Ljudevit Fran Ježić, Filozofski fakultet, Zagreb

Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema

Fire and water are archetypically antithetical in the physical world and in human perception alike. In the former their incompatibility is relentless, but in the mind of mythopoeic man it has created its own dialectic of conflict resolution that is reflected in ancient tradition.1

ἁρμονίη ἀφανὴς φανερῆς κρείττων. 2
Sklad nevidljiv od vidljivoga [je] snažniji.3

...ὅτι γῆς θάνατος ὕδωρ γενέσθαι καὶ ὕδατος θάνατος ἀέρα γενέσθαι καὶ ἀέρος πῦρ καὶ ἔμπαλιν. 4
...da je smrt zemlje vodom postati, smrt vode zrakom postati, a [smrt] zraka vatrom i obratno.

φύσις δὲ καθ᾿ Ἡράκλειτον κρύπτεσθαι φιλεῖ. 5
A priroda se, prema Hērakleitu, voli kriti.

1

Puhvel 1987., str. 277. U prijevodu: Vatra su i voda arhetipski antitetičke, kako u prirodnome svijetu, tako i u ljudskoj predodžbi. U prirodi je njihova (uzajamna) nesnošljivost nepomirljiva, no u umu mitopoetičkog a čovjeka ona je stvorila vlastitu dijalektiku razrješivanja sukoba koja se je odrazila u starodrevnoj predaji .

2 3 4 5

Hērakleit, fr. 54. Usp. Diels 1983., str.144. i d.: Hērakleitovi fragmenti u prijevodu M. Sironića Hērakleit, fr. 76 Hērakleit, fr. 123.

Popis porabljenih kratica Imena jezika:

av. avestički engl. engleski got. gotski ie. (rekonstruirani) praindoeuropski iir. (rekonstruirani) indoiranski lat. latinski njem. njemački skr. sanskrt(ski) stgrč. starogrčki stind. staroindoarijski (vedski ili sanskrt) stir. staroirski stnord. staronordijski stsl. staroslavenski umb. umbrijski ved. vedski Ostale kratice i posebni znakovi

EIC Encyclopedia of Indoeuropean Culture fr. fragment (broj fragmenta) * rekonstruirani (neposvjedočeni) jezični oblik [ ] zagrade koje ograđuju dio teksta dodanoga prijevodu razumljivosti radi

1

*nepōt3. 1. Uvod u područje rada Uvod u rad Hipoteza Građa na kojoj se ispituje hipoteza 3 3 5 6 6 7 7 8 12 12 13 16 17 18 20 21 22 2.1. 1. Još neki odnosi vatre i vode 7. 3. Dodatak o odredbi mitologije 9.Sadržaj rada 1. Vedska starina Avestička starina 4. Staroirski i latinski odrazi 5. Summary 11.1. Odrazi i značenje ie.3.4. 1. Zaključak 8. Indoiranska grana 3. Još neke usporednice 6. Sažetak 10.2.2. Popis literature 2 . Uvodi 1.

nebeska 3 .Uvodi 1. a ti se izričaji zovu mantre “sredstva mišljenja / domišljanja” – naime. u načelu metaforičan i zagonetan – o božanskim istinama7. U tome je smislu prvo značenje “mitologije” pripovijedanje mitova. zbog čega do danas bogato resi homērske epove. str. oni se u skladu s tim narativnim književnim rodom redovito javljaju upravo u obliku priča. Stari su se Grci zanimali za vlastitu mitsku tradiciju. Geja Api. naime. Usp. kojemu uostalom pripada i stsl. pa Zeusa i Geju. je riječ μῦθος (myth. U indijskoj nam se predaji pak sačuvala iz starine i drugačija mitska predaja. hijeratske književnosti. prinose žrtve i Pozidonu. jer se sačuvao korpus sakralne. Tako Hērodot prikazuje bogove drugih naroda. međutim. Budući da nam se u Grka mitovi nisu sačuvali izvan epske obradbe. koji se zovu kraljevski. – Papej. Usp. božanskoj istini – i predmet su prikaza “vedske mitologije”. Uvod u područje rada Naš pojam mitologije. myslь “misao”. Hēsiodove Theogonije. Još je upečatljivije da je ona glavni sadržaj jednoga od temeljnih djela s početaka sačuvane grčke književnosti. držeći Geju za Zeusovu ženu. izričaji o bogovima nemaju narav priča nego pjesničkih. onda u tome smislu “mit” nije pripovijest. poznat pod nazivom Vede. Zeus – sasvim pravo. I svezak str. nazivajući ih ne izvornima. kao što ja mislim. potječe iz grčke starine. a oni Skiti. Takva interpretatio Graeca već je početak poredbenoga 6 7 8 Pokorny 1994. Herodotovu povijest u Musićevu prijevodu. ali i za tuđu. Apolon Getosir. U njima.koji znači “misliti na što.: Bogove poštuju samo ove: Hestiju najvećma. 245 za Skythe. Te bogove poštuju svi Skiti. str. 35. nego “misaoni izričaj” – i to pjesnički. Ježić 1987. razmišljati pa i govoriti”6. mit) dobila značenje “priče” iako se izvodi iz ie. npr.. Egipćana ili Skytha.1. To na koncu nije daleko od etimološkoga značenja riječi μῦθος i mantra. kao i sama riječ. Zove se pak Hestija skitski Tabiti. a za njima Apolona i nebesk u Afroditu i Herakla i Aresa. korijena *meudh. metaforičkih i često zagonetnih izraza. Ako je mitologija uzeta u gornjem značenju “pripovijedanja mitskih priča”. 743. Premda se ništo takva nije sačuvalo iz grčke starine. Vede ipak pokazuju podudarnosti s grčkim predajama. Tada je mitologija bila neizostavan dio spreme grčkih pjesnika..-47. Ako su pak izričaji o bogovima i božanskome svijetu u Vedama mitovi. I stgrč. nego grčkim imenima8. onda dakako u Vedama mitologije nema. I to je ono što se može prikazivati u pregledima “vedske mitologije”.

st. a njemu ih dižu. može se zaključiti da su ti božanski likovi odn. Osobito je značajan općepoznati primjer kako su od vremena kada su stali helenizirati svoju baštinu počeli svoje bogove jednačiti s grčkima. a iz opisa slijedi da misli na Śivu i Kṛšṇu. Ilije (“gromovnika”) ili sv. Iunona s Hērom. doista i glasovno podudarna. Jurja . Minerva s Athēnom. Slično su opisivali i Rimljani bogove drugih naroda.prikazivanja religija i mitologija. A pošljednji je kralj egipatski bio Oros. A Oziris je Dioniz u helenskom jeziku . Naime. 147. st. Merkur s Hērmom itd. za Egipćane: Ali prije tih ljudi bili su bogovi egipatski vladaoci. kao u slučaju Iuppitera i Zeusa ili Aurore i Ēōs. Adalbert Kuhn zalagao za poredbenomitološka istraživanja. On je svrgao Tifona pa kao pošljednji kralj kraljevao Egiptom. a Pozidon Tagimazadas. slavenska kultna mjesta Svantevitova prekrštavala (ili prikrivala) kao crkve Svetoga Vida. što znači da su ih dotični narodi naslijedili iz zajedničke indoeuropske starine. U toj interpretatione Romana Iuppiter je izjednačen sa Zeusom. jer su oni. Kada su se poganski narodi kristijanizirali. Tako i Megasthen. u slučaju da su ta imena napose. Perunova obilježavala crkvicama sv. pojmovi genetski srodni. Tako se već u 19. poslanik Seleuka Nikatora u Indiji. koja su naizgled podudarne naravi. Ipak je Afrodita Argimpaza. Ozirisov sin. Nikole. razvila se iz novih potreba i interpretatio Christiana pri kojoj su se npr. koji su živjeli zajedno s ljudima. Vlaha ili sv. Pri takvim poredbama gdjekada su razlozi povezivanju bili u površnim sličnostima naravi. omogućili da se provjeri jesu li imena onih božanstava u raznih naroda. Jarylova crkvicama sv. ili k tomu i druga imena podudarnih vjerskih i mitskih pojmova uopće. 4 .. ujedno i glasovno podudarna. a kojemu se i u nizu drugih indoeuropskih grana mogu naći dodatne podudarnice. ali katkada su pogađala bit istovjetnoga naslijeđenoga božanskoga lika. utvrđujući mjerila za zakonite podudarnosti u glasovima među indoeuropskim jezicima. ili barem iz vremena jezičnoga zajedništva nekoga užega dijela prijašnje indoeuropske zajednice. a sam je postavio jednadžbu koja izjednačava već spomenutoga Iuppitera i Zeusa sa staroindoarijskim bogom imena Dyaus pitar. Str. Za današnje znanstveno proučavanje historijske poredbene mitologije metodološke su osnove dali već sami početci poredbenoga indoeuropskoga jezikoslovlja u 19. Mihovila (pobjednika nad đavlom). imena ili nekih atributa. i vazda je jedan od njih vladao. govori da Indijci štuju Dionysa i Hēraklea. a Velesova svetištima sv. Kipova i žrtvenika i hramova ne dižu bogovima osim Aresa. kojega Heleni Apolonom zovu.

što je u ovome radu prevedeno kao oganj u vodi. Nadovezujući se na obradu te teme u spomenutim djelima. dr.historijska poredbena mitologija nakon prvih pojedinačnih uspjeha uskoro zapela u dogradnji cjelovitije slike. Uvod u rad Ovaj pisani rad10 obrađuje mitsku temu koja se u Encyclopedia of Indoeuropean Culture (dalje EIC) te u Puhvelovoj Comparative Mythology naslovljava Fire in Water. sc.2. Ovdje bih se htio zahvaliti profesoru Matasoviću na poticaju. i te je godine nagrađen Rektorovom nagradom. str. a dr. Ivanova. Jamesa P. Njima pristupa najprije filološki. Širi se tekstološki i kulturološki kontekst mogao stati proučavati tek kada su se razvile nove metode i skupila nova znanja. st. Matasović u knjizi A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (1996. Toporova. te se često kompromitirala nepouzdanim povezivanjima imena i pojmova. Za ovaj je rad neposredno bitna bila i knjiga Jana Puhvela Comparative Mythology (1987. Calverta Watkinsa. Marcella Durantea. 15. 1. suprotstavljaju se tri možebitne odredbe mitologije kao struke.V . a zatim i lingvistički da bi na koncu izveo opće zaključke. pred kolegama 10 studentima lingvistike na Filozofskome fakultetu.. Mislavu Ježiću na pomoći i savjetima u radu. koju su osvijetlili na primjerima Homēra i južnoslavenske epike Milman Parry i Albert Lord. sc. On ujedno daje izbor navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima u kojima se dotična tema javlja.9 Veoma vrijedan pregled i kritičku prosudbu novijih istraživanja do 1996. Njegov osnovni okvir potječe od mojega izlaganja na istu temu u siječnju 2010. Tijmenu Pronku i prof. Napore oko rekonstrukcije indoeuropskih pjesničkih formula od 1960-ih godina obilježili su radovi Rüdigera Schmitta. V . Uspenskoga. premda ću u njem temi pokušati prići i s drugačijega motrišta. A. Na temelju toga izlaganja pod mentorstvom prof. Malloryja i dr. 5 .). Ranka Matasovića izrađen je ovaj rad i razglobljen preporučenim podnaslovima po kojima je i sada raspoređen. Enrica Campanilea. sc.) jer je u njoj jedno poglavlje izravno posvećeno temi kojom se ovaj rad bavi. Na kraju rada. mentorstvu i na svem što sam od njega naučio. ovaj rad nanovo razmatra mogućnost da takav mit potječe iz indoeuropske starine. V . Radoslava Katičića. N. B. dr. Noviji razvoj u 20. donio je vrijedne spoznaje o formulativnosti tekstova poteklih iz usmene predaje. nudi R. u poglavlju Dodatak o odredbi mitologije.-56. te se ukratko objašnjava i na primjerima osvjetljava kako se mogu 9 Matasović 1996.

germanske staronordijske predaje. Apām Napāt i av. 1. utvrđena je prisutnost teme u tim granama. Odrazi i značenje ie. a možda i indoeuropske. apąm nap u značenju “potomak Vódā”. predaja s boštvom Nechtan. ako to potvrđuje stir.). Ako se u drugim neovisnim indoeuropskim granama može potvrditi sadržaj teme o ognju u vodi. moći ćemo zaključiti da je tema pouzdano potvrđena kao indoeuropska. starogrčke i baltičke litavske predaje. drugom Agnijevom/Ognjevom imenu. a možda i rimska predaja s boštvom Neptūnus (lat. iz keltske staroirske predaje. Hipoteza Ako se u različitim i neovisnim indoeuropskim predajama utvrdi da postoji zajednički sadržaj i izraz teme ognja u vodi.3. Popis je izvora i literature naveden na kraju rada. taj bi ishod ukazao na vjerojatnost postojanja teme o ognju u vodi u cijeloj ili široj indoeuropskoj predaji. nego i moguća uobličenja mitske teme o ognju u vodi uopće te moguće tumačenje mita. te anatolijske hetitske. ali ne i podudaran izraz. iz staroiranske avestičke predaje. koje se zatim provjerava u tekstovima i etimološkim rječnicima indoeuropskoga i dotičnih jezika. staroarmenske. Polazeći od takva pitanja i odgovora. Građa na kojoj se ispituje hipoteza Hipoteza će se provjeriti na građi iz staroindoarijske vedske predaje. 2. za koje treba reći da se zasnivaju kako na podudarnosti imena za dotično boštvo u različnim indoeuropskim predajama tako na njegovim osnovnim svojstvima i svojstvima mita u kojem se ono javlja. ali nije za cijelo indoeuropsko jezično i kulturno područje. 1. *nepōtU spomenutim se indoeuropističkim djelima mit o ognju u vodi ponajprije veže uz 6 . ovaj rad nanovo razmatra ne samo taj mit. Ako se podudarni sadržaj i izraz može utvrditi samo za dio indoeuropskih grana. prema ved. iz italske latinske predaje. Polazište se rada nadovezuje na sudove u EIC i u Puhvela o starini mita o ognju u vodi. premda to ne bi mogao nesumnjivo dokazati.razlikovati ishodi pristupa proisteklih iz pripadnih odredaba mitologije s obzirom na proučavanu temu.4. Zaključak bi se u EIC i u Puhvela mogao ovako izraziti: izvjesno je da je mit o ognju u vodi indoiranske starine. Polazi se od primjera koje su zapazili i uočili indoeuropeisti i poredbeni mitolozi.

za lat.“opran”). Drugi se član izraza u tim radovima nadalje povezuje sa stir. a označivala bi nećaka ili unuka. i to u prijenosu značenja na “onoga koji postaje/nastaje iz voda” ili “nalazi se/jest u vodi”.: neptis. *-pt. avestičku . str. a Neptūnus kao izvorni “bog izvora i rijeka” uz av. barem što se tiče iir. a sva tri u ved. Riječ koja bi povezivala vedsku. ili naprosto potomka. Agni). nápāt. rođakinja”) i stsl. drugo u lat. -cht.. *neygw. . rođak”. Nechtan i lat.< ie. Naime. -is) i stir. 11 12 EIC.ffzg. bijel” (stind.hr/~rmatasov/PIE Religion. napta. odatle je i potekla zamisao o postojanju ie. Apām Napāt i av. Nechtan te lat. dotle druga dva imena (kao i uloge spomenutih božanstava) tek indoeuropeisti uz dosta truda pokušavaju povezati s prvima. usp. Prvo je značenje posvjedočeno u stgrč. Neptūnus. ἀνεψιός (inače “bratučed. ž. . napta. sestrić”). Što se tiče veze te riječi sa stir.“(o)prati” (stir. ključno značenje “potomka”. *nebh-tu. fortūna “sudbina.“mokar” te umb. za njih se ipak nude i druge etimologije: Nechtan se veže uz stir. Kako se u nastavku jasno vidi. 204. nepitu “zagnjuren (u rijeku)”11. iz kojih se uz nešto truda iščitava prava narav boštva Apām Napāt “potomak Vódā” kao boga Ognja (ved. Dostupnoj na internetu na http://mudrac. boginja sreće Fortūna” od lat.“vlažan”). Može se primjetiti: dok je srodstvo prvih dvaju imena božanstava (a isto vrijedi i za podudarnost njihovih uloga u dotičnim tradicijama) uočljivo i neindoiranistima. necht “čist. iako bi odrazi bili pravilni (stir. niae (gdje je još određenije: “sestrin sin. izraz *h2epōm nepōts “potomak Vódā” koji se rekonstruira prema ved.“vlaga” (av.r. treće u av. fors “slučaj. Indoiranska grana Kako bismo dobili zorniju sliku o tome što obrađuje i čega se tiče mitska tema koju su indoeuropeisti označili s Fire in Water. lat. mitske teme o “ognju u vodi”. netьjь. ž. Neptūnus. nigid). staroirsku i rimsku baštinu glasila bi u indoeuropskome *nepōt-. uputno nam je krenuti od dobro i vjerno posvjedočenih tekstova na jezicima indoiranske jezične potporodice. starine. sudbina” naprama Neptūnus : nepos) te se oba boštva vežu uz vode i donekle uz vatru i svjetlo.možebitan ie. Uostalom. za ovaj nam je mit. 3. -ōtis (može i “nećak”. nepōs. Te etimologije slično izvodi i Matasović u netiskanoj čitanci A Reader in Comparative Indo-European Mythology12: Nechtan od ie.r. uputno je da filološka obrada i sud prethode konačnoj lingvističkoj ocjeni.: ἀνεψιά “bratučeda.pdf 7 . Neptūnus od ie. nikta.

no i žrc (hotar.15 Sustavnije rečeno. žrtvenika pri vedskoj žrtvi. str. piće koje se tiješti na žrtvi. Gönc-Moačanin 2001. Nije nezamislivo da su tri žrtvena ognja. Vedska starina U zbiru svetih tekstova Veda.3. polumjesečasti ozračju gdje je Mjesec (u Vedi znan kao bliži zemlji nego što je Sunce). Ježić 1987. on nije bilo kakvo vatreno počelo. 141. 20. te se žrtva predstavlja kao mali laboratorij prirodnih tijekova koji treba pospiješiti njihovu redovitost i pravednost. 1. On je oganj u koji se meću prinosi bogovima – bilo jednodnevni poput masla ili jednogodišnji poput some. purohita. Dakako. Uz Indru (kralja među bogovima) kao primaoca žrtve i predstavnika ratničkoga staleža (kšatrija) te Somu kao božansku žrtvu.. 13 14 15 16 Ježić. nego sam sveti žrtveni oganj. u sva tri svijeta16: 1) na zemlji (pṛthivī) kao vatra. arapski brojevi – broj pjevanja i kitice 8 . odgovarala tima trima svjetovima: okrugli nebu na kojem je okruglo Sunce kao nebeski Oganj. Tako su Nebo. v. rimski broj – broj maṇdale.. brahman) pa se uopće naziva svećenikom među bogovima14. Agni je stoga glasnik (dūta) i uljevovoža (havyavāha). a Soma s Vodama kiša i rijeka.. 17 V . kojeg Vode. Jauk-Pinhak. Agni ima središnju ulogu kao jedan od trojice bogova oko kojih je ustrojen žrtveni obred kakvim se postižu svrhe u ovome i onome svijetu.gveda. 35). No i Agni se povezuje kao potomak s Vodama. te njegove veze s Vodama. a naročito u jedan od trojice središnjih bogova. i Soma kao tekućina s nebesa sa Suncem kao izvorištem. ta središnja uloga koju igra u religijskim obredima tek odražuje ulogu koju igra u prirodi. u svijetu.13 Tako viđen. vezan uz bilje i vodu 2) u ozračju (antarīkša) kao Munja (Vidyut. te četverostranični zemlji koju označuju četiri strane svijeta. Ježić. Oganj. Agni se u Vedama uočava na sve tri razine tj. str.. 16. Jauk-Pinhak. Parjanya) sred oblaka i kiše 3) na nebu (div) kao Sunce (Sūrya) U narednom se izboru himana posvećenih Agniju i Apām Napātu (II. i dalje za iscrpniji opis Agnija. U obredima se Oganj očito smatra istobitnim sa Suncem na nebu. str. Zemlja i Vode roditelji ili sjedište Ognja: 17 uzeti iz ṛ Ti kog Nebo i Zemlja. Gönc-Moačanin 2001.

Dōyama. ti se. danima20. što te dobrorodni Rezbar rodi. 18 19 20 21 22 Svi prijevodi koji nisu iz druge maṇdale preuzeti su iz djela gvedski himni (Ježić 1987.). X 79. . ṛ Koji u vodama sjajnim božanstvom22. nestareći23. Slijede primjeri koji pokazuju kako je Oganj prisutan. Naime. tako i trenjem štapića i izgaranjem bilja. oganj se pali kako kresanjem kamena o kamen. blista. ti iz kamena. Witzel. tuvám adbhiyás tuvám áśmanas pári 1c. Gotō: die kraftübertragenden Pflanzen (?) Ili: božanskim (sjajem) 9 . u sva tri svijeta – na zemlji. Ili: iz dana u dan. u ozračju i na nebu: 1) Oganj u drveću odnosno bilju koje živi od Voda: prá yát pitúḥ yáte páry Kad se privodi od Oca najvišeg. kao što je gore nabrojeno. rađaš blistav/čist. 14) i vanejā rođen u drveću (VI 3. 8 – himan posvećen Apām Napātu 8a. 7).. 1a. vrh. ti iz voda.18 áḥ kakút pátiḥ pṛ ṃsi jinvati 19 Oganj je glava Neba. Ježić 2007. mužovladaru muževa. 8b. 3. Navedeno prema: Van Nooten.Tvášṭ ti. pṛkšudho: riječ nejasna oblika i značenja (Grassmann).(?)21 ṛkšúdho vīrúdho dáṃsu rohati U isto se poimanje uklapaju i Agnijevi nazivi garbho vīrudhām zametak bilja (II 1.. tvám agne dyúbhis tuvám āśuśukšáṇis 1b. tuvám vánebhyas tuvám óšadhībhyas 1d. ti koji želiš sjati. ti iz šuma/drveća.. on je i Zemlji širnoj muž.. Holland 1994. Gotō. Agni. svakodnevno. naširoko pravdovit. i sjeme Vódā nadimlje. ti iz bilja. Usp. čudesno se penje u raslinje. tuvám nṝṇ ṛpate jāyase śúciḥ Ti se.

dalje pod Avestička starina. Vozeći njegovo najuzvišenije veličanstvo. í ḥ druga se bića kao njegove grane i biljke rađaju sa svojim potomstvom. pod tvojim sklonom slavit ću. 9b. Dātrásyāgne svàrpatiḥ ṃ táva śármaṇi Sunčeva sjaja gosparu. tám ukšámāṇaṃ njega koji raste u tamnome ozračju kao u svome domu [stavili su. pridjevak Vódā Hitre je i inače pridjevak uz Vode. glava ili orao (śyena)26 Neba: Jer vladaš darom žuđenim.. r ovdje je rođenje konja i njegov Sunčev sjaj27 23 24 25 Ili: naširoko odan ṛti. netrošan/neprolazan Ili: zlatoboje. goldfarbigen Jugendfrischen. 27 10 .8c. 8d. híraṇyavarṇāḥ ḥ ṃ váhantīr ḥ Potomak je voda uspravan stao u krilo nagnutih (voda) oblačeći se u munju.] 3) Sunce kao oganj na Nebu. 9c. Návam nú stómam Agnáye Diváḥ vásvaḥ ḥ Novu ću hvalu Ognju sad orlu od Neba iznjedrit. V VIII 15. tásya jyéšṭ 9d. 4 Za komentar uz riječ svar v.25 4a. 6a. njem. prá jāyante vīrúd 2) Agni u kišovitom ozračju kao munja: 9a. ne bi l’ nam blaga dosego.. a ovdje su zlatne vjerojatno stoga što su to munjom obasjane okolne kaplje kiše 26 Usp. hitre ga zlatošare24 obilaze.

aspəm (Yašt 19. Pridjevak Ātar-a ili Sunca Čak i samo nebo odnosno Nebo kao božanstvo (Grassmann 1955. 2. kao prva po srodstvu s vedskom. navest ćemo ovdje izvatke iz Bartholomaeova bogata rječnika Altiranisches Wörterbuch: apąm napāt je ime božanstva ili posvećena mu mjesta (rijeke. Puhvel u Comparative mythology u poglavlju Fire in Water priča kako je Apām napāt pohranio xvarənah na sigurno među vodama u mitskom jezeru Vourukaša. Inače. Znači. vid vode stavlja vid sunčeve svjetlosti u mitsko jezero. 76. potomka vódā u ” Naime. kako smo imali priliku vidjeti. A Agni ili Apām Napāt je znan i kao āśu-heman “onaj koji goni trkače”29.. Agni se veže uz očitovanje vatre u sva tri svijeta te je stoga i oganj u bilju (sred voda ili izraslih iz voda) i kamenju na zemlji.).52) “velikoga/visokoga Gospoda. 3.aspō (Yašt 19.51.) 11 . No. 51. u iranskoj ikonografiji. U nastavku ovoga rada navest će se nedvojbene avestičke podudarnosti i ustrojne (tipološke) podudarnosti u drugim indoeuropskim predajama. Sūrya) moglo tumačiti kao nekakvo božanstvo sunčeve svjetlosti. u kakvo jezero? 28 29 30 31 Tomu je primjerena usporednica i primjer litavske daine pri kraju ovoga rada. vladarskoga. Pridjevak mu je u nominativu aurva . Budući da je tumačenje te kitice uputno popratiti podudarnim avestičkim primjerima. najlakše nadovezuje i nadopunjuje na opis ognja u vodi. za vrijeme borba dviju vlasti (zoroastrički dualizam). a stavljen je u okolinu u ovome izrazu: bərətzantəm ahurəm xšaϑtrīm xšaēϑəm apąm napātəm aurva . za koje se ipak ne tvrdi da su nedvojbeno vezane uz istu indoeuropsku mitsku temu. Avestički bi se Xvarənah (av. svar “ognjev/sunčev/nebeski sjaj”31 i ved. 13. Te osobine Apām Napāta utrostučuju moguću mitsku indoeuropsku temu o ognju u vodi. i munja u (kišovitom) ozračju i Sunce na (plavom) nebu (vodensvodu).Treba napomenuti da su u vedskim tekstovima konji načelno vezani uz Sunce28 (te rjeđe uz Vjetar i dr. MacDonell 1898. brda). izvora.95). str. svijetloga30. xvar je srodno s ved. ono označuje aureolu (svetokrug) kao svjetlosnu i vatrenu oznaku iza Ahure Mazde ili perzijskoga kralja. Avestička starina Avestička se starina.

Tada je to jezero tzv. Ne mogu prosuditi odražuje li ili ne osnova te priče predodžbu o kolanju voda u svijetu: predodžbu o spuštanju voda s nebeskih visina do zemaljskih i podzemnih te obrnuto.V .) nastala od Nechtanove žene Bōand nakon što se ona radi vode približila Nechtanovu bunaru kojemu se nitko osim Nechtana i njegove trojice peharnika ne može približiti. 2332: γaϑa zrayō vouru. Ime velika jezera koje se je u predodžbi stjecalo sa svjetskim oceanom.kašəm upairi any āpō “kao što (je) jezero Vourukaša (=širokih zaljeva) iznad drugih voda”. Staroirski i latinski primjeri Puhvel nadalje priča priče koje možda našu temu povezuju sa zemljopisno određenijim vodama. Naime. srpnja.kaša” ovako tumači: mit weit ausgedehnten Buchten. 4. ruku i oko. Ovdje ćemo ukratko razvidjeti stir. Rimljani su vodu preusmjerili od mora prema sustavu za navodnjavanje. hanǰaγmanəm „Sammelort. iznenadno sred suha doba ljeta (čini se blizu vremena Neptunalija. samo uz zrayah. inačicu pretpostavljenoga mita o ognju u vodi jer upravo njih Puhvel smatra mogućim odvojcima iste mitske predodžbe koju smo vidjeli u vedskoj i avestičkoj starini. stjecište“. 32 Videvdat – poglavlje – odlomak U prijevodu: široko razvučenih zaljeva. Plutarkha.n. Name eines grossen Sees. premda se je napajalo samo podzemmnim vrelima. Bartholomae pod “vouru. Iz svega toga proizlazi da se Vourukaša nalazi na Nebu “iznad drugih voda” jer je ondje i Sunce. nur mit zrayah. desete godine rata između Rima i Veija) nadiglo do ruba okolnih planina. Bōand je triput obišla bunar u smjeru obrnutom od kazaljke na satu pri čem su joj tri vala izdigavši se iz bunara osakatila/okrnjila struk. spuštanju koje bi bilo ovisno o Suncu. 23. pa podmorska i podzemna prostranstva (ponekad izvirući na zemlju tvorila bi svjetske rijeke) da bi se na kraju ipak vratila na Nechtanov grobni humak. Dionysija iz Halikarnassa. der in der Vorstellung mit dem Weltozean zusammenfloss33. Navodno su tu prirodnu pojavu izazvali svojim bezboštvom.n. uz popratne vjerske obrede. i lat. Naime. 5. Cicerona i dr. irska je rijeka Boyne (engl. Rimsko se je (jezero) Lacus Albanus prema izvješćima Livija. a da mu se pritom ne sažežu/sprže oči. Prema priči. a zatim je prisilno bježeći s rijekom prošla zemaljska. 33 12 .

Tako EIC još napominje da je na staronordijskome sœvar niðr “sin mora” su-ime (engl. 36 37 Matasović 2000. by-word) za vatru te iz toga zaključuje: possibly related here. EIC. mythically if not lexically. i Puhvel 1987. mitska se tema o ognju u vodi može razmatrati i iz drugih predaja i mogućih odraza. naptya“potomak”. str.. 215.. str. Navedeno prema Schmitt 1981.. boga voda i mora. i lat. 203.Ta bi nam rimska izvješća u najboljem slučaju mogla svjedočiti da su Rimljani povezivali uzdizanje razine vode u jezeru s najvećim ljetnim vrućinama kada su se i slavile svetkovine u čast boga Neptūna.. ti Sunce nebesko. 13 . Nebeski bože Sunca. otvarajući pitanje o tome jesu li one potekle iz istoga izvora ili su samo ustrojne (tipološke) usporednice. i av. Stoga ćemo u ovome i narednom poglavlju razmotriti i neke takve primjere. nerijetko vezana uz konje 34.. Štoviše. bože Sunca. što se za konje u ovome radu kaže u obradi ved.35 Naredna nam hetitska usporednica u Matasovićevu prijevodu predočava odnos ognja i vode kao Sunca koje izlazi iz mora: Nebeski bože Sunca. hetitsku. nithjis. pastiru ljudi! Podižeš se iz mora. Još neke usporednice Premda Puhvel smatra da su upravo stind.. U prijevodu: možda srodno s time. 34 35 O mogućem značaju toga svojstva usp. Ponajprije ćemo pogledati staronordijsku.“srodnik” ili s av. Za to usp. gdje se napominje i to da je niðr srodno ili s got. 61. 278. kenning. Gospodaru moj! Ti čovjeku. mita o ognju u vodi odrazi koji se ponajviše mogu smatrati pouzdanima. psu. donekle . Potom uzlaziš na nebo. ti nam pružaju nove poglede na mogućnosti uobličenja teme koju smo nazvali “oganj u vodi” i potvrđuju neke od onih koje smo odredili u poglavlju o indoiranskoj starini. svinji i divljoj zvijeri na polju govoriš pravedno. av. nítya. odrazi pretpostavljenoga ie. str. stir. ili sa skr. mitski ako ne leksički. starogrčku i litavsku usporednicu. 5. dan za danom!36 Naredna nam staroarmenska usporednica37 pak predočava. starine. str.

. i okašca (mu) bjehu (kao) sunašca. victor). a. dakle pobjednik kao lat.(/-ǰan-) kao „wehrhaft.ognjeno. Hērakleit [kaže] da je Sunce umna baklja [koja dolazi] iz mora. V tra-han. 14 . ǝnd ełegan pcoł bocc elanēr..39 Osim te slike Sunca koje dolazi iz mora. pobjedonosan/pobjednički”. kako to pokazuje i Bartholomae.odgovara av. u ovome radu. na howr her ownēr. Vǝrǝϑra-gan. siegreich” (=“obrambeno sposoban.. nalazimo i kako Hippolyt tumači Hērakleitove 38 Schmitt to uspoređuje s ved.r. ew i boccoyn vazēr xarteaš patanekik. jer Vǝrǝϑraγna. božanstvo. poistovjećeno pod nazivom Vahagn s iranskim (av. „pobjeda nad otporom“. Aëtije II 20. u trudovima bješe zemlja.351) za njega bilježi: Ἡράκλειτος.. između ostaloga epitet Indre). tj.144. *V tra-ghna. Sieg“ (= „otpor. str.r. pobjeda“.kao „Widerstände vernichtend“. kroz cijev trščice podizaše se dim. Iz ovoga su izdanja i svi drugi (Sironićevi) prijevodi Hērakleita sa stgrč... bocc ownēr mōrows. victōria) u s. 16 (D. sunčano. što je onda između ostaloga epitet i Indre. erknēr erkir.. erknēr ew covn cirani. zapr. kako se rađa/izlazi iz trske u moru (.odgovaralo bi ved. i iz plama iskoči crvenokos/plavokos mladac. dakle pobjeda kao lat. ἄναμμα νοερόν τὸ ἐκ θαλάττης εἶναι τὸν ἥλιον. plam imaše (za) bradu. Tražimo li prikladnu usporednicu iz stare Hellade trebali bismo se osvrnuti na ostavštvinu Hērakleita.) Vǝrǝϑraγna-38. Epitheton des Indra (=„onaj koji uništava prepreke“.kao „Wehrhaftigkeit. no to dvoje nije isto. 39 Diels 1983. on imaše oganj (za) kosu.bilja u vodi) : Erknēr erkin. u trudovima bješe i jarko more. kroz cijev trščice podizaše se plam. dok ved. ew ačckownkcn ēin aregakownkc. trudovi u moru zahvatiše i rudu trščicu. i „Gott des Siegs“ (=“bog pobjede“) u m. u. U prijevodu na hrvatski: U trudovima bješe nebo. ǝnd ełegan pcoł cowx elanēr. V tra-han. erkn i covown ownēr ew zkarmrikn ełegnik.

zlatan (tj.pdf Pokorny 1994.riječi o Gromu kao o vječnoj razboritoj vatri u fr. 40 41 42 Pod javorićem studenac Čiste vode Kamo dođu kćeri Sunca jutrom si lice prati. mladić dolazi na riđanu sa zlatnim potkovama: A Lithuanian daina (Rhesa. str. Naredni je primjer litavska Daina.hr/~rmatasov/PIE Religion.. Do studenca javorova Dođoh si lice prati. 186: Diẽvo sunẽliai „Himmelssöhne“.: τὰ δὲ πάντα οἰακίζει Κεραυνός. 64. Svecevičius 1994.42: Po klevelių šaltinaitis Čystas vandenaitis Kur ateit Saulės dukrytės anksti burną praustis. nazivljući gromom vječnu vatru (τὸ πῦρ τὸ αἰώνιον). A dođoše sinci Boga / Neba Sa svilenim mrežicama I uhvatiše moj prsten Iz dubine vode. preuzeta iz Matasovićeve netiskane čitanke A Reader in Comparative Indo-European Mythology. tj. Značenja riječi prema Piesarskas. ravna njime. κεραυνὸν τὸ πῦρ λέγων τὸ αἰώνιον. τουτέστι κατευθύνει. man beprausiant baltą burną. boje sunca) predmet poput prstena na dnu vrela veže se s Božjim sinovima / sinovima Neba41 i njihovim svilenim mrežicama. Prie klevelio šaltinaičio ėjau burną praustis. Otplavih prsten. A kaže i da je ta vatra razborita (φρόνιμον) i da je uzrok raseljenja (rasporeda) svega (svekolikih). λέγει δὲ καὶ φρόνιμον τοῦτο εἶναι τὸ πῦρ καὶ τῆς διοικήσεως τῶν ὅλων αἴτιον· [Tvrdi da] svemirom krmani Grom (Κεραυνός). 15 .ffzg. a opet sličnu slikovitost u igri sa svojim svjetlosnosunčanim i vodenim motivima: kćeri su Sunca uz vodu na vrelu (ili u zdencu) s rana / ujutro.40 Ona pokazuje neobičnu. nuplovjau žiedaitį. Dostupne na internetu na http://mudrac. 48 1-4) U prijevodu na hrv. Perući si bijelo lice. I svezak. O atėjo Dievo suneliai su šilku tinkleliais Ir žvejavo mano žiedaitį iš vandens gilumos.

po Puhvelu moglo biti i stgrč. A taj konj riđan zlatnih potkova. 16 . Somi se u vedskom obredu sautrāmaṇī suprostavlja alkoholno piće od ječma – sūrā.of the waters.. kao što je već rečeno. and the theonym could yield mundane terminology as well. iako mu je inače upravo suprotna. kao što ju je u sredozemnih naroda zamijenilo vino.44 Također. U prijevodu: Možda naftni izvori i naftna buktanja na kaspijskim obalama nisu bili neznani indoeuropskoj pradomovini.“potomak”) što bi nam i danas (nafta) zorno predstavljalo vatru u vodi odnosno zapaljivu tekućinu. Nápas (glossed by the lexicographer Hesychius as “an oil-producing well in the mountains of Persia”43) te stgrč. kao odnos predstavnika svih voda i svih oganja. str. 280. Iza tajnovita se naslova teme pruža. Vatra je u vodi bila mitski utjelovljena u izrazu *Nep(ō)t. No kako se često pjesnički zove i madhu (stind. Ona razbuđuje. Istoga bi korijena *nepōt. odnos nas ognja i vode može i treba podsjetiti i na odnos Some i Agnija..vódā. ovaj je rad predstavio izbor i pregled raznolikih uobličenja mitske teme o ognju u vodi. O tas bėrasis žirgaitis aukso padkavaitėms. náphtha (av. Avestičku Haomu prave parsi od biljke Ephedra intermedia ili pachyclada. Naime. stoga je Ognju Soma najsrodnija od sviju tekućina (dapače piće besmrtnosti). Puhvel to ovako procjenjuje: Perhaps oil seepage and oil flares on the Caspian shores were not unknown to the Indo-European protohabitat. Gönc-Moačanin 2001. kao što smo 43 44 U prijevodu: Što je zabilježio u glosi Hēsykhije kao „izvor nafte u planinama Perzije“ Puhvel 1987. str. 6. Je li bio opojan kao vino ili razbudljiv kao čaj.Ir atjojo jauns bernytis ant bėro žirgaičio. Još neki odnosi vatre i vode I dojaha mlad momak Na konju riđanu.45 7. ne opija. Fire in water was mythically embodied by the *Nep(ō)t.. kojega se uporaba inače osuđuje. Zaključak i rezultati Kao što je u uvodu bilo najavljeno. Jauk-Pinhak. Sporno je od koje se biljke pravio soma u vedsko vrijeme. a teonim je mogao poslužiti i za svjetovno nazivlje.: med). 20. 45 Ježić. 279. vidi se da je u Indoarianaca zamijenila indoeuropsku medovinu. možda je to bila i vedska soma. Naptya. pijenje svetoga pića Some prema Vedama prosvjetljuje i rasplamsava svijest.

a samo vjerojatno na osnovi sadržajnih podudarnosti za indoeuropski. (za)gonetke o kojima govore i koje pjesnički predstavljaju. tako između sunca i mora. oblik imena ognjenoga boštva u vodi nemamo. 8. kako na nebu. staroarmenska. Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem. μυθολογία ( μῦθος + -λογ-ία ) „kazivanje mitova: priča. u ozračju i na zemlji. To se najvjerojatnije može tumačiti tako da su najbliži možebitnomu ie. starogrčka). Nedvojbeni se oblik imena može potvrditi za indoiranski. Stoga se mitski motiv ognja u vodi može pouzdano potvrditi u obliku jezične formule za indoiranski. a najbližu značenjsku podudarnicu daje staronordijski. Što bi bila i što bi trebala biti mythología46: pričanje priča. apąm usporednica sœvar niðr “sin mora”. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o “ognju u vodi” u širem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. učestalu temu povezanosti ognja i vode te sadržanosti ognja u vodi ipak imamo. a možda i između nafte kao zapaljive tekućine i vatre. Taj se dodatak nastavlja na uvodne napomene o odredbi i povijesti pojma mitologije. rađanju ognja iz bilja u vodi (staroarmenska). Dok se čini da najstrože materijalne i pozitivne potvrde za nedvojbeni ie. značenju za “oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora” izrazi: ved. Apām Napāt i av. bajalica ili gonetaka“. s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najviše pomaže da uklopimo fragmentarnija svjedočanstva u drugim predajama u semantički sustav. 17 . 46 “potomak Vódā” te značenjska stnord. rasplamsavanja svijesti i some. Treća bi nam odredba trebala objasniti kako tajnoviti izričaji mitova odražuju tajnovite naravi.vidjeli. još bi nešto vrijedilo dodati o odredbi mitologije. povezanosti ognja i groma (starogrčka). bajoslovlje ili gonetoslovlje? Prvoj odredbi odgovara mitologija koja najčešće u epskoj stilizaciji iznosi mitove. niz predočaba o tajnovitim naravima njihovima i o tajnovitom i svetom odnosu ognja i vode. Dodatak o odredbi mitologije Nakon što smo razvidjeli i nedvojbene i neizvjesne odraze možebitne indoeuropske mitske teme o ognu u vodi. povezanosti Sunca i voda (litavska). Druga odredba naglaš uje obrednu moć nad prirodom i vezu s natprirodnim koje su bajatelji mitskih izričaja kao bajalica željeli postići. onako kako su nam sačuvani u obliku priča ili sustava priča. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadržajne usporednice govoreći o rađanju Sunca iz mora (hetitska predaja.

Several of the myths suggest that the unsuccessful approach to the deity resulted in the formation of (three) rivers. uz neznatne razlike. stvarnih ili mitskih. Njegovo povjerenje stavlja na kušnju netko tko je inherentno nekvalificiran da posjeduje tu dragocjenost i možda se pritom još poslužio i laži (bilo u religioznome smislu ili u smislu pravorijeka). U prijevodu: Ustroj rekonstruiranoga mita upućuje na vatreno boštvo koje prebiva u vodi i čije moći mora obredom nadzirati ili steći netko tko mu je kvalificiran prići. real or mythical.. av. His trust is challenged by one who is inherently unqualified to posses this treasure and may in addition have had truck with falsehood (in either a religious or a verdical sense). Prvo.. a set of common denominators emerges: A deity hoards a fiery and effulgent power immersed in a body of water. 18 . bilo da bježe ili da progone. napredujuće vode sa svojom inherentnom vatrenom moći stvaraju vodeni tok ili tokove koji se nakon kruženja širom svijeta vraćaju k svojemu mitskom izvorištu . u svakome slučaju. str. U prijevodu: . također 47 EIC. 48 Puhvel 1987. Nekoliko mitova navodi na pomisao da je neuspio pristup boštvu imao za posljedicu oblikovanje (triju) rijeka.izuzetno složit mitologem krajnje istočne/zapadne raspodjele : Na vidjelo izlazi. bilo povlačenja bilo napada. 279. zaključkom djela Encyclopedia of Indoeuropean Culture pod natuknicom Fire in Water: The structure of the reconstructed myth then points to a fiery diety resident in water whose powers must be ritually controlled or gained by a figure qualified to approach it. in either instance.. ili kako je sam auktor zove a remarkably complex mythologem of extreme east/western distribution: Along with minor differences. Druga odredba obilježuje moderni znanstveni pristup mitovima i mogla bi se zorno predstaviti zaključcima obaju djela na temelju kojih se ovaj rad upustio u tu temu. zaključkom utemeljenim na usporedbi ved. I drugo. Puhvelovim zaključkom.47 .204. kao što ih uostalom ima i danas. premda isti auktor na sam početak svoje obrade ove teme stavlja rečenice koje sam smatrao dovoljno poticajnima da ih stavim na početak ovoga rada. the advancing waters with their inherent fiery power create a watercourse or courses that after a worldwide circulation revert to their mythical source.48 Premda ne osporavam da je bilo magijskih pristupa prirodi i natprirodnomu te pokušaja da se njima ovlada u davnini. Three rounds of approach by the usurper result in three countermeasures. Tri navrata uzurpatorovih pokušaja izazivaju tri protumjere. i stir. whether fleeing or pursuing. either retreats or attacks.Prva je odredba mitologije naslijeđena iz starine i odnosi se. str. skup zajedničkih nazivnika: Boštvo zgrće vatrenu i žarku silu uronjenu u vodenu masu. na primjer. odraza pretpostavljene indoeuropske mitske teme. na slavna klasična djela poput epski uobličene Hēsiodove Theogonije i homērskih epova ili na suvremena djela poput Najljepših priča klasične starine Gustava Schwaba. u duhu sam treće..

koje nam oko možda ne može sagledati. a narav sam toga sustava pokušao prikazati u ovome gonetoslovnome radu. 19 . nego se skladno uklapaju u semantički sustav. jer se tako svjedoči istina. prema našim prohtjevima.suvremene. O njem tajnovitome treba se stoga izrijekom (u riječi i činu) svjedočiti. onda predstavljamo istinski svijet mitski. tada se više ne misli da su obredi puka magijska sredstva upravljanja prirodom. a to znači gonetanjem – kako mitskim hvalopjevom tako i obrednim činom. iako ne hvalopjevima kao . a ni razum lako shvatiti. kao to da oprječna počela prebivaju jedna u drugima te da oganj izlazi iz vode. nego da su i sami obredi gonetanje kojim se na valjan način. da Atharvaveda odražuje neke magijske predodžbe Praindoeuropljana. Sāmaveda i Yajurveda nastoje izreći neke pjesnički oblikovane ili obredima simbolizirane uvide indoeuropskih žrcā / vedskih brahmanā u božansku i svetu skrovitu istinu u ovome svijetu i životu. Ako su moguće takve nedokučive veze. Baš kao što ne sumnjam. ti uvidi ne postaju zbog takva nazora nepomirljiva zbrka oprječnih predočaba. U tome je naša moć u riječi i činu. Ipak. skrovit i obuhvatan kao nevidljivi sklad u našem vidljivome svijetu. ako uzmemo Vede za primjer. nego obredima kao simbolima. Kada pritom kažemo da druga i treća Veda (Sāmaveda i Yajurveda) također izriču predodžbe i uvide vedskih brahmanā. uopće svijetom u kojem i od kojega živimo. no koje svejednako odgovaraju istinskomu ustroju našega svijeta. što znači na način primjeren naravi skrivenih odnosa. odredbe mitologije kao gonetoslovlja (odgonetanja zagonetnih izrijeka o skrovitim naravima) pristupio temi ovoga rada nasuprot pristupu zastupljenom dvama radovima od kojih sam krenuo u obradi ove teme. izriču tajne istine.

oblik i značenje mitske teme o ognju u vodi polazeći od obrade te teme u Malloryjevoj i Adamsovoj Encyclopedia of Indoeuropean Culture te u Puhvelovoj Comparative Mythology. moguće je filološko tumačenje mitova utemljiti i kao gonetoslovlje koje će tražiti značenje i smisao pjesničkih. povezanosti ognja i groma (starogrčka). te anatolijske hetitske.usporednica sœvar niðr „sin mora“. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o “ognju u vodi” u širem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. indoeuropski. On nanovo ispituje je li ta mitska tema indoeuropske starine ili samo indoiranske. a samo vjerojatno na osnovi sadržajnih podudarnosti za indoeuropski. ili kao suvremena znanstvena pristupa tumačenju mitova. s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najviše pomaže da uklopimo fragmentarnija svjedočanstva u drugim predajama u semantički sustav. iz staroiranske avestičke predaje. apąm nap „potomak Vódā“ te značenjska stnord. No. Apām Napāt. apąm nap 20 . te ih nastojati uklopiti u skroviti obuhvatni semantički sustav koji prožimlje neku cjelovitu mitsku predaju. iz keltske staroirske predaje. Pristupa im najprije filološki. metaforičnih i zagonetnih mitskih izričaja. Rad nastoji slijediti taj pristup. rađanju ognja iz bilja (staroarmenska). starogrčka). Ključne riječi: oganj u vodi. staroarmenske. starogrčke i baltičke litavske predaje. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadržajne usporednice govoreći o rađanju Sunca iz mora (hetitska predaja. Svoju provjeru zasniva na izboru navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima. povezanosti Sunca i voda (litavska). To se najvjerojatnije može tumačiti tako da su najbliži možebitnomu ie.9. iz italske latinske predaje. Apām Napāt i av. U dodatku radu razmatraju se različite moguće odredbe mitologije: kao pripovijedanja mitova u starini. Mitski se motiv ognja u vodi može pouzdano potvrditi u obliku jezične formule za indoiranski. značenju za “oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora” izrazi: ved. Suvremeno se pak tumačenje može utemeljiti kao bajoslovlje koje u mitovima vidi bajalice kojima su njihovi tvorci i kazivatelji nastojali steći obrednu moć nad prirodom i vezu s natprirodnim. mit. Takav je pristup svojstven radovima od kojih sam pošao u obradu teme. na građi iz staroindoarijske vedske predaje. staroarmenska. Sažetak Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema Ovaj rad propituje starinu. a zatim i lingvistički. germanske staronordijske predaje. Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem. mitologija.

Old Iranian Avestan. Other Indo-European branches give other parallels in content when speaking of the birth of the Sun from the Sea (in Hittite. or access to the supernatural. The most complete picture of the relationship between Fire and the Sun. and only correlations in content can be found in other IndoEuropean branches. between Fire and Thunder (Old Greek). This semantic system corroborates the assumption that the theme of Fire in Water in a broader sense may have been present in Indo-European antiquity Different concepts of mythology are discussed in the appendix: as telling stories in Antiquity or as a contemporary scholarly approach to myths. Old Greek). Celtic Old Irish. Yet another approach may regard 21 . The question of whether the origins of this mythical theme are Indo-European or only Indo-Iranian is reexamined. while Old Norse offers an excellent parallel in the content sœvar niðr “Son of the Sea”. Summary Fire in Water as an Indo-European mythical theme This paper discusses the origins. Old Armenian. Anatolian Hittite. The mythical motif of Fire in Water can be positively documented as a linguistic formula for Indo-Iranian only. Old Armenian.10. form and meaning of the mythical theme of Fire in Water. Germanic Old Norse. of the birth of Fire from plants (Old Armenian). This can be interpreted most plausibly in assuming that the meaning “Fire as the Son or Offspring of the Waters or the Sea” is clearly documented only in the Vedic formula Apām Napāt and Avestan apąm nap . This is quite helpful in placing more fragmentary testimonies from other branches into the framework of a semantic system. Such a concept characterizes the mythological writings used as the starting point of this research. This examination is based on a selection of passages from the oldest IndoEuropean testimonies concerning this theme: from the Old Indo-Aryan Vedic. Old Greek and Baltic Lithuanian traditions. Thunder and fire on Earth (in plants and stones) is offered by the Old Indo-Aryan Vedic tradition. Italic Latin. Another contemporary approach may regard myths as charms that are meant to assure ritual control over natural powers. It begins with an exposition of this theme in Mallory's and Adams' Encyclopaedia of Indo-European Culture and in Puhvel’s Comparative Mythology. of the relationship between the Sun and the Waters (Lithuanian). The approach is both philological and linguistic.

mythology. Key words: Fire in Water. metaphorical riddles that should be investigated and interpreted philologically within the framework of the covert. This paper attempts to follow the third approach. Indo- 22 . all-encompassing semantic system that permeates the tradition as a whole.myths as poetic. myth.

Musić.Rig Veda. erster und zweiter Liederkreis. Motilal Banarshidass Publishers.. Herodotova povijest. Mislav. Zagreb . Sveučilite u Zagrebu.Diels. A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics. Christian. Predsokratovci. Hermann. Globus. Kultura i književnost Hetita.Puhvel. 2001. uredili J. Weidmannsche Buchhandlung.. Baltimore and London .. rujna 2012.. Hermann.) . Matica Hrvatska.. Žodynas Publishers. Delhi (pretisak 1995. 1955. Zagreb . Zagreb . 1996. 1922. 1994. Izdanje Katedre za Indologiju. Adams... Istočne religije (skripta za studente). Julius. prevoditelji: Michael Witzel. Klara. Matica Hrvatska. http://www. Gönc-Moačanin.Matasović. A Reader in Comparative Indo-European Religion. Mislav Ježić. Gary B. Die Fragmente der Vorsokratiker.. Vedic Mythology. Hermann.. London (EIC) .. Milka. P. Cambridge MA . das heilige Wissen. Frankfurt am Mein und Leipzig 23 .Pokorny.Rig-Veda. Ranko. 1983.. Zagreb . Berlin . The John Hopkins University Press. A Metrically Restored text with an introduction and notes. 1887. Franke Verlag. 2007. Otto Harrassowitz. Vilnius. Comparative Mythology. 1987. .Macdonell. 1994..Matasović.pdf (pristup još 15. 1987.Popis porabljene literature . . Mislav. Berlin. Ranko.. A. 1997. Svecevičius. Ranko. New York.. Verlag der Weltreligionen.. Q. Tübingen und Basel . Fitzroy Dearborn Publishers. Holland. 1904. Jauk-Pinhak. Wörterbuch zum Rig-Veda. 1995.. Indogermanisches etymologisches Wörterbuch.Diels..hr/~rmatasov/PIE Religion. Peter Lang. Mallory and D. drugo izdanje Routledge. Filozofski fakultet.Ježić.Matasović.Bartholomae. Harvard University Press.Grassmann. .ffzg. Naprijed. Altiranisches Wörterbuch. Jaan.Encyclopedia of Indoeuropean Culture. London . 2000. Zagreb . Ejirō Dōyama.. 1979. Avgust. fragmenti. 2010. Lithuainian Dictionary. uredili Barend A..) . 1994.Piesarskas. Wiesbaden . 1898. Walter de Gruyter. Frankfurt am Main .Ježić. A. Toshifumi Gotō. van Nooten.

Schmitt.. 1981.. Innsbrucker Beiträge zur Sprachwissenschaft. Grammatik des Klassisch-Armenischen mit sprachvergleichenden Erläuterungen. Rüdiger. Innsbruck 24 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful