PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

SOCIOLOGIJA SA SOCIOLOGIJOM PRAVA
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
I PRIRODNE I DRUŠTVENE NAUKE Sociologija je jedna od najmlaĊih nauĉnih disciplina. Nju je kao posebnu nauku izdvojio francuski mislilac OGIST KONT u ĉetvrtoj knjizi svog djela "Teĉaj pozitivne filozofije" iz 1839.godine. Definisanju pojma sociologije prethodi odreĊenje razlike izmeĊu prirodnih i društvenih nauka, a zatim razlike izmeĊu samih društvenih nauka meĊu koje spada i sociologija. Nauĉni zakon utvrĊuje objektivno postojeće veze izmeĊu raznih pojava. Postoje 2 vrste veza koje se utvrĊuju nauĉnim zakonima: uzroĉne i neuzroĉne. Uzroĉno-posljediĉni odnos je osnovni zakon u svakoj nauci i nijedna pojava nije u potpunosti teoretski objašnjiva ukoliko se nisu spoznali svi uzroĉno-posljediĉni odnosi koji je odreĊuju. Druga bitna karakteristika nauĉnog zakona je njegova općenitost, koju odlikuju konzistentnost, stalnost i nepromjenjivost. Iz općenitosti nauĉnih zakona proizilazi i predvidljivost odreĊenih pojava. Postoje odreĊena osporavanja mogućnosti da društvene nauke odreĊuju nauĉne zakone. Tvrdi se da su prirodne pojave uzrokovane, dok su društvene bez svog uzroka, slobodne i indeterminirane. Iz ovog stanovišta proizilazi da se ne mogu utvrditi uzroĉno-posljediĉni odnosi društvenih pojava i društvenoj nauci se osporava mogućnost predvidljivosti pojava. Rezultati društvenih nauka opovrgli su ovakva pogrešna mišljenja. Savremeni francuski sociolog ŢORŢ GURVIĈ smatra da od slobodnog ljudskog izbora zavisi u kom pravcu će se društvo razvijati, zaboravljajući da je slobodna volja relativan i historijski uslovljen ĉin. Prema tome, svaki konkretan ljudski izbor podlijeţe općem zakonu uzroĉnosti. PRIRODNI ZAKON Da bi se jedna društvena pojava mogla nauĉno objasniti, mora se razumjeti njeno znaĉenje a ne samo uzrok kao u prirodnim naukama. Stoga je u društvenim naukama osnovni metod METOD RAZUMIJEVANJA, a ne samo uzroĉnog objašnjenja. Otkrivanje znaĉenja pojave zasniva se na njenom opisivanju, odnosno utvrĊivanju i analizi svih njenih sastavnih elemenata. To je identiĉno i u prirodnim i u društvenim naukama. Na današnjem stepenu razvoja društvene nauke nisu razvijene u svom punom obimu kako bi došle do većeg stepena nauĉne egzaktnosti i koherentnosti, a ujedno i do većeg broja zakona. Zato je broj ovih zakona u društvenim naukama znatno manji nego u prirodnim. Pored toga, razlog zbog kojeg društvene nauke nisu došle do većeg broja egzaktnih zakona leţi i u sloţenosti samog društvenog predmeta istraţivanja, kao i u ĉinjenici da na rezultate društvenih nauka u znatnoj mjeri utiĉe socijalna pozicija, naslijeĊe i interesi. Obiĉno oni koji prouĉavaju društvene pojave to ĉine uz odreĊeni stepen subjektivnosti uslovljen pozicijom u društvu, profesionalnim, racionalnim, vjerskim, nacionalnom ili nekim drugim interesom, a bitna odlika nauke je njena objektivnost.

II PREDMET SOCIOLOGIJE ODNOS OPĆEG, POSEBNOG I POJEDINAČNOG Svaka nauka odreĊena je svojim predmetom i metodom. Svi elementi ljudskog društva povezani su u raznovrsne jedinstvene cjeline koje se definišu kao društvene pojave. Nauĉna saznanja o pojavama mogu se odnositi samo na jednu ili više pojava, kao i na sve društvene pojave. Takva saznanja nazivamo posebnim ili općim. Shodno saznanjima koja utvrĊuju, društvene nauke dijele se na posebne i opće.

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pojedinaĉne, posebne i opće društvene nauke razlikuju se po stepenu apstrakcije posmatranog predmeta. Primjer je ekonomika preduzeća, kao pojedinaĉna nauka koja se bavi konkretnom ekonomskom ĉinjenicom. Posebna društvena nauka koja prouĉava sve ekonomske ĉinjenice u jednom vremenu i jednoj drţavi naziva se nacionalna ekonomija. Opća nauka koja prouĉava ekonomske kategorije uopće naziva se politiĉkom ekonomijom. MeĊutim, posmatrana u odnosu na sociologiju koja ima još viši stepen apstrakcije, politiĉka ekonomija predstavlja posebnu nauku. Sve posebne društvene nauke mogu se podijeliti na 2 vrste: u jednu spadaju nauke koje obraĊuju izvjesne vrste pojava bez obzira na vrijeme (npr.lingvistika, nauka o drţavi i pravu). U drugu vrstu spadaju one koje se odnose na sve društvene pojave jednog historijskog razdoblja (historija). PREDMET SOCIOLOGIJE Sociologija je opšta uopštavajuća nauka. Sociologija prouĉava ono što je opšte zajedniĉko svim društvenim pojavama, definišući pojam ljudskog društva kao cjeline svih društvenih pojava, zakone meĊusobne uslovljenosti i povezanosti tih pojava, kao i zakone razvoja društva kao cjeline. Sociologija prouĉava pojam društva i njegovu strukturu koju ĉine društvene pojave. To je DRUŠTVENA STATIKA, jer se društvo prouĉava u stanju mirovanja, daje se presjek društva bez obzira na njegovo kretanje. Drugi dio sociologije prouĉava DRUŠTVENU DINAMIKU (odnose, veze), meĊusobnu uslovljenost društva i vandruštvenih pojava (ĉovjek kao prirodno biće), uslovljenost cjeline društva i njegovih sastavnih elemenata, kao i meĊusobnu uslovljenost sastavnih elemenata društva. Teorijska kritika sociologije je dvojaka. Prvo ishodište nalazi u marksizmu, a drugo u pozitivizmu. Neki marksisti osporavaju legitimitet sociologiji smatrajući da društvo uopće ne postoji, već postoje samo odreĊeni društveni sistemi. Pozitivizam smatra da postoje samo posebne društvene nauke koje prouĉavaju posebne i pojedinaĉne društvene pojave, a sociologija se, ukoliko se i prihvati, definiše kao mehaniĉki skup posebnih društvenih nauka. ODNOS SOCIOLOGIJE I DRUGIH DRUŠTVENIH NAUKA Odnos sociologije i posebnih, pojedinaĉnih društvenih nauka je dvosmjeran. Sociologija preraĊuje graĊu koju joj daju rezultati ovih nauka kako bi došla do općih saznanja. Kroz sistem uopćavanja sociologija mora uvijek iznova provjeravati svoje zakonitosti na novoj graĊi, utvrĊujući eventualna odstupanja. S druge strane, pojedinaĉne nauke oslanjaju se na opće nauke koje im pruţaju potreban materijal da utvrde suštinu i zakonitosti konkretnog dogaĊaja koji prouĉavaju. Prirodno je nuţan odnos izmeĊu sociologije i psihologije, obzirom da društvena pojava u znatnom dijelu sadrţi psihiĉke elemente. Psihologija prouĉava kako individualna svijest reaguje na ponašanje drugog ĉovjeka, a sociologija kako se ove individualne svijesti preko djelovanja povezuju u društvenu sintezu koja je sasvim nešto novo u odnosu na individualnu psihiĉku svijest. Uslovljenost po prirodi samog predmeta sociologije i psihologije rezultirala je stvaranjem nove nauĉne discipline nazvane SOCIJALNA PSIHOLOGIJA. Predmet socijalne psihologije je uticaj društva na psihu ljudi.

IV SOCIOLOGIJA PRAVA PREDMET Sociologija kao nauĉna disciplina za predmet svog izuĉavanja ima i pravo kao stvarnost, odnosno specifiĉnu društvenu pojavu. Sociologija ne obuhvata samo pozitivno ili zakonsko pravo, već pravo kao društvenu pojavu, kao faktor strukture društvene svijesti koji se moţe utvrditi opservacijom.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sociologija prava iza pravnog teksta ispituje društvene elemente prava: društvene subjekte nosioce zakona, društvene subjekte koji svojim angaţovanjem nastoje idealno pravo uĉiniti sluţbenim pravom socijalne grupe, interese i potrebe koje pravo ima da štiti, nove društvene potrebe koje su nastale tim pravom, slobodu graĊana koja se obezbjeĊuje tim pravom itd. Sociologija prava obuhvata samo pravo sadrţano u društvenoj svijesti, odnosno u svijesti jedne društvene grupe. Fakticitet prava objašnjava društvenim razlozima, odnosno drugim meĊusobno uslovljenim društvenim pojavama. Obuhvatajući fakticitet prava kao prava oktroiranog od drţave, sociologija prava se proteţe i na tzv.slobodno pravo, pravo spontano stvoreno od društva, sadrţano u svijesti i praksi ljudi bez posredovanja drţave. Na ovaj naĉin proširuje se predmet sociologije prava. Pravo kao proizvod društva i pravo kao društveni faktor pokazuju pravo u kretanju i dejstvu. Po svojim osnovnim karakteristikama ovaj predmet sociologije prava naziva se PRAVNOM DINAMIKOM. PRAVNU STATIKU sociologije prava ĉini karakter pravnog sistema u mirovanju, ispitivanje unutrašnje pravne strukture: elemenata, pojmova i naĉina njihovog vezivanja u cjelinu. METOD Metod sociologije prava je sociološki metod primijenjen na izuĉavanje prava (opservacija, opis, analiza, historijski pristup i komparativno istraţivanje). ODNOS PREMA DRUGIM PRAVNIM DISCIPLINAMA Prvenstveno treba razmotriti odnos sociologije prava prema pravnoj dogmatici i pravnoj politici. Pravna dogmatika obuhvata sistematizaciju pravnih propisa. Pravna politika iznalazi i predlaţe nove nove pravne propise. Za razliku od pravne dogmatike i pravne politike, sociologija je nauka u strogom smislu te rijeĉi. Rado se o nauci koja prouĉava elemente društvene pojave i daje im nauĉno objašnjenje pomoću nauĉnih zakona. Bez sociologije prava bilo bi nejasno ko su subjekti pravnih propisa, zašto se donose baš ti konkretni propisi, zašto se predlaţu novi propisi, zašto je baš taj osnovni subjekt prava itd. Ipak sociologija ne moţe zamijeniti pravnu politiku jer bi za svaku društvenu pojavu morala sama uspostaviti sistem vrijednosti, što je nemoguće. Sociologija prava ne moţe dati sistem pravnih vrijednosti jer je sociologija nauka, a ne ideologija. Rezultati primjene sociološkog metoda pravnoj nauci daju samo materijal, dopunjavajući sliku stvarnog društvenog stanja na koje treba da se primijeni pravna norma. To ne ĉini bitan element pravne nauke. Otuda upotreba sociološkog metoda u pravu znaĉi obraćanje rezultatima sociologije, koji znaĉajno doprinose razumijevanju pravne norme. U drţavnom pravu sociološki metod ima dominirajući znaĉaj. Drţava je prvenstveno društvena, pa tek onda pravna pojava. Sociološki metod do svog punog izraţaja dolazi u tumaĉenju pravnih propisa, gdje sociologija prava postaje nezaobilazan faktor. U tumaĉenju pravnih propisa postoje 3 bitna elementa, odnosno stepena tumaĉenja: 1. Zakonski propis (tekst) koji se tumaĉi 2. Stvarno društveno stanje na koje se on primjenjuje 3. Ciljevi (vrijednosti) koji propisom trebaju biti ostvareni. PRAVNI PROPIS tumaĉi se logiĉki i normativno, imajući u vidu opće rezultate sociologije i posebne rezultate sociologije prava koji će nam dati sliku društvenog stanja, interesa i potreba iz kojih je ponikao. DRUŠTVENO STANJE na koje treba primijeniti pravni propis pruţa nam iskljuĉivo sociologija. CILJEVI (VRIJEDNOSTI) koji propisom trebaju biti ostvareni sagledavaju se kroz sociološko utvrĊivanje u kojoj mjeri je normativno postalo istinskim.

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema tome društvo je vještaĉki organizam.COM . ODJELJAK 2 I DRUŠTVO 1. Društvo je pojava sui generis. odnosno društvo je poseban kvalitet u objekt ivnoj stvarnosti. istupajući protiv atomistiĉkih i biologistiĉkih svatanja.ili kao sasvim duhovna kategorija. O POJMU DRUŠTVA Društvo ĉine ljudi koji stupaju u razliĉite meĊusobne odnose. Saznanje da je suština društva cjelokupnost odnosa meĊu ljudima potiĉe iz njemaĉke formalne i relacionistiĉke sociologije GEORGA ZIMELA i LEOPOLDA FON VIZEA. FON VIZE ove procese poistovjećuje sa društvenim dogaĊanjem u cjelini. 3. odnosno poseban kvalitet objektivnog svijeta. 2. prirodni organizam.procesi socijalizacije koji su u suštini procesi pribliţavanja ili udaljavanja pojedinaca.COM Sociološki metod u sferi prava ima temeljni zadatak da kroz analizu odnosa normativnog i istinskog svede razmak i suprotnost izmeĊu prava i društva na najmanju moguću mjeru. Francuski sociolog EMIL DIRKEM. Pod savremenošću se misli na modernitet. 2.BH-PRAVNICI. Pri definisanju društva u sociologiji danas sve više u prvi plan stupaju 2 osnovna saznanja: 1. njihove meĊusobne odnose. LEOPOLD FON VIZE smatra da su predmet opće sociologije tzv. DIRKEM odluĉno tvrdi da je društvo osobena stvarnost koja ima svoja posebna obiljeţja. Ovaj oblik društvenosti je onda proizvod prirode. promjene koje nastaju iz dinamike sukoba izmeĊu razvijenih i nerazvijenih zemalja.oblike društvenog zbivanja koji nastaju zbog interakcija pojedinaca. tako da sa tog aspekta društvo ĉini cjelina meĊuljudskih odnosa.ili kao obiĉno produţavanje evolutivnog dogaĊanja u ţivom svijetu (sociološki biologizam) . Njemaĉki sociolog FERDINAND TENIJES tvrdi da postoje 2 oblika društvenosti: "Zajednica" je udruţenje pojedinaca ĉija solidarnost potiĉe iz prirodnih veza zajedniĉke krvi. pod savremenim društvom mislimo na sva postojeća društva u svijetu. "Društvo" je udruţenje pojedinaca koji su po svojoj volji stupili u meĊusobne veze kako bi lakše ostvarivali zajedniĉke ciljeve. S druge strane. dao je novu KOLEKTIVNO-PSIHOLOGISTIĈKU DEFINICIJU DRUŠTVA. Prije nego što su se ova saznanja uĉvrstila u sociologiji. SAVREMENO DRUŠTVO-DEFINICIJA 5 WWW. ZIMEL predmetom opće sociologije smatra tzv.BH-PRAVNICI. otjelovljenje "apsolutnog duha" koji se na ovom prostoru pojavljuje kao nekakav "nacionalni duh" (sociološka aplikacija Hegelove objektivno-idealistiĉke teorije o metamorfozi apsolutnog duha). POJAM SAVREMENOG DRUŠTVA Prema nekim odrednicama. društvo je shvaćano: . savremeno društvo ĉini historijsku individualnost koja svojom svojstvenošću odudara od svega što je do sada historija stvorila.ili kao aritmetiĉki zbir pojedinaca (sociološki atomizam) . Ova teorija društvo tretira kao pojavu sui generis. što predstavlja jedno od osnovnih saznanja nauĉne misli. Suštinu društva ĉine najrazliĉitiji odnosi meĊu ljudima.WWW.

Njime je zavladao novi stav: zavladati okruţenjem umjesto da mu se uspješno prilagodi. Na najniţem nivou u kibernetiĉkom pogledu su privredne jedinice. programira razvoj i rast društva prema interesima privrednih organizacija. 4. Znaĉajan skok u razvoju graĊanskog društva je nastanak postindustrijskog društva koje karakteriše unutrašnje jedinstvo funkcija. Ovim podjela na graĊansko društvo i drţavu postaje anahrona. posebno time što prelaze u srednji sloj. Nadzor nad niţim jedinicama u najvišem pogledu imaju sistemi vrijednosti i njihov širi zajedniĉki sklop kultura.BH-PRAVNICI. obrazovnu politiku i sl. prosvijećenosti.COM . Stoga ono ĉini cjelinu samostalnih odnosa izmeĊu djelatnosti. nastojeći da kroz socijalnu. sekularizacije vrijednosti. Kao i svaki sistem. politiĉkog oslobaĊanja ĉovjeka. nauka i ideologija. društvo je odreĊeno kibernetiĉkim sistemom moći i kontrole u kome jedinice društva sa visokim stepenom i ogromnom koliĉinom informacija kontrolišu jedinice koje imaju visok opseg i ogromnu koliĉinu energije i materije. Pretvaranjem kapitalistiĉkog odnosa (u kome je izvor profita bio najamni rad) u tehnologijski odnos. Kao što se proces rada odvaja od procesa proizvodnje. bar za najrazvijenije zemlje. Samodovoljnost nekog društva je funkcija uravnoteţene kombinacije njegovog odnosa sa okolinom i stanja njegove unutrašnje integracije. Preduzeća umjesto privatnih vlasnika vode struĉnjaci i profesionalci: poduzetnici. prevlasti ideološkog sistema i nasuprot pravu kao sistemu privilegije. Za savremeno društvo prisutni su nazivi društvo blagostanja i postindustrijsko društvo. već svih društvenih jedinica. ali su na najniţem nivou informisanosti o unutrašnjosti i okruţenju društva. kao i jedinstvo i komplementarnost drţave sa ostalim društvenim dijelovima. Tehnologija od sredstva postaje pretpostavka ţivota. što znaĉi da je postala novi društveni odnos koji je zamijenio kapitalistiĉki poredak i odnose. nauĉni rad osim profita omogućuje rast ukupnog bogatstva društva.COM Društvo definišemo kao tip društvenog sistema koji ima stepen samodovoljnosti u odnosu na svoje okruţenje. Ovo ĉini potrošenim teorije zasnovane na nepomirljivom sukobu kapitalista i radnika. Industrijski radnici gube svoju historijsku ulogu. Kompanije i preduzeća takoĊe vode politiku blagostanja i solidarnosti. GRAĐANSKO DRUŠTVO GraĊansko društvo je izraz koji oznaĉava cjelovitu strukturu duhovnih odnosa kao racionalnog ponašanja. Moderno društvo se naziva POSTINDUSTRIJSKIM jer u njemu preovladava tehnokratija koja potiskuje privatno vlasništvo. U njemu postoji cjelina kao jedinstvo i kibernetiĉka hijerarhija funkcija koje ne ovise o shvatanjima ljudi kao individua. zdravstvenu. stambenu. a ostatak prelazi u nezaposlene o kojima brigu vode socijalne institucije. svako istinsko društvo je uvijek posebno i samodovoljno društvo u odreĊenom stepenu. nauĉni kadar svih profila. jednako se od procesa proizvodnje odvaja sistem vlasništva i privatnog vlasništva. U savremenom društvu uoĉljivo je odvajanje procesa proizvodnje od procesa rada. povećaju ĉovjekovo zadovoljstvo na poslu i izvan njega kako bi se postigla veća efikasnost. ali ima sekundarnu ulogu i postaje sve marginalniji faktor razvoja i napretka. Za rast kompanije daleko su vaţniji istraţivaĉki instituti i poduzetniĉki podsticaji od vlasniĉkih odnosa akcionara. uloga i organizacija. Jedan dio se mora prekvalificirati. Dakle. pravnici. Kao zatvorena globalna zajednica ĉini sastav odnosa i institucija. koje imaju najveću koliĉinu energije.WWW. privatnog vlasništva i slobode pojedinca da raspolaţe svojom radnom snagom. Ekonomski uspjesi ovise o tehnološkim inovacijama i njihovoj ekonomskoj primjeni. BIT SAVREMENOG GRAĐANSKOG DRUŠTVA Moderno društvo promijenilo je svoju civilizacijsku i kulturnu osnovicu. Niţi nivo u kibernetiĉkom pogledu je integrisana politiĉka moć koja slijedi interese pojedinih grupa u društvu. 6 WWW. BLAGOSTANJE se ispoljava kroz ĉinjenicu da solidarnost i briga za jednakost uslova nije samo briga drţave. Oznaĉava strukturno jedinstvo svih elemenata društvenog ţivota nasuprot feudalnoj drţavi. U ovakvom društvu klasni odnos još postoji.BH-PRAVNICI. 5. Potom su normativni sistemi dati u normama graĊanskog ponašanja i pravnom poretku.

Drugo znaĉenje slobode je u tome da ljudi u skladu sa vlastitim uvjerenjem odluĉuju o putevima i mjeri svog razvoja i usavršavanja. Sloboda priznaje pravo svakom ĉovjeku da neovisno djeluje. konsenzusa. Pojedinci više nisu vezani za radno mjesto. da niko nema prednosti nad drugima i da niko s pozivom na pravo. oĉuvanja demokratije.BH-PRAVNICI. a birokratija je apstraktna impersonalna i nedokuĉiva samovolja. Vrijeme modernog ĉovjeka nije sadašnje nego buduće vrijeme. POLITIČKE INSTITUCIJE SAVREMENOG DRUŠTVA Jedna od osnovnih funkcija drţave je ulaganje u najrentabilnije investicije.COM Odvajanje procesa proizvodnje od procesa rada i sistema vlasništva moţe se shvatiti samo kao podsistemski element u nastanku društva srednjih slojeva i nestanku oštro podijeljenog klasnog društva. materijalne proizvode vrednujemo novcem kao apstraktnom vrijednošću. Druga dimenzija tehnologijskog odnosa modernog društva je jednosmjeran odnos prema budućnosti. KULTURNI IDENTITET SAVREMENOG DRUŠTVA Najvaţniji aspekt naše kulture je apstraktna racionalnost. Zbog toga izvršna i upravna vlast sa svojim pogledima na konkretne probleme definišu politiĉki ţivot. neutralnost i paritet. ponašanje odreĊujemo prema apstraktno vaţećim moralnim pravilima ili zakonima i sl. Informacija je postala opć i medij na kome se gradi kultura. Zbog toga se politika ne vodi više o strateškim pitanjima. već o konkretnim tehniĉkim pitanjima ostvarivanja ţeljenih vrijednosti. Oni koji su sposobniji i uspješniji stiĉu prednost nad drugima. Masovno društvo postepeno prerasta u informatiĉko društvo. tolerancije. Proizvodnja prema individualnim ukusima i potrebama. Apstraktna racionalnost danas se pojavljuje u 2 bitna odnosa: tehnologiji i birokratiji. a apstrakcija povećava moć racionalnosti. modernizacije. Preko politiĉkog pluralizma savremeno društvo ostvaruje svoj prosperitet. U savremenom društvu uzvišenost politiĉke slobode je u tome što ona ĉuva svaku drugu slobodu.WWW. socijalnoj sigurnosti i povećanju ţivotnog blagostanja. ne moţe bilo kako tlaĉiti druge. poslove mogu raditi kod kuće i mogu ga obaviti kad im to odgovara. rasta. 2. Radi efikasnosti. 3. 7. Umjesto klasne borbe. Parlament gubi moć u odnosu na izvršnu i upravnu vlast.COM . Budućnost je nadolazeće vrijeme. pluralistiĉka struktura utvrdila je naĉela participacije. Oba naĉela vaţe i za pojedince i za grupe. Kadrovske i masovne politiĉke stranke postaju stroge i disciplinirane.BH-PRAVNICI. prevladavanje znanja i informacija nad materijalom u proizvodu ĉine da je informacija postala suština proizvodnje roba. Ĉovjek je racionalno biće. ali ne da vladaju već da budu uzor. Tehnologija je apstraktna mašinerija koja se prema svima odnosi jednako. U modernim društvima prisutan je konsenzus glavnih društvenih i politiĉkih snaga o tome da se politika mora graditi na koncepcijama razvoja. jer stalna prijetnja konkurencije proizvodi kvalitet vlasti. odluĉivanja na temelju strukturirane a ne homogene većine. pa je logiĉno da ideja slobode i jednakosti vaţi i za nacije. a to su obrazovanje i nauĉna istraţivanja. predvidiv 7 WWW. U apstraktnoj racionalnosti dolaze do izraţaja 2 bitne odrednice: kvantifikacija i mjerljivost svega što je savremeno društvo socijaliziralo. nauka i sve vrste materijalne proizvodnje. Jaĉa uticaj drţave u osiguranju prodora domaće privrede na svjetsko trţište. U sve strukture politiĉkog sistema ušle su grupe najrazliĉitijih struĉnjaka i tako se formirala skupina koja se moţe nazvati politiĉkom tehnostrukturom. U samoj drţavi desile su se 3 znaĉajne promjene: 1. 6.

udarništvom i sl. Ljudi ne ţele biti dovedeni u situaciju da se moraju opredijeliti za odreĊene grupe. prevladanim i bezvrijednim. Postaje oĉigledna dehumahizacija ţivota jer se prošlost i sadašnjost smatraju demodiranim.COM i proraĉunljiv dogaĊaj kojim se moţe vladati i koji se moţe iskoristiti. Dakle pravo i zakoni imaju "politiĉko-klasnu" i instrumentalnu moć. Hijerarhijski poredak u drţavi podreĊuje se višoj ideološko-politiĉkoj instanci. Nestaje razlike izmeĊu partije i društva u svom bitnom odreĊenju. osamostaljivanjem i privatnim ţivotom naći takav ţivotni prostor u kome će do izraţaja doći njihova emocionalnost. Reforme kreću od privrednih organizacija. Ideje koje se u društvenom pogledu ne mogu organizacijski i tehniĉki ostvariti gube svoju vrijednost. te je radnik imao ĉvrsto pravo na rad koje nisu mogli dovesti u pitanje nekvalitetni proizvodi ili usluge. ali se pozivanje na graĊanska i ustavna prava tretiralo kontrarevolucionarnim ĉinom. Ova dva aspekta za posljedicu imaju udaljavanje pojedinca iz globalnih apstraktnih struktura i vremena. Cjelokupna privreda i druge djelatnosti orijentisane su prema oĉekivanom ponašanju autoriteta. a ne univerzalno znaĉenje. energija i liĉna zadovoljstva. nije pratila trţište već norme institucija vlasti i plana koji je odreĊivao potrebe i interese prema utopijsk oj projekciji prelaza iz kapitalizma u komunizam.BH-PRAVNICI. 8. U ideološkoj sferi norma ponašanja i razmišljanja je nepromjenjiva idejnost i marksizam. Ekonomija nije bila okrenuta neposrednim potrebama. i kada se usklade interesi komunistiĉke birokratije i radniĉke klase. strast. a ne prema partnerima i rivalima. Nacionalizacijom je drţava postala "opći kapitalist" pretvorivši vlasniĉki odnos u monopolski odnos sa ideološko-politiĉkim karakterom. inflacije. Pojedinci nastoje izdvajanjem. 8 WWW. Ideološka i birokratska sfera utvrĊuju borbu za autoritet umjesto borbe ravnopravnih suparnika. radnim akcijama. Odsustvo konkurencije razara potrebu za dokazivanjem i u krajnjoj konsenkvenci dovodi do odsustva društvenog progresa. a ne stvaranje dobiti i viška vrijednosti. Mjera ekonomije bila je koliĉina proizvodnje bez obzira na kvalitet. Kada se iscrpe društvene i proizvodne snage utemeljene u marksizmu kao ideologiji i kada se planovi ne mogu ostvariti ekstenzivnim privreĊivanjem. Vlast je proizvela politiĉku birokratiju koja je zamijenila klasu kapitalista. Posljednji sastojak kulture modernog društva je sekularizacija svih transcedentnih i utopijskih slika svijeta. polazeći od uvjerenja da stvari uvijek mogu biti i drugaĉije nego što nam se prikazuju i nameću. poslovne ili struĉne. Rezultat svega bila je neproduktivna privreda koja nije mogla osigurati ekonomski rast i razvoj. U tehnomenadţerskoj strukturi osnovica je privredn i plan.WWW. Njen proizvod je drţavna birokratija. devijantnog ponašanja itd. ideologije ili institucije koje nastoje pojedinca uĉiniti svojim sastavnim dijelom. U socijalistiĉkim društvima vlast je pokretaĉka snaga stvorena iz partije i iz plana. To je razlog da se 80-tih godina 20. Simbiotska veza partije i društva prenosi se na sve društvene institucije i organizacije. Radna snaga nije bila podreĊena trţištu. Ljudi oĉekuju da budući izumi i tehnološka rješenja prevladaju probleme energetike. Realsocijalistiĉka društva razvila su plansku podreĊenu ekstenzivnu ekonomiju kojoj je svrha ispunjene plana. Oĉuvanjem mogućnosti slobodnog odluĉivanja ţeli pokazati da ne pripada nikome. pojedince. radnim subotama. Savremeni ĉovjek smatra da ima pravo raditi na svom oslobaĊanju ĉuvanjem manevarskog prostora odluĉivanja. Sve veze pretvaraju se u apstraktne.BH-PRAVNICI. nezaposlenosti. UZROCI PROPASTI REAL-SOCIJALISTIČKIH DRŢAVA U realnom socijalizmu partija je idejni i politiĉki subjekt društvenih zakona. društva real socija lizma upadaju u krizu distribucije i legitimiteta.COM . mimoilazeći ĉak vaţenje prava i zakona. U politiĉkodrţavnoj sferi to je pravni poredak. Ĉovjek je na to prisiljen jer je kao jedinka izgubio sposobnost liĉne i pune pripadnosti drugim ljudima.vijeka javljaju nove politiĉke orijentacije koje moţemo nazvati politikom reformi društva. OslobaĊanje se pretvorilo u odluĉivanje. Ĉistke u SSSR bile su potpuno protiv zakonske procedure i institucija sudstva.

Platon je uvidio društveni znaĉaj demografskog i geografskog faktora.e. Druga stepenica hijerarhijskog odnosa realsocijalistiĉkih drţava su birokratija i vlast kao totalni odnosi. napade i reforme. vojnici-ĉuvari i proizvoĊaĉi-robovi. odgovornosti i takmiĉarskog duha privrednim jedinicama. negirajući multikulturalnost real-socijalizam nije uspio istinski riješiti nacionalno pitanje.p. multinacionalna i multivjerska strukutura uz apsolutnu dominaciju politike nad cjelokupnim ţivotom ĉinili su ova društva izuzetno nestabilnim. ODJELJAK 3 HISTORIJSKI RAZVOJ SOCIOLOGIJE I RAZVOJ SOCIJALNE I POLITIĈKE MISLI 1. Ne preporuĉuje više podjelu društva na 3 klase. Uz nedostatak graĊanskih sloboda usljed jednopartijskog sistema. nagla urbanizacija. Drţavni unitarizam real-socijalizma negira ili simplificira kulturnu i etniĉku raznolikost. Prve dvije. Agrarna struktura ovih zemalja. U "Drţavi" Platon stvara idealnu sliku društva ĉiju strukturu ĉine 3 osnovne klase: upravljaĉi-filozofi. ANTIČKA SHVATANJA O DRUŠTVU PLATON (427-347.n. vaspitanja. Platon je bio prvi mislilac koji je uoĉio podjelu rada i uvidio njen znaĉaj za društvo i ĉovjeka. Bez obzira na kritike. kraĊe i neodgovornost rukovodilaca. Trţišno-kapitalistiĉka orijentacija je anomiĉna sa stanovišta socijalistiĉkih i komunistiĉkih vrijednosti. U svojim djelima "Drţava" i "Zakoni" nastojao je definisati idealno društvo i drţavu. raĊanje i odgoj djece.) Po sadrţaju misli Platon je idealistiĉki utopist. ni jedno od postojećih društava ovog tipa nije uspjelo odvojiti drţavu od društva niti ukloniti monopol ideologije nad drţavom. a posebno religije. siromaštvo. Temelj društvene strukture predstavljao je monopol partijske moći.BH-PRAVNICI.e. Otkrio je jednu vrstu klasnih sukoba kada kaţe da se svaka drţava sastoji od "najmanje 2 drţave koje meĊusobno ratuju-drţave bogatih i drţave siromašnih". U "Zakonima" Platon je nešto fleksibilniji.p.n. Reguliše proizvodnju. već samo ravnomjerniju raspodjelu zemlje meĊu porodicama jer je porodica osnovna ćelija i temelj drţave. Antikapitalistiĉka orijentacija real-socijalistiĉkih zemalja pokazala se kao antimodernizam. više klase ne mogu imati privatnu svojinu i porodicu.COM .WWW. sklapanje braka.COM gdje se nastoje eliminisati nerad.) 9 WWW. neriješeno nacionalno pitanje bio je drugi bitan uzrok raspada socijalizma. uspostavljajući tako vladavinu većinske nacije nad drugim etniĉkim zajednicama u višenacionalnim drţavama. ARISTOTEL (384-332. Samoupravljanjem se daje više autonomije. društvene svijesti. zloupotrebe.BH-PRAVNICI. najviši nivo hijerarhije politiĉke birokratije realsocijalizma je u idejama i stavovima koji su simbiotski povezani sa svim bitnim elementima društva. Dakle. Platon je uvidio protivrjeĉnosti antiĉkog svijeta te je zbog toga koncipirao idealnu drţavu kao jednu od historijskih mogućnosti razrješenja postojećeg stanja. visok natalitet. Treći. Drţava je osnovni regulator cjelokupnog ţivota pojedinca i naroda.

Društvo je samo sredstvo pomoću koga ĉovjek treba postići konaĉni cilj: spasenje. Sofistiĉka teorija društvenog ugovora kaţe da su ljudi prvo ţivjeli u preddruštvenom. proizvod sotone i Boţja drţava koja kršćane treba ujediniti u vjeĉnu zajednicu blaţenstva. a ne zbog društvenog odnosa. Cjelina historije je vjeĉita borba izmeĊu Boţje drţave koju ĉine pravednici i anĊeli i zemaljske. poĉev od stvaranja ĉovjeka. odnosno društvo. Shvatanje društva i drţave proizilazi iz 2 osnovne kršćanske dogme: o praroditeljskom grijehu i o vjeĉnom ispaštanju. SOFISTI Sofisti su bili grĉki mislioci koji su meĊu prvima definisali teoriju prirodnog prava. U svom temeljnom djelu "O boţjoj drţavi" (De civitate Dei) Augustin historiju dijeli na 6 etapa.da je ĉovjek društveno biće. Tako se drţava podreĊuje crkvi kao sredstvo svrsi. ĉija djelatnost je prvenstveno intelektualna i manuelni radnici. kao mjerila vrijednosti i kao sredstva za gomilanje bogatstva. Aristotel je u ekonomskoj sferi prvi utvrdio razliku upotrebne i prometne vrijednosti robe. Cezar Gale. SREDNJEVJEKOVNA I RENESANSNA SHVATANJA O DRUŠTVU TOMA AKVINSKI (1227-1274) Skolastiĉki filozof i teolog."prirodnom stanju" u kome je vladala apsolutna sloboda meĊu ljudima koja vremenom prelazi u anarhiju.WWW.COM . tj. onaj koji priprema naspram onog koji ispunjava.COM Platonov uĉenik. Opisivao je postojeće drţave i u tu svrhu sakupio i analizirao 158 ustava grĉkih polisa. te je zbog toga morao propasti. Drţavna zajednica je samo priprema za višu zajednicu. sadrţi u potpunosti pravila o zajedniĉkom društvenom ţivotu. kojim je društvo stvoreno. Za sociologiju su znaĉajni rimski pisci koji su opisali druge narode sa kojima su se sreli na ratnim pohodima.BH-PRAVNICI. Da bi se izbjegla opća nesigurnost ljudi su se opredijelili da stvore društvo: zajednicu u kojoj će svi biti podvrgnuti obaveznim pravilima jednakim za sve. IzgraĊena je politiĉka doktrina o razlici 2 drţava: svjetovne koja je od zla. kmetu i njihovim gospodarima. Robovi su to po svojoj prirodi. te su od koristi robu. Društveni ugovor. Dakle. Najznaĉajnija tvorevina rimske misli je RIMSKO PRIVATNO PRAVO. Znaĉajan je Augustinov pokušaj da se historija ĉovjeĉanstva izloţi kao razvojni proces. U ovom stanovištu je u najgrubljoj formi sadrţana rasna teorija društva. više je bio okrenut ovozemaljskim pitanjima antiĉkog društva. tj. Tacit je opisao Germane. RIMSKA SOCIJALNA I POLITIČKA MISAO Rimska misao preuzela je tekovine grĉke filozofije (naroĉito stoiĉke) prilagodivši ih potrebama rimske imperije. te se on smatra jednim od preteĉa kasnije nastale filozofije historije. tzv. društvenog ugovora. Najpoznatiji je po tome što je utvrdio da je ĉovjek ZOON POLITIKON (društveno-politiĉka ţivotinja).robovi. Idealno društvo je ono u kome postoje 2 klase: upravljaĉka. zajednicu Boţje drţave. koje ne moţe ţivjeti van društva. historijskog porijekla ĉovjeka. Nejednakost meĊu ljudima u ropstvu i kmetstvu posljedica su prvobitnog grijeha. AURELIJE AUGUSTIN je najznaĉajniji mislilac ranog hrišćanstva. jedan od najvećih mislilaca srednjeg vijeka. Rim je Ċavolja drţava. Aristotel je kao realist pribjegavao strogom posmatranju ĉinjenica i njihovom objašnjavanju metodom indukcije i dedukcije. Ustvrdio je da ne postoji apsolutno najbolja drţava. 2. Utvrdio je 3 funkcije novca: kao sredstva razmjene. Ċavolje drţave koju ĉine grešnici i Ċavoli. već samo relativno najbolja drţava u odnosu na postojeće društveno stanje. 10 WWW.BH-PRAVNICI. Izvan društva-ljudske zajednice egzistiraju samo bogovi i ţivotinje. prema Aristotelu ljudska priroda je faktor koji reproducira ljude kao robove i gospodare.

Vlast je odgovorna za dobrobit naroda i to ne samo pred ustavno-pravnim. Svaki pripadnik zajednice radi na raznim poslovima šestoĉasovno radno vrijeme. Jedan je od utemeljitelja teorije suvereniteta koji za Bodena znaĉi apsolutnost. Zalagao se za toleranciju izmeĊu etniĉkih i vjerskih skupina. Glavna djela su mu "Vladalac". knjiţevnik. Sve je zajedniĉko. Društvena svojina i rad omogućuje jednakost svih u sistemu raspodjele. 1469-1527) Italijanski politiĉar. KRITIKA PRAKTIĈKOG UMA i KRITIKA MOĆI RASUĐIVANJA. 1480-1535) Engleski drţavnik. U njoj vlada potpuna jednakost i sloboda pojedinaca. Kao i Mor. prvenstveno sa stanovišta tehnike vladanja i odrţanja vlasti. protivpravno ponašanje je uvijek nemoralno. Svojim moralnim rigorizmom Kant je oštro osudio makijavelistiĉka naĉela i principe. jedinstvo i neprenosivost vlasti. doktorirao 1755.BH-PRAVNICI. nema klasne podjele društva i nejednakosti. a za opće dobro društva i zajednice. poštuje se ljudska liĉnost. Kulturom Kant definiše sposobnost da se slobodno djeluje kroz istanĉavanje vlastitih mogućnosti. Makijavelijeva misao je analitiĉko. teoretiĉar drţave i prava. III NJEMAĈKA KLASIĈNA FILOZOFIJA IMANUEL KANT (1724-1804) RoĊen u Keninsbergu u Njemaĉkoj. NIKOLO MAKIJAVELI (NICCOLO MACHIAVELLI. TOMAS KAMPANELA (TOMMASO CAMPANELLA. U periodu 1781-1790 objavio je 3 crkvene kritike koje su temelj njegove filozofije: KRITIKA ĈISTOG UMA. prava i slobode. tipiĉni je predstavnik zaĉetka socijalno-utopijske orijentacije. 11 WWW. već i pred prirodno-pravnim zakonom. "Rasprava o prvoj dekati Tita Livija". Sistem se utvrĊuje hijerarhijski prema kriteriju znanja . Najpoznatije djelo "Republika" napisao je u 6 tomova. Otud Makijavelizam kao sinonim za tehniku vladanja u kojoj cilj opravdava sva sredstva.onaj ko više zna zauzima više mjesto na društvenoj ljestvici. a istovremeno praktiĉka jer nudi odreĊena konkretna rješenja o ureĊenju društva i drţave. pravde i poštenja. oĉuvanja vlasti itd. poznat filozof i ekonomista. "Historija Firence".COM . U "Sunĉanoj drţavi" drţavnom regulativom je sve do detalja ureĊeno. utopist i humanist. Tokom renesanse javljaju se i prva real-politiĉka. Prvi predstavnici ovakvih shvatanja su Nikolo Makijaveli i Ţan Boden. Drţavu definiše kao rezultat potreba i interesa njenih graĊana.BH-PRAVNICI. 1568-1639) Italijanski renesansni filozof i društveni teoretiĉar ĉije glavno djelo nosi naziv "Sunĉana drţava". Makijaveli politiku definiše kao borbu interesa u kojoj su dozvoljena sva sredstva u cilju osvajanja i odrţavanja vlasti. studirao filozofiju. 1530-1596) Francuski realistiĉki renesansni mislilac. ŢAN BODEN (JEAN BODEN. matematiku i fiziku.COM TOMAS MOR (THOMAS MORUS. a ne na nasilju i samovolji.kritiĉka prema svom vremenu i prostoru. knjiţevna komedija "Mandragola" itd. Makijaveli je koncipirao teoriju moderne drţave. prvenstveno vlasti i vladajuće elite. U svom djelu "Utopija" zamišlja idealnu drţavu koja bi trebala biti produkt ljudskog uma. Društveni ţivot Kant poima kao sferu koja se zasniva na pravilima.WWW. Po Kantu. praktiĉka shvatanja društva i drţave.

U najvaţnija njegova djela spadaju FENOMENOLOGIJA DUHA. politika strogo podreĊena moralu. analogno Kantu. Sve velike odluke donose se glasanjem. Ali. U takvoj idealnoj i racionalnoj drţavi razlikuje 3 vrste vlasti: vrhovnu (zakonodavnu). Kant koncipira idealnu drţavu koja treba biti norma stvarnim postojećim drţavama. umro u Berlinu. kosmološka sloboda. nezavisnost. sluţeći se svim sredstvima. Drţavna i politiĉka forma samo su sredstvo za razvoj moralnog ţivota. svrha drţave je da samu sebe uĉini suvišnom i da samu sebe ukine. ali mu treba teţiti kroz djelovanje na principima tradicionalnog pacifizma i tzv. Narod je nosilac drţavnog suvereniteta i izvor politiĉke mudrosti. Ovim je Kant postao preteĉa osnivanja Ujedinjenih nacija. oslonjena na Kanta. Tema demokratije sadrţi osnovne klasiĉne motive o ugovoru i uĉešću graĊana u politiĉkom ţivotu. sadrţi drţavnu intervenciju u politiĉko-ekonomskom ţivotu. a da ne prodaje sebe kao radnika. nego samo jednoglasnost gdje zahtijeva da oni koji se ne ţele podrediti jednoj priliĉno jasnoj većini prestaju time biti ĉlanovi drţave. Narod nema pravo pitati za porijeklo vlasti. Zakonodavna vlast pripada kolektivnoj volji naroda. u "prirodnom stanju" u kome pravo nije prisilno. Samo nezavisni graĊani. Kanto joj daje izvjesnu prednost nad drugim politiĉkim formama jer u njoj vidi maksimalnu racionalizaciju vlasti koja u stvari predstavlja prosvijećeni despotizam. Politiĉka sloboda je pravo da se ne prizna ni jedan zakon ako ga ĉovjek sam sebi ne zadaje. GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL (1770-1831) Glavni predstavnik njemaĉke klasiĉne filozofije-objektivnog idealizma i jedna od najvećih liĉnosti u historiji filozofije uopće. izvršnu i sudsku. Po Kantu ĉovjek ima 3 oblasti. Tako je svako pokoran zakonima koje je sam ţelio. te se zato Fihteova drţava naziva etiĉkom. Demokratija je po Kantu u osnovi pacifistiĉka jer je graĊanin kao osnovni subjekt politike prevashodno zainteresovan za mir. Kant smatra da bi ta drţava bila prevelika i ne bi uspjela štititi svoje ĉlanove koji bi ponovo bili u ratnom stanju. politiĉka sloboda. Studirao teologiju. jer svaka vlast dolazi od boga. primjenjuje oficijelnu prisilu uĉeći pojedince moralnom ţivotu."pravednog" rata. Prema tome. FILOZOFIJA 12 WWW. Autokratija je najjednostavnija forma vlasti jer se zasniva na odnosu vladar-podanici. Za njega je patriotizam ekvivalent za republikanski ustav i predstavniĉki sistem. Sloboda je od vanjskih prisila.COM Racionalna drţava je za Kanta drţava koja nema druge svrhe osim da garantuje pravni ţivot i koja je podreĊena pravnim normama. JOHAN GOTLIB FIHTE (JOHANN GOTTLIEB FICHTE. jednakost. Odnosi izmeĊu drţava po Kantu su analogni odnosima izmeĊu pojedinaca koji su u situaciji potencijalnog rata. Kant odbacuje sve vrste makijavelizma u politici. nekolicini osoba aristokratija. U tom smislu ideal vjeĉnog mira je neostvariv. Poput pojedinca i drţave moraju izaći iz ovog stanja i preći u stanje ureĊeno pravom.stanje "vjeĉnog mira" u kome bi postojao savez drţava i nad njim jedna naddrţava-"drţava naroda".BH-PRAVNICI. Kant tvrdi da je traganje za srećom stvar pojedinca i da vlada nema pravo da se u to miješa. U odnosu na vlast. Nepraveden je rat koji proizilazi iz naĉela povećanja i moći. bio privatni uĉitelj. tj. On treba da poštuje vlast. 1762-1814) RoĊen u Ramenovu. Ondje gdje je moralna sklonost zadobijena. Kant razlikuje 3 vrste društvenog ureĊenja: ondje gdje suverenitet pripada jednoj osobi je autokratija. tj. tj. Na tome Fihte zasniva 2 politiĉke teme: temu demokratije i temu drţave. a nezavisnost je ekonomska koja je svojstvena onom ko prodaje proizvod svog rada. prerogative: slobodu. drţava nije potrebna. Fihte razlikuje 3 vrste slobode: Transcendentalna sloboda. Fihteovska drţava djeluje moralno.WWW. tj. Kod Fihtea je. U Berlinu osvojenom od Napoleona 1807-1808 odrţao svoje poznate "Govore njemaĉkoj naciji" koji predstavljaju jedno od njegovih temeljnih djela. a zatim univerzitetski profesor.COM .BH-PRAVNICI. a svim osobama demokratija. U Fihteovoj teoriji nije dozvoljena valjanost glasova većine.ekonomski samostalni ljudi imaju pravo glasa i njih Kant naziva "aktivni graĊani". Racionalnu vladavinu zasnovanu na podjeli vlasti Kant naziva patriotskom. Tema drţave.

razmišljajući o racionalnoj rekonstrukciji postojeće društvene strukture i preraspodjele dohotka kao mogućnosti potpunog zadovoljavanja pojedinca. ĉak i negativni. Politiĉki oblici ureĊenja postaju sekundarni. HISTORIJA FILOZOFIJE. što postaje predmetom razmatranja razliĉitih socijalistiĉkih ideja. U "Filozofiji povijesti" Hegel hvali i slavi njemaĉkog monarha Fridrika II. OSNOVNE CRTE FILOZOFSKOG PRAVA. Još manje se njegova drţava moţe nazvati demokratskom.COM .COM HISTORIJE.BH-PRAVNICI. Gotovo svi socijalistiĉki mislioci slaţu se u mišljenju da je graĊanska politika Makijavelizam. zajednica i korporacija". Privatna inicijativa je nešto nedruštveno. već mnogi kao organizovani ĉlanovi "udruţenja. ROBERT OWEN (1771-1858) Britanac. Efektivna vlast u drţavi je vlast koju imaju funkcioneri. tj. Hegel zastupa monarhistiĉki oblik drţave pravdajući to time da je suverenitet nešto jedinstveno i prema tome njegovo najbolje utemeljenje je monarh. Hegelova drţava je etiĉka drţava obzirom da se u njoj odvija etiĉki ţivot hraneći se tradicijom. a svi su slobodni u kršćansko. IV SOCIJALIZAM UVOD Socijalizam neposredno proizilazi iz teorije prosvjetiteljstva. Iznad drţave postoji samo povijesni tok. a Ustav je rezultat dugog historijskog procesa. radnik po socijalnom porijeklu. Prema Hegelu. U Hegelovoj interpretaciji racionalnost je napredak slobode. Ovi mislioci gotovo iskljuĉivo gledaju na društvo. Oni ĉine opću klasu. gdje je formirao koloniju s komunistiĉkim karakterom. 13 WWW. postao je suvlasnik jedne tvornice tekstila u Škotskoj gdje je uspješno izvršio reformu poboljšavajući uslove za rad. Treći momenat koji se javlja kod socijalistiĉkih mislilaca je oĉigledno veći interes za društvene pojave u odnosu na politiĉke pojave. Savremena racionalna drţava je za Hegela antifeudalna drţava i u odreĊenom smislu drţava koja izjednaĉuje graĊane sa sviješću da je ĉovjek kao takav slobodan. što ih ĉini savremenim preteĉama sociologije. Drţava kao takva nuţan je oblik racionalnog jer predstavlja princip organizacije nasuprot nasilnim teţnjama pojedinaca ili grupa. On je ukupnost zakona i obiĉaja koji su se vremenom uĉvrstili. Racionalnost postoji kao organska cjelina ţivota jednog naroda. Smisao historijskog razvoja Hegel vidi u postepenom oslobaĊanju ĉovjeĉanstva: samo je jedan slobodan u istoĉnom svijetu (istoĉnjaĉki despotizam). Rimljana i nerimljana kroz pravdanje ropstva kao prirodne pojave. ali bez uspjeha kasnije je imao u Nju Harmoniju (SAD). Hegelova drţava ne moţe se nazvati liberalnom jer u njoj nedostaje preteţna briga o zaštiti pojedinca.germanskom svijetu. skraćujući radno vrijeme itd. Po ovom odreĊenju racionalnosti Hegel je zastupnik organske teorije društva. Kada se prihvati naĉelo "prirodne" jednakosti ljudi. a da su finansijski kapital i trgovina parazitskog karaktera. Radi se o izborima koje ne obavljaju mnogi kao pojedinci. nekolicina su slobodni kod Grka i Rimljana. Sliĉan pokušaj. posebno protestantizmom. Iznad drţave nema niĉeg osim "svjetskog duha". Ove teorije kao drugo pitanje opserviraju organizaciju ekonomskog ţivota nasuprot individualnoj inicijativi. Zakonodavna vlast je prema Hegelu dio Ustava. odatle razlika izmeĊu Grka i varvara. nastaje svijest da je ĉovjek kao takav slobodan. To postepeno razvijanje slobode je napredovanje svijesti: istoĉnjaci su bili svjesni da je samo jedan slobodan i to se pretvaralo u despotizam. Grci i Rimljani su znali da je nekolicina slobodna. U tu opću klasu ulaze sudska i policijska vlast. obiĉajima i zakonima. jednostavno se da zakljuĉiti da su ekonomske nejednakosti neopravdane. Donji dom je izboran. ĉak ni neki naddrţavni autoritet.WWW. Sa kršćanstvom. postepenog razvoja slobode kroz napredovanje svijesti.BH-PRAVNICI. osim drţave ne smije postojati nikakav drugi autoritet. Zakonodavnu vlast ĉine 2 doma: gornji dom u kome su predstavnici klase zemljoposjednika i donji dom gdje su predstavnici industrijske klase i "opće" klase birokrata. LOGIKA itd.

napreduju industrija i nauka. umjetnike i industrijalce i od njih uĉini "vr hovne upravitelje ljudske vrste".COM Prema Ovenovoj doktrini. U "Paraboli" je iznesena suština Sen Simonove socijalne doktrine. odnosno rezultira u monopolima koji stvaraju tlo siromaštvu većine. 1772-1837) Teorija socijalne i političke harmonije Prema Furijeovoj doktrini. Auguste Konte i drugi zadobili su glavnu ulogu u industrijalizaciji Francuske koju je karakterisala prevlast akcionarskih društava i finansijskog kapitala uz sve veći znaĉaj banaka i intervencionizam drţave koja nastoji postati veliki i jedini proizvoĊaĉ. Lok. Oven predlaţe formiranje institucije banaka koje bi svojim ĉlanovima dijelile bonove u zamjenu za robu koju su proizveli.BH-PRAVNICI. Sve dolazi u potpunu nadleţnost drţave. Ti neracionalni faktori su trgovinska sfera. Sen Simon bio je socijalista samo u onoj mjeri kada zastupa strogo ekonomsko planiranje društva. autonomna politiĉka akcija radnika i sl. Svaki radnik dobio bi taĉan ekvivalent rada koji je uloţio (eliminacija profita) i s bonovima moţe kupiti drugu robu (eliminacija novca). Mada svijet trgovine kvalificira kao totalnu iracionalnost. slobodno trţište vodi u moralno-psihološku dekadenciju i pretvara se u svoju suprotnost. Radi se o kuponu o radu koji bi predstavljao stvarnu a ne promjenjivu vrijednost. Dekart. postoje prirodni i istovremeno boţanski zakoni koji djeluju u svijetu neovisno o ĉovjeku. razvoj energija koje bi u suprotnom ostale neiskorištene itd). Radnici i kapitalisti su proizvodna klasa. Sen Simon propovijedao je novu. U djelu "Pisma jednog stanovnika Ţeneve" Sen Simon Njutna vidi kao proroka nove religije koja treba da ujedini nauĉnike. Augustin Tieri. Mišel Ševalie. proizvodnu i parazitsku klasu. Druga karakteristika anarhije modernog trţišta je "laţnost" cijena roba koja se ostvaruje berzom. izmeĊu proizvoĊaĉa i politiĉke nadgradnje društva i danas je prisutan. samo u razliĉitoj formi. Bekon. Ako se pod socijalizmom podrazumijeva ukidanje privatnog vlasništva. Kao posrednik u trgovaĉkoj sferi novac je izvor svih nepravdi. 1760-1825) Najpoznatija djela su mu PARABOLE.WWW. ŠARL FURIJE (CHARLES FOURIER.COM . SEN SIMON (SAINT-SIMONE. što dovodi do ropskog poloţaja siromašne radne klase. gdje je sloboda ĉovjeka reducirana na minimum. Sen Simonovi sljedbenici Enfantin. On društvo dijeli na radnike i neradnike. lihvarstvom 14 WWW. Sen Simon se ne moţe definisati kao socijalista niti utopista. Vaţno je omogućiti nesmetano djelovanje tih zakona uklanjanjem neracionalnih faktora. Sen Simonovi uĉenici doveli su teze o organizaciji rada do krajnjih posljedica. PISMA JEDNOG STANOVNIKA ŢENEVE i NOVO KRŠĆANSTVO. Vidljivo je da je Sen Simon zamišljao usku povezanost religije sa naukom. Društvo koje je Sen Simon definisao kroz dominaciju primijenjenih nauka postalo je realnost u nizu zemalja svijeta. Ova kultura formira radno društvo. Oven u trgovaĉkoj sferi uviĊa i pozitivne karakteristike (podsticaj nauĉno-istraţivaĉkog rada. nauku i industriju stavi u vrh svetih spoznaja. Uĉitelji nove nauĉne kulture su Njutn. Antagonizam koji on uoĉava izmeĊu radnika i besposliĉara. u kome svi rade. Anarhija proizvodnje rezultira smanjenem plaća radnicima jer se proizvodi po sve niţim cijenama. Religija u Sen-Simonovoj doktrini treba doprinijeti tome da se bolje osjete moralne i društvene duţnosti. Religija na meĊunarodnom planu treba da ujedini ljude u jedan miroljubiv poredak. Savršeno planiranje po svojoj logici neizbjeţno ukljuĉuje socijalizam. a neradnici su feudalna aristokratija.BH-PRAVNICI. Oven zato razmišlja o sredstvu pravedne razmjene koje bi zamijenilo novac. administrativno-politiĉka struktura društva itd. nauĉnu kulturu zasnovanu na pozitivnim spoznajama. te da umjetnost.

Društveno-ekonomskoj neprirodnosti kapitalistiĉkog poretka odgovara i odreĊena moralno-psihološka neprirodnost. tj. Politika je u suštini prevladana novom socijalnom organizacijom rada. neka vrsta zajedniĉke organizacije ţivota gdje se jede. Rezultat rada je obilan a ljudi zadovoljni jer su pomireni s prirodom. Oko falanstera grade se nove graĊevine za poljoprivredne. odnosno sklad ĉovjeka i prirode. jednake raspodjele dobara i društvenih uslova. On ubire na osnovu vlasništva. Prelaz na novi svijet ne postiţe se politiĉkim sredstvima već privlaĉnošću primjera budućeg racionalnog poretka. Svaka karika u lancu sposobna je da donosi odluke. Jezgro falange kao nove društvene organizacije je FALANSTER. Tu se ne sluţi pojedincu već zajednici koja je nešto nadindividualno.ona djelatnost koja izvještaĉuje prirodu i instinkte ĉovjeka. Osnovni princip mora biti nagrada srazmjerna djelima i talentu. štednji i otklanjanju nejednakosti do kojih dovodi konkurencija. Zahtjev za jednakošću rezultira stavom da svakom treba dati istu nagradu. Predmet pravde je jednakost uslova proizvodnje i ţivota. Rad je raznolik i uvijek sa strašću. PJER ŢOZEF PRUDON (PIERRE JOSEPH PROUDHON. Prudonovo društvo je više liberalno-konkurentsko nego socijalistiĉko jer se zasniva na pojedinaĉnoj inicijativi. a na štetu slobodne konkurencije koja je u teoriji garantovana. Postoji "Vrhovno vijeće industrije".800 osoba.BH-PRAVNICI. Ako se omogući da se u svim vrlinama ĉovjeka razvije dobra priroda. Furijeova kritika simbioze finansijskog kapitala i politiĉke vlasti postala je kasnije vrlo raširena i prihvaćena. harmonija siromašne klase s bogatom i općenito smisao za saradnju i uzdrţavanje od egoizma. a ne prisvajanje na bazi vlasništva. imaćemo harmoniĉan svijet (Harmoniju). Aktivistiĉki dio Furijeove misli proizilazi iz odbijanja ove neprirodnosti i "povratku prirodi". srednju i bogatu. To je najgora mana kapitalizma. Time se unapreĊuje vlasniĉki duh. Svaka je suvlasnik te nove društvene zajednice preko posjedovanja akcija. Prudonova teorija egalitarizma i anarhizma Principe vlastite doktrine izloţio je u raspravi "Vlasništvo je kraĊa". Rad nije individualno djelo već društveni ĉin.COM i drugim spekulacijama. Furije u Harmoniji odobrava individualno domaćinstvo koje gubi svako slugansko obiljeţje. a to vlasništvo je svojim porijeklom kraĊa. Svako u falangi biće odgajan tako da se jednodimenzionalni ĉovjek prevazilazi svestranošću zanimanja u provjerenom radu na više podruĉja koja odgovaraju svakom ĉovjeku ponaosob. taj ubire nezakonite prihode. Psihološkom skladu odgovara društveni sklad koji Furije konstruiše kroz proizvodne je dinice zvane FALANGE koje se sastoje od oko 1. a društvo je organska cjelina. Siromašni mogu brzo postati akcionari jer su za radnike puštene u promet akcije s vrlo visokim kamatama. U pravo se u tome nazire socijalistiĉki karakter Furijeove doktrine. razdrobljen i podijeljen usljed podjele rada koja ga ekonomskom nuţnošću tjera da razvija samo jednu sposobnost i tako potiskuje svoju prirodnost. Od civilizacije do Harmonije prelazi se preko posredne etape koju Furije naziva GARANTIZAM. već podijeljeno na 3 klase: siromašnu. Proizvod svakog ograniĉen je pravom svih te nije dopušteno da se nad pojedincem vrš i nasilje i da mu se nametnu zakoni. Da bi se ovo društvo ostvarilo. Furijeova "priroda" iskazuje se u osjećajima i strastima koje treba osloboditi. Prudonovo uĉenje teţi ostvarenju potpune jednakosti meĊu ljudima na osnovu pravedne. njegov posve finansijski izraz. 15 WWW. Ĉovjek graĊanskog društva je "jednodimenzinalan". te liĉnu sreću ĉovjeka. U novoj Harmoniji nezakonito je vještaĉko ponašanje. 1809-1865) Francuz. spava i odrţavaju sastanci. već ubire profit i kamate. a drţava je postepeno apsorbovana u društvo. jedan od navjećih socijal-utopijskih mislilaca. industrijske i druge djelatnosti. Onaj ko svojim radom ne uĉestvuje u proizvodnji nove vrijednosti. Naziva se EGALITARIZAM. Furijeova organizacija društva je decentralizirana. Furijeovo društvo nije egalitarno. ali savjetodavnog karaktera.COM . U politiĉkoj sferi vlast sluţi iskljuĉivo poslovnim ljudima. svoje instinkte i strasti.WWW. Ĉovjek Harmonije ili novi Furijeov ĉovjek u potpunosti će razviti svoja ĉula i obnoviti erotsko-seksualni nagon u skladu sa prirodom.BH-PRAVNICI.

umro u Egiptu. 1825-1864) Nijemac. podjednaku raspodjelu plodova rada. Lasal polazi od ove doktrine. Nosilac reformi je drţava koja treba osigurati osloboĊenje radnika. Društvo je zamišljeno kao nezavisna društveno-komunalna cjelina u kojoj se pojedinaĉne komune (zajednice) udruţuju u federaciju (savez) na osnovu slobodnog ugovora. To Prudon naziva anarhijom. prudonovsko društvo je bez vlasti. anarhija nije haos i bezvlašće. što u prevodu znaĉi Uvod. uĉešće radnika u dobiti preduzeća itd. ali u smislu evolucije društva kao rezultata historijskog napretka. odnosno bez politiĉkog autoriteta nad ljudima . a ne drţava ima odluĉujuću historijsku ulogu.COM . Lasal socijalizam obrazlaţe kroz neku vrstu filozofije historije. Arbitrarna funkcija drţave ne ukljuĉuje ukidanje tradicionalnih vrsta vlasništva. GUSTAV ŠMOLER i ADOLF VAGNER. Djelo MUKADIMA (Muqaddima). Insistira na kontinuitetu historije. već treba intervenisati u ekonomskoj i politiĉkoj sferi. Dakle. roĊen u mjestu Breslav-Vroclav. Za Prudona je ideal nacije i njenih prirodnih drţavnih granica materijalistiĉki ideal koji remeti politiĉku ravnoteţu i mir. obavezujući se na uzajamne obaveze u taĉno odreĊenim predmetima. Marksa i Engelsa.BH-PRAVNICI. Banka pušta u promet bonove koji treba da zamijene novac. Nastanak federacije komuna je revolucionaran ĉin. a koje su u konkurenciji sa kapitalistiĉkim preduzećima.WWW. drţava se ne moţe reducirati na funkciju da graĊanima jamĉi sigurnost. već socijalna organizacija društva bez politike.COM Prudon predlaţe konstituisanje nacionalne banke za razmjenu.socijalna organizacija društva bez politike. posebno reformatorskog zadatka drţave. umro u Ţenevi. Dakle. Ovaj koncept socijalizma suprotstavlja se komunizmu koji teţi diktaturi. Suvremenik Prudona. Na planu politiĉke organizacije. Njegova teorijska i real-politiĉka koncepcija proizilazi iz djela SISTEM STEĈENIH PRAVA.BH-PRAVNICI. radi se o umjerenoj socijalnoj doktrini koja u suštini iznosi politiku postepenih reformi ĉiji krajnji domet je stvaranje kolektivnog društva. Protagonist ove miroljubive evolucije kao revolucije je radniĉka klasa. Socijalizam i drţava Prema doktrinama ovih njemaĉkih teoretiĉara. Cilj je da se radniĉka klasa oslobodi najamnih odnosa. Zbog toga treba uvesti neposredno opće pravo glasa kako bi se niţim klasama omogućilo uĉešće u politiĉkom ţivotu. organizovana socijalno ali ne i politiĉki. već je prema Robertusu faza drţavne intervencije posredna faza izmeĊu reţima privatnog vlasništva i socijalistiĉkog društva. Suverenitet federacije ne moţe imati autoritarno obiljeţje niti u mnogim pitanjima moţe suspendovati suverenitet slobodno udruţenih komuna. a Prudon zastupa stanovište da akademija nauka mora imati funkciju koja je pripadala vladi jedne drţave. Drugo sredstvo oslobaĊanja niţih klasa je stvaranje kooperativa koje finansira drţava. a polazište su mu njemaĉki teoretiĉari KARL ROBERTUS. Po Prudonu socijalizam treba da znaĉi slobodnu razmjenu. 16 WWW. ODJELJAK 4 SOCIOLOŠKE TEORIJE IBN HALDUN (1332-1406) Ţivio u Tunisu. Na mjesto politike dolazi nauĉna organizacija. FERDINAND LASAL (LASSALLE. Federacija moţe biti samo socijalistiĉkog karaktera. Predgovor. Bitno obiljeţje doktrine drţavnog reformizma je da omogući svima uĉestvovanje u dobrima civilizacije. razlikujući ĉinjenicu da radniĉka klasa. u ĉemu odluĉujuću ulogu daje drţavi koja treba operacionalizirati teţnje radništva koje su identiĉne teţnjama ĉovjeĉanstva.

BH-PRAVNICI. Osnovna društvena pojava koja definiše nomade i ĉini okosnicu njihovog ţivota je ASABIJA. funkcija asabije odumire i biva 17 WWW. već i temeljni proces nastanka naroda i drţava kroz transformaciju rodovskih odnosa u viši stepen društvene zajednice.COM . Kriterij razlikovanja ova 2 tipa vidi u naĉinu proizvodnje. Osnovna 2 tipa društva koja Haldun analizira su nomadi i sjedioci. Kada se ostvari višak proizvoda. Glavni cilj nomadske zajednice je da obezbijedi egzistencijalni opstanak jer im naĉin proizvodnje i razvijenost proizvodnih snaga omogućava zadovoljavanje samo najnuţnijih potreba. dohodak i naĉin sticanja dohotka. 6. Po rezultatima istraţivanja društva u cjelini. a da bi se zlo odstranilo i sprijeĉilo uništenje ljudskog roda nuţne su institucije vlasti koje posreduju i zaštiti imovine i izbjegavanju sukoba. Bog je u duše nejednako usadio dobro i zlo. Društvo obuhvata i poima univerzalno. O nomadskom društvu. komunikacija itd. Drţavna vlast je nuţna zbog ljudske prirode. Tako nešto moguće je postići kroz konstituisanje posebne politiĉke organizacije društva koja se zove drţava. O naukama i sticanju znanja. ne reducirajući ga na historijske oblike drţavnosti. krvno srodstvo itd. posebnog (drţava) i pojedinaĉnog (pleme). razvijene podjele rada i saradnje velikog broja ljudi na zajedniĉkom poslu. Kada se drţava uĉvrsti. Pleme sa ĉvrstom asabijom uspijeva pokoriti ili ujediniti niz drugih plemena. Uzrok ljudskog zla nije samo u Boţjoj odredbi već i u ograniĉenosti i nejednakoj raspodjeli bogatstva. 4. Pored zakona evolucije. Zanati. Prvi je nauĉnik u historiji socijalne i politiĉke misli ĉije predmet prouĉavanja je ljudsko društvo u cjelini i svi oblici ispoljavanja njegove društvenosti. Plemena i barbarski narodi. a poglavica (šejh) postaje vladar drţave. 5. O dinastijama. reprodukcija ţivota. Nomadi i sjedioci Nomadi su po društvenoj poziciji prije sjedilaca i oni su osnova iz koje niĉu civilizacije. rezultat je specifikacija zakona evolucije po kome se sve pojave razvijaju od niţih ka višim. 2. O sjedilaĉkom. već je samo jedna forma društvenosti. donijelo mu je svjetsku slavu. na odreĊenom stepenu koncentracije materijalnog bogatstva. Djelo predstavlja teoretsku cjelinu sa prvobitnom namjenom da omogući lakše razumijevanje historije. Haldunova teorija o cikliĉnom kretanju društva po kojoj svaki politiĉki reţim traje 3 generacije. odnosno civilizovanom društvu. Haldun je dokazao sveopću povezanost i uslovljenost društvenih pojava. metodom općeg (društvo). VoĊstvo tog plemena uzima prerogative vlasti. Kod Halduna se prvi put u historiji drţava javlja kao tvorevina koja nije identiĉna sa društvom. Ibn Haldun je osnivaĉ sociologije.COM Prolegomena.BH-PRAVNICI. Samo plemena integrisana na principu asabije mogu opstati u teškim uslovima nomadskog naĉina ţivota. a socijalna misao evropskog zapada tek poĉetkom XIX vijeka. drţavnim funkcijama i vlasti. nomadske zajednice se transformišu u sjedilaĉke skupine koje predstavljaju viši stepen civilizacije sa izgradnjom naselja. To je oblik društvene veze sa posebnom solidarnošću zajednice. što njegovoj teoriji društva daje nauĉni dignitet. Ona objašnjava ne samo veze unutar plemenskih zajednica. O ljudskom društvu općenito. Asabija je pojam koji ukazuje na niz vrlo sloţenih uzroĉno-posljediĉnih odnosa. 3. VoĊstvo pobjedniĉkog plemena postaje jezgro drţavne vlasti. Radi se o SOCIJALNOM DETERMINIZMU. Asabija je prema Haldunu i veza koja sjedinjuje sve Arape u jednu narodnosnu grupu. halifatu i drţavi. Pri stvaranju drţave odluĉujuća je asabija.WWW. koji je Haldun nauĉno utvrdio u XIV vijeku. Drţava Nastanak drţave vezan je za civilizaciju i višak proizvoda kao proizvod kooperacije proizvoĊaĉa. niti na arapsko društvo. njegovim vrstama i razmještaju na zemlji. Sadrţaj Mukadime podijeljen je u 6 poglavlja: 1. zadrţavajući za sebe najbolje posjede. Civilizacija se moţe stvarati samo u izobilju i miru.

utemeljitelja drţave. zrelost (pozitivna doba). sociolog i matematiĉar. apstrakcija. Pozitivistiĉku doktrinu izloţio u djelu TEĈAJ POZITIVNE FILOZOFIJE. 1798-1857) Francuski filozof. harizmatski i legalni. Jedan od najvećih sociologa. DRUGA GENERACIJA pod uticajem lagodnog ţivota prelazi iz stanja u kome svi uĉestvuju u slavi dinastije u stanje u kome samo jedan ĉovjek polaţe pravo na apsolutnu vlast i slavu. svako od naših glavnih shvatanja. svaka grana naših spoznaja prolazi uzastopno kroz 3 stadija: teološki ili fiktivni. Teološki stadij raĉva se na 3 grane fetišizam. Racionalan je onaj koji je produkt najboljih umova dinastije i zasnovan na općem interesu. Osvajanje (teološkom stadiju) 2. politeizam i monoteizam. jedna dinastija moţe vladati 3 generacije (oko 120 godina) nakon ĉega nuţno propada. Odbrambena snaga svih sadrţana u konstituciji drţave reducira se vremenom na formiranje posebne milicije i administrativnog aparata. ĈETVRTA GENERACIJA je izgubila sve kvalitete prestiţa i napredovanja i samo je pitanje dana kada će propasti. Legalni oblik vlasti je racionalan ili iracionalan. Kontov pozitivizam se završava na prihvatanju ĉinjenica.COM nadomještena drugim faktorima. metafiziĉki ili apstraktni i nauĉni ili pozitivni. participaciji.COM .WWW. dokaz). Politiĉki pozitivizam ima 2 suprotna modela: jedan model je organicistiĉki. Pozitivistička teorija društva Izvorno znaĉenje rijeĉi pozitivizam je uĉenje koje se zadovoljava utvrĊivanjem ĉinjenica. Rad (pozitivnom stadiju). Prema tom zakonu. ovisno o tome da li je njegova akcija postepena preinaka ili teţa vlasti. prvenstveno religijom kao faktorom uĉvršćenja drţavnog aparata. a drugi je liberalni. Ibn Haldun razlikuje 3 oblika vladavine: tradicionalni. PROGRAM NAUĈNOG RADA POTREBNOG ZA REORGANIZACIJU DRUŠTVA itd. njihovom provjeravanju. TREĆA GENERACIJA je u potpunosti izgubila vitalnost nomadskog naĉina ţivota. suštini svijeta. II POZITIVIZAM OGIST KONT (AUGUSTE CONTE. Tri su stadija inteligencije (fikcija. 3 doba ĉovjeĉanstva: djetinjstvo (divljina). Stadijima odgovaraju 3 naĉina praktiĉne aktivnosti: 1. Odbrana (metafiziĉkom stadiju) 3. a iracionalan poĉiva na volji i sili vladara. Razvoj drţave po Ibn Haldunu podreĊen je zakonu od 3 generacije i 4 faze. Osnivaĉ organicistiĉkog je Kont. oboţavanje (srednji vijek).BH-PRAVNICI. hipotezi i predviĊanju. Metafiziĉkom stadiju svojstvena je podjela na 2 faze.BH-PRAVNICI. PRVA GENERACIJA osnivaĉa drţave zadrţava sve kvalitete asabije u kompaktnosti. Harizmatska vlast je vlast Boţjih poslanika. Tradicionalna vlast poĉiva na uvjerenju o nasljednom pravu nosioca vlasti. On ovaj zakon nije kruto shvati uvaţavajući historijske ĉinjenice trajanja postojećih oblika vlasti svog vremena. tako da vladajuća dinastija dolazi u stanje senilnosti. Ova etapa još uvijek sadrţi neke kvalitete nomada. Druga vaţna djela su mu TEĈAJ POZITIVNE POLITIKE. Zakon 3 stadija Prema Kontovom Zakonu 3 stadija. slavi i veliĉini dinastije. uslovno "socijalistiĉki". a liberalnog Spenser. 18 WWW. Pod pojmom metafizika podrazumijeva se idealistiĉka filozofija o prapoĉecima ţivota.

Moralna. vlasti suprotstavljene društvu. nema osjećaj za ljudski kontinuitet i govori o ukidanju nasljedstva. individualnog prava. a porodica se uĉvršćuje. poljoprivrednicima kao osnovnim subjektom. Zapadne zemlje će imati ekspanzivnu silu. subjekti "općih ideja" ĉiji je zadatak upravljanje društvom i davanje svakom ĉlanu duţnosti koja mu najviše odgovara u sluţbi ĉovjeĉanstva. Ta vlast je moralnoduhovnog karaktera oblikovana po uzoru srednjevjekovnog papinstva.COM predmetima nepristupaĉnim ĉulnom iskustvu. 3. odnosno bankarima iznad kojih je samo filozof-sveštenik sa svojom moralnom vlašću. a ta stimulacija pripada ţeni. Proletarijat u pozitivistiĉkoj doktrini ima još jednu vaţnu funkciju: da stvori vladu prelaznog razdoblja. Intelektualna. ne vrednuje efikasnost moralnih i odgojnih sredstava. koja pripada sveštenicima-filozofima. U konaĉnom ureĊenju zapadne zemlje će se konstituisati u manje republike s populacijom 1-3 miliona stanovnika. analognom probavnom sistemu organizma. pojedinaĉno.BH-PRAVNICI. trgovcima. U pozitivistiĉkom stadiju ostaje pravo vlasništva i klase. a proleteri napretka.jednu vrstu odgojne i cilizacijske misije prema drugim narodima koji su još u teološkom i fetišistiĉkom stadiju. politiĉke ekonomije. Krajnji ishod i zakljuĉak Kontove pozitivne filozofije je etiĉko-religiozan. Njeno djelovanje je posredno jer do društva dolazi preko porodice kroz djelovanje ţene kao supruge i odgajateljice. Filozofi su samo interpretatori postojećih pojmova. Kont komunizam smatra kontraproduktivnim jer se ograniĉava na nasilniĉka politiĉka rješenja. 1820-1903) Engleski filozof i sociolog.WWW. Prednost se daje finansijskom kapitalu. U novom društvu. bankarima. koja pripada velikim i bogatim. Pozitivno razdoblje postavlja 2 klase u harmoniĉno stanje. koja pripada ţenama. Tri su osnovna oblika društvene vlasti: 1. tj. Utvrdio je 2 tipa društva: vojniĉko i industrijsko.BH-PRAVNICI. Na vrhu piramide intelektualnosvešteniĉke klase je "veliki sveštenik ĉovjeĉanstva". Kroz ulogu ţene vraća se motiv uma koji je slab ako na njega ne utiĉu osjećaji. 2. osjećajno-moralnu vlast predstavljaju ţene. u svom odreĊenju društva bio je na organicistiĉkom stanovištu. za Konta su metafiziĉke ideje suprotne realnim pozitivnim ĉinjenicama. zbog svog prirodnog pozitivizma."naprednu diktaturu" koja treba olakšati prelaz ka pozitivnoj dobi.COM . Najvaţnija je upravljaĉka vlast. narodnog suvereniteta. Zasniva se na pozitivistiĉkoj filozofiji i organizovanoj industrijskoj proizvodnji. proletarijat dobija funkciju kontrole koja će biti dopuna teorijske funkcije filozofa-sveštenika. Treću. Ispod duhovne vlasti je vremensko-politiĉka vlast sa industrijalcima. U tom smislu su egalitarizam i komunizam metafiziĉke ideje. Sve to je moralizirano kroz pozitivistiĉki odgoj i razumno vladanje. Novi svijet pozitivizma Novi pozitivni poredak je "bez boga i kralja". tzv. htio bi prigušiti individualnost. Materijalna. Pripadaju joj najistaknutiji ljudi. Radi se o apstraktnim tipovima od kojih u praksi postoje samo preteţno 19 WWW. Metafizika ne posmatra pojave u njihovoj uzajamnoj vezi već izolovano. Po svom krajnjem rezultatu Kontova pozitivna filozofija postavlja se na stanovište dovršenog procesa iza koga se ne vidi nikakav naknadni razvitak. u stanju mira i nepromjenjivosti. Pojmovi slobode. HERBERT SPENSER (SPENCER. S pozitivnom dobi klasifikacija nauke modifikovana je dodavanjem morala. kada će proleterski trijumv irat predati vlast pozitivistiĉkom trijumviratu. Osnovna maksima pozitivne dobi je "red i napredak" pri ĉemu su industrijalci nosioci reda. To je duhovna ili teorijska vlast analogna nervnom sistemu bioloških organizama.

već treća vrsta društva koje oznaĉava pomirenje pojedinaca sa samim sobom i drugim ljudima kroz prevladavanje animalnih. znaĉi tok stvari treba pustiti da se odvija bez intervencija sa strane. najznaĉajnija djela Porijeklo porodice. III MARKSIZAM KARL MARKS (MARX. Iz marksistiĉkog mišljenja proistiĉe kritika utopije. Industrijska društva odreĊena su strukturama usmjerenim na odrţavanje (opstanak). kako u prirodi. Temelj optimizma je evolucionistiĉka doktrina: zakoni evolucije su univerzalni. Društvo je u sluţbi pojedinca sa društvenom vladavinom proizvodne i trgovaĉke djelatnosti uz indiv idualne slobode utemeljene u trgovaĉkim ugovorima. nego samo poremećeni. liĉni prijatelj Marksa.BH-PRAVNICI. Krajnji domet spenserovske evolucije nije industrijsko društvo. Oĉigledno je da industrijsko društvo proistiĉe iz vojniĉkog društva. Vojniĉka društva karakterišu odbrambeno-napadaĉke strukture povezane sliĉnim ciljevima. Iz doktrine Konta i Spensera potiĉu 3 teorijska pravca u sociologiji: MEHANICIZAM.WWW. 1818-1883) RoĊen u Njemaĉkoj. U ranom razdoblju objavio Prilog jevrejskom pitanju. Pojedinac je u sluţbi društva. FRIDRIH ENGELS (FRIEDRICH. doktor filozofije.COM vojniĉko ili preteţno industrijsko. BIOLOGIZAM i PSIHOLOGIZAM. Njemačka ideologija itd. Dijalektika prirode. umro u Londonu. 1820-1895) RoĊen u Njemaĉkoj. Ekonomsko-filozofski manuskript. Kako u biološkom organizmu rast i razvoj ne mogu biti umjetno ubrzani i poboljšani. Krajnja politiĉka teţnja je pacifikacija i udruţivanje ka širim organizmima. historije i ĉovjeka.BH-PRAVNICI. Prilog Hegelovoj filozofiji prava. tako i u društvenom organizmu procesi ne smiju biti promijenjeni. Temelji slobode. u industrijskom društvu drţava se apsorbuje u društvo. privatnog vlasništva i drţave. Intervencije drţave u društveni ţivot Spenser smatra nazadnim jer oblike vladavine vraća na vojniĉko društvo. Povjerenje u unutrašnju vrijednost društvenih procesa naziva se HISTORICISTIĈKI OPTIMIZAM. Nasuprot njima javlja se kvalitativno drugaĉije stanovište u interpretaciji društva. umro u Londonu. te procvat intelektualne i estetske kulture. a to je marksizam. Stanovište neuplitanja drţave pretpostavlja puno povjerenje u unutrašnju vrijednost društvenih procesa. Spenserova doktrina se u odnosu na savremene tendencije engleskog društva manifestovala kao jedna konzervativna ideologija posvećenja postojeće pozicije. Historija je historija klasnih borbi. općenito kritika formi nemarksistiĉkog socijalizma. a posebno socijalizma u kome vidi oblik vojniĉkog društva. Dominira drţava sa svojim autoritetom. Ova ideja izreĉena je u "Komunistiĉkom manifestu". a sa metodološkog aspekta razraĊena u "Kapitalu". 20 WWW. neposrednih potreba. vlada prisilna saradnja i sila centralizma. Dakle sve treba prepustiti prirodnom i historijskom toku razvitka. Marksistička teorija društva Temeljna Marksova ideja je da je ekonomska proizvodnja osnova za politiĉku i intelektualnu historiju. Antidiring itd. To ga ĉini kritiĉarem intervencionistiĉkog liberalizma i demokratije. Spenser u definisanju industrijskog društva ima snaţno antietatistiĉko stanovište. najznaĉajnija djela Kapital. tako i u društvu i historiji. Suprotno vojniĉkom.COM . Glavna zajedniĉka djela Marksa i Engelsa su Manifest komunističke partije. gdje je osloboĊenje proletarijata shvaćeno kao osloboĊenje ĉovjeĉanstva. Teze o Fojerbahu itd.

Sredstva za proizvodnju su sterilna. što predstavlja osnovnu protivrjeĉnost marksizma i njegove pseudonauĉne politike. Kapitalista ulaţe novac da bi kupio radnu snagu i sredstva za proizvodnju.BH-PRAVNICI.COM Marksistiĉka kritika promoviše se u revolucionarnu jer pretenduje radikalno promijeniti vlasniĉke odnose.BH-PRAVNICI. Prvenstvo ekonomske baze nad društvenom nadgradnjom bilo je predmet diskusija. marksizam se istovremeno uklapa u ono pozitivno na šta svijet upućuje. ona samo reprodukuju vlastitu vrijednost. Specifiĉnost radne snage kao robe je u tome što daje proizvodnu vrijednost veću od njene plaće. a sredstva za proizvodnju KONSTATNI KAPITAL. moral. Opšti oblik kapitalistiĉkog naĉina proizvodnje je roba. dok istovremeno tvrdi da komunistiĉka partija mora u proletarijat unijeti svijest o njegovoj ulozi. Porast cijene radne snage smanjuje višak vrijednosti. Uslovi trţišta ĉine ostvarivanje viška vrijednosti sve teţim. Engels je isticao stanovište da odnos materijalne baze i duhovne nadgradnje ne moţe biti posmatran kao uzroĉno-posljediĉni već kao reciproĉni. Tako proizvodi nezaposlenost. Pad cijene radne snage povećava višak vrijednosti što dovodi do nove proizvodne ekspanzije. Kapital namijenjen za plaćanje naknada Marks naziva VARIJABILNI KAPITAL. Za Marksa jedino rad proizvodi višak vrijednosti. ne stvarajući novu vrijednost. U kapitalistiĉkom odnosu radna snaga koju radnik prodaje usljed ekonomske nuţnosti postaje roba. smanjujući potrebu za radnom snagom. odnosno što u svoju analizu nisu unijeli kritiĉku notu. 21 WWW. Samo pomoću kategorija razvijenijih društava moguće je shvatiti društva iz prošlosti. GraĊanskim ekonomistima Adamu Smitu i Davidu Rikardu Marks zamjera što su burţoaski naĉin proizvodnje defnisali kao prirodan. proizvodi robu da bi ostvario profit. a u skladu s tim i naĉin postojećeg ţivota. Marks moral. zbog kojeg kapitalistiĉki naĉin proizvodnje mora biti oboren da bi ustupio mjesto novom društvu koje se ne temelji na antagonizmu. koje ne tiranizira ĉovjeka već koje je u njegovoj funkciji. Zahtijevajući radikalnu promjenu svijeta. odnosno pad cijene radne snage.COM . Historijski razvoj se po Marksu odvija u pravcu sve sloţenije proizvodne organizacije društva. Druga kapitalna protivrjeĉnost markizma je u tome što marksizam konstatuje da proletarijat posjeduje svijest o sebi i ostvarenju svog historijskog univerzalnog cilja. Povećana potraţnja izaziva porast cijene radne snage. mada je Marks u tom smislu bio decidan. Dijalektika (vještina iznalaţenja istine otkrivanjem protivrjeĉnosti) se u marksizmu definiše kao dijalektiĉki materijalizam. već je potrebno ustrajati na dokidanju materijalne osnove koja podrţava i proizvodi religiju. Burţoasko društvo U analizi burţoaskog društva Marks otkriva njegov antagonistiĉki karakter. Na to kapitalista uvodi nove proizvodne tehnologije. religiju i pravo smatra fenomenima nadgradnje koji reprodukuju posebna ĉinjeniĉna stanja. što rezultira zahtjevom za povećanje radne snage. a to utiĉe na dalji tok finansiranja proširene reprodukcije. Dvije osnovne taĉke marksistiĉke ekonomije nastale prouĉavanjem burţoaskog društva su teorija vrijednosti i zakon razvoja kapitalistiĉkog društva. moral i pravo nije dovo ljna svijest. Kao radikalni ateist. Da bi se efikasno prevladala religija. pad najamnina. apsolutan i vjeĉan naĉin proizvodnje. Bitna odlika marksizma je isticanje ekonomskog faktora u interpretaciji svih sfera ţivota. Marksistički metod istraţivanja U istraţivanju društvenih pojava Marks je koristio dijalektiĉki metod. odnosno postoji i povratni uticaj društva na ekonomsku bazu. Ovdje se radi o hegelijanskim metodima. Proizvodnja se konstantno uvećava (proširena reprodukcija). Vrijednost robe odreĊena je koliĉinom rada potrebnog za njenu proizvodnju. pravo i dr.WWW.

a radnici znatno ujedinjeniji proizvodnim procesima u kojima uĉestvuju. Ponavlja se teza o neprirodnosti zarade pomoću samog novca. OtuĊenje radnika od proizvoda rada koji se pretvara u kapital.historijski oblik društva dolazi u krizu. Po Marksu. Oĉigledno je ovdje rijeĉ o preuzetoj Sen Simonovoj doktrini kojoj je utisnuto proletersko klasno obiljeţje. Ideologija pokazuje svoju pravu prirodu samo onda kad odreĊeni društveno. pa je i ideologija koja odraţava te odnose laţna svijest. Politička misao. Kroz eksproprijaciju kapitalista koji se ne mogu suprotstaviti konkurenciji dolazi do postepene centralizacije kapitala. osim ovih periodiĉnih kriza. jer demokratija pruţa najbolje uslove za revolucionarnu borbu proletarijata.BH-PRAVNICI. Rad postaje društveniji.BH-PRAVNICI. PotvrĊeno je u praksi da marksistiĉka doktrina sadrţi ideološke obmane. kada se pravne i tehniĉkoadministrativne funkcije odvajaju od kapitalskog vlasništva (menadţment). Pod pojmom otuĊenja Marks je podrazumijevao: 1. MeĊutim. OtuĊenje radnika od svog rada. ali zaraĊuje manje. Ĉak sugeriše taktiku zajedniĉke borbe radnika i burţoazije protiv apsolutne monarhije. 2.COM Izmjena proizvodne stagnacije i ekspanzije dešava se u desetogodišnjim ciklusima. a njegova produktivnost postiţe se sve boljom tehnikom. Marks u dvojakom smislu rijeĉi daje prednost demokratskim institucijama: prvo u sklopu kapitalizma daje prednost demokratskoj republici. a kao posljedica toga rad je potpuno odvojen od vlasništva sredstava za proizvodnju i od viška vrijednosti. Samouništenje kapitalizma rezultat je tendencije smanjenja profitne stope. tehniĉkog napretka koji prisiljava kapitaliste da ulaţu sve više kapitala u nabavku novih mašina. 22 WWW. burţoasko društvo i njegova ideologija manifestuju se na pravi naĉin. vanjska trgovina.WWW. što ih ekonomskom nuţnošću prisiljava da prisvoje sredstva za proizvodnju (eksproprijacija eksproprijatora). smanjenje cijene konstantnog kapitala. odnosno ne proizvodi višak vrijednosti. Konstatacija sve većeg ulaganja u novu tehnologiju u totalnoj je protivrjeĉnosti sa Marksovom odredbom da je konstanti kapital sterilan. Komunistiĉko društvo predstavlja se kao rješenje "otuĊenja" burţoaskog društva. relativna prenaseljenost. Ovaj rezultat razvitka kapitalistiĉke proizvodnje nuţan je momenat prijelaza radi pretvaranja kapitala u neposredno društveno vlasništvo. 3. ljudska emancipacija Prema Marksu. Prva faza Marksovog novog društva je socijalizam-diktatura proletarijata. smanjenje naknada. Pored toga. predviĊanje revolucije je rezultat rastuće bijede. potpada pod jednu opću krizutendenciju sklonosti ka samouništenju. što je u temelju kapitalistiĉke proizvodnje. u kojoj će javna vlast izgubiti svoje obiljeţje. Prema Marksu. OtuĊenje radnika od sredstava za proizvodnju. posljednja faza kapitalizma je finansijski kapitalizam. Profitna stopa teţi smanjenju zbog mehanizacije. uslovi nesigurnosti udruţenih radnika. Što se tiĉe politiĉkih institucija. prvo fazu socijalizma definiše proleterskom diktaturom koja je forma "neposredne demokratije" i vladavina demokratskim sredstvima. Centralizacija kapitala dovodi do racionalizacije proizvodnje: rad je sve bolje organizovan. Nasuprot kapitalistiĉkoj centralizaciji vlasništva dolazi do socijalizacije rada. postepeno ĉine poloţaj radnika nesnošljivim.COM . društveni odnosi zasnovani na klasnoj strukturi su iskvareni i laţni odnosi. Proizilazi da kapitalista troši sve više na nabavku mašina. To je druga faza. Društveni odnos stagnacije sa masom nezaposlenih Marks definiše društvenim zakonom-STVARANJE INDUSTRIJSKE REZERVNE ARMIJE. Oĉigledna je uzroĉno-posljediĉna veza. S finansijskim kapitalom nastaju akcionarska društva u kojima je funkcija odvojena od vlasništva kapitala. nastajanjem klasne svijesti proletarijata.komunizam. siromaštvo. Drugo. Kapitalistiĉki naĉin proizvodnje prema Marksu. Smanjenje profitne stope je tendencijski zakon koji vrijedi samo do izvjesne mjere jer ga ograniĉavaju antagonistiĉki faktori: povećanje stepena iskorištavanja rada. historijska je ĉinjenica da se isto dogodilo i sa ideologijom proletarijata. opasnost krize i nezaposlenosti. Kad nestanu klasne razlike nestaće i vlast proletarijata.

Društvenu ĉinjenicu treba uvijek posmatrati kao mehaniĉki determiniranu. kao što je kod Marksa u komunizmu.WWW. Dirkemova osnovna pravila sociološkog tumaĉenja su: 1. Glavna djela su mu: "O podjeli društvenog rada" i "Elementarne forme religijskog ţivota". Mora biti eksteriorna (nije identiĉna u odnosu na ideju nauĉnika). već sa opipljivim ĉinjenicama koje će mu dati elemente za definicije. 4. kao dovršen historijski proces. Religija je. Da bi se obezbijedila nauĉna objektivnost. Kad jednom pronaĊe taj kriterij. Dirkem zakljuĉuje da društvena ĉinjenica mora imati 2 vaţne karakteristike: 1. 3. Kada kaţe da društvene ĉinjenice moramo posmatrati kao "stvari". Drţava je samo sredstvo u rukama vladajuće klase. Društvenu ĉinjenicu treba objašnjavati terminima druge društvene ĉinjenice. Tako Dirkem prenosi centar reference sa nauĉnika koji prouĉava društvene ĉinjenice na aktivnog pojedinca koji ţivi u društvenoj sredini . kao entitet sa odreĊenim karakteristikama nezavisnim od ljudskog ponašanja. Postoje 3 takve grupe ĉinjenica: pravni kodeksi. Na osnovu pozitivistiĉke metode interpretacije ĉinjenica kao stvari. osnivaĉ ĉuvenog ĉasopisa "Sociološki godišnjak".BH-PRAVNICI. 2. gdje je sloboda moguća samo u drţavi. Dirkemov sociološki metod Sociologizam Emila Dirkema je sinteza pozitivistiĉke metodologije i posebne zbirke suštinskih teorija. baš kao što medicina primjenjuje fiziološke zakone za oĉuvanje zdravlja pojedinca. pojam stvari je klasificirao u 4 znaĉenja: 1. Marks je komunizam definisao više kao stanje. analogno Hegelovoj koncepciji historije. što se kolektivno personificira u antagonizmu proletarijata i burţoazije. Društvo 23 WWW. MeĊu prvima organizovao planska. kao entitet ĉije postojanje je nezavisno od ljudske volje. Dirkem utvrĊuje objektivni kriterij za odreĊivanje društvenog zdravlja i društvene patologije. Mora nametnuti izvjesnu prinudu nauĉniku u smislu da ĉinjenica posjeduje karakteristike neovisno od volje nauĉnika. 2. faktor otuĊenja i potlaĉivanja.sredini ĉinjenica. ekipna sociološka istraţivanja. Komunistiĉko društvo podrazumijeva organizovan proces proizvodnje (u tehniĉkom smislu). koje će nestati sa nestankom eksploatacije ĉovjeka po ĉovjeku. OtuĊenje će biti prevladano prelaskom sredstava za proizvodnju u ruke radnika. Komunistiĉko društvo nije politiĉko društvo. kao entitet koji se jedino moţe saznati "a posteriori" (preko nekog iskustva). kao i politika. Osnovni metodološki postulat Dirkema je "tretirati sociološke ĉinjenice kao stvari". sociolog ne smije poĉeti sa koncepcijama. društvene statistike i vjerske dogme. Sociolog mora pronaći "objektivni" skup ĉinjenica.biološkim ili psihološkim uzrokom).COM . kao entitet koji se moţe saznati samo spoljnom opservacijom. Komunistiĉko društvo biće meĊunarodna asocijacija udruţenih proizvoĊaĉa utemeljena na globalnim razmjerama.COM 4.BH-PRAVNICI. 2. OtuĊenje ĉovjeka od ĉovjeka. sociologija moţe primijeniti svoje zakone za oĉuvanje zdravlja društva. S komunizmom će nestati i religije. IV SOCIOLOGIZAM EMILA DIRKEMA EMILE DURKHEIM (1858-1917) Ĉuveni francuski sociolog na univerzitetu Sorboni. a nikada ĉinjenicom niţeg reda (npr.

COM Za Dirkema osnovna razlika izmeĊu primitivnih i civiliziranih društava je u tipu morala ili društvene solidarnosti. Suština Dirkemove orijentacije leţi u ĉinjenici da je on individualizam posmatrao samo kroz ĉinjenicu kulture koju je stvorila grupa: drţava. Stoga religijski ĉovjek koji osjeća zavisnost od izvjesne boţanske moralne sile nije ţrtva halucinacije. Dirkemov idealizam dostigao je kulminaciju 1911. MeĊu katolicima taj broj je manji. odmah slijede protestanti.kolektivne predstave. sa TEORIJOM VRIJEDNOSTI. Postoje kolektivna mentalna stanja. moral tj. moţe se nazvati idealistiĉkom fazom sociologizma E. ima moralni autoritet i moţe artikulisati nesebiĉnu odanost i samoţrtvovanje. društvo je moralna liĉnost koja je rezultat sinteze pojedinaca. Jezik kao oblik društvenosti ne bi postojao bez društva.BH-PRAVNICI. a bez jezika viši mentalni procesi bi bili nemogući. U civiliziranom društvu. a meĊu jevrejima najmanji. ali u vrlo specifiĉnom smislu. U tom kontekstu. U društvu s organskom solidarnošću dominantno moralno naĉelo je individualizam. nacija. povezani mehaniĉkom solidarnošću koju karakteriše slijepo povinovanje svim diktatima javnog mnijenja i tradicije. ĉovjek bi postao sredstvom slijepih sila prirode. koja se ne mogu svesti na mentalna stanja pojedinaca. usljed razvijenije društvene podjele rada. Svoje uĉenje 24 WWW. kada on prednost daje kolektivnim predstavama (religija. bio profesor univerziteta u Lozani. Takva sila je društvo. nasuprot tradicionalistiĉkomonarhistiĉkom stanovištu u periodu reintegracije francuske nacije nakon Francusko-Pruskog rata (1871). U stanju je da obdari pojedinca izuzetnom snagom i izvor je svega što je najbolje u pojedincu. moral. Moralna ĉinjenica obavezna je jer je to imperativ društva. U primitivnom društvu pojedinci su relativno homogeni. Društvo je u potpunosti u stanju da inspiriše osjećanja boţanskog u umskoj sferi svojih ĉlanova jer ono vlada njima.COM . I tako ĉovjek PREVASHODNO DRUŠTVU DUGUJE SVOJU REALNU SLOBODU. gdje broj samoubistava zavisi od stepena integrisanosti individue u društvenu grupu. koja je proizvod društva. Godina 1898. isto kao bog. Dirkem je ustanovio vezanost broja samoubistava sa grupnim sklonostima. a imperativ društva imaju dovoljno snage i autoriteta na nametnu bezuslovnu poslušnost pojedincu. Najveći broj samoubica je meĊu slobodnim misliocima. a koja se po osobinama razlikuje od svih ovih pojedinaca. Samoubistvo kao društvena ĉinjenica moţe se objasniti društvenim faktorima. Sve kapitalne probleme društva reducirao je na posljedicu nedovoljnog uticaja grupe na ponašanje pojedinca. V SOCIOLOŠKI MEHANICIZAM VILFREDA PARETA WILFREDO PARETTO (1848-1923) Italijanski sociolog i ekonomista. Društvo. Dirkemov pozitivisiĉko-evolutivni sociologizam u etici se manifestuje kao antiindividualizam. Ĉisto egoistiĉki i hedonistiĉki individualizam ne moţe nikada proizvesti društvenu solidarnost niti posluţiti kao kohezioni osnov.Dirkema.BH-PRAVNICI. Politička orijentacija Kao nauĉni racionalist Dirkem je bio na strani sekularne politiĉke doktrine. u kojoj je društvena grupa prikazana kao transcendentalni kreator svih vrijednosti. pojedinci imaju razliĉite funkcije i povezani su "organskom" solidarnošću ĉiji korijeni leţe u njihovim potrebama da se uzajamno pomaţu. znanje) u odnosu na unutrašnjost društvene grupe. Sociologija religije U djelu "Elementarne forme religijskog ţivota" Dirkem je religiju definisao kao potpuno "društvenu stvar". religija.WWW. Bez nauke. a u politiĉkoj sferi kao tradicionalistiĉki konzervativizam. roĊen i umro u Parizu.

"Um i društvo" i "Ĉinjenice i društvo". sve ljudske postupke nuţno je prvenstveno klasificirati u 2 klase: logiĉke (one koje su svrsishodne) i nelogiĉke.WWW. Residuum integriteta pojedinca 6. a u drugoj residuum postojanosti agregata (agregatno stanje sigurnosti i stabilnosti). Residuum su sile koje objašnjavaju društvenu ravnoteţu. Residuum manifestacije osjećanja kroz oĉigledna djela 4. Autoritet 3. Do evolucije dolazi kada više klase nemaju residuume koji su adaptirani za upravljanje. Usaglašavanje sa osjećajima ili naĉelima 4.COM .BH-PRAVNICI. a istovremeno residuumi agregata dovoljno jaki da naciji obezbijede sve prednosti koje proizilaze iz novih kombinacija. VI PSIHOLOGISTIĈKA SOCIOLOGIJA GUSTAV LE BON (1841-1931) 25 WWW. Društvo Pareto je društvo mehanicistiĉki klasificirao u statici koju naziva "residuum". Iz ove podjele društvenog sistema na residuume i derivacije Pareto izvodi mehaniĉku podjelu društva kroz društvene procese. Afirmacija 2. ali kao podatke treba da ih prihva ti sociolog. Ovo Paretu daje obiljeţje tipiĉnog predstavnika mehanicizma u savremenoj sociologiji.BH-PRAVNICI. Residuum su manifestacije osjećaje koje treba prouĉavati psiholog. već se treba rukovoditi samo iskustvom i opservacijom jer je to jedini put pribliţavanja istini. Verbalni dokazi.COM izloţio je u djelima "Trattato". ĉiji je prihod siguran i ne zavisi od špekulacije. Pojave u društvu trebalo bi interpretirati prirodnim zakonima. Residuum postojanosti agregata 3. a promjenjivi dio "derivacija". On u sociologiji koristi iskljuĉivo logiĉkoeksperimentalnu metodologiju koja polazi od konkretnih sluĉajeva i kreće se ka uopćavanju. a niţe klase ih imaju. Residuum je ono što ostaje nataloţeno u društvu. Prema Paretu. U prvoj klasi preovlaĊuje residuum kombinacije. koje su uvijek imale vrlo vaţnu ulogu. Metod istraţivanja Pareto je smatrao da u prouĉavanju ne treba stvarati hipoteze. Vaţan faktor pomoću kojeg je moguće odrediti tip društva je podjela na 2 klase: ŠPEKULANTE. ĉiji status zavisi od njihove promućurnosti i RENTIJERE. Najprosperitetnije je ono društvo u kome su residuumi kombinacije tako jaki da vode društvo novinama. a derivacije ono što se iz neĉega izvodi ili preradom dobija. Residuum u pogledu društvenosti 5. Pareto smatra da bi pojave u društvu trebalo svrstati na isti naĉin kako je u svojoj klasifikaciji uradila botanika. Residuum kombinacije 2. Seksualni residuum Klasifikacija derivacija je slijedeća: 1. Pareto raspravlja o 50-ak residuuma koji se mogu svrstati u 6 klasa: 1.

Osnovni subjekt nasilja u revoluciji su "lumpenproleteri". koncentracije stanovništva. bez obzira na njegovo nauĉno opredjeljenje. skitnice. ali revolucije ĉiji je ona subjekt nisu rušilaĉke i destruktivne. Le Bon smatra da se rase mogu klasificirati kako psihološki tako i anatomski. Ovo stanovište je sasvim taĉno.BH-PRAVNICI. Civilizaciju je uvijek stvarala mala intelektualna aristokratija. Jakobinski mentalitet. odnosno lica degenerisana alkoholom i siromaštvom. Ove psihiĉke karakteristike su odluĉujući faktor civilizacije. Ako je priroda mentalne karakteristike jednog naroda arhajski utemeljena. zasnovan na mistiĉnom mentalitetu a uvećan za nerazboritost siline strasti. "one koje nemaju nikakvog traga kulture" i superiorne rase-indoevropski narodi. prosjaci. S druge strane. 26 WWW. Gomile su sklone nasilju i malo pripremljene da misle intelektualno i odmjereno.COM . Oĉito da Le Bonove ideje. Gomije posjeduju kolektivni um koji nije identiĉan prosjeĉnom umu njenih ĉlanova. Rulju je lahko oblikovati. sposoban da se prilagoĊava. nacionalnim strastima. nezaposleni bezvoljni radnici. Za formiranje "rasne duše" naroda društvena i fiziĉka okolina je od manjeg znaĉaja u poreĊenju sa fiziĉkim i kulturnim naslijeĊem. lopovi. Drugi oblici društvenosti su jednostavno objektivni izraz psihološkog faktora. Ipak Le Bon zakljuĉuje da je parlament nešto najbolje što je do danas ljudski um izmislio. Revolucija proizvodi 4 tipa mentaliteta: 1. dok je vlada gomile bila indikator dezintegracije. Mistiĉni mentalitet. iskustva podrţanog tradicijom. nacija ĉiji um je fleksibilan i bez nacionalne strasti. slabog intelekta i podloţna sugestijama. Psihologija gomile U istoimenom djelu Le Bon obrazlaţe posljedice industrijske revolucije koja je dovela do ekspanzije gradova.COM Njegova sociološka doktrina moţe se adekvatno sagledati kroz klasifikaciju njegovih pogleda u psihologiji: a) socijalne evolucije. sadrţe poziciju preteĉe fašistiĉke doktrine. Te revolucije predstavljaju samo finalni stadij u dugom periodu evolutivnih promjena. Psihologija revolucija U djelu "Francuska revolucija i psihologija revolucija" Le Bon konstatuje da mentalne karakteristike jednog naroda znaĉajno utiĉu na odreĊivanje prirode njegovih revolucija (ratova). Psihologija socijalne evolucije Izloţena u djelu "Psihološki zakoni evolucije naroda" iz 1895. a infiltracijom novih ideja moţe doći do mnogo postepenije evolucije "rasne duše". već je kompleks novih karakteristika nastalih iz kombinacije pojedinaĉnih umova. vjerovanjima. te je vrlo vaţno da ima voĊu ĉiji cilj je opće dobro. 2.WWW. pobojljšanja komunikacija i proširenja glasaĉkog tijela tako da savremeni politiĉki ţivot ima tendenciju dominacije mase ili rulje. U psihiĉkoj aktivnosti gomila dominantnu ulogu ima podsvjesni um. Parlamentarni sistem je sistem vladavine gomile. moţda neće izbjeći revolucije. onda stepen destrukcije u jednoj revoluciji (ratu) poprima silovite razmjere u odnosu na sve što je civlizacija. Ukrštanje rasa je jedini proces koji moţe dovesti do brze i fundamentalne promjene u nacionalnom karakteru. za koji je karakteristiĉno da pripisuje moć misterioznim silama superiornih bića. c) revolucije. Postoje primitivne rase. Le Bon smatra da svaka rasa posjeduje izvjesne psihiĉke karakteristike koje su produkt evolucije. Veoma je emocionalna.BH-PRAVNICI. Rulja je po svojim psihološkim karakteristikama abnormalna pojava. b) ponašanja gomile.

a posebno promjena u religijskoj i industrijskoj sferi. 27 WWW. 1855-1936) Jedan od znaĉajnijih njemaĉkih socijalnih mislilaca. U politiĉkoj sferi Le Bon smatra da postoje 2 koncepcije demokratije: prva je intelektualna aristokratija u demokratiji i druga je popularno mišljenje o demokratiji zasnovano na idealu jednakosti ili utemeljeno na mrţnji prema svemu što je superiorno. te da su politiĉka organizacija i evolucija uglavnom nusproizvod društvene organizacije i društvene evolucije uopšte. borbama rasa i nacija i sl. Tard smatra da su ova 3 procesa glavni faktori u razvoju svih nauka i svih fenomena. Izvršio je klasifikaciju sociologije u 3 discipline: a) Ĉista ili teorijska sociologija b) Primijenjena sociologija c) Empirijska sociologija ili sociografija Bitne taĉke Tenisove sociološke koncepcije su: 1.BH-PRAVNICI. GABRIJEL TARD (GABRIEL DE TARDE. Tard smatra da fundamentalnu socijalnu opoziciju treba traţiti kod samog pojedinca. religije i industrije koji vladaju tim vremenom. Svi društveni odnosi proizvod su ljudske volje. OPOZICIJU i ADAPTACIJU.ubjeĊenja i ţelja. kad god on oklijeva da usvoji ili odbaci neku novopredloţenu šemu. Ţelja naroda je da se njime upravlja uz uvjerenje da su pojedini lideri najbolji da ih vode. Ova aktivnost se razvijala kroz 3 fundamentalna procesa: IMITACIJU.COM . Tipiĉan revolucionarni mentalitet koji mistiĉnom i jakobinskom mentalitetu daje karakteristike hroniĉnog nemira . U djelu "Transformacija moći" Tard je iznio fundamentalno stanovište da su politiĉki ţivot i drţava proizvod društvenog procesa. Ove ţelje i ubjeĊenja su porijeklom iz ţivotinjske zajednice. fundamentalna socijalna adaptacija mora se traţiti u mozgu i individualnoj svijesti inventora (invencije).COM 3. smatra se jednim od rodonaĉelnika psihologistiĉke sociologije. FERDINAND TENIS (TONNIES. Transformacija politiĉkog autoriteta je samo jedna funkcija opće socijalne transformacije psihiĉkih faktora . UbjeĊenja i ţelje svakog odreĊenog perioda su izmeĊu ostalog proizvod općih uslova društvenog ţivota.od onih u svijesti pojedinaca do adaptacija izmeĊu nacija na kojima se zasnivaju oĉekivanja da će rat u budućnosti biti izlišan. U potpunosti je razradio psihološku i sociološku vaţnost imitacije koja je osnovica njegove socijalne doktrine.duh neprestanih promjena 4.BH-PRAVNICI. a disciplinom su se razvili i u ljudskom društvu. Postoje samo kao društvene ĉinjenice preko volje pojedinaca za udruţivanjem. Adaptacija se kreće od manjeg ka većem . 1843-1904) Francuski mislilac. Suština Tardove socijalno-politiĉke misli sadrţana je u stanovištu da politiĉki autoritet poĉiva na ubjeĊenjima i ţeljama društva. U svojoj knjizi "Zakoni imitacije" Tard je izloţio imitacionu strukturu i njenu funkciju kao socijalizirajuće snage koja stvara jednoobraznost kulture i proizvodi novu invenciju (izume). Tri glavna tipa socijalne opozicije su rat. Za razliku od prethodnih sociologa koji su fenomen opozicije traţili u mitološkim borbama dobra i zla. Analogno Tardovom psihologizmu. Mentalitet kriminalca. djelom "Zajednica i društvo" stekao svjetsku slavu. Pokretaĉka sila koja transformiše ubjeĊenja i ţelje je invencija koja se širi putem imitacije.WWW. naroĉito tipa nauĉne misli. konkurencija i rasprava. Tard je smatrao da se društveni procesi sastoje u intermentalnoj aktivnosti grupe udruţenih pojedinaca. karakteriše degenerisanu antisocijalnu klasu lumpenproletera.

3.BH-PRAVNICI. zakon i moral. Društvene skupine 3. Stvara se bilo obiĉajem (više organskih volja).ljubav i brak). Zakon je kompleks normi ĉiji se smisao tumaĉi i primjenjuje sudskom odlukom. b) Primijenjena ili posebna sociologija Ukazujući da u toku društvene evolucije društvene skupine. c) Empirijska sociologija 28 WWW.društvena tijela razlikuju se od prethodne 2 kategorije jer imaju svoju organizaciju gdje odreĊene liĉnosti vrše odreĊene funkcije. Organska volja oznaĉava svaki proces htijenja koji proistiĉe iz temperamenta i karaktera pojedinca. Socijalni krug je veza izmeĊu društvenog odnosa i društvene skupine. obiĉaju ili ubjeĊenju. Moral je kompleks normi za koje se pretpostavlja da ih tumaĉi imaginarni sudija (bog ili savjest). Društveni odnose 2. U ekonomskom tumaĉenju historije nije potcijenio ni znaĉaj ideologije u društvenom ţivotu. Moralne norme sankcionisane su religijom ili javnim mnijenjem.COM . Najznaĉajnija korporacija je drţava.WWW.COM 2. što u potpunosti definiše njegov psihologizam u sociologiji. Tenis razlikuje 3 kategorije normi: poredak. a) Čista ili teorijska sociologija U odnosu na zajednicu Tenis društvo klasificira na: 1. Vrijednost ovim pravilima daje pristanak (izriĉit ili prećutan) samih pojedinaca.narod). Društvene skupine predstavljaju takve prirodne ili psihološke skupine koje udruţeni pojedinci priznaju. Prema Tenisovoj politiĉkoj opciji. Ĉak se mogu razlikovati i stepeni njene racionalnosti. bilo formalnim i svjesnim (racionalna volja) zakonodavstvom. stavovi. Iz navedenog slijedi da organska volja nije nuţno iracionalna.BH-PRAVNICI. pravo predstavlja odraz javnog mnijenja. DRUŠTVENU NORMU Tenijes definiše kao skup nareĊenja i zabrana opće vaţnosti u društvenoj zajednici kojima se reguliše ponašanje pojedinaca jednih prema drugima unutar i van te zajednice. Kompleks društvenih odnosa izmeĊu više od 2 lica naziva se SOCIJALNI KRUG. za koje su dali svoj pristanak u kontinuitetu (npr. Društvene korporacije Društveni odnos potiĉe od psihiĉke veze. Društveni odnosi su za Tenisa uvijek ĉisto mentalne prirode. Tenis smatra da u društvu znaĉaj imaju samo one ideje koje bez obzira na svoju "ispravnost" izraţavaju stvarni ili pretpostavljeni interes vodećih društvenih grupa. psihiĉkog odnosa ukoliko su iz njega izvedena izvjesna zajedniĉka i uzajamna prava i duţnosti uĉesnika (npr. ukoliko je rezultat demokratskog zakonodavnog postupka. Ove vrste volje Tenis definiše kao ORGANSKU i RACIONALNU. norme prvenstveno potiĉu iz trgovine. bez obzira na to da li mu je porijeklo u naklonosti. poĉev od onih gdje instinktivna simpatija biološki srodnih pojedinaca odreĊuje njihovu volju. Tenis se opredjeljuje za ekonomsko tumaĉenje historije ili kako sam kaţe "realistiĉko tumaĉenje društvene evolucije". Korporacije . Volja po svom karakteru je raznovrsna: neka grupa ili odnos mogu se formirati radi ostvarenja zajedniĉkog cilja ili zbog toga što se usljed osjećanja simpatije prema partneru smatra da je odnos vrijedan sam po sebi (prijateljstvo). Poredak je najopćiji kompleks normi zasnovan na saglasnosti ili konvenciji. moderne drţave i nauke.

Traumatske doţivljaje koji nisu dostupni svijesti pacijenta. Period primitivnog ĉovjeka 2. što je njegov osoben doprinos empirijskoj sociologiji. 2. Frojd razlikuje nagon i instinkt. 3. U postupku lijeĉenja trajnije rezultate nastoji ostvariti sugestijom. Analizom ovih pojmova Vunt će pokazati da je obuhvaćen cijeli sadrţaj kulture. Uzroci traumatiĉnih dogaĊaja u velikom broju sluĉajeva su seksualne prirode i seksualnosti. U svojim emprijskim istraţivanjima izradio je vlastiti metod korelacija. kao zasebnu regiju psihe. Na formiranje nagona najpresudnije utiĉe najraniji seksualni doţivljaji nazvani edipovskom situacijom. Centralni zadatak psihoanalitiĉkog djelovanja je proces nastanka svijesti iz nesvjesnog. 1832-1920) Vunt je u središte svojih psiholoških tumaĉenja stavljao kategoriju volje. Pošto je san podruĉje nesvjesnog. Frojd na ova pitanja daje odgovore u svom djelu "Ja i ono". Ljudima je svojstven nagon. odnosno meĊuzavisan je odnos svjesnog i nesvjesnog. Period humanizma. Frojd je došao do 4 temeljna zakljuĉka: 1. U djelu "Narodna psihologija" Vunt pokazuje da je psihološki ţivot pojedinca konstantno uslovljen društvenom sredinom i s njom tako prisno vezan da se ne moţe razumjeti van nje. na ĉije formiranje uz biološku komponentu utiĉe i ţivotno iskustvo. od ĉega uveliko zavisi formiranje liĉnosti i dalji tok funkcionisanja psihe.. a "ono" poĉiva na nagonima.BH-PRAVNICI. 1856-1939) Austrijski psiholog i psihijatar. "Ja" je nosilac svijesti. Period totemizma 3. te je svijest samo površina psihe kao dio ledene sante koji viri iznad površine vode. Frojd je smjestio u sferu nesvjesnog. Prilikom pacijentove rekonstrukcije njegovo traumatsko djelovanje nestaje.COM . Period bogova i junaka 4. mit (ukljuĉujući i religiju) i obiĉaj. Odnos izmeĊu "ja" i "ono" je uzajaman.BH-PRAVNICI.WWW. Svojom psihološkom doktrinom je sve sadrţaje i oblike društvenosti reducirao na seksualni nagon kao determinirajući pokretaĉ historije. Osvješćavanje uz seksualnost postaje kljuĉni momenat Frojdove psihološke doktrine. 3 oblika su naroĉito podloţna penetraciji. Djelovanje nesvjesnih motiva nadvladava svjesna odreĊenja našeg ponašanja. Od cijelog obima kulture. Historija ljudske kulture je prema Vuntu ĉisto psihološki utemeljena.COM Tenis je pod empirijskom sociologijom podrazumijevao rezultate konkretnih istraţivanja odreĊenih socijalnih fenomena. Instinkt je tipiĉan za ţivotinje. osim materija lne kulture i umjetnosti. 4. umjesto hipnoze. Obradom sluĉaja histerije Ane O. a to su jezik. projicirajući voljni faktor u interpretaciji društva. Iz takvog odreĊenja se postavlja pitanje o svijesti. U djelu "Elementi narodne psihologije" Vunt historiju ljudske kulture i evolucije dijeli na 4 glavna stepena: 1. Frojd dakle zakljuĉuje o uticaju sredine. SIGMUND FROJD (FREUD. tvorac psihoanalize. VILHELM VUNT (WILHELM WUNDT. "Ja" se razvija iz "ono" u susretu sa vanjskim svijetom. posebno porodice na formiranje psihe. sadrţi definitivnu biološku programiranost ponašanja. Ubrzo napušta metod sugestije i razvija poseban metod slobodnih asocijacija kojima pacijent izgovarajući sve što mu padne na pamet gradi misao kojom uz pomoć analizatora u suštini sam rekonstruiše traumatiĉno iskustvo. društva i ĉovjeka. ali koji u psihiĉkim poremeća jima uveliko odreĊuju ponašanje. Psihiĉki ţivot po sebi je nesvjestan. 29 WWW. njenom porijeklu i odnosu prema nesvjesnom. tumaĉenje snova za Frojda je osnova tumaĉenja podsvijesti ĉovjeka.

na što se nadovezuje uzroĉno razjašnjavanje koje ostaje glavno sredstvo dostizanja nauĉne spoznaje u sociologiji.WWW. su po Veberu idealno-tipskog karaktera. svaka kultura (ljudska zajednica) bitno represivna. u sferi kulture. Tako izgraĊena civlizacija u svom korijenu je zasnovana na zloĉinu i praćena osjećajem krivice.BH-PRAVNICI. a nagon i kultura su antagonistiĉke kategorije. "proizvodne snage" i sl. Preobraţeni ĉovjek više nije biće nesvjesnog. ono mora ograniĉavati neposredno zadovoljenje nagonskih potreba. inteligencije. Da bi društvo moglo opstati.COM . kako pojedinca tako i ĉovjeĉanstva kojim se ukida nesvjesno u ĉovjeku. Temeljna pretpostavka i uporište istraţivanja kojim je Veber osigurao velike mogućnosti u spoznaji društvene stvarnosti je tzv. odnosno kvantitativnu mjerljivost. Veberov sociološki metod Veberova metodologija nije filozofija ili neka teorijska doktrina pozitivizma ili funkcionalizma. Frojd smatra da se civilizacija gradi na istovremenom nastanku: zloĉina."Idealni tip". kontrolisano. Temeljna kategorija Veberovog shvatanja sociologije je razumijevanje. Šta treba ĉiniti pitanje je vlastitog izbora. 30 WWW. po Frojdu. uvoĊenja religije (totemizam. kao i za psihologistiĉko-organicistiĉko shvatanje društva. Hipoteze se empirijski provjeravaju i eventualno korigiraju. Mijenjanje prirodnih nagona kulturnim posredovanjem je proces samoosvješćivanja. društvo je ĉovjekov proizvod izazvan strukturom ĉovjekovih nagona. "nadgradnja". Ovim Frojd pada u protivrjeĉnost sa samim sobom. poštivanje predaka) i moralnih zakona. Privreda i društvo. Metodom razumijevanja dolazi se samo do nauĉnih hipoteza. vlastite savjesti. MAKS VEBER (MAX WEBER. Tako um postaje apsolutni gospodar psihe. mijenja neka pridodom data svojstva. Širenjem "Ja" suţava se "Ono". neantagonistiĉko biće. najznaĉajniji socijalni mislilac XX vijeka. Pojmovi kojima se sluţio Marks kao "baza". Nagon ţivota i erotski nagon mora ograniĉavati kako bi se akumulirana energija prenije la na društvene zadatke. Prema njegovom mišljenju. koje podrazumijeva samo društveno djelovanje. misaona konstrukcija koja se po Veberu dobiva jednostranim isticanjem jednog ili pojedinih stanovišta i ujedinjenjem niza pojedinaĉnih pojava koje se sklapaju u jedinstvenu pojmovnu sliku. ukida nesvjesno odnosno nagone. On društvo tumaĉi na biologistiĉko-organicistiĉki naĉin. 1864-1920) Nijemac. Naĉin funkcionisanja društva odreĊen je nagonskim karakteristikama ĉovjeka. nauke. tada je moguće utvrditi njegovu pravilnost. Frojd karakteristike društva izvodi iz ĉovjekove psihe. Umni ĉovjek prestaje biti odreĊen prevlašću nesvjesnog. Ta pojmovna slika se ne moţe naći u stvarnosti. Egzaktno predviĊanje nekog pojedinaĉnog dogaĊaja iz odreĊenih uslova podrazumijeva njegovu proraĉunljivost. Zbog toga je. kao i njegovo odreĊenje nauĉnog metoda u prouĉavanju društvenih pojava oznaĉilo je prekretnicu izmeĊu poĉetne faze razvitka sociologije i perioda njene zrelosti i utemeljenosti kao iskustvene nauke. Ako je ljudsko ponašanje dostupno racionalnom razjašnjenju. Svoju koncepciju društva Frojd je iznio u djelu "Totem i tabu".COM Kao 2 osnovna nagona Frojd navodi nagon ţivota (Eros) i nagon destruktivnosti ili nagon smrti (Thanatos). ĉime tako osviješćen ĉovjek postaje svjesno. uma. Nagon destruktivnosti se mora oštro suzbijati kao elementarna pretpostavka zajedniĉkog opstanka. nego biće svijesti. kao i objašnjenje njegovog toka i uĉinaka. Veber smatra da empirijska nauka nikoga ne moţe poduĉavati šta treba ĉiniti nego samo šta moţe i pod odreĊenim okolnostima šta hoće ĉiniti. Ĉovjek svojim djelovanjem u društvu. Njegova djela Protestantska etika i duh kapitalizma. već iskustvena nauka. odnosno gubi osnovu za svoje tumaĉenje ĉovjeka. Svoj nauĉni metod Veber temelji prvenstveno na istraţivaĉkoj praksi na predmetu istraţivanja.BH-PRAVNICI. Nauĉnu spoznaju kojoj Veber teţi moţe osigurati samo empirijska nauka. ona je utopija a historijskom istraţivanju postaje zadatak da u svakom pojedinom sluĉaju utvrdi koliko je zaista blizu ili daleko od tih idealnih slika.

što pretpostavlja davanje pojedincu svojinskih prava nad izvorima prihoda same politiĉke organizacije. Bitna konstanta tradicionalne vlasti je postojanje samovolje pojedinca izraţene u kategoriji prestiţa i statusa. bez obzira na cijenu i odnos prema drugim vrijednostima). Ekonomski interes je u mnogo većoj mjeri posljedica institucionalizacije onih obrazaca koji su dominantni u postojećem društvenom sistemu. Opći i najvaţniji rezultat do koga je došao Veber je da ono što definišemo "ekonomskim interesom" nije krajnja kategorija motivacije. S druge strane. Svrhovita racionalnost (racionalna aktivnost usmjerena ka procijenjenom cilju.BH-PRAVNICI. U vjerskoj sferi je interes vjernika za spasenje zajedniĉka konstanta religije zapadnog svijeta i Indije. Vrsta djelovanja zavisiće od saznajnog tumaĉenja. Kombinacijama ova 4 tipa aktivnosti Veber je razvio shemu uopćene strukture sistema društvenog djelovanja. Nema jasne odvojenosti zvaniĉnog od liĉnog djelokruga.pravni. TRADICIONALNI tip vlasti funkcioniše na osnovu poloţaja ĉiji status je utvrĊen tradicijom. gdje je upravljanje oštro odvojeno od posjedovanja. Uporedno prouĉavanje. Bitna i konstantna crta poretka je LEGITIMNOST koja se smatra moralnom obavezom. Striktno je odvojena zvaniĉna nadleţnost pojedinca i njegova privatna sfera. već u autoritetu pravnog kodeksa na osnovu kojeg se obavlja politiĉka duţnost. U historiji kršćanstva nije bilo nikakve sumnje da je izgradnja kršćanskog društva boţja volja. već i liĉne slobode pojedinaca. Djelo je uporedna studija odnosa izmeĊu vjerske etike i društveno. Ovaj tip vlasti povezan je s tradicionalistiĉkim naĉinom privreĊivanja u kome postoje ograniĉenja ne samo pune privatne svojine. smisla spasenja i mogućih puteva za njegovo ostvarenje. Veberova teorija društva U djelu "Privreda i društvo" Veber razlikuje 4 osnovna tipa društvene aktivnosti: 1. Polazna taĉka ove sheme je racionalna analiza odnosa sredstvo-cilj. posebni ciljevi postaju vezani za mnoštvo raznih interesa.za dublje elemente motivacije. Izvor legitimnosti nije u liĉnom prestiţu pojedinca. Vrijednosna racionalnost (jasno formulisana vrijednost najefikasnijim raspoloţivim sredstvima. a kod nekih kršćanskih sekti put ka spasenju su dobra djela. HARIZMATSKI tip vlasti nije vezan za odreĊeni tip ekonomske organizacije društva. Uspješna akcija bilo koje orijentacije koja nije ni racionalna ni tradicionalna već je motivisana emocijama. a ne ideje. u okvirima sistema društvenog poretka koji u općim granicama utvrĊuje uslove pod kojima se ciljevi mogu ostvariti. Ostvarenje spasenja zahtijeva odreĊenu akciju. Hariz matski voĊa 31 WWW. Tradicionalna aktivnost (bezrezervno prihvatanje ustanovljenih društvenih šablona) 2. U oblasti institucionalne vlasti Veber razlikuje 3 osnovna tipa: racionalno .ekonomske organizacije svih svjetskih monoteistiĉkih religija. u izboru sredstava za dostizanje cilja razmatra se njihova tehniĉka efikasnost ali i cijena) 3. kome je Veber dao znaĉajno mjesto nedvosmisleno je pokazalo da kada se institucionaliziraju. što ĉovjeka uopće ne motiviše na neku zainteresovanost za svjetovne ciljeve. odnosno izvršavanje pozitivnih etiĉkih normi u svjetovnoj djelatnosti. tj.COM Sociologija religije kao instrument društvene metodologije U djelu "Protestantska etika i duh kapitalizma" Veber je kroz komparativnu analizu svjetskih religija primijenio svoj nauĉni metod na historijske ĉinjenice. RACIONALNO PRAVNI tip vlasti funkcioniše na nosnovu zvaniĉne duţnosti i pravnog kodeksa. 4. u kršćanstvu je spasenje bilo akt milosti boţanstva. Djelatnost motivišu vjerski interesi.WWW.COM . tradicionalni i harizmatski.BH-PRAVNICI. Teorija o odnosu ideja i vjerskih interesa je temeljna odlika ove analize. U religiji Indije to se moţe postići ako se potpuno odvoji od svega ovozemaljskog i uroni u komunikaciju s apsolutom. Ovaj tip vlasti duboko je integrisan u sistem privatne svojine i novĉane privrede.

2. U 32 WWW. U sistemu trţišne razmjene novca i kapitala formalno savršenstvo odstupa od praviĉne raspodjele. Društvo je psihiĉka interakcija izmeĊu ljudskih bića. Univerzitetski profesor.BH-PRAVNICI. Veber je uvijek naglašavao jedinstvenost i relativnu nestabilnost najvaţnijih institucionalnih oblika društva.WWW. npr. U sferi prava racionalni postupak dolazi u sukob sa moralnim sistemom temeljne praviĉnosti. 1858-1918) Jevrejskog porijekla. U suštini su to sredstva dobivena prinudnim putem. GEORG ZIMEL (SIMMEL. 2. Interakcija koja predstavlja proces udruţivanja podrazumijeva povezivanje pojedinaca uzajamnim uticajima. Ovo su nakon Veberove smrti potvrdili historijski dogaĊaji. Svaka psihiĉka interakcija ne ĉini udruţivanje. Interakcija koja podrazumijeva reciproĉnost prava i obaveza. roĊen u Berlinu. Oblici meĎusobnog djelovanja u društvu Prema Zimelovoj koncepciji.COM traţi zakonitost zahtjeva koje je drugim ljudima postavio na bazi svog liĉnog autoriteta. Društvo je proces. bavio se historijom. mada paţnju usmjerava na forme društvenosti.BH-PRAVNICI. nešto funkcionalno te bi trebalo izbjegavati izraz "društvo". drţavne imovine i privatnih sredstava. umjetnošću. Harizmatska vlast je po prirodi privremena. Ovakvi odnosi u strogom smislu rijeĉi nisu društveni odnosi. Ni ovdje ne postoji jasna podjela izmeĊu javne i privatne sfere.razmjena pogleda izmeĊu 2 prolaznika na ulici. po ĉemu ga moţemo definisati zastupnikom formalne sociologije. U administrativnom postupku striktno pridrţavanje formalnih birokratskih obrazaca rezultira zategnutim odnosima u sferi dominirajućih interesa i osjećanja. VII FORMALNA ILI OPISNA SOCIOLOGIJA UVOD Osnovna odlika formalne sociologije je redukcionistiški pristup po kome sociologija kao samostalna nauĉna disciplina za svoj predmet ima samo oblike društvenog ţivota. Veber se bavio statusom i osobenostima racionaliziranih obrazaca što se posebno odnosilo na 3 glavna podruĉja: 1. silom ili bez nje. Veber je smatrao da su ova 3 tipa formalne racionalnosti tipiĉne institucionalne odlike zapadnog društva. a u zavisnosti od prilika moţe se promijeniti u tradicionalnu ili racionalno-pravnu vlast. a koristiti izraz "udruţivanje". dok sadrţaj tih oblika treba da prouĉavaju posebne društvene nauke. 3. dominacije i vlasti. Od drugih zahtijeva poslušnost kao stvar liĉne odgovornosti njemu. U svim ovim oblastima posebnu paţnju pridavao je obrascima "formalne racionalnosti". Ovo naĉelo reciprociteta prava i obaveza ima veliki znaĉaj pri analizi odnosa sile. umro u Strazburu. Struktura birokratske administrativne organizacije sa pravnom kontrolom. Racionalno-pravni tip vlasti na zapadu se pretvorio u fašizam. a na istoku u staljinizam (harizmatska vlast). Racionalni formalno-pravni postupak i administracija. po prirodi predmeta svog prouĉavanja formalna sociologija je u suštini opća sociologija. forme ljudskog komuniciranja su baza društvenosti iz koje se moţe spoznati društvo u cjelini. Kada u interakciji jedna strana uzima drugu kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva koji istovremeno nisu i ciljevi druge strane. Ovo podrazumijeva 2 forme komunikacije i uticaja: 1. Sistem trţišne razmjene i novca. MeĊutim. knjiţevnošću i filozofijom.COM . Dva su tipiĉna oblika harizmatskog naĉina dobivanja sredstava: poklon i plijen.

ista vlast postaje moguća i podnošljiva u velikoj grupi u kojoj svaki pojedinac uĉestvuje sa malim dijelom svoje liĉnosti. Povećavanje slobode uĉinka u bilo kojoj vrsti odnosa u društvu (npr. Kontinuitet grupe kao identiĉne jedinke ostvaruje se ukoliko su osjeć aji i intelektualni sadrţaji vezani za patriotizam.zakonitost. Strukturalni fenomen trajanja grupe i poslije nestanka njene prvobitne svrhe i interesa predstavlja jedno od osnovnih naĉela sociologije. Zimel smatra da depersonalizacija vlasti.COM . MeĊutim. U djelu "Filozofija novca" Zimel je izrazio odreĊene ideje o glavnim društvenim promjenama Zapada. kao i mreţa srodniĉkih odnosa uopće. MeĊutim. Potĉinjavanje jednom bezliĉnom objektivnom naĉelu. Dominacija grupe od nekoliko lica. Postepenost i vremenska sporost u izmjeni ĉlanstva predstavljaju temeljni preduslov besmrtnosti grupe. 3. najbitnija za produţenje ţivota jedne grupe je kategorija organiziranosti. Drugi uslov opstanka grupe je fiziološka veza meĊu generacijama. Zimel naglašava da je prenos objektivnog duha (kulture) grupe bolje od sistema nasljeĊivanja društvenih poloţaja. ali je ona znatno objektivnija i bezliĉnija. Glavne promjene koje prouzrokuje novac mogu se izraziti u 3 taĉke: 1. 2. Ovo u krajnjem sluĉaju omogućava oĉuvanje objektivne kulture koja je karakteristiĉna za tu grupu. Dok se apsolutna vlast ne moţe respektovati u nekoj porodiĉnoj grupi u kojoj svaki ĉlan uĉestvuje cjelinom svog bića. Tipiĉan primjer potĉinjavanja nekom objektivnom naĉelu je tzv. kao psihiĉka dispozicija bez koje društvo ne bi moglo opstati na duţe vrijeme. jer će svaka promjena u izvjesnim krugovima izazvati protivljenje. potĉinjavanje nekom objektivnom naĉelu ĉini potĉinjavanje podnošljivijim i manje poniţavajućim. bez koje se svodi samo na puku interakciju. Organizacijom grupa dobiva svoju strukturu. Pojam forme je kod Zimela identiĉan sa pojmom strukture društva. Nastojeći odgovoriti na pitanja šta doprinosti integraciji ili raspadanju grupa i šta drţi grupe na okupu za duţi vremenski period. Kada postanu mogući ugovorni društveni odnosi na bazi kompenzacije u novcu a ne u naturi. Zimel dodaje da grupa koja se u krizi moţe osloniti samo na neorganiziranu interakciju svojih ĉlanova ima bolje šanse da preţivi nego grupa ĉiji uslov je opstanak specijaliziranih organa ili funkcionera. Zimel smatra da postoji obrnuta proporcionalnost izmeĊu stepena angaţovanosti pojedinca koji u grupu ulazi cjelinom svog bića i obima u kome neki vladalac moţe dominirati nad grupom. jer je cjelokupna društvena interakcija zasnovana na primanju i davanju poklona. Preporuĉljivo je da heterogene grupe imaju stabilniju strukturu i budu konzervativnije u odnosu na promjene. Zimel zakljuĉuje da je svaka vrsta dominacije moguća ukoliko postoji minimum pristajanja na nju. izmeĊu poslodavaca i uposlenih). Vladavina grupe od nekoliko lica moţe biti autoritarna i apsolutistiĉka isto kao i vlast jednog lica.BH-PRAVNICI.COM svom djelu "Filozofija novca" Zimel tvrdi da ĉak i savremena drţava rijetko moţe stvarno prisiliti graĊane. Od strukturalnih pitanja kojima se bavio dominantno mjesto zauzima kategorija nadreĊenosti i podreĊenosti. Ovom fenomenu vodi lojalnost. 33 WWW. te je za opstanak grupe ĉiji kontinuitet zavisi od vladara jedini izlaz u stvaranju idejne koncepcije u kojoj je vladar personifikacija odreĊenog duha. Zimel govori o kategoriji društvenih grupa ĉiji ţivot traje duţe od pojedinaĉnog ţivota njenih ĉlanova.WWW. Prvi problem koji Zimel nastoji riješiti je neprekidna identiĉnost grupe uprkos promjenama u sastavu njenog ĉlanstva. ona ih moţe usmjeriti na odreĊene aktivnosti pred njihovim strahom od kazne.BH-PRAVNICI. odnosi postaju depersonalizirani u smislu da se gube svi moralni obziri. Drugi bitan psihološki ĉinilac je zahvalnost. Dominacija jednog lica. Zimel razlikuje 3 tipa dominacije i vlasti: 1.

. Dobivaju se navike za raĉunanjem. pomirenja. pa je i vrijeme izraţeno u novcu. na koje takoĊe utiĉu navedena 3 faktora. Depersonalizacija društvenih odnosa omogućava stvaranje ĉisto namjenskih dobrovoljnih udruţenja. Njen poseban problem je analiza pravaca i stvaranje obrazaca ponašanja ĉovjeka prema drugim ljudima. Treći. Amalgamacija se manifestuje kod stvaranja parova i drugih malih grupa. PrilagoĊavanje Vize ilustruje kroz primjere usaĊivanja znanja. 3.WWW.emocionalno obojeni nagoni i impulsi. Prvi stadij udruţivanja je pokusni stadij u kome ostaje osjećanje oklijevanja ili rezerve. u situaciji koja udruţivanje ĉini neizbjeţnim. Pojaĉana je tendencija zauzimanja racionalnih stavova.COM .BH-PRAVNICI. univerzitetski profesor u Kelnu. što u stvari znaĉi povećanje društvenog odstojanja.Sukob. da sociologija moţe biti u stanju da doprinese razumijevanju odnosa u društvu tek kad iskoristi primjere prirodnih nauka. Sve veće odvajanje vlasništva od vlasnika omogućava razliĉite kombinacije meĊu licima koja se inaĉe ne nalaze u nekoj vezi. najpotpuniji stadij udruţivanja je amalgamacija. Drugi element je Vizeova definicija sociologije: sociologija je prouĉavanje meĊuljudskih odnosa kao takvih. Vizeova sistematska sociologija Za Vizeovo shvatanje prirode sociologije najznaĉajnija su 2 elementa. Drugi vaţan proces u odnosima meĊu ljudima je razdruţivanje. 34 WWW. Uĉesnici u ovom stadiju gledaju na udruţivanje kao "sumnjiv eksperiment". . Dakle.Kršenje pravila. te izbjegne ocjenjivanje sistema vrijednosti. Društvene promjene idu ka sve većoj racionalizaciji i depersonalizaciji ukupnih ljudskih odnosa.objektivni faktori. ili kod udruţivanja većeg broja lica radi kooperacije. Najznaĉajnije je na njega uticala Zimelova sociološka doktrina. Jedini i trajni doprinos Zimelovom unapreĊenju sociologije predstavljaju njegov metod i postupak u analizi. usaglašavanja. Prouĉavanjem formi društvenosti on je zadobio mjesto u sociologiji prvenstveno ustanovljavanjem svojih metodoloških naĉela. Drugi.Takmiĉenje-konkurencija. Prvo. "Uĉenje o povezivanju" se bavi teorijom meĊuljudskih procesa koji su sistematizirani kao udruţivanje. koja kod ljudi nikada ne predstavlja proces krajnjeg srastanja. koji u izvjesnoj mjeri mogu biti i emocionalno obojeni ali koji se prihva taju kao put afirmacije liĉnosti.COM 2. Tri su glavna procesa razdruţivanja: . oslobodi se spekulativne filozofije i ambicija da pravi reforme. a ne njegovi rezultati. 1876-?) Nijemac. Najpoznatije djelo "Opća sociologija" sastoji se od 2 dijela: "Uĉenje o povezivanju" i "Uĉenje o tvorevinama". Faktori udruţivanja su: . . viši stepen udruţivanja je proces prilagoĊavanja koji sadrţi modifikaciju razlika izmeĊu pojedinac a koji u njemu uĉestvuju. razdruţivanje i mješoviti procesi.interesi. . djelovanjem novca kao općim oblikom kapital-odnosa promijenjen je cjelokupan stil ţivota. LEOPOLD FON VIZE (VON WIESE.BH-PRAVNICI.

Drugi procesi koje Vize analizira su tzv. 35 WWW. Glavni konstruktivni procesi su institucionalizacija društvenih odnosa. Glavni destruktivni procesi su eksploatacija.behavior=ponašanje) je psihološki smjer u sociologiji koji svoja saznanja crpi iz posmatranja kako se pod raznim okolnostima ponašaju ljudi i na osnovu tih ponašanja objašnjavaju društveni odnosi.BH-PRAVNICI. dok stremljenje proizilazi iz vlastite spoznaje o nedostatku ţeljenih objekata.COM . Otvorena borba je najjasniji oblik razdruţivanja. te podruštvljavanje. Osnova za klasifikaciju društvenih tvorevina su relativno trajanje i stepen apstrakcije. Tipiĉne apstraktne skupine su crkva i drţava."omeĊeni obrasci akcije" koji se takoĊe mogu podijeliti na udruţivanje (integracija) i razdruţivanje (diferencijacija). ĈARLS NORTON KULI (CHARLES NORTON COLLEY. Izraz gomila oznaĉava kako konkretne tako i apstraktne skupine jer izmeĊu njih postoji empirijska veza. 1864-1929) Profesor sociologije na univerzitetu Miĉigen. grupe i apstraktne skupine. Dvije glavne varijante takmiĉenja su suparništvo i stremljenje. Vize ove procese dijeli na konstruktivne i destruktivne. najpoznatija djela Ljudska priroda i društveni poredak. VIII SOCIOLOŠKI BIHEJVIORIZAM Pojam bihejviorizam (engl. od kršenja pravila pa do otvorene borbe. Vizeova analiza procesa udruţivanja i razdruţivanja koncentrisana je na ljudske odnose koji nisu posebno kanalisani u stalni obrazac ponašanja. nadreĊivanje i podreĊivanje.WWW. individualizacija. Apstraktna skupina veću paţnju posvećuje organizacionoj strukturi nego pojedinaĉnim ĉlanovima. Trajanje i solidarnost jasno razlikuju grupu od gomile. bolje organizovane i apstraktnije. gradacija. Sa stanovišta uticaja integracije i diferencijacije na postojeće tvorevine. Na osnovu ovog kriterija Vize razlikuje 3 tipa tvorevina: gomile. koja ne mora uvijek da dovede do stalnog razdruţivanja. nareĊivanje. odvajanje i otuĊivanje itd. Kršenje pravila je proces disocijacije koji sadrţi više antagonistiĉkih elemenata nego takmiĉenje. Kršenju pravila ĉesto doprinose emocionalni faktori. komercijalizacija i preobraćanje. napredovanje i prilagoĊavanje. Sukob je ekstremni proces razdruţivanja sa vrlo velikim varijacijama u intenzitetu antagonizama. Suparništvo saţima subjektivni odnos prema takmiĉaru. Grupa je definisana kao onaj meĊuljudski strukturalni obrazac relativno dugog trajanja i solidarnosti gdje se lica udruţena u grupi smatraju relativno homogenom jedinicom. radikalizacija. pa su tvorevine sve trajnije.COM Takmiĉenje-konkurencija ne sadrţi samo disocijativne elemente već i tendencije u pravcu udruţivanja kao što su trpljenje. Od gomile ka apstraktnoj skupini sve više se smanjuje uticaj konkretnih individualnosti. ali je u pogledu prirode i veliĉine antagonizma neizvjesnije od sukoba. Glavna vrijednost Vizeovog djela je u tome što je doprinio metodološkoj samosvijesti sociologije. pristrasnost. formalizam. Ovi procesi omeĊeni su mnoštvom oblika razdruţivanja (disocijacije). njenoj nauĉnoj trezvenosti time što je graĊenje socioloških pojmova bilo u uzajamnoj povezanosti sa empirijskim djelovanjem. profesionalizacija i ukidanje ometajućih ograniĉenja.BH-PRAVNICI. MeĊu procese diferencijacije spadaju dominacija. Ponekad ĉak moţe dovesti do jaĉeg udruţivanja. kompromis. To je temeljna vrijednost Vizeovog isticanja sociologije kao apstraktne nauke i posebne discipline. Glavni procesi integracije su stvaranje jednoobraznosti.

BH-PRAVNICI. svoj svjesni svijet. Društveni proces i sabrani radovi u knjizi Sociološka teorija i društveno istraţivanje.COM . Kulijev plan skladnog društva i dominacije volje masa kao oblika demokratije zasniva se na proširenju ideala primarne grupe (porodice.COM Društvena organizacija. Najvaţnija primarna grupa je porodica. On istiĉe da su pojedinac i društvo samo puka apstrakcija ako se ne posmatraju u svom prirodnom meĊusobnom odnosu. Mase sadrţe ogroman potencijal stvaralaštva. Sociologija moţe formulisati i vrijednosne sudove o prirodi iznesenih ĉinjenica. Kuli konstatuje da je osnova napretka sposobnost pojedinca i društva da budu stvaralaĉki. 1864-1943) Njemaĉki Jevrej. djeĉje igre u susjedstvu itd) na cjelokupni društveni poredak. kao i razmišljanje o nastanku i prirodi vlastitog bića. Tako se društveni ţivot manifestuje kao jedinstvena cjelina. sociologija je u mogućnosti da odredi sredstva društvenog. Ogborn je razlikovao 2 sfere kulture: mateijalnu i adaptivnu.A. Uzroci progresa ukorijenjeni su u sferi materijalne kulture: oruĊa. Openhajmerova sociološka doktrina Normalno stanje društvenog organizma je ono koje je regulisano pravdom i u kome vlada pravda. Centralna tema Kulijeve psihološke sociologije je ideja o neodvojivoj i komplementarnoj prirodi društva i pojedinca. Pravda je definisana kao ograniĉavanje slobode djelovanja pojedinca koje je nuţno uslovljeno meĊusobnim društvenim djelovanjem. Pod pojmom kulture podrazumijevao je cjelinu stvaralaĉkog potencijala ljudskog društva koji obuhvata kako materijalne tako i društvene tvorevine i institucije. Vilijem Filding Ogborn problem razvoja društva posmatrao je kroz prizmu kulture. (SAD). umro u L. oruţja i tehniĉkih postupaka. Osnova njegovog općeg sociološkog sistema je u organskom shvatanju društvenog procesa. Svaralaštvo u svom osnovnom odreĊenju nastaje od viška biološke energije kod pojedinca. tj. te su im potrebne voĊe koje će artikulisati njihovu teţnju za stvaralaštvom. Iz ovog Openhajmerovog odreĊenja pravde defiisan je i predmet sociologije. sociologija je u stanju utvrditi vezu izmeĊu nekog društvenog faktora kao uzroka i odreĊenog oblika odstupanja od norme kao posljedice.BH-PRAVNICI. neposrednim povezivanjem i saradnjom. Prvo. IX SOCIOLOŠKE DOKTRINE NJEMAĈKOG JEZIĈKOG PODRUĈJA FRANC OPENHAJMER (FRANZ OPPENHEIMER. ekonomskog ili politiĉkog karaktera koje treba koristiti da bi se otklonili uzroci odstupanja i uspostavio normalan status društvenog organizma (pravda). profesor sociologije i ekonomske teorije na frankfurtskom univerzitetu. Za formiranje društvene prirode i ideala pojedinca fundamentalne su primarne društvene grupe. roĊen u Berlinu. Pod primarnom društvenom grupom podrazumijevaju se grupe koje se karakterišu prisnim. 36 WWW.WWW. Osoben je Kulijev doprinos razvoju psihosociologije kroz teoriju organskog jedinstva društva. Pod pojmom "organski" podrazumijevaju se uticaji koji se mogu prenositi sa jednog do bilo kojeg drugog dijela društvenosti. Sfera adaptivne kulture obuhvata sav ostali dio ispoljavanja ţivota ĉovjeka i društva i izraz je date materijalne kulture. Drugo. Ĉovjekovo biće je proizvod društva i ono dobiva osnovne karakteristike pre ko iskustva primarnih grupa. Jedan od uzroka zbog kojih se u savremenim društvima stvaraju socijalni problemi je zaostajanje adaptivne kulture za materijalnom. a ispoljava se u novim formama razvitka društvenih ideala i institucija. tako da su svi dijelovi povezani u meĊusobno zavisnu cjelinu. Ernest Kasirer I Ţan Pijaţe prvenstveno su se bavili pojavom govora preko kojeg ĉovjek izraţava svoje mišljenje. Bihejvioristi Dţordţ Herbert Mid. Koncept organskog jedinstva je centralni koncept svih Kulijevih djela. ukljuĉujući i koncept primarne grupe.

Zadruga po koliĉini i kvalitetu proizvoda prevazilazi sve druge oblike ureĊenja odnosa u poljoprivrednoj proizvodnji.WWW. Sociologija treba ukazati na lijekove koji se mogu primijeniti da bi se izradilo društvo utemeljeno na naĉelu pravde. jedan od utemeljitelja fenomenologije. monopola i viška vrijednosti. Svaka nauka nastoji spoznati suštinu predmeta koji prouĉava. Ova superiornost uništava zemljišne veleposjednike. Zadruga pojedincu daje pravo da proda ili zavješta svoju parcelu. Potrebe koje nastaju usljed potrošnje smanjuju se sa svakom novom jedinicom odreĊene robe. U seoskoj zadruzi. Najniţa nadnica poljoprivrednih radnika odreĊuje postojeću ponudu fabriĉke radne snage i uzrok je većoj ponudi radne snage od potraţnje što sniţava nivo nadnica radnicima. Za fenomenologiju suština nije data realnom sviješću o prirodi i društvu. što zaoštrava konkurenciju i sniţava cijenu industrijskih proizvoda. Politiĉkim sredstvima. teritorijalnim osvajanjem nastala je prvobitna ekonomska nejednakost. X FENOMENOLOŠKI PRAVAC U SOCIOLOGIJI POJAM FENOMENOLOGIJE Fenomenologija je nauka koja se bavi opisivanjem svih pojava koje odreĊuju individualni i društveni ţivot neovisno od svakog iskustva. najznaĉajnija djela su mu "Filozofija aritmetike". Iz ovog psihološkog zakona smanjivanja potreba proizilazi zakon o umanjivanju ekonomske vrijednosti. Sa porastom broja stanovnika raste i profitna stopa industrijskih proizvoda. Huserl zastupa stanovište da je temelj fenomenologije otkrivanje suštine stvari. Istovremeno. društvenih klasa. drţavnih zakona. za razliku od svojine steĉene radom pojedinca. Fenomenologija je nauka o suštinama. Zemljišni monopol u poljoprivredi je krajnji uzrok postojanja proletarijata i odsustva pravde u svijetu. "Logiĉka istraţivanja I i II". svaki ĉlan zadrţava svoju ekonomsku individualnost. Zemljišni monopol je rezultat korištenja politiĉkih sredstava da bi se ostvario neopravdan oblik svojine nad zemljom. već je data jedino takozvanoj "intencionalnoj svijesti" ili "psihologiji intencionalnosti". a njen idealni tip je proizvoĊaĉka zadruga seoskog naselja. podjele društva na klase i pojave viška vrijednosti. Vlast se kontinuirano prenosi u korist poljoprivrednih proizvoĊaĉa i sliĉnih grupacija u gradovima. a opada profitna stopa poljoprivrednih proizvoda. a krajnji rezultat je miroljubiva federacija svih zadruga svijeta. "Filozofija kao stroga nauka" i "Kriza evropskih nauka i transcendentalna fenomenologija". Razlika izmeĊu fenomenologije i drugih nauka je u odgovoru na pitanje kako doći do te suštine. Osvajaĉke grupe ustanovile su vlastiti monopol vlasništva nad zemljom koji je uzrok razvoja svih drugih monopola. nasuprot gradskoj proizvoĊaĉkoj zadruzi.BH-PRAVNICI. 1859-1938) Njemaĉki filozof jevrejskog porijekla. Posljedice postojanja zemljišnog monopola Openhajmer shvata samo u vezi sa grupom drugih zakona ekonomsko-psihološkog karaktera. privatne svojine. Ova pojava kompenzira se migracijom seoskog stano vništva u gradove.COM . Osnovni tip za rješenje bolesti postojećeg društva je poljoprivredna proizvoĊaĉka zadruga.BH-PRAVNICI. EDMUND HUSERL (HUSSERL. povećana potraţnja poljoprivrednih proizvoda dovodi do povećanja njihove cijene. dok se ne dostigne nula ili taĉka zasićenosti.COM Jedan od temelja Openhajmerove sociološke doktrine je zakon o sistematskoj jednoobraznosti porijekla i razvoja drţave. Nizak nivo nadnica poljoprivrednih radnika rezultat je postojanja zemljišnog monopola. Upotrebna vrijednost neke robe brzo opada proporcionalno povećanju ponude. Zemljišni i drugi monopoli omogućavaju oblik svojine koji nije zasnovan na radu vlasnika te je u suprotnosti sa prirodnim pravom i pravdom. Pomoću kategorije intencionalne svijesti fenomenološka filozofija svodi sav objektivni 37 WWW.

4. ŢORŢ GURVIČ (GEORGES GURVITCH. u sloju ţive emocionalnosti. emocionalnog i racionalnog ispoljavanja ţivota.WWW. hegemoniju i dominaciju. Ĉovjek je centar u kome se susreću duh i poriv. Fašistiĉka društva zasnovana na tehno-birokratskoj osnovi. Filozofska antropologija bavi se pitanjem ĉovjeka u cjelini njegovog bića. Šeler je principima fenomenološkog metoda pokazao da se realno ljudsko biće ne moţe tumaĉiti po kategorijama duhovnog. u poĉetku oslonjen na fenomenološku filozofiju. zbog njega i za njega. Dirigovana društva koja su imanentna razvijenom i organizovanom kapitalizmu.COM svijet na tzv. U prethistorijskom društvu ĉovjekova svijest ne posreduje pri duštvenom procesu. od kojih 4 postoje i danas. na fenomen. 2. boreći se za prevlast. Sva ova pitanja filozofske antropologije Šeler obuhvata u svom temeljnom djelu "Poloţaj ĉovjeka u kosmosu".BH-PRAVNICI. Teoriju društvenog razvoja identificira sa "postulatom o jednosmjernom razvoju društva". Šeler je istakao znaĉenje emocionalnog ţivota za spoznaju i kulturno stvaralaštvo. Njemaĉki sociolog ALFRED FIRKANT bio je pod uticajem fenomenološke filozofije.COM . MeĊu ovim društvima Gurviĉ definiše 10 glavnih tipova. ponašanje ljudi kako bi mogao objektivno razumjeti pojedinca ili društvo. ali ne u antagonistiĉkom. teţnje za moći. 1874-1928) Jedan od utemeljivaĉa savremene filozofske antropologije. u svojoj kritici modernog svijeta nauke i tehnike. nagonske sfere. Prema Šeleru. posebno u primjeni fenomenološkog metoda u sociološkim istraţivanjima. Duh tek u povezanosti s porivima i vitalnim snagama niţih sfera dobiva moć koju sam po sebi nema. kao i njegove uloge u pojavnosti kosmosa uopće. ĉovjek se razvija. Suština ĉovjeka moţe se objasniti samo u cjelini njegovog nagonskog. ĉovjek jeste. društvo u cjelini. 3. te za izgradnju savremenih nauka pomoću transcendentalne fenomenologije kao filozofije. ĉovjek ţivi i stvara kao jedinstven samosvjesni i samotvorni subjekt u kome se ukrštaju nagonski impulsi. kasnije izgradio sopstveni sistem teorijske sociologije. kršćanskog i zapadnoevropskog jednostranog shvatanja ĉovjeka. Ta 4 tipa su: 1. Teorija društveno-historijskog razvoja u Gurviĉevom sistemu teorijske sociologije identiĉna je jednosmjernom mehaniĉkom kretanju."intencionalne doţivljaje" koje definiše kao jedino stvarne i dostupne ljudskoj spoznaji. MeĊutim. Kao nastavljaĉ Huserlove fenomenologije pokušao je sa stanovišta fenomenologijske analize i metode otvoriti pogled na cjelinu ĉovjeka i svijeta. Svoj sociološki koncept Gurviĉ naziva "dubinskim". emocionalni kontakti. ĉine razliĉiti "dubinski spratovi". diskur zivno (logiĉko) mišljenje. Društva zasnovana na planskoj osnovi kolektivistiĉko-centralistiĉkog etatizma (socijalistiĉka društva) i Društva zasnovana na pluralistiĉkom docentralistiĉkom kolektivizmu. dok je u historijskom društvu taj proces rezultanta svjesne intervencije ljudi. polazeći od stanovišta da svaku kompleksnu društvenu pojavu ili proces. Huserl nije njihov protivnik već se zalaţe za obnovu filozofije kao nauke. Predmet filozofske antropologije su pitanja suštine ĉovjeka. nego u smislu funkcionalnog jedinstva. Osnovica ĉovjekovog bića je na podruĉju iracionalne. Huserl tvrdi da je tek pomoću fenomenologije moguć pristup i primjereno istraţivanje psihiĉkog. jer je netaĉno da je ĉovjek u osnovi i suštini homo sapiens. njegove socijalne povezanosti i zadataka u ljudskoj zajednici. Društveno postoji samo u ĉovjeku. 38 WWW. MAKS ŠELER (MAX SCHELER. On je prvi ukazao na nedostatke tradicionalnog grĉkog. Društvo se tako svodi na subjektivni doţivljaj svijeta. 1854-1965) Francuski mislilac ruskog porijekla. u namjeri da svijetu i ţivotu da drugaĉiji smisao i sadrţaj nego što ih pruţaju moderno tehnicizirano društvo i nauĉno-manipulativni um. Centralnim pojmom svoje fenomenologije Huserl ĉini izraz "svijet ţivota". Formirao je stanovište da sociolog istraţivaĉ treba da se uţivljava u društveni ţivot.BH-PRAVNICI. Gurviĉ sa metodološkog aspekta definiše 10 takvih "dubinskih spratova" i svaki detaljno definiše. On razlikuje 2 vrste globalnih društava i to "neprometejska" (prethistorijska) i "prometejska" (historijska) društva.

Društvo funkcioniše kao jedinstven sistem zasnovan na društvenim vrijednostima. ustanova. Postulat funkcionalnog jedinstva.BH-PRAVNICI. Najznaĉajnija djela su mu "Struktura društvene akcije" i "Društveni sistem".COM . prilagoĊen prema vanjskoj sredini. koja se sastoji od 2 komponente: 1. prema kome svaka društvena pojava obavlja pozitivnu ulogu u funkcionisanju cjeline društva. Gurviĉ je meĊu prvim intelektualcima Zapada uoĉio razlike izmeĊu teorijskih stanovišta "mladog" i "starog" Marksa. izraţen u stanovištu da sve društvene i kulturne forme sa drţe odreĊenu društveno-pozitivnu funkciju. zastupnik funkciona lne teorije. priprema pojedinca za te uloge odnosno funkcije. XI ODJELJAK 5 SAVREMENE SOCIOLOŠKE TEORIJE I FUNKCIONALIZAM OPĆE NAPOMENE Prvi pokušaj funkcionalne analize društva izloţio je REDKLIF-BRAUN koji je društvo definisao kao funkcionalni sistem usklaĊenih odnosa. Osnova funkcionalistiĉke teorije je socijalizacija liĉnosti. U svom krajnjem rezultatu društvo je suma tih funkcija ili uloga nuţnih za njegov opstanak. izraţen u stanovištu da je svaka društvena pojava.COM Opći metod koji Gurviĉ primjenjuje u svom sistemu teorijske sociologije je tzv. Realizuje se kroz obrazovanje i vaspitanje pojedinaca. normama i institucijama. utopijskog karaktera.politiĉku doktrinu ultraoptimistiĉkog. 3. Funkcionalizam predstavlja najpotpuniju savremenu teoriju o modernom društvu. Društvo kao cjelina funkcioniše na bazi razvijenih odgovarajućih funkcija ili uloga."hiperempirijska dijalektika".BH-PRAVNICI.WWW. Postulat univerzalne funkcionalnosti. Rodonaĉelnik savremene funkcionalistiĉke teorije je Amerikanac TALKOT PARSONS TALKOT PARSONS (TALCOTT. Marksova djela zakljuĉno sa "Bijedom filozofije" Gurviĉ smatra epohalnim doprinosom "realistiĉkoj sociologiji". dok su djela od "Komunistiĉkog manifesta" pa nadalje pseudonauĉna jer izlaţu društveno. MERTON je osnovne postavke funkcionalistiĉke teorije dao u 3 postulata: 1. Pojedinci prihvataju vrijednosti i norme procesom socijalizacije. koja se odvija kroz proces usvajanja zajedniĉkih vrijednosti. Ĉovjek je igraĉ funkcije koji je za nju pripremljen u procesu socijalizacije. Društvene ĉinjenice se mogu saznavati samo preko kontinuiranog liĉnog iskustva. razlikovao je manifestne i latentne funkcije. normativnog sistema i koncepta ideja. 1912-1979) Najznaĉajnija liĉnost XX vijeka na podruĉju sociologije. ROBERT MERTON. Obrazovanje pojedinca je samo druga strana ili oblik socijalizacije. 2. 39 WWW. 2. sistem. Postulat funkcionalne neophodnosti. Iz ovoga je koncipirao funkcionalistiĉko stanovište poimanja društva kao stabilne homogene cjeline elemenata nuţnih za uspješno funkcionisanje društva. neophodna za funkcionisanje društva kao cjeline. Socijalizacija je pretpostavka funkcionisanja društva kao cjeline. Uticaj na Gurviĉa ostavilo je i Marksovo djelo. Potreba da istraţivaĉ vrši izbor meĊu razliĉitim logiĉkim postupcima prouĉavanja.

2. PARSONS smatra da društvenom akcijom. Razmjena elemenata je osnovni princip formiranja strukture. Historiju društva ĉine 3 oblika razmjene i njima odgovarajući oblici strukture: 1. vladajuće ili regulativne oblike sistema.BH-PRAVNICI. obiĉaji.BH-PRAVNICI. umjetnosti i jeziku. Orijentacija sistema ka odreĊenim ciljevima obzirom na okolinu. graĊevina. u stukturi su bitne relacije. ideologija) pojedinac se putem socijalizacije integriše u društveni sistem. Takvo mišljejne implicira postojanje suprotnih interesa i sukoba u društvu. Šira adaptacija sistema u općim uslovima okoline. Prihvatajući i upraţnjavajući vrijednosti i norme (moral. religija. policija). Oznaĉava skup razliĉitih elemenata koji po nekoj unutrašnjoj zakonitosti stoje u konstantnim relacijama koje spoznajom postaju vidljive. zidati) znaĉi graĊa. integraciju. 2. Institucije koje brinu o "integraciji". Politiĉki sistem koji je u funkciji postizanja zajedniĉkog cilja (nacionalni interes). sklapati. odnosno odrţanje razliĉitih normi i pravila (pravne ustanove. neĉin gradnje. 3. Religijska sfera ĉini paradigmu svih društvenih ustanova i socijalizacije liĉnosti uopće. ĉiji je zadatak adaptacija u fiziĉkoj sredini (proizvodnja). Pojam struktura (lat.COM . Ĉitavo Parsonsovo djelo zasnovano je na stanovištu o odluĉnom uticaju normi i vrijednosti (posebno vjerskih) nasuprot interesima. Razmjena dobara (ekonomska struktura) 2.STROSS) Pojam strukture kod Strosa definisan je slijedećim elementima: struktura se prvenstveno odnosi na sinhroniĉne pojave. Privreda. sastav. sklop. odnosno da odrţe opće kulturne vrijednosti društva (prvenstveno vjerske institucije). a u krajnjem sluĉaju za strukturu je bitna cjelina elemenata. KLOD LEVI STROS (CLAUDE L. Razmjena rijeĉi (jezik kao struktura) 3. raspored. a ne njeni elementi. II STRUKTURALIZAM OPĆE ODREDBE Strukturalizam se javlja 60-ih godina 20. Parsons radije definiše moć kao "sposobnost društvenog sistema da djelovanje usmjeri u skladu sa kolektivnim interesom". U analizi pojma moći Parsons se suprotstavlja Milsovoj koncepciji "nulte sume" prema kojoj moć nekih ljudi povlaĉi nemoć drugih. 40 WWW. pravo. 4. 4. ponašanjem i funkcionisanjem društva uopće. 3. odnosno postojanje vladajućih i potĉinjenih grupa. Unutrašnja integracija sistema. Privreda kao podsistem obuhvata 4 vrste aktivnosti: obuku. nauci.structura od struere-slagati. postizanje ciljeva i adaptaciju.COM Parsons u "Strukturi društvene akcije" svaki sistem akcije analizira pomoću slijedeće 4 kategorije: 1. Kategorija koja treba da odrţi najviše. U društvenom sistemu razlikuju se 4 podsistema: 1. tvorevina organizam.WWW. On ne ţeli priznati pojam "moći nad drugim ljudima". Institucije koje imaju funkciju da "odrţe oblik". Razmjena ţena (struktura porodice). Iz tog sistema ĉovjek iznalazi i ciljeve svog djelovanja. upravljaju vrijednosti i norme.vijeka kao pravac u filozofiji.

Drugi naĉin je bijeg od slobode. 2. ali ukoliko se oni protive njegovoj prirodi. From ljudsku slobodu shvata kao ontološku dimenziju ljudske egzistencije. afekte i brige. maligni narcizam i simbiotiĉko-incestuozna fiksacija. Iz tih analiza ljudske prirode From zakljuĉuje da kod ljudi postoje razliĉite naklonosti: jedne ĉine tzv. 41 WWW. istinskim ostvarivanjem emocionalnih i intelektualnih sposobnosti. posebno za sociologiju. Ĉovjek nije prilagoĊen prirodnim okolnostima jer ne ţivi samo u prirodi nego i u društvu. 3.COM Razmjenom rijeĉi se bavi lingvistika. Sva društva i sve kulture su u istoj društvenoj ravni. ali se ne slaţe ni sa stanovištem da je ona beskrajno savitljiva. Definišući teţnje za razvojem i stvaralaštvom kao fundament ljudske prirode. psiholog i sociolog. Osnovne postavke strukturalistiĉkog stanovišta su slijedeće: 1. Smo u malom broju ljudi je samo jedan od ta dva sindroma potpuno razvijen. ERIH FROM (ERICH FROMM. Jedan naĉin prevladavanja je da se dospije do "pozitivne slobode". Jezik je najstarija društvena struktura te se lingvistika uzima kao osnova i model za sve društvene nauke. 4. 1900-1980) Njemaĉki filozof. razmjenom dobara politiĉka ekonomija. Shvatanje "nesvjesnog" bitno je ne samo za lingvistiku i etnologiju. mora nastojati da savlada to stanje nemoći i usamljenosti.WWW. From izdvaja 3 fenomena koji ĉine osnovicu za najiskvarenije i najopasnije oblike ljudske orijentacije. Ljudsko postojanje i sloboda su nerazdvojni fenomeni. što je izvor svih psihiĉkih snaga koje motivišu ĉovjeka."sindrom propadanja". sve njegove strasti. što je jedna znaĉajna forma ljudskog otuĊenja. Stiĉući i asimilirajući stvari (From to naziva proces asimilacije) 2. Zbog toga je u stalnom egzistencijalnom protivrjeĉju i potrebi da iznalazi uvijek nove forme jedinstva sa prirodom. Nema proizvodnje novih elemenata niti razvoja u nekom progresivnom odreĊenju.BH-PRAVNICI.incestuoznoj fiksaciji). a druge "sindrom rasta". već i za druge društvene nauke. a ne instinktivno odreĊene kao kod ţivotinja. U procesu ţivljenja ĉovjek se odnosi prema svijetu: 1. rad nastavio na univerzitetima u Njujorku i Meksiko-Sitiju. on utoliko razvija mentalne i emocionalne poremećaje koji će ga na kraju prisiliti da izmijeni te uslove jer ne moţe izmijeniti svoju prirodu. On smatra da se ĉovjek moţe prilagoditi gotovo svakom obrascu kulture. Prva njegova pretpostavka je da se rezultati dobiveni analizom pojedinaĉne individualnosti mogu primijeniti i na psihološko razumijevanje grupa. a e tnologija se bavi razmjenom ţena jer temelj primitivnog društva predstavlja srodniĉki sistem zasnovan na razmjeni ţena. ĉiji broj je konstantan. povezivanja sa svijetom putem ljubavi i rada. Radi se samo u drugaĉijem rasporedu osnovnih elemenata. Iz svega navedenog proizilazi definicija i odreĊenje pojma društvene strukture. "sindrom rasta" sastoji se od ljubavi prema ţivotu (nasuprot narcisizmu) i nezavisnosti (kao protivnosti simbiotiĉko.COM . Odnoseći se prema ljudima i samom sebi (proces socijalizacije). Nasuprot "sindromu propadanja". U djelu "Bjekstvo od slobode" From je razmatrao kako su se u odreĊenim historijskim situacijama ispoljavale navedene karakteristike ljudske prirode. From smatra da pojedinac u svojoj usamljenosti. Ove 3 orijentacije kad se kombinuju ĉine "sindrom propadanja" koji pokreće ĉovjeka da uništava zbog uništavanja i mrzi zbog mrţnje. suoĉen sa svijetom izvan sebe kao zasebnim entitetom. nakon emigracije iz Njemaĉke 1933. Obje forme odnosa su stvorene. Pojam "nesvjesnog" kod Strosa nema frojdovsko odreĊenje.BH-PRAVNICI. drugim ljudima i samim sobom. Nema primitivnijih i civilizacijski razvijenijih društava. Ljudi ĉesto nisu svjesni svog društvenog i komunikativnog ponašanja. To su ljubav prema smrti. već se odnosi na pojam društva uopće. From ljudsku prirodu ne smatra nepromjenjivom.

Upozorava da ideološka sfera igra sve veću ulogu u društvu. "Uzroci II svjetskog rata" i "Sluĉaj Jenki. Mils insistira na humanistiĉkom zadatku sociologije i bori se protiv bilo kakve manipulacije ljudima. Mils je smatrao da sociologija ima prikladne metode za stvaranje novih koncepata i mogućnosti uticaja na ispravljanje nepravdi u društvu. ko je ima. Traganje za slobodom je nuţan ishod procesa individualizacije i svestranog razvoja kulture. U intelektualcima Mils vidi mogućnost da se izbjegne III svjetski rat i spasi svijet. Kada je znanje javno relevantno. Prestaju biti pasivni posmatraĉi i postaju aktivni pokretaĉi. da bi kasnije svoje povjerenje dao iskljuĉivo intelektualcima. ali je ne otklanja. razum i sloboda. revolucija na Kubi". individualna sloboda. Stekavši istinsku svijest. Ovo prilagoĊavanje predstavlja gubitak individualnosti. 1906-1962) Spada u najznaĉajnije ameriĉke sociologe 50-ih i 60-ih godina XX vijeka. rušilaštvo. Konzervativno raspoloţenje. 3. autoritarnim oblicima vladavine itd. sredstva u rukama onih koji donose historijske odluke. tada je moguć demokratski poredak. Nerazumijevanje Marksa.BH-PRAVNICI. Osnovno oruĊe sociološke imaginacije je razlikovanje liĉnih teškoća i javnih problema. Temelji Milsove nauĉne poruke su demokratija. 42 WWW. Bijeg od slobode privremeno moţ e olakšati patnju. Treći mehanizam bijega od slobode je prilagoĊavanje pojedinca svemu onome što mu jedna civilizacija pruţa. Mils je na samom poĉetku svog djelovanja polagao nade u društveno-politiĉku ulogu organizovanih radnika. Za Milsa je osnovni zadatak sociologa prevladati laţnu svijest o svom vremenu i stvarati novu istinsku svijest. "Sociološka imaginacija". Liberalna retorika. te da ga nadomjesti klasom. kao osnovni podsticaj društvenom razvoju. RAJT MILS (WRIGHT MILS.COM Prvi mehanizam bijega od slobode je ĉovjekova teţnja da odustane od nezavisnosti svog pojedinaĉnog ja. Najznaĉajnija djela su mu "Elita moći". Po Milsu.WWW. dok ostali ljudi postaju objekti. ljudi. Historija ĉovjeĉanstva je historija sve veće individualizacije. znanje. Milsova teorija elite i pojam sociološke imaginacije Osnovni naĉin prouĉavanja socijalne strukture je studij društvene moći: gdje je smještena. ali su oni koji imaju pristup sredstvima odlučivanja i moći u mnogo povoljnijoj situaciji od ostalih. Ovo je poseban kvalitet ljudskog duha koji Mils naziva SOCIOLOŠKOM IMAGINACIJOM. pored temeljite obaviještenosti o ĉinjenicama.COM . 2. Privatne nedaće uslovljene su sredinom u kojoj ljudi ţive. a društveni problemi izviru iz društvene strukture. Tri su osnovne kvalitete koje uslovljavaju ideološko ponašanje ljudi u SAD: 1. Ljudski duh treba egzistirati kao nezavisna moć. politika. U djelu "Marksisti" ukazao je na Marksovo potcjenjivanje uloge nacionalne drţave i nacionalizma u historiji. kako se koristi i zloupotrebljava. Svaki sociolog bi. ali i sve većeg oslobaĊanja. Mils odbacuje Marksov koncept klasne borbe i radniĉke klase kao subjekta revolucije. Drugi mehanizam je destrukcija. materijalno blagostanje i mir u svijetu. Kroz analizu ameriĉkog društva. Poduhvat sociologije za Milsa moţe se sumirati u 4 kljuĉna pojma: moć. trebao posjedovati intelektualnu dovitljivost i društvenu odgovornost. ljudi su slobodni da stvaraju historiju.BH-PRAVNICI. ljudi se intelektualno angaţuju i preuzimaju moralnu odgovornost. Bio je ubijeĊen da bi intelektualci mogli biti neposredan inicijator i pokretaĉ promjena u prirodi vladajućeg društvenog poretka i nove uloge SAD u svijetu. Po Milsu. Zato autoritarni sistemi ne mogu uništiti osnovne uslove i mogućnosti koje doprinose traganju za slobodom. 3 dominantna politiĉka ideala su u potpunosti ukorijenjena u tradiciji društvenih nauka: istina. Vladajuće elite koje kontrolišu ta sredstva odlučuju o toku historije.

koji reguliše legitimno seksualno općenje i razmnoţavanje. dohotku i moći. npr. kao i njihov poloţaj u društvenoj strukturi. Definisana je dohotkom izraţenim u novcu koji nosilac uloge ima. INSTITUCIJA je organizacija uloga u kojoj postoji neki vrhovni autoritet koji je sposoban da stvara i mijenja ciljeve institucije i time utiĉe na promjene uloga njenih ĉlanova. Moć daje eliti slobodu da radi što ţeli. Društvena uloga sluţi da se objasni liĉnost u konkretnom društvu. Iako je moć temeljna odrednica elite. DRUŠTVENI POREDAK je skup onih institucija koje u nekom društvu udovoljavaju istim funkcijama i sluţe istim ciljevima. Postoji nekoliko aspekata društvenog ponašanja koji karakterišu sve institucionalne poretke. a još manje 2 identiĉne društvene grupe. kao i predškolski odgoj djece i 5. Mils diferencira formalni autoritet i vlast definisanu pravima i ovlaštenjima. Novac daje moć da se radi šta se hoće. 2. izvori i tehniĉka sredstva za proizvodnju i raspodjelu roba i usluga. status i obrazovanje. zanimanju. Osnova za postizanje i poštivanje ugleda je u svojini. Postoji korespodencija i koincidencija društvenih poredaka. koji se sastoji od institucija pomoću kojih ljudi stiĉu. sadrţi odreĊeni stepen moći i relevantno je za statusni poloţaj. U globalnom ameriĉkom društvu postoje slijedeći institucionalni poreci: 1. koriste ili utiĉu na raspodjelu moći i vlasti u okviru socijalne strukture. Korespodencija je djelovanje na osnovu zajedniĉkog naĉela. kada se hoće i kako se hoće. Politiĉki poredak. Za savremeno kapitalistiĉko društvo posebno je vaţan odnos izmeĊu samih institucionalnih poredaka. Moć se ogleda u realizovanju volje pojedinca i grupe. Klasna situacija vezana je sa visinom i izvorom prihoda. Društvena struktura sastoji se od uloga i društvenih poredaka. Vrhovi glavnih institucionalnih poredaka imaju istovremeno najviši status. Ne postoje 2 potpuno ista ljudska bića. najviše bogatstvo i najveću moć. klasu. a zasniva se na društvenom odnosu.BH-PRAVNICI.naĉela slobodne trgovine koje je saglasno sa principom višepartijskog politiĉkog ţivota u graĊanskom društvu. kao i uticajem koji ima na dobivanje postojećih vrijednosti. a najvaţniji su tehnologija. Mils 43 WWW. MILS odbacuje teoriju klasne strukture i koncipira teoriju socijalne stratifikacije. Vjerski poredak koji predstavljaju institucije u kojima ljudi organizuju i kontrolišu kolektivne vjerske sluţbe. Vojni poredak. Za Milsa su najvaţnija prva 3 poretka. DRUŠTVENE ULOGE su oblici ponašanja koji su usmjereni na postupke i djelovanja drugih ljudi. Za Milsa su pripadnici elite oni koji imaju mogućnost realizovati svoje ţelje i namjere. Uloga je osnova Milsove teorijske šeme socijalne stratifikacije.COM Milsova teorija socijalne stratifikacije Postoje 2 teorije društvene slojevitosti: teorija socijalne stratifikacije i teorija klasne strukture. proizvodnja. od moći koja se neformalno realizuje. Izvor moći je u samom vrhu društvenih poredaka. koji ĉine institucije u kojima se organizuje rad. onda je to koncidencija poredaka. Status se moţe mjeriti uvaţavanjem pripadnika odreĊene grupe.COM . Ekonomski poredak. status i moć. U stratifikaciji Mils razlikuje 4 dimenzije: zanimanje. Zanimanje je izvor prihoda i usko je vezano sa klasnom pozicijom. Kada dva poretka djeluju u pravcu istog cilja. Milsov model socijalne stratifikacije u osnovi je statiĉan.BH-PRAVNICI. a konstituisani su na razliĉitom naĉelu. 4. Rodbinski poredak. 3.WWW. u stvari u svemu onom što razlikuje jednu osobu od druge. simboli. Ugled pretpostavlja bar 2 osobe: jedne koja sebi pripisuje prestiţ i druge koja poštuje do prisvajanje. ĉak kada i postoji otpor od strane drugih ljudi. Socijalna stratifikacija je posebna vrsta diferenciranja grupa. to nije njena jedina karakteristika. Mils ih naziva "sferama društvenog djelovanja". porodici. utvrdi veza izmeĊu liĉnosti i institucija i zatim ustanovi stanje unutar pojedinih poredaka. sastavljen od institucija za legitimnu upotrebu sile i kontrolu nad njom. odgoju.

COM .BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. koji u svojim bitnim postavkama odgovara zbilji ameriĉkog sistema.WWW.COM jezapravo detaljno objasnio jedan manipulativni model društva. 44 WWW.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful