiti velike štete ukoliko se ne osigura od takvog događaja. „Internet je postao virtualni prostor za trgovanje. Tzv. Web-mjesta koja su specijalizirana za takvu trgovinu, alternativno se nazivaju i financijskim portalima (Financial Portals). Klasificirani su u sljedeće skupine, i to: - Web-mjesta za istraživanje mogućnosti ulaganja, - Web-mjesta za praćenje portfelja, - Web-mjesta investicijskih fondova, te posebno - Web-mjesta specijalizirana za elektronske burze efekata.“ [Bazdan, Z., Najnoviji trendovi na financijskim tržištima: burze postaju virtualne financijske institucije, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik , 2005, str. 97]. Na elektronskim burzama investitor je obavezan naprije platiti polog. Na taj način se on registrira i može početi sa radom odnosno trgovanjem. Nedostatkom možemo smatrati to što je potrebno poznavati elektronski aukcijski postupak. „Da bi trgovali na elektronskim burzama, dovoljno je da: iz svoje banke prebacite određeni iznos novca na račun kompanije koja se bavi elektronskom trgovinom, te vam se tada automatski otvara tzv. izravni gotovinski račun (strait-account), uz napomenu da samo otvaranje ovog računa nije besplatno, otvara vam se platforma na kojoj se nalaze vrijednosnice, birate vrijednosnicu ili više njih, na način da ukucavate njezin/njihov simbol i količinu, i ukoliko želite kupiti, ukucate naredbu «buy», a ukoliko želite prodati, ukucate naredbu «sell».“ [Bazdan, Z., Najnoviji trendovi na financijskim tržištima: burze postaju virtualne financijske institucije, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik , 2005, str. 98]. Veliki nedostatak ovakvog elektronskog trgovanja na burzama jest anonimnost. Naime, kako je već prethodno spomenuto, korisnik se mora registrirati kako bi mogao trgovati putem Interneta i samim time gubi svoju anonimnost koju ima kod trgovanja na klasičan način.

8

6. Primjeri eBurze
Zagrebačka burza
Zagrebačka burza je hrvatska burza vrijednosnih papira. Osnovana je 1991. godine te nastavlja tradiciju Zagrebačke burze za robu i vrednote koja je bila aktivna od 1918. do 1946. Od veljače 1992. pridruženi je član Federacije europskih burza (Federation of European Stock Exchanges– FESE) i Svjetske federacije burzi (Fèdèration Internationale des Bourses de Valeurs – FIBV). Burza je osnovana kao dioničko društvo, neprofitna i nevladina institucija, od strane 23 banke i 2 osiguravajuća društva. Dioničari Burze su prvenstveno banke, osiguravajuća društva i privatne brokerske kuće. No, što se tiče pristupa trgovini, on je ograničen na ovlaštene burzovne posrednike, brokere i 40 brokerskih kuća koji su članovi Zagrebačke burze, s tim da članovi mogu biti samo pravne osobe. Službeni indeks burze je CROBEX. Obnova Zagrebačke burze je započela 1992. godine i tada se vrijednosnim papirima na burzi trgovalo na velikim organiziranim dražbama na kojima su brokeri bili fizički prisutni. Oni su se nalazili u posebnoj prostoriji, izravno su isticali svoje ponude, izvikivali ih i na taj način su zaključivali svoje transakcije. Isticanje ponuda i transakcije su se bilježile u računalo kako bi se bitni podaci mogli na kraju prikazati na monitorima koji su bili razmješteni po dvorani. Tada se moglo trgovati samo jednim vrijednosnim papirom. No, 1994. godine uvodi se elektronički trgovinski sustav koji je omogućio da brokeri članovi burze trguju na burzi na način da uopće ne napuštaju svoje urede. Prvih pet godina nakon koliko je uveden sustav elektroničkog trgovanja, vrijednost Zagrebačke burze je porasla gotovo 10 puta (982.6%). Kako se razvijala sama burza tako se s njom razvijala i tehnologija koju je burza koristila u svome poslovanju. Zbog nastojanja da pojeftini i pojednostavi trgovanje, 1994. burza uvodi svoj prvi sustav trgovanja: TEST-1. Ovaj je sustav članovima burze omogućio trgovanje izravno iz svojih ureda koristeći samo osobno računalo i modem. Na taj način bilo je omogućeno svim članovima burze da jednostavno saznaju stanje na Zagrebačkoj burzi i to na način da su stupili u kontakt sa središnjim računalom u sjedištu Burze i onda su preuzeli paket sa svim transakcijama koje su se do toga trena dogodile. Počelo se trgovati većim brojem vrijednosnih papira a ne samo s jednim kao do tada. Od 1995. godine uz pomoć i podršku CARNET-a Zagrebačka burza je predstavila svoje prve internetske staranice na kojoj su se mogli naći nekakvi osnovni podaci vezani uz rad Burze, te redovna dnevna izvješća o trgovanju te o tome kako su se kretale cijene. Prva u Europi i jedna od prvih u svijetu, Zagrebačka burza je predstavila svoje internetske stranice. 1997. godine uvodi se prvi elektronički sustav za trgovanje u realnom vremenu. To je bio TEST- 1.5. Njegovo poboljšanje

9

se očitovalo kroz neprekidnu vezu članova Burze sa Zagrebčkom burzom, a sve nove ponude i transakcije slane su im odmah; automatski. Ova je verzija omogućavala da i oni brokeri koji koriste stariju verziju; TEST-1, mogu i dalje poslovati na Burzi. Krajem 1999. godine Zagrebačka burza je uvela treću generaciju svojega elektroničkoga sustava nazvanog MOST. MOST je nastupio s brojnim inovacijama među kojima su: jednostavno korisničko sučelje, uvodi automatsko sklapanje transakcija, te je bio izrađen na način da se je mogao jednostavno prilagođavati novim potrebama, financijskim proizvodima te proširivati u budućnosti. Zagrebačka burza uvodi u svibnju 2000. godine sustav MOSTich, koji omogućava praćenje trgovanja na Burzi u realnom vremenu preko Interneta. Postoje dva MOSTIich paketa; MOSTich.start koji za cijelo vrijeme trgovanja pruža ključne informacije za deset odabranih vrijednosnica te MOSTich.pro koji za cijelo vrijeme trgovanja pruža ključne informacije za dvadeset odabranih vrijednosnica. Međutim, na Zagrebačkoj burzi je razvijen još jedan sustav koji se naziva MOSTich Master, koji je namijenjen institucionalnim investitorima. To je najnovija verzija sustava za distribuciju trgovinskih informacija, a koja omogućava prijavu transakcija elektronskim putem. Pretplata na sustav bila je moguća ili kroz brokerske kuće ili kroz Burzu. Više nije potrebna fiziča prisutnost, nego članovi dražbi mogu sudjelovati u javnim dražbama izravno iz svojih ureda. Na taj se način bitno smanjuju troškovi a i omogućeno je obavljanje većeg broja dražbi. Do jeseni 2007. godine sustavi na kojima se je odvijala trgovina na Zagrebačkoj burzi bili su zadovoljavajući za tadašnji stupanj razvoja hrvatskog tržišta kapitala. No, te godine došlo je do spajanja Varaždinske burze i Zagrebačke burze i nastale su nove okolnosti poslovanja. Naime, došlo je do uvrštenja većeg broja vrijednosnih papira, povećao se volumen trgovanja, došlo je do prirodnog razvoja tržišta kapitala i slično. Zbog tih razloga pojavila se potreba implementacije novoga sustava koji će moći zadovoljiti potrebe brzo rastućega hrvatskoga tržišta. Od jeseni 2007. Zagrebačka burza koristi X-stream trgovinsku platformu NASDAQ OMX-a. [http://zse.hr/default.aspx?id=26]

6.1. NASDAQ OMX trgovinska platforma Zagrebačke burze
Na projektu uvođenja trgovinske platforme OMX sudjelovali su timovi djelatnika Zagrebačke burze i OMX-a gotovo devet mjeseci. Uvođenje ove platforme nije utjecalo na cijene dionica, barem ne kratkoročno ali je zato omogućilo tehnološki iskorak k većoj sigurnosti trgovanja. Jedna velika prednost platforme OMX se ogleda u mogućnosti nadogradnje platforme novim instrumentima i tehnologijama. OMX platforma sadrži trgovinski sustav X-stream pomoću kojeg

10

se trguje na Zagrebačkoj burzi. NASDAQ OMX X-stream je platforma koja je u potpunosti integrirana i može objediniti trgovanje dionicama, obveznicama, te ostalim izvedenicama vrijednosnih papira jer omogućava uvođenje trgovinskih funkcionalnosti kroz dodavanje unaprijed definiranih i pripremljenih modula. Prema zahtjevima tržišta, na taj se način olakšava pristup trgovaca i svih ostalih sudionika tržišta samom sustavu kroz X-stream programsko sučelje zvano API. Sudionici mogu adaptirati sučelje u svoje radne stanice koje koriste Windows okruženje. „Dodatni trgovinski moduli omogućavaju: 1. Promjenu algoritma za matching i alokaciju 2. Izračune prinosa, provizija i poreza 3. Distribuciju informacija 4. Promjenu trgovinskih paramatera koje uključuju i short selling, cross trading, dogovorne transakcije, promjenu vrste naloga, tipa i cijene kao i postavljanje ograničenje prema veličini naloga i tickeru 5. Kontrolu trgovanja kroz circuit breakers, trgovinski kalendar ili kalendar važnih događaja 6. Market making model 7. Provjeru i procjenu naloga, podešavanje prema pravilima o sprečavanju manipulacije 8. Plug-in Functionality Library X-stream Objects“ Poseban je naglasak stavljen na činjenicu da platforma i čitava nova infrastruktura reduciraju rizik prekida u radu sustava kroz disaster recovery mehanizme. Zagrebačka burza je uspješno implementirala rezervnu lokaciju trgovanja. Riječ je o potpuno dislociranoj, te energetski i komunikacijski neovisnoj lokaciji u odnosu na primarnu lokaciju u Zagrebu. Takva rezervna lokacija osigurava kontinuirano i nesmetano trgovanje u slučaju ispada primarne lokacije u središtu Burze. Nova trgovinska platforma predstavlja tehnološku osnovicu za daljnji razvoj trgovine jer je svojim kapacitetom sposobna primiti i procesuirati mnogo veći broj naloga i transakcija od prethodnih dvaju sustava. Sukladno stanju na hrvatskom tržištu kapitala sustav je optimiziran za rad na dnevnoj bazi s 15.000 transakcija i 45.000 naloga. Ako bi se dnevni promet na zagrebačkoj burzi znatno povećao, taj bi se problem mogao relativno brzo riješiti nabavom dodatnih HW komponenti koje bi višestruko proširile postojeće kapacitete. Ono što najviše interesira sudionike tržišta kapitala je puno veća dostupnost sustava zaprimanju naloga i trgovanju putem Interneta. Naime, Zagrebačka burza je svojim članovima ponudila API sučelje koje omogućava izradu i razvoj vlasitih trgovinskih aplikacija prema njihovim potrebama, te spajanje istih s njihovim trgovinskim sustavom.

11

[http://issuu.com/hrvoje-neomedia/docs/hanfa#download]

6.2. Tržište novca Zagreb (Burza novca)
„Tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d. osnovano je 1990. godine, u skladu sa Zakonom o tržištu novca, kao uređeno mjesto javnog trgovanja sudionika novčanog tržišta. Osnovna djelatnost Tržišta novca je organizirano povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta: novca (kuna i deviza), kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini dospijeća, te ostalih instrumenata novčanog tržišta.“ [http://www.trzistenovca.hr/o_nama.asp?page_id=o_nama] Tržište novca je 2004. godine uvelo sustav elektroničkog trgovanja koji se naziva SETT. Ovaj sustav uvelike pridonosi modernizaciji i razvoju novčanog tržišta u Hrvatskoj, a njime se mogu koristiti svi sudionici novčanog tržišta. SETT omogućava trgovcima da kroz trenutačnu elektroničku razmjenu podataka povežu ponudu i potražnju instrumenata novčanog tržišta s trgovanjem u realnom vremenu. Bitan je integritet informacija o; trgovanju novcem ( u što spadaju kune i devize) te kratkoročnim vrijednosnicama i ostalim instrumentima novčanog tržišta, što sudionicima tržišta donosi različite prednosti. Među prednosti se ubrajaju: 1. Uspješnije upravljanje dnevnom likvidnošću 2. Uspješnije upravljanje ukupnim poslovanjem 3. Transparentnost ukupnog trgovanja 4. Učinkovitost i suvremenost trgovanja 5. Zadovoljstvo svih sudionika Sve transakcije kratkoročnih vrijednosnih papira koje su skolpljene u SETT-u automatski se prenose u Sustav prijeboja i Središnje depozitarne agencije. Sve transakcije se i zaključuju u SETT-u a svim sudionicima su dostupni podaci koji ih zanimaju u realnom vremenu. Na primjer, dostupni su im podaci o: 1. Kretanjima na tržištu novca 2. Ponudi 3. Potražnji 4. Sklopljenim transakcijama Sustav omogućava da se istodobno može trgovati različitim instrumentima novčanog tržišta i to u realnom vremenu. Ono što je bitno i važno sudionicima je to da imaju pravodobnu informaciju

12

o kretanjima na tržištu (ponudi, potražnji, sklopljenim transakcijama, iznosima, i slično), a upravo to je ono što SETT omogućava uz dodatno kreiranje različitih izvješća kako bi sudionici mogli kroz njih pregledati željena stanja i transakcije. „Sudionici koji mogu pristupiti u sustav SETT jesu:

1. Hrvatska narodna banka 2. Ministarstvo financija RH 3. Banke 4. Štedionice 5. Društva za osiguranje i reosiguranje 6. Društva za upravljanje fondovima 7. Fondovi (mirovinski, investicijski, novčani) 8. Ostale financijske institucije propisane Zakonom“ [http://www.trzistenovca.hr/sustav_sett.asp?page_id=sustav_sett] Princip rada sustava SETT zapravo je vrlo jednostavan. Ponuda ili potražnja sudionika za bilo kojim instrumentom novčanog tržišta mora se u sustav SETT prijaviti putem naloga. Nakon što je transakcija sklopljena, sudionici su dužni ispisati zaključnicu. Zaključnica je dokument u kojem je navedeno koji su bili uvjeti uz koje je transkacija ugovorena. Do podataka o stanju sudionika, ponudama i potražnjama sustav SETT dolazi tako da sudionici upisuju podatke o dnevnoj likvidnosti. Na taj način sustav generira potreben podatke koji predstavljaju informaciju drugim sudionicima. Također, obveza sudionika je objavljivati tromjesečne podatke iz financijskih izvještaja. Sustav obrađuje podatke iz izvještaja te tako generira potrebne podatke i pokazatelje, koji opet nekom drugom sudioniku predstavljau informaciju. Prednosti koje je elektroničko trgovanje i primjena SETT sustava donijele tržištu novca jesu: 1. On-line trgovanje; što obuhvaća jednostavnost trgovanja, preglednost i sigurnost trgovanja 2. Preglednost instrumeneta novčanog tržišta; prema vrsti, ponudi i potražnji, cijene i slično 3. Ugovaranje transakcija u skladu s limitima svakog sudionika 4. Javnost svih podataka; što omogućuje odraz ukupnosti trgovanja s time da se poimenični sudionici ne vide 5. Sustav je siguran i kroz uvođenje raznih potvrda autentičnosti (korisničko ime i lozinka), prepoznaje se osoba kojadostavlja informacije i trguje

13

Londonska Burza
Londonska burza je 2011. godine prešla na novi sistem elektroničkog trgovanja temeljen na Linux operacijskom sustavu. Taj prelazak je okarakteriziran jednim od najvećih tehnoloških postignuća Londonske Burze. Naime, Lonndonska je burza bila vrlo često na meti kritika zbog brzine izvođenja transakcija i pouzdanosti njihova izvršenja. Tako se uveo sustav za potporu elektroničkom trgovanju koji se naziva Millennium IT “engine” koji je razvijen u programskom jeziku C++ i radi na operacijskom sustavu SUSE Linux. Ova platforma je zamijenila platformu koja je bila nadograđena 2007. godine po cijeni od 40 milijuna funti; pokazala se nestabilnom i skupom a nazivala se TradeElect te se temeljila na Microsoft .Net arhitekturi na Windows serveru i SQL serveru. Ta platforma je uzrokovala dosta velike probleme na Londonskoj Burzi zato je 2009. godine donesena odluka o ukidanju platforme.

7. Standardno trgovanje vs elektroničko trgovanje
S ciljem da se pobliže objasni razliku između klasičnog trgovanja na burzama i elektroničkim burzama, naveden je primjer usporedbe NADSAQ-a i NYSE-a. Naime, NASDAQ je američka elektronička burza dionica sa sjedištem u New Yorku na kojoj se u potpunosti trguje putem Interneta i s najboljom tehnologijom. Naime obična računala kakva koristi NYSE nisu se u stanju natjecati sa tehnologijom koju koristi NASDAQ. Internet olakšava transakcije i ubrzava ih, i na toj se burzi takav način poslovanja smatra nužim upravo zbog velikog broja transakcija koje se dnevno na njoj događaju. NASDAQ se koristi mrežom kako bi mogao spojiti one koji kupuju dionice i one koji ih prodaju te zbog brze povratne informacije o događajima i transakcijama na burzi. Prednost načina poslovanja NADSAQ-a je također leži u brokerskim uslugama; pošto individualni investitori ne mogu samostalno nastupiti na tržištu, potrebna im je pomoć brokera. Brokeri na jednostavan način povezuju investitora s prodavačem, nakon što se investitor izjasnio o svojim željama, te na jednostavan način putem Interneta prate kako se kreću ponude i transakcije na tržištu. NYSE je također američka burza na kojoj se trguje dionicama ali ona još uvijek ne trguje elektroničkim putem u velikim razmjerima; odnosno vrlo mali postotak transakcija se odvija putem Interneta. Koristi se sustvima za potporu trgovanju ali se preferira trgovanje na „Trading floor-u“. Na NYSE trgovanje se odvija na slijedeći način: najprije

14

investitor daje naredbu svome brokeru koju količinu dionica odnosno koji iznos je spreman dati za dionice nekog poduzeća koje kotira na burzi. Nakon što je broker primio naredbu od investitora proslijeđuje je do službenika koji na takozvanom podiju kontaktira trgovca odnosno brokera poduzeća čije se dionice žele kupiti. Ono što slijedi jest pregovor brokera jedne i druge strane o konačnoj cijeni dionce a kada je cijena dogovorena, pregovaranje je gotovo. Dakle, kupci i prodavači se okupe u dvorani burze i nadmeću se tako dugo dok ne zaključe posao. Zaključak ove usporedbe je da se kod elektroničkih burzi poslovanje odvija znatno brže s lakšim pristupom informacijama o transakcijama i stanju na burzi, dok su kod standardnog trgovanja brokeri fizički prisutni na burzi i direktno pregovaraju s drugim brokerima što sam proces tgovanja dionicama čini složenijim. Tehnologija koju koristi NYSE za dio trgovanja dionicama koji se odvija elektroničkim putem zove se SuperDot. SuperDot sustav pomaže usmjeravanju manjih naloga za kupnju i prodaju ali služi i za prijenos izvještaja o realiziranim trgovinama. Ovaj sustav je dio ECN odnosno elektroničke komunikacijske mreže pomoću kojeg se prenose narudžbe od strane članova, odnosno kupaca do Trading floora te vraća natrag kupcu izvještaj o obavljenim transakcijama. Dakle, radi se o tome da poruke putuju od kupaca do CMS-a (Central Message Switch) putem kojega se povezuju kupac i sustav trgovanja kojega koristi burza. CMS zatim proslijedi poruku odnosno narudžbu do SuperDot sustava kojega koristi NYSE. Poruka se u SuperDot sustavu obrađuje i šalje tako obrađenu poruku do PPS-a (Post Support System). PPS je unutrašnji uređaj koji dozvoljava sustavima za višestruku obradu da komuniciraju sa uređajima na podiju te reducira opterećenost tih sustava kako nebi došlo do zastoja prilikom obrade podataka odnosno poruka koje se šalju na podij. SuperDot zapravo obuhvaća niz podsustava kao što su DOT, Limit II, OARS. Sustav može dnevno obuhvaćati do milijardu transakcija dnevno bez nekih značajnijih kašnjenja u komunikaciji. Pravila trgovanja na burzi obvezuju trgovca odnosno brokera da isvršava naredbe koje dolaze iz SuperDot sustava, da izvrši naloge za kupnju ili prodaju te da prije nego izvrši te naloge provede njihovu provjeru.

7.1. Zanimljivost
„U skladu s gašenjem trgovanja na klasičan način, uprave mnogih burzi vrše prenamjenu podija. Interesantan je primjer burze Baltic Exchangea iz Londona, kultnim i donedavno jedinstvenim mjestom za trgovanje brodskim prostorom u svijetu. Naime, od prije izvjesnog vremena, zbog uvođenja elektronske trgovine i na toj burzi, pojavio se višak prostora. Danas se njihov podij za trgovanje može iznajmiti za – svadbe i slične zabave. U tom smislu, The Economist je još 9. svibnja 1998. sjajno predvidio ovaj globalni trend.“ [Bazdan, Z., Najnoviji trendovi na

15

financijskim tržištima: burze postaju virtualne financijske institucije, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik , 2005, str. 96].

Wall Street
Kupoprodaja dionica na Wall Streetu bila je vrlo jednostavna. U dvorani burze kupci i prodavači su pregovarali i zaključivali posao. No, 1998. godine taj se trend u potpunosti ukinuo. SEC osnosno Securities and Exchange Commission je ovlastila elektronička tržišta na konkuriranje tradicionalnim burzama poput NYSE-a. Kako je vrijeme prolazilo i kako se je uveo novi način trgovanja na burzama tako se mijenjala i tehnologija koja je podržavala takav način trgovanja. S time, obična računala nisu mogla zadovoljiti zahtjeve za suvremenim poslovanjem a Wall Street je uveo super računala koja su predstavljala jako veliku konkurenciju ostalim burzama. Takva računala koja koristi Wall Street imaju snažne algoritme koji su u stanju izvršavati milijune naloga u sekundi i skenirati na desteke javnih i privatnih tržnica istovremeno. Na taj se način iskazuje velika moć i konkurentnsot Wall Streeta, gdje se nalozi i strategije mogu mijenjati u roku od nekoliko milisekundi. Tako dolazi do pojave high frequency trgovaca odnosno trgovaca visoke frekvencije koji koriste super brze kompjutere. Koristeći se njima, prisiljavaju sporije investitore na odustajanje od profita. U 2009. – toj godini pojavio se jedan oblik trgovanja visoke frekvencije koji se naziva „flash nalog“. Naime, radi se o tome da burze na kojima se trguje dionicama, poput Wall Streeta, dopuštaju nekim svojim klijentima da na kratko „provire“ u naloge prije nego se ti nalozi uopće objave na burzi. Naravno, to se vrši uz naknadu. Kako se koriste jakim super računalima, oni koji su dobili kratak uvid u naloge prije nego što su objavljeni, mogu brzo (radi se o mislisekundama) postaviti svoj nalog prije onoga kojega su pogledali. Takvi trgovci visoke frekvencije na taj način samo zbunjuju ostale ulagače zato što u gotovo istom trenutku izdaju i otkazuju kupoprodajne naloge a superračunala na taj način zbunjuju ulagače kako bi odustali od profita. http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/obavezno-ekonomsko-obrazovanjeistina-o-trgovanju-dionicama-na-burzama.html

16

7. Zaključak
Način na koji posluju eBurze može se smatrati vrlo uspješnim i učinkovitim. Na ovakav način pojednostavljuju se složene i na papirnatoj dokumentaciji zasnovane transakcije. Na početku uvođenja elektroničkog poslovanja na burze, to su bili pokušaji automatiziranja poslovanja koji su na kraju rezultirali povećanjem brzine rekacije na promjene na burzama a udaljenost je prestala biti presudan faktor u poslovanju. Danas brokeri imaju mogućnost pristupa burzama s bilo kojeg kraja svijeta bez da su fizički prisutni na burzi i trguju na jednom mjestu uz dovikivanje i papirologiju. Isto vrijedi i za samostalne investitore, imaju mogućnost pristupiti trgovanju na burzi iz svojeg doma; jedini preduvjet je pristup internetu i znanja za rad na računalu i s transakcijama. Za burze je vrlo bitno da se pravovremeno i brzo razmijene informacije kako bi se mogle poduzeti daljnje akcije i kako nebi došlo do gubitaka zbog neposjedovanja informacija. Upravo je ta potreba ispunjena kod eBurzi.

17

Literatura

[http://limun.hr/main.aspx?id=33064]

18

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful