1.

Uvod u komutacione sisteme
Komutacija je: “Uspostavljanje, na zahtjev, pojedinačne veze između željenog ulaza i željenog izlaza, iz skupa ulaza i izlaza, u vremenu “držanja” potrebnom za prenos informacije” (ITU-T). Ujedinjavanje računarskih i komunikacionih tehnologija je prisutno već nekoliko poslednjih decenija. Široko-rasprostranjene (Wide-area) i lokalne (local-area) računarske mreže WAN i LAN, su se razvile u međusobno spojene računarske mreže, rasprostranjene širom svijeta. Pri tome, najviše korišteni komunikacioni servisi su: elektronska pošta, prenos podataka i web stranice. Većina ovih usluga nema potrebu za prenosom u realnom vremenu (real-time), tj. nije potreban prenos u kratkom vremenu. S druge strane, telefonske mreže koje koristimo već dugo vremena, sa odgovarajućim nosiocem informacije kroz mrežu predstavljaju primarno konverzaciju u realnom vremenu. Veoma je važno, da onom ko učestvuje u komunikaciji, glas dođe na vrijeme, za jednu razumljivu konverzaciju. Za potrebe multimedijalnih servisa, real-time saobraćaj uključuje, ne samo glas, već i prenos videa, slike i prenos podataka. Rezultat razvoja je pojava integrisanih širokopojasnih mreža, koje mogu prenositi sve vrste informacija, u realnom vremenu ili van realnog vremena. Široko rasprostranjene računarske mreže (WAN) su, u početku, bile realizovane kao nadgradnja telefonskih mreža: prenosne linije su iznajmljene od telefonskih kompanija i svaka od ovih linija spajala je dva rutera, koji su omogućavali komutaciju podataka. Kućni računari (PC) su takođe spojeni na pristupni uređaj (gateway), koristeći telefonske linije preko modema. Gateway je spojen sa drugim gateway-ima i ruterima telefonskim linijama, preko WAN-a. Telefonske mreže su dizajnirane za prenos govora i sa tom pretpostavkom su optimizirane. U radu će biti govora o komutaciji u širokopojasnim integrisanim mrežama. Termini ˝širokopojasno˝ i ˝integrisano˝ impliciraju usluge sa brzinama od nekoliko bita u sekundi (bps), do nekoliko stotina gigabita u sekundi (Mbps), koje moraju biti podržane. Neki servisi, kao što su videokonferencije, postali su mogući u ovakvim širokopojasnim mrežama.

1

1.1 Komutacija i prenos
Komunikacione mreže sadrže komutacione i prenosne resurse koji čine mogućim prenos informacija od jednog do drugog korisnika. Iznad svih komutacionih i prenosnih resursa su funkcije upravljanja. Između ostalog, upravljačke funkcije moraju omogućiti uspostavljanje i raskidanje veze između dva korisnika. Upravljanje mora obezbijediti efikasno korištenje resursa.

1.1.1 Uloga komutacije i prenosa
Ukoliko postoje samo dva korisnika, kao što je prikazano na slici 1.1, informacija od jednog korisnika je uvijek usmjerena ka drugom korisniku te komutacija nije potrebna, potreban je samo prenos. Potrebno je izvršiti samo prenos nocioca informacije sa jednog na drugi kraj prenosnog medija, a to može biti metalni kabel, optički kabel, ili prostor kojim se prenose elektromagnetni talasi.

A ako imamo i trećeg korisnika, pitanje je ko želi komunicirati sa kim i u koje vrijeme. Kako vidimo na slici 1.2, korisnik A može željeti da govori sa korisnikom B u jednom trenutku, ali i sa korisnikom C, kasnije. Funkcija komutiranja mora omogućiti promjenu veze među korisnicima. Na ovaj način, korisnik može komunicirati sa različitim korisnicima u različito vrijeme, a moguća je i konferencijska veza među svim korisnicima.

2

Slika 1.3 (a) pokazuje telefonsku mrežu koja ima N korisničkih pozicija, i svaki korisnik je direktno povezan sa svim ostalim korisnicima u mreži. Komutacija se vrši kod svakog korisnika i svodi se na izbor jedne od N linija za korištenje. Međutim, u slučaju velikog broja korisnika, bilo bi potrebno mnogo prenosnih linija i prenosni resurs bi bio vrlo skup. Na slici 1.3 (b) je pokazana mreža na kojoj je svaki korisnik spojen samo jednom linijom sa ostalim korisnicima. Komutacija se odvija na jednom centralnom mjestu. Vidimo da je ovo bolja opcija, jer smanjuje broj prenosnih linija.

3

pretplatničkom linijom. u skladu sa prometnim zahtjevima. odnosno korisnike.2 Komutacija u telefonskim mrežama i hijerarhija u prenosu Komutacija i prenos u telefonskim mrežama su organizovani u odgovarajuću hijerarhiju.4. 1. mreža se obično sastoji od višestrukih komutacionih centara.U praksi. Svaki korisnik je spojen na komutacioni centar. koi se nalaze na različitim mjestima. i međusobno su povezani prenosnim linijama. Na donjem kraju hijerarhije imamo korisničke telefone. 4 . Komutacioni centar na ovom nivou obavlja direktno povezivanje dva korisnika. Odgovarajućim razmještanjem komutacionih centara prenos može biti pojeftinjen. koji su spojeni na njega. Pojednostavljena telefonska mreža je data na slici 1.1.

Prenos između D i C se djeli sa prenosom zmeđu A i B. na osnovu statističkih pokazatelja. Kada korisnik i želi vezu sa korisnikom j. Međutim. Obje komunikacije.Dva korisnika mogu biti spojeni i na komutacioni centar višeg nivoa. U suprotnom je potrebno uspostaviti vezu sa čvornom centralom. Resurse viših nivoa dijeli širi skup korisnika. C povezani zajedno na čvornu centralu D. Ukupna količina saobraćaja se reducira ka višem nivou zbog toga što je veći interes za komuniciranjem na nivou užeg regiona. B. Ako pripada ona uspostavlja vezu među njima. 5 . Svaki nivo se može spajati na viši nivo. u drugom slučaju postoji određeni stepen dijeljenja prenosnih kapaciteta. i između A i C. Druga prednost koju donosi hijerarhijska struktura jeste pojednostavljivanje pronalaženja rute za vezu između dva korisnika. Na ovaj način se formira mrežna hijerarhija. Na slici se vidi da su krajnje centrale A. Ova procedura se ponavlja dok se ne uspostavi putanja izmeđi i i j. Čvorna centrala ja sa ostalim centralama istog nivoa spojena na glavnu centralu. Glavna centrala je spojena na centrale tranzitnog nivoa. sa centralom višeg nivoa. U prvom slučaju nema potrebe da dva korisnika dijele mrežne resurse sa ostalim korisnicima. tj. krajnja centrala kojoj pripada i prvo provjerava da li i j pripada njoj. kao i između B i C su jednako dobre. vidljivo da korisnici ne koriste više nivoe istovremeno. Suma svih resursa je smanjena jer je.

6 . koaksijalnog kabla ili drugih prenosnih medija.2 Multipleks i koncentracija Multipleks i koncentacija su važni procesi u komutacionim sistemima.5 prikazuje prenos digitalne informacije iz nekoliko izvora korištenjem FDM-a.1. U oba slučaja određen broj korisnika dijeli zajednički medij. Prijemnici na drugoj strani koriste filtere propusnike opsega. Kod FDM-a. Slika 1. ili propusni opseg prenosnog medija se dijeli na različite frekvencijske opsege. i svaki od tih opsega predstavlja logički kanal za nosioca informacije iz jednog izvora. Kao primjer multipleksiranja imamo frkventni multipleks FDM (Frequency Division Multiplexing). da izdvoje željeni informacijski tok. frekventni kapacitet. FDM može biti korišten za stvaranje podopsega od propusnog opsega zraka. Različiti frekvencijski nosioci se koriste za prenos različitih informacijskih tokova.

i-ta odsječak pozicija u uzastopnim okvirima. od kojih svaki može biti korišten za povezivanje predajnika i prijemnika. U obje tehnike. itd. To nije slučaj sa koncentratorima. Slika 1. svaki od N multipleksiranih kanala se dodijeljuje ekskluzivno jednom paru predajnik-prijemnik. pripada i-tom izvoru. Prema tome. može biti ostvareno i u vremenskom domenu. jedan ulaz multipleksera je uvijek spojen na isti izlaz demultipleksera. Svrha multipleks sistema (multiplekseri. demultiplekseri) nije izvršavanje komutacije. komutacijom se smatra promjena veze između krajnjih korisnika. nema komutacije. 7 . Stoga. funkcionalno. N izvora se periodično aktivira u kružnom poretku i koristi fiksan vremenski odsječak za prenos kroz prenosni medij. vremenski odsječak 2 je dat izvoru 2. takođe. Svakom izvoru se dodijeljuje vremenski odsječak u svakom okviru. te se to ne mijenja tokom vremena. svrha je podijela prenosnog medija na određen broj logičkih kanala. a svaki ima N vremenskih odsječaka.6 ilustruje jednostavnu TDM (Time Division Multipleksing) shemu. prenosni medij. nego što je to slučaj sa FDM. vremenski odsječak 1 je dat izvoru 1. Vrijeme se dijeli u okvire (frame). Znači. Ova tehnika multipleksiranja se češće koristi u telefonskim mrežama. U ovom radu.Multipleksiranje.

Izlazni kapacitet koncentratora (propusni opseg) je podijeljen između ulaza. dok je kod koncentratora ukupni izlazni kapacitet manji od ukupnog ulaznog kapaciteta. potom ulaz komutatora. Ako je više od M izvora aktivno u isto vrijeme. Odsječak 8 . Veza koncentratora (tj. I multiplekseri i koncentratori dijele resurse. i to dodijeljivanje je nepredvidivo. U N×M koncentratoru. Razmatraćemo TDM shemu koja ima M (M<N) vremenskih odsječaka u okviru. Statističko multipleksiranje je tehnika komutacije paketa. neki od izvora će morati biti ˝blokirani˝. se mijenja dinamički tokom vremena. Sumarna brzina bita prenosnih linija od ulaza do izlaza je ukupni izlazni i ulazni kapacitet. koristeći činjenicu da svi korisnici nisu aktivni istovremeno. ukupan izlazni kapacitet je jednak ukupnom ulaznom kapacitetu. Vremenski odsječak nije uvijek dodijeljen određenom izvoru. Nasuprot tome. ali na različite načine. Kod telefonskih mreža M može biti značajno manje od N radi pojeftinjenja. Izlazi koncentratora se dinamički dodijeljuju ulazima na osnovu potrebe. kako je prikazano na slici 1. su dodijeljeni korisniku. nije uobičajeno da svi pretplatnici sa iste krajnje centrale-a žele koristiti svoje telefone u isto vrijeme. Izlazni kapacitet je tada manji od maksimalnog mogućeg kapaciteta ulaza. Izlaz koncentratora. Kod multipleksera. i možemo razmatrati kombinaciju TDM-a sa koncentracijom. bez neželjene visoke vjerovatnoće blokiranja. Prema tome prenos treba biti ostvaren samo između aktivnih korisnika. iako multiplekseri dopuštaju podijelu prenosnog medija između nekoliko predajnik-prijemnik parova.Koncentracija postiže pojeftinjenje. koncentrisan je saobraćaj od N izvora ka M izlaza (M<N). rezultujući podkanali se individualnim parovima dodijeljuju na ekskluzivan način. samo onda kad on koristi telefon. dopuštajući podijelu kapaciteta prenosnog medija. koji ulaz na koji izlaz). respektivno. Brojni koncentratori se obično postavljaju na prednju stranu lokalnih komutacionih centara da smanje broj portova komutatora. U telefonskim mrežama.7. dok kod multipleksera to nije slučaj.

maršutu) informacija u odsječku određuje krajnja destinacija. te da shvatimo da se podijela resursa i kontrola mreže može postići i sa različitim vremenskim skalama. dok ne budu poslani. treba dopustiti da vremenski odsječak ili paket budu promjenljive dužine. Ne može se predvidjeti koji izvor će koristiti određeni izlaz. Iste odsječak pozicije uzastopnih okvira se koriste od istog izvora usmjerenog ka istom odredištu. 9 . i prema tome njegov cilj se može mijenjati u krajnjoj komunikacionoj mreži. Radi unaprijeđenja komuniciranja. Nisu potrebna zaglavlja radi rutiranja (usmjeravanja). TDM shema se ustvari.1 okvira 1 može biti korišten od korisnika 1. Potrebno je mjeriti vremena zauzeća resursa. ali korisnik 1 može da ne šalje informacije za vrijeme slijedećeg okvira. Izlaz je dodijeljen za vrijeme trajanja poziva i to obično traje nekoliko minuta. Ista odsječak pozicija različitih okvira može biti korištena od različitih korisnika. na bazi rutnih informacija sadržanih unutar zaglavlja. U komutaciji kanala. može se desiti da u multiplekser bude dostavljeno više paketa nego što je moguće proslijediti odmah na izlaz. Zaglavlje u paketu generalno sadrži eksplicitnu odredišnu adresu ili informaciju na osnovu koje se može odrediti ruta do konačnog odredišta. slati podatke potpuno slučajno u dati multiplekser. rutne informacije moraju biti sadržane unutar zaglavlja. Za razliku od TDM-a. Zato postoje spremnici (buffer) memorijski elementi u koje se privremeno pohranjuju preostali paketi. realizuje tako. Rute (putanje) ovih odsječaka su određene za vrijeme procesa uspostave veze (prije početka govorne komunikacije) i koristiti će se ponovljeno u uzastopnim okvirima. na osnovu dinamičke zamjene korisnika i njegovog izlaza. Struktura rama u TDM-u može biti i izostavljena u paketskoj mreži. U telefonskim mrežama. izlaz statističkog multipleksera je zauzet samo za vrijeme trajanja paketa. U mrežama komutacije paketa. Korisnik može slati pakete povremeno u toku komunikacione seseije. Korisnici mogu. da se neki odsječak dodijeli fiksno u odgovarajućem putu od izvora do odredišta. izlaz koncentratora je dodijeljen nekom korisniku samo kada on želi da napravi poziv. Tada svaki vremenski odsječak sadrži određeni paket. a što je obično manje od jedne sekunde. Važno je da imamo čist koncept o vremenskim skalama prenosa informacija. Obzirom na to. stoga mi moramo dodati informacije o putanji-maršuti kao zaglavlje (header) i prikačiti zaglavlje na informacioni niz prije ubacivanja u odgovarajući odsječak. pa će se odsječak 1okvira 2 koristiti od strane drugog korisnika. od pozicije sa koje odsječak ne može da prođe (izvede) svoju putanju. takođe. 1. Korištenje rutne informacija je osnovna operacija u mrežama komutacije paketa. statistički multiplekser ostvaruje komutaciju.3 Mjerenje vremena prenosa informacija Koncept koncentracije i multipleksiranja ne opisuje u potpunosti upotrebu resursa mreže. Putanju (rutu. Kod paketskih mreža.

A opet neki od resursa. 1. na istom satelitskom linku. uzastopni paketi mogu ići različititm rutama i stizati na odredište u proizvoljnom redoslijedu. Znači. Za rad računara sa udaljenim korisnikom linija teksta se završava znakom prelaska u novi red (carriage-return). Odnosno.3 Paketi i ćelije Poruke su jedinice podataka koje razmjenjuju korisnici putem logičke veze sa pridruženim servisima. poruke mogu biti promijenljive dužine. takođe. kao što su izlazi statističkih multipleksera u paketskim mrežama.3.2 Poruke Kada se jednom uspostavi veza. može biti mnogo kraće. kao što su izlazi koncentratora u mrežama komutiranih kanala. Aktivnost korisnika se može opisati kao smijenjivanje perioda čekanja i perioda zauzetosti. na primjer. jer kod posljednjih upravljačke funkcije unutar mreže moraju biti uključene u uspostavu veze. S druge strane. se može prikazati kao poruka u govornoj sesiji. Neke paketske mreže nisu konekciono-orijentisane.3. Kod takvih mreža nije potrebno uspostavljanje veze prije slanja podataka u jednoj sesiji.1 Sesije i kanali Prije nego što dva korisnika počnu da razmijenjuju informacije. nego u konekciono-orijentisanim mrežama. 10 . paketi su jedinice prenosnih podataka unutar mreže. Neki od ovih resursa. mogu biti dodijeljeni ekskluzivno jednoj vezi sve dok ona traje. mogu biti slati kao poruka. datoteka. Kada je u putanju komunikacija dva telefona. itd. U ovakvim mrežama. Vrijeme uspostavljanja veze u svakom slučaju. korisnici mogu slati informacije u obliku poruka. poznato je da korisnik govori samo 40% vremena. mogu biti korišteni i za druge sesije istovremeno.3. već je podijeljen između više aktivnih sesija. linija teksta. Kao drugi primjer imamo slučaj kada se želimo prijaviti na računar koji je udaljen. Šema dodijeljivanja kanala samo za vrijeme govorne komunikacije TASI (Time Assignment Speech Interpolation). Ona može biti govorni odsječak (talkspurth). potebno je prvo uspostaviti sesiju između lokalnog terminala i udaljenog računara. Datoteke (files). potrebno je uspostaviti komunikacionu sesiju. Iako koncept veze nije prisutan u mreži. se često koristi u statističkom multipleksiranju nekoliko govornih izvora. krajnji korisnik mora pokrenuti sesiju prije nego počne komunicirati. prenosni propusni opseg nije dodijeljen ekskluzivno jednoj sesij. Period u kojem korisnik govori. Telefonski poziv je komunikacona sesija.1. i ovakav dodijeljeni kanal se ponekad naziva virtuelni kanal. Mrežni resursi se dodijeljuju odgovarajućim kanalima da bi se uspostavila komunikacija radi sesije (razgovora). 1.

Osnova ATM sheme je formiranje osnovne jedinice podataka fiksne dužine od 53 byte-a. duge poruke se često dijele (fragmentiraju) u manje pakete prije prenosa kroz mrežu. ukoliko je dužina paketa neograničena. Općenito.U paketskim mrežama. novodostavljeni paket iz drugih izvora ima šansu da uskoči ispred i uđe u izlazni kanal nakon kratkog čekanja zbog prenosa dijela dugog paketa. Nedostatak metode koja koristi pakete fiksne dužine se vidi kada se pojavi poruka koja je mnogo kraća od dužine paketa. ako se dugi paket podijeli u manje pakete. za vrijeme prenosa dugih paketa. Jedan od mogućih razloga fragmentiranja je što komunikaciona mreža ne podržava prenos paketa iznad neke određene dužine. većim paketima možemo postići veću transmisionu efikasnost kao omjera korisne i ukupne informacije unutar paketa . što je većina računarskih mreža tipa „pohrani i proslijedi“ (store-and-forward) mreže. Na primjer. Prema tome. na internetu maksimalna dužina paketa je 64 Kbyte. Kao primjer. 11 . a ostatak se dopunjava vještačkim bitima do pune dužine paketa. određivanje dužine paketa ja komplikovano i uključuje posmatranje iz mnogo različitih uglova. Može se postići veća propusnost sa fiksnom dužinom paketa nego u slučaju korištenja paketa promijenljive dužine. kod kojih komutacioni čvor mora primiti cijeli paket prije nego ga proslijedi do slijedećeg čvora. Dužina zaglavlja ne ovisi od dužine paketa. Vidi se da se preferiraju manji paketi. Drugi razlog fragmentiranja poruka je to. koji sada mora čekati dok se ne završi prenos dugog paketa. lakše je vremensko poravnavanje granica paketa na ulazima paketskog komutatora. Upravo mala transmisiona efektivnost je uslovila da ATM ustuupa mjesto IP mrežama. Dužina paketa može biti promijenljiva ili fiksna. Pored toga. Jedna prednost fiksne dužina paketa je mogućnost implementiranja efikasnije metode komutiranja. Na ulazu statističkog multipleksera. može se pojaviti novi paket iz drugih izvora. ITU (International Telecommunication Union). Odnos dužine zaglavlja i dužine korisne informacije paketa je veći za manje pakete. je početkom devedesetih godina prošlog vijeka izabralo asinhroni transfer mode (ATM) da bude mehanizam prenosa informacija u širokopojasnim integrisanim mrežama. kao međunarodno standardizaciono tijelo. a koje se zovu ćelije (cells). Fragmentiranjem dugih poruka u manje pakete ukupno kašnjenje (vrijeme kretanja od izvora do odredišta) može biti smanjeno. To može trajati predugo. uključujući i posmatranje samog mrežnog saobraćaja. U ovom slučaju samo mali dio paketa sadrži korisnu poruku. razlog za fragmentaciju je i zaštita dugih paketa od zagušenja u kanalu. S druge strane.

Uzmimo uslugu telefonije. televizija. servisi su bili podijeljeni i svaka mreža je podržavala samo jedan tip servisa. Izgradnja integrisanih mreža košta više.1. Dalje. Primjeri ovakvih mreža su telefonija. Drugi servisi kao telefonija i videokonferencije generišu kontinuiraniji saobraćaj. Integriranjem ovih usluga u istu mrežu. U ranije vrijeme.4 Širokopojasne mreže integrisanih usluga Kao što samo ime govori. teže generisanju skokovitog saobraćaja tokom sesije. avio rezervacije. kada god bi bio uveden novi servis. Ako se integrisana mreža dizajnira sa uvažavanjem ili predviđanjem nekih novih servisa i njihivog uvođenja u budućnosti. 12 . trajanje sesije i brzina prenosa koje se razlikuju za nekoliko redova veličine.9 prikazuje neke servise sa različitim karakteristikama saobraćaja. A s druge strane. Slika 1. neki servisi. tad će se ovi servisi moći jednostavno realizovati na novoj mreži. pa se operatori ne odlučuju previše lako za njih. Na primjer. postiže se efikasnija podijela resursa. Mnoge su prednosti koje imaju integrisane mreže za podršku svih ovih servisa. ne može se postići efikasan prenos jer su različite karakteristike saobraćaja. Tradicionalno. televizija se više gleda uveče. Uvođenjem novog servisa u mrežu napravljenu za drugi servis. Mnogo više telefonskih poziva se napravi u radnom vremenu nego uveče. i mreže računarskih podataka. kao što je računarski prenos podataka. javljala se potreba za dizajniarnjem i postavljenjem nove mreže. integrisane mreže moraju biti u stanju da podrže mnogo različitih vrsta usluga. isti resursi se dodijeljuju različitim uslugama u različito vrijeme.

Kašnjenja se mogu takođe razlikovati. oni će se smatrati izgubljenim. da podrži nove servise. Izazov je napraviti mrežu koja je dovoljno fleksibilna. Konačno. da bi bila zadovoljavajuća. Kako upravljati saobraćajem ovih usluga i zadovoljiti njihove različite potrebe u složenim izazovima? To je pitanje na kojem se još uvijek radi i istražuje. kao i servise čije se potebe mijenjaju tokom vremena. 13 . ako se video podaci ne dostave u nekom vremenu. Na primjer. integrisana mreža mora biti jeftinija i efikasnija. Usluge koje se obavljaju u realnom vremenu su jako osjetljive na mrežna kašnjenja.

Principi projektovanja komutacije kanala Telefonska mreža je najčešće korištena i najraprostranjnija među svim komunikacionim mrežama. resursi su dodijeljeni tom kanalu i ne dijele se sa drugim kanalima. tako da ih može koristiti druga sesija. Tradicionalna telefonska mreža je mreža sa komutacijom kanala u kojoj se dijeljenje resursa ostvaruje na sesijskom nivou. Poglavlje govori o osnovnim principima komutacije kanala. Poziv može biti odbijen i zbog nedostatka resursa komutacionog centra. kanal ili veza. telefonska mreža je jedan od najvećih i najkompleksnijih inženjerskih sistema koje je napravio čovjek. Primjer rješavanja ovoga problema je određivanje broja prenosnika između dva komutaciona centra. 2. Ne postoji garancija da će novoinicirane sesije dobiti resurse čim ih zatraže. Resursi se oslobađaju nakon završetka poziva. U bar stanju. jednom dodijeljeni resursi nekom kanalu su zagarantovani. kako je prikazano na slici 2. Prenos i komutacija se dodijeljuju sesiji samo kada je telefonski poziv iniciran. Prilikom planiranja ove mreže važno je što je moguće više minimizirati vjerovatnoću blokiranja. 14 . mogu biti korišteni za saobraćaj samo jednog kanala. tj.2. može biti uspostavljena veza između bilo kog ulaza i bilo kog izlaza. Ovakvi komutatori su poznati kao koordinatni ili crossbar. Drugim riječima. svak prespojna tačka ima dva stanja. a donji ulaz na donji izlaz. kao na slici 2. Koristeći ove resurse. se formira između dva krajnja korisnika. Može se desiti da je poziv blokiran. Ustvari. tako da se minimizira vjerovatnoća da su svi prenosnici zauzeti i da će zahtjev za novom vezom biti odbijen. gornji ulaz je povezan na gornji izlaz.2.1 Prostorna komutacija kanala U komutatoru sa N ulaza i N izlaza (N×N). U cross stanju gornji ulaz je povezan na donji izlaz i donji izlaz je povezan na gornji ulaz. Teško je zamisliti savremeno društvo bez nje. Komutator su često napravljeni pomoću 2×2 komutatorskih elemenata. dok sesija traje. zvanih prespojne (ukrštajuće) tačke. kao što je važno voditi računa i o cijeni i transmisionoj efikasnosti. Međutim.1.

tada ulaz 2 ne može biti spojen na izlaz 2. Na primjer. svaki izlaz može biti povezan sa bilo kojim ulazom bez unutarnjeg blokiranja. 15 . slika 2. elementi su poredani u rešetku. Kod koordinatnih komutatora. iako ima nekoliko komutatorskih elemenata.Slika 2. i pojedinačno podešeni ili u bar ili cross stanje. ako je ulaz 1 spojen na izlaz 1. Baseline komutator. je blokirajući.3(b).3 pokazuje dva načina konstruisanja 4×4 komutatora pomoću 2×2 elemenata.

i vjerovatnoća blokiranja reda 1% u tom periodu ne utiče značajno na kvalitet usluge.1. Ovi sistemi se projektuju tako da postoji određena vjerovatnoća blokiranja u glavnom prometnom satu. Koristiće se slijedeća notacija za oznaku zauzetosti elemenata puta (ulaza.1 Blokirajuće komutacione strukture Striktno neblokirajuće komutacione mreže najčešće nisu neophodne u strukturi sistema telefonske centrale. Tipični reziencijalni i poslovni telefoni su zauzeti 10%-20% vremena za vrijeme glavnog prometnog sata.2. izlaza ili međuveza): p=Pr{ element puta je zauzet} 16 .

(Clos-ov uslov.q=1-p=Pr{ element puta je slobodan } Ukupna vrijednost vjerovatnoće blokiranja p za skup k paralelnih međuveza. u prosjeku. Izračunavanje se pojednostavljuje crtanjem grafa vjerovatnoće.1.1 Lee-jev metod proračuna vjerovatnoće blokiranja Ovo je najednostavniji metoda za proračun vjerovatnoće blokiranja u višestepenim komutacionim mrežama.q1q2…qk.4. Izraz za vjerovatnoću blokiranja međuveze stepena bazira se na činjenici da. U ovom grafu je p = Pr{ jedan ulaz zauzet} = Pr{ jedan izlaz zauzet} = «zauzetost ulaza» p1= Pr{međuveza stepena zauzeta} = pn/k = p/β. od kojih i-ta linija ima nezavisnu vjerovatnoću zauzetosti pi. Razmotrimo blokiranje trostepene mreže (S-S-S ili S-T-S ili T-S-T) koji se karakterišu time da je broj «prostornih» komutatora u srednjem stepenu k manji od 2n-1. 2.1. poznatog kao Leejev graf. je p = 1.1. kdje je n broj ulaza u komutatore iz prvog stepena. Vrijednost β može biti manja od jedan.1. što označava koncentraciju umjesto ekspanzije u komutatorima u prvom stepenu. On se bazira na pretpostavci da su vjerovatnoće zauzetosti međuveza na putu nezavisne od vjerovatnoća zauzetosti (blokiranja) drugih elemenata puta. gdje je β = k/n. ukupna vjerovatnoća blokiranja p skupa od k serijski vezanih međuveza. Sl. između tipičnog ulaza i tipičnog izlaza. procent trajanja zauzeća se reducira koeficijentom ekspanzije prvog stepena β. qi = 1-pi 2. te se uzupna vjerovatnoća blokiranja izračunava na osnovu pravila za serijske i paralelne međuveze.4. od kojih i-ta linija ima nezavisnu vjerovatnoću zauzetosti pi.3) Lee-jev graf za ovakvu komutacionu mrežu je dat na slici 2. Vjerovatnoća da je jedan put kroz mrežu slobodan je 17 . Vjerovatnoća blokiranja svakog od elemenata puta označena je na grafu. jednaka je: p=p1p2…pk Slično tome. objašnjen u poglavlju 2.

U stvarnosti. te je vjerovatnoća blokiranja puta (1-q1q1) Pošto postoji k puteva kroz mrežu vjerovatnoća blokiranja mreže PB se izračunava kao Jednostavnost Lee-jevog metoda se može demonstrirati primjenom na petostepenu komutacionu mrežu pokazanu na slici 2. samo podskup n 18 . Netačnost se zasniva na činjenici da.1.5.1. vjerovatnoća zauzimanja preostalih puteva postaje manja. kako se povećava broj zauzetih puteva. 2.(1-p1)(1-p1) = q1q1. Vjerovatnoća blokiranja ove mreže može se izraziti kao: Sl. pretpostavka o nezavisnosti vjerovatnoća blokiranja međuveza daje veće vjerovatnoće blokiranja od stvarnih.5. 2.2 Jacobaeus-ova metoda za izračunavanje vjerovatnoće blokranja trostepene mreže Kada u komutatorima ulaznog stepena postoji ekspanzija (k>n).

po jedan kroz svaki komutator u srednjem stepenu. međuzavisnost međuveza je mala. 2. svih k izlaznih međuveza služe da povežu druge izlaze komutatora B sa ulazima koji ne pripadaju komutatoru A. Da bi se oni povezali . (2) Ulazna međuveza se koristi za povezivanje nekog ulaza od A na izlaz na komutatoru koji nije B. To se naziva zavisnošću međuveza i analiza je u tom slučaju teška. Ako je mreža velika te se veliki broj komutatora koristi u svakom stepenu. Tipična zauzetost međuveza pokazana je na slici. slika 2. Slično. Ovo je osnovna pretpostavka Jacobaeus-ovog metoda. Neka je 19 . Blokiranje nastaje kada ovih m izlaznih međuveza ne nađe odgovarajuće slobodne ulazne međuveze. Javljaju se dva slučaja kada su odgovarajuća ulazna i izlazna međuveza zauzete: Sl. Neka je G(m)=Pr{m izlaznih međuveza slobodnih}.6. (1) One povezuju neki ulaz na A sa nekim izlazom na B. Uzmimo proizvoljni ulaz a i izlaz b. tada je slučaj (1) malo vjerovatan. i izlazna međuveza se koristi za povezivanje izlaza na B sa ulazom na komutatoru koji nije A. Razmotrimo uopštenu trostepenu mrežu. U ovoj mreži blokiranje nastaje kad je k<2n-1. Svih k ulaznih međuveza se takođe koriste za povezivanje drugih ulaza komutatora A na izlaze koji ne pripadaju komutatoru B.od svih međuveza može biti zauzet.6. Postoji k mogućih puteva. Zauzeća u izlaznim i ulaznim međuvezama mogu se smatrati međusobno nezavisnim. tj. Put se sastoji od jedne ulazne međuveze i jedne izlazne međuveze (zadebljane na slici). mora postojati slobodan put od komutatora A do komutatora B.

Ako je k>n. neka je m izlaznih međuveza slobodnih i j ulaznih međuveza zauzetih.H(m)=Pr{odgovarajućih m ulaznih međuveza zauzetih}. Tada je Treba odrediti H(m) i G(m) da bi se izračunalo PB . vrijednost m u (1) nikad ne prelazi n pošto nema mogućnosti da više od n ulaznih linija bude zauzeto. Ako se fiksira m odgovarajućih ulaznih međuveza da su zauzete od ukupno j zauzetih međuveza. kao što je pokazano na slici 2. Ukupni broj dešavanja da je j ulaznih međuveza zauzeto od k ulaza je Od ovog broja slučajeva dešava se blokiranje ( odgovarajućih m ulaznih međuveza je zauzeto).7. Tada je vjerovatnoća blokiranja na osnovu gornje pretpostavke o nezavisnosti. tada ostaje da se distribuira j-m zauzetih međuveza na k-m ulaznih međuveza. Neka je 20 . Kao i ranije. m od njih mora da se poklapa sa m slobodnih izlaznih međuveza. To se može desiti na načina. Slika 2. Da bi došlo do blokiranja treba da bude (1) j=m.7. inače postoji jedan slobodan put (2) Od j ulaznih međuveza koje su zauzete.

. k .m od k izlaznih međuveza zauzetih} Pošto ne može biti više od n izlaznih međuveza zauzetih dobija se G(m) = 0. m = 0. k ..m izlaza od n izlaza je zauzeto}= (8) 21 .. sumiranje u (6) može se napisati kao: Odatle je. Sada je. .m. n G(m) = Pr { k . Množenjem i dijeljenjem sa pm / (n − m)! Dobije se Zamjenom j' = j ..n + 1.. G(m) = Pr {m izlaznih međuveza slobodnih} = Pr {k . za m = k . Q(j) = Pr{j ulaznih međuveza ood k su zauzeti} =Pr{j ulaza od n ulaza su zauzeti}= (pretpostavljajući binomnu raspodjelu) Prema tome. 1. ..n .n.Q(j) = Pr {j ulaznih međuveza je zauzeto} Tada je H(m) = Pr{odgovarajućih m ulaznih međuveza zauzeto} Sada je.1 I.

vjerovatnoća blokiranja mreže je: Množenjem i dijeljenjem sa (2n . (8) i (9) u (2).n).k) ! Neka je l = m .Gdje je p = Pr {izlaz je zauzet} = Pr {ulaz je zauzet} Zamjenom (7).(k . tada je 22 .

ona će biti blokirana sa dvije već postojeće veze. uz prethodno preuređivanje postojećih puteva. Ako se pokuša uspostaviti nova veza između ulaza 4 i izlaza 1. 23 . može se uvijek naći put od slobodnog ulaza do slobodnog izlaza. Broj komutatorskih elemenata potrebnih sa crossbar komutator je N². Neblokirajući rearanžirajući komutator dimenzija 4x4 je prikazan na slici 2.8(c). Slika 2. Crossbar komutator je striktno neblokirajući. Striktno neblokiranje: Komutator je striktno neblokirajući.8(a). gdje je N broj ulaza i izlaza.2.8(b) pokazuje situaciju u kojoj je ulaz 2 povezan na izlaz 2 i ulaz 3 na izlaz 3 sa svim komutatorskim elementima u bar stanju.1. ako je moguće uspostaviti vezu između bilo kojeg slobodnog ulaza i izlaza bez predhodnog rearanžiranja postojećih puteva. pokušaj nove veze može biti prihvaćen.2 Neblokirajuće komutacione strukture Komutatori kanala se često klasificiraju na osnovu njihovih (ne)blokirajućih osobina. Postavljanjem određenog komutatorskog elementa u bar ili cross stanje. Uz preuređenje veze između ulaza 2 i izlaza 2. bez rearanžiranja postojećih puteva. kao na slici 2. Neblokiranje uz rearanžiranje: Komutator je neblokirajući uz rearanžiranje ako je moguće povezati bilo koji slobodni ulaz sa bilo kojim slobodnim izlazom.

Neblokiranje u širem smislu:Komutator je u širem smislu neblokirajući ako je algoritam biranja rute za uspostavljanje veze takav da je nova veza uvijek moguća između bilo kojeg slobodnog ulaza i bilo kojeg slobodnog izlaza. 24 . bez predhodnog preuređivanja postojećih puteva.

Izučavanje i dokazivanje neblokiranja u širem smislu.1.9(a). općenito nije lako. takođe.Prema tome. koliki je minimalan broj prespojnih tačaka potrebnih da bi se napravio N×N neblokirajući komutator. Može se govoriti i potrebnom rasporedu tih prespojnih tačaka. Lako je vidjeti da striktno-neblokirajući komutatori imaju najviše resursa. a slijede ih u širem smislu neblokirajući. U praksi. Put jedan-na-jedan od ulaza do izlaza je jedinstvena veza izlaza. kao što je prikazano na slici 2. 2. već i o raskidanju postojećih veza.2. neblokirajući i po druge dvije definicije. u bilo koje vrijeme može biti nekoliko slobodnih ulaza i izlaza. 25 . odnosno o brojem stanja komutatora.1 Uslovi neblokiranja Interesantno pitanje je. Postoji N! mogućih puteva kada su svi ulazi i izlazi zauzeti. suština neblokiranja i širem smislu je u algoritmu za uspostavljanje unutrašnjih puteva u komutatoru. Komutator koji je striktno neblokirajući je. To je vezano sa brojem mogućih parova ulaz-izlaz. te neblokirajući uz rearanžiranje. Ne radi se samo o uspostavljanju novih veza.

u krajnjem slučaju. U nastavku su date neke specifične konstrukcije komutatora. te postoji 2M stanja cijelog komutatora. Kako svaka prespojna tačka ima dva moguća stanja. Svako od ovih stanja. sa N! puteva. Time su definisana bitna ograničenja za neblokirajuće osobine.2) je NlogN za velike vrijednosti N. broj prespojnih tačaka mora biti najmanje Nlog2N. Prema tome. Neka postoji M prespojnih tačaka u komutatoru. se može realizovati jednom i samo jednom.Slika 2. To se uočava posmatranjem eksperimenta pokazanog na slici 2. 26 . Da bi takav komutator postojao njegova složenost ne bi mogla biti manja od Nlog2N. Potrebno je podesiti stanja pojedinačnih prespojnih tačaka unutar komutatora radi relizovanja N! puteva.8. stanje cjelokupnog komutatora ja određeno kombinacijom stanj prespojnih tačaka.1) i logaritmiranjem obje strane izraza dobija se Dominantan član na desnoj strani nejednakosti (2. Vidi se da nije dobijen odgovor kako realizovati komutator koji postiže Nlog2N prespojnih tačaka. Za realizaciju N! puteva neophodni uslov je Nejednakost je određena činjenicom da dva stanja mogu realizovati isti put. uvrštavajući ovo u jednačinu (2. Važi Stirlingova formula gdje je ε > 0 u opadajućoj zavisnosti od N.9.

11. respektivno. Komutatorski moduli su raspoređeni u tri stepena.1.1. i svaki modul je povezan jedinstvenom međuvezom sa svakim modulom u susjednim stepenima. na primjer. Postoji r1.10 pokazuje da dvostepene mreže nisu pogodne za konstruisanje neblokirajućih komutatora.10 Dvostepena struktura Postoji nekoliko nezavisnih parametara u Clos-ovim mrežama. 2 i 3 su n1×r2.3 Clos-ove komutatorske mreže Jedno od bitnih pitanja u projektovanju komutatora je konstrukcija većih komutacionih polja od manjih komutatorskih modula. crossbar komutatori opisani predhodno. 27 . Moduli su neblokirajući i mogu biti. r2 i r3 modula u stepenu 1. Trostepena Clos-ova komutaciona mreža je prikazana na slici 2. Dimenzije modula u stepenima 1. 2 i 3. Slika 2.2. Slika 2.

8 pokazuje da vezni stepen može biti predstavljen preko konekcione matrice. G i H. ulazi (i. Slika 2. neke veze se ne bi mogle uspostaviti. Kritičan je broj modula u srednjem stepenu. Lako je vidjeti da striktno neblokirajući komutator. komutator postaje složeniji. Red i odgovara prvom stepenu modula i i kolona j odgovara trećem stepenu modula j. Ustvari. Za potrebe analize rearanžirajućih Clos-ovih struktura podesno je uvesti neke notacije.12 pokazuje Clos-ov komutator sa n1 = r1 = r 2= r3 = n3 = 3 i tada komutator nije striktno neblokirajući. Drugim riječima. Potrebno je odrediti vezu između parametara koja će garantovati striktno neblokiranje. Ulazi (i. i tada postoje samo četiri nezavisna parametra. respektivno. blokiranje se može izbjeći u potpunosti. H}. ako bi svi ulazi (izlazi) stepena 1 (stepena 2) bili aktivni. i r2×r3. Nejednakost (2. S druge strane. što se označava kao: ulazi (A. To je dovoljan uslov za neblokiranje uz rearanžiranje.3) predstavlja potreban uslov. postoje veze između modula A i modula B preko modula F. očekujući manju vjerovatnoću blokiraja. Slika 2. ali nije dovoljan za striktno neblokirajuće komutatore. B)={F. Ako komutator ima isti broj ulaza i izlaza. Povećavanjem r2. Kako je pokazano. dobijamo više alternativnih puteva između stepena-1 i stepena-3. r2. tada je broj ulaza i izlaza N = n1r2 = n3r3.r1×r3. 28 . ako je r2 dovoljno veliko.j) su spojeni modulima srednjeg stepena. j) sadrže simbole ili labele modula srednjeg stepena koje koriste za uspostavljanje poziva od modula i stepena 1 do modula j stepena 3. G. mora imati Inače.

Konekciona matrica Neka su SA i SB oznake za skup simbola koje koristimo za red A i kolonu B respektivno.Slika 2. Svaka veza mora ići preko samo jednog modula srednjeg stepena. Svaka kolona može imati najviše n3 simbola: 29 . Postoje tri uslova koja moraju biti zadovoljena za ispravu konekcionu matricu: 1. 2. Svaki red mora imati najviše n1 simbola: Ovo je potrebno zato što svaki modul prvog stepena ima n1 ulaza i može postojati najviše n1 veza.13.

Simboli svakog reda i svake kolone moraju biti jasni: razlog ovom je to što je svaki modul prvog i trećeg stepena povezan preko modula srednjeg stepena jednom i samo jednom vezom.3. jer bi to narušilo ispravnost matrice.7). n2). kad god postoji zahtjev za njom. To je moguće ako je najviše r2 simbola u svakom redu ili koloni. Naravno. po uslovu (2. potrebno je da je r2 manje od max(n1. prema tome. Striktno neblokiranje se realizuje ako i samo ako važi relacija: Vrijednost r2 može biti manja kod komutatora koji je neblokirajući uz rearanžiranje. Tako je. Posebno.14. Ustvari. veza koja je prekinuta pa ponovno uspostavljena preko modula srednjeg stepena. fizikalno odgovara rearanžiraju postojećih veza. Proračun prospojnih tačaka kod Clos-ove strukture Blok struktura trostepene mreže je pokazana na slici 2. 30 . komutator nije striktno neblokirajući sa ovom vrijednosti r2. važi da je strikno neblokirajuća ako je k ≥ 2n-1. mora se naći način rearanžiranja postojećih kanala da bi se omogućila nova veza. ne može se zamijeniti stari simbol sa bilo kojim proizvoljnim simbolom. Novi simbol ne može biti već postojeći u redu i koloni ulaza. Ukupni broj prospojnih tačaka ove strukture je Za strukturu na slici 2.9. Naravno. Ulazi i izlazi podjeljeni su u podrgurupe veličine n i postoji k puteva od jednog ulaza do jednog izlaza. se može predstaviti novim simbolom. Mijenjanje simbola ulaza u konekcionoj matrici sa drugim simbolima.

kroz komutator b već prolazi n-1 komunikacija. 31 .14. 2. od kojih svaka koristi po jedan komutator u srednjem stepenu. 2. Najgori slučaj je prikazan na slici 2.15. Sl. kroz komutator a je uspostavljeno već n-1 komunikacija. tako da je u srednjem stepenu već zauzeto n-1 komutatora. U ovom najgorem slučaju ni jedna komunikacija koja prolazi kroz komutator a ne koristi ni jedan komutator u srednjem stepenu koji koriste komunikacije koje prolaze kroz komutator b. Ilustracija Clos-ove teoreme Takođe.Sl.15. Trostepena Clos-ova mreža Pretpostavimo da se želi uspostaviti veza između nekog ulaza na komutatoru a iz prvog stepena i nekog izlaza na komutatoru b iz trćeg stepena.

U ranijem razdoblju intenzivnog korištenja elektromehanihčkih komutacionih sistema ova arhitektura je imala prednost. C=675. a zatim se može realizovati sedmostepena.16. U novije vrijeme redukcija cijene nije toliko izražena zbog primjene VLSI komponenata. Broj prospojnih tačaka C u gornjoj strukturi se može minimizirati. devetostepena itd. koristi se slijedeća aproksimacija: Broj prospojnih tačaka poteban za optimalnu trostepenu mrežu može da bude znatno manji nego za jednostepenu. N=16 i C=288 i (b) n=3. zbog značajno manjeg broja prospojnih tačaka. Za velike sisteme trostepena Clos-ova mreža se koristi kao sastavni element koji dalje može zamijeniti jednostruke crossbar komutatore u srednjem stepenu. Ova jednačina ima samo dva cjelobrojna rješenja (a) n=2. Za veće vrijednosti n.Tak se u srednjem stepenu već koristi 2n-2 komutatora. 32 . Tabela 2. Time se. što je prikazano u tabeli 2. Na taj način. prva složenija mreža je petostepena. Petostepena struktura je pokazana na slici 2. N=27. Da bi se uspostavila nova veza između a i b u srednjem stepenu mora postojati bar još jedan komutator. ali je broj prospojnih tačaka ipak indikacija cijene. 2n-2+1=2n-1. a što je direktno uticalo na cijenu sistema.1.1. u odnosu na jednostepene crossbar sisteme. dokazuje Clos-ova teorema. na klasični način.

Sl. 2. Svi moduli prvog i trećeg stepena su 2×2 komutatorski elementi. ako su N/2×N/2 komutatori neblokirajući uz rearanžiranje.3 Neblokirajuće komutacione strukture s rearanžiranjem 2.3. N×N komutator je neblokirajući uz rearanžiranje.16.1.1 Beneš-ove komutatorske mreže Slika 2.17 pokazuje simetričnu trostepenu mrežu i kojoj je n1 = n3 = 2. Prema relaciji (2.10). Vidi se da se problem konstruisanja N×N komutatora svodi na problem konstruisanja dva N/2×N/2 komutatora u sredini.1. Petostepena Clos-ova mreža Broj prospojnih tačaka u petostepenoj strukturi se da izraziti kao: Izjednačavanjem parcijalnih derivacija sa nulom dobijaju se optimalne vrijednosti n i N: Za zadatu vrijednost N dobiju se m i n iz gornjih jednačina. 2. 33 .

Ovakva arhitektura (mreža) se zove Benešova mreža.18. može se koristiti isto rastavljanje na inverzan način.17.Slika 2. Komutator dimenzija 8×8 realizovan na ovaj način je prikazan na slici 2.18 Benešova mreža 34 . Ponavljajući ovo. svaki N/2×N/2 modula može biti rastavljen na tri stepena sastavljena od 2×2 elemenata u prvom i trećem stepenu i dva N/4×N/4 modula u sredini. Benešova mreža Za konstruisanje N/2×N/2 neblokirajućih uz rearanžiranje modula. Tako. Slika 2. na kraju preostaju samo 2×2 elementi.

koji uspostavlja puteve između ulaza i izlaza. ukupan broj prespojnih tačaka je Tako je broj prespojnih tačaka i Benešovoj mreži reda N log N. što može biti ekvivalentno zamjeni aranžmana uvezivanja svih postojećih komunikacija. u kojoj putevi koje koriste paketi moraju biti određeni u vrlo kratkom vremenu. 35 . On se izvršava na centralnoj upravljačkoj jedinici. Pretpostavlja se da je uključeno maksimalno pridruživanje. Maršrutiranje u Beneš-ovim mrežama Pošto je Beneš-ova mreža rearanžirajuća. postavka veza kroz komutacionu mrežu može se dramatično promjeniti ako se uspostavi samo jedna nova komunikacija. cijena realizacije ovakve mreže je relativno niska. Najprostiji metod da koji obavlja ove rekonekcije je algoritam petlje.Pitanje je koliko prespojnih tačaka postoji u N×N Benesovoj mreži. Zbog toga su Benešove mreže manje tražene za brzu komutaciju paketa. tj. ako to nije slučaj algoritam je neznatno drugačiji. što je izuzetno dobar rezultat. Po rekurzivnoj komstrukciji vrijedi relacija: n Tad je f(N): Pošto svaki stepen ima N/2 prespojnih tačaka. bude označen sa f(k). Neka je je N = 2 i neka broj stepena u k×k Benesovoj mreži. Nedostatak ove mreže je potreba za brzim upravljačkim algoritmom.

u8.. Inače. Za svaki ulaz u1... Ako S nije bilo povezano na neki ulaz.. a 1/π je inverzna mapa uvezivanja od izlaza ka ulazima. sa strelicama koje pokazuju kako je kreirana je prikazan na slici 2. Povežimo S na π(S) kroz vršnu podmrežu u srednjem stepenu. Algoritam radi prolaženjem kroz komutacionu mrežu između ulaza i izlaza.. napravivši na taj način petlju.19.. Inicijalno su svi ulazi i svi izlazi nepovezani. i tabela 2. postoji drugi ulaz koji je vezan na isti komutator u prvom stepenu koji se označava kao “sa ui”.v8) na koji se treba povezati.. Izaberimo bilo koji nepovezani ui i pridružimo S=ui .2. Poveži T sa 1/π(T) preko najniže podmreže u srednjem stepenu.. 5.. Pridružimo T= sa π(S) 4. Varijable S i T predstavljaju različite ulaze i izlaze respektivno. “petlja” je završena.vN. Ako ne postoji takav ulaz algoritam se završava.. Slično tome “sa vi“dijeli i-ti komutator u izlaznom stepenu kao i vi. Pridruži S=sa 1/π(T) 6. Slika 2. pošto je svaki ulaz vezan na neki izlaz. vrati se na korak 2. 36 . idi na korak 1 i počni novu petlju.Neka se ulazi označe sa u1. Algoritam petlje 1. ovaj algoritam će ih povezati na slijedeći način.1 pokazuje odgovarajući izlaz (jedan od v1. Za bilo koji ulaz ui. pokazuju kompletno pridruživanje koje se trebalo realizovati. 2.. dok ne dođe na početni korak. Primjer petlje. 3..uN a izlazi sa v1..19 Tabela 2. tabela 5. Neka je π mapa uvezivanja ulaza prema izlazima.3..

37 . maršrutiranje kompletne mreže (uključujući sve podmreže i njihove podmreže) može da se obavi u O(NlogN) vremena. Dakle jedan od osnovnih nedostataka Beneš-ove mreže. Izračunavanje aranžmana komunikacija i podpridruživanja podmreža zahtjeva O(N) vremena pošto se komunikacije moraju uspostavljati sekvencijalno. Primjenom algoritma ponavljanjem za svaki stepen u Beneš-ovoj mrežnoj rekurziji. zavisno od toga da li je bilo realizovano maksimalno pridruživanje. i može postojati od 1 do N/2 petlji. Petlja na slici 2. ali petlja može varirati po veličini od 2 do N komunikacija. Tabela 2. sadrži 4 komunikacije. vezuje svaki izlaz sa sebi odgovarajućim ulazom na sličan način. u poređenju sa drugim tipovima je kompleksno upravljanje neophodno za uspostavljanje jedne komunikacije. Tabela 2.Tabela 2. smatrajući da je vrijeme izvršenja algoritma proporcionalno sa NlogN.2.19.3.3.

20. Općenito. a poslije prema četiri čvora stepena 3.4 Cantor-ove striktno neblokirajuće komutacione mreže Beneš-ova mreže je neblokirajuća samo uz rearanžiranje. slika 2. postoji jedan i samo jedan način za povezivanje ulaza na izlaz u ovoj mreži. i put do svakog čvora u podskupu je jedinstven. gornje posmatrane dvije podmreže Beneš-ove mreže mogu biti iskorištene za kontruisanje 38 . Srednji stepen i stepen iza njega predstavljaju sliku u ogledalu baseline mreže i zovu se inverzna baseline mreža. a on može doseći 2n – i + 1 izlaza. važi : Dostupnost čvorova u baseline / inverznoj baseline mreži – Čvor u stepenu i može biti dostignut od 2i ulaza.18. signal sa ulaza se grana u dva pravca. Od ovog čvora. Prema tome ulaz može dostići do 2j-1 čvor u stepenu j. i ulaz može dostići do svih N/2 čvorova u poslednjem stepenu.2. Poslednji stepen je stepen n = log2 N. Slika 2. Međutim.1.2 Baseline i inverzne Baseline mreže Benešove mreže mogu biti razmatrane. unutar svake od njih postoji jedinstven put od bilo kojeg ulaza do bilo kojeg izlaza. i baseline i inverzna baseline mreža imaju zanimljivu osobinu.1. Jedinstven put od bilo kojeg ulaza prema svim izlazima formira binarno stablo. kao da su formirane od dvije podmreže.20. Ulaz može dostići samo do podskupa čvorova u stepenu prije stepena n. Srednji stepen i stepen prije njega formiraju mrežnu strukturu koja se zove baseline mreža. kao što je prikazano na slici 2. prema dva čvora u stepenu 2. Drugim riječima. Baseline mreža Obadvije.3. Neka je ulaz povezan na samo jedan čvor (prespojnu tačku) u stepenu 1. a od kojih može dostići do svih N izlaza. 2.

U osnovi. Slično tome ulaz j sveukupnog komutatora je spojen na izlaz j svih log2 N Beneš-ovih komutatora preko zadnjeg kraja sa log2 N ×1 komutatora. U svakom postoji N vremenskih odsječaka. Skup (grupa) fizički odvojenih ulaza.2. tako da se poveća šansa za uspješnu vezu. slika 1. Ulaz i sveukupnog komutatora je spojen na ulaz i svih log2 N Beneš-ovih komutatora preko prednjeg kraja sa 1× log2 N komutatora. Često je jeftinije i zgodnije ostvariti komutaciju ovakvog saobraćaja direktno u vremenskom domenu. kao način rada. spada u vremenski domen.2 Komutacija kanala u domenima vrijeme i vrijeme prostor-vrijeme U predhodnim poglavljima smo razmatrali komutaciju u prostornom domenu.paralelne Benešove mreže. Napomenimo. pri čemu se i-ti vremenski odsječak koristi za prenos informacija od i-tog izvora do i-tog prijemnika. Napravljena je sa log2 N Benešovih mreža paralelno uređenih. digitalni informacijski tokovi su najčeše multipleksirani TDM tehnikom u više mrežne nivoe hijerarhije.6 pokazuje vremenski multipleks (TDM) koji. 2.21 pokazuje Cantor-ovu mrežu. i koja je striktno neblokirajuća. U telefonskim mrežama. su bili povezivani na skup fizički odvojenih izlaza. koja se zove Cantor-ova mreža. Može se dokazati (1) da su Cantorove mreže striktno neblokirajuće Slika 2.1 Komutacija u vremenskom domenu U poglavlju 1.21 Cantor-ova mreža 2. log2 N Beneš-ovih mreža je dovoljno da uvijek omogući vezu između bilo kojeg preostalog para ulaz-izlaz. Slika 2. funkcija komutatora prednjeg i zadnjeg kraja je da uvećaju broj alternativnih puteva za bilo koji par ulaz-izlaz. 39 .

Slika 2.22 pokazuje moguće sheme komutacije. obrađene u predhodnim poglavljima. Kako samo ime govori TSI razmjenjuje (premješta) vremenske odsječke zauzete logičkim klanalima u TDM toku. komutacija se ostvaruje direktno u vremenskom domenu. TSI se obično implementira korištenjem RAM-a (Random Acces Memory). ako se podaci vremenskog odsječka N komutiraju u vremenski odsječak 1. U komutacionom centru se TDM saobraćaj demultipleksira u N fizički odvojenih tokova. TSI je ekvivalent N×N komutatoru sa prostornom podjelom. Postoji komutacioni centar između izvora i prijemnika. vremenski odsječci u okviru će biti iščitavani redom koji određuje komutator (ili TSI). Stoga. Nakon što svaki odsječak bude učitan u RAM.23. Poslije komutacije. informacija primljena na prijemnik i zavisi od komutacije ostvarene u komutatoru na bazi prostorne podjele. Na prijemnoj strani. nakon demultipleksiranja. 40 . Na ovaj način. Prostornom komutacijom se može izvršiti međusobna zamjena vremenskih odsječaka između izvora i odredišta. tada će ovi podaci biti prvi iščitani u izlaznom okviru.Pitanje koje se nameće je šta ako izvor želi da šalje informacije različitim prijemnicima u različita vremena. kako je prikazano na slici 2. Logički. Slika 2. se N izlaznih tokova multipleksiranjem vraća u jedan fizički tok.22 Direktniji način postizanja iste funkcije je korištenje TSI-a (Time Slot Interchanger) – razmjenjivača vremenskih odsječaka. N tokova se tada komutira sa N×N komutatora koji rade na principu prostorne raspodjele.

Potrebna su dva memorijska okvira. vrši se iščitavanje.Slika 2. jedan za upisivanje i jedan za čitanje. U međuvremenu se učitava slijedeći okvir.23 Vidi se da u TSI-u mora postojati kašnjenje jednako jednom vremenskom okviru. 41 . Nakon što se cijeli okvir učita.

24 Slika 2. kako je prikazano na slici 2. Podaci iz ove memorije se izčitavaju po redoslijedu koji je definisan u upravljačkoj memoriji koja takođe sadrži sto riječi.25.24. u lokaciju broj 1 kontrolne memorije stavlja se broj 99. izlazna TDM linijska sekvenca će imati pravilno razmjenjene vremenske odsječke i time realizovan zadani aranžman povezivanja ulaza i izlaza. Naprimjer.24 Uzorci svih 100 analognih ulaza se učitavaju u memoriju vremenskihodsječaka od 100 osmo-bitnih riječi. Ovaj TDM signal se demultipleksira. to je moguće realizovati sa modulom za razmjenu vremenskih odsječaka prikazanih na slici 2. TSI može da preusmjeri bilo koji ulazni vremenski odsječak na bilo koji izalz. Adrese za upisivanje u memoriju generiše brojač vremenskih osječaka. Izlaz iz brojača vremenskih odsječaka služi kao adresa za čitanje iz upravljačke memorije čiji je sadržaj programiran na osnovu određenog aranžmana povezivanja ulaza i izlaza mreže. Prema tome on je ekvivalentan bilo kom striktno neblokirajućem komutatoru kao što je pokazano na slici 2. prevodi u analogni i upućuje prema traženom telefonskog aparatu. Sl.Ukoliko se želi realizovati striktno neblokirajuća komutaciona mreža sa 100 ulaza i 100 izlaza. 42 . za povezivanje telefonskih linija 1 i 99. a u lokaciju 99 broj 1. Međutim. to je moguće uraditi crossbar prostornom mrežom.25. Kada se sadržaj memorije vremenskih odsječaka izčitava korištenjem izlaza iz upravljačke memorije kao adresama za čitanje. 2.

Na primjer. njegove operacije su ograničene sa memorijskom brzinom pristupa.Više opisani TSI modul radi na bazi sekvencijalnog upisivanja u memoriju. čime se dalje štedi na broju fizičkih provodnika. što predstavlja funkciju komutacije. Moguće je realizovati istu funkciju sa TSI modulom sa kontrolisanim ulazom.26. onom brzinom kojom i dolaze. Sadržaj memorije vremenskih odsječaka se izčitava sekvencijalno koristeći izlaz brojača vremenskih odsječaka kao adresu čitanja. Ulazni vremenski odsječci se upisuju u odgovarajuće lokacije memorije vremenskih odsječaka prema traženom aranžmanu povezivanja ulaza i izlaza. Postoji pleziohrona digitalna hijerarhija PDH (Plesiochronous Digital Hierarchy) i sinhrona digitalna hijerarhija SDH (Sinchronous Digital Hierarchy). Daljim multipleksiranjem primarnih okvira dobijaju se sekundarni okviri. Tada je 43 . Arhitektura ovakvog TSI je prikazana na slici 2. uzimajući u obzir da podaci moraju biti učitavani i iščitavani iz memorije. Ovakav TSI modul je poznat kao TSI sa kontrolisanim izlazom. Slika 2. U Sjevernoj Americi i Japanu okvir sadrži 24 vremenska odsječka a u Evropi 30 vremenskih odjsečaka plus dva odsječka koji se koriste za sinhronizaciju i signalizaciju.26 Ograničenja vremenske komutacije U govornoj telefoniji uzorci se kodiraju sa 8 bita. i da jedan byte smješten u svaki vremenski odsječak. brzina po izvoru 64 kbps . U tom slučaju upravljačka memorija generiše adresu za upisivanje u memoriju vremenskih odsječaka. tako da je brzina prenosa po jednom kanalu 8x8000 okvira/s=64000 bit/s. Pošto se TSI implementira sa RAM-om. ako je broj izvora N = 24.. čemu slijedi «slučajno» čitanje.

od kojih svaki ima n TDM ulaza. pošto se u svakom od N vremenskih odsječaka realizuje različit aranžman komunikacija.1 Vremenski multipleksiran prostorni komutator Višestepene arhitekture tipa vrijeme-prostor neophodne su za projektovanje velikih komutacionih mreža.2 Kombinovane vremensko-prostorne komutacije 2. pokazana je na slici 2. prostorni komutatori unutar ovih mreža mijenjaju aranžman komunikacija u svakom vremenskom odsječku. koji komutira TDM signale sa N vremenskih odsječaka. Jednostavna struktura se sastoji od skupine od k birača.2. Broj bita potrebnih u riječi upravljačke memorije je klog2n. Prostorni ekvivalent ove strukture je skupina od N nxk komutatora. Međutim. Vremenski stepeni u ovim mrežama slične su ranije opisanim TSI modulima. 2. kao vrijeme jednog memorijskog ciklusa. Takva arhitektura sa nxk vremenski multipleksiranim komutatorom. Određeni ulaz.2. i upravljačke memorije koja sadrži N riječi adresiranih od strane brojača vremenskih odsječaka.27. gdje N predstavlja broj kanala u TDM signalu na ulazu i izlazu. moguće je komutirati 2500 kanala sa memorija brzine 25ns. za vrijeme intervala trajanja okvira od 125 μs. maksimalni broj kanala koje može komutirati jedan TSI modul je MC=125μs/2x(vrijeme memorijskog ciklusa u μs).2. Uzmimo da operacije upisivanja i čitanja traju jednako. Prema tome U memoriji vremenskih odsječaka TSI modula vrši se N operacija čitanja i N operacija upisivanja. 44 . Takve mreže nazivaju se vremenski multipleksirane prostorne mreže TMSS (Time Multiplexed Space Switches).I to je potrebna brzina učitavanj i iščitavanja po vremenskom odsječku. se vezuje na određeni izlaz u zadatom vremenskom odsječku pod kontrolom upravljačke memorije. Naprimjer.

Komutacione strukture.27 2. tipa vrijeme-prostor-vrijeme često korištene u praksi. U ovakvoj situaciji se često primjenjuje kombinacija vremneskih i prostornih komutacija.28.2.2. Slika 2.Slika 2.28 45 .2 Neblokirajuća mreža tipa vrijeme-prostor-vrijeme T-S-T Postoji mnogo TDM linija spojenih na komutacioni centar u višim nivoima mrežne hijerarhije. su prikazane na slici 2.

komutator će biti funkcionalno identičan trostepenoj Clos-ovoj arhitekturi. Svaki vremenski odsječak na ulaznom okviru može biti usmjeren ka bilo kojem vremenskom odsječku u izlaznom okviru. ulazno-izlazno mapiranje se realizuje na komutatoru vrlo brzo. izlazna bitska brzina je m/n puta ulazne bitske brzine. kao da postoji m kopija komutatora sa prostornom podjelom. i prije svakog izlaza demultiplekser sa vremenskom podjelom (TDM demux). S druge strane.Ovaj komutator je logički ekvivalent trostepenog Clos-ovog komutatora pokazanog na slici 2. takođe. on komutira informaciju od vremenskog odsječaka 1 sa ulaza. način na koji će vremenski odsječci biti promijenjeni u TSI-u mora biti promijenjen (rearanžiran). jer je različit broj vremenskih odsječaka u okviru. logički gledano. za izlaz TSI-a. važe i ovdje. 46 . ulazni TSI je poput n × m komutatora i izlazni TSI je poput m × n komutatora. ako se.29. Operacija komutatora sa prostornom podjelom može biti razmatrana. komutator će biti neblokirajući uz rearanžiranje. za ulaz TSI-a. U drugom vremenskom odsječku.30. Ustvari. ulazna bitska brzina je m/n puta izlazne bitske brzine.14. U prvom vremenskom odsječku. u ovom drugom slučaju. neka n bude broj ulaznih i izlaznih vremenskih odsječaka po okviru. Prema tome. stavi multiplekser sa vremenskom podjelom (TDM mux). od vremenskog odsječka do vremenskog odsječka. i neka je m broj unutarnjih vremenskih odsječaka po okviru. izvedeni ranije za Clos-ove mreže. Vidi se da to izgleda. Ako je m ≠ n. tada je broj vremenskih odsječaka u komutatoru različit od onih na vanjskim linijama. komutator će biti striktno neblokirajući.24. Stoga. do vremenskog odsječka 2 na izlazu. različiti aranžmani ulaz-izlaz (međuveze) se koriste za komutaciju informacija iz vremenskog odsječka 2 sa ulaza. Na primjer. i ako je m = n. kao štoje prikazano na slici 2. kao da je podjeljena u m vremenskih odsječaka. Kod arhitekture vrijeme-prostor-vrijeme prikazan na slici 2. kao na slici 2. do vremenskog odsječka 1 na izlazu. r neka bude broj ulaznih ili izlaznih portova komutatora sa prostornom podjelom. prije ulaza svakog TSI-a. svi uslovi neblokiranja. Naravno. ako je m = 2n – 1. jedan za svaki vremenski odsječak. Prema tome.

29 47 .Slika 2.

2. Po Clos-ovoj teoremi potrebno je da bude k=2n-1 da bi ova struktura bila striktno neblokirajuća. vrijednost N se bira tako da TSI moduli rade maksimalno brzo. sa više memorije a manje prostornih prospojnih tačaka.Slika 2. Sl. Uz pretpostavku da prospojna tačka košta M puta više od bit-a memorije.32.31. kao što je pokazano na slici 2. To doprinosi ekonomičnijim strukturama. Treba naglasiti da za dati ukupni broj kanala (u ovom slučaju nN).3 Neblokirajuća mreža tipa prostor-vrijeme-prostor S-T-S Modul za razmjenu vremenskih odsječaka TSI i i vremenski multipleksirani prostorni komutator mogu se kombinovati ra dobijanje velikih višestepenih mreža. kompleksnost komutacione mreže se da izraziti kao: 48 .31 Ekvivalentna prostorna komutaciona mreža pokazana je na slici 2.30 222. Razmotrimo strukturu od nN-linija koja sadrži TSI module koji rade na TDM linijama s N vremenskih odsječaka.

pokazuje se da su u velikim striktno neblokirajućim mrežama S-T-S strukture ekonomičnije od T-S-T struktura.32 Uopšte uzev. 49 . a i kašnjenje kroz ovakve strukture je manje.Kompleksnost = Ukupni kapacitet memorije + Mx Broj prospojnih tačaka Slika 2.

3. Osnovni principi projektovanja paketskih komutatora
U ovoj glavi će primarno biti govora o komutaciju paketa (ili ćelija) fiksne dužina, mada se većina komutacionih struktura ili shema može modifikovati i adaptirati za pakete promijenljive dužine. Generalno, moguće je granice paketa različitih vremena dolaza poravnati, slika 3.1. Kako su paketi fiksne dužine, može se napraviti namjerno kašnjenje ranije pristiglih paketa (pohraniti ih u spremnik), da bi poravnali njihove ivice. Prema tome, može se pretpostaviti da ono vrijeme koliko traje operacija u komutatoru odgovara odsječku trajanja jednog paketa. Na početak svakog vremenskog odsječka su dostavljeni novi paketi istovremeno.

U komutaciji kanala, iste relativne pozicije vremenskih odsječaka, u uzastopnim okvirima na ulazu, su dodijeljene istim kanalima, i oni sadrže informacije dostavljene na isti izlaz. Drugim riječima, izlazni link na koji informacija treba biti dostavljena je poznat unaprijed. U paketskoj komutaciji, izlazni link na koji treba dostaviti paket je nepoznat prije njegovog dolaska. Prenosni kapaciteti neće biti dodijeljeni ekskluzivno svakoj sesiji. Ovaj princip čini neupotrebljivim izmjenjivač vremenskih odsječaka (TSI) za eliminisanje blokiranja, kao što je to slučaj sa komutacijom kanala. Odredište paketa mora biti sadržano u zaglavlju (a negdje i izvor). U mrežama virtuelanih kanala, virtuelni kanal se uspostavlja za svaku sesiju i njegova ruta je ista tokom trajanja poziva. Jednom kada se uspostavi ruta, svi paketi virtuelnog kanala će slijediti istu rutu do svog odedišta. Zaglavlje paketa ne sadrži eksplicitnu adresu odredišta. Umjesto toga, sadrži pozvani broj, tzv. identifikator virtuelnog kanala kod ATM komutacija VCI (Virtual Circuit Identifier). Na ulazu komutatora ovaj broj se prevodi u odgovarajuću lokalnu adresu pridruženu izlazu. Ulazni VCI je mapiran

50

(označen) kao i izlazni VCI. Ulazni VCI u zaglavlju će biti zamijenjen sa izlaznim VCIem, i paket će biti dostavljen na izlaz. Izlaz je spoje na izlazni link koji je preko unutrašnjih komutatora spojen na ulaz. Slika 3.2 pokazuje shematski dijagram procesa prevođenja zaglavlja. Dolazeći paket se prvo rastavi na informacijski dio i zaglavlje. Zaglavlje sadrži ulazni VCI paketa. Procesor zaglavlja, dalje, radi ostvarivanja drugih funkcija, koristi ulazni VCI kao indeks za određivanje izlaza komutatora, na koji treba proslijediti paket. Izlazna adresa se dodaje bitima originalnog zaglavlja na početku paketa. Origianlno zaglavlje i informacijski biti neće biti ispitivani, dok je paket u komutatoru. Samo izlazna adresa se koristi u svrhu kommutiranja. Općenito, zaglavlje sa izlaznom adresom se ubacuje prije originalnog zaglavlja. U nastavku će se, pod izrazom ˝zaglavlje˝, podrazumijevati zaglavlje sa izlaznom adresom tj., neće se uključivati biti originalnog zaglavlja.

3.1 Konkurencija paketa u komutatoru
Osnova projektovanja paketskog komutatora je odlučivanje o tome koji paket pustiti na izlaz. Ilustracija eliminisanja sukoba bilo gdje u paketskoj komutaciji je data na slici 3.3(a). Slika pokazuje tri paketa koji doalze na isti izlaz. Ubrzanjem operacije komutatora tri puta, u odnosu na ulaznu brzinu, sukob između tri paketa može biti eliminisan. Tada jedan komutacijski ciklus uzima samo jednu trećinu vremenskog odsječaka prije slijedeće grupe paketa na ulazu, i sva tri paketa će biti dostavljena na željeni izlaz. Generalno je moguće u komutatoru N×N, svih N ulaznih paketa u vremenskom odsječku, dostaviti na odgovarajući izlaz. Kada su dimenzije komutatora velike, komutacijski mehanizmi sa grupnim ubrzavanjem, kod kojih grupa od N paketa može biti predata na istu adresu, su složeni i nepraktični.

51

Postoje samo dva alternativna rješenja. Komutator može odbaciti višak paketa, pa se oni neće proslijediti. Ili ih možemo spremiti, tj. zakasniti, za vrijeme pristupa u slijedeći vremenski odsječak. Na taj način, paketski komutatori mogu biti podijeljeni na sisteme sa gubitkom ili na sisteme sa čekanjem. U sistemu a gubitkom, paketi su odbačeni ili odmah proslijeđeni na izlaz. Pod uslovom da imamo dovoljno puteva od ulaza do izlaza, vjerovatnoća izgubljenih paketa može biti smanjena onoliko koliko to želimo. Maksimalan broj paketa koji može biti primljen na izlaz u jednom vemenskom odsječku je veličina grupe. Kompleksnost komutatora se povećava sa povećanjem veličine grupe. Projektni cilj može biti da se odredi minimalna veličina grupe, koja je potrebna za prihvatljivu vjerovatnoću izgubljenih paketa. Ako je veličina grpe veća od jedan, poreban je paketski spremnik na izlazu, jer izlazni port neće biti u stanju da prenese sve pristigle podatke odjednom. Kao primjer, slika 3.3(b) pokazuje 4×4 komutator, gdje je veličina grupe dva. Ako su tri paketa upućena na isti izlaz, jedan od njih će biti izgubljen. Sve dok je veličina grupe manja od N, postoji mogućnost da će paket biti izgubljen. Postji kompromis između složenosti komutatora i vjerovatnoće izgubljenih paketa. Kod nekih komutatora, 52

propusnost komutatora može biti učinjena bliskom 100%-oj. • U literaturi o komutacijama. Međutim. Ako ovaj komutator projektujemo kao sistem sa gubitkom. Paketi ne čekaju na izlazu.čak iako ne postoji izlazni sukob. neki paketi se baferuju tako da mogu biti komutirani u jednom od narednih vremenskih odsječaka. zato samo jedan paket može doći na izlaz u vremenskom odsječku. paketi se mogu izgubiti u unutrašnjosti. Da bi izbjegao sukob paketa. baferi su potrebni na izlazu. • Sistem sa čekanjem • izlazni konflikt se rješava određenim rješenjima-sukoba izborom paketa koji će biti komutirani. U vremenu dolaska slijedećeg paketa. baferuju na ulazu. ako je veličina grupe veća od jedan. ne postoji sukob i baferi na ulazu nisu potrebni. Prema tome. upućena na isti izlaz. Propusnost sistema sa čekanjem je općenito manja od 100%. Ovi paketi se mogu baferovati na ulazu ili u untršnjosti komutatora. Pošto svi paketi mogu biti dostavljeni na određena odredišta u istom vremenskom odsječku. imamo baseline komutator. dogovorenom prenosnom brzinom. i mogu biti na izlaznom čekanju za prenos. jer izlazni link neće biti u stanju da prenese sve pristigle pakete istovremeno. izraz ˝komutator sa ulaznim baferovanjem˝ se često odnosi na sisteme sa čekanjem sa veličinom grupe jedan i baferovanim paketima samo na ulazu. Ova ograničenja mogu biti umanjena smanjivanjem veličine grupe tako da više paketa može biti dostavljeno na njihove odredišne izlaze istovremeno. Paketi zajedno dostavljeni određenom izlazu mogu biti stavljeni na izlazno čekanje za prenos. pa se superiornije osobine komutatora sa 53 . ona takođe mogu i obmanuti. niti gubitak paketa u komutatoru. ako je veličina grupe veća od jedan. paketi se odmah dostavljaju određenim izlazima. U komutatoru sa izlaznim baferim. Kao primjer. trenutni paket je na izlazu i biće prenesen. Kod sistema sa čekanjem. sa pratećim karakteristikama: • Sistem sa gubitkom • komutator nema ulaznih ili unutrašnjih spremnika. ne postoji ograničenje propusnosti.3(c) pokazuje način na koji se dva od tri paketa. prekobrojni paketi se baferuju kad god se pojavi sukob. Izraz ˝komutator sa izlaznim baferovanjem˝ se često koristi za idealni komutator sa veličinom grupe N. Mada nazivi ˝komutator sa ulaznim baferovanjem˝ i ˝komutator sa izlaznim baferovanjem˝ precizno opisuju. postoji vejrovatnoća da će unutrašnji sukob odredtit njihovu blokirajuću strukturu. komutatori mogu biti podijeljeni na dvije klase. Slika 3. uvećanjem veličine grupe ili drugih parametara projektovanja.

izlaznim baferovanjem često pridružuju, bilo eksplicitno ili implicitno, bilo kojem komutatoru sa baferovanjem.

54

3.2 Osnovne osobine međuveznih samorutirajućih mreža
Mnogi paketski komutatori su bazirani na međuveznim mrežama, originalno razvijenim za multiprocesorsko međuvezivanje u višeprocesorskim računarskim sistemima. Ovi komutatori koriste mnogo malih komutatorskih elemenata. Atraktivna osobina ovih komutatora je njihov rgularni model međuveze, koji se lako implementira VLSI (Very Large Scale of Integration) tehnologijom. Neka od obješnjenja data u predhodnom poglavlju, a vezano za komutaciju kanala, se mogu primijeniti i ovdje, na male komutatorske elemente. U svakom slučaju, algoritam kontrole, koji se koristi za uspostavljanje veze, je centralni algoritam. Možemo to zamisliti kao centralni kontroler, koji u potpunosti zna, koji ulaz treba povezati na određeni izlaz. On dalje postavlja komutatorske elemente u bar ili cross stanja, te na taj način uspostavlja vezu, na nekonfliktan način. Za paketski komutator kažemo da je interno-neblokirajući ako paket sa određenim izlazom, može biti rutiran kroz njega na nekonfliktan način. Centralno kontrolisani komutatori, koji su neblokirajući uz rearanžiranje u komutaciji kanala, su takođe internoneblokirajući u paketskoj komutaciji. Da bi se vidjela ekvivalencija, posmatra se grupa paketa pristiglu u neblokirajući uz rearanžiranje komutator, na početku vremenskog odsječka. Prije nego oni budu primljeni u komutator, potrebno je da centralni kontroler odredi grupu nekonfliktnih puteva. Kontroler može dodijeliti puteve na način jedan-najedan i rearanžirati ranije dodijeljene puteve ukoliko će oni sada izazvati konflikt. Ova rearanžiranja ne mijenjaju put koji paketi koriste trenutno. Po definiciji rearanžiranja, ako su svi paketi sa nedodijeljenim izlazima, uspostavljanje nekonfliktnih puteva će biti određeno na kraju. Naravno, algoritam treba biti jednostavan i brz. Praktične razlike između komutatora kanala koji su neblokirajući uz rearanžiranje i paketskih komutatora koji su interno-neblokirajući je u brzini kojom se mora odrediti put. U paketskom komutatoru, da bi izbjegli prekoračenje, određivanje se mora završiti u malom dijelu vremenskog odsječka. Kad je veličina komutatora N velika, ovo postaje teško sa centralnim algoritmom. Prednost komutatora konstruisanih pomoću međuveznih mreža je distribucija algoritama rutiranja. Mreže, koje će biti obrađene u ovom poglavlju, zovu se samorutirajuće mreže, tako da komutatorski elementi koriste samo oznaku odredišta u paketu da ostvare komutaciju, a ne moraju znati stanja drugih elemenata u komutatoru. Nema direktne koordinacije i komunikacija između komutatorskih elemenata i centralnog kontrolera. Ovo je važna osobina, naročito za velike komutatore sa malim veličinama paketa. Ovo je takođe važno i za izlazne tačke, u slučaju kad imamo paketske mreže koje nisu tipa pohrani-i-proslijedi, kod kojih se paketi prime u njihov ulaz prije njihovog proslijeđivanja. Komutatorski elementi u međuveznim mrežama za proces trebaju samo zaglavlje radi postavljanja svojih stanja. Prema tome, komutatorski elementi mogu početi 55

slati pakete i prije nego ostatak paketa bude primljen. U opštem slučaju, postoji kašnjenje od samo nekoliko bita u svakom komutatorkom elementu, a kod mnogih izvadbi to je samo jedan bit kašnjenja.

3.2.1 Banyan mreže
Osnovnu klasa međuveznih mreža, koje nisu interno-neblokirajuće, su Banyan mreže. Slika 3.4 pokazuju nekoliko mreža koje spadaju u ovu klasu: shuffle-exchange mreža (koju takođe zovemo omega mrežom), inverzna omega mreža, banyn mreža i baseline mreža. Ono što može predstavljati zabunu je termin ˝banyan mreža˝, koi se nekad koristi da označi mreže pod (c), a nekad da označi bilo koju od ovih mreža. Da bi se izbjegla za mrežu datu pod (c) koristi se termin ˝banyan mreža˝ sa malim ˝b˝, a kada se misli na bilo koju mrežu u klasi koristi se izraz ˝Banyan mreža˝ sa velikim ˝B˝. Za cijelu klasu Banyan mreža važe slijedeće osobine 1. Postoji jedinstven put od bilo kojeg izlaza do bilo kojeg ulaza 2. Postoji log2N stepena, svaki sa N/2 (2×2) komutatorskih elemenata Pored datih zajedničkih ove mreže mogu imati različite osobine, što je bitno za njihovo razlikovanje.

Slika 3.4

56

57 . Nakon ldN stepena. te će biti ostvareno rutiranje na osnovu toga. promjenom pozicije dva osjenčena elementa u mreži (a). Isti princip rutiranja se koristi i za omega mreže.Raličite Banyan mreže mogu biti izomorfne sa svim ostalim. Slika 3. . paket biti dostavljen na odredišnu adresu. ako je on 1. i centralni kontroler nije potreban. se ispituje bit najveće vrijdnosti b1. Prvo treba vidjeti kako paket može biti rutiran od ulaza do željenog izlaza. dobijamo mrežu (c). paket će biti proslijeđen na viši (gornji) izlazni link. one su samo drugačiji načini crtanja iste mreže. U prvoj koloni (ili prvom stepenu). .5 Omega mreža pod (a) je izomorfna sa ovom mrežom. Ova izlazna adresa se sadrži u zaglavlju paketa.5 ilustruje da će nakon svih log2N stepena. Na primjer. Ako je on 0. bn. Ako se obje ove mreže stave u crnu kutiju. Inverzna omega mreže su kao slika u ogledalu omega mreža. nakon što budu ispitani svi adresni biti. ne može biti relizovano u drugoj. Lako je razumijeti princip rada. ne postoji način razlikovanja. Primjer na slici 3. . preostaje samo željeni izlaz. Podskup raspoloživih izlaza do kojih paket može napredovati kroz stepene. i broj izlaza na koje može biti dostavljen paket je prepolovljen. te napreduje do bita najveće vrijednosti. zato što se jedna ne može dobiti rearanžiranjem druge. Mreža (b) nije izomorfna sa mrežom (a). Pretpostavimo da je izlazno odredište označeno labelom (adresom izlaza) od n=log2N bita. b2. uvijek sadrži željeni izlaz. Značaj ovog algoritma je distribucija rutiranja. paket kreće na osnovu bita izlazne adrese koji je najmanje vrijednosti. Svaki komutatorski element zasniva svoju odluku na samo jednom bitu. Ovaj princip rutiranja se ne koristi u inverznim omega mrežama datim pod (c). Ustvari. Nakon svakog stepena. paket će biti proslijeđen na niži (donji) izlazni link. U slijedećem stepenu se ispituje bit b2. b1. i obrnuto. ulazno-izlazno mapiranje koje može biti realizovano u jednoj mreži. Kod ovih mreža. paket ulazi u manju podmrežu.

Prema tome imamo Pored toga. u zatvorenoj formi.6 Razmotrimo propusnost i vjerovatnoću gubitaka Banyan mreža. se ne može dobiti na ovaj način.2. Ulazno opterećenje je Po=ρo. ovo takođe znači da paket jednako vjerovatno može biti proslijeđen na bilo koji od dva izlazna linka svakog komutatorkog elementa. posmatra se izlazna međuveza komutatorskog elementa u stepenu m+1. Zbog osobine jedinstvenog puta.2. Ubacujući Pm+1 u izraz za Pm. paketi sa različitim izlaznim adresama. izraz za Ploss. možemo izračunati Plog2N i dobiti vjerovatnoću gubitaka kao Međutim. Postoji paket na ovoj međuvezi samo ako je zadnji dolazeći paket dostavljen. Paketi se mogu boriti za isti izlaz. Neka je Pm vjerovatnoća da je došao paket na ulaznu međuvezu u stepenu m+1. Uvode se neke aproksimacije. Vjerovatnoća da paket nije dostavljen ni na jedan izlaz. Pretpostavlja se uniformna raspodjela saobraćaja i da svaki paket sa jednakom vjerovatnoćom može biti dostavljen na bilo koji izlaz. Kod Banyan mreža.6 Slika 3. bez razmatranja sukoba između paketa. Neka se Pm umanjuje kako se m uvećava i imamo sve više i više izgubljenih paketa.1 Jednostavni komutatori bazirani na Banyan mrežama Objašnjeno je rutiranje jednog paketa. pa se tretira m kao kontinualna promijenljiva. jer Plog2N nije u zatvorenoj formi.12. kako je prikazano na slici 3. iznosi (1 – Pm/2)². se takođe mogu boriti sa svim drugim unutrašnjim paketima za isti izlazni link komutatorkog elementa. i razvja Pm+1 u Tajlorov red: 58 . kada one rade kao sistem sa gubitcima. za vrijeme njihovog rutiranja.3. kako je prikazano na slici 3.

1) može biti prikazano kao Iz ovoga slijedi: Integrirajući od m=0 i zamijenjujući Po=ρo.7 prikazuje vjerovatnoću gubitaka kao funkciju od n. ovakvi komutatori nisu pogodni za komunikacione mreže koje treba da obezbijede dobar kvalitet usluga. dobijamo Ukupna vjerovatnoća gubitaka paketa je data sa gdje je n=log2N. 59 .Ako je drugi izvod Pm po m. mali za n≥2. Potrebno je obezbijediti više puteva od ulaza do izlaza. U slijedećem poglavlju ćemo pokazati kako parametri komutatora. tada (3. za ρo=1.Osnovni problem u Banyan mreži je postojanje jednog i samo jednog puta od ulaza do izlaza.5. mogu biti uvedene da poboljšaju performanse. vjerovatnoća gubitaka je veća od 0. i iznosi Slika 3. Vjerovatnoća gubitaka raste brzo sa porastom n. Maksimalna propusnost se postiže za ρo=1. kao veličina grupe na primjer. Čak i u malim (4×4) komutatorima. da bi se smanjila vjerovatnoća gubitaka. Prema tome.

Iako nema paketa koji se gube. može se konstruisati Banyan mrežu kao sistem sa čekanjem.2. dovode do razmatranja koliko ulazno-izlaznih mapa može biti realizovano u Banyan mreži. dio ulazno-izlaznih mapa koje je moguće ostvariti je Gornji izraz brzo teži nuli ako N postaje veliko. Postoji ukupno N/2 log2N komutatorskih elemenata u Banyan mreži.Slika 3. 60 .1. 3. Svaki od dolaznih paketa može biti dostavljen na bilo koji izlaz bez obzira na druge pakete.2 Kombinatoričke osobine Banyan mreža Data ograničenja Banyan mreže. propusnost komutatora će biti ograničena. Prema tome. Paketi. Prema tome. jer postoji NN mogućih ulazno-izlaznih mapa. koji se gube prilikom sukoba. se mogu staviti na čekanje na ulazima. postoji 2N/2 log2N =NN/2 stanja.7 Kao alternativa. Osobina jedinstvenosti puta u mreži znači da svako od ovih stanja odgovara jedinstvenoj ulaznoizlaznoj mapi.

Slika 3. onda to može i grupa paketa (xi+z (mod N). .. xm (xj>xi akoje j>i) i njima pridružena izlazna odredišta y1.8 Može se dokazati (1) da je Banyan mreža neblokirajuća ako aktivni ulazi (ulazi na koje su došli paketi) x1. . ym. može biti rutiran kroz banyan mrežu bez konflikta. slijedi ulaz ω je aktivan. > ym. ako je izomorfna sa omega mrežom.2. zadovoljavaju slijedeće: 1.4 Uslovi neblokiranja banyan mreže Ako se izlazne adrese paketa sortiraju u rastućem ili opadajućem redoslijedu. .y2. . interno-neblokirajuća. 61 .. banyan mreža (ne sve mreže u klasi Banyan mreža) je. Slika 3. Iz xi ≤ ω ≤ xj. (Određenost i monotonost izlaza): y1 < y 2< .8 pokazuje ovo na primjeru.. Takođe važi da ako paket. yi). 2.. yi). .3. x2. (Koncentrisanost ulaza): bilo koji ulaz između dva aktivna ulaza je takođe aktivan. sa ulazno-izlaznim parom označenim sa (xi. ym ili y1 > y2 > ..

su svi ulazi aktivni 2.3 Sortirajuće mreže i njihova upotreba u komutaciji Sortirajuće mreže su neblokirajuće ako: 1. Sa centralnim kontrolerom. kao što je pokazano na slici 3. baziranu na algoritmu distribuiranog rutiranja. Ukoliko su neki ulazi neaktivni paketi mogu biti dostavljeni na pogrešnu destinaciju.9 Kvalifikacija ˝baziran na algoritmu distribuiranog rutiranja˝ je jako važna. Slika 3. mogu biti učinjene 62 . ovo je razlog zbog kojeg nam je ptrebna kaskada banyan mreže sa sortirajućom mrežom.3. ne postoje dva paketa koja su adresirana na isti izlaz Ovo je pokazano na slici 3. tako da dobijamo interno neblokirajuću mrežu. sortirajuće mreže same po sebi.9(a).9(b). Prvo treba ispitivati uslov 1 pretpostavljajući da je uslov 2 zadovoljen.

63 .11(a). Na neaktivne ulaze. potrebno je da se sukob riješi.11(b). kao što je prikazano na slici 3. Komparator se može prikladnije predstaviti crtanjem vertikalne linije sa ulazima na lijevoj i izlazima na desnoj strani. 3. tako da se vještačkim paketima odredišta pridružuju tako da ne bude konflikta.1 Osnove koncepta upoređivajućih mreža Upoređivajuće mreže su napravljene sa 2×2 komparatorima kako je prikazano na slici 3.10).3. Potrebno je poznavati odredišta svih stvarnih paketa.neblokirajućim na slijedeći način. Slika 3.10 Uslov 2 često nije zadovoljen u paketskoj komutaciji. koji se dostavljeju na slobodne izlaze na način koji će učiniti sortirajuću mrežu neblokirajućom (slika 3. Komparatori uzimaju dva ulazna broja i smiještaju manji na gornji izlaz i veći broj na donji izlaz. Vještački paketi se mogu odbaciti na izlazima. centralni kontroler može uvesti vještačke pakete. Kada se paketi bore za isto odredište.

12 pokazuje sortirajuću mrežu. Uzima se da komparatori u stepenu d moraju imati najmanje jedan ulaz sa stepena d – 1. . Komparatori stepena d uzimaju izlaze komparatora iz stepena prije stepena d (d – 1. Ovo je vrlo efikasan princip. d – 2. Dopušteno je koncentriranje ulaza izvedenih iz skupa {0. 1} u konstruisanju radne sortirajuće mreže. Sortirajuće mreže su one koje uzmu N ulaznih brojeva i transformiraju ih u sortiranu sekvencu na izlazu. koji koristi sortirajuća mreža dok sortira ulaze koji sadrže samo nule i jedinice ispravan. Struktura upoređivajućih mreža odgovara algoritmu ili proceduri koja određuje kako se ostvaruje komparacija. može se reći da radi ispravno i za brojeve 64 . . inače bi morao biti u ranijem stepenu.Slika 3. Kada se pokaže da sortirajuća mreža radi ispravno za nule i jedinice. 1) kao svoje ulaze.. tada je i sortiranje proizvoljnih brojeva ispravno.12 Upoređivajuće mreže sadrže nekoliko stepena komparatora. . Nisu sve upoređivajuće mreže sortirajuće mreže. Slika 3.11 Upoređivajuće mreže su međuveze komparatora. Slika 3. Ako je princip nula-jedan stanja.

. dok ne ostanemo sa jednom sortiranom sekvencom. f(bn)). an) u izlaznu sekvencu b = (b1. Drugim riječima. pa onda uvećava. takođe. tada će za bilo koju monotonu.. i objedinjujemo ih sa 2-ujedinjenjem u N/2 sortiranu sekvencu sa po dva broja. bn).2 Sortirajuće mreže na bazi bitoničkog sortera Postoji mnogo načina da se napravi sortirajuća mreža. Objedinjavanje je suština tehnike sortiranja. . . Sa osobinom zaštite redoslijeda je lako dokazati nula-jedan princip. f(a2). ili umanjuje monotono. f(an)) u izlaznu sekvencu f(b) = (f(b1). . 65 . Prije dokazivanja nula-jedan principa treba definisati osobinu zaštite redoslijeda. jer su ulazi već djelimično sortirani. . svaku sa po četiri broja. Objedinjavanje je lakše od sortiranja. i tako dalje. 3. N/2 sekvence objedinjujemo u N/4 sekvence. Počinjemo sa N nesortiranih brojeva. a2. . . mreža transformisati u ulaznu sekvencu f(a) = (f(a1). monotono.proizvoljnih vrijednosti. K-to objedinjavanje uzima dvije sortirane ulazne sekvence i objedinjava ih u jednu sortiranu sekvencu od k elemenata. Uz pretpostavku da postoji objedinjavanje različitih veličina.3. .13 pokazuje kako ovo spajanje može biti povezano i urađeno zajedno sa sortiranjem u proizvoljnoj ulaznoj sekvenci. Slika 3. . . b2. rastuću funkciju f..13 Bitonička sekvenca je sekvenca. slika 3. Osobine zaštite redoslijeda: Ako je upoređivajuća mreža transformisala ulaznu sekvencu a = (a1. Jedan od načina realizovanja ujedinjavanja je korištenje bitoničkog sortirajućeg algoritma. f(b2). . . koja se uvećava monotono pa onda umanjuje monotno. . izumljenog od strane Batcher-a..

Na primjer. raditi i sa proizvoljnim brojevima. {8. Ovo je 66 . 7. Sekvence koje su u opadajućem ili rastućem redoslijedu. 4. 2. 3. 3. 4}. se takođe mogu posmatrati kao bitoničke. {9. Ako rezultujuća sortirajuća mreža može sortirati nule i jedinice. 8. kao što je pokazano na slici 3. razmatrati će se samo ulazi koji se sastoje od nula i jedinica. 8}. j. 2. gdje oznaka xi podrazumijeva uzastopne vrijednosti x. k ≥ 0. ona može sortirati proizvoljan broj ulaza. Princip jedino implicira da će cijlokupna sortirajuća mreža konstruisana pomoću mnogih bitoničkih sortera raditi sa proizvoljnim brojevima na ulazima. pri čemu važi i. 7. Dvije sekvence ne moraju obavezno imati uređen odnos. Slika 3. 4. Dvije nula-jedan sekvence imaju uređen odnos ako i samo ako je najmanje jedna od njih sastavljena od svih nula ili svih jedinica. Nula-jedan princip ne implicira da će bitonički sorter koji radi sa ulazima 0 i 1.14. 6}. 1. 001100 nije niti veća niti manja od sekvence 111100. 7. 5. koje su sortirane u suprotnim smjerovima. 1. 7. principom nula-jedan.14 Radi objašnjenja sortirajuće mreže bazirane na bitoničkom sorteru. 3. 7. {0. 8. Bitonički sorter objedinjavanje vrši tako da uzima bitoničke sekvence i sortira ih u monotonu sekvencu. sekvence {0. Bitonička sekvenca a nije manja (veća) od druge bitoničke sekvence b. 0} su sve bitoničke. 6. 1. 7. ako nijedan elemenat iz a nije manji (veći) od bilo kojeg elementa u b. 1.to je spajenje dvije sekvence. 4. 3. Na primjer. Bitonička sekvenca se sastoji samo od 0 i 1 može biti u obliku u obliku 0i 1j 0 k ili u obliku 1i0 j1k. 7.

jedna od njih mora imati sve nule ili sve jedinice. Sekvenca kojoj odgovaraju sve nule ili sve jedinice. Kako se vidi. elementi prve i druge polovine ulazne sekvence se uparuju i porede. i otud naziv za ovu mrežu. .razlog zašto se je lakše fokusirati na nula-jedan sekvence za konstruisanje komparirajućih mreža. se zove clean (čista). . a2. a2n} bitonička tada dvije nelementne sekvence i imaju dvije osobine: Razlaganje se može implemntirait i preko jednog stepena sa n komparatora. gdje je a´≤ a˝. Isti metod razlaganja može biti korišten da a´ i a˝ daju četiri bitoničke podsekvence. koji se zove half-cleaner. Moguće je dokazati da bitonička sekvenca a može biti dekomponovana u dvije bitoničke podsekvence a´ i a˝.15. Veći i manji element poređenja formiraju dvije podsekvence. Pošto a´ i a˝ stoje u uređenom odnosu i sastoje se od nula i jedinica.15 67 . . Slika 3. pomoću jednostepenog komparatora. Ako je nula-jedan sekvenca od 2n elemenata a={a1. kako je prikazano slikom 3. Prihvaćanje ovog razlaganja omogućava sortiranje originalne bitoničke sekvence u monotonu sekvencu (kada sve podsekvence imaju samo jedan element). pri čemu svaka podsekvenca nije veća od one iza nje.

i sastoji se od log2N stanja komparatora. Slika 3. struktura bitoničkih sortera je ista kao kod banyan mreža.16 pokazuje razlaganje k-bitoničkog sortera (koji sortira k elemenata) u khalf cleaner-a koje prate dva k/2-bitonička sortera. 68 .Slika 3. u svrhu realizacije cijelovite sortirajuće mreže koja sortira proizvoljnu sekvencu nula-jedan (sekvenca ne mora biti obavezno bitonička). kao naslici 3. na kraju preostaju samo 2-bitonički sorteri. Prihvaćajući rekurzivno razlaganje. Znači. svaka od ulaznih sekvenci je bitonička.half cleaner-a i četiri k/4-bitonička sortera koristeći isti način razlaganja.16 To je put konstrukcije bitoničkog sortera koji se može koristiti za objedinjavanje. Slika 3.17 pokazuje konstrukciju 8×8 Batcherove sortirajuće mreže bazirane na bitoničkom sortiranju. Dalje. a oni su jednostavni komparatori. k/2-bitonički sorter može biti razložen u dva k/2.14. Pokazano je da ulazi donjeg k/2bitoničkog sortera nisu manji od ulaza gornjeg k/2-bitoničkog sortera.

ukupan broj komparatora je 69 . na svom putu kroz cijelu sortirajuću mrežu. i tako dalje.22(a) pokazuje da ulazni elementi prolaze kroz dva bitonička sortera. uzeima se da je broj stepena u k-bitoničkom sorteru Slika 3.17 Pri izračunavanju broja komparatora u Batcherovoj sortirajućoj mreži. Prema tome ukupan broj stepena u Batcherovoj mreži je Pošto svaki stepen u sortirajućoj mreži ima N/2 komparatora.Slika 3. jedan 2²bitonički sorter. jedan 2³-bitonički sorter.

. izlazna adresa je sadržana u zaglavlju. . min(di. u bitoničkom sorteru. Suština je sadržana u slijedećoj postavci: Posmatrajmo dvije sortirane ulazne sekvence a = {a1.22). b3. . . .22(1).} i elementi označeni parnim indeksima. . Umjesto korištenja bitoničkog sortera za objedinjavanje.23(a). se svi sortiraju u podsekvence. . Tada se može pokazati da vrijedi Objedinjavanje a´ i b´.3. . bn}. . . Postavka implicira da c = {d1. je prikazano na slici 3. Sekvenca c je dobije na posljednjem stepenu odd-even objedinjavača na slici 3. Da je svaki elemenat koji je veći ili jednak prethodnom elementu lako se dokazuje korištenjem (3. max(di. an} i b = {b1. min(d2. Elementi označeni neparnim indeksima sekvence a i b. a˝ = {a2. . .Broj elemenata u sortirajućoj mreži je prema tome Nlog2²N. . u paketskoj komutaciji. . } mora biti sortirana sekvenca. ei-1). .22. . } i b˝ = {b2. ei-1). Osnovna ideja rekurzivnog odd-even objedinjavača je ilustrovana slikom 3. objedinjene u e = {e1.4 Komutacija i rješenja sukoba u Batcher-banyan mrežama Kao što je poznato. Manji objedinjavači u sredini se implementiraju istim algoritmom. Pretpostavimo da su podsekvence sa neparno indeksiranim elementima a´ i b˝ objedinjene u sortiranu sekvencu d = {d1. a´ = {a1. }.3 Neparno-parne sortirajuće mreže Batcher je takođe napravio još jednu sortirajuću mrežu reda N log2²N. . e2. d2. e1). }. . i ovdje se koristii objedinjavanje. }. .3. . komparator gleda samo 70 . a3. b4. rekurzivno. te a˝ i b˝. pozicionirani poslije jedno-stepenog komparatora.} i b´ = {b1. dok je to obrnuto kod odd-even objedinjavača. e1). 3. Razlika između bitoničke rekurzije i odd-even rekurzije je ta da su manji objedinjavači. Kada koristimo Batcherovu sortirajuću mrežu za komutaciju. . . 3. koristi se neparno-parno (odd-even) objedinjavanje. max(d2. i da su podsekvence sa parno indeksiranim elelmentima a´ i a˝. . Kao i kod bitoničkih sortirajućih algoritama. a4.

. Sa ovako postavljenim bitima aktivnosti. Slika 3. uključujući i informacione bite. Komparator ostaje u ovom stanju sve dok svi biti paketa.18 ilustruje rad komparatora korištenog za paketsku komutaciju. Dešava se kašnjenje u propagaciji od samo jednog bita u propuštanju paketa kroz komparator. Za aktivne ulaze bit aktivnosti se postavlja na 0. i njegov bit aktivnosti se postavlja na 1. Ako su oba bita ista. i kad treći biti dođu na oba ulaza. dvije ulazne adrese 0010 i 0001 se razlikuju tek u trećem bitu. nije važno u kojem je stanju komparator. kada će početi ponovo sa poređenjem zaglavlja. i on se zove bit aktivnosti. da li je u bar ili cross stanju. a donjeg paketa 0001. Ako su oba bita 0 ili 1. Ovaj bit će biti tretiran kao bit najveće vrijednosti. te propušta informacione bite bez njihovog ispitivanja. komparator se postavlja u cross stanje. Bit izlazne adrese će biti dostavljen na oba ulaza. Zaglavlju se može pridružiti dodatni bit . Slika 3. Neka je izlazna adresa gornjeg paketa 0010. i da je komparator na početku u bar stanju. na svim ulazima sortirajuće mreže.zaglavlje.18 Ne postoji stalno paket. sortirajuća 71 . a ulaz sa bitom 1 ide na donji izlaz. kao prvi i drugu bit u našem primjeru. komparator ostaje u bar stanju i biti će biti proslijeđeni prema izlazu. pošto je gornji bit 1 a donji bit 0. ne prođu i dok ne stigne slijedće grupa od dva paketa. i on će biti prvi bit paketa koji će biti dostavljen u komparator. Za slobodne ulaze se pravi vještački paket. pa komparator vrši upoređivanje. Poređenje bita uvodi kašnjenje od jednog bita. Ukoliko je prvi par bita međusobno različit. komparator postavlja svoja stanja tako da ulaz sa bitom 0 ide na gornji izlaz. U datom primjeru.

Ovi paketi mogu biti rutirani u banyan mreži bez konflikta. istraživačkoj. Svaki ulaz. biramo samo jedan izlaz kao izlazno odredište.20. ako nema izlaznog konflikta. stanje pridruženog komutatorskog elementa se postavlja na isti način kao i kod sortirajućeg elementa.19 U prvoj. Druga faza je faza potvrde. Kako je prikazano na slici 3. Kompletna Batcher-banyan mreža je prikazana na slici 3. se ne može garantovati da neće dva paketa biti poslata na isti izlaz. fazi. Prema tome. a treća faza je komutiranje pakete koji su prevazišli sukob. da bi vidio da li je adresa njegovog paketa ista. izlazni paketi sortirajuće mreže se koncentrišu i njihove izlazne adrese su monotone. Pridruženi element u susjednom stepenu je povezan na isti ančin kao i element koji se koristi za sortiranje naprijed. Batcher-ova mreža se zasniva na bitoničkom sortirajućem algoritmu. Paketi koji imaju iste izlazne adrese izlaze na susjedne izlaze sortirajuće mreže. izlaz j ima prednost nad izlazom j+1 i izlaz j+1 će izgubiti paket. svaki čvor u Batcher-ovoj mreži mora imati pridružen povratni 2×2 komutatorski elemenat. Drugim riječima. i prema tome je u skladu sa samorutirajućim principima. Ako je sortirajuća mreža projektovana sa povratnim putevima. može biti poslana ulazima preko povratnih puteva. potvrda o paketima koji su prošli. onda su i povratni komutatorski elementi u istom stanju. Slika 3. 72 . ako su sortirajuće ćelije u barr (cross) stanju. Prve dvije faze su za rješenja sukoba. Dalje. Operacija upoređivanja je lokalna. kao i direktni putevi.mreža će ˝gurati˝ sve vještačke pakete na niži kraj izlaza. Izlaz j+1 tada provjerava izlaz j. Na ovaj način. povratni putevi prolaze kroz iste čvorove. samo zaglavlje paketa ulazi u sortirajuću mrežu. bez poznavanja izlaznih adresa. ne zna da li je njegov paket u konfliktu sa drugim paketima. Ako jeste. Da bi samo podskup nekonfliktnih paketa mogao ući u Batcher-banyan mrežu potrebna je shema za rješenja sukoba. Uvodi se trofazna shemu komutacije.19. Da bi implementirali povratni put. U paketskoj komutaciji.

u svakom slučaju.Slika 3. Ulazi koji prime potvrdu. Dok su prve dvije faze u toku. iskoristiti sortirajuću Batcher mrežu. Dvije početne faze su za rješenja sukoba. paketi se ne rutiraju ka njihovim izlazima. sada mogu slati svoje pakete u sortirajuću-banyan mrežu. 73 . bez unutarnjeg konflikta. bafeuju svoje pakete. Moguće su mnoge varijacije na osnovnu shemu. Glavna ideja je. Propusnost se na ovaj način smanjuje ispod 100%.20 Treća faza je faza slanja. da bi smanjili sukobe u komutacionoj mreži. tako da mogu pokušati dobiti pristup izlazu u slijedećem vremenskom odsječku. Ulazi čiji paketi nisu izabrani.

6 i 7. Ako je N broj ulaza i izlaza tada je n=log2N . kod koje se paket.4 Kopirajuće mreže Mreže sa adresiranjem više korisnika istovremeno naziva se emisionom (broadcast ili multicast). maršrutiranje i kopiranje paketa zavise od k-tih bita svih odredišnih labela. 74 . Inače se paket i njegova kopija šalju na oba izlaza. uz slijedeću modifikaciju informacije u zaglavlju: zaglavlje paketa poslanog na izlaz 0 ili izlaz 1 sadrži one adrese od originalnog zaglavlja sa k-tim bitom jednakim 0 ili 1 respektivno. prikazanih na slici 3. Paket koji se emituje sadrži skup proizvoljnih odredišnih labela sa po n bita u svom zaglavlju.22: (i) (ii) (iii) ulaz 3 emituje se na izlaze 0 i 2 ulaz 4 emituje se na izlaze 3 i 4 ulaz 5 emituje se na izlaze 5. Kad paket dođe do komutatora u stepenu k.3.21. Naprimjer. ili se može kopirati i poslati na obje izlazne međuveze. Ako su oni svi jedenaki 0 ili jednaki 1 tada se paket šalje na nultu međuvezu (gornji izlaz) ili na donji izlaz respektivno. Razmotrimo postavke komutatora za izvršavanje slijedećih multicast komunikacija. Paket koji dolazi na (2x2) komutator u multicast banyan mreži može se maršrutirati na neku izlaznu međuvezu. Samorutirajući algoritam koji je gore opisan može se koristiti za proizvodnju kopija paketa koji dolaze na različite ulaze. koji dolazi na ulaz 2 maršrutira ka izlazima 2. Samorutirajući algoritam koji emituje pakete na višestruka odredišta radi na slijedeći način.6 i 7. Rad multicast banyan mreže je direkto uopštavanje normalne mreže tipa tačka-tačka. Ona radi na taj način što kopira (replicira) pakete i čini osnovni dio multicast paketske komutacije. Na slici 3.21 pokazana je multicast banyan mreža sa 8 ulaza. Slika 3.

7}.xk aktivni ulazi i njima odgovarajući skupovi izlaza. (Uslov monotonije). U slučaju sa slike 10. Razmotrimo mapiranje jedan naprama jedan definisano sa xi->yi.2.…. ovo mapiranje se može smatrati permutacijom: U primjeru sa slike 3.yk.Yk i označimo ih sa y1.22 mogu izvršiti bez blokiranja. Da bi se ovaj rezultat dokazao. da zahtjevana paketska replikacija može da se obavi ako su zadovoljena dva uslova: (i) (ii) aktivni ulazi su koncentrisani ako su x1. Neaktivan ulaz između njih nije dozvoljen. su x1=3. Y1={0.…. tj. x3=5 aktivni ulazi. Ako su vrijednosti xi koncentrisane.Sl. uzmimo po jednu odredišnu labelu iz svakog od skupova Y1. x2=4. Nejednakost Yi<Yj naznačava da svako odredište iz Yi je manje od svakog odredišta iz Yj.22 uzimanje prvog odredišta iz svakog skupa daje: 75 . tada važi Y1<Y2…<Yk.22 Uočimo da se multicast komunikacije sa slike 3. Dokazaćemo da je multicast banyan mreža neblokirajuća. uz yi∈Yi. ili Y1>Y2…>Yk.6.2}. 3.4} i Y3={5. Y2={3.….

Tražena multicast komunikacija je jednostavno superpozicija svih ovih permutacija. i=1.k.…. Prema tome on je ΩN prolazeći. Ovaj rezultat vrijedi za bilo koji slučaj yi∈Yi . 76 .….Uočimo da sekvenca odredišta od π može da se posmatra kao bitonička ako je niz y1.yk rastući ili opadajući.

1 Propusnost interno neblokirajućeg sistema sa gubitkom Prvo će se izvesti izraz za maksimalnu propusnost sistema sa gubitkom. Poravnanjem se postiže sinhronizacija.5.Skokoviti (bursty) promet kod koga se grupe paketa pojavljuju istovremeno i postoji zavisnost vjerovatnoća pojavljivanja paketa u susjednim odsječcima vremena . Pošto su paketi fiksne dužine.5 Propusnost i kašnjenje kod jednostavnih komutatora U ovom dijelu će se analizirati kašnjenje i propusnost prostog komutatora sa interno neblokirajućom strukturom. Izlazeći promet ne mora bit stataistički isti kao ulazni Bernoulli-jev. Drugi tipovi prometa su: . Ako se koriste uslovne vjerovatnoće oznaka je R(z | uslovi). Parametar ρo takođe predstavlja ponuđeno opterećenje. Propusnost je prema tome 77 . za bilo koji vremenski odsječak. Pristizanje paketa na ulaz se opisuje kao jednostavan Bernulijev proces.8. te se uzimaju samo kao polazna osnova za projektovanje. Radi jednostavnosti se takođe pretpostavlja uniformna raspodjela saobraćaja. označava se sa R(z). iznosi (1-ρo/N)N. Nema čekanja u sistemu.3. Svaki paket ima jednaku vjerovatnoću 1/N da iziđe na bilo koji izlaz. 3. pa se paketi. u bilo kojem vremenskom odsječku. Prema tome ova analiza ne mora vrijediti u realnoj mreži u kojoj promet prolazi kroz nekoliko čvorova. vjerovatnoća da ni jedan od N ulaza nema odredište i. Analiza se vrši u domenu generišućih funkcija. odbacuju. da paketi dolaze na početku svakog vremenskog odsječka. koji se ne izaberu nakon sukoba. a ona je opet nezavisna od drugih ulaza i drugih vremenskih odsječaka. Vjerovatnoća da je paket. Posmatra se izlaz i. tj. Generišuća funkcija bilo koje slučajne promijenljive R. dostavljen na proizvoljan izlaz. Tipična je praktična vrijednost ρo = 0. Prema tom. E[zR]. oni mogu biti poravnati sa maksimalnim kašnjenjem u trajnju jednog paketa. Ova veličina → e–ρo vrlo brzo sa uvećanjem N. Ove pretpostavke vrijede kada je na ulazima mnogo tokova manje brzine.Ne-uniformni promet god koga vjerovatnoće izlaska paketa na sve izlaze nisu jednake. je ρo/N. vjerovatnoća da će paket doći na određeni ulaz označava se sa ρo.

Šalje se potvrda sa adresom odredišta prema svakom ulazu (port) koji je pobijedio u konkurenciji.5. paketi se mogu baferovati. 3. 78 .23 Najpoznatiji takav čvor je preporučio Hui. 2. maksimalna propusnost. sa istim odredištem se odbacuju tako da ne ostaje više od jednog paketa sa istim odredištem.23 Slika 3. Kod ovog čvora konkurencija se razrješava pomoću tro-faznog algoritma. Faza potvrde. 3. Ćelije se prenose od strane uspješnih ulaza. slika 3.za velike N. i iznosi Umjesto odbacivanja. se dobije pri maksimalnom ponuđenom opterećenju ρo = 1.2 Propusnost komutatora sa baferovanjem na ulazu Čvor sa repom na ulazu sastoji se od prostorne komutacione mreže. Komutaciona mreža se sastoji od Batcher-ove sortirajuće mreže nakon koje slijedi banyan mreža. Susjedni zahtjevi. Faza zahtjeva. sa repom na svakom ulazu koji sprječava konkurenciju. Faze algoritma su: 1. mogu ponovo pokušati pristupiti izlazu. Pošto funkcija raste sa ρo. tako da u nekom slijedećem vremenskom odsječku. Faza prenosa. koja se maršrutira kroz cijelu sort-banyan mrežu. Mali paketi koji se sastoje od para adresa izvor-odredište se šalju kroz sortirajuću mrežu. Ona sortira pakete u rastućem redu adresa odredišta i maršrutira ih prema odgovarajućim izlazima.

te da postoji barem po jedan paket u svakom repu. Ako je Fm-1 broj paketa prenesenih kroz komutacionu mrežu u vremenskom odsječku m-1. Posmatrajmo jedan od tih virtuelnih repova označen brojem i. može se smatrati da svaki izlaz i ima virtualni rep. Ove veličine su u relaciji Bm(i) = max(0. Kad N → ∞ Am(i) postaje Pisson-ova raspodjela sa intenzitetom ρ0 . Svaki put kad se paket proslijedi na izlaz komutacione mreže na njegovo mjesto na čelu repa dolazi drugi paket. Propusna moć ovakvog čvora je ograničena na 58.Prve dvije faze predstavljaju nekorisnu ovojnicu koja se kompenzira ubrzavanjem rada čvora. Neka je Am(i) broj paketa sa odredištem i koji se pomiču na čelo svih repova vremenskom odsječku m. Tad se svaki virtualni rep kod svakok izlaza može smatrati M/D/1 sistem sa srednjim vremenom čekanja Korištenjem gornjih jednačina dobije se: 79 . U jednom odsječku vremena može se poslati samo jedan paket. tada je: gdje je 0 ≤ k ≤ Fm-1 i Brzina prenosa po izlazu je ρ0 = F/N. Drugim rječima. što se može demonstrirati analitički. a Am(i) bi bio broj paketa koji dolaze u rep u vremenskom odsječku m. Pretpostavimo da je čvor zasićen. Bm-1(i) + Am(i) –1) To je isti oblik jednačine kakva opisuje rep sa jednim poslužiocem gdje bi Bm(i) bio broj paketa u repu i u vremenskom odsječku m.6%. Neka je Bm(i) broj paketa sa odredištem i na čelu svih repova u vremenskom odsječku m koji nisu poslani zato što nisu bili izabrani.

kod kojeg je prozor za konkurenciju ω=1. tj. može se pokazati da je. i sa jednakom vjerovatnoćom dostave na bilo koji izlaz.1. gdje su uzastopni paketi međusobno nezavisni. tabela 3. propusnost čvora To važi za vrlo velike vrijednosti N.5. kombinovanjem posljednjih dviju jednačina.3 Kašnjenje u komutatorima sa ulaznim baferovanjem Vratimo se sada na jednostavni komutator sa ulaznim baferovanjem. ali je kompleksnost čvora veća. Dakle glavni nedostatak čvorova sa repovima na ulazima je niska propusnost. Ono nastaje kada paket na čelu repa ne može biti proslijeđen na izlaz jer se paket iz drugog repa (ulaza) šalje na taj izlaz. pod uslovom zasićenja. Ako bi se umjesto FIFO discipline koristila neka druga mogao bi se postići bolji rezultat. Za čvorove sa manje ulaza i izlaza propusnost je bolja. ne konkuriše se duže od jednog vremenskog osječka. Postoji 80 . Ponovo se pretpostavlja raspodjela saobraćaja na ulazu. 3.Dakle. koja je uslovljena fenomenom blokiranja na čelu linije. Tabela 3.1.

. Prije svega. nazivamo kašnjenje u fiktivnim redovima čekanja (konkurencijsko kašnjenje koje se dešava pri čeonom HOL blokiranju). nije vjerovatno da se uzastopni HOL paketi ubacuju u isti red čekanja. se posmatra pojedinačni ulazni red čekanja. 81 . vrijeme čekanja paketa na ulaznom redu čekanja. Prema tome. Kada god paket dođe na početak linije.. X1.25 je graf koji pokazuje tipične periode zauzetosti.24 Ulaz je naizmjenično slobodan i zauzet.. pošto se svaki paket sa jednakom vjerovatnoćom dostavlja na bilo koji od N fiktivnih repova. Na slici 3. pretpostavljajući da je FIFO princip čekanja rješenje sukoba). Pri velikom N. Y-osa pokazuje preostali broj paketa na ulaznom redu čekanja U(t). Paketi koji se rješe u intervalu Xi su oni koji su stigli tokom intervala Xi-1.nekoliko metoda za određivanje statističkih osobina kašnjenja Svi razlozi kašnjenja se ovdje dijele na dva dijela. Slika 3. Slika 3. može se pretpostaviti da su vremena posluživanja (kašnjenja uslijed HOL blokiranja) različitih paketa nezavisna. Xi ..24. Svaki period zauzetosti se dijeli na intervale posluživanja Xo.. Sada je potrebno ispitati statistike kašnjenja fiktivnih repova. on će biti ubačen u jedan od N fiktivnih redova čekanja.. tokom vremena.

Prema tome.25 U skladu sa tim. . ). .). . a da posluživanje počinje i završava se neznatno poslije ivice vremenskog odsječaka. 3. Definiše se: Y = dužina perioda zauzetosti = Xo + X1 + . Xo počinje u istom vremenskom odsječku u kojem dolaze paketi.. u svrhu analize. . skidanjem uslovljenosti na Ni-1 82 . da paketi dolaze samo na početku vremenskog odsječka (t = 1. pretpostavlja se. uz Xi-1 = x. Tada je Xi suma vremena posluživanja n paketa. Može se pisati Dalje. i ovi paketi koji dolaze na kraju Xi-1 i početku Xi će se smatrati pristiglim u Xi-1 i posluženim u Xi (vidjeti sliku 3. generišuća funkcija njihovih suma je produkt njihovih generišućih funkcija.Slika 3. Prema tome. Ni = broj pristignuća tokom intervala Xi S = vrijeme posluživanja tokom HOL-a Pretpostavimo da je Ni-1 = n broj paketa pristiglih tokom intervala i-1. 2+. Vremena posluživanja paketa su nezavisna.25). 2. ( t = 1+. . sa jednakom raspodjelom.

i svaki od ovih paketa ima slučajno vrijeme posluživanja S. sumiranje je sličnoa izračunavanju kondicionalne generišuće funkcije za Ni-1 osim što se z zamijenjuje sa S(z). Suma broja dolazaka u toku x vremenskih odsječaka ima generišuću funkciju Kx(z). Fokusirajmo se na jedan. usmjeren L = broj dolazaka u istom vremenskom odsječku u kojem će posmatrani paket biti poslužen 83 .Moguće je da vrijedi n = 0 i xi = 0. Preko toga. Pošto je Xi suma trajanja posluživanja onih paketa koji dolaze u intervalu i-1. na koji je paket na koji se posmatra. Zato je Skidanjem uslovljavanja na Xi-1 dobije se Neka je K = broj pristignuća u proizvoljnom vemenskom odsječku Pretpostavićemo da su dolasci u različitim vremenskim odsječcima nezavisni. Jednakost (3. Definišimo W = vrijeme čekanja paketa prije ulaska u HOL blokiranje Ri = preostalo vrijeme intervala i nakon dolaska paketa Mi = broj dolazaka u istom intervalu.41) je jednostavan i kratak opis ove zavisnosti. vrijedi Fizikalno značenje gornje relacije se dobija razvojem generišuće funkcije u zavisnosti od stepena od z. može se očekivati da će Xi-1 biti u pozitivnoj korelaciji sa Xi. određen paket koji pristiže u vremenu posluživanja i. ali u vremenskom odsječku. Svaki vremenski odsječak u intrvalu i-1 rezultuje sa K slučajnih paketa koji će biti usluženi tokom intervala i. Pošto je Ni-1( z | Xi-1 = x ) = Kx(z).

te Ri = r. Definicije drugih slučajnih varijabli su prikazane na slici 3. Tada je Nakon provedene analize (1) se dobije krajnji rezultat: Srednja vrijednost kašnjenja paketa od dolaska do upućivanja je 84 . Međutim.26.26 Pretpostavlja se da su Mi = m.U teoriji redova čekanja. najviše jedan paket može doći u bilo kojem vremenskom odsječku. L = l. definišući ˝početak posluživanja˝ kao vrijeme u kojem paket dođe na čelo linije HOL. Prema tome. i kašnjenje je vrijeme čekanja plus vrijeme posluživanja. te je tako L = 0. Napomenimo takođe. ovo nije slučaj kod fiktivnih redova čekanja. da kod Bernulijevog procesa dolazaka. Tada je vrijeme čekanja suma preostalih vremena intervala i vremena posluživanja m+l paketa. opća zavisnosnost o W i L će se koristiti u nastavku. Slika 3. Rezultate koje ovdje dobijemo će se kasnije koristiti za analizu fiktivnih redova čekanja. vrijeme čekanja se obično odnosi na vrijeme od dolaska pa do početka posluživanja. kašnjenje dobijamo kao vrijeme čekanja plus vrijeme utrošeno na čelu linije HOL.

Varijacije kašnjenja su bitan parametar. a posebno za real-time komunikacione usluge. 85 . takođe.Vidimo da je kašnjenje manje ako je opterećenje neznatno ispod maksimalne propusnosti.

ρ0/p. Kada su repovi konačni. Da bi se to pstiglo čvor je ubrzan sa faktorom N.5. i ona zavisi od 86 .3.27 Ako bi veličina repa bila beskonačna kašnjenje i propusnost čvora bili bi optimalni. rezultat se normalizuje: Propusna moć ρ0 = 1 – q0a0 pošto paket uvijek izlazi iz repa osim kada je rep prazan i ne dolaze novi paketi.. Ako je b maksimalni kapaicitet repa. Da bi se generisalo rješenje q0 se postavlja na proizvoljnu vrijednost. Brzina gubljenja paketa je L = 1. Am je broj paketa koji dolaze u rep u vremenskom odsječku m i Qm je dužina repa.. te poslije izračunavanja q1. paketi mogu biti odbačeni (ili izgubljeni) kad naiđu na pun rep. Zadovoljavajući kvalitet zahtjeva da ova vjerovatnoća bude vrlo mala. b) Ako su Qm-1 i Am jednaki nuli. nijedan paket ne izlazi iz repa te je Qm-1 + Am –1 = -1..7 Višestruki paketi sa raznih ulaza mogu se smjestiti u rep u istom odsječku vremena. Slika 3. naprimjer q0 = 1. Da bi se uradio analitički model ove arhitekture. osim neophodnog čekanja da se traženi izlaz oslobodi.qb. ove veličine su u relaciji: Qm = min(max(0. posmatra se jedan rep na izlazu. Proces dolazaka se opisuje binomnom raspodjelom vjerovatnoće: Ovdje je qn = Pr(Qm = n). ili N linija može da puni svaki izlazni rep.2.. vjerovatnoća da postoji n paketa u repu.4 Čvorovi sa repovima na izlazima Arhitekture sa repovima na izlazima principijelno su date na slici 3.Qm-1 + Am – 1). Ovo može biti riješeno korištenjem Markov-ljevog niza što daje: gdje je n ≥ 2. zato što nebi bilo ničega što bi uslovljavalo usporavanje (kao što je bilo blokiranje na čelu repa u slučaju čvorova sa repovima na ulazima). zato imamo potrebu za «max».

za svaki pa i najmanji čvor potrebno je imati veličinu repa od najmanje 50 paketa. Kad N. isto kao kod M/D/1 repa. 87 . mada je veći broj izgubljenih paketa. Vidi se da je za manje repove uspješni paketi manje kasne.9 kao funkcija veličine repa i veličine čvora.28 Može se vidjeti da za dobijanje prihvatljive vjerovatnoće gubitka ćelija od 10**(-10) ili manje. inače bi dužina repova morala biti i veća za prihvatljive vjerovatnoće gubitka ćelija.b → ∞ srednje vrijeme čekanja jr p/2(1-p).aplikacije.28 je prikazana vjerovatnoća gubljenja paketa uz opterećenje p = 0. Slika 3. Ova analiza je za uniformni ne-skokoviti promet. Na slici 3.

kao kod komutatora sa ulaznim baferovanjem. što znači broja paketa koji mogu pristupiti zajedničkom izlazu u datom vremenskom odsječku. ukoliko to žele. Poznato je da je broj neproslijeđenih paketa. zbog toga što su svi paketi komutirani bez gubitaka. Svi paketi se komutiraju do odredišta. Ovi izlazni redovi čekanja su potrebni zato što izlazne linije ne mogu prenijeti istovremeno sve pakete koji dolaze zajedno. i njihov broj se ne mijenja tokom vremena. zato što su ulazi izvori paketa. vrijednost Cmean za izlazne redove čekanja ovisi o ρo. Razmotrimo sada jedan određen izlaz i pretpostavimo da ima neograničen prostor za baferovanje. Može se koristiti rezultat dobijen za fiktivne redove čekanja. na početku svakog vremenskog odsječaka. Posmatrajmo sada idealan slučaj u kome svih N paketa mogu pristupiti na isti izlaz u istom vremenskom odsječku. uneseno opterećenje je isto kao i preneseno opterećenje. propusnost komutatora može biti poboljšana uvećavanjem veličina grupe. Ovakav idealni komutator nas rješava i potrebe za ulaznom baferovanjem.64) diferenciranjem: 88 .5 Kašnjenje u komutatorima sa izlaznim baferovanjem Kako je spomenuto ranije.3. ovdje imamo realne redove čekanja. opravdanje za Poasonov proces dolazaka je je jasnije za izlazne redove čekanja. Proučavanje izlaznih redova čekanja je slično onom kojem smo imali ko fiktivnih redova čekanja. Za razliku od fiktivnih redova čekanja kod kojih je srednja vrijednost C Cmean≤1 zbog ograničenja koja nameću ulazni redovi čekanja. Umjesto fiktivnih izlaznih redova čekanja o kojima se diskutovalo ranije. Dalje. ne postoji ograničenje propusnosti. sve dok dok izlazni bafer ne bude prepunjen. i može biti dobijeno iz (3. Ustvari. ali kod izlaznih redova čekanja. zbog ulaznih redova čekanja. dat sa gdje je A(z) = e(z – 1) ρo. preneseno opterećenje ρ ne mora biti isto kao uneseno opterećenje ρo.5. dok se kod fiktivnih redova čekanja broj izvora mijenja od odsječka do odsječka. dobijamo da su procesi dolazaka na izlazima binomijalni koji se približavaju Poasonovoj raspodjeli sa brzinom ρo kad N→∞. odmah po dolasku i nijedan od njih se ne odbaci na ulazu. Uzimajući da je na svakom ulazu raspodjela procesa dolazaka Bernulijeva sa brzinom ρo. zamijenjujući ρ sa ρo. Kod fiktivnih redova čekanja.

što nije praktično za čvorove velikog kapaciteta. dobijamo iz (3. Zato se zahtjeva da memorijski ciklus bude: . Zamijenjujući ρ sa ρo u (3. mi možemo izvesti (3. razmatranjem vremena čekanja.66) i više momente od S. 3.5. Za isti kapacitet memorije performanse su bolje.56). Po jedan rep je rezervisan za svaki izlaz i svaki je neograničen. Prema tome osnovni nedostatak ove arhitekture je što porast memorijske brzine zahtjeva porast kapaciteta komutacione mreže. . Osnovni nedostatak je u kompleksnosti upravljanja memorijom. 89 .67). U slučaju centralnog memorijskog prostora svaki ulaz se mora upisati i svaki izlaz se mora iščitati samo jednom unutar vremenskog odsječka. posebno u slučaju skokovitih i neujednačenih opterećenja. 62Mbps ili više) i . uz uslov da ukupna dužina repova ne prevazilazi kapacitet memorije.6 Čvorovi sa zajedničkim repovima U čvoru sa zajedničkom memorijom za repove dolazeći paketi se smještaju u prostor središnje memorije i iščitavaju kada je to potrebno.Srednje kašnjenje u izlaznim redovima čekanja je dato Little-ovim zakonom: Kašnjenje takođe može biti dobijeno i direktno.PC je beoj paralelnih memorijskih čipova .RB je brzina bita (155Mbps.57) i (3. (3.PB je broj paralelnih bita koji ulaze ili izlaze sa bus-a podataka. Ovakav način dijeljenja predstavlja osnovnu prednost u odnosu na čvorove sa repovima na izlazima.N je kapacitet komutacione mreže čvora.59).

Ovi problemi postaju još veći za komutacione mreže velikog kapaciteta te se u posljednje vrijeme u većini projekata favorizuju trostepene Clos-ove mreže. veliki broj ulaza i izlaza može biti izolovan ako se desi greška na smao jednom komutatoru u srednjem stepenu. Na slici 3. postoje dva velika problema koja će detaljno biti prikazana u narednom poglavlju: Performanse međuveznih samorutirajućih mreža značajno opadaju kada je promet neujednačen. za N ≥ 16 se Slika 3. slika 3.29.29 aproksimira vjerovatnoćom da suma veličina repova pređe kapacitet memorije Nb: 3. ili se svi 90 .5. Međutim.30. postoji tačno m pueva kroz mrežu za svaki par ulaz-izlaz. Svaki paket se može poslati na slučajno izabrani put.Kod modeliranja ovakve arhitekture.7 Preferabilne komutacione strukture U ranijim studijama paketskih komutatora međuvezne strukture su bile interesantne zbog samorutirajućih kvaliteta.. tj. Nisu otporne na greške.

Kod komutacije kanala je b = B = β = 1. Proširenjem Clos-ovog rezultata može se pokazati da je trostepena Clos-ova mreža striktno neblokirajuća za nove pakete ako važi: gdje je β maksimalini nivo prometa na bilo kojem ulazu iizlazu. paketi jedne virtualne veze šalju istim putem. a paketi stižu pravilnim redoslijedom na odredište. Za ukupni promet na ulazu ili izlazu. te se gornji rezultat redukuje na Clos-ov rezultat m ≥ 2n-1.Slika 3.8 je moguća praktična vrijednost. β = 0. Zato je 0 ≤ b ≤ B ≤ β ≤ 1. 91 . b je minimalni promet na virtualnom kolu i B je maksimalni promet po virtualnom kolu.30. Koristi se obično virtuelna veza jer omogućava balansiranje prometa. «Prometni nivo» virtulanog kola je vjerovatnoća da će ulazna ili izlazna linija sadržavati promet sa tog virtualnog kola.