P. 1
Undefended Self

Undefended Self

|Views: 246|Likes:
Published by Katarina Kurtov

More info:

Published by: Katarina Kurtov on Nov 24, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/03/2013

pdf

text

original

Sections

  • Vježbe za 1. poglavlje:
  • Vježbe za 2. poglavlje:
  • Vježbe za 3. poglavlje
  • Vježbe za 4. poglavlje
  • Vježbe za 5. poglavlje
  • Vježbe za 6. poglavlje:
  • Vježbe za 7. poglavlje:
  • Vježbe za 8. poglavlje:
  • Vježbe za 9. poglavlje:
  • Vježbe za 10. poglavlje:
  • Vježbe za 11. poglavlje:

Svako ljudsko biće osjeća unutarnju čežnju koja je dublja od čežnji za osjećajnim ili kreativnim ispunjenjem.

Ova čežnja dolazi iz osjećaja da negdje moraju postojati drugo stanje svijesti, koje pruža više ispunjenja, kao i veća sposobnost za doživljavanje i iskustvo života. Pathwork Vodič PREDGOVOR Duboka čežnja koja postoji u svakom ljudskom srcu, čežnja za ispunjavajućim stanjima svijesti i većom sposobnošću da iskusimo život, mora nas prije ili kasnije nagnati da pogledamo dublje u sebe. Kada naučimo da nas stvari koje posjedujemo, uspjesi koje postignemo, pa čak i odnosi koje imamo, ne mogu dovesti do sreće, na koncu svoju pažnju okrećemo prema unutra i počinjemo se pitati «Tko sam ja? Što je prava sreća i kako mogu maknuti prepreke koje mi stoje na putu do nje?» Širenjem izvan granica osobne sreće, počinjemo se pitati: «Što radim ovdje na zemlji? Što je Bog i kako ga/ju mogu iskusiti?» Ova će nas pitanja potaknuti na psihološku potragu za upoznavanjem sebe te na duhovnu potragu za otkrivanjem odgovora na ultimativno pitanje o prirodi stvarnosti. Prije ili kasnije ćemo morati pronaći i slijediti put koji je pomogao i drugim putnicima da pronađu unutarnje ispunjenje i smisao u životu. Ova knjiga daje opći pregled Pathworka, suvremene duhovne discipline koja potiče naš osobni rast prema spoznavanju i integraciji naše ogromne unutrašnje stvarnosti. Pathwork naglašava potrebu za prihvaćanjem vlastitih dualnosti, što uključuje naše zle, kao i naše dobre strane, naš ograničeni ego, kao i našu božansku stranu. Kroz takvo samoprihvaćanje, učimo živjeti u jedinstvu, ljubavi i istini – mjestu gdje postoji Ja koje nema obrana. Ova knjiga sažima Pathwork za potrebe čitatelja koji ozbiljno radi na vlastitom duhovnom razvoju. Pathwork se konceptualno temelji na materijalu koji je kanalizirala Eva Broch Pierrakos od 1955. do svoje smrti 1979. Eva je bila iznimna duhovna učiteljica čija sam učenica bila sedam godina. Energetsko biće koje je Eva kanalizirala je poznato kao Vodič. Proces koji se razvio iz Vodičevih učenja – koja se nastavljaju razvijati kroz doprinose mnogih terapeuta, iscjelitelja i duhovnih učitelja – poznat je kao Pathwork. Taj rad podučavaju i prakticiraju dva centra u Sjedinjenim Američkim Državama te drugi centri u SAD-u, Europi i Južnoj Americi, koji nude Pathwork savjetovanja/terapije i programe poduke. U mnogim dijelovima svijeta se sastaju manje grupe ljudi kako bi proučavale i primjenjivale te duhovne principe. Pathwork, koji podučavam i prakticiram više od 20 godina, nudi mape i procese za brojne stupnjeve univerzalnog duhovnog puta. Jedinstveni dar Pathworka je duboko razumijevanje prirode zla i osobnog nižeg Ja te djelotvoran proces za transformaciju mračne strane naše prirode. Ova knjiga nudi pomoć za brojne korake na duhovnom putu, ali se njezini najoriginalniji doprinosi nalaze u poglavljima koja sažimaju rad na nižem Ja. Pathwork proces transformacije nižeg Ja je poput glasnog zova nade za oslobođenje od zla, kako u nama, tako i u cijelom svijetu. U ovoj se knjizi nalaze moji sažeci Pathwork materijala, kao i citati Pathwork Vodiča. Ja pišem iz svoje osobne, ljudske perspektive; citirani Vodičev materijal je gledište neinkarniranog duhovnog bića. Također uključujem i brojne priče sa svog duhovnog puta te brojne prikaze osobnih transformacija kojima sam svjedočila dok sam pomagala drugim ljudima na njihovom duhovnom putu kroz svoja savjetovanja i radionice. Imena u pričama su izmijenjena radi zaštite identiteta. Svako poglavlje započinje pričama, koje su kasnije utkane u cijelo poglavlje. Na kraju svakog poglavlja se nalaze vježbe za produbljivanje osobnog razumijevanja materijala.

1

Sažetak poglavlja Poglavlja u knjizi prate razine duhovnog rada, onako kako ih ja vidim. Prvo poglavlje nas ohrabruje da prihvatimo svoju nesavršenu ljudsku podvojenu prirodu te da poštujemo svoje duhovne čežnje. Drugo poglavlje naglašava našu potrebu da pratimo put osobne i kolektivne evolucije i pomaže nam da se uskladimo sa svojom čežnjom za ujedinjavanjem svih dijelova sebe. Treće poglavlje nam pokazuje kako razviti i identificirati svoje promatračko Ja, najvažnije oruđe za transformacijski rad. Meditacija i dnevni pregled su predstavljeni kao oruđa za jačanje naše sposobnosti za objektivno i suosjećajno samopromatranje. Četvrto poglavlje opisuje četiri razvojne faze svjesnosti – dijete, odrasli ego, dušu i ujedinjavajuću svjesnost – te kako u sebi možemo prepoznati njihove vrlo različite stvarnosti. Peto poglavlje nam pokazuje kako u sadašnjosti iznova stvaramo probleme iz djetinjstva, kao i dječje zaključke o životu, te kako možemo otpustiti te lažne iluzije i «imidže» (iskrivljene slike). Šesto poglavlje počinje istraživati glavnu mapu svjesnosti koju bi trebalo pratiti na ostatku putovanja koje je opisano u knjizi, mapu tri Ja: maske, nižeg Ja i višeg Ja. Šesto poglavlje nam isto tako temeljito prikazuje masku i korake koje treba poduzeti da bi se ona shvatila te da bismo otpustili svoju vezanost za nju. Sedmo poglavlje nas uvodi u niže Ja i vodi nas prema suočavanju sa tom životnom, iako iskrivljenom, kreativnom energijom u našim dušama. Osmo poglavlje nam pomaže da se vratimo svom višem Ja, svojoj izvornoj božanskoj prirodi. Deveto i deseto poglavlje nam pokazuju kako da otpustimo svoju vezanost za negativnu volju i negativno uzbuđenje, a time i kako da transformiramo niže Ja. Jedanaesto poglavlje učvršćuje i potvrđuje naš rad na promjeni vlastite samoidentifikacije, od ega prema višem Ja. Tako sigurno ukorijenjeni možemo prigrliti sebe u svojoj sveukupnosti te koristiti energije višeg Ja da bismo radili sa duhom na stvaranju pozitivnog novog života. Da biste bolje shvatili kako ja vidim vječnu mudrost koju pružaju Pathwork učenja, podijelit ću s vama svoju priču, otkrivajući povijesne i osobne kontekste koji su oblikovali leću kroz koju ja vidim stvarnost. Susanina priča Rođena sam mjesec poslije Hitlerovog napada na Poljsku i imala sam skoro šest godina kada je napokon završio 2. svjetski rat. Dok sam bacala u zrak konfete koje sam napravila kod kuće, proslava Dana pobjede je u meni izazivala drhtanje zbog uzbuđenja koje nisam mogla shvatiti. Znala sam da se dogodilo nešto važno; neka se strašna tama podigla sa svijeta. Iako to tada nisam mogla znati, Hitler i holokaust će za mene postati istovremeno i metafora i koan čijem ću razumijevanju posvetiti cijeli svoj život. Da sam bila više intelektualni tip, Hitlerov utjecaj bi me možda mogao navesti da postanem povjesničarka. Da sam bila borbenija, mogao me navesti da vodim život posvećen društvenoj pravdi. Umjesto toga, moja je strast bila osobnija i osjećajnija – shvatiti Hitlera koji živi u meni i u svakom ljudskom srcu, posebno u onima od nas koji su previše dobro uhranjeni da bi koristili ekonomski očaj kao izgovor za bezbrojne velike i sitne okrutnosti koje svakodnevno izvršavamo i opravdavamo, osobno ili kolektivno. Problem dobra i zla me oduvijek zanimao. Bila sam marljivo dijete i od svoje devete do jedanaeste godine sam pisala dnevnik sa svim dobrim i lošim stvarima koje sam počinila ili kojima sam svjedočila tog dana, uključujući i molitvu za loše i zahvalu za dobre. Kada nisam mogla pronaći svoj bicikl, pretpostavljala sam da mi je to kazna što nisam pomogla majci u kućnim poslovima. Kada sam pobjegla pred šumskim požarom, preispitivala sam svoju dušu da li je to bio čin kukavičluka ili hrabrosti.

2

Kod kuće sam se uvijek pokušavala probiti kroz osjećajni «vunasti pokrov» u koji je bio umotan moj sigurni život u predgrađu. Čak i kao maleno dijete, bila sam ona koja bi se zavukla ispod lijepo postavljenog stola da bi istražila šmrklje koje smo mi djeca zalijepili na dno stola te bih zatim obavijestila uglađeno društvo o svom otkriću. U životu su me uvijek najviše zanimale istine koje su se mogle otkriti «ispod stola». Usprkos iskrenom, inteligentnom agnosticizmu mojih roditelja, postala sam živo zainteresirana za religiju. Kada sam imala 10 godina, moj je 9-godišnji bratić poginuo dok je vozio bicikl; smrt tako bliske osobe mi je bila veliko učenje. Kada mi je otac kupio sladoled u kornetu i pokušao me uvjeriti da je «Johnny sada na nebu», pogledali smo se i oboje smo znali da je to samo ugodna laž koja prekriva naše obostrano neznanje. Eksperimentirala sam s različitim crkvama, pokušavajući saznati – što je smrt, što je dobro, a što je zlo? Nakon napuštanja katoličke crkve, jedno sam vrijeme išla u episkopalnu crkvu gdje je jedan iznimno moćan ritual potpuno osvojio moje srce, i koji me i sada dirne kada ga se sjetim. Na Veliki petak bi ispred crkve bio podignut ogromni crni drveni križ, i stvarnost smrti bi zasjenila lijepe sličice i čipkaste bijele pokrove na oltaru. Jednom sam satima sjedila u crkvi, upijajući poruku tog crnog križa. Kako sam se stapala s njegovim crnilom, vidjela sam kako se tlo ispod križa rastvara i otkriva brojne velike sobe bogato ukrašene tajanstvenim ukrasima iz cijelog svijeta, uključujući mnoga blaga Orijenta, vrlo različita od svakodnevnog prigradskog kompleksa zgrada u kojem sam tada živjela. Što god se nalazilo iza smrti, bilo je neopisivo veliko i sada manje zastrašujuće. Na Uskrsnu nedjelju bi svatko iz župe donio cvijeće koje bi zatim priboli ili zalijepili na križ sve dok ne bi sav procvao u proljetnim cvjetovima. Taj je simbol Kristova uskrsnuća potvrdio moju viziju da je smrt, koje se bojimo kao krajnje točke u našim životima, mogla biti samo jedna od točaka na krugu. Svatko je znao da nakon rođenja dolazi smrt, ali sam ja polako počela uviđati da iza smrti također može postojati rođenje. Misterij duha koji transcendira tijelo, da je tjelesna inkarnacija samo početak puno dublje stvarnosti – sve je to diralo moju ozbiljnu mladu dušu i u njoj stvaralo pobožno veselje i štovanje. Prestala sam ići u crkvu kada su započeli puno važniji problemi adolescencije, no počela sam kampirati. Boravak u prirodi me nije samo oslobodio dijela tinejdžerskog ludila, već je postao moj omiljeni način štovanja Boga. U svojim sam tinejdžerskim godinama također po prvi put upoznala Židove i postala sam opsjednuta čitanjem osobnih priča o holokaustu. Pokušavala sam shvatiti kako se takvo zlo moglo ukorijeniti u inteligentnim ljudima. Što je bila ta snažna privlačnost zla? Tek sam nakon srednje škole i fakulteta počela ozbiljno preispitivati da li je svo to učenje imalo ikakve veze sa mojom stvarnom namjerom – da postanem bolja osoba. Pitala sam se nije li obrazovanje samo još jedna maska, nebitna za dublja učenja za koja sam nekako osjećala da me čekaju. Dok sam brucoše na Howard University podučavala engleski jezik, pružila mi se prva prilika da «činim dobro» u svijetu. Pokret za ljudska prava je bio u punom zamahu i ja sam uskočila u jedan od vagona tog moralnog vlaka. Uranjanje u afričko-američku kulturu me kulturološki proširilo i sudjelovala sam u brojnim povijesnim trenucima 60-tih godina. Doživjela sam iskustvo ogromnog širenja svijesti dok sam 1963. sudjelovala u Maršu na Washington, gdje je dr. Martin Luther King održao svoj nezaboravni govor. U ljeto 1964. sam otputovala na jug (zajedno sa mnogim drugim beznadežno naivnim, sjevernjačkim, srednjestaleškim bjelcima dobrih namjera), gdje sam predavala na malom crnačkom koledžu pored Jacksona u Mississippiju. Prvi put sam se susrela sa terorom kada su me uhitili zato što sam se vozila u autu sa ljudima različitih rasa. Moj je kontinuirani rad u pokretu za građanska prava pojačao moju mržnju prema ugnjetačima, koje sam vidjela kao bijele muškarce, pogotovo bijele muškarce koji su bili autoriteti i radili su za Vladu. Baš kao i moj voljeni otac. Na koncu sam shvatila da je moja

3

a istovremeno je bila najmirnija osoba koju sam poznavala. Jedno smo drugom širili granice – i još uvijek to činimo. bila je također uključena u najdublju vrstu duhovnog traganja. Prva grupa podrške na koju sam došla 1967. čitajući R. moja je osjećajna otvorenost njega vodila u dubine osjećaja koji su mu bili posve novi. bezimeni dio mene. bila kanal za duhovno biće. Bila je rođena kao Židovka u Austriji i pobjegla je u Zürich tijekom 2. Počela sam osjećati da moćan duhovni tok prodire u kolektivnu svijest. osjećala sam kao da plovim na splavi koja se polako rascjepljuje po sredini. Činilo se da uistinu ima i živi odgovore na pitanja koja sam ja tek sada počela oblikovati. Zbog tih unutarnjih stvarnosti radimo puno stvari koje kasnije požalimo i nemamo pristup sreći za koju govorimo da je želimo. znala sam da me vodi dublji. Ona je. svjetskog rata. Unutarnji je svijet osjećaja za mene uvijek bio opipljiviji od vanjskih pravila i uloga. Ovdje sam se mogla baviti svojim preispitivanjima zla i smrti. Imala sam viziju da sam vezana za jedan kraj užeta. Tijekom prisustvovanja Vodičevim predavanjima koje je Eva kanalizirala. U vrijeme kada sam upoznala Evu. Alexandera Lowena i dr. Nakon susreta s Evom te nakon kasnijeg čitanja predavanja Pathwork Vodiča. Znala sam da je u svakoj disciplini samo dio moje istine i nisam znala naći rješenje za taj problem. u ljeto 1972. puna uzbuđenja prema životu. da bismo vodili grupe podrške i bioenergetske grupe. Gestalt. Osjećala sam da se duboki bunar osjećajne oskudice konačno počeo puniti. druga polovica je bila moja podjednako duboka uključenost u praksu Zen budizma. moja moralna gorljivost je imala veze sa nerazrješenim osjećajima prema ocu isto koliko i sa političkim problemima za koje sam vezala svoje osjećaje. bila sam ispunjena duhovnim elektricitetom. suze i ogromne količine boli.. bioenergetiku. Terapije su ignorirale moj duhovni potencijal. bijes. Kad sam konačno došla u Esalen Institut u Big Suru. a zatim i u alternativne vrste terapija. Na intenzivnoj i dramatičnoj grupi podrške u Esalenu sam upoznala Donovana Thesengu. gdje još uvijek živimo i radimo. samo nisam znala kako imenovati ono za što sam znala da je stvarno. Kupili smo zemljište i osnovali centar za rast koji je kasnije postao Sevenoaks Pathwork Centar. je bila iskustvo vraćanja kući. Odjednom sam imala dopuštenje da pričam o onome što sam oduvijek znala: da mi ljudi ispod svoje civilizirane pristojnosti i maski dobrote skrivamo razne divlje i neodređene osjećaje. vibrantna. Eva je bila životna. zamislite. Kako to čovjek može znati? Sve me je na njoj privlačilo. te smo se odselili u ruralni dio Virginije. To me shvaćanje prvo odvelo na psihoterapiju. sam upoznala Evu Broch Pierrakos. a s tim je radom počela dok je još bila u srednjoj školi. Na putu u Kaliforniju 1969. Donovanovo višegodišnje proučavanje i praksa Zen budizma te njegovo ozbiljno istraživanje transcendentalnih iskustava uz pomoć LSD-a su rezultirali duhovnim razumijevanjem koje je daleko nadmašivalo sve ono što sam poznavala. Od tog sam trenutka gutala sva terapeutska i grupna iskustva – Tavistock. svog budućeg muža. najnevjerojatnijim uzbuđenjem koje je bilo praćeno najdubljim mirom. znala sam da se moj um otvara stvarnosti koja je puno veća nego sam ikad i pomislila. D. Prelijepa i putena. kod dr. Nikad se nisam osjećala življom ni ispunjenijom Božjom prisutošću. Tijekom školovanja u bioenergetici. pomiriti svoju seksualnost sa 4 . S druge strane. a drugi kraj je omotan oko divovskog vitla koje me neumoljivo približava nečemu što nisam mogla imenovati. Jedna je polovica splavi bila moja duboka uronjenost u osobnu terapiju. Donovan i ja smo se vjenčali 1970. budizam nije ništa govorio o mojoj osobnosti. našla sam jedinstvo koje je moja duša tražila između zapadnjačke psihologije i istočnjačkog misticizma. No ipak sam osjećala da postoji i više od toga. osjetilnu svjesnost.mržnja bila neurotična. Istog sam trenutka znala da će ona biti moja duhovna učiteljica. Johna Pierrakosa. Lainga i slušajući jednu od prvih Ram Dassovih kazeta. humanističku psihologiju.

darežljiva žena koju sam jako trebala da mi pomogne ispuniti osjećajne praznine i odgovoriti na pitanja koja su me mučila još od najranijeg djetinjstva. koji mi je uvijek pomagao.svojom duhovnošću. No budući da nisam odrasla s Evom i zajednicom. usmjeriti ga od okrivljavanja prema samoodgovornosti. Nakon kratkog perioda poricanja. Ona je sedam godina bila moj uzor. budući da sam otpustila Pathwork kroz svoju pogrešnu. Nakon Evine smrti sam postupno otkrila duboku vjeru čiji je izvor bio u meni. tim sam više bila uvjerena u esencijalnu istinu i dubinu Pathworka. To nije bio jedini put kada bi mi Eva i Pathwork rekli nešto što nisam željela čuti. Otkrila sam da je praksa otpuštanja i plutanja postala moja nova duhovna disciplina. da bi me ona veselo dočekala pitanjem: «I. Bila je zahtjevna i autoritativna. Pathwork zajednice su iskusile duboku tugu i dezorijentaciju. ali nužnu predaju. Oba su mi ta aspekta njezine prirode bila zastrašujuća i izazovna. 5 . bjesnim i tugujem nad gubitkom svoje idealizirane duhovne majke. mudra. proces iskrenog suočavanja sa samom sobom je bio toliko urastao u mene da sam jedino i mogla raditi na sebi na Pathwork način. Povremeno bih se bojala da ću se utopiti u besmislu. ostalo je iznimno ljudsko biće. Što sam više promatrala druga duhovna vjerovanja i prakse. Jedno sam vrijeme radije željela umrijeti nego duhovno rasti i uistinu sam nekoliko godina bila bolesna od očajavanja. Moja se unutrašnja splav počela opet spajati. Nijedan me odnos u mojoj odrasloj dobi (osim sa mojim suprugom Donovanom) nije tako duboko dirao i promijenio. Moja je ružičasta slika Eve počela blijediti. i ja sam to počela vjerovati. Morala sam promijeniti svoje stajalište za 180 stupnjeva. Sada Evu vidim kao stvarnu osobu koja je imala duboke duhovne darove koje je razvijala kroz vlastitu predanost i upornost. Duboko sam voljela Evu. pomagačica i učiteljica. još dublje duhovno putovanje. i još uvijek nastavlja pomagati. Eva je bila moja duhovna majka. Rane 80-te su za mene bile zastrašujuće i depresivno razdoblje. Mrzila sam što sada moram biti odgovorna za sebe i za svoj duhovni razvoj. osjećajno iskrena obitelj kakvu nikad nisam imala. velikom broju ljudi. Ovdje sam mogla krenuti prema jedinstvu kroz prihvaćanje vlastitih dualnosti i krenuti prema slobodi tako što bih dobro upoznala svoje obrane. Sada sam plutala na otvorenom moru bez ikakve splavi. što je kulminiralo u otkriću Pathworka koji je pomogao. Bilo mi je potrebno da psujem. a to je jako slično onome što nas uči Pathwork Vodič. prema njoj sam se odnosila poput djeteta koje obožava odraslu osobu. Broj članova je naglo opadao i počele su se pojavljivati financijske krize. sve dok nije umrla od raka 1979. Tijekom perioda ozbiljnih bračnih problema. Svako malo bi mi natrag doplutalo neko deblo mojih bivših uvjerenja i malo bih se zadržala na njemu. otpuštajući svoje iluzije kao brojne beskorisne drvene daske. iznutra prema van. a bila je i seksi i voljela je užitak. Često sam znala doći na terapije s Evom nakon višesatne meditacije u New York Zen Centru. ali sam isto tako bila odlučna da ne dovodim svoj integritet u pitanje zbog držanja za nešto što je sigurno. i njome je započelo drugo. suočila me s mojom željom da kontroliram Donovana i natjerala me da pogledam u svoju ovisnost i zatvorenost kao izvor moje nesreće. Ipak. Na mjestu idola kojeg sam srušila. Međutim. ali bezvrijedno. Zajednica koja se okupila oko nje i njezinog supruga Johna Pierrakosa je za mene postala intimna. tijekom njezina života. U to sam vrijeme opet lutala na duhovnom putu. kao duhovni kanal i pomagač. Počela sam rekonstruirati Pathwork za sebe. nije uvijek bilo lako biti s Evom. kakav je seks s Donovanom?» To je svakako bila posljednja tema o kojoj sam bila spremna pričati u tom trenutku! Ona je snažno vjerovala da je moj duhovni put itekako povezan sa produbljivanjem moje sposobnosti prepuštanja suprugu. Usprkos mojoj zbunjenosti oko Pathworka. spojiti svoje vanjske aktivnosti sa unutrašnjim mirom. njena je smrt za mene bila užasna. ali što bi bilo upravo ona istina koja mi je bila potrebna.

koja je preuređena verzija te prošle knjige. kao i vašim umovima. koji bi se prvenstveno koristio u Pathwork centrima i u drugim duhovnim školama koje su vodile osobe upoznate sa Pathworkom. Susan Thesenga Sevenoaks Pathwork Center Madison. Ova knjiga koju čitate. pod istim naslovom. Pozivam vas da pogledate duboko u sebe. nastavite tražiti jer je svatko od nas neizbježno privučen svjetlom vlastitog unutarnjeg duhovnog izvora. U početku sam. U skladu sa imenom knjige. je namijenjena puno široj publici terapeuta. Ova je knjiga moj dar zahvalnosti Evi. iscjelitelja ili bilo koga drugoga zainteresiranog za vibrantni put psihološkog i duhovnog samootkrivanja. baš kao što je i cvijet sigurno privučen suncem. Sva naša životna iskustva nisu ni više ni manje od učenja koje nam pomaže da dosegnemo izvor u sebi. Ona je također i moje zbogom njoj. kao Evina studentica puna obožavanja. Budite blagoslovljeni na svom putu. S vama dijelim predanost da slijedim najdublju istinu i put koji u sebi ima najviše ljubavi. ali ne i njezinom naslijeđu. Još uvijek razmišljam o Hitleru i učenjima o zlu i njegovim maskama. No tada se moj Pathwork svijet raspao. Unutarnji put do Boga je stvarnost. Ovu knjigu nudim vašim srcima. da ne pričam o sposobnosti da pišem knjigu! Na kraju sam spoznala da je moj poziv bio da napišem vlastiti sažetak Pathwork predavanja. Pretpostavljam da će me i dalje nositi potreba da se suočim sa stvarnošću (i iluzijama) zla i stvarnošću (i iluzijama) smrti. znam da ću biti vođena unutarnjim učiteljem. U tu sam knjigu uključila dio svojih osobnih priča. nisam znala ni hoću li imati posao i kuću. pod naslovom Ja bez obrana. da će me vući vitlo moje duhovne sudbine. S ovim darom i ovim zbogom se opet prepuštam plutanju u nepoznato. Virginia 6 .Ja bez obrana Proces pisanja ove knjige je za mene bio mikrokozmos mog duhovnog putovanja zadnjih 12 godina. koje trebamo naučiti da bismo preživjeli i zajedno rasli na ovoj planeti. Što god me čeka na mom putu. Ako nije. možda je to put koji biste trebali potpunije istražiti. počela raditi na rukopisu koji je ona napisala 1965. Ako vas ova knjiga dirne. ovdje otvorenije dijelim svoje «Ja bez obrana» kroz tri priče na početku različitih poglavlja. da prihvatite sve što tamo pronađete i da nikad ne prestanete gledati i tražiti. ali pod tuđim imenima.

Jedna mi je osoba predložila da razgovaram s jastukom koji bi predstavljao moje tjeskobno. Ponovno se vraćam svom brzom hodu. Svijest o vlastitim koracima me natjera da izaberem: da stanem i poslušam. Kada sam se premjestila na taj jastuk. Samo Susan. Žena Koja Gleda Prema Unutra. Teško mi je utišati se dovoljno da bih čula ovu zimsku šumu u kojoj ptice ne pjevaju. Otkriće. Tko to čuje tu poruku? Tko je ta Susan koja ovog mrazovitog jutra žuri kroz hladnu šumu? Uvijek mi se sviđalo što imam obično ime. ili možda osjećati nešto – pravilne. koji me spopadnu s vremena na vrijeme. Ono mi pomaže da napadi grandioznosti. dok se nalazim u trnovitim ponorima tjeskobe ili sumnje u sebe. I zatim se sjetim svoje 10-godišnje kćeri Pamele i njezine priče o dvoje djece koja su. brijestovi i nekoliko bijelih borova.Oko mene su hrastovi. pivske limenke i boce. prazne kutije cigareta.1. kojim zovem samu sebe. To mi je ime došlo dok sam čitala Sedam Strijela prije dosta godina i čini mi se prihvatljivo skromnim. Ne zahtijeva od mene da svoju esenciju spoznam kao Shanti. netom prije božićnih praznika. Hodam brzo prema našem dijelu državne ceste koja se nalazi odmah iza ove šume. No onda se sjetim da je moj posao da svoju božansku stranu dovedem kroz «samo Susan». predavanje 204 «Što je Put?» Samo Susan: puštanje životnog toka Šetam kroz hladnu šumu jednog siječanjskog jutra u Virginiji. često se saginjem da bih pokupila otpatke naše «jednokratne» civilizacije u svoju čvrstu narančastu plastičnu vrećicu – plastične i aluminijske omote iz McDonald'sa. Ne traži se ništa više (ni manje) od toga da potpuno prihvatim svoje iskustvo u svakom trenutku. životinje ne šuškaju. Smeđe lišće obrubljeno mrazom krcka ispod mojih crnih Reebok tenisica. Ipak počinjem čuti. Brzo hodajući. Kritični roditelj i odbačeno dijete. kada sam samosvjesno uživala u identitetu osobe koja prakticira Zen budizam. Jedan je prijatelj intervenirao i nježno rekao da je možda esencija Zena u tome da budem samo Susan. U razmacima između saginjanja i punjenja vrećice. Ponekad. onakva kakva jesam u određenom trenutku. POGLAVLJE PRIHVAĆANJE VLASTITIH DUALNOSTI «Glas u Vama Vam govori da i u životu i u Vama samima postoji mnogo više nego ste trenutno u stanju iskusiti. Prije mnogo godina. Tastee Freeza. Bila sam izuzetno nestrpljiva prema svojim uobičajenim raspršenim i frenetičnim stanjima uma. tihe otkucaje srca koji se čine poput pulsacije života među drvećem i osjećam da moja ljudska prisutnost ometa nešto što bih trebala ostaviti na miru. osjetila sam bol vlastitog osuđivanja i rasplakala sam se poput napuštenog djeteta za koje sam znala da također postoji u meni. Samo to. Na državnoj cesti započinjem zadaću koju sam izabrala – skupljanje smeća kojeg su iza sebe ostavili vozači od zadnjeg puta kada sam hodala ovim dijelom ceste koji smo mi iz Sevenoaks «prisvojili». Ananda ili Shakti. Imam ja i skrivenije ime. vjetar ne zviždi. pretvarajući 7 . ne traju više od prosječnog napada gripe. Svijetlo zelena loza cedra pokriva dio tla. stajala na školskom dvorištu sa cigaretama od šećera.» Pathwork Vodič. izrazila sam u grupi želju da savršenije pokazujem unutarnji mir koji sam mogla postići u dugim zazen meditacijama. moja je svijest na hodanju i disanju. koje je vidljivo zbog ledenih oblačića pare pri svakom izdahu. preko puta planine vlastite grandioznosti. a iznad mene je vedro plavo nebo. pobjednik i pobijeđeni. poželim sveto ime ili magičnu mantru koja bi me uvjerila u postojanje moje božanske esencije. nesavršeno Ja i da mu jasno i bez uvijanja kažem kako bi se trebalo dovesti u red. nema baš nikakvog vanjskog zvuka osim jednoličnog šuma autoceste u pozadini. Bezizlazan položaj. Taco Bella.

U tom trenutku. koji je sada nešto teži zbog brzog hoda. noge su mi slabe i mlitave. ukočeno. Uspjeli su prevariti učitelja koji je mislio da su u pitanju prave cigarete. Ako mogu u sebi ući u dijelove u kojima prebiva okrutnost. te kada sve izvan automobila. Ništa se od tada nije promijenilo. energija pulsira prema gore kroz moje noge i počinje rastvarati moj osjećaj sebe. Što je to? Aha. jer je to ionako samo mjesto koje će primiti naše otpatke. tik ispod površine svijesti. kada je jedino sigurno mjesto unutar automobila koji odlazi od nečega ili ide nekamo. Sada znam da više nema tate i mame. Zvuk autoceste je bliže. I on je dio mene. Ponovo izoštravam fokus jer primjećujem smeće pri dnu tih smrznutih busena trave – stiropor šalica za kavu iz trgovine Seven-Eleven koja obećava: «Mi Vas ubrzavamo». Divljenje i strahopoštovanje ispunjava prostor koji je samo trenutak prije bio ograničen tenisicama i trakom za kosu. uvijek me dirne. a posebno tlo. Može li sada konačno završiti taj put na kojem neprekidno dokazujem svoju dobrotu? Mogu li sada pustiti samu sebe na miru? Mogu li hodati ovom cestom samo zato jer hodam ovom cestom. Crnkinja je. ubrzavanje života također. u svim sam bojama duge. je nešto «drugo» i nije bitno. koji izgleda da svi tražimo od svojih roditelja i čudesno i krivo vjerujemo da nam ga oni mogu dati. Ipak. prekrivene mrazom koji blista na suncu. kao što sam već činila. S tim darom obično postaje neobično. nije mi teško malo pomaknuti svoju svijest i sjetiti se vremena kada je svako usporavanje zastrašujuće. ali samo da nije ovdje i sada. iako su između mene i moje kćeri 42 godine razlike. Mogu li otpustiti tu ideju nepromjenjivog Ja? Moja se svijest pojednostavljuje. iznutra promatrajući dah. Koliko mene definira moja bijela koža? U sebi se osjećam multirasnom. ali ja se ne nazivam Amerikankom škotskog podrijetla. ili se to sada zove Amerikanka afričkog podrijetla? Moja obitelj je vrlo vjerojatno kraće u Americi od njezine.se da puše i otpuhujući paru vlastitog daha. Osjetim bljesak prezira za to ubrzavanje i za one koji bacaju smeće. «dobro» dijete. skupljajući smeće svojih susjeda. Sunce koje osvjetljava vodu. Djeca i šećerne cigarete. Svjetlost prolazi kroz ledene korice stvarajući tisuće malenih prizmi. osjetim laganu napetost ili pritisak. bilo da je to mjesto stvarno ili izmišljeno. nikad ne vjerujući da je imam ili da je imam dovoljno da bih osjećala da vrijedim. to mi nikad nije dalo osjećaj sigurnosti ili vrijednosti. malo moralne superiornosti koja se pokušava izboriti za svoje mjesto dok hodam i činim dobro djelo. Ja sam bila preplašeno. Naravno. štogod-on-bio. Zaustavljam se. Promjena riječi oslikava neprestanu potragu za identitetom i dostojanstvom. bilo kroz kišne kapi. tijelo mi vibrira sa istim električnim svjetlucanjem kao što mraz odražava sunčevu svjetlost. a ne zato da činim dobro ili da poboljšam svijet – jednostavno zato jer je hodanje ovom cestom i skupljanje smeća ono što se u ovom trenutku događa? Prolazi auto i mahnem svojoj susjedi i novoj prijateljici. u meni su oba roda. rosu ili mraz. Čemu taj pritisak da činim dobro? Da bih bila posebna? Zašto? Da bih opravdala vlastito postojanje jer nije dovoljno što sam takva kakva jesam? Prisjećam se svog izuzetno kritičnog i izuzetno savjesnog oca te kako sam se trudila dobiti njegovu pohvalu. Samo što ja nikad ne bih imala dovoljno hrabrosti ili razigranosti da pokušam prevariti učitelja. Još osjećam u ustima puderastu bijelu slatkoću iz vlastitog djetinjstva kada sam i ja cuclala šećer i otpuhivala hladni jutarnji zrak. 8 . svjesna sam perceptivnih ograničenja čiji je korijen u vanjskom identitetu koji imam u ovom životu sredovječne bjelkinje. taj osjećaj. izvana promatrajući crne Reebok tenisice koje idu uzbrdo po sivo-crnoj cesti. Vidno polje mi se omekša. Među crnim Amerikancima je potraga za kulturnim definiranjem sebe puno ozbiljnija i u sebi nosi puno rasne boli. tada sigurno i u sebi mogu pronaći svijest zagađivača okoliša. Naporno sam radila kako bih ispunila sve vanjske kriterije potrebne za njegovo odobravanje. Ipak. Tada uz rub ceste zamijetim duge busene požutjele trave. Smrznuta voda koja odražava sunčevu svjetlost postaje blagoslovljeni dar Stvaranja. šireći me prema van da prigrlim ljepotu ovog mrazovitog trenutka.

Kao i obično. možda neće. odmah nastavljajući razgovor tako što sam je pitala zašto je bila tako loše raspoložena nakon što se jutros vratila sa rođendanske zabave svoje prijateljice Sonie. s bogatim mirisom trulog lišća. Kao i obično kada se ne slažemo ili kada ima potrebu pokazati svoju odvojenost od mene. Pam je samo tužno odvratila: «To uvijek kažeš. Čim smo ušli u auto. na što sam ja rekla: «Ne. osjećajući šumsko tlo koje je sada vlažno i spužvasto od otopljenog mraza. Jutros sam malo čitala još jednu knjigu Alice Miller o zlostavljanju djece pa sam sada bolno svjesna kako je lako upasti u nesvjesnu roditeljsku nadmoć. «Zašto ti ne dozvoliš meni i mojim prijateljicama da ostanemo same kada one dođu prespavati kod mene? Zašto nam ti govoriš kada moramo ići u krevet i ne dozvoljavaš nam da same odlučimo kada to želimo?» Još uvijek u obrambenom ponašanju. ne izgledajući povrijeđeno: «Ne. samo sam pomislila da ti trebam dati do znanja da te volim. pitam se: «Tko sam ja?» U sebi osjećam prirodnog mistika koji se usklađuje sa nevidljivom prisutnošću u šumi. Trenutak je prošao.» Usporila sam. svjesna sam i svoje bijele kože i svoje višebojne duše. Duboki uzdah. Oštro probadanje tuge i neugodno neodobravanje vlastitog ponašanja mi se miješaju u srcu. gdje ostavljam svoju narančastu vrećicu punu smeća koju će kasnije pokupiti Odsjek za autoceste.» Vlastite riječi su mi bile dosadne i ražalostile su me još dok sam ih izgovarala. Dok spuštam svoj narančasti teret. jučer poslijepodne je Pam «pobjegla od kuće» tako što je odnijela svoju torbu sa stvarima do druge kuće na farmi Sevenoaks. drago ti je što ti činim uslugu?» Odgovorila je. obrecnula sam se: «Zato jer se ti još uvijek ponašaš nezrelije od Sonie kada ti dođu prijatelji. Prihvaćanje vlastitih dualnosti Dok hodam seoskom cestom. Napokon. nazvala me pola sata kasnije da dođem po nju. Također pronalazim i tjeskobno dijete koje još želi udobrovoljiti oca. umjesto da se otvorim za istinu koju moje dijete s naporom pokušava izraziti. Možda će mi se pružiti druga prilika večeras. Vratila sam se sve do našeg poštanskog sandučića na ulazu u farmu. Pam je rekla: «Volim te. kod koje je i prespavala. zato sam ti i rekla da te volim.» «Hvala ti. netko tko je dovoljno velik da pobjegne od kuće je isto tako dovoljno velik da dopješači natrag». Sada mogu slobodno odšetati natrag kući. Odgovorila mi je da je vidjela kako njezina prijateljica može zamoliti svoju mamu da ih pusti da budu same te da je mama to i učinila pa se zbog toga Pam naljutila na mene.» Razgovor je stao. Popuštam kritičnom ego-umu koji kritizira zagađivače prirode i našu ubrzanu kulturu za jednokratnu uporabu. da poštujem njezinu svijest o tome da se nešto između nas dvije treba promijeniti te da uzmem u obzir da bismo zajedno mogle naći rješenje za poboljšanje situacije.» Pokušavajući se otvoriti za njezine riječi rekla sam iskreno: «U ovom trenutku baš i ne mogu osjetiti ljubav. Nikad mi nije ni palo na pamet da bi ona mogla biti bilo što drugo nego inferiorni sudionik u razgovoru. Brižna sam majka koju je uznemirila besmislena upadica koju sam rekla 9 . ali samo na sekundu. ja sam samo Susan. ona se vratila bez torbe pa sam se kasnije smekšala i odvezla je da uzme torbu. koji mi je tako drag. Neka bude kako mora biti. Dok mašem svojoj afričko-američkoj prijateljici. potrebu koju smo obje imale.Osjetim oštru bol u srcu jer sam se sjetila nedavnog razgovora s Pamelom. Cinično sam odvratila: «Misliš. pitam se koliko unutrašnjih tereta mogu otpustiti sa svakim udahom i izdahom. Tek sam sada mogla čuti potisnutu zlobu u svom glasu i požaliti za izgubljenom prilikom za razgovorom o tome kako možemo poštovati potrebu da pregovaramo o svojim granicama. sa svakim korakom bliže kući? Onoliko koliko mogu i niti jedan više.» «Znam. čak i dok žustro hodam. ali i u sebi pronalazim zagađivačevu svijest. misleći cijelim putem da vjerojatno griješim pomažući joj u njezinom svjesnom manipuliranju. mama». Međutim.

Neki duhovni putevi će nam pomoći da razvijemo svoju intuiciju i uđemo u šamanske. Koja je od njih prava Susan? Da li je to taj trenutak pun divljenja u kojem nema odvojene Susan. samo bešavna tkanina života u koju je utkana i moja svijest? Ili sam možda osuđujući ego-um pun prezira i kritike prema drugim putnicima na ovoj cesti? Sigurno je da sam i jedno i drugo. odmah želimo znati: «Da li je on pozitivac ili negativac?» . naše istinske prirode ljudskih i duhovnih bića. u jednom blagoslovljenom trenutku. Uvijek želimo staviti «oznake» i imati konačne odgovore o sebi. kao ljude od povjerenja ili kao one kojima se ne može vjerovati. gubimo iz vida vlastitu veličanstvenost. obje krajnosti i sve ono što se nalazi između njih dio su ljudskog iskustva. Izuzetno je teško zadržati u svijesti sve proturječnosti toga što znači biti čovjek. Svi smo mi kao djeca koja gledaju Shakespearov komad u kazalištu. Kada vidimo svoje mane. No ipak. dokaz vlastite neizbježno nesavršene ljudske prirode. puno više od toga. osjećajući da sam jedno sa cjelokupnim životom. Kada nam se kaže da smo «svi mi strašni grešnici». Kada prepoznamo svoju ljepotu. rad koji nas pokušava zalediti u jednom jedinom odgovoru na to pitanje. I zatim. No samo trenutak kasnije sjetim se Susan koja je izgubljena u roditeljskom kontroliranju. ja više nisam ništa. sigurno. Psihološki rad će nam pomoći da integriramo svoje unutrašnje dijete i ojačamo pozitivni ego. transpersonalne razine. Međutim. ne služi evolucijskoj zadaći proširivanja ideje što to znači biti čovjek. Isto tako. Naši su umovi i dalje ograničeni dualističkom iluzijom da smo ili jedno ili drugo. Neke će meditativne prakse pomoći našoj sposobnosti da maknemo svoj odvojeni ego s puta i izravno iskusimo svoj urođeni sklad sa životom. samo prostor kroz koji divljenje i strahopoštovanje mogu teći u skladu dok promatram smrznutu travu na seoskoj cesti usred siječnja. Neprekidno mijenjanje dostupnog toka unutrašnjeg iskustva zaleđuje se onog trenutka kada na neko od tih iskustava stavim oznaku «Ja» (obično samo na iskustva koja odobravam). Obilježavamo sebe i druge kao sretne ili nesretne. vlastitu složenost. normalne ili lude. Svaki unutrašnji rad je koristan ako produbljuje naše iskustvo i time širi naše razumijevanje pitanja «Tko sam ja?». Različiti putevi se fokusiraju na različite razine svjesnosti. tada se možemo odreći nekih dijelova sebe i negirati vlastitu tamu. Jesam li ograničena svojim vanjskim identitetom bijele Amerikanke ili sam duša čije iskustvo prelazi granice ovog vanjskog «pakiranja»? Oboje. Jesam li ja dobra majka ili loša majka? Sigurno je da sam i jedno i drugo. Kao biološka vrsta razvili smo nevjerojatnu i neusporedivu sposobnost da postavljamo pitanja o nama samima. Definiramo sebe i druge kroz dualnosti koje je naš um bio strukturiran da prepozna. kao vrsta neprestano pokušavamo definirati. a time i sputati. različite dijelove cjeline našeg ljudskog iskustva. Sigurno je da smo mi i jedno i drugo: i grešnici i anđeli. Trebamo postupno podučiti naše nezrele. a i puno. 10 . koji bi trebali naš identit zadržati sigurnim i nepromjenjivim. zaboravimo na svoju bol i ranjivost. Ledeni dah i sjećanje na šećerne cigarete donose navalu ljubavi i osjećaja povezanosti sa kćerkom. Ipak. ako nam se da odgovor da smo «svi mi u stvari prerušeni anđeli». to će također ubrzo proći i ja ću se uskoro osjetiti kao nepovezani fragment. Svaki put kada odgovorim na pitanje «Tko sam ja?» odgovor mora biti djelomičan i ograničen. našeg iskustva. Svi duhovni i psihološki putevi su pokušaji odgovora na pitanje «Tko sam ja?». a za sve drugo «ne-Ja». da transcendiraju ekstremno «ili/ili» razmišljanje te da dozvole da se pojavi mudrost koja govori «i jedno i drugo». Čak i kada sjedim u otvorenom prostoru. To je idući skok u evoluciji naše vrste.svojoj kćeri. mi se stisnemo u mračni i ograničeni identitet koji se temelji na samoodbacivanju.kao da bi konačan odgovor na to pitanje mogao suzbiti tjeskobu koja je središnja u našoj složenoj prirodi koja je istovremeno i dobra i loša. Lako popustimo napasti da previše pojednostavimo svoje iskustvo. Kada nas prestraši bješnjenje kralja Leara na olujnoj pustopoljini. dualističke umove da prihvate cjelovitost ljudskog iskustva.

odgovorni za naše blagostanje. svi ćemo bez puno razmišljanja reći: «Dobro sam». bit će lako voljeti naše bližnje. čini se da nam je vrlo teško prihvatiti tu jednostavnu istinu. idealizirano Ja. «Nisam ja kriv» je prvo što će reći dijete u nama kada nas se suoči sa našim pogreškama. bez obzira da li smo 11 . Njegov je prvi odgovor: «Nisam to ja napravio. a ponekad se i ponašamo uistinu loše. ovisi o zdravom poštovanju i povezanosti sa svim drugim ljudima. Tek tada mogu iskusiti opraštanje i dolazim na dublju razinu samoprihvaćanja. Tek kad otpustim svoj perfekcionizam mogu osjetiti jednostavnu tugu zbog toga što sam napravila nešto što je povrijedilo moju kćer. Kada shvatim da sam povrijedila svoju kćer nepromišljenim odgovorom. ponekad povrijedimo one koji su nam najbliži. umjesto kao dio matrice u kojoj mi i buduće generacije naše vrste moramo živjeti u skladu ako želimo napredovati. da je netko drugi ili nešto drugo. kao individualnih osobnosti i kao cijele vrste. Prihvaćanje vlastite nesavršene ljudske prirode Biti čovjek znači biti nesavršen i pun mana. a dolaze od drugih ljudi. koje odgovaraju situacijama u kojima postoji neposredna opasnost od izravnog fizičkog napada. Taj je mentalitet «ja protiv drugog» središnji problem planetarne krize ekološkog iskorištavanja u kojem ljude vidimo odvojenima od Zemlje. Ja za koje vjerujemo da bismo morali biti. ali i neizbježan. moći ćemo živjeti u većem skladu sa cjelokupnim životom. Kada si dozvolimo da proširimo svoje individualne granice kako bismo uključili identitet drugih ljudi i prirode. Ljubav je iskustvo koje širi naše granice prividnog interesa za sebe. kao da pokušavam otkloniti bol koja je neizbježan dio osvještavanja onoga što sam učinila. koliko poziv da vidimo život takvim kakav on uistinu jest. posebno prema našim osobnim manama i negativnostima. kao i sa drugim vrstama koje nisu ljudske i s kojima dijelimo planetu. Kada nas netko pita kako smo. Svi činimo greške. postale su povezane i sa zaštitom naše idealizirane slike o sebi. Još smo neodlučniji pri prihvaćanju poruka koje se odnose na naše mane. Trebamo shvatiti da naše blagostanje. Ipak. ne odbacivati ništa što postoji u nama. tako da uključujemo sve više i više onoga za što smo prije smatrali da postoji izvan nas. Zbog straha od svog nesavršenog Ja stvaramo Ja-masku. imat ćemo manje neprijatelja. dio onoga što mi uistinu jesmo. Kada se dogodi nešto neugodno. Ne želimo gledati u svoje mane i greške zato jer su one bolan. kao i našu Zemlju. Naše se obrane istog trenutka aktiviraju kao da je napadnuta cijela naša osobnost. koje obično projiciramo na «druge». da bismo spoznali da je voljeti svoje bližnje isto što i voljeti sebe (i obratno). Kada prihvatimo negativne atribute u sebi. Vrijedi i suprotno – kada naučimo voljeti sve u sebi. ostajemo zarobljeni u pokušavanju da budemo bolji nego što jesmo te da stavimo odgovornost za vlastite probleme negdje drugdje. potrebe da izgledamo dobri i kao da smo u pravu. «Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe» nije toliko moralna naredba. Duboko udahnem. Proširivanje našeg razumijevanja sebe mora početi tako da postanemo iznimno iskreni prema sebi.Na društvenoj razini trebamo preispitati ili/ili mentalitet koji je stvorio ratove i ratni način razmišljanja u kojem su naši odnosi s ljudima svedeni jednostavno na to da svakoga vidimo ili kao saveznika ili kao neprijatelja. a ne kao loši ili da smo u krivu. iznutra reagiramo kao maleno dijete koje čuje majčin glas kako ga zove nakon što je zemljotres potresao kuću. u sebi se zgrčim. otpuštam svoje automatske obrane i jednostavno osjećam bol. umjesto da si priznamo da smo nesavršeno ljudsko biće. čini nam se. Iste fiziološke obrane bijeg/borba. mama». Od nas se traži da proširimo svijest o sebi kako bismo uključili i svoje bližnje. Dijete u nama se boji da bi priznavanje loših ili nesavršenih strana osobnosti značilo da smo samo loši ili da smo zapanjujuće loši te da ćemo navući na sebe osudu ili odbacivanje roditeljskih likova «drugih» ljudi koji su. Ovo prošireno razumijevanje međusobne povezanosti počinje tako da si priznamo istinu naše vlastite složene prirode. Kada negiramo svoje mane i sebičnost.

nadobudnog studenta ili samouvjerenog učitelja. Bila sam otvorena za iskustvo otapanja sebe u ljepoti i savršenstvu trenutka. Dok sam hodala cestom. veličanstveno ili sveto to možda jest. U djetinjstvu sam bila uspješna dobra djevojčica. usudit ćeš se biti sve ono što jesi». Buđenje našeg duhovnog potencijala Biti čovjek također znači da u sebi možemo iskusiti urođenu cjelovitost i savršenstvo. zahtjevnog djeteta ili kompetentne odrasle osobe. Možemo osjetiti sebe sjedinjene sa svime što postoji. iz trenutka u trenutak. prestrašeno. U nama postoji cjelovitost koja se nalazi iza našeg uobičajenog. Te mi je riječi uputio Pathwork Vodič prije mnogo godina i one su mi neiscrpno vodstvo. kompetentan sam. Ta se maska još uvijek pojavljuje u meni kao odrasloj osobi kad god sebe vidim kao osobu koja «čini dobro» te je time bolja od drugih. što me držalo zarobljenom u mojoj identifikaciji sa maskom dobre djevojčice. Brzo ćemo uvjeriti sebe i druge: «OK sam. naivnog tragaoca ili svjetovnog cinika. s Bogom. da zaslužim očevu ljubav i da si osiguram njegovo odobravanje. Problem povećavanja našeg samopouzdanja se tada produbljuje u pitanju – tko je to Ja koje želim osnažiti i više cijeniti? Kroz takvo preispitivanje ćemo otkriti unutrašnje identitete koji imaju više dostojanstva i više 12 . zagađivači čije smeće skupljam. bilo da smo svjesni svoje unutrašnje proširenosti ili ne. više kompetencije ili zahtjevnosti. Takvo samoprihvaćanje uključuje razumijevanje naše potrebe za maskom. stvorena zbog potrebe djeteta u nama da stvori prihvatljivu osobnost kad god osjeti da mu je samopoštovanje krhko i ugroženo. primijetila sam da je moj čin skupljanja smeća postao napor da budem «dobra». Onog trenutka kad sam mogla otpustiti tu samosvjesnu ideju o sebi. kao individualizirani izraz Univerzalnog Duha koji se kreće kroz sve stvari. Bez obzira da li stvaramo masku dobre djevojčice ili dječaka. počinjemo razvijati sigurniji temelj za samopoštovanje. Širinu našeg ljudskog potencijala možemo prisvojiti tek kada se usudimo biti točno i samo ono što jesmo iz trenutka u trenutak. Tada dobro mišljenje o sebi više nema veze sa ispunjavanjem nerealnih zahtjeva perfekcionističke maske.depresivni zbog toga što nas je šef nedavno kritizirao ili da smo oduševljeni nedavnim poslovnim uspjehom. Masku stvaramo kad god pokušavamo prikazati sebe kao da imamo više ljubavi ili moći. bez obzira koliko nezanimljivo. takva kakva jest. fragmentiranog iskustva sebe. Izbjegavanje našeg istinskog trenutnog iskustva troši ogromnu količinu energije koju možemo ponovno koristiti ako jednostavno odlučimo otvoriti se istini o sebi kakvima uistinu jesmo. prisutnom ljudskom stvarnošću. željna toga da uvijek bude pametna i kompetentna. postala sam prazna. da negiramo svoju običnost i svoju neznatnost. proširujući osjećaj mene kao bića koje je u skladu sa cjelokupnim životom. snažne žene ili muškarca. Kako produbljujemo svoje obećanje da ćemo biti iskreni prema sebi i drugima. Buddha priroda ili Ja-Krist su druga imena za više Ja ili višu moć koja postoji u svakom ljudskom biću. Mi smo toliko više od onoga što mislimo da jesmo! U svakom trenutku. koja je. što je privremeno izbrisalo moju odvojenost. «Ako se ne pretvaraš da si više od onoga što jesi. mogu se nositi s tim» bez obzira na to koliko smo možda uistinu nesretni ili jadni. kao što su npr. Većina religija. naše su maske pokušaj da se dignemo iznad vlastitih grešaka i boli. ništa bitnija u toj sceni od preživajućih krava s druge strane ograde ili od svjetlucavih busena trave ispod mojih nogu. kao i mistične tradicije svih religija prepoznaju našu urođenu božanstvenost kao našu najistinitiju prirodu. mi se širimo izvan granica onoga što poznajemo kao Ja i idemo dublje od onoga što je naša trenutna osobnost. već je ukorjenjeno u hrabrosti da se suočimo sa stvarnom. više suosjećanja ili cinizma nego što uistinu postoji u trenutnim osjećajima i motivima. Ja-Bog. možemo sebe osjetiti ujedinjenima sa Životnom Silom. sa duhom.

proširenog Ja jer ne želimo dovoditi i pitanje svijet koji poznajemo ili se ne želimo razočarati zbog toga što želimo više nego što možemo imati. barem u izvjesnoj mjeri. moć iscjeljenja i osjećajno ispunjenje na najdubljoj mogućoj razini. Zatvaramo se u masku za koju se nadamo da će zadržati naše mane i bol izvan naše svijesti. Možemo iskusiti stanja svijesti u kojima znamo da je svaki trenutak našeg postojanja savršen izraz cjeline koja je veća nego možemo i zamisliti. Živimo na površini života. sa svim njezinim sitnim zlobama. S druge strane negiramo svoju najdublju duhovnu srž u kojoj smo cjelovit. upozoravajući je kada bi odlutala na opasni 13 .plemenitosti nego smo ikad sanjali da možemo imati. na drugoj strani. moramo biti voljni maknuti obrane sa boli koju smo pokopali u sebi. U njemu ćete naći osjećaj cjelovitosti i vječnog života. Bojimo se zaroniti u svoje dubine u kojima smo mnogo više od onog što je naše uobičajeno iskustvo sebe. Ovo se odnosi na svako ljudsko biće. život mora biti borba i napor. Na taj način strah i ponos sužavaju naše osobne opsege iskustva i zadržavaju našu svijest fragmentiranom i djelomičnom. kruto i prkosno NE upoznavanju i viđenju sebe na bilo koji drugi način osim kao stroge kompetentne odrasle osobe ili. (PGL 200) No kao što se branimo protiv poznavanja svog nesavršenog ljudskog Ja iz straha da nismo ništa više od vlastitih ograničenja. Mogla je u sebi osjetiti zid. sigurnog širenja granica sebe da bismo u svoju svijest integrirali sve više i više onoga što jesmo. identificirajući «sebe» sa svojim iskustvom odvojenosti. zato jer i najsvjesnije i najrazvijenije osobe imaju periode kada se izgube u labirintima vlastite nepovezanosti i nedostatka shvaćanja. (PGL 181) Iz tog razloga većinu svog života živimo u stanju obrane.. zajedničkom boli i izuzetnom ranjivošću. U jezgri Vašeg najdubljeg Ja naći ćete vječnu Božju prisutnost. pokušavajući zadržati «vani» sve ono što nas ugrožava i što ne prihvaćamo kao dio sebe.. No isto se tako bojimo buđenja našeg nesvjesnog pozitivnog. čestim pogreškama. Bojimo se prihvatiti vlastite mane i nesvjesne negativnosti jer ta spoznaja uzdrmava naš ponos i našu identifikaciju sa pretvaranjima maske. isto se tako branimo i od poznavanja našeg urođenog božanskog Ja iz straha da ćemo izgubiti udobnu.. Harriet je istraživala svoj otpor prema proširivanju ideje koju ima o sebi. gradeći zidove oko vlastite svjesnosti. definiranu ideju o onome što mislimo da jesmo. kao depresivnog izgubljenog djeteta.. sve drugo je bilo nepoznato i zastrašujuće. Kada svjesnost nije povezana sa dubljim značenjem stvari. Oba su joj ta identiteta bila poznata. veličanstven izraz Svega. [Postoji unutrašnji] svemir u kojem je sve u redu i ničega se ne treba bojati.. Stvarnost koju možete iskusiti kao ljudsko biće na ovoj ljudskoj razini je beskonačno fragmentiran aspekt potpune stvarnosti. Počeli smo vjerovati da je naš stvarni identitet ograničena ljudska osobnost čija je granica površina naše kože i odupiremo se tome da shvatimo da smo nešto više. Kroz vođenu vizualizaciju je svoje misli i um vidjela kao stražara koji stoji na vrhu sivog kamenog zida koji opasava teritorij poznatog Ja. Širenje ideje o sebi zahtijeva posvećenost i hrabrost. Širenje svijesti o sebi Duhovni rad je disciplina polaganog. Da bismo rasli.. S jedne strane odgurujemo od sebe svijest o svojoj ljudskoj strani koja je jednostavna i puna mana.

zbog njega je bila isuviše ranjiva pred strašnim. Stagnacija zahtijeva ogromnu količinu često nesvjesnog napora da bi se održao otpor protiv prirodne skolonosti duše da raste. Kad god bi osjetila i najmanji nagovještaj nečeg višeg u svom životu. stražar bi naredio: «Pazi! To je opasan teritorij. jecala je i bjesnila. (PGL 199) 14 . Polako je opet prihvatila svoju dječju nevinost i otvorenost koja je postojala iza strašnog gubitka oca. Tada ga je zamolila da joj dozvoli da krene izvan uske granice onog što je poznavala kao Ja. Nakon očeve smrti. tada joj nije bio potreban stražar. mama i tata su bili tamo da bi je zaštitili. Kad god su nam životi ograničavajući i neispunjavajući. Nikad nećeš preživjeti izvan nje. To je bio blistav i čudesan svijet u kojem su plišani medvjedići pričali. Uvijek se na početku čini zastrašujućim ići izvan trenutnih ego-granica. naši će se vanjski životi također proširiti. kao djevojčica. živjela u vrlo drugačijem svijetu. zaledili u trenutku kada je otac umro. naše najbitnija duhovna učenja uvijek dolaze u obliku životnih iskustava. gdje je ispijala čaj sa svojim sretnim izmišljenim prijateljima i gdje su šume svjetlucale natopljene životom duha. sada je donekle vjerovala da se može sigurno prizemljiti na dnu zdenca koji je nekad za nju značio sigurno uništenje. Novo tlo je neobično. Potisnula je svoju tugu i trudila se biti kompetentna odrasla osoba kakvu je majka trebala. Da bismo proširili svoje živote. strano. Donijela je nesvjesnu odluku da čim prije odraste kako bi preživjela taj strašni gubitak. Tada je svijet bio siguran. Sada je imala hrabrosti prigrliti svoje osjećajno Ja. Harriet se mogla sjetiti vremena prije mnogo godina kada je. Svaki put kada proširimo svoj unutrašnji teritorij. Događaj koji je sve promijenio je bila smrt Harrietinog oca kada je ona imala samo šest godina.teritorij osjećaja ili duha. Kako se otvorila dubljim osjećajima. živahno oduševljenje nesigurno. trebamo ući dublje u vlastiti unutrašnji teritorij da bismo otkrili gdje smo u sebi zamrznuli potencijal za bogatije iskustvo života. Nesvjesno je izabrala i odlučila potisnuti svoj osjećajni život. Tokom Pathwork terapije sa mnom. Zid će se opet zatvarati. Vrati se u svoju poznatu tvrđavu. život joj je postajao malo manje siv i odbojan nego prije. kao i osjećaj sebe. crnim razočarenjem. opuštajuće i ne zahtijeva napor. Ta je davno zaboravljena odluka sada došla u prvi plan. moramo biti voljni ući u ono što nam je nepoznato u nama samima. ali nikada više tako čvrsto kao prije. čuvar njezine obrane. Nesvjesno je zaključila da je njezino sunčano. Harriet mu je rekla da je sada uistinu odrasla i da ima dovoljno snažan ego da bi mogla riskirati pad u zastrašujući ponor vlastitih osjećaja. nepoznato. Harriet se također mogla sjetiti kada je taj blistavi. Sigurnost male Harriet je bila ugrožena i svjetlo je bilo ugašeno u svijetu njezine duše. Naše iskustvo života je točan odraz onoga tko smo unutra. Taj je osjećaj iluzija jer je stagnantno stanje uistinu naporno. Harriet je razgovarala sa stražarom kao da je on uistinu neka druga osoba i zahvalila mu je što ju je štitio od osjećaja i svjesnosti koje bi možda bile previše za nju dok je bila dijete. Harriet je počela uviđati da su se njeni osjećaji. neobjašnjiva tama. Podigla je zid i pozvala stražara da bude zaštitnik njezinih ranjivih osjećaja. obojati ga u sivo i živjeti u sigurnoj tvrđavi vlastite depresije. Harriet je dozvolila energijama vlastite tuge i ljutnje da se pojave.» Ipak. Svaki put kada se otvorila svojoj boli ili svojoj čežnji. Bolje je zatvoriti sve krajnosti osjećaja. majka je postala prilično labilna i emotivno ovisna. Harriet je osjetila kako je preplavljuje svjetlost i nada. Ego je u iluziji da je ostajanje u uskim granicama poznatog teritorija lako. Naš je najbolji duhovni učitelj uvijek život koji nam je tik ispred nosa. sretni svijet postao potpuna.

kakvi smo bili kao djeca kad su naše čežnje bile neispunjene ili čak uništene. s drugima. Učimo se identificirati sa onim dijelom sebe koji može voljeti te zatim možemo tu ljubav usmjeriti prema onim dijelovima sebe u kojima ne osjećamo da možemo biti voljeni. Na taj način stvaramo temelj za ispunjenje svih svojih čežnji. sitničavog ega i veličanstvenosti duha. Kako god da jest. Proširivanje samoprihvaćanja i naše svijesti o sebi na takav način nam donosi najdublji mogući sklad i zadovoljstvo u životu te pruža najčvršći temelj za istinsko samopoštovanje. ranjivog djeteta i sposobne odrasle osobe. Vaša je čežnja stvarna kada krenete od pretpostavke da ključ ispunjenja mora biti u Vama. Boga) i da budemo voljeni (od strane drugih. (PGL 204) Svaka čežnja je u osnovi ista čežnja – iskustvo odnosa punog ljubavi: odnosa sa sobom. ja koje niti maskira svoje ljudske mane. Ova knjiga opisuje pristup osobnom i duhovnom rastu koji naglašava potrebu za istraživanjem svih suprotnosti i krajnosti naše prirode – vraga i anđela. prihvaćajući svoju «nižu» nesavršenu ljudsku prirodu. za dubljim odnosom s Bogom. samo kroz buđenje i poštovanje vlastite čežnje možemo imati motivaciju da radimo na sebi kako bismo proširili vlastite živote. No isto tako moramo biti spremni platiti cijenu potpune unutrašnje iskrenosti i suočavanja sa samim sobom. da bismo vidjeli gdje sputavamo sebe. Boga ili samog sebe). kao i svoju «višu» savršenu duhovnu prirodu. Naše želje mogu biti i za duhovnim ispunjenjem. moramo odustati od 15 . moramo otpustiti svoje obrambene maske i osvijestiti svoja urođena ograničenja i nesavršenosti. gdje vjerujemo da smo bespomoćne žrtve te da su drugi odgovorni za našu nesreću. Duhovni rast je kretanje prema Ja koje se ne brani. Većina se naših čežnji može izraziti kao želja da volimo (sebe. niti negira svoju duhovnu esenciju. okoline. Iza tih specifičnih problema se nalazi «osjećaj da mora postojati neko stanje svijesti koje donosi više ispunjenja i veći kapacitet za iskustvo života». To se može pojaviti kao čežnja za dubokim odnosom s partnerom ili za smislenim poslom ili za obitelji u kojoj ima više ljubavi. Možda se bojimo svoje čežnje jer nas otvara za mogućnost razočarenja. Da bismo prihvatili svoju ljudskost. Svako ljudsko biće čezne za nečim za što vjeruje da bi mu život učinilo ispunjenijim. Kristom ili Zemljom. Učimo prihvatiti mnogostranost naših ljudskih identiteta i iskustava. okoliš. Da bismo razvili svoju duhovnost. Naše čežnje da volimo i budemo voljeni nas vode prema širenju svog Ja i svog života. Učimo odustati od vlastitih obrana protiv poznavanja onoga što uistinu jesmo – nepoželjnih kao i poželjnih dijelova naše prirode. Prvi korak je da naučimo voljeti sebe (i da dozvolimo da nas Ja voli). Možda se sramimo svoje čežnje zato jer nas otvara i postajemo ranjivi. kada poželite pronaći osobne stavove koji Vas sprečavaju da iskusite život na ispunjen i smislen način. Učenje ljubavi i prihvaćanja svih dijelova sebe je primarno i neiscrpno oruđe samoiscjeljenja. druge osobe. gdje ograničavamo sebe zbog straha ili ponosa. sa našim okolišem i sa Bogom. (PGL 204) Put nebranjenog Ja Put do stvarnog Ja uključuje učenje kako da skinemo svoju masku.Štovanje vlastite duhovne čežnje Zov duše prema duhovnom rastu nam se pojavljuje u obliku osobnih čežnji. Učimo vidjeti gdje smo bili puni mržnje umjesto ljubavi (prema sebi samima kao i prema drugima). kada čežnju interpretirate kao poruku iz same srži Vašeg unutrašnjeg bića koja Vas šalje na put koji Vam pomaže da pronađete svoje stvarno Ja.

Zamolite neku drugu osobu da Vam napiše koje su Vaše mane. Uzmite popis svojih «dobrih» i svojih «loših» aspekata i vidite koliko si možete dozvolite da prihvatite obje strane sebe. 2. Zatražite pomoć od svog unutrašnjeg božanskog Ja da Vas usmjeri na Vaš put. 3. a) Napravite popis onoga što Vam se čini da su Vaše specifične mane ili greške. b) Napravite popis svojih vrlina. Zatražite san kao vodstvo na vašem duhovnom putu i zapišite što god da se dogodi. Usporedite to područje sa popisom svojih vrlina. Pronalazite li povezanost? b) Pišite o dijelu života u kojem Vam je dobro. Za čime najviše čeznete u životu? Zapišite svoje specifične čežnje. Vježbe za 1. Opišite riječima svoju najdublju čežnju. Usporedite to područje sa popisom svojih mana. čežnju za proširenijim stanjima svijesti u kojima ima više ljubavi. Zatim vidite kako one predstavljaju dublju čežnju.pretvaranja da već znamo tko jesmo i moramo biti otvoreni nepreglednim i nepoznatim dubinama vlastitog Ja. zapišite to. Osluškujte glas unutar sebe. 5. Zamolite drugu osobu da Vam napiše koje su Vaše vrline. Pronalazite li povezanost? 4. a) Pišite o dijelu života koji Vas uznemirava i pričinjava Vam probleme. Ako nešto čujete. poglavlje: 1. U kojem bi se dijelu ili dijelovima života najviše željeli usredotočiti na rad na osobnom rastu? Koji aspekti Vašeg višeg Ja trebaju biti osnaženi? Koji dijelovi Vaše maske i nižeg ja trebaju biti potpunije shvaćeni? 16 . Mirno sjedite i tražite pomoć i neka Vaš zahtjev za duhovnim vodstvom bude čim specifičniji.

lupi je po leđima: “Hajde. ušao u spavaću sobu i zalupio vratima zbog čega sam se osjećala kao da sam mu učinila nešto zaista 17 . uspješna terapeutkinja i lijepa žena u svojim srednjim tridesetima. Ovaj put Maureen pokušava protestirati: “Tata. a onda bi joj uzvratio sa ha. Njegov nadimak za nju je postao Ha. iako znam da ga jako volim. u Vašoj duši nestaje nemir i javlja se dubok osjećaj smislenosti i usmjerenosti“ PGL 208 “Urođena sposobnost stvaranja” Maureen : Integracija djeteta i krotitelja lavova “Jako volim svog muža”. Osjećam to kao veliki gubitak. To je bio očev trik da svoju prilično ozbiljnu i tmurnu kćer potakne na smijeh. ali ona ispusti samo par suza. Odi reci majci da mi donese piće prije večere. ‘ajmo se zabaviti. ali sada osjećam samo dragost i naklonost. Danas je odličan dan.” Maureen oživljava osjećaje svog unutrašnjeg djeteta. sve ćemo vas ispisati iz te skupe katoličke škole u koju majka inzistira da idete. Iznenada se Maureen uspravlja i otkriva: “Sjećam se trenutka u hodniku ispred spavaće sobe svojih roditelja. Tražimo od Maureen da između muškaraca u grupi izabere “oca” i ona izabire Boba čiji je otac također bio alkoholičar. no ovaj put nema suza. Danas niš’ne mogu gledati. duboko osjeća poraz i tiho plačući povlači se na drugu stranu sobe. Bob se dobro uklapa u ulogu. Maurie?” S pitanjem koje je više poput naredbe. Nije riječ samo o seksualnoj želji. s dominantnim ocem alkoholičarem koji je bio podložan naglim promjenama raspoloženja i s ogorčenom. slušaj me. Alan i ja je ohrabrujemo da potpuno izrazi svoju tugu. Nije li to sjajno. ali je njezin “tata” ubrzo prekida: “Hajde. Bob je odbija: “Ne danas. reci mi ha”.2. gotovo da i ne osjećam seksualnu privlačnost prema Jimu. mom suvoditelju. Kad smo hodali nisam mogla maknuti ruke s njega. POGLAVLJE ODLUKA DA UJEDINIMO SEBE “Kada Vam istraživanje sebe postane glavna zadaća u životu. želim ti reći kako sam provela dan. zatim malo priča o svojoj irskoj katoličkoj obitelji u kojoj je bila najstarija od 5 djece. da vidimo danas i na tebi koji smiješak.ha te bi ona morala odgovarati sa ha. Ha. “No otkako su nam se rodila djeca.” Maureenine se velike smeđe oči ponovo pune suzama dok molećivo gleda prema meni i Alanu. Rekao bi joj da kaže ha. noseći svoje piće prije večere. Uz malo Maureeninih uputa. ja jednostavno više nemam puno osjećaja za njega.” Maureen ponovo odlazi tužna i povrijeđena. Maureen izgovara jecajući. Puno sam prodao.” Maureen. Strašno je doba za trgovinu. Šta me tako jadno gledaš?” Maureen počinje odgovarati. Bob mrka pogleda ulazi u sobu i izvikuje naredbu: “Donesi mi papuče. Zaključuje: “ Ne razumijem što se događa. Ha. bijednoj svakodnevici. rijetko kad ga doista želim.“ A onda podigne glas: “Zar ne vidiš da nisam raspoložen da se bavim s vama klincima?!? Ako se ovo nastavi. Strašan dan. Zatim Bob i Maureen glume situaciju u kojoj je očevo raspoloženje obrnuto. on poviče: “Odmah!” Ona pokunjeno ode i minutu poslije se vraća s papučama i školskom zadaćom koju mu želi pokazati. Nije bilo prodaje. nemoj mi govoriti o toj tužnoj.ha. šepuri se po sobi oponašajući manično raspoloženje i glasno govori svojoj “kćeri” Maureen: “Dobar dan danas.ha sve dok se na kraju ne bi nasmijala. Zatim je. potčinjenom majkom koja se činila vječito umornom. Maurie!” Kada ona oteže i pokušava pričati s njim.” Bob u ulozi oca poskoči i počinje škakljati Maureen: “Hajde. On je bio u jednom od svojih gadnih raspoloženja i vikao je na mene jer mu nisam donijela prave papuče ili tako nešto.

Bob moli Maureen da bude ljubazna prema njemu i da mu oprosti greške iz mladosti. okrutno se smijući i uživajući u ulozi krotitelja lavova. On mi toliko znači. Ona isprva zasikće: “Imaš li pojma koliko si me povrijedio? Ignorirao si me. Učini to!” Bob posluša. mislim da se sada još više bojim da bi me stvarno mogao povrijediti. jecaji su nekontrolirani.” Alan prima Maureen za ruku i traži da ga pogleda. Ohrabrujemo je da još snažnije izrazi svog krotitelja lavova. budi dobra. Ona to učini. Nikad nisi istinski vidio ikoga od nas. Ako me on nije mogao voljeti. “Nipošto!”. kao i uvijek kada mu ne bih uspjela ugoditi i tada je nešto puklo. volim ga više nego ikada. Čini se da nešto nedostaje. možda ga čak pretvoriti u žrtvu. Sada kad je Jim otac našoj djeci. ostario i svjestan svoje slabosti. Uopće nisi obraćao pažnju na ono što sam zaista bila. Alan stoji pored Boba i ohrabruje Maureen da prema obojici pokaže sve što osjeća prema ocu. I nisam. Možda trebaš pronaći način na koji još uvijek želiš kazniti svog oca. no sjećam se da sam pomislila: «Neću mu nikada više dopustiti da mi ovo napravi». možda se mene ni ne može voljeti. “Osjećam kako sam konačno ukrotila lava”. zaurla ona. samo klinci. naređuje Maureen.” Sada njezin glas postaje visok i piskutav. zar ne? Zar ne.strašno. a Jim je od njega puno više u stanju da te prihvati i voli. Maureen kaže grupi. Počela sam tonuti iznutra.” Alan i ja je potičemo da napravi drugačiji izbor od onog koji je učinila kao dijete kada je zadržala svoje osjećaje prema ocu. I ja sam isto bitna. Ne mogu reći što. mi smo za tebe bili samo kulise. tata? Što je sa mnom? I ja nešto vrijedim. donesi mi moje papuče!” On to učini.” Jasnim tonom dodaje: “Čuješ li?” Bob krotko zacvili: “Ali ja te sada trebam. proklet bio! Nisi ti jedina osoba na svijetu. molim te. tata. Jecajući se sruši na kauč u zagrljaj jednoj od žena iz grupe: “Nisam sigurna da sam bitna. “On je sada starac i ja imam moć da ga povrijedim. ali ne potpuno. Ili otvrdnulo.” Pogađam što nedostaje: “Možda trebaš iskusiti obrnutu situaciju svog djeteta-žrtve. Postoji li dio koji i dalje želi osvetu?” Maurenine oči zaiskre u prepoznavanju: “To zvuči istinito!” Ona traži od Boba da joj ponovo pomogne. reci ha.” Njezin glas se pojačava: “Što je sa mnom. svog supruga. ponovo udarajući bičem nekoliko puta po podu kraj Boba. ti samoživi gade. Jedan mladić izvuče remen iz hlača i daje ga Maureen.“ Zatim je tiho pitam: ”Možeš li sada donijeti tu odluku?” Maureen traga iznutra i iskreno kaže: “Skoro. Također postaje svjesna zadovoljstva koje osjeća u potpunom odsijecanju ljudskih osjećaja za 18 . Ja sam bila samo rekvizit u tvojoj drami. učini to opet. samo s više osjećaja”. suze opet poteku i ona mu gotovo prošapće: “Mislim da sam se zatvorila prema Jimu baš kao i prema svome ocu. Kada se Maureen ponovo digne na noge. Samo bih se zatvorila i ne bih ništa osjećala kad bi tata bio u jednom od svojih raspoloženja.” Alan i ja tražimo nešto što bi moglo poslužiti kao krotiteljev bič za Maureen. Ona bičem udara po podu i izvikuje zahtjeve svom popustljivom “ocu” Bobu. Povikne još nekoliko naredbi koje Bob posluša i onda likuje: ”Učinit ćeš samo ono što ti ja kažem. da nad njim ima potpunu kontrolu. Tvoj te otac više ne može povrijediti na taj način. Strah i tuga su narušili njezinu sigurnost. no ovog puta kao 65-godišnji otac.” Oštro uzviknuvši “Ha!”. donijeti odluku da sve svoje osjećaje imaš samo za sebe. kažem joj: “Mislim da sada svjesno možeš drugačije izabrati. Sad odi. ”Smij se sad. Maureen odgovara: “Nikako! Skakat ćeš kad ja kažem skoči. tata?” Sada upire prst prema sebi i viče lupajući nogama po tlu: “Pogledaj me! Pogledaj me. “Sad je na meni red da ti šefujem! Sad ja zapovijedam i ti ćeš učiniti kako ti ja kažem. Ili je otišlo. Mislim da nakon toga više nisam plakala sve do koledža kad sam upoznala Jima. povrijediti me duboko poput mog oca. kad ti ja kažem i kako ti ja kažem da to učiniš!” Maureenin preokret iz uloge tužne dječje žrtve u ulogu okrutnog odraslog zločinca je sada dovršen. “OK. Ha. ha. Tražimo od nje da osjeti negativni užitak u svojoj novoj ulozi i ona s lakoćom dolazi do užitka koji osjeća u moći da naređuje svom ocu.” Sada tuga navire sve jače.

iscjeljujuće iskustvo nije bilo cjelovito. Korak je bio preskočen. netočnosti. Trebat će mi vremena. Ne moramo to više činiti. tražeći dodir i utjehu. užitak i sreću i isključiti bolest.” Odluka da ujedinimo sebe Čak i nakon što je Maureen otvorila davno zakopane osjećaje svog ranjenog unutrašnjeg djeteta. Jako je tužno. Svi osjećamo tugu zajedničkih ljudskih gubitaka i bol svojih osvetoljubivih osjećaja. priznaje ona. Sad sam samo tužna – zbog sebe. iznoseći iz sjene sve što je bilo skriveno kao neprihvatljivo. Nije greška željeti pozitivne stvari koje ljudski život može ponuditi. tako i u prostoriji. “Osjećam se prazno”. Na ovaj način niti sam više voljena. držeći za ruke one koji sjede pored njih. trebala je sresti suprotnost povrijeđenog djeteta – osvetoljubivu odraslu osobu. zbog gubitka oca. bezvrijedno ili slabo. Ako se usredotočujemo samo na svoje dobre osobine i ne želimo vidjeti da problemi koje nam život otkriva postoje u nama. ostajemo u vječnoj iluziji i naš će duhovni rast ostati nepotpun. bol i nesreću. Stojeći ranjivo ispred njih. Kad Maureenin plač konačno utihne. i svakako ne osjećam povezanost s ocem za kojom sam čeznula.” Maureen jecajući pada u Alanov zagrljaj i zajedno sjedaju na kauč. ranjena žrtva dozvoljava otkrivanje okrutnog zločinca. Kad se trudimo prihvatiti samo pozitivnu stranu ljudskog života i poreći ili izbjeći drugu polovicu. Mogu se voljeti. ”Ovo zapravo nije tako zabavno. Još malo korača uokolo. No nakon nekoliko minuta se osjećaj osjetno mijenja. niti više volim. Mogu ti oprostiti. Sada to znam. “Nema suosjećanja. (PGL 193). često čak i čežnju za osobnim i duhovnim rastom osjećamo kao želju da pojačamo pozitivno iskustvo i uklonimo negativno. ona pogleda u Alanovo lice i kaže Alanu. To ne može biti tako. Duhovni će nas put voditi da prigrlimo svaki par unutrašnjih suprotnosti. Nekoliko žena u sobi postaje svjesno svog užitka dok gledaju Maureeninu osvetu ocu. Tako mi je žao. ali ja to mogu. kao užasno besmisleno gubljenje energije. I meni je žao. udarajući remenom po podu i dozvoljavajući potpuni užitak svoje “slatke” osvete. zapravo ni ne može biti drugačije budući da je ljudska svjesnost tako organizirana. 19 . mi zapravo produbljujemo nesvjesnost. Tužna sam jer muškarci i žene to nastavljaju činiti jedni drugima. a uzbuđenje i užitak koji su zarobljeni u negativnoj sjeni oslobođeni i vraćeni natrag u bazen naše dostupne energije. zato jer sam ga htjela povrijediti i tako mu se osvetiti. Samo na taj način može mračna. Ne možete prevladati ono što niste svjesno i u potpunosti iskusili. duhovni se problem javlja kada želimo potisnuti sve što je u nama negativno ili ranjivo. igramo tu užasnu igru uzajamnog povrijeđivanja. Mišljenje da usredotočavanjem na božansko automatski rješavate tamnu stranu ljudske prirode je puko priželjkivanje. samo moć i kontrola”. jednostavno kaže: ”Žao mi je. ali sada je gotovo. zlo. kada pokušavamo poricati ili živjeti “iznad” svoje smrtnosti. Dio ljudi iz grupe također plače. Jimu i svome ocu: “Sad je gotovo. Da bi mogla osloboditi bol iz djetinjstva i oprostiti svome ocu.” Alan uzvraća riječima za koje znamo da moraju biti zakopane u srcu Maureeninog oca: “I meni. Alan je dugo drži u zagrljaju. kako u Maureen.njega. No upravo zato što ljudski um život vidi u dualnostima. Međutim. Želimo imati zdravlje. negativnosti ili boli. U ovom trenutku sve to osjećam kao neizmjernu tugu. Naše iscjeljenje ovisi upravo o takvom procesu povezivanja suprotnosti: sposobna odrasla osoba odstupa u stranu i otkriva povrijeđeno dijete. nerazvijena strana biti integrirana u svjesnost.” Suze ponovo naviru dok polako korača prema Alanu i Bobu. izjavljuje pobjedonosno. ako se nadamo ispunjenju bez suočavanja s onim što u nama blokira to ispunjenje.

Kada tražite samo jednu stranu u paru suprotnosti, morate se suprostaviti drugoj strani. U tom je suprostavljanju Vaša duša potresena i prestrašena, a u tom stanju ne možete nikad dosegnuti ujedinjenost. Sve dok se suprostavljate jednoj strani i držite se druge, nije Vam dostižna samorealizacija ili oslobođenje, odnosno ujedinjujući princip. (PGL144)

Ako želimo ljubav, moć, užitak i kreativno širenje, moramo također biti voljni osjetiti strah, bespomoćnost, bol i kontrakciju budući da pokušaj isključivanja tih ”loših” stanja toliko ograničava naš kapacitet za iskustvom da nam i “dobro” postaje podjednako nedostupno. Kad bilo koju stranu svoje osobnosti zatvaramo za svjesnost, isto tako zatvaramo i njenu suprotnost. Kada je otvorimo, otvaramo se u cjelosti. Razvoj naših podvojenosti Ljudsko je iskustvo obično ograničena i djelomična stvarnost u kojoj je širina svjesnosti sužena unutar granica osobe, vremena i mjesta. Ponekad se svjesnost privremeno oslobađa prinuda ograničenog dualističnog uma i nosi nas iza i izvan dvojnosti, u šire znanje našeg esencijalnog stanja Bića, iz kojeg možemo spoznati svoje jedinstvo s drugim ljudima i cijelim životom. No onda se vratimo u svoje uobičajeno, suženo i djelomično stanje znanja u kojem se naše Ja odvaja od svega što se opaža kao ne-Ja. Svako je ljudsko rođenje ulazak u odvojeni identitet. Koliko postajemo odvojeni i otuđeni od izvjesnih dijelova sebe, od drugih ljudi i svog okruženja, rezultat je onih dualističnih koncepata koje smo došli riješiti u ovom životu. Ti se koncepti manifestiraju tokom našeg rasta od bebe do odrasle osobe. Pri rođenju beba nema ega, Ja i ne-Ja se ne razlikuju, ali beba osjeća dualnost na tjelesnoj razini. Neke stvari, na primjer glad, vlaga, hladnoća i grub dodir, su neugodne i donose nezadovoljstvo i bol. Dijete plače. Neke stvari, na primjer hranjenje, suhoća, toplina i nježan dodir, su ugodne i stvaraju zadovoljstvo i užitak. Dijete guguće. Beba instinktivno želi povećati ona iskustva koja podržavaju njezino fizičko preživljavanje i stvaraju užitak, a umanjiti iskustva boli i uskraćivanja. Najranija iskustva ljudske dualnosti na tjelesnoj razini su utisnuta u nas i često do kraja života određuju kako se odnosimo prema jelu i gladi, toplini i hladnoći, čistoći i nečistoći. Dijete u svom razvoju malo po malo ulazi u daljnje podvojenosti na osjećajnoj razini, sukladno otkriću da nekim svojim ponašanjem i osjećajima može stvoriti negativne ili neugodne posljedice u vlastitom svijetu, što je prvenstveno definirano reakcijama njegovih roditelja. Fizičko preživljavanje postaje sad emotivno preživljavanje i kako dijete pokušava povećati one reakcije kod roditelja koje osjeća dobrim i izbjeći ili reducirati one koje osjeća lošim, tako se množe dvojnosti o tome što je emocionalno sigurno nasuprot onome što je emocionalno nesigurno. Kako se borimo postići emotivno preživljavanje i blagostanje, tako počinjemo definirati svoje određene osjećajne podvojenosti, svoja psihološka pitanja, svoje neuroze i probleme. Iz svojih ranih dječjih iskustava s roditeljima, obitelji i neposrednom okolicom, definiramo za sebe ona ponašanja i osjećaje koji su dobri nasuprot onima koji nisu dobri, na osnovu toga kakve reakcije pobuđuju u nama. Osoba u razvoju definira sebe u mentalnoj oblasti jednako kao i u tjelesnoj i emotivnoj te uči prihvatiti neke ideje kao OK i odbaciti druge kao ne-OK. Ne samo da se određene ideje smatraju krivima, već postaje neprihvatljivo čak i imati te misli te su one tako potisnute u podsvjesni um. Tjelesno/emotivno/mentalno Ja, koje bismo voljeli ograničiti na prihvatljive tjelesne osjete, prikladne osjećaje i dozvoljene misli, i za koje vjerujemo da završava na granici naše kože, opažamo kao odvojeno od okoline. Sve izvan te granice se opaža kao drugo, različito od nas.

20

Udaljenost ili odsječenost od svega što se smatra drugim je uvelike rezultat toga koliko smo svoju okolinu u djetinjstvu smatrali opasnom ili dobroćudnom. Kada se jednom identificiramo kao odvojeni ego, naše potrebe za tjelesnim, emocionalnim i mentalnim dobrom su spojene u potrebu za rastom ega i samopoštovanja. S razvojem ega se stvaraju još podvojenija uvjerenja o tome što je poželjno tj. što naglašava ego, nasuprot onome što je nepoželjno i što umanjuje ego. Tokom rasta u individualno, odraslo ljudsko biće, dižemo sve više i više zapreka prema poznavanju samih sebe. Mnoga iskustva vlastite tjelesne, emocionalne i mentalne stvarnosti te mnoge aspekte našeg odnosa s drugima smo označili kao nepoželjne, čak nepodnošljive. Kada odrastemo, ti su odbačeni aspekti već zakopani u podsvijesti. Ograničili smo vlastitu definiciju sebe na više ili manje uzak teritorij iskustva koji smatramo prihvatljivim. Povjerovali smo da smo mi samo vlastita idealizirana slika o sebi. Rast u jedinstvo Duhovni put zahtijeva da istražimo osobne dualnosti koje su se pojavile u djetinjstvu i prenesene su u odraslo stanje. Moramo razmrsiti i obrnuti proces kojim smo se udaljili od sebe i svoje okoline. Putujemo iz ograničenog identiteta idealizirane slike o sebi natrag k proširenosti svog pravog Ja. Na ovom putu budimo svoju čežnju da iskusimo prošireni identitet, da dodirnemo svoju središnju srž, da spoznamo mjesto ujedinjenosti unutar nas. Iz normalne ego percepcije vidimo život u terminima suprotnosti, od kojih jednu smatramo poželjnom, a drugu nepoželjnom. Međutim:
U ujedinjenoj razini svjesnosti ne postoje suprotnosti. Postoji samo dobro, samo ispravno, samo život. Ipak, to nije ono dobro ili ono loše ili onaj život koji uključuje samo polovicu suprotnosti na dualističnom planu. Ujedinjeno “dobro” transcendira suprotnosti i potpuno je različite prirode. Dobro koje postoji na ujedinjenom planu svijesti kombinira oba aspekta tako da suprotnosti više nisu u sukobu jedna s drugom. (PGL143)

Do tog dubljeg jedinstva možemo stići tek kad naučimo prihvatiti ono što smo odbacili u sebi, idući prema onome što pokušavamo izbjeći. Do jedinstva dolazimo kroz prihvaćanje vlastitih podvojenosti. Dorothy je zamolila za san kao vodstvo na duhovnom putu. Postigla je znatan svjetovan ugled kao uspješna poslovna žena i bila je predana duhovnom istraživanju. Osjećala se spremnom ići dublje, a san joj je izložio put sa zapanjujućom jasnoćom: “Izlazim iz podruma zgrade, uskog, skučenog mjesta u kojem sam živjela. Uz mene je prijateljica koja je vrlo profinjena i svjetovnog duha. Penjemo se stepenicama u zgradu koja je puno veća od bilo čega što znam. U samom središtu ove zgrade je mali vrt ograđen uskom ogradom. Jedina stvar koja ovdje raste je ogromna biljka bundeve sa širokom, čvrstom središnjom srži i dvanaest ili više loza koje izlaze iz te debele stabiljke. Na kraju svake loze je plod sličan bundevi, ali je svaka od tih bundeva rascijepljena na pola. Osjećam da ta biljka predstavlja jedinstvo i dvojnost, središnju ujedinjenu srž života i dualističku manifestaciju životnih plodova. U prisutnosti ove biljke se osjećam vrlo spokojno. Tada otkrivam da biljku uzgaja stari par, mudar i spokojan i prepoznajem ih kao vječne zaštitnike ove biljke. Želim ostati i učiti od ovog prekrasnog para, no moja prijateljica je nestrpljiva i želi krenuti dalje. Ona čak i ne primjećuje ovu biljku koja je toliko privukla moju pažnju, već je željna istražiti zgradu.

21

Idem s prijateljicom i krećemo se po kući, penjemo se stepenicama i izlazimo na trijem u vanjsku tamu. Ovdje susrećem muškarca koji se čini kao partner žene koja me prati iz podruma, iako se ne ponašaju kao par; toliko su izgubljeni u svojim narcisoidnim brigama. Prije nekoliko godina sam imala kraću vezu s ovim muškarcem, koji je sada zabrinut i tjeskobno korača po trijemu. Pokušavam ga umiriti i utješiti, no on nije u stanju vratiti se sebi. Ne mogu prodrijeti do njega, izgubljen je u svom negativnom prostoru i ne može se povezati ni sa mnom ni sa svojom partnericom. Ostavljam ih da tjeskobno koračaju na tamnom trijemu; ona brblja o arhitekturi kuće. Vraćam se u osvijetljenu zgradu i promatram je s vrha stubišta, očarana njezinom ljepotom. Velika bundevina biljka skladno ispunjava središnju srž, a oko nje se posvuda po velikoj prostoriji nalaze stolovi prekriveni sjajnim smaragdno zelenim stolnjacima boje mahovine, gdje ljudi čekaju da se nahrane plodovima biljke koja raste u srži ovog mjesta. Ispunjena sam zadovoljstvom dok gledam biljku i prostoriju, osjećajući kako je zdravo i slatko ovo mjesto, kako je dobro za svakog da ga hrani ovaj prostor i biljka u sredini. Upijajući bogatstvo tog prostora, osjećam kako postajem ljepša, skladnija i zdravija. Dok silazim dolje kako bi provela više vremena s biljkom, ugledam muškarca. Gledamo se i ja ga prepoznajem kao svog pravog partnera. Istovremeno ga osjećam kao stvarnog partnera za kojim čeznem i kao muški dio sebe. Vraćam se biljci, sada s muškarcem koji će biti moj partner, i započinjem svoj novi zadatak brige za biljku. Podučavat će me mudri stari par koji vječno nadzire biljku i za koji osjećam da je moje ujedinjeno muško-žensko više Ja. Radit ću sa svojim partnerom da bismo nahranili ljude koji su došli u ovu zgradu po hranu. Ti gosti imaju ulogu u mom vlastitu ispunjenju, oni su dijelovi uzajamnosti koja postoji između mene i onih koje služim. Znam, međutim, da moja zadaća ne završava ovdje, već uključuje i pokušaj da dosegnem par uhvaćen u zamku na tamnom trijemu, par koji vjerojatno predstavlja iskrivljene muške i ženske aspekte moje maske i nižeg Ja. Moja maska je maska sofisticirane, svjetovne kompetentnsoti. Moje se niže Ja manifestira u prisilnom grabljenju energije i mom strahu i nepovjerenju prema drugima. Nedostaje mi vjere u vlastito duhovno Ja i imam prinudnu potrebu da kontroliram svojim malim egom. Na ovom mjestu gdje se oslanjam jedino na ego, osjećam veliku tjeskobu. Znam da ću ovom paru trebati donositi duhovnu hranu iz biljke bundeve. Neprestano ću se trebati vraćati iz svog novog doma u ovoj prelijepoj zgradi u tamu u kojoj su to dvoje zarobljeni u vlastitom neznanju i tjeskobi, sve dok ne postanu spremni, a vjerujem da jednom hoće, ući unutra sa mnom.” Dorothy je san jasno pokazao da treba ostaviti ograničeni vanjski, svjetovan život i ući u bogatstvo svoje unutrašnje kuće. Tamo bi, unutar sebe, otkrila duhovno središte koje je simbolizirano bundevom, jedinstveno u svom izvoru i podvojeno u izrazu. Dorothy pronalazi odraz svog negativnog muško/ženskog raskola nižeg Ja u neurotičnom paru i odlučuje se posvetiti radu s njima dok ih god ne uspije uvesti u kuću. Također otkriva svoj glavni zadatak: kontempliranje i briga za unutrašnju biljku uz vodstvo ujedinjenog muško/ženskog višeg Ja. Da bi to učinila, trebat će sresti svog partnera, a to znači da će trebati ujediniti svoj muški i ženski aspekt. Nadalje, namijenjeno joj je da služi druge koji su došli u ovu kuću po duhovnu hranu. San lijepo ilustrira kako duhovni put istovremeno podrazumijeva susret s vlastitim manama i podvojenostima, kao i otvaranje prema vlastitoj, ujedinjenoj središnjoj srži.
Kada se unutrašnjim istraživanjem počnete baviti kao glavnom zadaćom u svom životu, u Vašoj duši nestaje nemir i javlja se dubok osjećaj smislenosti i usmjerenosti. Time životne frustracije polako, ali sigurno počinju nestajati i umjesto njih nastupa bogato ispunjenje.

22

koje nadilazi ljudski oblik. (PGL 193) Istinski duhovni rast je uvijek proces ujedinjenja. (PGL 178) Slijediti duhovni put ne znači samo tražiti iskustva jedinstva. Inkarnacije izabiremo da bismo intimno upoznali svoju ljudskost. Trebamo se usredotočiti na svoje poteškoće i ograničenja. vidjeti ih “u prirodnoj veličini”. da otpustimo svoje greške u njihovom izvoru. Samo se u ljudskom životu vlastite greške pokazuju dovoljno velikima da bismo ih ispitali i u potpunosti preobrazili. Dok smo u god ljudskom obličju. uvijek podrazumijeva premoštavanje ponora. rješavanje proturječja ili prividnog proturječja. osvijeste i ujedine se sa drugim. koji su se otuđili od svog pravog identiteta – kao izrazi cjeline. Ovaj nas put uči da se suočimo s tim skrivenim slojevima i nosimo se s njima na pravilan način. pažljivo razmrsujući i osvještavajući proces tijekom kojeg su se ti aspekti zakopali u nesvjesno i tako uzeli odvojeni identitet. svladavanje sukoba. usredotočiti se u njegovom smjeru i postati prijemčiv za njegov uvijek prisutan glas. znamo da su naše greške tek zrnca prašine na svjetlosnoj halji Bića. koji u ovom trenutku još nisu aktualizirani. činite to zbog vrlo specifičnog razloga – u to ste ograničeno ego stanje došli da bi se pročistili i ujedinili. To su izgubljene ovce naše psihe i mi moramo postati dobri pastiri koji ih s dobrodošlicom dočekuju u domu. (PGL 208) Cilj duhovnog rada Došli smo u ovu pojavnost. Isto je tako moguće usredotočiti se i biti prijemčiv za negativne aspekte vlastite osobnosti koji leže duboko zakopani i koje također treba dodirnuti na osobnom evolucijskom putu. kako bi dobile našu punu pažnju i s ljubavlju bile opet prihvaćene u naše potpuno biće. Naša odvojenost se očituje tokom djetinjstva kroz iskustva kojima se odvajamo od određenih dijelova sebe i odbacujemo ih kao nepodnošljive.Svoje mjesto u životu možete pronaći tek kad usmjerite pažnju na razlog zbog kojeg ste uopće došli na ovu razinu postojanja. U ujedinjujućem stanju svjesnosti. razvijeniji dijelovi imaju sposobnost i «opremu» da istražuju. Neki su dijelovi razvijeniji. već isto tako upoznavati sve one negativne djeliće sebe koji su se otcijepili od ujedinjujuće svjesnosti. drugi su manje razvijeni. Kada usvojite ograničeno ego stanje. Ti naši odbačeni dijelovi postoje u nesvjesnom kao odvojeni aspekti koji ne poznaju svoj istinski izvor u Bogu. manje razvijenim dijelovima. To zahtijeva posvećenost samopročišćavanju i osvještavanju vlastitih nedostataka i ograničenja. (PGL 208) Ljudsko obličje nam dozvoljava da se usredotočimo na vlastite greške i nesavršenosti na način koji nije moguć u drugim oblicima ili na drugim razinama našeg bića. Moguće je aktivirati kapacitet šire duhovnosti ili višeg Ja. Tada možemo transformirati dijelove u kojima smo slijepi. (PGL 208) 23 . možemo aktivirati i svoju višu i svoju nižu prirodu. Cijeli je život napredovanje prema postizanju ujedinjenja i uklanjanje sve više i više područja razjedinjenosti. Cilj duhovnog rasta je jedinstvo koje se postiže “ponovnim ujedinjenjem svakog pojedinog djelića svjesnosti koji se ikada otcijepio” od izvornog jedinstva s Bogom. da bismo pročistili i ujedinili one aspekte sebe koji su odvojeni od cjeline. da proširimo značenje ljudskosti. Preobrazba znači da izabiremo inkarnirati sve više i više dijelova sebe. u odvojeno ljudsko postojanje.

Kao u bajci Ljepotica i zvijer. jedini način za oslobađanje zvijeri je ljubav i prihvaćanje. imala je ovaj san: “Uhvaćena sam u ljepljivu paukovu mrežu koja je sputala čitavo moje tijelo.Razvijeni aspekti nas dovode u svijest nerazvijene dijelove koji su spremni da budu osviješteni. da ne postoji zaobilazni put oko njega i da on neće ostati spavati ako prođem pokraj njega. djelomično stvor s reptilskim krilima. S druge strane. Ipak nekako znam da ću ga morati probuditi. zao i ne dozvoljava pristup na svoje područje. Osjećam se puno smirenije i sigurnije. mora inkorporirati moć svog primitivnog Ja i u potpunosti priznati nesvjesno čudovište koje sprečava njegov put u visinu. što više mogu. ali se onda okrećem i vidim tik uz sebe drugu paukovu mrežu savršenog oblika. na samom početku svog unutrašnjeg puta. Ljepota te mreže oduzima dah.» San poziva sanjača da sagradi gnijezdo visoko u unutarnjem svetištu. Nitko nije imun na sljepoću i ograničenja ljudskog stanja. drugi će aspekti ostati nerazvijeni dok god smo u ljudskom stanju. Negativnost koju susretnemo unutar sebe se može prigrliti. Većina ljudskih bića potpuno zaboravlja ili ignorira činjenicu da je ono najgore u njima u svojoj biti zapravo stvaralačka snaga. a opet ranjiv i sumnjičav prema sebi. glup. (PGL 208) Rad na vlastitim nedostacima oslobađa ogromnu pozitivnu energiju jer ništa u nama nije nepovratno odvojeno od izvornog jedinstva. Dobra strana puta koji se opisuje u ovoj knjizi je da ništa unutar ljudske psihe nije toliko mračno da se ne bi moglo preobraziti ako se prinese svjetlu svjesnosti. daju nam nove moćne rezerve misli i osjećaja kojima možemo kreirati svoj život u pozitivnim novim smjerovima. imaju ljudske mane. ne mogu maknuti pogled s nje. svaka zanijekana bol sputavaju našu životnu energiju i ograničavaju našu svjesnost. oprostiti i otpustiti. Svaka priznata greška. Koliko god da smo prosvijetljeni u određenim aspektima. a da bi došao tamo. blistavu od kapljica rose. Želim se prošuljati kraj njega da ga ne probudim jer znam da je nerazvijen.» 24 . Često nam snovi otkrivaju što je sljedeće na što se moramo usredotočiti na svom putu. otvorenom. Mladić. svaka obrana koje se grčevito držimo. Mislim da je tamo mjesto gdje moram sagraditi svoje gnijezdo. Nerazvijeni aspekti su donešeni u inkarnaciju da bi bili pročišćeni i naša je duhovna zadaća da se posebno usredotočimo na te greške kako bismo ih preobrazili i integrirali. svaki nesvjesno izvršen negativan stav. moram proletjeti pokraj stvora koji spava. Osjećam se prilično beznadežno. gruda mesa boje hrđe. Esencijalna se životnost unutar negativne energije može ponovno prisvojiti i integrirati sa svjesnošću te pridodati sveukupnoj količini nama dostupne energije. prirodnom svetištu koje je ograđeno i ima vrlo visoki krov. Ne znam što mi je činiti osim što sam siguran da trebam odletjeti na vrh ograde. a izgleda kao dinosaur. moćan i glomazan. Da bih došao tamo. Otkrivam da mogu letjeti. Primjećujem da je ta mreža povezana sa mrežom u kojoj sam ja zarobljena te također i sa svim gredama kuće u kojoj se nalazim. on se ne može promijeniti te ostaje nepomičan i paraliziran. priča o snu: “Nalazim se u ogromnom. Starija žena. koliko god bila razvijena. koja vidi svoj život kao zamršeni nered neurotičnih vezivanja. Djelomično sam čovjek. svaka razoružana obrana i svaka bol koji se osjeti i otpusti. univerzalan tok i energija koji su vrlo poželjni… Kada nepoželjan dio odbacite. Sva ljudska bića.

što može biti bolno. Kriza ruši i slama. Zapravo možemo napraviti korak u svom razvoju ako dozvolimo da nam pouke krize i životnih lomova otkriju dublje razine naših zakopanih iskrivljenja kojima je potrebna naša pažnja i transformacija. već se sve više ubrzavaju. Potreba za duhovnim rastom u individualnim osobnostima i u cijeloj vrsti nikad nije bila bitnija. destruktivni osjećaji i stavovi. što ona i jest. te nestaje naš strah od nje. Guru me poziva da skočim i prođem kroz zmije. Izraz našeg višeg Ja. Svaka kriza – na osobnoj.Probudila se znajući da. Odjednom rijeka postaje jako uzburkana. uključujući i dugo potiskivano neprijateljstvo prema autoritetima. Guru me poziva da skočim u rijeku. ali ja odbijam. Bez toga ne možemo preživjeti na ovoj planeti. dno je prekriveno štapovima koji se zatim pretvaraju u zmije. što se na neprimjerene načine manifestiralo u njegovom poslu. Kada se susretnemo sa negativnošću (ili grijehom. (PGL 183) Kriza pomaže slamanju starog da bi se stvorio prostor za novo. ali je transformacija bez nje nezamisliva. Kriza bilo koje vrste pokušava slomiti stare strukture ravnoteže koje se temelje na krivim zaključcima i negativnostima. Opet odbijam. Promjene nisu samo brze. buknut će kriza i problemi u našem vanjskom životu. neurozom. ekonomiji. Guru prođe između zmija bez ikakvih 25 . Prihvaćajući i otpuštajući svoje neurotične aspekte. izranja 20-ak metara dalje te me opet poziva da skočim. Odbijam. ograničenjem. Krize su neizbježne u vremenima ovako naglih promjena. Oni su krivi zaključci. (PGL 183) Duhovni rast zahtijeva suočavanje sa unutrašnjim negativnostima. Guru skače u rijeku. kao i pretvaranja i obrane koje su stvorene da ih sakriju. zaleđene načine života. koje čezne za životom u ljubavi i međusobnom miru. Rijeka odjednom presuši. čak i u znanosti. kozmičkih zakonitosti svemira – da stvori promjenu. nemirna i izgleda opasno. Kriza je pokušaj prirode – prirodnih. lokalnoj i globalnoj razini – je poruka o potrebi za duhovom evolucijom. Ispričao je ovaj san: «Pored rijeke sam i pojavljuje se lik gurua. iako se ponekad osjeća potpuno zarobljeno u svojim ljepljivim neurotičnim odnosima. tada je možemo vidjeti kao obranu. Prvi dio bilo kojeg puta iskrenosti prema sebi je osvještavanje tih nesvjesnih dijelova. Javljaju se novi obrasci. spretno pliva. neznanjem) u svojoj duši. Svaki put kada odgodimo sučavanje sa sobom. Ona potresa i olabavljuje okorjele. oslobađat će i sve više svoje božanske esencije. Unutarnje negativnosti i stagnacije koje stvaraju krizu su često nesvjesne. Osuđivao je i bojao se svojih nasilničkih osjećaja i imao je snažan poriv da ih negira. pružajući time novim načinima priliku za rast. Kriza i duhovna evolucija naše vrste Nalazimo se na kritičnoj točci u evoluciji ljudske vrste. društvenom ustroju. stvari u kojima je zaglavila nisu bitno različite od stvari od kojih su istkane najveličanstvenije mreže. Harry je bio sredovječni veteran iz Vijetnama u čijem su životu odjednom počeli izbijati problemi. Evolucija nas jasno i hitno zove da se time počnemo baviti. Negativnost našeg kolektivnog nižeg Ja se izražava kroz našu sposobnost da samoubilački zagađujemo Zemlju te u našim kapacitetima za oružano samouništavanje. je i dalje ozbiljno zaostao. Također smo svjedoci sloma brojnih stvari koje su se činile izvjesnima – u religiji. kao i obrasci ponašanja koji potiču iz njih.

problema i opet me poziva da mu se pridružim. ispoljavao sam svoju nasilnost bez ikakvog opravdanja. Mislim da trebam donijeti odluku i skočiti. ali ne potpune svijesti o sebi. sada se s time moram suočiti kao sa dijelom sebe koji mi više ne služi. nalaze se bića čistog duha koja su evolvirala iznad dualnosti ljudskog stanja i postoje u potpunom jedinstvu i svijesti o sebi. ali ja i tada odbijam. ali me ni jedna neće ugristi. Za razliku od prirode koja nije svjesna sebe. bića i duha i tvari. da se odupru vlastitoj evoluciji. Odahnem s olakšanjem i zaronim dublje. umrtvljujući nas za stvarnost fizičkog života. Za razliku od toga. Zadatak duhovnog rasta povezuje čovječanstvo sa cjelokupnim životom na planeti. mi možemo reći NE svome rastu. u stanju «svjesnog bivanja». U tom se trenutku zmije počinju okretati i kreću prema meni. Ljudsko stanje je stanje ubrzane evolucije. roneći duboko u svoje nesvjesno i učeći plivati sa svime što tamo pronađe. doduše privremenu. Tada tik ispred sebe ugledam ogromnu ribu sa oštrim zubima. Plivam ispod površine i primjećujem da mogu zadržati dah puno duže nego sam mislio. raditi na sebi iznutra prije nego stvari postanu još gore! Nakon ozbiljnog Pathwork rada sa mnom. u kojem smo razotkrivali njegove nasilničke osjećaje. razjedinjenosti i dvojnosti. Možemo odbiti osjećajni rast. Duhovni rast je svrha i smisao ljudskog života na zemlji. Za razliku od drveta. ali manja od kita. manifestiranje Kozmičkog Uma u oblicima sve veće i veće složenosti i svjesnosti o sebi. Opet primjećujem da je sve manje strašna čim joj bliže prilazim. Dolazim do druge strane jezera i ulazim u neku vrstu laboratorija u kojem mi neka žena pomaže da počem ponovo normalno disati.» Harryjeva interpretacija: cijelog sam života pokušavao izbjeći preuzimanje odgovornosti za svoje osjećaje i nasilnost. čija je svrha ispunjena kroz sudjelovanje u obrascima evolucije. zarobljeni u nemiru nepotpunosti i unutrašnje podjeljenosti. Moje više Ja mi pokušava pokazati da je sigurno skočiti u rijeku vlastitog unutrašnjeg nasilja. izvan granica naše uobičajene ljudske svijesti. zarobljavajući se time u neprikladnim i djetinjasto zastarjelim odgovorima na život. ali mi san jasno govori da kriza postaje snažnija ako izbjegavam burne osjećaje. neprekidnog «postajanja». ljudska bića imaju sposobnost. Možemo odbiti osjećati životnu silu u svom tijelu tako što stvaramo mišićni oklop koji ne propušta užitak i bol. Budim se. djelomične. veća je od morskog psa. Harry je prihvatio svoje unutrašnje nasilništvo. istovremeno se čvrsto držeći 26 . a ja se tome stalno opirem. Mi smo u srednjim stupnjevima evolucije. nastavljajući tako misliti u ograničavajućim konceptima koji se mogu skameniti i postati predrasude. no strah se gubi kako joj plivam bliže i siguran sam da me neće napasti. Na drugom kraju evolucijskog spektra. U stanju smo neravnoteže i tražimo ravnotežu. Kada sam bio u Vijetnamu. Vidim veliku ribu za koju mislim da je barakuda i prestrašim se. Iznenađen sam i prilično uplašen.» U laboratoriju svog osobnog procesa sa mnom. Ljudska svijest nije ni jednostavna priroda ni čisti duh. Možemo odlučiti ne širiti svoje umove. Međutim. Možemo se zatvoriti za sve što nam život može pružiti te osjećati da smo žrtve i da smo sputani. stanje ne-ljudske prirode je jednostavno «bivanje» u kojem se evolucijske sile kreću polagano jer još nisu dosegle stupanj slobodne volje ili svijesti o sebi. evolvirajući prema jedinstvu. Privlačna sila evolucije Duhovni rast – rast prema ujedinjavanju svih neskladnih aspekata – nije samo nužnost na trenutnoj razini naše evolucije. Opustim se i primjećujem da puno različitih vrsta riba pliva oko mene. Harry je imao ovaj san: «Plivam u jezeru koje je također neka vrsta centra za podvodna istraživanja i u njemu je mnoštvo riba.

zastarjelih stavova. Možemo pokušati prevariti život tako što želimo više nego smo spremni dati. Ipak, prije ili kasnije će svi ti otpori prema rastu ili prema odustajanju od starih stavova uzeti svoj danak jer život se ne može prevariti. Gdje god odbijemo rasti – mentalno, emotivno ili duhovno – naše će životno iskustvo biti upravo toliko plitko i nezadovoljavajuće. Kad se god opiremo evoluciji koja nas poziva na širenje i dublje osobne uvide, završimo tako da si stvaramo više boli i poteškoća. Trebamo neprestano učiti, uvijek iznova, da naša sreća leži u izboru puta osobne evolucije, usprkos svim našim strahovima. Zov životne sile prema evoluciji je stvarnost. Njoj se možemo opirati, ali je ne možemo negirati. Osobni rast nije samo poželjan – on je neizbježan, dio je neumoljive kozmičke privlačne sile evolucije.
Postoji ogromna privlačna sila u manifestiranom svemiru u kojem živite. Ta sila mora postojati u svakoj ljudskoj osobnosti. Ta je privlačna sila usmjerena prema jedinstvu – prema ujedinjavanju, spajanju zasebnih fragmenata svjesnosti.... Ta se privlačna sila manifestira kao zapanjujuća snaga koja pokreće svakog prema unutrašnjem jedinstvu i jedinstvu sa drugima, koja odvojenost čini bolnom i praznom.... Život, užitak i sjedinjenost sa sobom i drugima su ciljevi kozmičkog plana evolucije. (PGL 149)

Sila evolucije nas neprekidno tjera na rast, na otvaranje sve više i više unutrašnjih dijelova sebe, da bismo stvorili veću svjesnost i više jedinstva. Kada svjesno izaberemo sudjelovati u univerzalnoj zadaći evolucije tako što težimo vlastitom duhovnom rastu, naši životi postaju ispunjeni smislom i svrhom dok veselo sudjelujemo u kozmičkom igrokazu. Vježbe za 2. poglavlje: 1. Istražite neke od svojih osobnih dualnosti. Koje dijelove sebe ili svog života odbacujete ili osuđujete kao: a) nepodnošljive, b) neprihvatljive ili c) nepoželjne? Zamislite kako s dobrodošlicom prihvaćate te dijelove natrag, kao što je otac prihvatio razmetnog sina ili kao što dobri pastir čini sa svojim izgubljenim ovcama. 2. Koje dijelove sebe ili svog života smatrate: a) podnošljivima, b) prihvatljivima ili c) poželjnima? Kako možete osnažiti prihvaćanje sebe i svog života? 3. Opišite bilo koja iskustva koja ste imali koja se tiču Vaše srži, najdubljeg Ja, ujedinjenog centra života koji teče kroz Vas. 4. Osvrnite se na tijek svoje osobne duhovne evolucije. Koji su Vam događaji ili ljudi pomogli da se probudite i pratite svoj unutrašnji put? Napišite kratko pismo zahvale bilo čemu ili bilo kome tko Vam je pomogao u Vašem buđenju. Posebno pribilježite kada su se krize i poteškoće u životu pokazale kao poticaj za duhovno učenje i dozvolite si da iskažete zahvalnost za sve te prošle događaje i situacije. 5. Osvrnite se na neke prošle krize u životu i vidite kako sada možete sažeti učenje («lekciju») koje ste dobili kroz njih. Koje unutrašnje dualnosti Vam je kriza pomogla rasvijetliti? Kako je razrješenje krize donijelo više jedinstva u Vaš život? 6. Svjesno se obvežite da ćete se posvetiti svojoj osobnoj evoluciji, uključujući i obećanje da ćete osvještavati sve nerazvijene dijelove svoje osobnosti. Obećajte to

27

svojim riječima i napravite za sebe ritual svečanog obvezivanja, pozivajući (ako je moguće) jednu ili više osoba da svjedoče Vašem obvezivanju. 3. POGLAVLJE

RAZVIJANJE JA-PROMATRAČA
«Postoji stvarno Ja koje je različito od Vaših negativnih aspekata, od Vašeg krutog samokritiziranja i od pretvaranja koje prekriva negativnosti. Naša je briga pronalaženje tog stvarnog Ja.» PGL 189 «Samoidentifikacija određena razinama svjesnosti»

James se širi – mikroskop i pribor za prvu pomoć U svojoj pedesetoj godini James je znao tko je. Ili je barem mislio da to zna. Vlastitim trudom i naporima je završio fakultet, iako je bio porijeklom iz nižeg, siromašnijeg staleža te je radio na uspostavljanju kulturno profinjenog te financijski uspješnog života. Prerastao je rani, nezreli brak sa ovisnom ženom koja ga je kontrolirala, prepuštajući njoj odgoj njihovih dvaju sinova. Kao dijete, James je ozbiljno shvaćao rigidni katolicizam svoje obitelji, čak je bio i vrlo predan ministrant. Nikad nije mogao shvatiti šale drugih dječaka o bježanju s mise ili korištenju Božjeg imena uzalud. Za Jamesa je mogućnost vječnog prokletstva za počinjavanje tih grijeha bila vrlo ozbiljna prijetnja. U adolescenciji je James bio stisnut u škripcu proturječnosti između vlastite seksualnosti koja se počela pojavljivati i bila je vrlo snažna te između zabrana Crkve. Istovremeno je njegov um dovodio u pitanje vjerodostojnost crkvenih praznovjerja. Na koncu je odbacio katolicizam i postao odlučan ateist. Ipak, nikad nije prestao tražiti odgovore na bitna pitanja o smislu života i smrti. U kasnim dvadesetima je James otkrio istočnjačke mistične tradicije sa njihovim zapanjujućim odgovorima na pitanja koja je on još uvijek imao. James se tada predano posvetio prakticiranju Zen budizma i, nakon mnogo godina meditacije, doživio je moćno prosvjetljujuće iskustvo u kojem je egom određeni osjećaj odvojenosti nestao u stanju ujedinjujuće svjesnosti, božanskog ostvarenja. Nakon toga je vrlo rijetko bio tjeskoban i izgubio je sav strah od smrti. U svojim tridesetima je James otkrio Pathwork i uložio je puno truda pokušavajući čim više poravnati svoju osobnost sa svojim duhovnim buđenjem. No u zadnje je vrijeme Jamesu život bio dosadan. Iako je uživao u svojoj kompetenciji, neovisnosti i intelektualnoj zrelosti, osjećao je da je postigao sve svjetovne ciljeve. Njegovo se duhovno znanje činilo sigurnim i rijetko je osjećao osobne brige. Razumno zadovoljan svojim životom i odnosima, James se polusvjesno molio da ga nešto uzdrma tako da bi se opet mogao potpuno uključiti u rad na duhovnom rastu.

28

Tada ga je posjetio njegov 25-godišnji sin Matthew. James je Matthewa viđao vrlo rijetko otkad je napustio svoju ženu prije mnogo godina. Otac i sin nikad nisu bili bliski. Iako mu je Matthew bio drag, James nikad nije osjećao duboku ljubav prema tom nježnom dječaku, koji je bio tjelesno krhko dijete i nikad nije bio dovoljno agresivan ili uspješan da bi zadovoljio oca. Jamesova ambivalencija u osjećajima prema sinu je također sadržavala snažnu dozu osjećaja krivnje jer je osjećao da nije dobar otac. Kratko nakon dolaska, Matthew je rekao ocu da je homoseksualac te da ima AIDS, bolest koja će ga vjerojatno ubiti u narednih godinu dana. James je ohrabrio sina da razgovaraju i tijekom narednih dana se Matthew oprezno počeo otvarati, prvo opisujući tjeskobu prema ocu i ogorčenje koje je osjećao kada je James napustio obitelj. Opisivao je kako se osjećaj zarobljenosti i sputanosti koji je bio prisutan tijekom odrastanja s majkom opet vratio otkako je nedavno opet počeo živjeti s njom. Matthew je priznao svoj strah od smrti, govoreći da njegovo odbacivanje katolicizma nije bilo zamijenjeno nekom drugom duhovnom perspektivom. Priznao je da je njegov homoseksualni život većinom bio mahnit i nesretan, potajan i neispunjavajući, sve dok prošle godine nije upoznao i kratko živio sa muškarcem kojeg je duboko volio. No kada je Matthewu dijagnosticiran AIDS, veza se raspala pod pritiskom i on se vratio živjeti s majkom. James je sve ovo saslušao gotovo bez reakcije, a hladnoća oko srca se stvrdnula u zaleđenu tupost. Iako je sinu želio sve najbolje i nije osjećao osudu Matthewove homoseksualnosti, James je osjećao da mu ne može reći ništa ohrabrujuće u vezi smrti; nije mogao sročiti bilo kakve riječi utjehe. Činilo se da mu je glas izgubljen duboko u zaleđenom bunaru. Kada se Matthew nakon tjedan dana vratio majčinoj brizi, jedini osjećaj koji je James mogao pronaći je bilo bockanje starog osjećaja krivnje zbog toga što je loš otac. Zatim su počele noćne more. James se budio nekoliko noći za redom, drhteći u znoju. Jedan san je bio: «Okružuju me opatice ili možda vještice, zastrašujuće, pretjerano velike žene, obučene posve u crno, kvocajući i optuživački upirući prste u mene. Siguran sam da će me svakog časa ubiti zbog nekog gnusnog zločina. Dok mi se počinju približavati, u ruci nekim čudom pronađem mikroskop. Kada pogledam kroz mikroskop, cijela scena sna se mijenja i sada vidim sebe i te ogromne žene iz velike daljine, kroz mikroskop, proučavajući kao što bi znanstvenik mirno proučavao neki prirodni fenomen.» U drugom snu: «Zalutao sam na hladnom, mračnom polju gdje ću morati sam provesti noć. Nekako znam da tu ima vampira koji bi mogli doći i sisati moju krv. Poželim prijatelja s priborom za prvu pomoć.»

29

I Jamesu i njegovom Pathwork pomagaču je bilo jasno da duboki. prastari osjećaji trebaju izaći na površinu. James se bojao da je zbog svoje seksualnosti bio obilježen kao da ima «zlu krv». Nikad neću dobiti onoliko novaca za nju koliko stvarno vrijedi. bez osude i bez straha. Govorim mu: «Dajte mi bilo šta što imate. Njegov ga je Pathwork pomagač poticao da piše dnevnik. Idemo gradskim ulicama uz puno skretanja i mijenjanja smjera i ja komentiram kako je težak put. James je bio užasnut prijetnjama pakla i prokletstva zbog svojih seksualnih impulsa. Suparništvo s muškarcima koje je osjećao cijeli život se počelo opuštati u želju za istinskom muškom bliskošću. nagne prema meni i odgovara: «Imam puno drugih stvari koje bih Vam mogao dati. znajući da će mi svaka prodaja donijeti nešto malo zarade. Bud). Spuštajući se stepenicama. James je također u sebi pronašao dječarca koji je odrastao osjećajući da ga nadjačava njegova moralistična majka i opatice koje su ga okruživale kroz 12 godina školovanja u katoličkim školama. baš kao i kuća u snu. Ne znaš koliko sam se borio da bih ovo mjesto doveo u red. Dolazimo u bar i naručujem Bud.» Izlazim sa vlasnikom te raspadajuće kuće i nekoliko njegovih prijatelja.Nakon nekoliko tjedana noćnih mora. Godinama sam kupovao i prodavao manje nekretnine. ali se konobar nasmije i kaže: «To nećete naći ovdje». Ubrzo je imao san o stanju svoje «unutrašnje kuće».» Neugodno mi je i sam napuštam bar. James je shvatio da je mikroskop iz prvog sna predstavljao oruđe objektivnog znanstvenika u njemu.» Narednih je mjeseci James otkrio svoj strah da je brižna ego struktura koju je izgradio ulažući značajan napor. «U kući sam koja se raspada. Odrastajući. Iza straha od homoseksualnog konobara je otkrio čežnju za «kompom» (engl. Vlasnik kuće kaže: «Teško je. Opasnost od vampira u snu se javljala iz tog prastarog 30 . a zatim se ruši i dio stepeništa. što mu je pomagalo da ga ne svladaju zastrašujuće žene iz sna. U drugoj noćnoj mori je James poželio suosjećajnog prijatelja koji bi mu donio «pribor za prvu pomoć» pomoću kojeg bi se iscijelio. zapisujući u njega sve svoje snove i osjećaje. bratskim prijateljem. James je mogao prihvatiti rastući nesvjesni nemir kao nagovještaj nove faze duhovnog rada. Mladić se smije. James se vratio redovitim Pathwork terapijama nadajući se da će pronaći oruđa koja su snovi predlagali kao pomoć. Kad je počeo raditi na snovima. bila u opasnosti da se sruši i postane bezvrijedna. Štedio sam od te zarade da bih kupio ovu kuću. vidim zastore koji padaju na tlo. Otpuštanje nekih ego obrana je značilo dozvoliti osjećaj privremene izgubljenosti. Oboje su znali da Jamesu treba jasnoća znanstvenika s miskroskopom te suosjećanje prijatelja s priborom za prvu pomoć da bi vidio i zabilježio što mu se događa. a ona se sada raspada.» Konobar se naceri. Uz pomoć svog Ja-promatrača. lutajući pustim ulicama i osjećajući se potpuno izgubljeno.

gdje je morao skupljati pogođene ptice. u snu. Jamesov život sada više definitivno nije bio dosadan. Na kraju je odbio ići u lov s ocem i prihvatio je masku prezira i nadmoći prema ocu i njegovom sportu.» To je nova soba Jamesove unutrašnje kuće. a čak ni tada nisam ulazio u kuću. seksualnim strahovima iz djetinjstva te svojoj stvarnoj odrasloj krivnji. Još su uvijek bila bolna sjećanja na lovljenje grlica s ocem. ali znam da se iza te sobe nalazi veća soba koja je u dobrom stanju. a on je pozvan da se priključi unutrašnjem igrokazu koji se tamo stvara. Sanjao je: «Stojim ispred ulaza u kuću svoje sestre. odraslu bol zato jer je zatvorio svoje srce prema ženama iz straha da će biti povrijeđen ili kontroliran. James je osjećao svoj bijes zbog zlostavljalačke moći koju su te katoličke žene imale nad njim i zatim se osvrnuo na godine nesvjesne osvete. poslušni sin-ptičar je bio suučesnik u tom ubojstvu. U toj se sobi odvijaju drugačije stvari. sanjao je: 31 . svog vlastitog vampira koji je također bio emotivno okrutan prema ženama koje su mu bile bliske. James je u sebi osjećao dječaka koji se bojao svog oca – velikog i snažnog muškarca koji je neprestano ismijavao Jamesa zbog njegove osjetljivosti. čija su ranjena prsa posljednji put udahnula. kao da ulazim u crkvu. Ulazio ja na nepoznati teritorij koji se činio više ženskim i ranjivijim od poznate muške stoičke snage koju je poznavao. Imao je i drugi san o svojoj unutarnjoj kući: «U sobi sam ruševne kuće iz prijašnjeg sna. Sada je osjećao stvarnu. ona me poziva da uđem i ja ulazim s nekim osjećajem svetosti. Osvrnuo se i na svoje odnose s muškarcima te je shvatio da je odbio mnoge koji su mu željeli biti prijatelji.straha i bila je povezana sa nesvjesnim strahom da je sinov AIDS bio kazna za seksualnost.» San mu je pomogao vidjeti da se iza ruševne stare i krute strukture njegove maske nalazi soba njegove duhovne kuće koja je u dobrom stanju i u kojoj je puno likova. Ubrzo nakon tog duhovnog ulaska. a on. konačno si dozvoljavajući da se pojavi pred njim. Kroz svoje snove i osobni rad James se otvarao prema brojnim aspektima koji su mu prije bili skriveni – njegovom strahu i čežnji za bliskošću s muškarcem. Bio sam kod nje samo nekoliko puta. prostor njegove davno negirane ženske prirode. No ovaj put. puna je muškaraca svih dobi i obličja koji razgovaraju o zajedničkom stvaranju filma i žele da i ja budem u tome. Jecao je sjećajući se iznimno tužnog prizora umiruće grlice. Sada je James osjećao bol zbog udaljavanja od oca i u svojoj patnji je našao otvaranje kroz koje je mogao osjetiti bol vlastitog odbacivanja svog osjetljivog sina Matthewa. Unutarnji život mu je bio ispunjen nakon što je otvorio prostrane široke prostore svog emotivnog bića. Pitam se hoću li to napraviti.

sada potpuno otopio. Njegov se osjećajni život.» Sada se razotkrio središnji smisao Jamesove nedavne nesvjesne uznemirenosti: putovao je da bi upoznao svoju zakopanu urođenu žensku prirodu. svatko od nas postoji istovremeno na mnogo razina svjesnosti. U svojim Pathwork terapijama je nastavio istraživati nove osjećaje i susretati mnoge pod-osobnosti koje je pritiskala vladavina njegove krute i ograničavajuće ego maske. nježno razgovarajući sa sinom kojeg je tako malo poznavao. Jamesovo je duhovno Ja znalo da je smrt iluzija. također nam pomaže da bolje shvatimo mnoge prividne proturječnosti koje istovremeno postoje u nama. svaki sa svojim vjerovanjima. ne znam što bih rekao. Tragična. U avionu mi prilazi žena i kaže da je ona prva stjuardesa koja je rođena Peruanka. ali je zbog zaleđene tuge i straha za sina bio nesposoban izraziti ono što je drugi dio njega jako dobro znao. Ipak. osjećam da se ovo putovanje dogodilo zato da bih upoznao nju. Kroz to kaleidoskopsko iskustvo promjene u Jamesu je ostajao nedirnut dio koji je mogao jahati na bilo kojem valu. Iako je to zbunjujuće. Razvijanje Ja-promatrača Svako je živo biće zapravo mnogo bića. James je po prvi put bio u stanju milovati i tješiti Matthewa. James je pred kraj Matthewovog života bio u stanju plakati s njim. Poput Jamesa. stavovima i osjećajima. Odrasli James je želio osjetiti suosjećanje za svog sina. Neugodno mi je. Taj dio je bilo njegovo promatračko Ja. njegovo žensko Ja je slamalo krutost te strukture da bi dozvolilo vodama nesvjesnog da slobodnije teku. Njegov se muški ego borio. a različite razine često dodatno proturječe jedna drugoj. Ta se unutrašnja složenost može opisati kao grupa likova koji postoje u nama. nastanjujući drugu 32 . ali je Jamesovo vlastito unutrašnje dijete još uvijek bilo paralizirano strahom da će biti ismijan zbog svoje osjećajne osjetljivosti. dozvoliti bilo koji osjećaj i priznati bilo koju nesvjesnu informaciju. prerana smrt ovog nježnog homoseksualnog mladića je pomogla njegovom ocu da prihvati vlastitu nježnost i napravi korak prema cjelovitosti. Naša brojna unutrašnja Ja proturječe našoj ograničenoj ideji onoga što mislimo da jesmo. priznati svoje žaljenje zbog toga kakav je bio otac te zahvaliti sinu što je bio prisutan u njegovom životu. koji se prije samo nekoliko mjeseci činio zaleđenim.«Na putu sam prema prastarom svetištu u Južnoj Americi. Svaki lik živi u posebnoj prostoriji naše duhovne kuće. Integracija dijelova vlastite prirode koji su mu do tada bili skriveni. ubrzo je dala Jamesu novu sposobnost da dijeli osjećaje sa svojim sinom. duhovno sidro u nemirnim morima rasta i razvoja. Boraveći kraj Matthewovog bolničkog kreveta zadnjih dana njegova života. trudio i stvorio snažan osjećaj sebe.

možemo biti potpuno nesvjesni da nam na raspolaganju može biti i potpuno druga frekvencija. Naši zreli dijelovi postaju «pomagači» nerazvijenim dijelovima. Treba nam pomoć vanjskih učitelja. To je mjesto u kojem se možemo psihički ukorijeniti i s kojeg možemo vidjeti sve ostale dijelove svog života. 33 . osjetljivo dijete i neprijateljsku. Iako možemo shvatiti da u nama istovremeno postoje raznolike i kontradiktorne razine svjesnosti. Osvještavanje unutrašnjih svjetova naših likova nam dozvoljava da shvatimo kako stvaramo svoj život. Svako Ja koje pomaže nas vodi na evolucijski put prema zrelosti i cjelovitosti. bilo da smo mi toga svjesni ili ne. posebno moramo prihvatiti one koje su nam prividno nepoželjne. Naši su životi manifestacija sveukupnog zbroja svih različitih karaktera ili razina svjesnosti koje nas čine. dok istovremeno učimo bilježiti i imenovato druge dijelove sebe. tko onda obavlja taj posao? Koje Ja radi na tim drugim Ja? Naši razvijeni dijelovi preuzimaju zadaću prizivanja drugih dijelova u svjesnost te njihovu transformaciju. Ja-promatrač Kako započinjemo unutrašnje putovanje osobne transformacije? Ako se trebamo susresti sa svojim ranjenim djetetom i otpustiti svoj negativni ego. terapeuta i vodiča. ali nikad uklonjena.stvarnost. često ne primjećujemo da je svaka od njih po svojoj prirodi kreativna. Kada slušamo jednu stanicu. Sposobnost da sebe promatramo objektivno i suosjećajno je najbitnija vještina koju trebamo razviti na duhovnom putu. kao naša Jasjena. Ti karakteri žive skrivajući se. Promatračko Ja je sačinjeno od oruđa koje je James otkrio tokom procesa rada na sebi – objektivnost i nepristranost (znanstvenikov mikroskop) te ljubav i suosjećanje (prijateljev pribor za prvu pomoć) za naša brojna druga Ja. To je mjesto s kojim se možemo identificirati. Kod upoznavanja sa tim unutrašnjim likovima ili unutrašnjim psihičkim frekvencijama. koja može biti potisnuta. ako samo malo pomjerimo unutrašnji kotačić za traženje stanica. uključujući uplašeno. Čak i ako se ne osjećamo zrelima i čak i ako ne možemo stupiti u kontakt s unutarnjim učiteljem. Promatrač izgleda kao da stoji «izvan» nas i našeg života te bilježi koja su iskustva. iscjelitelja. Mogli bismo isto tako reći da svaka od tih razina svjesnosti postoji na različitoj frekvenciji i dostupne su kao različiti kanali na radiju. ali moramo zapamtiti da je cilj također buđenje unutarnjeg učitelja/iscjelitelja koji je uvijek prisutan i spreman voditi nas. osvetoljubivu odraslu osobu. svatko može vježbom razviti promatračko Ja. riješiti se maske i transformirati svoje niže Ja.

se treba ujediniti. zapravo. Nekoliko maskiranih pljačkaša pokušava ukrasti moje stvari iz vozila i počinjem vikati na njih: «Ne možete to uzeti. a crveno je boja za istok.To je dobroćudan svjedok našim unutarnjim procesima i vanjskim događajima. gdje je imala rafiniran profesionalni imidž. San je učvrstio njezino prihvaćanje svega što joj pripada: maska. pa kroz nekog drugog. On pogotovo pozdravlja one poruke iz nesvjesnog koje donose potencijalno nove informacije o nama.To je aspekt višeg Ja koji možemo iskusiti u običnoj ego stvarnosti. Taj promatrač se isto tako može zvati «pravedan svjedok» koji vidi i bilježi sve bez iskrivljenja.. Možete li zamisliti na trenutak da mnoge karakteristike koje su Vam poznate. Promatrač sjedi na rubu ogromnog prostora naših unutrašnjih Ja. no ne želim da ih oni imaju. Motor je bio njezina ideja negativnog nižeg Ja: uzbudljivog. svaki aspekt osobnosti je jedna od mnogih manifestacija u svjesnosti. zatim kroz tebe. u jednostavniji život na selu. Laura se sa svojim novim mužem selila iz gradskog života plesačice i učiteljice plesa. U simbolizmu medicinskog kotača Plains Indijanaca bijelo je simbol za sjever. koje ste uvijek povezivali s osobom.. Svaka od njih koja još nije integrirana u cjelinu. Sve stvari koje posjedujem su u tim vozilima. Imala je san: «Dolazim s Pathwork sastanka na parkiralište gdje su parkirana tri vozila za koja znam da su moja. On jednostavno bilježi. ali opasnog. Takva nam vizualizacija može pomoći da se malo odvojimo od određenih sadržaja naše osobne posude svjesnosti. što god dolazi na površinu naše svjesnosti. On ne radi razliku između «dobrog» i «lošeg» što izranja iznutra. niže Ja i više Ja. Svaka crta poznata ljudskom razumijevanju. bez osude. Mogli bismo vizualizirati vlastitu neizmjernost tako da se vidimo kao posudu u kojoj uokolo plutaju aspekti univerzalne svijesti. Osjećala je da su maskirani pljačkaši bili obrambeni dio nje (maska) koji je htio poreći druge aspekte njezinog identiteta. koja polaže pravo na sva tri vozila. obraćajući pažnju na sve što se pojavljuje.. Bijeli Cadillac je bio njezina maska profesionalne plesačice: uglađena i otmjena. postati dio harmonične cjeline.Objektivni promatrač je pozitivna ego funkcija. znam da je to moje i odlučna sam u tome da te stvari zadržim za sebe. za rođenje i nove početke. Osjećala se odlično inzistirajući da sva tri vozila i sve što ona sadrže pripadaju njoj. Jedno je elegantni bijeli Cadillac.»Znam da neke od stvari ništa ne vrijede. kao postojeće samo kroz osobu. Na kraju ih moje vikanje zaustavlja i oni odlaze. nisu 34 . je Ja koje može identificirati druge aspekte. za otpuštanje i smrt (njezinog starog života). drugo je crni Harley Davidson motor i treće je mali crveni kamionet. sintetizirati. svaki stav znan u kreaciji. Osjećam se pobjednički jer sam se zauzela za svoje stvari. Slijedila je svoje srce. on sve prihvaća u svijest. izražavajući se sad kroz mene.» Laura je osjećala da su tri vozila predstavljala tri aspekta nje same. vjerojatno bih ih bacila kad stignem doma. to je moje. Crveni kamionet je bio njezino više Ja koje je sada vodi u život na selo. Laura u snu. San isto tako opisuje gdje je bila i kamo ide. a ne svoj idealizirani imidž. a da se pri tome ne poistovjeti s bilo kojim od njih.

osoba za sebe. To se može usporediti sa sjedenjem u publici dok gledamo čitav spektar likova kako izlaze na našu unutarnju pozornicu. Proces promatranja se tada treba maknuti «iza» prosudbe. a ne cjelina. u drugoj metafori. bilo da su dobri ili loši? Uzmite ljubav ili zlobu. slabe ili jake. mi postajemo vlasnik kuće koji otvara vrata odvojenih soba u kojima stanuju unutrašnji karakteri. će nam posebno pomoći u učenju da vidimo sebe s više suosjećanja i s većim odmakom. skloni smo dualistički prosuđivati ono što vidimoprosuđivati sebe i svoje atribute kao dobre ili loše. To su sve slobodno-plutajući dijelovi sveukupne svjesnosti koja se treba utjeloviti u manifestirajućoj osobnosti. Iskrivljenja u samopromatranju Kada se prvi put počnemo promatrati. No ne možemo promijeniti ponašanje koje izrasta iz nerazvijenih dijelova sve dok se i to ponašanje i temeljni stavovi iz kojih ono potječe ne dovedu u svijest. blesave ili duboke. neodobravati ili čak očajavati. negativni ili destruktivni. Ako osjetimo da postajemo bespomoćni zbog onog što promatramo. Kako se učimo identificirati s promatračem. Potpuno samoprihvaćanje je najljekovitija navika koju možemo razviti na duhovnom putu. harmonizacija i obogaćenje manifestirajuće svjesnosti. od kojih su neki površni. a ona se tako nikad neće moći transformirati. Samoosuđivanje nas vraća u poricanje vlastite negativnosti. Negativni i neproduktivni stavovi prema vlastitom Ja uvijek dolaze iz krivog uvjerenja da smo mi samo neki ograničeni ili negativni dio nas samih. možemo se uzrujati. mi više ne promatramo – mi sudimo. tada napravimo «korak unatrag» i promatramo bespomoćnost. Ili. Izvor naših iskrivljenja u samopromatranju 35 . Tek tada se odvija pročišćenje. što zapravo jesmo. Mi možemo naučiti pomaknuti svoj identitet od plutajućih fragmenata svjesnosti prema onome tko ih promatra. već su zapravo sami po sebi slobodnoplutajući dijelovi sveukupne svjesnosti. što stvara evolucijski proces ujedinjenja odvojenih dijelova svijesti. (PGL 189) Ovo shvaćanje nas kao «posuda» koje sadrže mnoge različite dijelove svjesnosti. Most prema poznavanju naše unutrašnje cjelovitosti je promatrač. lijenost ili istrajnost. razvijamo samoprihvaćanje. Kada otkrijemo da se ponašamo ili osjećamo na načine koji ne pristaju u našu idealiziranu sliku o sebi. No čim počnemo prosuđivati. dio nas koji prihvaća sve što je u nama. tako da možemo mirno promatrati samoprosuđivanje.

Stoga je promatranje perfekcionizma u sebi prvi korak u istinskom samopromatranju. Gestalt teorija to zove glasom «pobjednika» koji je uvijek kritičan prema «gubitniku». Na poslu je pokupila nekoliko kutija za pakiranje i odlučila ponijeti paket kuglica stiropora u slučaju da će trebati pakirati nešto krhko.» Snaga ove samoosude začudila je Marthu i učinila joj se apsurdnom i komičnom. Bilo joj je teško prihvatiti da je u stvarnosti majka nikad neće voljeti na način na koji bi željela te da je neprihvaćanje nje bio zapravo majčin problem. Martha se odmah osjećala bolje i mogla je nastaviti svoje pakiranje. dječji glas je osjećao da je žrtva. najnevinije pogreške u katastrofe pogubne za naše samopoštovanje. uspjela je odstupiti od kritičnog prosuđivača te ući u pravog samopromatrača koji je jednostavno bilježio što se događalo unutar nje: ponovo se odigrava stara drama kritične majke i povrijeđenog djeteta . Martha je dalje pratila svoj kritični glas u Pathwork terapiji i naučila tajnu njegove postojanosti: vjerovanje da «ako boli. jako se deprimirala i gotovo nije mogla nastaviti pakiranje. Glasovi perfekcionizma. trebamo odstupiti i suosjećajno promatrati i taj proces. postala je svjesna unutarnjeg glasa koji ju je optuživao: «Tako si glupa! Kako si uopće mogla pomisliti da će stiropor biti koristan? Koja glupa misao. a majčin glas je bio dominantan. Svaki put kad pokleknemo u grubo samoprosuđivanje. No do tada mora patiti jer je majka ne voli. međutim. Kada je ušla u sebe. a njezina majka dobra ili savršena osoba čiju bi ljubav Martha mogla zavrijediti samo tako da jednog dana bude onoliko 36 . Martha se selila u novi stan. Kada je dublje pogledala u to. Njezina potreba za prihvaćanjem je bila stvarna. shvatila je da joj ne treba sav stiropor. Marthin objektivni promatrač je olakšao ovo iscjeljenje ponašajući se kao zdrav i odvojen pomagač dok je ona radila s različitim unutrašnjim karakterima. pružila je otpor kritici. U tom trenutku. Kako je prestala slušati taj oslabljujući samokriticizam. Istina je bila da je njezina majka bila nesavršen roditelj. Više je vjerovala svojim samokritičnim glasovima nego onima koji su je hvalili. već dolaze od idealiziranog Ja koje je utjelovilo nerealistične standarde perfekcionizma prema kojima neprestano mjerimo sami sebe. shvatila je da zvuči kao glas njene majke koja ju je u djetinjstvu neprestano kritizirala. ranih autoritativnih figura ili rigidnih kulturalnih i religioznih kodova ponašanja. uvidjela je da je kao dijete žudjela za majčinim odobravanjem. koja je tada popustila. vjerujući da će biti OK samo ako uspije zadovoljiti majčine perfekcionističke standarde. mada je pretrpjela njenu pravu bol. Čak i ako nije mogla odmah promijeniti svoje unutarnje samouništavanje. sumnje u sebe i samoocrnjivanja su najčešće negativni roditeljski glasovi koje smo upili. Te prosudbe nisu istinski promatrač. druge terapije zovu ovaj glas «roditeljskim glasom» koji je kritičan prema «dječjem» Ja. Martha je morala otpustiti iluziju da je ona bila loša. Tada je počela dijalog između te majke i djeteta. samo je zatrpao prostor za pakiranje i sad će ga trebati baciti. iako neispunjena. Zahtjev za perfekcionizmom kroz unutrašnje osuđivanje pretvara čak i najjednostavnije.Najčešće su naše negativne prosudbe onoga što vidimo u sebi internalizirani glasovi roditelja. mora da je istina». No kada je došla kući. Odjednom se zlostavljani dio Marthe zauzeo za sebe i rekao da više neće mirno sjediti i dozvoliti ovo samozlostavljanje. Martha je upila majčin glas i sada ga je koristila da bi uništila vlastito samopouzdanje. a ona nesavršeno dijete.

Najvažniji rad koji radimo na sebi je poravnavanje našeg stava kroz iskreno i suosjećajno samopromatranje. mora da je istina» ili jednako krivo. posebno svjesnost višeg Ja i ujedinjenih stanja bivanja. oni su tek dio našeg unutarnjeg krajolika. samo kad bi bila savršena. Martha je vizualizirala svoje više Ja kao dobru majku. Na dualističkoj razini na kojoj živimo većinu vremena. svjesnost jednostavno jest. da je bila neprihvaćena onakva kakva je uistinu bila te da to nije bila njezina greška. samo jest. samo jest». I tada je nježnije zaplakala. prazna posuda za primanje cjelokupnog životnog iskustva. Vi donosite negativne aspekte sa sobom u svrhu transformacije… Svako ljudsko biće obavlja ogroman zadatak na univerzalnoj ljestvici evolucije. koja «preodgaja» njezinu djevojčicu. je također dolazila na predavanja. poput «ako boli. osjećajući u sebi bol djevojčice koju je tako često tukla u svojim mislima. dajući joj bezuvjetnu ljubav i dozvoljavajući joj da čini greške. Eva. Kako različit mora biti Vaš stav prema sebi kada shvatite da je zadaća ljudskih bića da u sebi nose negativne aspekte da bi ih mogli integrirati i sintetizirati! To nam donosi iskrenost bez beznađa. Penny. Duboko je jecala. Morala je prihvatiti da nije bila voljena na pravi način. kako se Penny suočavala s time da će umrijeti od raka. Istina je da svjesnost. No mi poričemo svoj negativitet gromoglasnije nego svoju smrt. ne može biti istina». može biti bolna. (PGL 189) 37 . Zlo. Mi ne možemo vječno vjerovati da nećemo umrijeti. Eva je pitala Penny kako se osjeća u vezi svoje predstojeće smrti: «Je li u redu umrijeti. odnedavno popularna. štogod da je. Međutim ako se takva bol jednostavno osjeti. držeći je i ohrabrujući je.savršena koliko je majka zahtijevala. Živjeti u toj iluziji je jednako štetno za naše duhovno zdravlje kao što bi bilo i poricanje naše smrtnosti. pohađajući Vodičeva predavanja koja je davala Eva Pierrakos u New Yorku. ili ne?» Penny je jednostavno odgovorila «Nije OK niti ne-OK. Svjesnost može biti i puna užitka. tužna zbog napuštanja iluzije da bi je majka jednog dana mogla voljeti. Jednostavno se tako dogodilo. duhovna učenja doprinijela našem prihvaćanju smrti. Koliko Vam dostojanstva pruža kada shvatite da se bavite važnim zadatkom u korist evolucije. Kada dolazite u ovaj život. Samo jest. čija je noga bila amputirana zbog raka. posebno svjesnost nižeg Ja. no možemo podržavati iluziju da u nama ne postoji zlo. Mnogi od nas imaju zablude o tome što je svijest o sebi. Iza privremenih osjećaja boli i užitka koji prolaze kroz nas. s dostojanstvenim samoprihvaćanjem. Kada sam bila novopečeni član Pathwork zajednice. Ništa unutar nas nije konačno i potpuno neprihvatljivo. Radikalno samoprihvaćanje Prije dvadeset godina sam imala priliku vidjeti dramatičan primjer stava zdravog samopromatranja. kao i smrt. Trebamo znati prepoznati negativne samokritične glasove i naučiti ne identificirati se s njima. žena koju ću nazvati Penny. tada postaje istovremeno privremena i pročišćavajuća. Možemo na siguran način naučiti dozvoliti si svjesnost o negativnim i zlim aspektima sebe. Vjerujem da Pathwork učenja mogu doprinijeti našem razumijevanju negativiteta i zla onoliko koliko su druga. u bilo koje vrijeme. u nama žive i dobroćudne i zle energije. «ako boli. Nekoliko mjeseci kasnije. ništa «istinitiji» od bilo kojeg drugog dijela nas. To «samo-postojanje» smrti je za mene bilo model radikalnog samoprihvaćanja bilo čega što se promatra unutar sebe.

U jačanju naše sposobnosti da budemo u istini sa sobom. ukorjenjivanju u pravom Ja. Na osobnoj razini. živjet ćete u trenutku. Ako se usredotočite na rast više nego na savršenost. Svaki čin donošenja nesvjesnog ili tek polusvjesnog materijala na potpuno svjetlo svjesnosti. Otkrivanje misli i osjećaja koje prije nismo priznavali i svjesnost da ta negativnost zaista stvara nepoželjno životno iskustvo. znajući da to nije sve što jesmo. kulture ili religije. Međutim. Samoosuđivanje stvara pobunjenički stav prema oštrom super-egu. mi isto jačamo sposobnost voljenja drugih. Istina: konstruktivni stavovi Biti iskren sa sobom znači prihvatiti u svijest sve što nam dolazi iz nesvjesnog.Nestrpljivost prema sebi i zahtjevnost da se mijenjamo su uvijek kontraproduktivni. njeni su rezultati stvarani na nesvjestan način. mi isto tako jačamo svoju sposobnost da budemo iskreni prema drugima te da se držimo istine i kad su u pitanju problemi u svijetu. (PGL 97) Dva aspekta Ja-promatrača : istina i ljubav Praksa iskrenog samopromatranja će nas učiti o istini i ljubavi: učimo biti potpuno iskreni sa sobom. naše vlastite neistražene predrasude prema suprotnom spolu potkopavaju naše svjesne napore da uspostavimo intiman odnos s partnerom. negativnih misli ili neugodnih osjećaja. osjećajima i ponašanju. Nesvjesni negativni osjećaji i nesvjesna ograničena mišljenja su moćne kreativne sile u svemiru. Onda se čudimo rezultatima. Jačajući svoju sposobnost samoprihvaćanja i opraštanja sebi. propalom braku ili zaraćenom svijetu. tada možemo donijeti odluku o promjeni negativnih aspekata. je isto kao i učenje življenja u ljubavi. Učeći da budemo iskreni sa sobom. popuštanja ili ovisnosti. Dok se učimo poistovjetiti s promatračem. je isto kao i učiti živjeti u istini sa sobom. Mi možemo naučiti voljeti druge bezuvjetno. ako vidimo jasno (bez samoobmane) i suosjećajno (bez udovoljavanja sebi). Otpustit ćete nametnute vrijednosti i pronaći svoje vlastite. možemo naučiti prihvatiti sve što nam dolazi u životu kao dio duhovnog rasta. učeći da ne odbijamo. često na početku stvara povlačenje od procesa i želju da potisnemo otkriveni materijal. Sve će Vas to dovesti u stanje identifikacije s pravim Ja. naše neistražene ili racionalizirane predrasude prema ljudima različite boje kože. a ne u perifernim slojevima. Otpustit ćete suptilne maske i nametnutosti. sudimo ili uspoređujemo sebe s drugima. Puno je vjerojatnije da ćemo poželjeti mijenjati se ako možemo jednostavno i zdravo procijeniti koga ili što izražavamo u bilo kojem trenutku. da ne izbjegavamo bilo što što vidimo u svojim skrivenim mislima. bez sljepoće. Međutim. ali tek kada naučimo voljeti sebe. Na društvenoj razini. Isprva se to može činiti zastrašujućim. potiskivanje 38 . Učenje prihvaćanja sebe. kretanje iz neznanja u svjesnost. čak i ako to dolazi u obliku zastrašujućih snova. npr. opraštanja i suosjećanja za svaku skrivenu misao. iz razjedinjenosti u jedinstvo. bez obzira koliko nam se činila neprihvatljivom. Učenje univerzalnih vrijednosti ljubavi i istine mora početi s prakticiranjem stava apsolutne iskrenosti i bezuvjetnog samoprihvaćanja. Dok je god ta negativnost racionalizirana ili poricana. a ne s bilo kojim pojedinačnim dijelom iskrivljenog mišljenja ili osjećanja. što vodi samoprihvaćanju i odvodi od samootuđenja. spajajući to s potpunim prihvaćanjem sebe. osjećaj i djelo. Ti se negativni rezultati mogu spriječiti samo ako dozvolimo negativnosti da postane svjesna. nastavljaju stvarati negativne odnose među ljudima. iz ograničenja u cjelovitost. nastavlja evoluciju svjesnosti.

onemogućava povezivanje uzroka i posljedice, što je esencijalno za porast samoodgovornosti i duhovne svijesti. Svjesnost je uvijek poželjnije stanje od neznanja, čak i ako sadržaj svjesnosti nije uvijek ugodan. Stvarnost je poželjnija od iluzije, koliko god nam se u dotičnom trenutku stvarnost čini bolnom. Mi postupno učimo razlikovati iskreno samopromatranje, što uključuje i moralnu razboritost o sebi, od strogog ili kažnjavajućeg samokritiziranja. Od samokritike se uvijek osjećamo loše, izazivajući nepotrebnu, lažnu i umno-pomračujuću krivnju, dok istina razjašnjava i pročišćava, čak i kada je bolna. Ljubav: konstruktivni stavovi Da bismo razvili istinsko samoprihvaćanje, trebamo se prvo suočiti sa nekim uobičajenim stavovima koji se krivo smatraju ljubavlju. Popuštanje i udovoljavanje samom sebi, poricanje ili racionalizacija nisu prava ljubav; oni nas samo drže podalje od neugodnih istina. Mi pogrešno vjerujemo da time što ne gledamo u svoje niže Ja radimo uslugu sebi (ili drugima), naglašavajući pozitivno ili gradeći samopoštovanje. Iako je istina da trebamo biti pažljivi kada biramo pravo vrijeme za suočavanje sa svojim (ili tuđim) negativnostima, moramo isto tako znati da poricanje ili racionaliziranje ne dolaze iz ljubavi, već iz straha od nižeg Ja. Poricanje vlastite negativnosti samo hrani naš strah od sebe te time uništava naše samopoštovanje. Mi negiramo ili racionaliziramo svoje niže Ja iz straha da je to jedino što mi jesmo. U svakom od nas postoji dubok strah da smo u svojoj biti loši ili beznadežni ili da ne zaslužujemo ljubav. Strahujemo da ćemo uništiti same sebe ako vidimo svoj očaj ili svoje zlo. Morate se suočiti s tom najdubljom iluzijom ljudske osobnosti. Kada se suočimo sa vlastitom negativnošću i shvatimo da ona nije sve što mi jesmo, postupno će nastati i prividna potreba za poricanjem ili popuštanjem kroz izbjegavanje. Izlaz iz našeg straha od sebe je postupno osvještavanje da mi nismo niti jedan od naših unutrašnjih «karaktera», uključujući masku i niže Ja. Mi se postupno pomičemo od poistovjećivanja sa promatranim dijelom sebe prema promatraču koji identificira te aspekte. Mi postajemo kartograf, a ne karta. Postajemo svjesnost, a ne ono čega smo svjesni. Postati samopromatrač pun ljubavi se može usporediti s time da postajemo dobri roditelji samom sebi. Polako učimo davati bezuvjetnu ljubav sebi, posebno dijelovima sebe koji su djetinjasti, slabi ili nezreli. Dobar roditelj pokazuje djetetu u čemu je snažno i pomaže mu razviti područja koja su slaba. Dobar roditelj prihvaća dijete u njegovoj potpunosti, uključujući i njegove negativne osjećaje, no roditelj isto tako stavlja granicu na djetetovo ispoljavanje negativnosti i pomaže mu da se nauči izraziti na prikladan način. Roditelj uči dijete da negativnost nije njegova esencijalna priroda, ali pri tome ne poriče ili podupire te aspekte. Naši se negativni aspekti mogu vidjeti kao nezrela djeca unutar nas koja trebaju našu ljubav i pažnju da bi odrasla i naučila se izraziti na zdrav način. Vjerujem da ćemo, kada naučimo voljeti sebe u potpunosti, ispuniti obećanje dato u 23. psalmu: «Bože, iako hodam dolinom sjenke smrti, neću se bojati zla, jer si Ti sa mnom». «Ti» u ovom psalmu jest biće bezuvjetne ljubavi koje može biti prisutno u nama čak i ako se suočavamo sa strahom, smrću i zlom. To «Ti» može označavati Boga ili Krista ili bilo koje anđeosko biće koje se opaža izvan sebe, a može se isto tako osjetiti i unutar nas. Tu prisutnost možemo zamijetiti kao svoje vlastito više Ja, prijatelja naše duše, unutrašnje Božanstvo. Kada sebi dajemo to duhovno prijateljstvo, možemo se suočiti s bilo čim. Kada svojim nezrelim aspektima dajemo nježno prihvaćanje i ljubav, dajemo im ono što najviše trebaju za rast. «Cijeli svoj život smo čekali da čujemo riječi «Volim te» izgovorene našim vlastitim glasom»! (S. Levine, Healing Into Life and Death) Kada prakticiramo ljubav umjesto poricanja, dajemo si prostora za širenje. Stvaramo prostranu posudu prihvaćanja svega što u sebi doživljavamo. Tada se naši negativni, bolni ili

39

nepoželjni aspekti ne trebaju skrivati. Ako nisu na svjetlu naše ljubavi, trunu. Kada na njih usmjerimo svjetlo ljubavi i istine, oni mogu rasti. Razvijajući pozitivne stavove istinoljubivosti i samoprihvaćanja, gradimo most za šire Ja u sebi. Objektivni promatrač počinje kao ego funkcija kada počnemo disciplinirati i vježbati dio sebe da stoji izvana i promatra nas. Međutim, kako sazrijeva naša sposobnost da istovremeno budemo istiniti i u ljubavi prema sebi, sve se više i više poistovjećujemo s tim istinitim Ja punim ljubavi, koje je naš osobni izraz tih božanskih sila u svemiru. Počinjemo prepoznavati sebe kao svoje više Ja koje promatra i transformira sve drugo što jesmo. Onoliko koliko svjesno Ja koristi svoje već postojeće znanje o istini, već postojeće sposobnosti da izvršava svoju dobru volju, već postojeći kapacitet da... izabere koji će mu biti stav prema problemu, toliko će se svijest širiti i postajati sve prožetija duhovnom svjesnošću. Duhovna svjesnost se ne može manifestirati dok se već postojeća svjesnost u potpunosti ne koristi za proces samopromatranja. (PGL 189) Samoidentifikacija Poistovjećivanje s objektivnim Ja-promatračem te prekidanje poistovjećenosti s mnogim različitim aspektima sebe, u nama stvara osjećaj slobode. Kroz čin priznanja nekih aspekata sebe kojih smo se do sada odricali, javlja se suptilan, ali jasan pomak u identifikaciji. Prije tog priznanja ste bili slijepi prema destruktivnim aspektima, što pokazuje da ste vjerovali da ste Vi oni. Prema tome, niste si mogli dozvoliti da ih priznate… No u trenutku kada priznate ono što je do sada bilo neprihvatljivo, prestajete biti neprihvatljivi i umjesto toga ste identificirani s dijelom Vas koji je spreman na priznanje… Potpuno je različit osjećaj kada ste identificirani s ružnim osobinama od onog kada ih identificirate.Onog trenutka kada ih identificirate, prestajete biti poistovjećeni s njima. Zato je tako oslobađajuće priznati najgore dijelove osobnosti nakon što ste se borili sa stalno prisutnim otporom da to učinite… U trenutku kada identificirate destruktivne aspekte, imenujete ih, iznesete, artikulirate i promatrate, to je ono što ih identificira, imenuje, iznosi, artikulira i promatra, to je Ja s kojim se možete istinski, sigurno i realistično poistovjetiti. To Ja sadržava mnoge opcije, mogućnosti i izbore. Zato ne trebate više progoniti samog sebe tako nemilosrdno i s mržnjom. Dok god propuštate ove esencijalne procese poistovjećivanja s onim u Vama što je sposobno promatrati, iznositi, imenovati, birati, određivati, suočavati, snalaziti se, prepoznavati, a sve to bez očajavajućeg samoosuđivanja, činit će Vam se da nema drugog izlaza doli mrziti samog sebe. (PGL 189)

40

Kathy je bila puna sumnje u sebe u vezi svog braka. Povremeno je željela ostaviti svog muža jer je bila nestrpljiva prema njemu - činio se tako duhovno i osjećajno nerazvijenim. U drugim trenucima je osjećala da je krivnja bila njezina, da ona nije mogla davati i da je blokirana u svojoj ljubavi. Prisiljavala bi se na promjenu, ali bi onda otkrila da je otpor prema otvaranju svojih osjećaja prema njemu bio veći no ikad. Kad sam tražila od Kathy da potraži Ja koje bi moglo prihvatiti sve te proturječnosti i ambivalencije, vizualizirala je dolinu sa vrtložnim maglicama koje su se kretale u različitim smjerovima, zamućujući njezinu sliku stvarnog dna doline. Zatim je zamislila sebe kako sjedi na vrhu jednog od brežuljaka, dobroćudno gledajući dolje u dolinu vlastitog unutrašnjeg meteža, gledajući izmaglicu i smireno čekajući da se raščisti. Tada se Kathyna vizualizacija promijenila iz brda i doline, u četiri zida koji je zarobljavaju. Jedan je zid osjećala kao prepreku njene probuđene svjesnosti. Nije se mogla vratiti u vrijeme nesvjesnosti o sebi; više nije imala «nevinost» nesvjesnosti. Suprotni zid je bio njezin otpor, njezin strah od budućnosti odnosa s mužem. Shvatila je da može «sjediti» na krovu svog zatvora pažljivo proučavajući zidove svoje bivše nesvjesnosti i svog otpora prema budućnosti. Kako je proučavala zidove svog unutrašnjeg zatvora, našla je mir od svoje izbezumljene ambivalencije pa čak i ponešto samoprihvaćanja. Spoznaja da mi nismo zbroj vlastitih mana nam pomaže da budemo nježni, suosjećajni, a isto tako i da se nebranimo. Ako se počnemo braniti ili nam postane neugodno zbog naših mana, tada promatrač samo napravi još jedan korak unatrag i jednostavno suosjećajno promatra te stavove obrambenosti i zbunjenosti. Nastavljamo raditi taj «korak iza sebe» sve dok ne nađemo mjesto na kojem se možemo odmoriti u mirnom samoprihvaćanju. Bez obzira koliko se jadno osjećali u vezi sebe, možemo naučiti pomaknuti svoju svijest korak unatrag da bismo se poistovjetili sa posudom prostrane svjesnosti koja je puna ljubavi i koja to može prihvatiti. Učeći se poistovjetiti s promatračem, podučavamo i sve naše druge, privremene, negativne Jaaspekte da uvide da nisu naš istinski identitet. Učite da ste Vi onaj koji promatra, a ne ono što promatrate. Ako tako radite, bez obzira kako nepoželjan bio neki aspekt, Vama postaje moguće suočiti se s njim, prihvatiti ga , istražiti ga, raditi s njim, a da ga se više ne bojimo. Sposobnost da promatramo i odlučujemo, bilježimo i procjenjujemo, te (što nije najmanje bitno) da izaberemo najbolji moguć stav prema tome što nam je činiti s onim što promatramo – to je prava moć Vašeg stvarnog Ja koje postoji već sada, u ovom trenutku. Sloboda, oslobođenje, znanje o sebi i pronalaženje sebe su prvi koraci prema spoznavanju veće svjesnosti, univerzalne, božanske svjesnosti u Vama. (PGL 189)

Pomoć pri razvijanju promatrača: meditacija i dnevni pregled Da bismo razvili u sebi objektivnog, suousjećajnog promatrača, potrebna je disciplina. Potrebna je vježba da bismo mogli usmjeriti um prema unutra i svjedočiti bilo čemu što se nalazi unutar nas. Najkorisnije duhovne discipline su meditacija i dnevni pregled. Čak i nekoliko minuta dnevne meditacije u kojoj opuštamo vanjski, uposleni um te se uključujemo u dublje Ja, donosi veliku psihičku, osjećajnu i duhovnu korist. Meditacija nas

41

(Za odličan uvod u prve dvije meditacije. u sredstvo kojim šaljemo zahtjev našoj vlastitoj najdubljoj stvaralačkoj supstanci duše. molitva je put predaje malog ega velikim energijama života. Mindfulness in Plain English) Meditacija svjesnosti: Druga centrirajuća vježba je vidjeti sebe na pragu mislećeg uma. Neprestano vraćajte pažnju na stražarevu svjesnost koja promatra. Dajmo si vremena da se uskladimo i centriramo. 2) Obje centrirajuće prakse će ojačati identifikaciju s objektivnim. Svaki dan nađimo vrijeme za sebe. promatrajte svaku misao. kako se događaju. Naravno. uspravnih leđa. ali isto tako i kontaktirati svoje više Ja. započinjući trostruki unutrašnji dijalog između pozitivnog ega. gdje se granica između «unutrašnjeg» i «vanjskog» rastapa te je zato dah moćno mjesto za susret uma i tijela. Dah je mjesto gdje se voljni i nevoljni preocesi približavaju jedni drugima. ili se možete jednostavno fokusirati na jednu točku na tijelu – nosnice. osjećaj ili senzaciju u trenutku kada se javlja. možete koristiti vrijeme meditacije za rad sa nezrelim Ja i za slušanje vodstva svog prosvijetljenog Ja. trenutnu svjesnost o svakom dahu dok ga dišemo. u kojem možemo biti sami i na mirnom mjestu. Dok se fokusirate na dah. molitva može imati mnogo obličja – od nevinog izražavanja iskrene želje do složenog i razrađenog rituala zazivanja. Međutim. u simetričnom stavu. molitva evoluira od jednostavne molbe višim moćima za koje smatramo da postoje izvan nas. ne vežući se za bilo što što se pojavilo. Bilježite je i pustite je da ode. U 10. Identificirajući sebe kao stražara na rubu uma. a onda ponovo početi. molitva je usmjerena prema određenom cilju s mnogo 42 . 1) Meditacija na dah: Usmjerite svu pažnju na dah. nižeg Ja i višeg života. udah i izdah. samo budite svjesni onoga što jest. Kao i meditacija. suosjećajnim Ja-promatračem. To postupno usporava um tako da na kraju možete obratiti pažnju na svako izolirano unutrašnje iskustvo i pustiti ga da prođe bez osude ili zadržavanja. pogledajte knjigu Venerable Henepola Gunaratana. Možemo je koristiti za preodgoj svojih nezrelih aspekata i otpuštanje napetosti. s nogama na tlu. promatrajte i otpuštajte sve druge misli. samo se usredotočite da osvijestite disanje onakvo kakvo jest. trenutak za trenutkom. možemo pomoću meditacije stupiti u dodir i s mjestom ujedinjene svjesnosti. Poglavlje 11 će predstaviti vizualizaciju za stvaranje pozitivnijeg i ispunjavajućeg života. Promatrati dah kakav jest u svakom trenutku postupno pomiče svjesnost od sadržaja svjesnosti prema Ja-promatraču. punog preokupacija o prošlosti i budućnosti te otkriti mirno prisustvo koje nam može biti svjedok u trenutku. to su složene zadaće koje treba pokušati tek nakon što uspijemo smiriti vanjski um i poistovjetiti se s promatračem. poglavlju ćemo pričati o korištenju meditacije kao pomoći pri transformaciji nižeg Ja. Kako naša evolucija napreduje. A u trenucima božanske milosti. Možete ili brojiti svaki izdah do 10. prsa ili trbuh – iz kojih promatrate svaki udah i izdah. sjednimo opušteno i budno. Kada se jednom uspijete poistovjetiti s promatračem.može dovesti do bilo koje razine našeg unutrašnjeg bića. Molitva dolazi iz spontane želje osobnosti da zatraži poravnavanje. odvojenog Ja i Svega. No dok je meditacija receptivna i tiha. Ponavljam – ne pokušavajte bilo šta promijeniti. Možemo slušati glasove unutrašnjeg djeteta i nižeg Ja. Ne pokušavajte promijeniti bilo što. 3) Molitva: Molitva se može lako uključiti u periode tihe meditacije. istovremeno tražeći pomoć univerzalnih sila. Prvi zadatak u meditaciji je otpustiti zaposlenost našeg brbljivog vanjskog ego uma. slobodni od vanjskih ometanja. dovodeći tako postupnu usmjerenost pažnje u trenutak. Ovo su prakse za koje vjerujem da najviše pomažu. zaštitu ili vodstvo od neke više moći ili duha.

znajući da one skrivaju ključ za unutrašnja stanja koja su potaknula te događaje. To je specifična vježba koja pojačava našu sposobnost da se identificiramo s promatračem i radimo sa svim našim drugim Ja. Ako se nešto neprestano vraća. Dnevni pregled spriječava samoobmanu. a ne moja». Bilježite samo te pojave. tako da tim mislima/osjećajima ne dajemo priliku da se talože u nesvjesnom. no vrijeme provedeno u mirnoj kontemplaciji proteklog dana je isto tako korisno. Tada će se razviti obrazac koji će imati sve ključeve za vaša unutarnja pretvaranja. osjetiti ili misliti. to je važan ključ do Vaše duše. počinjući dijalog između dijelova sebe kojima je potrebno iscjeljenje i višeg Ja koje može usmjeriti iscjeljivanje. Isprva će se ti događaji [u kojima doživljavate nesklad] činiti potpuno nepovezani i izolirani. Kada naiđemo na otpor. pretvaranje i potiskivanje – sve sastojke mentalnog nemira i konfuzije. Disciplina dnevnog pregleda je puno više od jednostavnog bilježenja vanjskih (ili unutrašnjih) događaja dana. Nakon izvjesnog vremena.aktivnijim sudjelovanjem božanstva. kroz praksu dnevne meditacije. (PGL 28) Kada jednom počnemo uviđati obrazac u svom iskustvu. tražeći izvor tog obrasca. Ovako se to radi: pustite da događaji dana prođu ispred vas i posebno zabilježite bilo kakve događaje koji su kod Vas uzrokovali neskladne osjećaje ili reakcije. Najbolji način za to je pisanje dnevnika. Pitamo se: «Tko je ta osoba u meni koja reagira na ovaj način?». Ako ovo predano činite jedno vrijeme. Ipak. Dnevni pregled Kao dodatak dnevnoj meditaciji i molitvi. Pisanje dnevnika je uvijek dobar način za izgradnju usredotočene svijesti o sebi. Puno rada možemo obaviti samostalno. dajući si dozvolu da iskusimo i zabilježimo sve ono što smo uistinu osjećali i mislili. zabilježimo ga kao što bismo zabilježili bilo koji drugi aspekt sebe. dnevni pregled će postati vrijeme u kojem se redovito bavimo svim svojim Ja koja su se pojavila tokom dana. molitve i dnevnog pregleda. Kroz dnevni pregled jačamo svoju želju za istinom. Svi smo slijepi za 43 . a ne samo jednom ili dva puta. (PGL 17) [No nakon nekog vremena] ćete otkriti da se određeni tipovi događaja ponavljaju. Učimo «biti načisto» sa sobom iz dana u dan. U dnevnik možemo uključiti i snove. izvodeći tako vrstu emocionalne higijene koja je jednako važna za duhovno blagostanje kao što je fizička higijena važna za naša tijela. moram dodati da svaka osoba koja svjesno slijedi duhovni put povremeno također treba vanjskog pomagača da joj pomogne u radu na transformaciji. Za mene je najveća molitva za poravnavanje individualnog ega i cilja sa širim Božjim planom: «Neka bude volja Tvoja. dnevni pregled je najvažnija duhovna praksa za jačanje naše svijesti o sebi. tada počinjemo gledati dublje u sebe. Radeći dnevni pregled učimo osvještavati kako zapravo reagiramo. a ne ono što mislimo da smo trebali napraviti. Tada možemo raditi s različitim Ja koja se pojavljuju. Svaki dan si dajmo vremena da prođemo kroz svoj dnevni unutrašnji. pisana vodstva ili razmišljanja o sebi. Svako negativno iskustvo je poziv da pogledamo u sebe i otkrijemo koja je lekcija za taj dan. nakon izvjesnog vremena ćete vidjeti kako izvire jasan obrazac. kao i vanjski život.

Jody je pričala o unutrašnjoj napetosti koju je osjećala jer je «uhvaćena». Kada meditiramo zato jer nam je to ugodno. no nedavno je prestala meditirati svaki dan jer joj je vanjski život postao zaposleniji i ispunjeniji. Trebamo druge ljude kao odraz «Ti» promatrača. Na duhovnom putu samospoznaje ćemo unutar sebe sresti mnoga stanja i stupnjeve svijesti. koja je do tada beskorisno lamatala po gramofonu». Ako u sebi osjećamo pravu potrebu za shvaćanjem sebe.. poglavlje 44 . Praksa samopromatranja je most između naših običnih raspršenih Ja prema srži našeg ujedinjenog Ja. Vjerujem da je dnevna duhovna praksa istinska potreba ljudskih bića koja žele postati svjesnija. Praksa samopromatranja će brzo posustati ako je forsirana i neugodna. primijetila je kako njena napetost popušta. Kada se. vraćajući se uvijek u centar sebe. ne meditiraš dovoljno. Međutim. kako se ona izrazila «u ralje svakodnevice». uz moju podršku. Jody je rekla: «Kao da sam pronašla centar na staroj ploči od 45 okretaja. Duhovni put zahtijeva da se otvorimo svim svojim mnogobrojnim Ja. Jody je razvila svoju duhovnu praksu kroz svoj rani rad u Pathworku. Život se počeo glatkije odvijati.») Ego je nužan da bismo uspostavili samodisciplinu. gurana zahtjevima svog vanjskog života.neke aspekte sebe koje samo druge osobe mogu jasno vidjeti. Prizivanje energije višeg Ja može olakšati proces. a ne u neznanju samog sebe. ali ego ne može sam obaviti cijeli posao. Vježbe za 3. iskustvo duhovne discipline će donijeti osjećaje užitka i uspjeha. tada će naša praksa biti istinski uzemljena. vratila dnevnoj praksi meditacije. luđe ili pokvarenije nego smo ikada sanjali da možemo misliti. Možemo se zateći kako osjećamo osjećaje za koje nikad nismo vjerovali da su mogući – nepodnošljivu agoniju ili neočekivanu ekstazu. no takva disciplina se ne može forsirati.. U terapiji sa mnom. Potrebna nam je sigurnost i podrška drugih ljudskih bića koja su svjedoci naše boli i koja priznaju naš napor i borbu. ne radiš dovoljno na sebi. duhovna praksa ne bi smjela postati još jedan štap koji naš perfekcionizam koristi da bi nas tukao («Vidiš kako si grozan. koji može biti uz nas dok se suočavamo sa vlastitom boli i iskrivljenjima. Meditirala je rijetko i onda kada se osjećala posebno nestabilno. prema ujedinjenom stanju svijesti. Stavljajući meditaciju u središte svog života. Naš će duhovni razvoj biti uvelike olakšan redovitom duhovnom praksom. Možemo se zateći kako mislimo nepoznate misli – misli koje su uzvišenije. i kada radimo na sebi jer zaista znamo kakvo je olakšanje biti u istini.

Promatrajte svoje vanjske reakcije u tom razdoblju i promatrajte svoje unutrašnje iskustvo. dok perete zube. Prvo kratko opišite ta dva lika i njihova gledišta. 4. Identificirajte dva unutrašnja lika. sažimajući i zapisujući najmanje jednom dnevno trenutke i situacije u kojima ste iskusili neskladne misli i osjećaje. Zapišite kada ste je radili svakog dana i napravite sažetak iskustva za svaki dan zasebno. Izaberite problem koji Vam je bitan u Vašem sadašnjem životu. Pišite o svojim iskustvima. najmanje deset minuta dnevno. Kroz pet dana prakticirajte identifikaciju sa svojim objektivnim promatračem dok obavljate neku rutinsku radnju npr. Nakon pet dana vidite možete li pronaći zajednički nazivnik za ta iskustva. Prakticirajte dnevnu meditaciju pet dana. 3. Zatim napravite pisani dijalog između ta dva suprotstavljajuća karaktera u Vama. Možete koristiti bilo koju od centrirajućih praksi opisanih u ovom poglavlju. Prakticirajte pisani dnevni pregled pet dana. u odnosu na temu koju ste izabrali na početku. po mogućnosti ona koja imaju suprotna gledišta.1. U potpunosti istražite oba gledišta i vidite možete li naučiti više o vlastitim sukobima ili ambivalenciji u tom području. 2. 45 . ali jasno naglasite koju ste probali – ili praćenje daha ili stajanje na pragu uma promatrajući misli/osjećaje/senzacije.

No istovremeno njezin odrasli ego nije htio umrijeti. kako bi pokušala prodrijeti dublje u emocionalne korijene bolesti te da bi se duhovno pripremila za bilo što što je čeka. Sladak miris. Barbara i baka: Otkrivanje unutarnjeg djeteta i unutarnje mudre žene Barbara se pet godina borila protiv raka. Koristila je ego i da bi prizvala svoje duhovno Ja koje se pojavilo u obliku drevne Bake Zemlje. No kada se to dogodi.» PGL 132 «Funkcija ega u odnosu prema stvarnom Ja» Bobbi. mala Bobbi. Mirisi suhog lišća i trave. Željela je živjeti. što je za nju bio strašan emocionalni gubitak.» Barbara je bila svjesna da u njoj postoji mudra žena koja je prihvatila prirodno mjesto smrti i gubitka u životnom ciklusu. ali to nije cvjetni miris proljeća ili ljeta. I tada će se moj duh uzdići na krilima orlova. Barbara je napisala u dnevnik: «Jesenji zrak tako divno miriše. je bila smrznuta unutar nje. no znala je da joj u stvarnosti možda i nije ostalo puno vremena. Ta je mudra žena mogla ohrabriti i utješiti i 46 . Barbara je u Pathwork unijela svoj bogat duhovni pogled na svijet – mješavinu vlastitog kulturalnog judaizma. Gledam smeđe hrastovo lišće kako meko i graciozno pada nošeno dahom vjetra prema majci zemlji koja čeka. gledajući planine. ODRASLOG EGA I TRANSPERSONALNIH DIJELOVA SEBE «Tek kada u potpunosti ovladate svojim vanjskim Ja. Na početku intenziva. Sada se rak proširio na jetru i liječnici su procijenili da joj ostaje manje od 6 mjeseci života. nadam se da ću pasti bez napora i graciozno poput lista čije je doba završilo. svoje ekstrasenzorne sposobnosti te duboko poštovanje za učenja prirode onako kako ih vide Indijanci. Tijekom intenziva Barbara je koristila svoj odrasli ego da bi prizvala i pričala s malom Bobbi koja je bila toliko ranjena gubicima iz djetinjstva. Još ne želim pasti u potpunosti. POGLAVLJE PRIHVAĆANJE UNUTARNJEG DJETETA. Kratko prije prvog napada raka se bila razvela od muža. to je vonj trule zemlje i svega što postaje zemlja. Sjedim na drvenoj klupi ispod kruga 7 svetih hrastova. Odlučila je krenuti na 7-dnevni intenzivni rad na sebi u Sevenoaksu sa mnom i svojim pomagačem Donovanom. nikad se ne oporavivši od svojih ranih trauma. a nakon toga i veliki broj limfnih čvorova. Moje će tijelo postati prah koji hrani zemlju kalcijem i mineralima. a njezino unutarnje dijete se bojalo da možda nikad neće dobiti šansu da odraste.4. Barbarino unutarnje dijete. slobodna. Prepoznajem dijelove sebe koji su godinama padali poput grana i grančica s drveća. moći ćete ga se riješiti i dosegnuti svoje istinsko Ja. kukaca i osušenih žirova. leteći iznad ove zemlje. Prvo su joj uklonili dojku.

Barbara je već prije bila radila na neriješenoj osjećajnoj situaciji sa svojim ocem. Ti si svjetlost i slatkoća mog života. Tu ljubav sada opet osjećam za Donovana. bio jako sretan što sam se rodila. tužni. svog taticu. Također je osjećala užas koji je nastupio nakon očeve smrti. sretan što sam došla u njegov život i da je on. Bojim se da će naše duboko zajedničko iskustvo ovaj put nekako dovesti njega u opasnost. Nikad joj neću vjerovati. No možda bi onda moja ljubav za tebe postala gorka poput mamine.» To je zvučalo poput mene. Bojim se za njega. ali ni sva ljubav svijeta. bez obzira što mi se događalo i da je on. zauvijek. zbunjeni tatica koji me volio. no to nije tvoja greška. Sva tri dijela osobnosti su bila prisutna u radu. koji se ubio kad je mala Bobbi imala samo četiri godine. morat ću otići. Volim te. je rekao da je moja ljubav bila jedina radost u njegovom životu. što me je duboko dirnulo. Sa dječjeg stajališta je napisala u dnevniku: «Moj dragi tatice. Ti i ja smo slični.dijete Bobbi i odraslu Barbaru. Nikad te ne bih prestala voljeti. Barbara si je postupno dozvolila da sve više regresira u malu djevojčicu u sebi. Moj «usud» će na neki način dovesti zlo k njemu. Donovan. slatki. mnogo prije nego je počinio samoubojstvo. zastrašujući način na koji boli rak – su prestali nakon jutrošnje terapije. Barbarin otac je bio nesređen. postala bi nešto bolno i zlo. Volim te. tatice! NIKADA!! Bez obzira što se dogodilo. uključujući i pismo koje je on napisao za Bobbi netom prije samoubojstva. moj pomagač. Jedina odrasla muška osoba koju sam voljela imalo slično vatrenoj. Mogao bi. Ona je hladna i teška i nije seksi i mrzi muškarce i nikad je neću slušati. topli. Barbara je ponovo došla u dodir sa tugom i ljutnjom povezanima sa sjećanjem da je majka uništila sve očeve osobne stvari odmah nakon njegove smrti.. Moj tatica. čak i da sam je imala i svu je dala njemu. divljoj ljubavi koju sam osjećala za svog oca. Vjerujem da su otišli dok je Donovan držao svoju 47 . Nikad neću biti takva prema tebi. Možda je zato raspad tog odnosa bio tako težak i besmisleno bolan. I majčina izdaja – ona se razboljela nakon njegove smrti i uništila svaki njegov trag. Barbara je u svom dnevniku opisala nešto od rada s nama: «Donovan me dugo grlio i bio moj tata. koje su obje bile u strahu od umiranja. Slabost i bockanje u leđima – taj poznati. Ne bih slušala mamu. u ulozi oca. ludi. je bio moj muž. kad je njena majka bila preplavljena osjećajima i nesposobna brinuti se za nju. Moj dragi. Ne želim pretočiti misao u riječ i možda pojačati mogućnost da se to i ostvari. i podržali smo je u potrebi da ispusti bijes i tugu koja je ostala još iz djetinjstva. Njegovo plakanje je odalo počast veličini mog dječjeg gubitka. «Osjećala sam ogroman gubitak zato što nikad nisam vidjela pismo koje je otac ostavio za mene. Što je pisalo u njemu?! Bez obzira koliko jednostavne ili duboke riječi bile.. divlji. Donovan/Tatica je rekao: «Jednostavno se ne znam nositi s poslom ili sa ženom. Slatki i topli i životni i seksi i razigrani.» U terapijama s Donovanom i sa mnom. Dugo vremena je osjećao da je neuspješan i gubitnik. sva uronjena u dramu svojih osobnih problema. a na koncu se i ubio.. i ona je sada opet doživljavala strah da bi Donovan mogao otići i sram zato jer bi to bila njena greška.. Rekao mi je da sam OK i da ću biti dobro. Laže mi da bi njoj bilo bolje i neću je slušati. Uvijek je bila tako egocentrična. Ona mi laže. Donovan i ja smo ponekad igrali uloge njenog oca i majke. Izvrištala je bijes na majku i izjecala tugu zbog gubitka tate. djetinjast i neodgovoran muškarac koji nikad nije mogao zadržati posao ili uzdržavati obitelj. Zamjenski muškarac za ženu. moj tata. No jako se bojim. Nikad neću slušati mamu.» Barbarin otac je često prijetio da će otići. Budimo takvi zajedno. Donovan je spontano počeo plakati. Da si barem duže živio. Ne mogu to ni reći. Kako sam je mrzila! Po prvi put sam rekla Donovanu kako je moja majka spalila očevo posljednje pismo meni. ne bi ga mogla zadržati na životu jer jedna osoba ne može dati dovoljno ljubavi drugoj osobi ako je ova ne može prihvatiti. ali moji problemi su tako duboki da me preplavljuju pa postajem zbunjen i nemoguć. OK? Pobjegnimo i igrajmo se i nikad ne odrastimo.

Barbara je otpustila mnogo svog dječjeg bijesa na oca zato što se ubio te na majku zato što se slomila nakon očeve smrti i zato što je umanjivala odnos koji je Barbara imala s ocem. Možda sam to ja. Zato bolje da ubijem sebe. Barbara se zatim spustila u um djeteta i našla jednostavne generalizacije i krive zaključke. ako ja odrastem i postanem žena. ja to isto činim. pogotovo snagu utjecaja očeve smrti na njeno unutarnje dijete. Bolje da se čim prije ubijem kako ne bih ubila nikog drugog. ranjenog djeteta. kaznit ću sebe. no puno prije nego što može vidjeti ijedno od njih kao stvarne ljude. mora da sam i ja loša. zahtjevna i kritična pa je on počeo piti.» Barbari se bolovanje od raka i posebno od užasnog ciklusa kemoterapija. Onda je jedne noći imao prometnu nesreću i mogao je poginuti i to bi bila moja krivica. i ostaviti tu hladnu. Bila sam hladna. Žene su hladne i okrutne i tjeraju muškarce da se ubiju. Onda bismo mogli otići zajedno. Ja sam postala kao moja mama. prije nego što ubijem nju. Tko će se brinuti za mene? Voljela bih da sam i ja mrtva. otkrivajući još skrivenih negativnih misli koje su bile u njoj još od traume očeva samoubojstva: «Gotovo je. Zatim je glas 4-godišnjeg djeteta ponovo progovorio. od ubojice u sebi. ali se preplašena probudila usred noći i napisala: «Noću mi nešto dolazi i želi me uhvatiti. tako tipične za dječje razmišljanje: «Ako mi se događaju loše stvari.» U svom nesvjesnom dječjem umu vjerovala je da smrt njenog oca mora biti kazna za njenu zloću. Muž me je napustio. To mora da je moja krivica. Ako prvo kaznim samu sebe.toplu ruku na donjem dijelu mojih leđa – baš na pravoj točci – dok sam doživljavala i otpuštala ljutnju i povrijeđenost svog zbunjenog.» Barbara je otišla spavati nakon što je ovo napisala. Drago mi je da je gotovo. Njegovo samoubojstvo se pojavilo upravo dok je Bobbi bila na razvojnom stupnju kada se u maloj djevojčici bude seksualni i ljubavni osjećaji za oca i upravo kada odbacuje svoju potpunu ovisnost o mami. No nije nju ubio.» Tukući jastuke i zavrćući «vratove» na ručnicima. njegov duh. Taj je krivi zaključak zatim vodio u: «Budući da zaslužujem kaznu. naknada za nešto za što nije ni znala što je. a mama je bila zločinac. zlu ženu. Nitko drugi ga ne može vidjeti ni čuti. Sada je njezin odrasli um mogao pogledati dublje u iracionalnost njenih dječjih zaključaka. Ja ubijam. Voljela bih da su svi mrtvi. Rad koji je slijedio uključio je pomaganje njenom odraslom egu da shvati njena iskustva. Mrzim mamu i htjela bih da je mrtva. ubit ćemo nekog drugog. početi ih preispitivati i imati suosjećanja za uznemireno dijete koje se držalo bolnih zabluda i patilo zbog pretjeranog samokažnjavanja. Trebao je ubiti nju umjesto sebe. ja i moj tatica. Kako je njezin odrasli um potpunije shvaćao iskrivljenja male Bobbi. zato je bolje da se ubijem prije nego postanem žena poput moje majke. Neće mi vjerovati. i on nije htio više živjeti. vlastite destruktivnosti. U to vrijeme on je još uvijek bio njen savršeni tatica. vjerojatno je bila kažnjena zato što je voljela tatu i odbacivala mamu. Zato. Zato puštamo rak da bude izvan kontrole u nama kako mi ne bismo bili izvan kontrole na van. oduvijek činilo kao oblik samokažnjavanja.» I onda opet jasno otkriće onoga što je destruktivni dio Barbare radio sebi i zašto: «Radimo to jer ako popustimo kontrolu. jer je ona ubila njega.» Mala djevojčica je pričala odrasloj Barbari o svom strahu od demona. Voljela bih da su oboje mrtvi. Znači. potonula je dublje u unutarnje dijete i pronašla sljedeće: «Ja sam kao on. ja ću je morati ubiti.» 48 . onda me možda Bog neće kazniti. a ona je natjerala mog taticu da umre pa sam onda i ja povrijedila svog muža.

nježna ljubav za mene – takvu kakva uistinu jesam.» Pri kraju intenziva. Nakon njene smrti.» Tražila je da čuje Bakin glas. Psihičke pa čak i fizičke boli koje si sebi nanijela da bi iskupila svoju skrivenu krivicu i strah od vlastite zloće. govoreći Baki. Ubojica kojeg si se tako bojala nije tako loš kao što si mislila. čuvaru njenog putovanja duše. Također mogu s njom oplakivati bolnu prošlost.» Barbara se također počela miriti s majkom. To je bio prirodan dječji odgovor na tvoju stvarnu dječju bol. Barbara je živjela godinu dana duže nego su liječnici očekivali. Sada je moj zadatak da vjerujem i prihvatim to. Tu je godinu kvalitetno provela u produbljivanju duhovnog rada. U potpunosti ti je oprošteno – uvijek ti je bilo. Sada ih ostavljam da bih bila svoj vlastiti roditelj. Zato koristimo energije zemlje za pročišćenje i iscjeljivanje. odrasla Barbara. no neću se ubiti rakom. što ponovo mogu koristiti tu energiju. da je pustim da mi daje sada kada mi je to potrebno i da je jednostavno pustim da bude. Barbara je napisala u svom dnevniku sa stajališta odraslog Ja: «OK. jer je i njezina bol zasigurno bila velika poput moje. da bih se brinula o sebi. Kao i uvijek i Baka je bila tu. Fotografije njenog dječjeg Ja i odraslog Ja su stavljene u središte kruga. a naša Baka Zemlja otpušta tako sladak. zajedno s orlovim perom kao simbolom njenog duha. «Sada mogu vidjeti da je moja majka evoluirala u istinskiji pokušaj nesebične brige te da u njoj raste slatka. mala djevojčice.Barbara je došla do jednog korijena svog raka. «Boli me. svog nesvjesnog ubojicu. Naša tama je samo bol našeg djelomičnog znanja. za sve «nas» koje smo bile prisutne u ovih nekoliko dragocjenih dana. njen prah je razasut ispod sedam hrastova i po indijanskom medicinskom kotaču. Sada mogu osjetiti svoje suosjećanje za nju. njegova moć je bila zaključana na mračnom mjestu gdje me je polako ubijala. Orao će letjeti čak i dok sunce zalazi. a moj tatica me nikad neće držati u rukama. Te iste noći dijete je ponovo progovorilo. mogu sada prestati.» Razmišljajući kasnije o svom otkriću vlastitog destruktivnog djeteta. Zaista ću pokušati brinuti se za tebe na najbolji mogući način. 49 . dijete moje. Bog te voli takvu kakva jesi. straha od ubojice u sebi koji je okrenula protiv sebe. Kasnije je napisala o toj svjesnosti sa stajališta svog inteligentnog odraslog ego–Ja: «Osjećala sam se nemoćno jer nisam priznavala svoje niže Ja. brinut ću se o tebi. bogat miris. Zato hura za nas. Njena ego svijest nije znala da joj je tijelo umiralo. Možeš prestati povrijeđivati sebe. Voljet ću sebe – sve dijelove sebe! Ako se držimo zajedno – naše više i niže Ja – moći ćemo jednog dana doći do Boga i Božice čiji smo dio. koji je odgovorio: «Da. njena se majka divno brinula za nju i ljubav između majke i kćeri je nježno tekla. Zadnjih mjeseci Barbarina života. slobodna i u potpunosti voljena. Hura!!» Barbarin intenziv je završio ritualom na Sevenoaks indijanskom medicinskom kotaču. Prizivali smo moći sva četiri smjera svijeta za liječenje i jačanje njenog tijela i duše. Barbara je shvatila da se osjećala moćnijom nego ikada prije u životu. a istovremeno sam bila i ja. U to vrijeme bila sam mala Bobbi. priznavajući vlastitu nesavršenost. ubilačke misli i mogu ponovno prihvatiti moć svoje mržnje. Ne trebaš se više bojati. u ovom kratkom vremenu su bili moji roditelji i isto su tako bili oni sami. No s tim je sada gotovo. ali je često govorila o tome da je s bakom. dijete s višim i nižim Ja. Bako. Patila si i više nego dovoljno. Više se ne trebaš kažnjavati niti zadržavati ljubav od sebe. no moji su pomagači činili oboje. Pred kraj Barbarinog života njen je duh često putovao «izvan tijela» i sve je više živjela s bakom. Sada znam njezine tajne. s vrlo malo boli. Ne želim da me više boli. Možda ću umrijeti od raka. Sigurna si. a da je ne koristim za samokažnjavanje. s najvećom ljubavlju koju mogu dati. Ah! Kako sam radosna što sam s njom u savezu. Sada možeš vidjeti njegovu nevinu djetinjastost. da gleda planine i leti s orlovima. Zato što nisam prihvaćala ubojicu u sebi. Moja mama me nikad neće staviti u krevetić.

osoba za koju mislimo da bismo trebali biti. Dok putujemo unutar sebe. bazen tamne i obično nesvjesne energije koja se sastoji od svih naših iskrivljenja i zabluda. Ipak. učitelje ili vodiče koji nam dolaze iz svijeta izvan razine naše uobičajene odrasle ego osobnosti. i mi možemo pozvati naše duhovne bake i djedove. Maska je grubi ekvivalent jungijanskom konceptu persone. izvor spontane pozitivne životne energije. spontan. stvarajući tako jedinstvenu iskustvenu mapu. više Ja ima neograničenu životnost koja nam je dostupna za stvaranje pozitivnog životnog iskustva. svatko od nas treba treba upoznati i pobrinuti se za svoje unutarnje dijete.Prihvaćanje djeteta. Svaki pojedinac na svome putovanju prolazi kroz različite unutrašnje terene. Podjela svjesnosti na tri Ja – masku. koju ćemo detaljno razmotriti u poglavlju 6. Nižim Ja i njegovom transformacijom ćemo se posebno baviti u poglavljima 7. procese i prakticiranje puta Ja bez obrana. Maska je reaktivna. Na ovom putu spoznajemo Boga u sebi i na putu prema Bogu se susrećemo. ono koje pokazujemo svijetu. U našem središtu je Bog. koje je naše pravo Ja. iza kojeg je niže Ja koje brani naš istinski identitet. Glavna mapa predstavljena u ovoj knjizi je mapa tri Ja: maske. mapa teritorija kojim je išlo bezbroj drugih istraživača vam može dati putokaze i granice koje trebate potražiti kada zakoračite u vlastiti unutrašnji krajolik. Kao što je i ona učinila. Iza maske je skriveno niže Ja. niže Ja je aktivan. nižeg Ja i višeg Ja. Valjanost mapi koje ovdje prikazujem možete potvrditi samo tako da idete svojim putem i prilagođavate ih svojim potrebama. stvorili smo je kao odgovor na utjecaj drugih ljudi na nas. od Boga. Za razliku od nje. iskreno i s ljubavlju. maska i niže Ja su vrlo stvarni na ljudskoj razini. s maskom koja je prikazana kao naš «vanjski» identitet. napredujući kroz izlaganje i transformiranje nižeg Ja te spoznavanjem i ukorjenjivanjem u višem Ja. U našoj srži ili centru se nalazi više Ja (koje je Jung zvao jastvo). Maska. sa svojim preprekama (u obliku maske i nižih Ja). odraslog ega i transpersonalnog Ja Poput Barbare. je lažno vanjsko Ja. Ovo je vizualni prikaz triju Ja. otkrivamo mnogo svojih različitih unutrašnjih dijelova. negativni aspekt jungijanske sjene. anđele čuvare. 9 i 10. niže Ja i više Ja – je esencijalna za principe. naše više Ja. Maska i niže Ja su dodaci ili obrane koje nas čuvaju od spoznavanja našeg stvarnog identiteta kao emanacije Boga. Potrebne su nam mape da bismo razvrstali različite vrste svjesnosti koje čine našu cjelovitost. Duhovni put započinje prodiranjem kroz masku. Mape svjesnosti U ovoj knjizi ćemo prikazati dvije mape svjesnosti za individualnu ljudsku psihu koje pružaju pouzdano vodstvo za duhovni rad na osobnoj transformaciji. 50 . Kao što ćemo govoriti u poglavljima 8 i 11. Ipak. urođeni centar destruktivnosti koji potiče iz davno zaboravljenog izbora da se odvojimo od svog srca i od cjelovitosti kreacije.

na moja su razmišljanja utjecale knjige Kena Wilbera. osobna i nad-osobna ili pred-svjesna. No Boundary. jačajući svoj kapacitet za objektivno. Duhovni put je proces pomicanja naše identifikacije (onoga što vjerujemo da jesmo) u područje višeg Ja. odrasli ego i transpersonalna razina” jednostavno zato što te opise smatram jasnima i jednostavnijima. 2) odrasla ili ego svjesnost. Iako oni predstavljaju četiri uzastopne razine duhovnog razvoja. Isto tako nastavljamo 1 Iako ove mape svjesnosti dolaze iz učenja Pathwork Vodiča. stvarajući time sve više i više jedinstva u svom životu. suosjećajno samopromatranje. odrasli ego i univerzalno Ja ili duša) odgovaraju onome što Wilber opisuje kao pred-racionalni. Na svakom od tih razvojnih stupnjeva postoje različite vrste rada koje treba napraviti na vlastitoj duševnoj nutrini. oni isto tako simultano postoje u našoj psihi kao 1) unutarnje dijete ili primitivna svijest. To je mapa četiriju stupnjeva duhovne evolucije ljudskih bića. stranici ovog poglavlja. Zatim spuštamo sidro svog Ja u sve dublje i dublje aspekte višeg Ja. Maska. Iz sigurnog temelja identifikacije s višim Ja zatim inkorporiramo druge aspekte onog što jesmo – naše rascjepkane i obrambene samoidentitete koji postoje u područjima maske i nižeg Ja. 3) duša ili transpersonalna razina koja sadrži karmičku povijest putovanja naše duše i izraz je kolektivne. ali se niže Ja nastavlja izražavati u ovoj dimenziji. u kojima opisuje razlike između različitih razina svjesnosti. kreativno unutarnje dijete i mudrog unutarnjeg roditelja i učitelja punog ljubavi. a time i iza sukoba između nižeg Ja i višeg Ja unutar nas. Počinjemo na ego razini pomjerajući svoj identitet prema pozitivnom egu. Pozivamo te manje razvijene dijelove u svjesnost i integriramo ih u široj «zdjeli» svjesnosti koju nam pruža naše više Ja. Grace and Grit te njegove novije knjige. koji su također četiri različita načina poznavanja i osjećanja svijeta. odraslog ega. Te sam razine nazvala „dijete. Drugi nazivi za te razine su: pred-osobna. svjesna i nad-svjesna. Vjerujem da tri evolucijske razine svjesnosti kod Pathwork Vodiča (dječja/primitivna. Mapa triju Ja je u interakciji s mapom razvojnih stupnjeva djeteta. Međutim. Na taj način vodimo i vraćamo raskomadane dijelove sebe. Maska nestaje na transpersonalnoj razini. niže Ja i više Ja se izražavaju i na dječjim i na ego stupnjevima. racionalni i post-racionalni stupanj u evolucijskom procesu samoidentifikacije. arhetipske svijesti cijelog čovječanstva i 4) ujedinjavajuća razina koja je sinonim za kozmičku svjesnost.1 To je sažeto prikazano u tabeli na 7. tamna strana naše prirode nestaje na ujedinjavajućoj razini koja je iza svih dualnosti. transpersonalne duše i ujedinjavajuće svijesti. Ova knjiga je opći prikaz rada koji treba napraviti na svakom stupnju i sa svakim od triju Ja. 51 . posebno Spectrum of Consciousness. uključujući spontano.Druga mapa ljudske psihe je opisana u ovom poglavlju i u ostatku knjige ću se često pozivati na nju.

kao jedno s Bogom. Sve će postati jasno! 52 .otkrivati svjesnost naše najdublje stvarnosti kao već živuće u jedinstvu i cjelovitosti. neka se postupno ulijeva kako nastavljamo prolaziti kroz razine Puta u narednim poglavljima. Ne pokušavajte shvatiti sve ovo od jednom.

Osobna snaga: ljubav. samovolja i strah potčinjenost (ljubav). ljubav i istina. Predavanje Bogu. karmička iskrivljenja. pod nazivom Koraci na duhovnom putu. nema više nižeg Ja. puno ljubavi i u kontaktu sa duhovnim. Negativno. Vrline osobnosti. Perfekcionistički zahtjevi Slabi. Predavanje unutrašnjim vodičima i Bogu. sposobno za osjećanje i za ranjivost. Otvoreno za duhovnu stvarnost. Praznovjerno i ovisno. ovisni ego koji prema sebi i drugima. Potčinjeno ili buntovno dijete. Privrženost negativnoj moći i odvojenosti (zlu). Idealizirana slika o sebi koju predstavljamo svijetu i za koju želimo vjerovati da je ono što mi stvarno jesmo. Biti u Bogu. moć ili jasnoća. Prakticira duhovnu disciplinu i prati vodstvo koje dobiva. Kolektivna duša: Pozitivni arhetipovii i anđeoske esencije. Donosi pozitivne odluke. TRI JA NIŽE JA Sebično. sebični ego koji želi biti gospodar svega što nadgleda. Osobni darovi duše i želja za služenjem. maske. Nema više maske. Mane osobnosti. Osobna duša: Pozitivno usmjeravanje duše. Pozitivna ego volja koja služi duhovnom Ja. Osobna duša: Negativno usmjeravanje duše. Stvaralačka Prisutnost. povlačenje (jasnoća). neće preuzeti odgovornost ni tražiti Karakterne obrane ono što mu pripada. (aspekti nižeg Ja na svim agresija (moć) ili razinama). bez predrasuda. MASKA Neiskreno dijete čije je ponašanje reakcija na očekivanja drugih. Kolektivna duša: Negativni arhetipovi i demonski impulsi. Nema više impulsa za odvajanjem. iskrivljenje božanskih kvaliteta: Ponos. Ujedinjavajuća razina Nema više maske. kreativno dijete. s namjerom da održava dualnost. BITI SADA I OVDJE. Promatra i prihvaća sve aspekte sebe. Poravnavanje sa duhovnim Ja. Otvoreno. koje pokušava izbjeći ranjivost onoga što uistinu jest. Egoistični. Odrasli ego Jačanje pozitivnog ego uma. Duša / transpersonalna razina Iscjeljivanje osobne i kolektivne duše. Bilješka: Na kraju ove knjige dajem proširenu verziju ove tabele. koja za svaku razvojnu razinu daje sažetak rada koji treba poduzeti te stav koji pomagač treba zauzeti prema klijentu. samovoljno dijete koje želi da bude samo po njegovom. neobrambeno dijete. kao reakcija na roditeljske autoritete projicirane na druge. povrijeđeno dijete koje se brani od osjećaja boli i razočarenja.MAPA LJUDSKE PSIHE Razvojni stupanj i zadaća: Dječje Ja Ponovno podučavanje unutarnjeg djeteta da bi postalo samostalna odrasla osoba. Osobna iskrivljenja duše. VIŠE JA Spontano. 53 . s namjerom da ujedinjava.

postupno postajući odvojeni. kao odrasle osobe ćemo iživljavati neriješene dječje probleme sve dok ne obratimo pažnju na njih. Kao odrasle osobe možemo osvijestiti postojanje te unutarnje djece da bismo ih mogli iscijeliti. ali nema kome ispričati svoju situaciju. koja odgovaraju različitim razvojnim razinama kroz koje smo prošli u životu. čija se priča nalazi na početku ovog poglavlja. brigom i udobnošću su bile potrebe od životne važnosti. Ipak. traumatično ili prijeteće da bi se u potpunosti osjetilo i otpustilo. Tek kada si dozvolimo da osjetimo utjecaj koji je na nas imalo neispunjenje naših najranijih potreba te kada osjetimo snagu naše boli. Tada se možemo vratiti u um i osjećaje djeteta koje i dalje živi u nama te dovršiti proces rasta. zajedno sa svojim pomagačima. na način na koji je nitko nije slušao dok je bila dijete. dijete u nama će se i dalje bojati napada drugih. neovisni ljudi. Ako zna da ono što se događa nije ispravno. nesvjesno se zauzimajući za svoje pravo da bude neovisno. što može potkopati naše pokušaje za bliskošću u odrasloj dobi. no odrasloj osobi je to neprilično i nemoguće. Poslije. ono se prilagođava okolini u kojoj odrasta i potiskuje svoj bol ili protest. osjetljivo. čuđenja i ljubavi. možemo početi preodgajati dijete u sebi i dozvoliti mu da raste i sazrijeva do odraslog. od dječjeg doba kroz adolescenciju. Dijete u nama je bilo potpuno ovisno o svojim starateljima i njegova žudnja za ljubavlju. mi imamo mnogo unutarnje djece. Oboje su još uvijek na različitim stupnjevima stopljenosti sa svojom okolinom. samoodgovornog stanja. kao što bismo i očekivali. To su kvalitete djetetovog višeg Ja.Dječje Ja Unutarnje dijete živi u svakom od nas. a iznenadne negativne situacije potisnute na sličan način. Dječje Ja je spontano. Odrasla ju je Barbara saslušala. Barbara. možemo jasno vidjeti da su određene faze našeg razvojnog procesa bile ometene ili nepotpune. Maleno. kreativno. osjećajno i tjelesno otvoreno i puno je užitka. tada usamljenost može postati nepodnošljiva. u ogromnoj boli zbog očeva samobojstva. dio naše psihe se zamrznuo svaki put kada je životno iskustvo bilo doživljeno kao suviše nesigurno. Ako je osjećajni razvoj bio nepotpun. No dijete je isto 54 . Za naše osobno iscjeljenje su posebno važna ona unutarnja djeca čiji se osjećajni razvoj blokirao na određenoj razini zbog zapostavljanja. Zapravo. Pravu ravnotežu između odvojenosti i zajedništva u odrasloj dobi možemo osjetiti samo ako ponovno iskusimo dječji bijes zbog zadržavanja naše spontane potrebe da se odvojimo od roditelja. Dijete obično ne može znati da ono što mu se događa nije u redu. čak i ako smo svjesni da postoje ogromne razlike između bebe i 10-godišnjaka. U 5. kada pomno promotrimo svoje ponašanje u odrasloj dobi. oboje su razvojno i dalje u procesu u kojem im drugi ispunjavaju potrebe te polako otpuštaju svoju ovisnost o drugima. Nediferencirano dječje mišljenje Dijete u nama nema samo sve osobine djeteta koje smo nekoć bili. već ima isto tako univerzalne osobine sve djece. unutarnje dijete će i dalje pokušavati dobiti brigu od drugih ili će pak odbijati osjećati potrebu za brigom drugih ljudi – i to dugo nakon što fizički prestanemo biti dijete. Zahtjev za trenutnim ispunjenjem potrebe je za dijete bila istinska potreba. invazije ili traume. je našla svoje unutarnje dijete i pustila ga da govori. tek prohodalo dijete u nama se trebalo zauzeti za vlastitu neovisnost i početi kontrolirati svoje tjelesne funkcije. zaigrano. U razvojnom procesu. Njezina je Bobbi progovorila. poglavlju ćemo više govoriti o procesu rada s unutarnjim djetetom. Upravo je to slušanje pomoglo djetetu da se izliječi od svojih tajnih ubilačkih osjećaja koje je tako okrutno osuđivala i tako bolno kažnjavala. Ako je naša potreba za samostalnošću i različitošću bila spriječena. no u ovom poglavlju ćemo govoriti o dječjem umu općenito. međutim. dječjim glasom. od nedostatka podrške malenom djetetu da bude samostalno ili od kršenja naših granica i osobnog integriteta kasnije u našem razvoju. Ako te potrebe nisu bile ispunjene na pravi način. Uznemirenost može potjecati iz neispunjenih fizičkih i emotivnih potreba u djetinjstvu.

Dijete poznaje samo svoje vlastito iskustvo i iz ograničene perspektive svog osobnog svijeta radi generalizacije o prirodi cijelog svijeta. a ne iz svjesnih izbora ili samopromišljanja. kad je imala 6 godina. Prije uviđanja vlastite ograničene odvojenosti. U odnosu s drugima dijete još nije diferencirano ili samoodgovorno. Kod djeteta čin potpune sebičnosti može doći odmah nakon geste spontane velikodušnosti. ako nema ega. poglavlju ćemo potpunije istražiti kako generalizacije koje donosimo u djetinjstvu utječu. ne impliciram da urođenički ili primitivni ljudi misle samo dječjim umom. sve ljudske kulture imaju elemente svih triju aspekata – dječjeg uma. No u nerazvijenom egu. te želje nisu samo iluzorne. To je način mišljenja ili svjesnosti – nerazvijen ili djetinjast aspekt svih ljudi. Dijete živi po običajima svoje obitelji i/ili plemena. dijete vjeruje da može bilo što i ne poznaje smrt pa je se ni ne boji. ovisno.tako samoživo. i dalje iživljava 2 Želim razjasniti da. Neprekidna moralna svjesnost o drugima ovisi o zdravom ego razvoju i razumijevanju kako naše odvojenosti od drugih. možemo prilično jasno primiti poruku iz istinskog Ja. pa čak i definiraju. već su i sebične i destruktivne. Budući da naša tipična zapadna kultura. kao odrasle osobe. zahtjevno. Primitivna ideja malog djeteta o «dobrom» je ono što mu se čini dobrim u tom trenutku. značenje poruke će morati biti iskrivljeno. To su karakteristike djetetovog nižeg Ja. neodgovorno. plemenom i prirodom. ego uma i transpersonalnog uma. No te su poruke iskrivljene djetetovim zahtjevima za izvanjskim trenutnim zadovoljenjem. bez imalo oklijevanja odrezala brkove jer joj je u tom trenutku ta mačka značila isto koliko i jedna od Barbie lutki čiju je kosu redovno rezala. I djetinjasti praznovjerni i zreli duhovni aspekti su potpunije izraženiji. a ipak joj je. spontane energije u kojoj ono živi i koja nesvjesno kontrolira mnogo radnji koje činimo danas. U odrasloj dobi se bojimo unutarnjeg djeteta zbog moćne.) Djetetova svijest je stopljena s okolinom – s obitelji. Moja kćer Pamela je uvijek obožavala svoju mačku Butterscotch. djeluje iz automatskih ili instinktivnih odgovora. 55 . iz kojeg je i samo tako nedavno došlo. Zapravo. Bojimo se svog unutarnjeg djeteta i zbog njegovih primitivnih impulsa i radnji koje ne potiču samo iz višeg Ja. Odrasla osoba koja je nesposobna za davanje i primanje te esencijalnu ravnopravnost koja je nužna u odnosu dvoje odraslih ljudi. nezrelo i praznovjerno. prenaglašava razvoj odvojenog ego uma. u mnogim je urođeničkim kulturama ego ili razboriti um najmanje razvijen. Uvelike je nesvjestan. Dječji um u predego fazi ne donosi neovisne moralne prosudbe i može mu biti teško razumjeti kada netko nazove «lošim» ono što je učinilo. Iz te stopljenosti dijete ima iluziju svemoći. (PGL 132) Dijete spontano zna neograničene mogućnosti nevidljivog svijeta duha. kaotično. Mentalitet djeteta je blizak onom primitivnog ili kolektivnog uma2. ispunjenjem kojeg ono ne mora stvoriti samo u sebi. (U 5. povezujući dječje i primitivno stanje uma. Nakon senzitivne intuicije o voljenoj osobi. potrebna ravnoteža se može pronaći tako da se Zapadnjaci otvore duhovnim učenjima urođeničkih kultura. «loše» je ono što spriječava trenutno zadovoljenje. Međutim. Dijete osjeća čežnju za potpunim savršenstvom. Ipak. već i iz nižeg Ja. tako i naše povezanosti s njima. za razliku od njih. Ako nemamo ego. potpunom moći i potpunim užitkom. nerazborito. Dječje Ja možemo vidjeti na djelu svaki put kada kao odrasli nesvjesno od svog partnera ili od osobe u poziciji autoriteta stvaramo roditeljsku figuru od koje zahtijevamo i očekujemo savršenu ljubav ili neprekidnu osjećajnu «hranu» i podršku. Djetetov osjećaj smrtnosti počinje sa sviješću o vlastitom postojanju kao odvojenog tijela i uma. Živi prvenstveno na tjelesnoj i osjećajnoj razini i potpuno u trenutku. a da pri tome ne postoji nikakav osjećaj unutrašnje kotradikcije. Dijete pri porodu još nema ego. može slijediti barbarska okrutnost prema drugoj (ili čak istoj) osobi koju se u tom trenutku opaža kao «neprijatelja». ali još nije razvilo svoj osobni moralni senzitivitet. naše sadašnje iskustvo stvarnosti.

s dubokom primitivnom mudrosti koja se nalazi ispod njegove civilizirane površine. U djetetovom mentalitetu su sve unutrašnje psihološke i duhovne struje projicirane na van i svijet je nastanjen đavolima i anđelima. Izgleda da ipak nema ničeg modernog u organizacijskom razvoju! Dječak me zatim iz sobe vodi u podrum zgrade. Svi mi to činimo pokušavajući tajno sklopiti dogovore s Bogom. prev. «U pravu je». što odgovara četirima smjerovima svijeta na medicinskom kotaču. Od Boga stvaramo izvanjsku figuru autoriteta koja će nagraditi ili kazniti naše ponašanje. Kroz sve dublje otkrivanje svog djeteta i njegove «urođene» mudrosti. Jedan par su otisci dječjih ruku. dijete ne razumije da su mnoge od njegovih fantazija projekcije koje potječu od njega samoga. Međutim. ono će razgovarati s nama i otkriti nam gdje smo zapeli. sređeni i neovisni. Istraživanje našeg unutarnjeg djeteta nas može otvoriti dubljim energijama univerzalnih ili transpersonalnih razina iskustva. Dijete pretvara nevidljivi svijet u opipljive. spontanim energijama. Ako smo istinski otvoreni za komunikaciju s unutrašnjim djetetom. dobrim i lošim duhovima kojima zahvaljujemo ili ih okrivljavamo. prinoseći «žrtve» kako bismo dobili ono što želimo ili se općenito ponašamo prema božanskom kao da je «veliki Tata» na nebu. po jedan par za svaku od četiri žbice kotača. No ego je isto 3 Neprevodiva igra riječi: spoke= žbica kotača. Ja s kojim se obično identificiramo. Muško dijete dolazi do mene i govori: «Ovdje se ne događa ništa novo. mi smo u svom dječjem umu. ali to loše ide. da se uspješno nosimo sa materijalnom/ljudskom oblasti kao odvojeno Ja. Većina grupnih dinamika su zapravo neriješeni problemi koji se tiču razočarenja tih ljudi u vezi njihovih Mamica i Tatica. je imao ovaj san tokom trodnevne radionice u prirodi na zemljištu Sevenoaks centra: «Trebao bih voditi grupu o organizacijskom razvoju. osjećao je da ga se također sve više vodi da bude glasnogovornik3 svojih novih otkrića. ohrabrujući ih da rastu i postanu samoodgovorni i neovisni. bili oni koji su preuzimali odgovornost i određivali što je u redu. dječje Ja osigurava pristup našim kreativnim. Moramo postati poput roditelja vlastitoj unutrašnjoj djeci. ili plemenski vođe. spokesperson=glasnogovornik (op. U svojim pozitivnim aspektima.» Sanjač je bio odveden u mnogo dublje istraživanje svog unutarnjeg djeteta i djetetove povezanosti s njegovim najprimitivnijim Ja. Iz podruma ulazimo u pećinu i nastavljamo ići prema dolje.) 56 . kao što je prikazano u sljedećem: Stariji čovjek. odgovorni. Odraslo ego Ja U svakome od nas također živi i odraslo ego Ja. Potreba za krutim pravilima i hijerarhijom je drugi nagovještaj dječjeg uma koji traži jednostavniji svijet u kojem su Mamice i Tatice. Kad god vjerujemo u vlastita praznovjerja. mislim. To je veliki kameni kotač i primjećujem na njemu četiri para otisaka ruku. Ego nam dozvoljava da budemo autonomni. a većina sukoba i razdvajanja u grupama ima veze s plemenskom odanošću i teritorijalnim problemima. druge i Boga – kako bismo pomogli nerazvijenim aspektima da sazriju. vidljive stvari i bića i to je jedna od stvari koje volimo kod djece.zaboravljeni dječji scenarij. Približim se tome i počinjem iskapati. a što nije. Duhovni put traži od nas da razotkrijemo nerazvijeno i negativno unutrašnje dijete – u odnosu na sebe. Dječje Ja je naša spona sa dubljom unutrašnjom mudrošću primitivnih kultura. ovisno o trenutnom iskustvu. baš kao što smo to očekivali od svojih roditelja. Na kraju me dovodi u slabo osvijetljenu ceremonijalnu prostoriju i pokazuje mi nešto napola zakopano u zemlji. Ego je sposoban za izbor i izvršavanje. Sve što se ovdje događa se već dogodilo prije 2500 godina». koji je radio kao organizacijski savjetnik. Dječji/primitivni dio nas je praznovjeran u odnosu prema Bogu. može se nositi s frustracijom i naporno raditi da bi postigao određeni cilj u budućnosti.

No da bi se to dogodilo. Diferencijacija individualnog Ja od obitelji i kulture je jednostavno nužan stupanj ljudskog razvoja. No to ćete moći shvatiti tek kada odstranite djetinjasta iskrivljenja ovog znanja. Trebate prihvatiti vlastite nesavršenosti. možemo znati da on nije konačni odgovor. prvo morate prihvatiti ograničenja koja imate kao ljudska bića. konačna razina bivanja. To vodi u natjecateljstvo. a ne kao produžetke sebe. tada naše granice postaju krute i započinje negativna odvojenost. «Tek kada je ego zdrav i jak. a ne na ono što nas ujedinjuje. Sam po sebi ego ne može stvoriti užitak. odrasli ego može proširiti svoju svjesnost unatrag i unaprijed u vremenu i kretati se suosjećajno prema drugim osobama. Tako dugo dok ego nije dovoljno razvijen. Isto tako ima sposobnost povezivanja prošlosti. kreativnost ili ljubav.tako proračunat. Da biste mogli shvatiti da vam je na raspolaganju neograničen izvor moći. ponos. (PGL 132) Dok god ograničenja ljudske oblasti nisu prihvaćena. Pozitivan ego uključuje sposobnost za objektivno samopromatranje i rastuću samosvijest. ne može biti oslobođen. ego se mora prepustiti većem Ja. da se razlikujemo od drugih. koje opaža kao odvojena bića. Trebate naučiti otpustiti želju za savršenim užitkom i zadovoljiti se s ograničenim užitkom prije nego što shvatite da je apsolutni užitak vaša konačna sudbina. Da bi iskusio spontani protok životne sile. materijalističan. sadašnjosti i budućnosti te razumijevanja djelovanja uzroka i posljedice u našim životima i kolektivnoj ljudskoj povijesti. no to su esencijalni koraci na duhovnom putu. sreću. To može zvučati kontradiktorno. Za razliku od nediferenciranog «sada-i-ovdje» svijeta dječjeg Ja. Tek kada se vaš ego primjereno nosi sa razinom u kojoj trenutno živi vaša osobnost i vaše tijelo. Kad smo izgubljeni u uvjerenju da je ego sve što postoji. svjesnosti i energije koje izviru i iz višeg i iz nižeg Ja. Zadatak bića koje raste je da razvije jasan osjećaj 57 . Naša percepcija se sužava samo na vanjske pojavnosti. zatvoren u krute granice uskog osobnog interesa. Kada se identificiramo isključivo s odraslim egom. ne mogu biti ni transcendirana. na ono što nas dijeli od drugih. Te sposobnosti su mostovi prema transpersonalnom višem Ja.» (PGL 132) Pozitivni i negativni aspekti ega Kao i dječje Ja. Zadovoljiti se s manjim znači prihvatiti stvarnost i ograničenja ove dimenzije. zavist. dječji um prvo mora odustati od zahtjeva za trenutnim zadovoljenjem te razviti ego koji je sposoban prihvatiti ograničenja ljudskog života. Pozitivan aspekt ega uključuje sve one voljne kapacitete koji nam omogućavaju da donosimo pozitivne odluke i držimo se obećanja. Na svojoj negativnoj strani ego promovira pretjeranu ideju odvojenog Ja i neprijateljski pogled na druge. samoveličanje i samovolju. ulazimo u paranoični svijet «ja protiv drugih». pretjerano mentalan. da biste mogli iskusiti da je vaša sudbina apsolutno savršenstvo koje ćete na koncu morati ostvariti. baš kao i nesavršenosti života. da prihvatimo frustraciju i da imamo moć rasuđivanja. Ego po sebi nije ni dobar ni loš. Za to su vam nužne ego sposobnosti. i odraslo ego stanje čine podjednako i pozitivni i negativni aspekti. potencijale i mogućnosti. tek tada ćete moći duboko shvatiti svoje istinske sposobnosti.

moji prijatelji: nedostatak osjećaja sebe znači samoljubivost. Možda se čini paradoksalnim. Ego mora znati da je samo sluga većem biću koje se nalazi unutra. Mora znati da su njegova snaga. Ego u odnosu s drugima Ego Ja je mnogo svjesnije i auto-refleksivnije od dječjeg Ja te je sposobno za samoodgovornost i voljnu samokontrolu. Duhovni potencijal ega ovisi u potpunosti o tome s kojim dubljim dijelovima sebe se uči poravnavati – višim ili nižim Ja. umjesto da otkrije sebe i ostane svoja. Kako osoba sazrijeva. no što više postaje svjesna sebe. Potpuni osjećaj sebe znači brigu za druge. osobi može biti vrlo teško da se preda ljubavi ili potrebi za drugima. Ne vlada. Dakle. Ego mora znati svoj položaj. nema svijest o sebi. nema osjećaj sebe. To rezultira osjetljivošću za druge. kako za sebe. a to je popraćeno krajnjim samoljubljem i potpunom ovisnošću o jačim bićima. (PGL120) Autonomno. ako je ego kruto autonoman. između nje i drugih bića postoji zdrava međuovisnost. to se više brine za druge. da stvori svoje granice i prihvati svoja ograničenja. Razmislite o ovoj velikoj duhovnoj istini. da prizna kada je u krivu.sebe. brigom za druge. na jednoj strani skale imamo dijete koje nema ego. što nipošto ne znači da je i svemoguća. Bez diferenciranog Ja. odgovornošću. Umjesto toga. Zamršeni obiteljski odnosi ili pretjerano ovisni odnosi su uvijek znak nedovoljne ego diferencijacije. razumijevanjem i suosjećanjem. Osoba je slobodna i neovisna. tako i za druge. svjesna je sebe i izvan granica principa boli ili užitka. Te osobine ga čine sposobnim za zrele međuljudske odnose. odgovorno Ja je preduvjet za zdravu uzajamnost. odlučnost da to čini. osoba će ponovno stvarati dječje odnose. ako to stvara nepotrebnu bol ili nepravednu štetu za drugu osobu. S druge strane. To ne znači uništavanje sebe zbog drugih. Ako je ego funkcija poravnata s višim Ja. Ego u odnosu s Bogom 58 . bit će dovoljno prilagodljiva da obavlja svoj posao kada je to prikladno i da se makne s puta i dozvoli spontanim duhovnim energijama da prođu kada je to moguće. niti se njome vlada. ili da bude prilagodljiva. Na drugoj strani skale imamo zrelu osobu koja ima osjećaj sebe. tako da ta osoba stvara skladnu cjelinu sa drugima oko sebe u međusobnoj uzajamnosti smisla i interesa. bit će sklona biranju partnera koji predstavljaju roditelja te će biti sklona popustiti očekivanjima drugih. No to podrazumijeva smisao za pravednost u kojem je osoba sposobna spriječiti nešto što je povoljno. tako razvija osjećaj sebe. u iskrivljenom smislu mučeništva. Njegova glavna funkcija je da svjesno i namjerno traži kontakt sa većim Ja. pravednost u procjeni prednosti i štetnosti. (PGL 158). mogućnost i funkcija traženje kontakta. da traži pomoć većeg Ja kako bi s njim uspostavio stalni kontakt. što je preduvjet za odnos.

Ja ne zastupam ateizam ništa više nego što bih zastupao dječje. Tokom tog stupnja ateizma. Rođeni smo sami i umrijet ćemo sami. Stoga taj ograničeni um mora transcendirati sebe da bi shvatio svoju neograničenu moć i veličinu. (PGL 193) 59 . potrebna im je ponovna edukacija i ponovno poravnavanje da bi naše prepuštanje duhovnosti bilo uzemljeno i trajno. tada Ja mora živjeti u suhoj i neplodnoj pustinji bez životodajnih voda misterije. tako da razmatra nove mogućnosti. Skok u duhovno Ja zahtijeva mnogo unutrašnjih priprema. Ta vrsta ateizma je. uključujući dječje misli i osjećaje. Duhovni put neprestano traži da um premosti pukotinu svojih vlastitih ograničenja. samo taj isti ograničeni um na raspolaganju. kulturne i masovne arhetipe. život. Ego je sumnjičav prema bilo čemu što ne može razumjeti racionalnim umom ili vidjeti fizičkim očima. okolišanja. ostajemo sami sa sobom. odbijanje praznovjerne slike o Bogu koju ima dječji um. (PGL 105) Kad se prvi put vratimo k sebi iz naše dječje upetljanosti u mrežu obitelji i kulture. osoba njeguje sposobnost da se oslanja sama na sebe. Iako pogrešan. Zdrav ego zna da duboko unutar svjesnog Ja postoji nešto mnogo veće od samog ega. Na svakom stupnju postoji nešto važno što duša uči. ovaj drugi stupanj ateizma ipak nagovještava stanje razvoja naprednije od praznovjernog vjerovanja u Boga. discipliniran i otvoren. I jedno i drugo su samo stupnjevi. Naša sudbina je u našim rukama. osjećajući pri tome svoju autonomiju i osobnu moć. stvara prostor drugim alternativama za sebe. za izražavanje sebe u životu. Ego mora biti dovoljno jak da ne bi stalno bio preplavljen izrazima tih mnogih Ja. Moramo moći probuditi i integrirati sadržaje nesvjesnog. Zato ego mora biti usredotočen. čuda i duha. Potreba za zdravim egom Trebamo zdrav ego ne samo da bismo se uspješno nosili sa našim ljudskim svijetom. Upravo taj proces ponovne edukacije zahtijeva snažan pozitivan ego. već nam je on također potreban da bismo radili i djelovali na duhovnom putu. bijega.Čisti ego Ja je ateist i materijalist. Na ovom stupnju smo suočeni sa vlastitom samoćom. barem djelomično. Očigledna opasnost materijalističkog pogleda na svijet je da nas zatvara u vjerovanje da je ovo sve što postoji. barem na početku vašeg traganja. karmičke tragove te naše primitivne i spontane impulse. Proširenje svjesnosti ograničenog uma predstavlja veliku teškoću zato jer vam je. nerealnog priželjkivanja ili nijekanja samoodgovornosti. a to je od ogromne važnosti za njezin osobni rast. Negativno. a transformirali druge. Kada se negiraju nevidljivi svjetovi i najdublje stvarnosti duha. sebično dijete i negativni kruti ego su aspekti nižeg Ja. Ego snaga je nužna da bismo mogli vidjeti razliku – da bismo aktivno ohrabrivali neke dijelove sebe. Takvo vjerovanje se najčešće stvara iz straha. ovisničko vjerovanje u Boga. Drugi stupanj duhovnog rasta – ateizam – je često nužno prijelazno razdoblje na putu prema stvarnijem i istinitijem iskustvu i odnosu prema Bogu. Nitko nas neće spasiti i ničije prokletstvo nije bitno osim našeg vlastitog.

očito bogat. Sada je bio spreman za ozbiljniji rad na sebi i u svijetu.» Donald je radio na likovima iz sna. Počinjem svakom od njih objašnjavati što se dogodilo. Prevarant se odlazi napiti. no govorim da je njegova lekcija da dovede svoj život u red. stoga mu je teško ići izvan vlastitih granica. Zato bi se duhovni rad možda prvo trebao usredotočiti na razvoj pozitivnog ego funkcioniranja. Bez jasne definicije vanjskog Ja. trajan rad i za održavanje snage volje – nikad nije bila velika. U gornjem 60 . neuzemljen i nepovezan. Susrećem vrlo jezivog tipa koji me pokušava prevariti i uzeti mi novac.Slab ego ne može donijeti odluke koje su nužne za duhovni rast. nedostaju nam sposobnosti mišljenja. objašnjavam mu da je to studentova kuća i da sada moramo razgovarati s njim. Često je uzimao marihuanu i druge droge. Zato u snu nije mogao doći na put koji vodi kući jer ja ulaz na autocestu bio suviše «visoko». budući da se i sam osjećao prevarenim zbog niske plaće na poslu. no zatim bez riječi kima glavom kao da se slaže. On razumije. Bez svih ovih sposobnosti nećemo imati disciplinu i ustrajnost koje su potrebne za duhovni rast. Za njega je bilo vrijeme da ustane i kaže koliko vrijedi na poslu. Imao je sljedeći san: «U nekom sam sjeveroistočnom gradu. koje ga je spriječavalo da krene svojim putem u svijetu. godinama je živio na rubu društva. prvo je trebao biti sudac između svojih dviju strana – studenta i prevaranta. Isprva izgleda ljut. znao je da je vrijeme da traži povišicu. Nemam novca da bih se vratio kući u Virginiju. Vraćamo se u kuću. umjesto da se skriva iza svog naslijeđa. Neki ljudi pokušavaju od slabog ega napraviti duhovnu vrlinu. Ispostavlja se da smo u njegovoj kući. Shvatio je da njegova ego snaga – za usredotočen. No kada dođemo tamo. Odgovornost Donaldovog odraslog ega je bila jasno određena – da pomogne tim dijelovima sebe da rastu. Donald je mogao vidjeti da je zapravo još uvijek ovisan – ne više o marihuani. Objašnjavam sve što se dogodilo i student mi vjeruje. razlikovanja. Najlakše se poistovjetio sa opljačkanim studentom. Lopov se vraća. s mjesta gdje stojimo se nikako ne može doći na autocestu. radeći za vrlo malu plaću. Prije nego je mogao doći na put prema kući. Zajedno otkrivamo nešto novca koji je bio zakopan ispod biljaka u vrtu. Tada dolazi student. Studentu govorim da mu je ova lekcija potrebna da bi se naučio zauzeti za sebe. Krenuo je na program odvikavanja i zatim počeo raditi kao novinar. odvojene stvarnosti. što je bio posao u kojem je stvarno uživao. Bježim s prevarantom i zaustavljamo se u stambenoj četvrti te uđemo u jednu kuću. inicijative ili ustrajnog provođenja. a to ga je plašilo. mora i doći iz obilja. Slab ego stalno treba biti podupiran i uvjeravan u svoju vrijednost. Nadao se da će njegov unutrašnji rad biti uspješan. Dok god je ego slab. vidim da ulaz na autocestu počinje u zraku. u karmičkim terminima. i prevarant ga počinje napadati i maltretirati da bi mu ovaj dao novac. Nakon mature na koledžu. Kao prevarant. za opuštanje i za povremene duhovne uvide. može biti pometena i ostavljena da pluta u moru drugih stvarnosti. Sve što vodi u obilje. prije nego što dobije osjećaj svoje različite. Zatim se pojavljuje student. Donald je imao malo nasljedstvo koje je razvukao živeći skromno. Kada slaba ego struktura zaroni u bazen nesvjesnog. budući da se hrpa novca nađena u vrtu činila dobrim predznakom za njegov profesionalni potencijal. no to je okolišanje koje jedino može voditi u još veću slabost. Odlučujem stopirati natrag u Virginiju i prevarant kaže da će mi pokazati kraći put do autoceste. Bojim se razgovarati sa prevarantom. Zatim prevarant nestaje sa studentovim novcem. već više o svom naslijedstvu. Jasno je da je moj zadatak da meditiram i podučavam njih dvojicu. a bila je i dodatno potkopavana njegovim stalnim uzimanjem marihuane. moćne energije nesvjesnog mogu razbiti krhku osobnost. Nakon godinu dana rada.

posramljen. esencija duše je identična vječnoj životnoj sili koja prožima čitav svemir. transcendira i razbija «posudu» našeg Ja kojeg je stvorio ego. koja ju je također učila kako da leti s orlovima. je imala čest kontakt s velikim osobnim vodičem kojeg je doživjela kao Baku Zemlju. bespomoćan. s vanjskim. (PGL 158) Stoga je istinski zdrav ego onaj koji nije ni prevelik i jak (suviše aktivan. Dok će se duh Božji različito manifestirati u svakoj individualnoj duši. Možemo shvatiti svoju anđeosku esenciju. voljnim Ja. niti može stvoriti duboku i kreativnu mudrost. ovisno o osobnoj i kulturnoj uvjetovanosti. Za razliku od onih koji kritiziraju ego. svjesnim.U svom procesu umiranja je često bila s Bakom. 61 . Kada se isključivo poistovjetite s egom. postajete potpuno neuravnoteženi i vaš život gubi sadržaj i smisao…. ukusan život pun užitka. užitak. složeniju cjelinu.» (PGL 152) Duša / transpersonalna razina Duša je neograničena u vremenu i prostoru. krećući se izvan uobičajenih granica interakcije. Slijedi moje iskustvo. ali jak ego nije dovoljan da bismo bili sretni.snu Donald potvrđuje svoju potrebu da ostane jak u suočavanju sa onim dijelovima sebe koji ne žele odrasti. da smo bića svjetlosti ili aspekti Boga koji su se manifestirali na Zemlji radi izvršenja posebnih zadaća. Ego ne može proizvesti duboke osjećaje i dubok. spontanim unutrašnjim bićem. kolebljiv. Barbara. naći će novu sigurnost o kojoj do tada nije ni sanjao. Iskustvo duše ili transpersonalne razine sebe. Dostupna je zauvijek i posvuda. krut. ponosan ili samovoljan). Naše iskustvo sebe se širi da bi obuhvatilo sve više i više onoga što mi jesmo. niti premalen i preslab (pasivan. nesposoban za djelovanje). Možemo ući u šamansku stvarnost. Iznad svega. Sreća. Kada se otvorimo ovoj razini. ljubav i unutrašnji mir su rezultat spajanja s dubljim. koji su prazni i nakon kojih ste iscrpljeni i nezadovoljni. neki ljudi tvrde da je jak ego ekvivalent samoispunjenju. manifestaciju ovog vremena i mjesta te doživljavamo sebe kao širu. mudraca ili kralja i spoznati sebe kao bića koja također postoje na razini kolektivnog nesvjesnog. Jak i elastičan. «Kad ego postane dovoljno jak da preuzme rizik i vjeruje sposobnostima koje su drugačije od njegovih ograničenih svjesnih sposobnosti. Ne umire zato jer nije ni rođena. zdrav ego je otvoren za promjene i nove ideje. Tada se – često izbezumljeno – traže zamjenski užici. čija je priča u uvodu u ovo poglavlje. Možemo iskusiti prošle živote i zatim spoznati sebe kao vječnu dušu koja je putovala kroz mnogo života skupljajući mudrost. koje je došlo u vrijeme kada mi potrebno učenje o smrti nije moglo doći na bilo koji drugi način. zdrav ego je svjestan da je tek dio svjesnosti unutar cjeline i zbog toga je sposoban zadržati svoju poniznost. tražeći sve više i više cjelovitosti. dublju. Možemo iskusiti svoje unutarnje vodiče i gurue. kontrolirajući. kako ono teče kroz sve ljudske kulture. Ili možemo dotaknuti univerzalne arhetipe – mudru ženu ili majku. napuštamo poznate granice naše trenutne inkarnacije i osobnosti. skrivene svjetove prirode koji postoje na našim unutrašnjim razinama i koje možemo kontaktirati u ne-običnoj realnosti.

To izmijenjeno stanje svijesti je često vrlo korisno za rasvjetljavanje nekih skrivenih aspekata mene koji mi ne bi bili dostupni u mom normalnom ego stanju Jedne noći sredinom 70-ih. suzdržim svoju nevjericu. bilo umrlo ili živo. ali to isto tako može biti i odgovornost. Naravno. da to nije ono od čega ljudi strahuju. štoviše. Kao dijete sam se poistovjećivala sa likovima u brojnim romanima koje sam čitala. ponovno u svom normalnom tijelu. Filmovi su poseban izazov. opet sam bila samo Susan. Kada sam s Donovanom izašla na ulicu. Bila sam preplavljena najjačim osjećajima mira i blagostanja koje sam ikad iskusila. nije kraj. nakon gledanja filma Nebo može čekati. Jednostavno jesam. uključujući i Evinu smrt. neprekidno sam ponavljala. jer se mogu ponekad izgubiti u tuđoj stvarnosti. da ne postoji mogućnost da ikad prestanem postojati. Tog sam trenutka znala da sam vječna. no podržalo me je znanje koje je došlo iz mog vantjelesnog iskustva. Povremeno. koji dar!» Bila sam mirna i zamišljena tijekom vožnje kući. osjetila sam kako me nešto vuče unatrag i izvan mog tijela. bića koje sam znala da jesam. bila sam potpuno uvjerena da moje tijelo. «Tako je važno za nas da shvatimo smrt. To je ono što stvarno jesmo! I ne možemo umrijeti jer nikada nismo bili rođeni. a onda je svjesnost o tome isto izblijedila. Iako uzemljena i kompetentna u normalnom. prilično mi je lako ući u druge stvarnosti. Doživljavajući svoje tijelo kao beživotnu lutku koja se njiše ispod i ispred mene. većem. jer sam shvaćala da sam bila pozvana da nastanim zemaljsku razinu kako bih se pročistila i služila Bogu. da je to samo prolaz od jednog manjeg identiteta prema drugom. i ego svijesti. da li znaš tko sam ja?Da li znaš tko si ti?Mi smo posvećeni Božji anđeli. Kada sam radila s Barbarom. «Riječ je o smrti». To je bilo kratko nakon što je moja duhovna učiteljica Eva Pierrakos oboljela od raka i prije nego je umrla. doživjela sam neobično širenje svijesti. Često nešto slično doživimo budeći 62 . počela sam osjećati čudne osjete na stražnjoj strani glave i vrata. Tek sam poslije uvidjela zašto mi se ovo iskustvo pojavilo baš u tom trenutku mog života. prije vraćanja. samo jesmo. upadnem u neku drugu stvarnost ili aspekt svoje svjesnosti. koliko god mi se ono u ovom trenutku činilo nebitnim za moj pravi identitet. To moramo shvatiti. Jedno vrijeme sam osjećala «širi» identitet iza sebe. Prošli životi su mi dostupni. Oh. odraslom ego svijetu.Ja sam osoba osjetljiva na vanjske utjecaje i dojmove. odjednom sam se našla kako stojim oko tri stope iza i oko jednu stopu iznad svog fizičkog tijela. Dok sam izlazila iz kina sa svojim suprugom Donovanom. i zauvijek ću biti. znala sam da je rad samopročišćenja iscjeljivanje duše koja živi izvan granica bilo kojeg vremena. Film je lagana komedija o osobi koja «greškom» umire i zatim ulazi u nekoliko drugih tijela dok ne pronađe pravo. Najbliže riječi kojima sam to mogla opisati suprugu su samo prokuljale iz mene: «Donovan. Nježni «šum» energije koji sam osjetila kada sam se vratila u svoje tijelo je bilo iznenadno skupljanje moje svijesti kada se vratila u «posudu» ega / tijela. Ulazeći u fikcijsku stvarnost dobrog filma. Mislim da sam dobila to iskustvo kako bih mogla i sama bolje shvatiti i bolje pomoći ljudima. kasnije sam ipak trebala proći kroz duboku tugu i očaj nakon njene smrti. nije bilo na meni da uništim ovo tijelo. Bilo bi arogantno i sebično od mene da uništim tijelo. ona pruža dodatnu ozbiljnost i motivaciju. Čak i tada sam znala da mi je za rad s drugim ljudima nužno da budem sigurna da smrt. Osjetila sam i čula nježan «šum» kada sam se opet smjestila u svoje tijelo.» Dok smo prelazili ulicu idući prema našem parkiranom autu. imala sam poriv da bacim svoje tijelo ispred vozila koje nam se približavalo. čija je priča na početku ovog poglavlja. Nakon filma mi treba vremena da se vratim u svoj uobičajeni osjećaj sebe. nije utjecalo na postojanje mog pravog Ja. Kada sam obratila pažnju na te osjete. moj ego se opušta i «pluta» tijekom filma. To može biti divno i vrlo korisno svojstvo. počela sam vraćati u svoje ograničenije Ja. Dok smo Donovan i ja došli do našeg auta. budući da mogu lako ući u tuđi «svemir». Sigurna skora smrt osobe nije smetnja za provođenje ovog rada. No također sam znala više od toga. to biće koje sam sad osjetila da jesam.

Poruke koje nas izazivaju da dublje pogledamo u sebe. Mi se možemo otvoriti da bismo čuli unutar sebe glas Boga. bilo da se ona manifestira kroz unutrašnje dijete. pune ljubavi i u službi cijelom čovječanstvu i višem dobru. ponekad zvane Sotona. mali glas». da bismo se uvjerili da su poruke istinite. Međutim. I suprotno se često događa: kada padamo u san. Iskustvo arhetipa i psihičkih sposobnosti koje su nam dostupne na transpersonalnoj razini može biti posebno zavodljivo. Kako produbljujemo osobni rad na vlastitim iskrivljenjima. 63 . kako širimo svoju sposobnost da utičemo na druge kroz ljubav. Posebno bismo se trebali čuvati vodstva koje laska ili obećava.se iz sna u kojem smo se proširili u drugačiju. Niže Ja se sastoji od impulsa nezrelog djeteta. koje bi zloupotrijebile vezu s nama. mi neizbježno dobivamo veću duhovnu moć. Možemo otvoriti kanal prema drugim duhovnim bićima ili energijama koje postoje izvan naše uobičajene svakodnevne stvarnosti. Možemo ući u te druge stvarnosti kroz meditaciju i druge duhovne prakse te spoznati da smo i mi i stvarnost mnogo više nego smo mislili. takva iskustva nose ogromno uzbuđenje i životnost. ego ili transpersonalnu razinu. koja nas ne bi trebala odvratiti od naše zadaće osobne transformacije i služenja Bogu. uključujući i zle sile. a imala sam natprirodne šamanske darove. sile razdvajanja. Zato je uvijek vrlo bitno procijeniti svako iskustvo kontakta sa duhovnim bićima. Spoznavanje tog života je u meni pobudilo izniman oprez u vezi mogućnosti zlouporabe duhovne moći i osnažilo je moju predanost da svoje probuđene darove koristim samo da bih služila svoj svojoj braći i sestrama u našoj ljudskoj obitelji. zato jer stupamo u kontakt sa moćnim duhovnim energijama. počela sam zloupotrebljavati te darove koristeći ih za zavođenje žena i uništenje svojih muških suparnika. Možemo kontaktirati arhetip crnog čarobnjaka koji koristi svoje duhovne moći za osobno uveličavanje. Božice. Na koncu sam bila protjerana iz plemena i ubrzo nakon toga sam umrla u mučeničkoj izolaciji. glas naših anđela čuvara. pune neznanja ili iskrivljene. širu svijest. kontaktiranje i transformiranje negativnih arhetipa u nama može biti vrlo moćna razina rada. Međutim. Međutim. Mi čeznemo za kontaktom s transpersonalnom razinom u sebi. moramo neprestano poravnavati svoj ego i volju s božanskim. kada možemo osjetiti sebe kako iskliznemo izvan ego «posude» u druge dimenzije stvarnosti. koji se može doživjeti kao Kristov. naših vodiča ili jednostavno «mirni. Dok kontaktiramo duhovna bića. baš kao što to možemo pronaći i na dječjoj razini i ego razinama. možda morati pogledati i u iskrivljenje korištenja ljubavi kao načina da kontroliramo druge. i ona mogu biti u skladu ili neskladu sa etičkom namjerom. u procesu se također možemo otvoriti da bismo čuli glasove nerazvijenih. Ili ćemo. Na transpersonalnoj razini možemo pronaći razine koje su zle. Jednom sam prošla kroz bitan regresivni rad u kojem sam ušla u vrlo star prošli život u kojem sam bila muškarac i živjela sam u Africi. što je rezultiralo nekim natprirodnim iscjeljenjima po kojima sam postala vrlo poznata. Mogla sam lako ući u svijest drugih i utjecati na promjene u njihovoj energiji. Evolucija prema ujedinjujućem stanju je pouzdana i uzemljena samo ako aktivno djelujemo i posvetimo se transformaciji nižeg Ja. transpersonalna razina je i dalje u dualnosti. Kontaktiranje sa ovom razinom ima određeni «glamur» i duhovnu moć. obično nagovještavaju da je vodstvo pravo. sa službom Bogu. Pozitivni i negativni aspekti transpersonalne razine Na transpersonalnoj razini se širimo izvan granica ega u šira bića koja smo bili prije rođenja i koja ćemo biti ponovo nakon što umremo. negativnog ega i iskrivljenja transpersonalne razine. neinkarniranih bića. Doživljavat ćemo iskušenja. Možemo stupiti u dodir sa arhetipom majke koja proždire svoju djecu. No duhovna bića također imaju i mračnu stranu. S time dolazi i veća odgovornost da tom moći dobro upravljamo. Moguće je da se obmanemo u vezi razine koju kontaktiramo. Ako se naša namjera nastavlja poravnavati sa duhovnim rastom.

no s većom svjesnošću i razboritošću od one koju posjeduje dječje Ja. Istinsko iskustvo Boga je bivanje. Otvoreni smo svim nesvjesnim razinama koje žive u nama i znamo da svaka od njih manifestira djelić onoga što jesmo. stanje kozmičke svjesnosti. U odnosu sa drugima. da stvarno nema odvojenosti. za razliku od djeteta. Prošavši kroz preispitivanje sebe u procesu čišćenja vlastite negativnosti. Bog se ne opaža kao djelovanje – kažnjavanje. transpersonalno Ja je sposobno podržavati druge te se time može pomaknuti dalje od dječje potrebe da bude podržano. Sve je to ogromna pulsirajuća energijasvjesnost. nagrađivanje ili vođenje određenim putevima. ne postoji Ja i ne-Ja. Kao dijete. (PGL 105) U stanju kozmičkog osjećaja doživljavate neposrednost prisustva Boga u sebi… Ta se pojava zatim doživljava kao vaša vječna stvarnost i stanje. već ga također poznajemo kao nešto subjektivno.Razlika između duše / transpersonalne razine i drugih razina Kada smo živi i otvoreni za stvarnost vlastite duše. sve razlike između odvojenih Ja. Sve je to Bog. ali to nije vrsta dobrote ili istinitosti koja ima svoju suprotnost u dualnosti. mi to nevidljivo ne personificiramo. transpersonalno Ja poznaje stvarnost nevidljivih svjetova. To intimno poznavanje drugih se razlikuje od dječjeg iskustva stapanja kojemu manjka zrela svjesnost o tome da je ono zapravo odvojeno Ja. čak i između odvojenih duša ili različitih arhetipa ili vrsta anđela. Ova razina se doživljava kao dobra i istinita. prepuštajući se iskustvu unutarnje pričesti. i unutrašnjih i vanjskih. živimo u jako proširenom osjećaju sebe. Također za razliku od djeteta. nalazi se iskustvo koje je potpuno izvan granica našeg Ja. unutrašnje i u svojoj biti izvan granica svakog oblika. Na ovom stupnju znamo da je tvar ili vanjska stvarnost samo odraz ili kreacija svijeta duha koji se nalazi dublje unutar nas. Bog nije objektiviziran. U svijesti o apsolutnom Jedinstvu cijelog života. Shvatite da Bog jest. no isto tako shvaćamo samo-kreaciju u širem kontekstu prihvaćanja naše osobne i kolektivne karme. možemo stanjiti granice svoga Ja. Samorazumijevanje se pomjera izvan granica onoga što možemo shvatiti svojim egom u oblast pravog unutrašnjeg znanja. Ego granicama se možemo i hoćemo vratiti kada to bude prikladno. U odnosu na Boga. Iskustvo transpersonalnih razina sebe je prepuštanje ne-voljnim procesima i spontanim osjećajima. nego je shvaćen kao živ unutar nas i cijelog života. isparavaju u iskustvu BIVANJA koje je izvan i unutar svega. mi osjećamo nevidljivo. ulazeći u duboko suosjećanje sa drugima. (PGL 200) Ujedinjavajuća razina je iskustvo temelja našeg bića. prepoznajemo prave trenutke za prepuštanje božanskom toku. Ujedinjavajuća razina Na ujedinjavajućoj razini je iskustvo vlastitog Ja istovjetno iskustvu Kozmičke Svjesnosti. Budući da na ovoj razini nema dualnosti. svjesnosti da je cijeli život uistinu jedno. Znamo da smo potpuno odgovorni za stvaranje vlastitog života. kao vaš istinski identitet. Unutar onoga za što obično smatramo da je naše Ja. kao i maknuti se dalje od samopodržavajućih zadataka ega. Prepuštanje 64 .

Naše postupno buđenje nam otvara vrata svim našim različitim «Ja». Ljudima je ego funkcija glavni instrument za diferencijaciju. bez osuđujućeg. možemo pozvati transpersonalne arhetipove Božanske Majke i Božanskog Oca da pomognu odraslom egu da voli ranjeno unutrašnje dijete. 65 . da se izvučemo iz regresivne pretjerane identifikacije s obitelji. mi možemo vježbati prepuštanje iskustvu sadašnjeg trenutka. transpersonalnog Ja i ujedinjavajuće razine u isto vrijeme postoji u svakoj odrasloj osobi. Takvo prepuštanje se može dogoditi u dubokom opuštanju. Kad god naiđemo na zakržljalost u vlastitom razvoju. tako i transpersonalne razine. Moramo biti voljni ostati sami s našom istinom. seksualnog sjedinjenja ili čak duboke tuge ili boli. Mi smo ovdje da otkrijemo vlastite mane te da sazrijemo u bića koja imaju veći kapacitet za ljubav i istinu. plesa. bilo da smo ih svjesni ili ne. sve dok se ne odvajamo od iskustva. možemo biti blagoslovljeni i nagrađeni prepuštanjem. Kao ljudi. religijom ili nacijom. Paradoks duhovne evolucije Paradoksalno. razboritog ego uma koji nas odvaja od ostatka života. evolucija je impuls i prema razlikovanju/odvajanju i prema ujedinjenju. Duhovni rast nije nikad linearan ili uredan. Ranjeno dijete će često ostati potisnuto sve dok ne razvijemo dovoljno snažan odrasli ego koji će se moći suočiti sa pokopanim bolima i rezultirajućim zabludama o djetinjstvu. Kad god smo dovoljno duboko otvoreni da bismo dozvolili svojoj unutrašnjoj stvarnosti da se manifestira. dok istovremeno iskreno i s ljubavlju prihvaćamo druge aspekte psihe. molitve ili meditacije. Proces duhovnog rasta uključuje učenje da se usidrimo u višem Ja. Evolucijski poriv prema razlikovanju može se vidjeti u postupnom rastu individualnosti i složenosti kako se život podiže na evolucijskoj skali. imat će snage prepustiti se univerzalnim strujanjima ljubavi i užitka. Međutim.Otvaranja prema transpersonalnoj razini i ujedinjavajućoj razini dolaze kroz milost. Ili možemo aktivirati pozitivni ego da bismo zadržali i ograničili negativno unutrašnje dijete koje želi ispoljiti destruktivne osjećaje. individualnog identiteta te veće identifikacije sa cjelinom života. Zdrav ego je često «pregovarač» koji nam dozvoljava da kontaktiramo i integriramo iskustva kako unutrašnjeg djeteta. plemenom. možda će pozitivno dječje Ja trebati naučiti suviše kontrolirajući ego kako da se igra i zabavlja. mi smo neprestano izazivani da se razlikujemo. odraslog ega. Naše unutarnje dijete će nam otkriti razvojnu fazu gdje nam je energija zastala. neprestano iznova kružeći oko mnogih unutrašnjih Ja. Kada je ego dovoljno zdrav i elastičan. nikakva samodisciplina ili duhovna praksa ne može garantirati takvo iskustvo. i u pozitivnim i u negativnim aspektima. one nam pokazuju svrhu naše inkarnacije. onda se može dovoljno opustiti da bi dozvolio većem biću da prođe kroz njega. Naše slabosti nisu nešto čega bismo se trebali sramiti. Na primjer. Kada je ego dovoljno siguran da bi se nosio sa ograničenjima vremena i prostora koja su nam nametnuta kroz inkarnaciju. umjesto toga neprestano spiralno kruži prema unutra. fazu na koju trebamo obratiti pažnju. Trebamo biti u stanju dovesti u pitanje masovno mišljenje koje zarobljava našu svijest i umjesto njega pronaći vlastitu jedinstvenu istinu. trenucima stvaralačke ekstaze. S druge strane. Naš će ego također otkriti svoju nezrelost u svojim pokazivanjima slabosti ili rigidnosti. Naš osobni proces individuacije nas simultano dovodi do snažnijeg osjećanja našeg različitog. Doprijeti u ovaj izvor vječnog obnavljanja te postupno učiti živjeti iz njega je cilj svakog duhovnog puta Razine istovremeno postoje Svaki od stupnjeva unutrašnjeg djeteta. prvi korak prema iscjeljenju je suočavanje sa istinom o sebi. koja nadilaze granice ega. na sve dubljim i dubljim razinama istraživanja i integracije.

usmjeravanje ili blagoslov. Dobijte jasnu i konkretnu sliku nje/ga – što dijete ima na sebi. Postajemo sustvaraoci u radosnoj zadaći oduhovljavanja materije i materijaliziranja duha. toliko ćemo postajati sredstva transformacije. I dalje se fokusirajući na isti nesklad. 66 . 3) dječje Ja (pozitivno i negativno). Ako osoba neprestano djeluje protiv drugih iz svoje vrste. dozvoljavajući svakom dijelu da govori drugim dvama dijelovima: 1) transpersonalno više Ja. Napišite taj dijalog. riskira izumiranje. 2. kanali za donošenje duhovne energije na planet. poglavlje 1. bez obzira koliko vam se misli i osjećaji vašeg unutrašnjeg djeteta činile ludima. mreža složenih i isprepletenih energija. pobunjeno dijete ili nešto treće. pozovite transpersonalnu razinu višeg Ja i tražite vodstvo. Na koji god način možete. iako različito u svom izražaju. Razmotrite područje u svom trenutnom životu gdje imate poteškoća. tada dolazimo bliže stvarnosti evolucije. 3. koji je brižan. tako da možete saslušati dijete. Cjelina života je u svojoj biti jedna tkanina. Dovedite pozitivni odrasli ego u dijalog s unutrašnjim djetetom. Objektivno ih slušajući. Budite otvoreni prema bilo čemu što čujete. Zatim dozvolite odraslom dijelu sebe da postane objektivan. 4. Dozvolite si slobodno izražavanje. Kada shvatimo da je cjelina života jedno u svojoj biti. nezrelima ili destruktivnima. spojite se sa svojim unutarnjim djetetom. 2) odraslo Ja (pozitivno i negativno).Evolucijski impuls također vodi i prema jedinstvu. Zatim. Cilj procesa osobnog rasta je dobivanje dovoljno individualne ego snage da bismo mogli voljno otpustiti svoju odvojenost i ujediniti se s kozmičkim strujanjima Životne Sile koja pulsira kroz nas – i obrnuto. gdje se nalazi. suosjećajno samopromatranje) može nalikovati dobrom roditelju. pomažući mu da sazrije u svim područjima gdje je nerazvijeno. zabilježite što govore. kao dijete. da li je samo ili ne. Zatim iskoristite pozitivni ego da biste ušli u dijalog s njima. Osluškujte u sebi njegove poruke nezrelom djetetu i/ili negativnom odraslom Ja. koji mu je izraz na licu? Možda možete imati kinestetični osjećaj djeteta u nekom dijelu svog tijela. Zamolite da čujete glas unutarnjeg djeteta u odnosu na tu teškoću. efektivan i dobro integriran. potpuno izrazite svoje misli i osjećaje o području u kojem odraslo Ja ima problema. suosjećajan promatrač. ali se ne libi ni suočiti dijete sa njegovim manama. Djelovanje na bilo koji dio tkanine utječe na sve nas. Možda je za vas lakše vidjeti unutarnje dijete. Vježbe za 4. Onoliko koliko oslobodimo svoju osobnost od prepreka. Zatim se možete upustiti u trosmjerni razgovor. Pozitivni ego je pregovarač ili onaj čija je dužnost da unutrašnje likove održava jasnima. Pozitivni ego (što uključuje i sposobnost za objektivno. dozvoliti Univerzalnoj Inteligenciji da se izrazi kroz nas na način koji je usredotočen. Pozovite u svijest sve negativne unutrašnje glasove – cinični ego. Usredotočite se na nesklad o kojem ste pisali u svom dnevnom pregledu.

ali nam je zadnjih godina jako opao interes za seksualnim izražavanjem ljubavi i voljeli bismo ga opet probuditi”. Na naredni su sastanak i Bill i Joanne donijeli podosta zapisanih snova. 67 . Počeli su uviđati da su se oboje zadržavali u nerizičnom obrascu povlačenja i okrivljavanja. Ponekad bi to funkcioniralo i izvršili bi seksualnu razmjenu.” Joanne je škorpiona vidjela kao svoju strastvenu seksualnu prirodu koje se odricala.POGLAVLJE 5 KAKO U SADAŠNJOSTI IZNOVA STVARAMO PROŠLOST Dijete stvara određene krive zaključke o životu. Oboje su osjećali da žele imati kontrolu i da se boje predati jedno drugom. ali bi puno češće Bill bio zlovoljan i u otporu. bez početnog intenziteta. Joanne je osvijestila da je muška seksualna agresija vrlo lako uplaši te da se bolje osjeća kada ima kontrolu i sama inicira seks. Na kraju večernjeg sastanka sam ih upitala: “Jeste li doista voljni riješiti taj problem?” Promislili su o tom pitanju i na idući sastanak došli s odlučnošću da učine sve što je potrebno da bi otvorili svoje seksualne osjećaje jedno prema drugome. a Joanne frustrirana. iskomunicirala bi taj strah. Bill je spoznao da lako postane frustriran ako žena trenutno ne odgovori na njegovo iniciranje vođenja ljubavi. doduše. U snu je također otkriveno i ono što je nesvjesno znala. san joj je jasno rekao da je škorpion njezin. Međutim. Međutim. Uvid u Billove strahove je smekšao njezine osjećaje prema njemu. I Bill i Joanne su se osjećali frustrirano i poraženo u svojim naporima da budu tjelesno intimni. Bill ga odbija uzeti i umjesto toga steže na svojim grudima pauka – crnu udovicu. dodala je Joanne. da se i Bill boji ženske seksualnosti. počeli su istraživati vlastiti doprinos u održavanju tog stanja zaleđenosti. U snu pronalazim škorpiona i pokušavam ga dati Billu jer ga se bojim. “Iskrivljene predodžbe” Bill i Joanne: Raspletanje seksualnih čvorova u vezi „Trebamo pomoć u vezi našeg seksualnog života”. a još su dublje osjećali nesvjesni strah od vlastite seksualne energije koji je dodatno pojačavao međusobnu borbu za kontrolom. parafrazirano iz PGL 38. Vrata međusobnog iscjeljenja im je otvorila njihova voljnost da preuzmu osobnu odgovornost za svoje seksualne obrasce. Tada bi se često Joanne osjećala loše i pokušala bi ga opet uzbuditi. Bill i Joanne su imali seksualni obrazac koji ih je smetao i frustrirao više od bilo čega drugog u njihovom desetogodišnjem braku. to je bio obrazac i u vezama koje je imao prije Joanne. „Volimo se. Joanne je sada mogla potpuno osvijestiti svoj strah od vlastite seksualne snage i prestati ga racionalizirati kao strah od partnerove seksualnosti. Joanne bi u jednom trenutku osjetila strah pred snagom njegove muške energije. Nakon što su oboje izrazili svoje osjećaje bijesa i okrivljavanja partnera za seksualnu stagnaciju u vezi. tražeći od Billa da je utješi i bude pun ljubavi. njegova bi se seksualna energija smanjila i počeo bi se povlačiti od nje. pripisujući Billu erotsku snagu koju nije priznavala samoj sebi. Joannin san: “Bill i ja se nalazimo u podrumu kuće u kojoj sam živjela kao tinejdžerka i gdje sam prvi put seksualno eksperimentirala s dečkima. što je predstavljala crna udovica koja nakon parenja pojede mužjaka. a ne njegov. Iako bi je on ponekad i pokušao utješiti. često s izvjesnom dozom žurbe u svojoj želji. umjesto da osjete strah. osjećajući se poraženo. koji potonu u nesvjesno te zatim oblikuju život odrasle osobe. ranjivost i moguće razočaranje koji se nalaze ispod površine. Bill bi inicirao seksualni odnos. izjavio je Bill za sebe i svoju suprugu na prvom sastanku njihovog jednotjednog intenziva za parove.

i njome zamjenjujući staru stvarnost punu straha. Napravili smo ritual u kojem su simbolično jedno drugo pustili iz mreže okrivljavanja i ovisnosti. Joanne je također znala da je strah od vlastite seksualne energije i Billove muške snage zapravo prastari problem koji može susresti samo u vlastitoj psihi. Billova početna seksualna žurba i poteškoća u davanju ljubavi i utjehe su joj davale priliku da neprestano iznova proživljava svoj strah od seksualnosti. prestala je prebacivati svoju tjeskobu i potrebu za utjehom na Billa te je odustala od zahtjeva da on sve savršeno napravi. Bill se jako trudio udovoljiti nerealnim standardima čistoće i dobrote. Joannin mu je preplašeni odgovor davao priliku da ga neprestano iznova doživljava. Sada je rad mogao stvarno početi. iako je ona sama bila vrlo zavodljiva prema njemu. ponovno podučavajući svoje unutarnje dijete novoj. Ipak. Mrzio je njezino moraliziranje i licemjerstvo i svoju je pobunu u adolescenciji i ranoj zrelosti izražavao tako da je bio drsko i izazovno seksualan. Tamo gdje je Bill očekivao seksualno odbacivanje. Obećali su jedno drugome da će preuzeti odgovornost za vlastito seksualno iscjeljenje i međusobno si oprostiti. Tokom rituala. sigurnoj stvarnosti seksa. Bill je majku doživljavao kao strogi moralni autoritet koji mu je propovijedao protiv seksa. popustio je njezinim zahtjevima. ali samo tako da je prihvatio negativnu samoosudu koja mu je onemogućila da poveže seks. podučavale su ga časne sestre koje su naglašavale da je seks loš i. rješenje će doći samo ako otkrije ono što je zakopano u njemu. san mu je pokazao da samog sebe osuđuje kao “lošeg” i da je ustuknuo pred majkom u nekoj vrsti samokastracije. a nipošto ne tako da se Joanne promijeni. Takvo obvezivanje nije lagano. Zatim sam upitala i Billa i Joanne: “Jeste li spremni preuzeti 100%-nu odgovornost za vlastito seksualno ispunjenje u vezi?” Bill je sada već mogao vidjeti da poteškoća s održavanjem interesa nakon što bi ga Joanne odbacila. Kada se u tinejdžerskoj dobi u njemu probudila seksualna snaga.” Prvi put u životu Bill je dobio dublji uvid da je njegovo odvajanje od snage vlastitih seksualnih osjeta zapravo neka davno zaboravljena kazna vezana za njegovu majku. odlamam kraj svoje cigarete. Tamo gdje je Joanne očekivala da bude seksualno napadnuta i gdje je vjerovala da je otvorenost opasna. a ne razlog njihovog neispunjenja. jedno je vrijeme vjerovao da se seks događa kada dečko piški na djevojku. kako su oboje počeli uviđati da je njihov partner prijatelj i pomagač. Bill je radio na svojoj jakoj ambivalentnosti prema seksu. odustao je od želje da upozna i voli 68 . njihova je ljubav počela teći. i da je to jako loše. Koji god da su korijeni problema. da bih je umirio. Kad je bio dječak. sa ljubavlju koja je “dobra”. Znam da će majka biti ljuta zbog toga i. partneri najčešće popuste izazovu da krive jedno drugo. izvorno dolazi iz njegove duboke podvojenosti o vlastitoj seksualnosti. Budući da je preuzela više odgovornosti. Dvije odluke koje su Bill i Joanne donijeli – da će biti voljni razriješiti problem koji imaju te da će svatko za sebe preuzeti odgovornost za tu odluku tako da duboko pogleda u sebe i pronađe izvor svojih unutarnjih problema – bile su temelj za uspješan nastavak intenziva za parove. Sjećala ga se kao opasnog mjesta gdje je njena tek propupala seksualnost prijetila da izmakne kontroli. protestirala i osjećala bol kronične tjeskobe u obitelji. sve do adolescencije. Njezina je obitelj seksualno bila jako sputana. sjećala se atmosfere straha i prošaptanih upozorenja da ne izgubi kontrolu da je dečki ne bi povrijedili jer oni od djevojaka žele samo seks. Oboje su izrazili nadu da se njihov međusobni izbor partnera temelji na želji za dubokim samoiscjeljenjem u području seksualnosti. a u ovom paru. Razgovarala je s jastucima koji su predstavljali njezine roditelje. u njezin “prorez”. San je otkrio potisnuti svijet njegovog unutarnjeg djeteta. Kasnije je govorila kao seksualno prosvijetljeni roditelj adolescentici Joanni. kao i većini drugih. koji je “loš”. Budući da su hormonalni zahtjevi adolescencije bili toliko jaki.Billov san: “Nalazim se u kući svoje majke i piškim u prorez između stranica otvorene knjige. Joanne je istraživala svoje asocijacije vezane uz podrum iz sna. Kao katoličkog dječaka. individualni problemi jednog partnera točno odgovaraju problemima drugog.

ali je se i jako plašio. Na pola puta do ulaznih vrata. neke od njih su mi seksualno privlačne. koji su učvrstili njihove krive stavove o seksu. Više nije mogao raditi kao prije i njegov mu je nadređeni predložio da ode u prijevremenu mirovinu. razjasnila je Billu da je on odgovoran za odvajanje od svoje strasti. previjajući se prisjećala kako se kao 17godišnjakinja osjećala nesposobnom udovoljiti očevoj potrebi. potajno i s krivicom. Stajem na njega i odjednom potonem sve do stanice podzemne željeznice. Za vrijeme operacija i bolesti dobivao je sredstva protiv bolova o kojima je na kraju postao ovisan. Tokom rada na intenzivu za parove. Na stajalištu počinjem osjećati nešto čudno u zubima. bučan kao i obično. obrazac koji je od tada neprestano ponovno stvarao. brat i sestra otišli na plažu. i snažno lupim glavom u bijeli porculanski sudoper. možda čak i lupam kuhinjskim vratima dok istrčavam i utrčavam.djevojku. pretjerano reagirajući. Još je jednom shvatio da očekuje od žena. Tek je sada mogla shvatiti punu 69 . Bill je osjećao jaku krivnju i tugu zbog svojeg lošeg postupanja sa djevojkama i ženama i zbog izdavanja vlastite želje za ljubavlju. Još je jedan san odveo Billa u djetinjstvo: “Stojim na ulici u New Yorku i gledam žene kako prolaze. Bill se sjetio sna koji je imao kao srednjoškolac. Joannin rad na vlastitom unutarnjem podrumu je vodio do ponovnog proživljavanja događaja s njezinim ocem. kada je tek počeo pušiti: “Prolazim preko travnjaka ispred naše kuće i nosim upaljenu cigaru. Majka nešto radi u kuhinji i pokušava me utišati. shvatim da ne želim da majka vidi da pušim i počinjem mrviti cigaru i trpati komadiće u usta. Na isti je način “žrtvovao” svoju seksualnost sa Joanne. svoje upaljene cigare. ali ja nastavljam u svom dječjem veselju. svoju potenciju. iživjeti scenario seksualnog osvajanja bez ljubavi sa svakom djevojkom koja bi mu to dozvolila. tri zuba mi se klimaju i ispadaju u dlan moje ruke. U jednom trenutku. Proživljavajući ponovno trenutak kada joj je otac za kuhinjskim stolom priopćio svoju odluku. izvorno od svoje majke i katoličkih časnih sestara. uključujući i dijelove koji još uvijek gore. ljeto prije odlaska na koledž i prije negoli je postala seksualno aktivna. Na tlu blizu mene se nalazi pravokutnik svježeg katrana. svoj “ugriz”. I Bill i Joanne su otkrili ključne događaje s roditeljom suprotnog spola. Znao je da mora nešto poduzeti te je jednog ljetnog vikenda. Razgovarao je sa svojim unutarnjim djetetom i molio se za pomoć svome višem Ja da ponovno oživi svoju spontanost i produbi vjeru u svoju seksualnu prirodu kao dar od Boga. vrišteći svoje strahove. dok trčim prema sudoperu pored kojeg ona stoji. da odbace njegovu seksualnu strast. Slomio sam dva nova. ona vikne ne mene i podigne nešto visoko iznad glave. s kojom je iskusio intimnost i ljubav koji su kod njega podigli strahove slične onima koje je imao s majkom. izjavio da namjerava prestati uzimati sve lijekove i da mu treba njezina pomoć da se s njih “skine”. već je umjesto toga pokušavao. prednja trajna zuba. Naglo se saginjem. kada su on i Joanne ostali sami jer su Joannina majka.” Sličnost ove sanjane slike sa onim snom u kojem odlama cigaretu. Ovo ga je dovelo do ponovnog proživljavanja jednog događaja koji se zbio kada je imao sedam godina.” U ovom traumatskom događaju je Bill zaključio da je nesvjesno “žrtvovao” svoje zube da bi umirio majku koja se osjećala ugroženom zbog njegove živosti. Njezin je otac tokom te godine otkrio da ima rak i bio je podvrgnut nizu operacija. možda nož. Prisjetio se: “Trčim po kuhinji. Joanne nije jasno znala za očevu ovisnost o lijekovima i njegova ju je izjava šokirala. Tako je Bill otkrio ključno iskustvo samopotiskivanja kao reakcije na majčino odbacivanje. Kao dječak je bio jako vezan za majku. otpuhujem dim. Joanne je drhtala i plakala.” Bill je opet u svome nesvjesnom (podzemna željeznica) vidio da kažnjava samog sebe zbog seksualnih misli tako da gubi zube. usta me jako peku dok očajnički pokušavam rastjerati dim. Počinjem je žvakati.

Time niječemo dijelove svog iskustva te tako ograničavamo misao o onome što jesmo i s čime se možemo nositi. Joanne kao adolescentica nije bila dovoljno velika da bi primila svu žestinu očeve potrebe. spriječimo život da punom snagom teče kroz tijelo. manifestiraju se već u ranom djetinjstvu. s većim kapacitetom za primanje muškarčevih želja i osjećaja te više nije trebala biti zaglavljena u neprestanom recikliranju starog straha. a sjećala se i svog stanja grča u kojem je radila sve što je mogla da ga podrži i kuha za njega.snagu njegove odrasle potrebe. Više nisu bili uhvaćeni u projiciranje roditelja suprotnog spola u svog partnera i to im je jako pomoglo da jasnije vide jedno drugo. Gledano s razine duše. Također je osjećala čežnju i ljubav prema ocu. iskrene reakcije. Sada je imala priliku osjetiti svoj strah u samom njegovom izvoru. Napokon je bila u stanju otpustiti strah koji ju je zgrabio još kao 17-godišnjakinju. Vođenje ljubavi je za njih postalo nježno vrijeme za dublje povezivanje. Sjećala se kako je cijeli vikend povraćao i bio depresivan. U ranim godinama života nagonski uzmičemo od negativne strane neizbježnih životnih podvojenosti. na osnovu tih negativnih učenja. Iako u očevom ponašanju prema njoj nije bilo ničeg seksualnog. Tokom rođenja i djetinjstva doživljavamo iskustva koja nas prividno uče da su neki aspekti života i nas samih nesigurni. Kako u sadašnjosti iznova stvaramo prošlost Duhovna je evolucija proces postupnog širenja i integriranja iskustva onoga što znači biti ljudsko biće. a kasnije se s njima možemo suočiti i transformirati ih. I Bill i Joanne su kroz promatranje partnerovog nastojanja da ponovno zadobije svoje vibrantno i sigurno seksualno samoizražavanje. iskrivljenja i “ožiljci” koji su prije postojali u duši. Osjećala je užas i bijes na oca jer je potpuno neprikladno od nje tražio stupanj utjehe i podrške koji mu ona u tim godinama nije mogla dati. Da bismo se proširili izvan svog ograničenog iskustva. Kao odrasli ljudi. Da bismo pobjegli iz zatvora. 70 . dok je istovremeno negirala vlastitu užasnutost. naše je životno iskustvo sputano. Za Joanne je taj trenutak kada je otac svoju potrebu i žestinu usmjerio na nju. Shvatila je da je sada veća. većinu vremena živimo u granicama vrlo ograničenog shvaćanja o tome što jesmo. senzualno kretanje. prvo moramo vidjeti što on točno jest i kako je bio izgrađen. prvo moramo vidjeti kako to sputavamo sami sebe. tada usmjerene na nju. naša je energija zadržana i zgusnuta ili raspršena i neusredotočena. pretpostavila je da se njezina nezrela seksualnost pomiješala sa strahom od očeve potrebe. Prihvatimo li to gledište. Odvojeno Ja tada još nije oblikovano. zajedno sa željom da mu pruži ono što mu treba. a nije mogla ni dozvoliti da se pojave njezine prave. Povlačimo se od boli i razočarenja djetinjstva i zaključujemo da su izvjesni osjećaji i/ili izvjesni dijelovi nas samih jednostavno neprihvatljivi. iako svaka duša u sebi nosi određene sklonosti i uvjetovanosti. pogrešni i bolni pa mi. za komuniciranje osjećaja iz trena u tren. za polagano. Gledano sa razine duše. vidjet ćemo da su naši roditelji i teške prilike u djetinjstvu zapravo uvjeti koje smo sami stvorili da bismo rasvijetlili problematična područja koja u djetinjstvu dolaze u prvi plan. Naši su umovi suženi. neizmjerno povećali ljubav i poštovanje koje imaju jedno za drugo. bio ono što je ponovno stvarala u svojoj seksualnoj vezi sa Billom. Tako se otcijepila od sebe i ponovno proživljavala te osjećaje s Billom sve dok se s njima nije srela na njihovom izvoru. Novorođenče je široko otvoreni sustav čiji dah slobodno teče i u čijem odgovoru na svijet nema nikakvih obrana. inkarniramo se s namjerom da se suočimo s određenim problemima te da ih riješimo u ovom životu.

Osjećajući povrede iz djetinjstva. kada očekivani odgovor dođe. naša proširenost utječe na sve oko nas. na osnovu majčinog ponašanja i učenja katoličkih časnih sestara. temeljeni na nesretnim iskustvima iz djetinjstva i adolescencije. Kada netko napravi korak u širenju vlastitih granica. jačamo svoju odraslu sposobnost da prigrlimo sve suprotnosti koje se nalaze unutra . Njihovi su zaključci. Na taj način stvaramo blagotvoran krug pozitivnih očekivanja koja ispunjavaju pozitivna iskustva. stvarajući zaključke koji se temelje na našem osobnom iskustvu i našem međuodnosu s roditeljima koji su jedinstveni. na primjer. bol i užitak koje smo iskusili kao otvoreno dijete bez obrana. a ta su negativna iskustva zatim potvrdila ta negativna očekivanja. zasnovane na najranijim iskustvima odnosa roditelja prema nama . Slično tome. pokušavamo se obraniti od boli tako da stvaramo određene generalizacije o životu. U tom procesu otkrivamo ograničavajuća negativna vjerovanja i misli o životu te ih učimo zamijeniti sa proširujućim. potonuli u nesvjesno i postali prizma kroz koju su promatrali seksualnost i koji su uvjetovali sva nova iskustva. Kad god žena ne bi savršeno odgovorila na Billovu pozitivnu mušku seksualnost. pokušavajući izbjeći bol trauma iz djetinjstva s kojima se još nisu bili suočili. obično i garantiraju da ćemo dobiti ono što očekujemo.ideje o tome kako mislimo da život funkcionira i kako očekujemo da se ljudi odnose prema nama. Definiranje imidža 71 . budući da je unutrašnja stvarnost koju smo stvorili vrlo uvjerljiva. Vremenom je sve manje riskirao i sve češće bio odbacivan. a privlačit ćemo k sebi sve ono što se u njih uklapa. proces ponovnog prihvaćanja svih dijelova sebe mora uključivati i ponovni posjet vlastitom djetinjstvu. Evolucijski proces naše vrste napreduje. Obrambene reakcije i ponašanja koja smo stvorili da podrže naša očekivanja. Naše iskustvo najčešće i potvrđuje to očekivanje. potvrđujući tako svoje krive zaključke. Bill je. zaključio da će ga žena odbaciti ako joj pokaže svu svoju seksualnu energiju. on potvrđuje naš prvotni krivi zaključak. Učimo se vratiti onome što je bilo zanijekano. produbljujući osjećaj unutrašnje sigurnosti i prihvaćanja života. Joanne je na osnovu adolescentskog iskustva s ocem zaključila da je muška seksualnost prejaka da bi se s njome nosila. Kada se oslobodimo osobnih ograničenja. Njihova su negativna očekivanja stvorila negativna iskustva.Bill i Joanne su na intenzivu za parove otkrili da su oboje zbog straha sputavali svoj seksualni odnos. potvrđujući tako njezin krivi zaključak da se muškoj seksualnosti ne može vjerovati. U djetinjstvu.dobre i loše strane naših roditelja. nakon što iskusimo neka životna razočarenja. dobre i loše strane našeg vlastitog unutarnjeg djeteta. Bit ćemo skloni ignoriranju svega što se ne uklapa u naše unaprijed stvorene zaključke. obično kao odgovor na boli iz djetinjstva i ograničenja koja su nam nametnuli roditelji i obitelj. Otkrivamo da sada imamo veću sposobnost prihvaćanja osjećaja i shvaćanja koja su se našem krhkom djetetu možda činila neprihvatljivima. Budući da smo samoograničenja stvorili sami. jačajući tako naš optimizam i otvorenost prema životu. Vremenom se njezin strah sve češće pokazivao. to bi potvrdilo njegova očekivanja da će biti odbačen i osjećao bi se poraženo. Svi mi nesvjesno primjenjujemo na vanjski svijet svoje ograničene ideje. pozitivnim stavovima bez očekivanja. nepotpuno proživljeno ili rascijepljeno iznutra te to ponovo iskusimo. Tako naša ograničena stvarnost postaje samoodrživi začarani krug: očekujemo od života određeni negativan odgovor i ponašamo se u skladu s tim očekivanjem. Oboje su nesvjesno zaključili da je seks opasan te da ga je sigurnije izbjegavati ili sputavati. kao što jedan val stvara nove valove. tada se proširuje i cijelo čovječanstvo. Joanne je očekivala da bude nadjačana te bi se prestrašila ako muškarac ne bi od početka bio savršeno pun ljubavi i utjehe.

mjesto na kojem je zastala naša tjelesna i umna energija i koje nas zatim zaslijepljuje. Jednom kada otkrijemo dječje razmišljanje. generalizirajući. dinamični i opušteni – fleksibilni su. Krivo uvjerenje u tijelu stvara energetski grč. Dva primjera mogu biti: kada ne možete promijeniti ono što želite promijeniti ili kada vam se čini da se određeni događaji u vašem životu redovito ponavljaju. Imidž je zgusnuta struktura koja se u duši pretvorila u krutu masu. Stoga ono prirodno zaključuje da je život vjerojatno takav i za sve druge ljude. Imidži postaju poput štitnika za oči ili tamnih naočala koje spriječavaju i ograničavaju naše viđenje i iskustvo života. Dijete zatim nesvjesno zaključuje da se treba ponašati na određeni način kako bi izbjeglo slične boli u budućnosti. Dijete svoje iskustvo nema s čime usporediti. no vrlo je prosvjetljujuće vidjeti kako naše trenutne poteškoće često imaju korijen u nesvjesnoj dječjoj logici. Bill je u ranjivom razdoblju djetinjstva osjećao da njegova majka istovremeno uzbuđuje i strogo osuđuje njegovu bujajuću seksualnost. Na primjer. kruti su i nepomični. nesvjesno ćemo održavati na životu nemilosrdni obrazac ponovnog stvaranja dječjih iskustava u svom odraslom životu. Mogao bih reći da stvaraju kratki spoj. Kao djeca smo se susretali sa specifičnim razočarenjima i bolima te smo stvarali generalizacije o životu na osnovu vlastitog. Dok god to ne učinimo. Ta se nametnuta slika također može vidjeti i na duhovnoj razini. spontano se prilagođavajući trenutnoj potrebi. već je umjesto toga potisnuo svoju reakciju i okrenuo je protiv sebe. na sve žene prenio očekivanje da će odbaciti njegovu seksualnost. već je. Misli. Prednost duhovnog. ne „popuštaju” u skladu sa različitim situacijama te tako stvaraju nesklad i nered. Način na koji ih vi vidite i osjećate je kroz jad. Bill je nesvjesno zaključio da neće morati osjetiti bol odbijanja žene ako sam spriječi svoje seksualne osjećaje. U to vrijeme nije imao dovoljno ego snage da bi u potpunosti osjetio šok i bol njezinog odbijanja. tjeskobu i zbunjenost zbog mnogih prividno neobjašnjivih stvari u vašem životu. Međutim.U Pathworku vlastita iskrivljena i ograničavajuća uvjerenja o životu nazivamo “imidžima” (iskrivljenim slikama). 72 . misaoni i osjećajni oblici koji zrače iz krivih uvjerenja ili imidža. jedinstvenog iskustva. (PGL 38) Izvor imidža Imidž izvire iz dualističkog vjerovanja da su neki aspekti života nesigurni te da se od njih trebamo braniti. Takve misli i osjećaji su protočni. imamo priliku rastvoriti taj obrazac. nezemaljskog gledišta je da su osjećaji i misli zapravo „stvari” koje se mogu vidjeti. Bill nije samo zaključio da je njegova seksualnost neprihvatljiva njegovoj majci u određenom slučaju. osjećaji i stavovi koji nisu povezani sa imidžem teku u skladu sa božanskim silama i tokovima. mijenjajući se kada je to potrebno. poznata mu je samo stvarnost koju mu je predstavila njegova obitelj. što rezultira zadržavanjem osjećaja i obrambenim stavovima koji dodatno podržavaju krivi zaključak. U početku smo šokirani kada otkrijemo koliko nezrelo dječje „razmišljanje” još uvijek dominira našim odraslim umom i ponašanjem. Pokušavajući shvatiti svoje životno iskustvo. to je iskrivljena slika kroz koju gledamo život. Vodič koristi riječ „imidž” zato jer je ta kriva ideja o životu nešto što smo stavili povrh čistog životnog iskustva. To je način na koji ih mi vidimo. Stoga možemo reći da imidži definiraju i ograničavaju našu stvarnost. spriječavajući nas da jasno vidimo stvarnost. Mi duhovi vidimo cijeli misaoni proces kao duhovni oblik – ili sliku.

zaključujemo: „Svi muškarci su okrutni. Iako se većina našeg rada odnosi na rastvaranje imidža koji se pojavljuju u ovom životu. što znači da ne odgovaramo na trenutnu situaciju na adekvatan način. često nam iskustvo dubokog duševnog izvora nekih imidža pomaže da shvatimo čudnovati način na koji oni vladaju našim osjećajima. Možemo tražiti i otkrivati specifična istinita osobna iskustva koja se nalaze iza njih. a ne kartu koja bi bila primjerena njegovom odraslom životu. ali postoji i mnogo iskustava koja nisu ugrožavala život. sve imidže koje ne razriješimo u ovom životu. a ne Virginije! Sanjač se probudio znajući da još uvijek slijedio kartu života koju je stvorio u djetinjstvu. Putovao je kroz ruralni dio države Virginije. vremenu kada je duša neprestano ranjiva i to puno više nego u odrasloj dobi.Biciklist. osjećajno ili tjelesno stanje djeteta. Stvarnost gledamo kroz generalizacije koje smo stvorili na temelju vlastitih nesretnih iskustava. generalizirajući način. Događaj poput razvoda roditelja može biti doživljen kao puno razorniji nego je on to uistinu i bio u stvarnosti. ili čak „Ti uvijek ________” ili „Ti nikad _____”). zaključujemo: „Novac samo stvara probleme. možemo iskusiti i integrirati dječju bol koja se nalazi iza krive generalizacije. rođen i odrastao u državi Ohio. Naravno. Imidži mogu biti jednostavne generalizacije – na osnovu iskustva sa okrutnim ocem. ali se najveći dio rastvaranja imidža postiže dubokim istraživanjem problema koji su prisutni u ovom životu. Kada je konačno izvukao kartu da provjeri gdje se nalazi. a time i da se obrani od mogućnosti da ga ona potpuno preplave. Izvori imidža na razini duše Mnogi imidži nastaju u ranom ili kasnijem djetinjstvu. Svatko od nas je različito reagirao na negativna iskustva u djetinjstvu. Kontakt sa određenim događajima iz prošlih života može produbiti i dodatno oživjeti naše trenutne poteškoće. posebno prema nekome s kime smo u bliskom odnosu (tipa: „Muškarci uvijek ______” ili „Muškarci nikad _______”. Međutim. Iskustva koja imamo tijekom djetinjstva obično dodatno učvrste ili izvuku dublje krive zaključke ili iskrivljenosti u duši koje su poput magneta za određenu vrstu negativnih iskustava tijekom djetinjstva. ali ih dijete takvima vidi zbog duševnih iskrivljenosti koje već postoje u njemu. Vrste imidža Dijete razmišlja na apsolutan. Tako donešeni zaključci pomažu djetetu da pokuša shvatiti vlastita bolna iskustva. u kojoj sada živi. zato jer se duša upušta u inkarnaciju upravo sa zadaćom da pokaže svoje iskrivljenosti.” Na osnovu brojnih obiteljskih svađa i borbi oko novca. bol koju nismo osjećali. prenosimo dalje u idući život. ali nikako nije stizao na cilj. vrlo često imidži već postoje u duši osobe i prije ove inkarnacije. Rad na prošlim životima ponekad može otkriti izvor tih dubljih imidža. 73 . sanjao je da putuje biciklom. Kao odrasla osoba. A zatim. nalazimo se na teritoriju dječjih imidža. otkrio je da je slijedio kartu Ohia. Neka su iskustva iz djetinjstva uistinu bila prijetnja za mentalno. ovisno o osobinama vlastite duše. možemo rastvoriti svoje nesvjesne generalizirajuće pretpostavke o životu te ih pobliže istražiti. sa snažnijim egom. koristeći ih kao obranu od boli trenutne situacije.” Kad god koristimo generalizacije. uz pomoć svog snažnog ega.

. Dijete živi u instinktivno dualističkom svijetu u kojem su stvari. taj zaključak može otići još dalje: „Ako izađem na hladno. „Ako se ponašam na određeni način. „I mama i ja smo u pravu. „Ja sam zločest.” Takvi zaključci mogu rezultirati povlačenjem iz tijela ili iz prirode.” „Razmišljanje” uključeno u proces stvaranja imidža nije racionalno.. Mama je imala pravo što je odgovorila na ono što sam napravio. Nakon neuspješnog braka u mladoj dobi. Zato je za mene opasno da izražavam taj dio sebe.” Npr.) _______. diktirajući takav iskrivljeni i ograničeni odgovor na život. Još primjera imidža na djelu Dječačić se veselo igra na snijegu. zaključujemo „Ja sam dobar. stavovi i osjećaji ili dobri ili loši. mama će me kazniti. Na primjer. (PGL 40) Svaki rast počinje prihvaćanjem onoga što je trenutna istina o nama. može se urezati još dublje: „Ne mogu vjerovati tijelu jer se može razboljeti.” To bi bio razuman zaključak koji bi se mogao izvući iz tog iskustva. Možda se više ne sjećamo dječjih misaonih procesa i možda smo već odavno zaboravili iskustva ili utiske koji su nas doveli do krivih zaključaka. više nije mogla naći „pravog” muškarca za vezu. a mama je dobra” .” Na koncu dijete potiskuje taj dio koji smatra neprihvatljivim i odriče ga se. dobre prijatelje i puno hobija. ali ima svoju emotivnu logiku. ali i o djetetovim predispozicijama. Privlačna mlada žena. ako nas majka kazni na način koji mi smatramo nepravednim. Ako je dijete ostalo vani zbog roditeljske nemarnosti. Naši imidži također mogu imati oblik krivih povezivanja uzroka i posljedice: „Ako ______ (se nešto dogodi). tako da shvatimo da određeni dio nas nije neprihvatljiv samo zato što nas je mama kaznila zbog izražavanja na određeni način. Ipak. Često se sramimo djeteta koje živi u nama.” Ili: „Ne mogu vjerovati prirodi jer se od nje razbolim. onda bih se ja trebao/la ponašati na takav i takav način. pokazujući da niste voljni prihvatiti sebe onakvima kakvi sada jeste”. Tek se kao odrasla osoba možemo vratiti i ispraviti dječji krivi zaključak o uzroku i posljedici. Puno je sigurnije da se igram u kući. Moramo ući u um svog unutarnjeg djeteta da bismo shvatili kako se ti krivi zaključci učvršćuju kao temelj naših emotivnih reakcija na druge.Drugi krivi zaključci imaju oblik: „Budući da (su muškarci / žene / autoriteti. znači da ženama ne mogu vjerovati. Hladno vrijeme je zastrašujuće. ili su OK ili nisu OK. Tek kao odrasla osoba možemo ispraviti te zaključke i proširiti svoje razmišljanje na „i-i”.” Ako se to iskustvo susrelo sa iskrivljenjem duše koje je postojalo još prije i koje se tiče straha od fizičke egzistencije. no osjećaj srama ostaje sa nama. tada __________ (očekujemo određeni rezultat). a mama je zločesta” ili. ostane vani duže nego bi smio i kasnije dobije upalu pluća. ljudi. je imala zanimljiv posao. razboljet ću se.” Svoje trenutne emotivne reakcije temeljimo na ovom zaključku iz daleke prošlosti. Moramo „shvatiti da je osjećaj krivice samo odbacivanje stanja u kojem se trenutno nalazite.” Dubina do koje će iskustvo ići ovisi o kontekstu roditeljske sredine. U početku je to 74 . čak i kad nam naša odrasla inteligencija govori da ti zaključci nemaju nikakvog racionalnog smisla. ali je prejako reagirala zbog vlastitih nerazrješenih problema. Beatrice. Dječji um bi mogao pravilno naučiti: „Ako predugo ostanem na hladnom. Imidži uvijek pojačavaju dualistička „ili-ili” vjerovanja. zaključak može biti još ozbiljniji: „Mama je dozvolila da se razbolim. mogao bih se prehladiti. kao i imidže koji se nalaze u njihovom temelju. što je vjerojatnije. uključujući i naše iracionalne ograničavajuće osjećaje i ponašanje.

kao i početna priča o Billu i Joanne. Nesvjesno mu je to zamjerala. To izgleda kao da smo u djetinjstvu pretrpjeli poraz. Kao prvo. Otac joj je bio strog i autoritaran. Pokušavate ponovno stvoriti situaciju iz djetinjstva da biste je mogli popraviti. U stvari se i majka bojala svog supruga te je bila potčinjena i nije se znala zauzeti za sebe. kakva je bila njezina majka. poželjnim muškarcima kakav je bio i njezin otac. očekivala je odbacivanje pa je postajala tjeskobna. Također je nesvjesno došla do zaključka da su poželjni samo oni muškarci koji je odbacuju.. poželjne i odbacujuće. Naravno. Majka joj je bila puna ljubavi i prihvaćanja. Njezina je nesvjesna pretpostavka bila: „Odbacit će me svaki muškarac koji nešto vrijedi.” I još: „Ako želim izbjeći odbacivanje. pune ljubavi i prelako dostupne. Kada je bila pored poželjnog muškarca. ne smijem pokazati da želim muškarca. na roditelja/e čiju ljubav još uvijek priželjkujemo. kao što je bio njezin otac. bez obzira 75 . Beatrice se sjetila da je. nepristupačna i arogantna. imala vrlo malo iskustva prisnog druženja sa muškarcima. ali je nije znala zaštititi od očeve strogosti. ali je na kraju počela u sebi tražiti uzroke vlastite neispunjenosti. opisuju jedan aspekt dječjih imidža i način na koji oni djeluju u našim intimnim odnosima: podsvjesno nas privlače partneri koji nas podsjećaju. osjećala se zaštićeno zbog njegove snage i snažno je željela njegovo odobravanje. moram se pretvarati da sam hladna i nepristupačna. Nadalje. Zatim ih snagom svoje volje pokušavamo natjerati da nam je daju i da nadoknade ono što nismo dobili kad smo bili maleni. a prezirala je one koji su joj se divili.” Beatrice je istraživala kako su ti imidži. Dok ste god nesvjesni svoje čežnje za savršenom ljubavlju svojih roditelja te boli i ogorčenja koje ste trpjeli.pripisivala malobrojnosti slobodnih muškaraca njezine dobi. kao jedino dijete svojih roditelja.. ali sada pokušavamo „pobijediti”. voljet će me samo nepoželjni muškarci. Tako je Beatrice razvila nesvjesnu sklonost da sve potencijalne partnere vidi ili kao snažne. U svom je dnevnom pregledu promatrala kako reagira na muškarce i otkrila je obrazac koji se ponavljao: bojala se da će je odbaciti muškarci koje je smatrala poželjnima. ili kao slabe. Sklonost ponavljanju boli iz djetinjstva Beatricini problemi. time prividno potvrđujući njezino izvorno uvjerenje da će je odbaciti svi muškarci koji nešto vrijede. ali je obično duboko skriven od vašeg svjesnog uma. Taj je nesvjesni pritisak vrlo snažan čimbenik. a rijetko hvalio ili ohrabrivao. Svoju je želju i nesigurnost prikrivala tako što bi postala bahata. često ju je kritizirao. Stoga je iluzija i da sada morate pobijediti. vrlo malo. Odrastala je sa utiskom da će izgubiti njegovu ljubav ako ga ne sluša i ne udovoljava mu. ali ga je također i voljela i divila mu se. Takva je atmosfera ostavila dubok trag u njenoj duši i učvrstila je imidž da se neće svidjeti snažnim. Iz tog je razloga Beatrice bila nezadovoljna svim muškarcima koje je upoznavala. iluzija je da ste bili poraženi. zbog takvog bi je ponašanja muškarci uistinu i odbacili. Cijeli je taj proces krajnje destruktivan. Beatrice i ja smo počele tražiti imidže koji su se nalazili ispod tog obrasca. sigurno ćete kasnije u životu pokušavati popraviti tu situaciju. pokrenuli začarani krug. sumnjičava i prestrašena. Samo tako mogu privući nekoga. pa makar i vrlo.. čiji je korijen bio u nesvjesnom dječjem razmišljanju.

Naše razočarenje potkrijepljuje negativno vjerovanje i u toj potvrdi postoji neka vrsta perverzne utjehe. jasne izraze. Svaki put kada se osjetimo ugroženima. Kako pronaći imidž Redovito ispisivanje dnevnog pregleda naših neskladnih iskustava na koncu će nas dovesti do zajedničkih nazivnika tih događaja. Ispisivanje imidža jasnim riječima će istovremeno osvijetliti našu iracionalnost i umanjiti moć koju on ima nad nama. po prvi su put mogli promijeniti ono što im se do tada činilo poput zaključanih vrata zatvora čiji je ključ imao samo njihov partner. kada osjećamo neobično. njegujemo. a zatim ih pokušava „natjerati” da budu nježni i puni ljubavi. također imamo priliku vidjeti kako imidži oblikuju našu stvarnost. našim ponašanjem dominira imidž. Moramo naučiti pretočiti te krive zaključke u jasne riječi – što je točno to za što vjerujemo da je na kocki. Ispod negativne sklonosti za ponovnim stvaranjem boli iz djetinjstva postoji i viši cilj. obično nesvjesno. nesvjesno oponaša svog oca čiju je hladnoću i nepristupačnost povezala sa poželjnošću. postoji imidž koji radi u nama. Kad god nam se čini da privlačimo određenu vrstu događaja ili ljudi koji su stalno problematični ili nezadovoljavajući. Često možemo osjetiti djelovanje imidža nakon posebno neugodnog iskustva ili veze. tada joj iluzorna priroda njezinih pokušaja postaje jasna i ona može donijeti drugi izbor.” Naši nas imidži često uvjere da su bolne ili jednostavno neugodne situacije zapravo opasne po život. iluzija je da je to tragedija kao što vam se to čini u vašoj podsvijesti. Prije ili kasnije ćemo se suočiti sa svojim obrascem i moći ćemo preuzeti odgovornost za njega. bez obzira koliko nam se oni činili iracionalnima. Drugi krivi zaključci o uzroku i posljedici počinju sa „Ako _____. Jedina tragedija leži u činjenici da spriječavate svoju buduću sreću time što iznova stvarate situaciju. Naravno. Takvi izrazi mogu počinjati generalizacijama kao npr. u kojem se osjećamo zaglavljeno i nesposobni za promjenu. Te ideje zatim trebaju biti kristalizirane u sažete. ili „Uvijek sam znao/la da su žene/muškarci okrutni” ili „Djeca samo donose probleme” ili „Ljudima se ne može vjerovati” itd. onda će se dogoditi nešto strašno. „Svi muškarci su ____” ili „Ljubav je ____” ili „Rad je ____”. njezina nepristupačnost ne izaziva kod drugih toplinu i naklonost za kojom čezne. Zajednički nazivnici takvih obrazaca uvijek pokazuju put prema nekim krivim idejama koje. Budući da svoje sadašnje živote iznova stvaramo kao odgovor na povrede iz prošlosti. gorko „zadovoljstvo”: „To sam i očekivao/la cijelo vrijeme”. pokušavajući njome ovladati. Da li postavljamo nerealne standarde koji će poslužiti našem očekivanju razočarenja? Da li vjerujemo da naše potrebe neće 76 . uhvaćeni smo u obranama koje podržavaju krivi zaključak da je naš život na neki način ovdje na kocki. Kada su Bill i Joanne bili voljni vidjeti seksualne poteškoće kao svoje vlastite te u sebi potražiti dječje izvore svojih obrazaca. prije ili kasnije ćemo se vratiti k sebi kako bismo pronašli temeljne uzroke. (PGL 73) Tako Beatrice nastavlja privlačiti muškarce koji je svojom snagom i autoritetom podsjećaju na oca. Jednom kada Beatrice shvati svoje dječje imidže o muškarcima i jednom kada vidi svoj obrazac u kojem iznova pokušava stvoriti situaciju iz djetinjstva kako bi ovaj put imala drugačiji ishod. Iza svakog takvog obrasca neispunjenosti. Pokušavajući biti privlačna tim muškarcima. Svaki put kada imamo iskustvo kratkog uvida u naše unutarnje negativne predrasude.koliko je nedostatak ljubavi bio tužan za vas u djetinjstvu.

osjećaj da ne vrijedimo ili da nešto ne zaslužujemo. generaliziranje da se ljudima ne može vjerovati te stvaranje obrana protiv boli i uvreda koje smo pretrpjeli – odlazi u nesvjesno. što nas vodi u začarani krug samoporažavanja. Moramo biti voljni vidjeti istinu neugodnih doživljaja iz djetinjstva. Ako u potpunosti osjetimo svoju sadašnju bol. Kao odrasle osobe možemo pustiti da nas vode osjećaji srama ili razočarenja koji se javljaju u sadašnjim situacijama pa sve unatrag do skrivenih trauma iz djetinjstva. a da pri tome ne moramo iskorijeniti dobre strane koje su možda također bile prisutne. Dijete ima snažnu potrebu vjerovati da su njegovi roditelji savršeni. Da bismo otkrili imidže zakopane u našem nesvjesnom umu. Izvan granica krivih zaključaka naše obitelji. možemo biti sigurni da je na djelu neki duboko ukopani imidž. Možemo naučiti pitati sebe na što iz svoje prošlosti reagiramo kada otkrijemo uporan negativni obrazac ili duboki unutrašnji 77 . Kada dijete prvi put otkrije da nije voljeno na savršen način ili čak da je zlostavljano.biti ispunjene. pa zaključuju da je svako zlo koje im se događa zapravo njihova krivica. Djeca su općenito nesposobna prepoznati stvarni uzrok destruktivnog ponašanja ljudi koji su njihovi zaštitnici i staratelji. Kada osjećamo posebno jako beznađe u vezi neke osobne situacije. veliki dio osobnosti ne može rasti. Glavni masovni imidž ljudskog roda je temeljno vjerovanje da je naša vrsta odvojena i superiorna ostatku mreže života. Poput biljke koju stalno držimo u mraku. ogorčenje i sram djeteta u nama. ono pretpostavlja da je to njegova greška. pa onda ništa ni ne tražimo? Da li pretpostavljamo da ne zaslužujemo puno. kao i imidže zajedničke cijelom čovječanstvu. osvještavanje tih krivih zaključaka jako oslabljuje utjecaj koji oni imaju nad nama. pa onda ni ne stvaramo obilje? Često smo više vezani za razočarenje i neuspjeh nego za sreću i uspjeh. Dok dijete tijekom odrastanja shvati da su i sami roditelji i druge odrasle osobe nesavršene i problematične. uključujući i nesavršenosti naših roditelja. Određeni sram živi u unutarnjem djetetu svakog od nas. Sada znamo da se takav proces odvija u slučajevima zlostavljanja djece. Stoga cijeli proces – otkrivanje da nešto u obitelji nije u redu. Sram pokazuje prisutnost imidža Osnovni pokazatelj imidža je jak osjećaj srama zbog toga kakvi jesmo. budući da ne poznaje intimnije nijednu drugu obitelj s kojom bi moglo usporediti svoju situaciju. sram je već duboko ukorijenjen. budući da su oni jedino što stoji između njega i kaosa i smrti. ona će nas dovesti do naših ranih iskustava kada je ona bila stvarana. još iz vremena kada smo zaprepašteno otkrili da naši roditelji i naš svijet nisu savršeni. koje Vodič naziva masovnim imidžima. Svaka obitelj podržava određene iluzije koje su zajedničke svim članovima tog obiteljskog sustava. Sadašnji su osjećaji identični onima iz djetinjstva. Djetetu je vrlo teško iznijeti istinu na vidjelo dok istovremeni gradi obrane od budućih povreda i gaji sve veći potajni sram. a samopouzdanje načeto. Zatim će biti duboko postiđeno zbog onoga u sebi za što krivo vjeruje da mora biti kažnjeno ili napušteno. vjerovanje da smo sami stvorili to zlo. svi dijelimo imidže uobičajene za našu kulturu i povijesno razdoblje. svjetlost svjesnosti mora prodrijeti kroz strah. Takav imidž određena obitelj može nasljeđivati iz generacije u generaciju te ga je zato jako teško razriješiti u jednom životu. Imidž da ne zaslužujemo ispunjenje će privući negativno iskustvo koje će potvrditi naša očekivanja.

više ne shvaćamo naše obrane tako ozbiljno niti se tako odlučno držimo naših uvjerenja o stvarnosti. Život je u svojoj biti međusobno povezani tok energije i svjesnosti. a izbor nepristupačnog oca je potvrdio njezino samoodbacivanje kao žene. Joannin je glavni imidž bio da je receptivnost opasna te da će je uništiti. Glavni imidž je obično neki središnji krivi zaključak o prirodi samog života i o tome tko smo mi u životu. kao kompenzaciju je razvila sklonost kontroliranju. šefova ili samog života. kao npr. 78 . je bio da su ranjivost. To nije naša greška i ne možemo napraviti ništa što bi natjeralo druge da budu savršeniji. Knjigu Summary of Character Structures Susan Thesenge i Alana Hilla možete nabaviti preko Sevenoaks Pathwork Centra. Vidite knjigu Core Energetics Johna Pierrakosa i 12. odvajamo se od jedinstva tog toka. možemo biti sigurni da reagiramo iz dječjeg imidža.sram. Naš je glavni imidž osnovni način na koji se otcijepljujemo od sveukupnosti života. Branila se od vlastite ranjivosti oponašanjem očeve hladnoće. čija je priča bila ispričana u ovom poglavlju. je imao glavni imidž da su seksualnost i agresivnost – bitni aspekti njegove muževnosti – bili neprihvatljivi te da bi ih se trebao sramiti. To je temelj naših krivih stavova i naših osobnih podvojenosti. Dok namjerno ne prođemo tim putem. U stvari. 4 Naši glavni imidži odgovaraju vjerovanju koje je u korijenu naše karakterne strukture. i 13. nastavit ćemo pokušavati prisiliti druge da budu naši „savršeni roditelji” u odraslim životnim situacijam – i svaki ćemo se put iznova razočarati. Svaki put kada „otkrijemo” nesavršenosti naših partnera. Glavni imidž je središnjica naše karakterne strukture ili glavni obrazac obrana naše osobnosti. ponovno proživljavamo izvorne šokove iz djetinjstva. kao što su ljubavni odnosi. Korisno je zapitati se: na koji način izbor baš ovih roditelja predstavlja rascjepe u mojoj vlastitoj duši? Glavni imidž Beatrice. Potvrdu je dobio od majke koja nije mogla prihvatiti sinovu seksualnost niti postaviti odgovarajuće granice za izražavanje te seksualnosti. prijateljstvo. Svatko je nesavršen. i svakome se može oprostiti. i to je tako.. ljutnju i ogorčenje koji su dio univerzalnog ljudskog iskustva. poglavlje knjige Iscjeliteljske ruke Barbare Brennan. Bill. „život je opasan i nikad neću osjećati da sam siguran” ili „život je borba i moram biti oklopljen i spreman na napad. Naš glavni imidž ili rascjep u duši je definiran načinom na koji se odvajamo te onime što smatramo opasnim ili neprihvatljivim u životu. Kada osvijestimo izvorno razočarenje. seksualnost i kreativnost. posao. inače ću biti uništen” ili „život uvijek razočarava pa nikad neću ni pokušati ostvariti svoje snove”4 itd.. Naš će se rad vrtjeti oko određenih problema koje možemo identificirati kao naše glavne imidže. Bill se od odbacivanja branio tako što nije izražavao svoju istinsku mušku snagu u vanjskom svijetu. na koncu ćemo otkriti da će svi imidži imati određeni zajednički nazivnik. Glavni imidž je srž životnog plana naše duše u ovoj inkarnaciji – koje dualističke rascjepe ovaj put želimo transformirati. nitko nikad nije savršen niti će nas voljeti na savršen način. potreba i ženstvenost bili neprihvatljivi. čija je priča na početku ovog poglavlja. Svaki put kada osjetimo sram ili se krivimo zbog tuđih grešaka. Jednom kada otkrijemo svoj glavni imidž. Njezina je duša izabrala slabu majku kako bi iznijela prezir prema svemu što je žensko. Ta ćemo ista iskrivljenja nalaziti dok se spuštamo sve dublje na spiralnom putu osobnog rasta. Glavni imidž ili rascjepi u duši Nakon otkrivanja krivih zaključaka koje imamo u potpuno različitim područjima. Ponekad to možemo otkriti gledajući na izbor roditelja ili životnih prilika iz perspektive naše duše. možemo se suočiti sa stvarnošću i nesavršenostima naših roditelja te svjesno proći kroz neizbježnu bol. no kada odbacimo određeno životno iskustvo. Naš glavni imidž uključuje glavne krive zaključke koje imamo o životu i o sebi. zajedno sa rezultirajućim osjećajima i obranama koje podržavaju ta kriva vjerovanja. Glavni imidži će definirati naše središnje probleme karaktera ili osnovne dualističke rascjepe u duši. igra.

oslobodili ste se zarobljenosti. To uvijek znači da u osnovi moramo izmijeniti koncept. Tek će se tada istina ukorijeniti u psihi i otvoriti nove kanale za funkcioniranje. Krivi zaključak se mora prepoznati kao takav: zašto je kriv. za kreativno izražavanje osjećaja i za spontano ponašanje – različito od dotadašnjeg ponašanja temeljenog na uvjetovanim refleksima. Kako rastvoriti imidže i začarane krugove koji iz njih proizlaze Prvi korak pri rastvaranju imidža je otvaranje vlastitog uma prema mogućnosti da način na koji mi osjećamo život nije ni jedini ni pravi način. već je način koji potječe iz naše osobne povijesti. pretačemo ih u riječi. Možemo proširiti svoje shvaćanje onoga što smatramo sigurnim iskustvom tako da se prisjetimo da sada imamo dovoljno snage u svom odraslom egu da bismo se nosili sa osjećajima koji su prijetili da će uništiti još neoblikovani ego našeg unutarnjeg djeteta. osjećaja i tjelesnog izražavanja. onda _______”. na kraju. Kada se suočimo sa tim bolnim i 79 . misaoni proces. Misli i misaoni procesi koji su usmjereni u krivi kanal utječu na sve druge razine volje. ili ponekad čak i u prošlom životu. a izvorni osjećaji ponovno proživljeni. Korijeni koji se nalaze u djetinjstvu. Kada otkrijemo te generalizacije. pristup stvarnosti. u nama se gubi taj rani osjećaj užasa. Zato je nužno jasno vidjeti. vođeni smo do otkrića još dubljih. Bilo da smo sposobni transcendirati naša ograničenja u određenom trenutku ili ne. kako postoji i na koji način vodi u začarani krug. „Žene su _______”. neosviještenih generalizacija koje se tiču brojnih aspekata našeg života. Samo kroz emotivno iskustvo možemo iskrivljeni zaključak zamijeniti istinitim konceptom. Možemo se otvoriti dubljoj stvarnosti koja je već živa u nama i u kojoj nema naših samonametnutih ograničenja. I mi i naše životno iskustvo možemo biti drugačiji. Kada otkrijemo svoja specifična vjerovanja o uzroku i posljedici. (PGL 193) Kako otkrivamo zajedničke nazivnike naših negativnih životnih iskustava. shvatiti. Kada si možemo dozvoliti da osjetimo bol protiv koje smo se branili kao djeca. Zatim tražimo zajednički nazivnik našim vjerovanjima kako bismo spoznali naš glavni imidž koji možemo izraziti kao „Život je nesiguran zato _________” ili „Ne zaslužujem ljubav zato __________”. trebaju biti istraženi. Oni uvijek stvaraju začarane krugove koji vas zarobe i stave u situaciju koja se čini beznadežnom. pretačemo i njih u riječi kao što su: „Ako ______. osvijestiti te. od tog trenutka mi više ne možemo toliko ozbiljno shvaćati naša negativna uvjerenja i tjeskobe te život postaje laganiji i veseliji.Tada imamo ključ za otključavanje zatvora naše ograničene svjesnosti. Tada možemo vidjeti kako su naše glavne obrane bile oblikovane da bi podupirale to vjerovanje. emotivno iskusiti. Možemo preispitati krive zaključke koje smo stvorili o životu i koji stvaraju naše negativno iskustvo života. Kako se začarani krug kreće? Koji je odgovarajući istiniti koncept? Kako bi život u skladu s tim istinitim konceptom vodio u široki otvoreni svijet. npr. shvatiti i odreći se tih dijelova stavova i ponašanja koji stvaraju začarani krug. No u trenutku kada razbijete začarani krug. u pozitivni niz kreativnog samoizražavanja? Sve to moramo jasno uvidjeti.

više ne trebamo iskrivljene generalizacije koje smo silom nametali životu da bismo izbjegli bol. pogotovu kada bi se našla u intimnoj vezi. No u odrasloj dobi osjećat ćemo da smo žrtve života samo onoliko koliko u to sami vjerujemo. prema kojem osjećam ljubav i povjerenje. Ako se ne branimo od bolne ili zastrašujuće strane života. Tada aktiviramo istinu kroz slanje istinitih koncepata u samu srž svoje duše. Osjećala se spremnom da napusti taj obrazac. nevinog puta prvih šest godina svog djetinjstva. Na mjestu gdje smo otkrili krivi zaključak „seks je opasan”. čija je priča započela u 1. puna uleknuća. Spremnošću da preuzmemo odgovornost za vlastite živote možemo u bilo kojem trenutku rada sa vlastitim imidžima trenutno ublažiti utjecaj koji oni imaju na nesvjesni dio nas. Harriet je znala da je njezin glavni imidž o opasnosti života bio stvoren u vrijeme očeve smrti. poglavlju. Još jedan bitan korak u iscjeljivanju imidža dolazi nakon što smo u potpunosti izložili krivo vjerovanje. U opširnoj vizualizaciji zamislila je da dolazi do kraja udobnog. preuzimanje odgovornosti za vlastitu nesreću olabavljuje dijelove naše unutrašnje slagalice koje možda još nismo ni svjesni. pogotovo nad njegovim bolnim aspektima.negativnim osjećajima. u procesu otpuštanja imidža moramo privremeno pasti u stanje neznanja u kojem smo bili prije nego smo donijeli krivi zaključak. Značajan korak u procesu otpuštanja imidža je pad u prazninu ne-znanja. Harriet je provela velik dio svog života nostalgično tražeći zamjenske očeve koji bi je mogli vratiti u sigurnost najranijih godina života. Budući da je imidž bio pokušaj našeg dječjeg Ja da kroz donošenje krivog zaključka nađe smisao u svijetu te da tako stekne kontrolu nad životom. je pretrpila smrt oca kad je imala samo šest godina i životu je pristupila kao da je to strahovito teška cesta. Oslobađa nas osjećaja da smo žrtve. otvorenog srca. bojimo se da ćemo pasti u ponor. plašeći se opasnosti za koje je vjerovala da vrebaju iza svakog ugla. Zamjenjujemo neistinu zatvorenog imidža istinom otvorenog. Kako preuzimamo odgovornost za sebe. Harriet. Umjesto toga je u mašti stvarala odnose sa muškarcima koji joj nisu bili dostupni. blagonaklonog univerzuma. No nije bila u stanju stvoriti ozbiljan. možemo otpustiti obrane koje nam uzimaju toliko energije i spriječavaju nas da iskusimo život izravno. Često bi tokom komunikacije s drugima iznutra bila šćućurena. više ne trebamo neprestano iznova stvarati djetinji osjećaj potpune bespomoćnosti. Naša sposobnost da se suočimo sa trenutnim osjećajima je i uzrok i posljedica naše spremnosti da se suočimo sa našim povredama iz djetinjstva. kada majka nije bila u stanju pružiti joj neprestanu brigu i pažnju. Čak i ako ne znamo što to točno u nama uzrokuje nesklad ili nezadovoljstvo. istinitijem tlu. koji je prisutan u izvoru svih imidža. ugodno izražavanje naše međusobne bliskosti”. predan odnos jer se bojala da će je muškarac napustiti. možemo potvrditi novu stvarnost: „Sa mojim suprugom. Takve afirmacije mogu ostaviti duboki trag u našoj duši tek pošto obavimo posao identificiranja i otpuštanja krivih zaključaka. Kao djeca smo se osjećali uistinu bespomoćno te smo pokušavali steći kontrolu nad svojom okolinom najbolje što smo mogli – tako da smo na osnovu svog iskustva donosili zaključke za koje smo se nadali da će nas učiniti neranjivima na boli u budućnosti. gledajući preko 80 . Harriet je znala da će se opet morati suočiti sa zastrašujućim zaboravom obiteljske tragedije. seks je sigurno. Tijekom procesa aktiviramo svoje više Ja kroz molitvu i meditaciju – tražeći da živimo u istini i da smo u skladu s ljubavlju. no na kraju takvog pada uvijek se nađemo na zdravijem. spremnom da zamijeni lažnu sigurnost nostalgije istinskim temeljem sigurnosti u sebi. Nijedno prolaženje nije moglo proći glatko. Pathwork taj proces naziva padanjem u „ponor iluzije” i osjećaj koji ćete imati je upravo takav. Kada otpustimo oslonac imidža i obrana koje iz njega proizlaze.

osjetila je kako lebdi spuštajući se. Duhovni put također napreduje u krugovima koji stvaraju sve dublju spiralu rasta: rastvaramo imidže i učimo nove načine postojanja. Suočavajući se sa određenim problemom. Praznina. Kako učimo pristupiti životu sa zahvalnošću za ono što nam je bilo pruženo. Radimo dok konačno u svojoj duši ne rastvorimo imidž u njegovoj jezgri. a naša iskustva poznatima. Vježbe za 5. Neočekivano. Imidž stvara „lažno jedinstvo” vjerovanja i iskustva koje nam daje jednu vrstu sigurnosti budući da nam se čini da čini naše živote smislenima. svi oblici života su rođeni. (PGL 50) Sve u životu se kreće u krugovima: dan i noć teku jedno u drugo. iako su valovi boli razdirali njeno tijelo. ponekad praćeno dezorijentacijom i depresijom. na novi put koji se nalazio daleko ispod idiličnog puta djetinjstva. Izvrištala je svoj strah i zatim opet osjetila da nježno lebdi prema dolje. Novo. Tako postajemo jedno sa krugom života. Pozitivni krug Kao što imidž stvara zatvoreni krug samo-osnažujućeg negativnog iskustva. poglavlje 81 . umiru i zatim se iznova rađaju novi oblici. pa čak i privremena depresija koju osjećamo pri otpuštanju imidža je kriza koja nastaje zbog napuštanja krivog uvjerenja koje je davalo prividni smisao našem životu. sa spremnošću da se u duhu povjerenja otvorimo istini i ljubavi. dublje jedinstvo. dolazi polako i ne možemo ga prisiliti. Ispunjava nas otvaranje svakog stvarnog. Život je bio nov i dezorijentirajući.ruba gdje je sve propalo u ništavilo. poznati začarani krug u kojem smo zarobljeni. i osjećajno i intelektualno. ali istovremeno i uzbudljiv i obećavajući. samo da bismo se kasnije opet vratili i suočili se sa tim istim problemom na dubljoj ili suptilnijoj razini njegove manifestacije u našem životu. Otpuštanje je uvijek vrijeme ranjivosti. kao da je nose anđeoske ruke. Učimo da su davanje i primanje jedno. godišnja doba se neprestano kreću. Trebat će vremena da nauči hodati tim novim putem. rastu. zatim idemo još dublje i vidimo greške puta koji sada pratimo te rastvaramo i te blokade. ali dolazi sigurno i može mu se vjerovati. Osjećaj praznine je nužan korak u otpuštanju. mi radimo na njemu. Postupno učimo živjeti život bez očekivanja. temeljeno na našem prepuštanju ljubavi i istini. mjesec raste i opada. Ljudska duša duboko u sebi sadrži svu mudrost i svu istinu. morate na koncu doći do cilja – razvijanja svog unutarnjeg glasa mudrosti koji vas vodi u skladu sa božanskom sviješću. živeći sa gubitkom i izmaštane sigurnosti i prikrivene negativnosti o opasnostima života. istinskog trenutka. stav istine i otvorenosti stvara sve širi krug pozitivnog iskustva i vjerovanja. ali njih prekrivaju krivi zaključci ili imidži. u skladu sa vašim osobnim planom. U vizualizaciji je Harriet konačno skočila u ponor. No to je zatvoreni sustav. mi smo poput zlostavljanog djeteta koje se drži zle majke čak i kada dođe nježna dadilja da ga odvede u ugodnije okruženje. Harriet se danima nakon ovog događaja osjećala prazno. Kroz osvještavanje imidža. Duhovni rast zahtijeva da otpustimo poznate sustave vjerovanja kako bismo napravili mjesta za veću istinu. te mu trebamo pristupiti sa nježnim samoprihvaćanjem. život će nam zauzvrat dati mnoštvo ugodnih iznenađenja. Ovisno o svojim negativnim obrascima. primajući udah i vraćajući izdah koji nas sve oživljava.

Nađite zajednički nazivnik svojih problema u tom području i iz toga počnite izvlačiti svoje imidže. (Dovršite rečenicu sa svim završecima koje spontano pronađete u sebi. tako da potražite zajedničke nazivnike imidža koje ste istražili u vježbi 1. Ili: „Rad je _______.” Zatim ispišite krivi lanac uzroka i posljedica koji ste stvorili za sebe. „dokaze” da je vaša ograničavajuća ideja istinita.” Ili „Ako se ne ponašam na taj i taj način (ili se ponašam suprotno od toga). kako biste zamijenili svoj krivi zaključak. a) Kako vaši roditelji predstavljaju vaša osnovna iskrivljenja koja se tiču muškosti i ženstvenosti? b) Kako vaš otac i majka predstavljaju vaš rascjep u načinu na koji pristupate životu? Da li jedno od njih predstavlja jedan „zaključak” o životu i načinu na koji mu trebamo pristupiti ili se od njega braniti. u odnosima sa suprotnim spolom.1. onda ______. na sljedeći način: a) Pronađite i ispišite krive zaključke koji su aktivni u tom području.) Ili: „Žene su __________. To će vam biti lakše ako dovršite rečenice koje se tiču više različitih tema. Npr.: „Budući da su muškarci ________.: „Ako se ponašam na taj i taj način. Otkrijte kako stvarate prividna „opravdanja” za svoj imidž. Meditirajte s tom 82 . vaš osnovni negativni pogled na život? potkrijepljivale vaš d) Da li je postojao neki određeni događaj ili trauma koja je još dodatno učvrstila negativnu generalizaciju o životu? Možete li se sjetiti točnog trenutka ili situacije u kojoj ste donijeli taj krivi zaključak o životu? 4.” 3. onda _______. moram biti/ponašati se ______________ prema njima. npr. kao da ste ih odabrali da bi ilustrirali osnovna iskrivljenja svoje duše.” b) Pronađite začarani krug koji je plod jednog od vaših imidža i rezultirajućih krivih zaključaka.” Ili: „Ne zaslužujem ljubav zato što _______________. a) Vratite se na imidže koje ste izložili u vježbi 1. situaciju u djetinjstvu i glavne traume iz djetinjstva. 2. Istražite svoj glavni imidž promatrajući ga iz perspektive svoje duše. Istražite svoj glavni imidž. Možete ih izraziti kao: „Muškarci su _______________. Pišite dnevni pregled neskladnih događaja u određenom području vašeg života. odnosima sa istim spolom ili u vašem poslovnom životu. a da li drugo možda predstavlja drugi zaključak ili generalizaciju? c) Koje su okolnosti u vašem djetinjstvu naizgled potvrđivale i glavni imidž. Zato očekujem da me drugi tretiraju _______________. Zato se trebam braniti i štititi tako što ću ______________. Promatrajte svoje roditelje. Napišite afirmaciju onoga što je istina za to određeno područje. Npr. Glavni imidž će se obično pojaviti u dovršavanju ovakvih rečenica: „Život je opasan i ne mogu mu vjerovati zato što ____________.” Zatim također ispišite krive zaključke koje ste izvukli o sebi. oko kojeg se nakupljaju vaši specifični imidži.

afirmacijom i pozovite svoje više Ja da radi sa unutarnjim glasovima koji vas žele povući natrag u stara iskrivljena vjerovanja. Meditirajte s tim afirmacijama. b) Ispišite afirmacije koje su u suprotnosti sa glavnim imidžem kojeg ste otkrili u vježbama 2 i 3. 83 . utisnite u srž svoje duše mogućnost da se stvarnost može iskusiti na nov način. Te afirmacije mogu biti: „Život je siguran” ili „Zaslužujem ljubav takav/va kakav/va jesam”.

Gušim se u vlastitoj dobroti!» Da bismo pomogli Connie da «skine s leđa» sva očekivanja savršenstva i vjere. supruge. ne trudeći se čak ni dati neki smisao tome. Njezina energija je opala i postajala je sve manje djelotvorna u svojim brojnim ulogama. Pokušavala sam dobiti svačije odobravanje tako što sam neprestano bila tako prokleto savršena. Pobožna sljedbenica episkopalne crkve. No sada se osjećala potrošeno. rekla je: «Bože. Connie je bila gromada od žene čije je žalosno držanje pokazivalo da osjeća teret svijeta na svojim leđima. jedno vrijeme sjedila bez riječi. okrivljavajuća poruka onima koje je tako dugo služila. Connie je zastala. iscrpljeno. otpuštajući energiju svog ubilačkog bijesa. «Znate. majke i crkvene aktivistice. Visoka i preteška. «Bože. tresući pod svojim stupanjem i vikanjem.» PGL 83. Ili bih možda trebala ubiti sebe što sam bila toliko glupa. preuzimala sam svačija očekivanja na sebe. polako je otkrivala koliko se strahovito praznom osjećala iznutra. a zatim se digla na noge. 84 . Što je više pričala koliko su drugi tražili od nje. Zatim ih je veselo skinula. bila aktivna u crkvenim odborima. Opet je počela stupati i vikati. nakon što je metaforički teret bio odbačen. Zatim je.» Ohrabrila sam je da izrazi svoj ubilački bijes.POGLAVLJE 6 RAZUMIJEVANJE MASKE «Kada smognete snage da postanete ono što stvarno jeste. od aktivnog izražavanja bijesa u sigurnom okružju grupe. Isprazniti takve osjećaje u sigurnom okružju punom podrške je zapravo mnogo zdravije od njezinih nedavnih depresija i poremećaja kroz koje je iživljavala prikrivenu destruktivnost prema sebi i svojoj obitelji. nedavno je krenula na religiozne radionice i seminare. iako vam se to čini manjim od idealiziranog Ja. Njezina maska dobre kršćanske supruge i majke je prijetila da će uništiti njezinu unutrašnju iskru. tražeći duhovnu obnovu. Stvarno sada osjećam da bih mogla ubiti sve ljude oko sebe. postajala je sve ljuća sve dok nije postalo jasno da je njezin najveći teret bio potisnuti bijes. stvarno sam bijesna što sam tako dugo mogla igrati tu ulogu. Bila je odana supruga i majka četvero djece i puno je davala drugima jer je osjećala da to od nje zahtijevaju njezine uloge kršćanke. govoreći joj da njezino ponašanje nije užasno. Sada sam toliko ljuta da bih mogla nekog ubiti. Connie je trebalo puno ohrabrenja da bi se mogla izraziti. ispražnjeno. pustili smo je da sjedne na pod i slagali smo jastuke na njezina ramena – svaki jastuk je predstavljao jedan od brojnih zahtjeva koje je prihvatila ili si sama nametnula. bjesnila je na supruga i na Boga. otkrit ćete da je to ustvari mnogo više od vašeg ideala. sudjelovala je na crkvenim sastancima. ali je na kraju oslobodila nešto svog bijesa divljajući po sobi. To je užasno. Idealizirana slika o sebi Conniena maska: odustajanje od idealizirane slike o sebi Connie je bila u duhovnoj krizi kada je došla na uvodni Pathwork vikend. a napisala je i knjigu za žene na temu kako živjeti život usmjeren na Krista. Njezina nesvjesna pasivna negativnost je bila destruktivnija prema svima. U tmurnom i depresivnom stanju koje je već bilo blisko očaju. a njezina očekivanja prema samoj sebi i zahtjevi koje je osjećala od drugih su je strahovito opterećivali. Usred jedne takve tirade. No usprkos velikom tijelu i snažnoj volji. svoju razjarenost. Njezina iscrpljenost i kolaps su bili neprijateljska. Okrivljavala je svoje roditelje i crkvu. Mora da sam ja užasna osoba!» Grupa ju je razuvjerila. bacajući svaki jastuk čim je dalje mogla. uključujući i nju samu. ja sam uništavateljica. Kada joj se energija na trenutak smirila.

da se bolje brine za sebe te da koristi svoju moć kako bi pratila svoje osjećaje. Osjetivši u sebi iskru potencijala da vodi i iscjeljuje druge. mrzovoljna težina koju je prije pokazivala je počela ustupati mjesto novom. Kada smo u masci. u slavljenje primalne snage i stvaralačke moći Boga koja se sada tako snažno kretala kroz nju i druge osobe u grupi. Samo je kroz otvaranje tih stvarnih osjećaja mogla naći put natrag prema svom stvarnom Ja. maska je stvorena da bi udovoljavala. Svi smo iskusili čistu energiju oslobođenu izražavanjem bijesa kojeg se toliko bojimo. Stoga maska sa sobom nosi i vjerovanje da smo žrtve. znači da je moja iscrpljenost prikrivala moj bijes. To je način na koji pokušavamo kontrolirati život. umjesto da budemo odgovorni za vlastite osjećaje. a ne ogorčenu. Svi smo kao djeca bili duševno povrijeđeni. veselom zračenju. usredotočeni smo na reagiranje prema drugim osobama te smo time odsječeni od vlastitog unutrašnjeg izvora. Zatim sam ohrabrila Connie da svoju agresivnu energiju pretoči u ples. ili želimo biti. Stvorena kao reakcija na bol i odbačenost. kontrolirala ili držala druge na udaljenosti. agresivne energije. prisilnim identitetom koji je potiskivao veliki dio njezine osobnosti. samo te čini stvarnijom. Connie je opet zaronila u živo izražavanje svoje ljutnje. i pozitivnog i negativnog. pronašla je novi izvor autentične energije. Njezino se ogromno tijelo treslo i počela je uživati u pulsacijama energije koje su je pokretale. Connie je pokušala živjeti u skladu sa idealiziranom slikom «dobre kršćanke pune ljubavi». Kako se Connie tresla i stupala po prostoriji vodeći druge. Sada umjesto žrtve. kršćanske mučenice. Stavljajući lažno Ja između drugih ljudi i vlastite unutarnje ranjivosti. Kada se ples primirio.Uvjerili smo je da se njezina životna snaga oslobađala kroz njezinu spremnost da riskira pokazivanje vlastite ljutnje. ne znači li to da sam ja užasna osoba?» Objasnila sam joj: «Ne. lice koje pokazujemo svijetu. To je ono Ja koje mislimo da bismo trebali biti. Tvoja maska kršćanke savršeno pune ljubavi se prije ili kasnije morala slomiti. krivi zaključak da je netko drugi odgovoran za našu sreću ili nesreću. 85 . Ja s kojim se površno poistovjećujemo. neiscrpnom izvoru u sebi. vidimo moć tvog istinskog Ja!» Nakon tog razgovora. vjerujući da će je oni voditi u iskrenu. Moć koja je sada izbijala iz nje je bila veličanstvena. pokušavamo spriječiti sebe da dođemo drugima toliko blizu da bismo mogli biti povrijeđeni onako kako smo bili povrijeđeni u djetinjstvu. bili smo viđeni i voljeni na nesavršen način. spontanog Ja. Kada je Connie kroz priznavanje svog bijesa otpustila masku «dobrote» koja se od nje očekivala. Maska nas odvaja od energije našeg stvarnog. Connie je završila svoj rad sa odlučnošću da zahtijeva pravo na svoju energiju. Bila je sačinjena od nestvarnih očekivanja. a cijena koju si plaćala da bi zadržala tu masku je bilo iscrpljivanje vlastite energije. Connie je razmišljajući o novootkrivenoj snazi shvatila da njezin bijes nije nešto čega bi se trebala bojati kao «anti-kršćanskog». Kada smo u masci. povrijeđeno dijete koje smo nekoć bili. Posljedica je bila veselje svih sudionika i zahvalili smo Connie što nas je vodila u ples. Taj užasni osjećaj je cijelo vrijeme postojao u meni! Ipak. Maska je Ja koje smo izgradili kako bismo prikrili ranjivo. okrivljavamo druge za svoj jad. Predložila sam da svi ustanemo i pridružimo se Connie koja je zatim povela cijelu grupu u moćno izražavanje čiste. Lažnost i pretvaranje maske nas udaljava od stvarnosti svega onoga što uistinu jesmo u svakom trenutku svog života. Razumijevanje maske Maska je vanjski sloj osobnosti. Uskoro je cijela prostorija vibrirala od Connienog primitivnog plesa moći života. temeljeno na idealiziranim mentalnim slikama. «Oh. već ga je mogla prihvatiti kao put do vlastite moći i energije. službu Bogu.

Naša negativnost je istinski uzrok naše nesreće. uvijek je riječ o tome da je na neki način bila stvorena maska. Biti iskren prema sebi ne znači da trebate popustiti svom nižem Ja. ili Kristova svjesnost. Da biste ju dosegnuli. njihove mane i bol su bili puno vidljiviji i zato su njihova srca bila pristupačnija. na ljudskoj su razini također stvarni i slojevi koji skrivaju više Ja – slojevi maske i nižeg Ja – i zato prvo trebamo proći kroz njih. ili grešnik.Ispod maske se nalazi niže Ja – izvor negativnosti i destrukcije u nama. svojom privremenom stvarnošću. Zato smo ih prekrili maskom za koju smo se nadali da će nam osigurati ljubav drugih ljudi. Niže Ja je obično potpuno ili djelomično nesvjesno. vaša krajnja i apsolutna stvarnost koju ćete jednom morati dosegnuti. Ispod slojeva vašeg nižeg Ja živi vaše više Ja. (PGL 14) 86 . morate pod svaku cijenu ogoliti laži i pretvaranja maske. moć ili poštenje. zato jer to stvara još veću udaljenost između vas i apsolutne stvarnosti ili vašeg višeg Ja. će također naučiti prigrliti unutrašnjeg «grešnika» nakon što on odbaci licemjernu farizejsku masku. Maska je na neki način slična farizejima u Kristovo doba – pokazuje neautentičnu dobrotu. Ipak. Kada su ljudi emotivno bolesni. već da ga trebate biti svjesni. Više Ja je naša stvarna priroda individualiziranog izraza Boga.. umjesto da je prekrivate. Oni ne shvaćaju da žive laž. Više Ja je mjesto u nama gdje slobodno teče struja univerzalne životne energije. Njihova negativnost nije bila ni negirana ni opravdana. stoga nisu iskreni prema vlastitoj osobnosti. Izgradili su sloj nestvarnosti koji nema nikakve veze s njihovim stvarnim bićem. Kao djeca smo bili posramljivani zbog nižeg Ja i bojali smo se da će nas roditelji odbaciti ako smo iskreni u vezi vlastitih osjećaja. zato jer nam je teško drugima priznati svoju negativnost. Naše vlastito više Ja. Da biste se suočili sa svojim nižim Ja. Krista su puno više privlačili grešnici jer je osjećao da su iskreni. Krist je znao da niže Ja.. prvo se morate suočiti sa svojim nižim Ja. mora biti priznat da bi se njegov kreativni potencijal mogao transformirati.

Ovdje je vizualni prikaz tri dijela osobnosti sa ispisanim glavnim aspektima svakog od njih: MASKA Tipovi maske: (LJUBAV) (MOĆ) (MUDROST) Potčinjenost/ Agresija/ Odvojenost/ ovisnost kontrola povlačenje NIŽE JA Aspekti nižeg Ja: Strah Samovolja VIŠE JA Aspekti višeg Ja: Ljubav Moć Ponos Mudrost UJEDINJENO JA 87 .

tada bi stvarna slika triju Ja više izgledala ovako: Ova slika prikazuje stvarnost – u svakoj osobnosti postoje mjesta na kojima prosijava više Ja te druga mjesta gdje niže Ja nije prikriveno pa se na površini može vidjeti čista negativnost. Ako vanjski opseg kruga gledamo kao vanjsku granicu osobnosti. ovisno o stupnju pročišćenosti duše. mjesto gdje se susrećemo sa svijetom. Moja je pretpostavka da bi izgledala otprilike ovako: 88 .U stvarnosti ta tri sloja nisu tako odvojena kao što je prikazano na gornjem crtežu. Maska i niže Ja mogu biti prisutni u većoj ili manjoj mjeri nego je ovdje prikazano. Možemo se zapitati kako bi izgledala razvijena osobnost. A na nekim drugim mjestima su i više Ja i niže Ja maskirani.

kao i sa svim drugim ljudskim ograničenjima. Učimo premještati svoju identifikaciju prema centru svog višeg Ja. U određenom ćemo trenutku možda morati uspostaviti kontakt sa razinom duše višeg Ja ili poslušati naše duhove-vodiče. Ali također učimo prepoznati i prihvatiti preostalu masku i niže Ja. Ipak. jačajući pozitivni ego te razumijevajući i oslobađajući negativni ego. činjenica da se trebamo uhvatiti ukoštac sa svojom maskom ne znači da je se možemo lako i jednom zauvijek riješiti. Maska i put transformacije Maska je prvi sloj osobnosti kroz koji se trebamo probiti. Ipak. Tek će nam tada obrane maske biti nepotrebne.Na slici razvijene osobnosti je većina maske uklonjena. a preostala područja maske i nižeg Ja su više prožeta svjesnošću (te su stoga transparentnija). a zatim se spuštamo u dušu ili univerzalnu svjesnost. većina nižeg Ja je otpuštena. dostojanstva i hrabrosti da nastavimo svoje samoistraživanje. dok god postoji osobnost. stranici 4. odnosno dok smo god u ljudskom obličju. prije nego krenemo na rad sa unutarnjim djetetom. Obično počinjemo raditi na našoj odrasloj ego osobnosti učeći odbaciti ego masku i biti autentičniji. odrasli ego. U međuvremenu. niže Ja i više Ja – na svakoj od različitih razvojnih razina svijesti. kad god se pojave. suosjećajnim promatračem pozitivnog ega prije nego možemo istražiti dublje. sva tri aspekta osobnosti će biti prisutna u izvjesnoj mjeri. da služi i drugima. duševnu/transpersonalnu i ujedinjavajuću svijest – je opisan u tabeli na 7. Put transformacije od nas traži da neprestano prodiremo kroz tri dijela vlastite osobnosti – masku. prihvatiti ga i otpustiti na putu transformacije. Unutrašnji put ima svoj vlastiti ritam kojem se može vjerovati i koji izmjenjuje rad na različitim razinama sa različitim dijelovima osobnosti. Nastavit ćemo imati masku sve dok ne postanemo spremni razotkriti i preuzeti odgovornost za svoje niže Ja te istovremeno biti u stanju identificirati se sa svojim višim Ja. U nekom ćemo drugom trenutku otići duboko u iskrivljenja dječjeg nižeg Ja. poglavlja. bilo transpersonalne razine. naš je zadatak jednostavno da prepoznamo svoje maske bez osjećaja krivnje ili samoocrnjivanja. Trebamo se uzemljiti u identifikaciji sa objektivnim. skrivenije zakutke bilo ranjenog unutarnjeg djeteta. Način na koji tri Ja presijecaju različite razine svjesnosti – dječju. Zatim ćemo opet biti 89 . da bismo znali tko uistinu jesmo te da bismo tu energiju kanalizirali prema van. Učimo nježno i s dobrodošlicom prihvatiti u svijest sve aspekte kojima je još potrebno iscjeljenje. kako bismo imali snage.

dublji. tim ćete više davati i primati radost. Čim više prihvaćate nesavršenosti. Perfekcionizam je glavna blokada na putu do sreće. Kako učimo sve više i više prihvaćati stvarnost onako kako je vidimo iz trenutka u trenutak. Prvi korak je jasno sagledavanje vlastitog otpora prema samoprihvaćanju: svi više ili manje osjećamo da takvi kakvi jesmo nismo dovoljno dobri. život ili sudbina. maska se umjetno održava. Kriza uzburka stagnantnu duševnu supstancu koja je zarobljena u idealiziranoj verziji nas te nas prisiljava da uđemo u istinitiji. idealiziranu sliku o sebi. bez iznimke.. Napuhano balansirajući visoko iznad stvarnog Ja. «imati ideale» je nešto vrlo različito od «imati idealiziranu sliku o sebi». kao i drugih onakvih kakvi oni jesu. u stvari. Nesavršenost možete početi prihvaćati tek kada potpuno shvatite svoju mržnju prema njoj. Živjeti svaki trenutak kroz samoprihvaćanje je protuotrov za masku. uznemirava nas i udaljava od mira samoprihvaćanja. Takva će vas otkrića zapravo ojačati. (. Kriza često sa sobom donese gubitak identiteta.vođeni do nekog drugog aspekta ego maske koji treba biti istražen. Nećete morati prenaglasiti «zlo» dotične osobine. Zato je maska uvijek prvi dio nas koji će klonuti u kriznoj situaciji.» (PGL 83) Često masku možemo razotkriti tako da se zapitamo: «Kakav dojam želim stvoriti i zašto?». ne samo intelektualno. To ne znači da ne bismo trebali imati ideale ili želju za samopoboljšanjem. Preuzimanje odgovornosti za vlastite greške je najjasniji način da kažete: «Ja nisam moje idealizirano Ja.. tada znamo da stavljamo svoju masku. protočniji i ranjiviji ljudski identitet. on spriječava našu sposobnost da se opustimo i prihvatimo nesavršenosti trenutnog stanja – ovdje i sada. već i kroz osjećajno iskustvo. I tek kada prihvatite nesavršenost moći ćete živjeti radostan život i osjećati užitak u odnosima koje imate sa drugima i koji su svi. Napor koji ulažemo prisiljavajući se da budemo čim bliži savršenoj slici onoga što mislimo da bismo trebali biti. Što je maska? Maska ima korijen u našim često mahnitim i uvijek neuspješnim pokušajima da ispunimo «savršeni» ideal. 90 . Ako je naš motiv stvaranje privida koji nije identičan našoj unutarnjoj istini u tom trenutku. No ulaganje energije u stvaranje i održavanje te idealizirane slike o sebi je kao da stvaramo robota umjesto da živimo život ljudskog bića. Vaša sposobnost za radost i sreću ovisi o vašoj sposobnosti da prihvatite nesavršenosti. a cijena koju plaćamo je ogroman pritisak u duši. Ipak. sve dublja i dublja spirala samoosvještavanja. tjeskobu ili osjećaj krivnje kada otkrijete da niste uspjeli postići razumne ciljeve vlastitog samopoboljšanja. tako više ne možemo klonuti budući da znamo da ne možemo otići niti na jedno drugo mjesto osim ovog gdje već jesmo. To je kontinuirano putovanje. kriza je često način na koji nam priroda pomaže da siđemo sa svog klimavog pijedestala na kojem pokušavamo biti netko tko nismo. (PGL 97) Moramo dugo raditi na prihvaćanju sebe takvih kakvi jesmo. niti ćete se od nje morati braniti isprikom da su za nju krivi drugi ljudi.) Važan korak je dozvoliti sebi da znate da ne podnosite nesavršenosti u sebi i životu. U potpunosti ćete preuzeti odgovornost za taj nesavršeni stav i bit ćete spremni na sebe preuzeti i posljedice. Iskrena želja za poboljšanjem samog sebe podrazumijeva prihvaćanje osobnosti onakve kakva ona jest u tom trenutku – to je osnovna premisa. Moći ćete se objektivno vidjeti i to će vas osloboditi. da ih ne prihvaćate. U tom slučaju nećete padati u depresiju. Iz tog razloga stvaramo lažno Ja. nesavršeni.

Kada živimo samo u masci. Elizabeth se zaljubila u Andrewa. kaznu ili povlačenje. učvršćuje izgrađenu masku. prebolno da bismo to i dalje osjećali. To može biti grubo. dakle i nijedan roditelj. Često zbunjena i tužna zbog odlaska od kuće. specifično odbacivanje ili dugotrajni. romantične šetnje. Rezultat je bio katastrofalan. npr. život nam se čini plitkim i besmislenim. nije sposobna za savršenu ljubav pa zato uvijek postoji neki temelj za djetetov osjećaj odbačenosti. tada možemo biti sigurni da je naša maska aktivna. otkrivajući jedno drugom sve što im je bilo u srcu. Svaki ljudski život uključuje bol kao i užitak. nesreću kao i sreću. Ono s čime se jedna osobnost može vrlo dobro nositi u roditeljskom okružju. bezazleni i zaljubljeni. iako se nisu mogli posjećivati. udaljenijeg grada. Svjesno je zbog toga patila tijekom djetinjstva. Kada se dječakova obitelj preselila u predgrađe drugog. Idealizirana slika o sebi tada postaje pseudorješenje za problem njegove navodne «zločestoće». Često su išli na duge. Dijete pretpostavlja da roditelj «odlazi» zato što je ono «zločesto» te očajnički pokušava u sebi negirati ili potisnuti sve ono što naizgled pridonosi udaljavanju roditeljske ljubavi i brižnosti. ali se uvijek osjećala udaljenom od svoje majke. odbacivanja ili neshvaćenosti – bilo stvarnih. neprijateljski nastrojena: «Ovdje 91 . tada znamo da je maska prisutna. Dijete nosi još jedan krivi zaključak – da je roditeljsko odobravanje neophodno za njegov opstanak – te počinje vjerovati da je sigurnije negirati sve ono što naizgled izaziva roditeljsko odbacivanje i neprihvaćanje. dijete će uvijek okrivljavati sebe za roditeljsko odbacivanje. Ponekad se možemo jasno sjetiti trenutka u kojem smo odlučili da je nešto u našem okružju nepodnošljivo. Bili su mladi. Ako često osjećamo sram. hladne. Vrata joj je otvorila Andrewova majka. Nijedna odrasla osoba. Elizabeth i Andrew su godinu dana vjerno pisali jedno drugome. Najbolnije iskustvo za dijete je osjećaj da ga roditelji odbacuju ili ne vide. Predispozicije ili naslijeđena karma djeteta igraju bitnu ulogu. Odlučili smo da od tog trenutka negiramo svoje stvarne osjećaje. Elizabeth je osjećala snažnu čežnju za Andrewovom pažnjom i jednog dana ga je odlučila posjetiti bez prethodne najave. Također je osjećala prikriveno ogorčenje jer se otac nije borio za njihov odnos te je umjesto toga dozvolio da njegova supruga kontrolira njegove interakcije s Elizabeth. U djetinjstvu je obožavala svog romantičnog oca. Ipak. Takva odluka. razočaranje kao i ispunjenje. dječaka iz susjedstva. bilo izmišljenih. Kao bebe i djeca bili smo iznimno ranjivi u iskustvima razočaranja. Izvor idealizirane slike o sebi Maska je ukorijenjena u dilemi ljudske dualnosti. Stoga dijete preuzima ulogu za koju se nada da će mu donijeti željeno odobravanje ili barem neranjivost. Pronalaženje načina izbjegavanje boli i zaštita od daljnjeg povrijeđivanja je instinktivan ljudski odgovor. održavajući osjećaje koje su imali jedno prema drugom. No nesreća i nedostatak sigurnosti i samopoštovanja koje dijete osjeća nikad ne mogu biti objektivno izmjereni. Elizabeth se sjetila trenutka u kojem je odlučila zatvoriti svoje srce i prihvatiti masku osobe koja je uvijek moćna i uvijek ima kontrolu. tjeskobu ili krivnju zato jer ne uspijevamo ispuniti očekivanja koja imamo prema sebi. Majka je spriječavala nježan odnos kakav je Elizabeth željela sa svojim ocem. obnavljana i višestruko pojačana tijekom života.Kada smo skloni osuđivanju sebe i drugih ili kada smo tajnoviti i bojimo se izlaganja. razvod roditelja. pričajući o svemu. Iduće je godine Elizabeth krenula na koledž i preselila se u blizinu grada u kojem je Andrew živio. Kao mlada tinejdžerica. može biti i situacija koja u stvarnosti nema ili ima vrlo malo veze s djetetom. može biti razorno za osobu drugog temperamenta. uporni stav roditelja koji ne vide ili ne vole dijete. Može biti i privremeno kažnjavanje i udaljavanje. efikasne žene koja je ispunjavala svoje dužnosti.

92 . Idealizirana slika o sebi (maska) je lažna «naslovnica». budući da je to nesvjesno izjednačeno s onim što je najpoželjnije. Kada ju je Andrew posjetio dva tjedna kasnije. Elizabeth je izgubila iz vida korijen te maske i počela je vjerovati da je to ono što ona jest. Započela je život pun proračunatih odnosa. umjetnički nadarene. očito nadjačan majčinom snagom i nesposoban da spasi Elizabeth. Ni u svom braku ni u kasnijim odnosima nikada nije istinski i potpuno riskirala svoje srce. umjesto da živimo u stvarnosti vlastite sadašnjosti. generaliziranom slikom stvarnosti koja potiče iz mentalnih zaključaka ili generalizacija koje se temelje na prošlosti. njezina namjera da prekrije stvarno Ja je isto toliko lažna koliko i pogrešna ideja da ne zaslužujemo ljubav takvi kakvi jesmo. ne iživljavajući generalizacije iz prošlosti. kompetentne i samodostatne svjetske žene. Često je. Još joj je više trebalo da shvati strašnu cijenu koju je platila zamjenjujući svoje spontane osjećaje topline. kontrolirajuća. za poluživot iza zaleđene fasade. Maska je obrana koju stvaramo kao odgovor na naš glavni imidž ili glavni negativni zaključak o životu. Otkud ti ideja da se pojaviš nenajavljena?!» Iza majke je bez riječi stajao Andrew. Nismo te očekivali. Te se noći zavjetovala: «Nikad više». Maska je pokušaj dostizanja neranjivosti kako bi se izbjeglo povrijeđivanje. ljubavi. ne prepušta se toku života i osjećaja. Motiv i za imidž i za masku je pokušaj da u budućnosti izbjegnemo specifične. kao i u Elizabethinom slučaju. daleka i neovisna. Temeljni imidž iza stvaranja svake maske je krivo vjerovanje: «Ovakav kakav jesam. tako da drugi nikad ne saznaju da ih trebam ili želim». Tako je ponovno iskusila bol ranog odbacivanja snažnije no ikad prije. Povezanost imidža i maske Imidž je krivi zaključak ili generalizacija o životu. Više nije bila zaljubljena u Andrewa. Uvijek iznova trebamo preispitati to negativno uvjerenje o sebi i trebamo riskirati pokazivanje svog stvarnog Ja u trenutnoj stvarnosti. a maska je krivo rješenje problema kako spriječiti daljnju bol i odbacivanje zbog roditeljske nesavršenosti. maska oblikovana prema roditelju koji je manje prihvaćao dijete. pokušaj da portretiramo savršenu generaliziranu sliku onoga što mislimo da bismo trebali biti. Elizabethin glavni imidž je bio da bi izražavanje vlastite potrebe. za kojeg će se kasnije i udati. Ona je odmah otišla i provela cijelu noć u suzama – osjećajući ne samo odbacivanje i udaljavanje od Andrewa. Tek je puno kasnije u životu shvatila da je idealizirana slika koju je stvorila vrlo slična njezinoj majci – hladna i proračunata. pa čak i boli. živimo u idejama koje imamo u vezi prošlosti. stvarne povrede iz prošlosti. ono povezuje osobine tog roditelja sa poželjnošću. Stvorila je uzvišenu fasadu sofisticirane.nisi dobrodošla. Kada smo uhvaćeni u svojim imidžima. Već je započela vezu s drugim muškarcem. već i snažan odjek vlastitog spriječenog odnosa s ocem. nisam prihvatljiv / poželjan i ne zaslužujem ljubav». Elizabethina je maska već bila navučena. Budući da je dijete najviše željelo roditelja koji je davao manje ljubavi. u kojem su moć i kontrola bili cilj bez obzira na situaciju. Budući da osoba vjeruje da je njezino prirodno Ja neprihvatljivo. kao i stvarni. zamijenjeni nestvarnom. Nikad više neće biti tako ranjiva prema muškarcu. ljubavi i ranjivosti stvorilo nepodnošljivu bol. Stvorivši masku kraljevske nedodirljivosti. Iako je idealizirana slika o sebi često stvorena iz istinitih i pozitivnih aspekata osobnosti. Imidž je dječji pokušaj pronalaženja smisla u situaciji nesavršene ljubavi od strane roditelja. To je vodilo ravno do njezine maske – idealizirane slike o sebi kao moćne i nedodirljive – koja se može izraziti kao: «Uvijek se moram pretvarati da sam snažna. određeni ljudi i okolnosti iz sadašnjosti. stvara masku u nadi da će ona donijeti prihvaćanje i ljubav za kojom čezne ili da će joj barem pomoći da izbjegne odbacivanje i bol. Tako su stvarni osjećaji iz sadašnjosti. nikad više neće tako snažno nekog trebati.

a ne na duhovnu povezanost. da osjećate i izražavate sebe. Stoga je opasnost koju primjećujemo zapravo opasnost za ego za koji smo vezani koliko i za svoje tijelo. naša tijela stvaraju navalu adrenalina koji pojačava naša osjetila i usredotočuje našu percepciju na izvor opasnosti. vaš primarni cilj ne može biti istina. da volite i razumijete. svoju sposobnost da posegnete u život i komunicirate s drugima. imaju prirodni sustav obrane koji nam dobro služi kada smo suočeni s neposrednom opasnošću. Rezultat koji je time dobila. Čak je i naš duh u grču. U tom trenutku vama. reakcija «bijeg ili borba» – a naši osjećaji su svedeni na strah ili ljutnju kao dodatne obrane. Kada ste u obrani. Nešto prijeti da će nas izložiti. Budući da stvarno Ja nije prihvaćeno i izraženo. Ukratko. krhki identitet zasnovan na našoj ideji o tome što bismo trebali biti. kako našem tijelu. kada je riječ o izmišljenim opasnostima.U Elizabethinom slučaju. ograničene. Naša tjelesna sigurnost i ugoda nije ugrožena riječima ili mišljenjima. Suočena s prijetnjom našem tjelesnom opstanku.. osjećaji sužavaju i ogromne količine adrenalina kolaju našim sustavom. Obrana Ljudska bića. postaje bitnije dokazati da je druga osoba nepravedna ili u krivu. tako i našem egu. Sve se to događa zbog potpuno pogrešnog koncepta perfekcionizma u kojem vjerujete da su zbog vaše nesavršenosti u pitanje dovedeni i vaša vrijednost i prihvatljivost. čineći nas spremnima za bijeg ili borbu. Kada je riječ o stvarnim opasnostima. bez obzira koliko ona bila neprijateljska. ta je stvarna opasnost istina dotičnog trenutka. Za razliku od divljih životinja. tada ograničavate raspon svojih osjećaja. Stoga u svojoj obrambenosti bježite od istine. nikada neće moći privući ljubav i poštovanje drugih ljudi.. budući da su sve snage usmjerene na preživljavanje tijela. mi podižemo svoje obrane kad god osjetimo da nam je samopouzdanje ugroženo. nikada ne mogu ni biti ispunjeni.. svi su ovi odgovori prikladni i pomažu nam nositi se sa stvarnom opasnošću u tom trenutku. i koji svi mi dobivamo. Kada je prisutna neposredna fizička ugroženost. je osjećajno izgladnjivanje. vaš je duhovni život ozbiljno oštećen. trujući tijelo zato jer u stvarnosti nije potreban nikakav dramatičan tjelesni odgovor. nego da pronađete elemente istine u onome što vam se događa. duhovno Ja ne može nikad biti ugroženo jer nikad ne može umrijeti. nego se također pokušavamo obraniti od osjećajne boli i od udaraca. Međutim. 93 . Budući da istinski osjećaji i potrebe nisu priznati.. Blago kritična primjedba. istina leži negdje drugdje. od sebe i od života. svaka kritika i svako odbacivanje opasnost od koje se morate čuvati. Umjesto da čuvamo prirodnu obrambenu reakciju za situacije stvarne tjelesne opasnosti. Ne samo da se pokušavamo boriti sa stvarnošću tjelesne boli i neizbježnošću tjelesne smrti. hladan doček od strane prijatelja ili čak nečije različito mišljenje. Najizloženija ugroženosti je maska ega.. opet nas učiniti ranjivima zbog zakopanih boli i srušiti naše klimave. svoje potencijale za ljubav i kreativnost. Mišljenje je svedeno na strategije bijega iz dotične situacije – tzv. kao i životinje. ljudska su bića sklona proširiti i iskriviti tu prirodnu sposobnost obrane.. Ali tko ili što je stvarno ugroženo? Naše stvarno. a da ste vi u pravu. gotovo neprimjetno. idealizirane verzije nas samih. u nama potiču obrane. Kada ste više-manje stalno u obrambenom stavu zbog pogrešnog vjerovanja da su svaka povreda ili frustracija. ona je vjerovala da njezina potreba za ženskom podrškom nije bila prihvatljiva pa je stvorila idealiziranu sliku o sebi koja je negirala njezine istinske potrebe. Naši se umovi zatvaraju.

Negirani osjećaj se nakuplja i umnožava. Sama frustracija je podnošljiva kada u potpunosti uđete u nju. Negirani osjećaj – koji god da jest – ćete lakše podnijeti nego strah od tog osjećaja i negiranje koje ste proživljavali. a zatim se pustite da padnete u sam strah. Tiho pogledajte u to sa ciljem da tražite i vidite istinu. Moramo imati strpljenja sa sobom. Osjećaj ili strah da niste dovoljno dobri je sam po sebi puno bolniji od jednostavne boli kada vam netko kaže ili napravi nešto bolno. osjećanje i otpuštanje povreda iz djetinjstva. taj će strah vrlo brzo ustupiti mjesto drugom. a obrana stvorena. Kada smo te osjećaje kasnije proglasili neprihvatljivima. a zatim strah od osjećanja straha od straha itd. osoba postaje još ljuća jer nije u stanju prihvatiti ljutnju itd. Postupno učimo da smo mi odrasle osobe i da više nema mamica i tatica. a osobe oko nas smatramo odraslima. možemo biti sigurni da se neki dio nas drži našeg dječjeg identiteta. Negirana ljutnja stvara ljutnju na sebe što smo ljuti. tada se jako trudimo negirati ih i prekriti. automatski će početi proces rastvaranja. Učimo osjetiti tuđu kritiku i konfrontaciju ili kao korisnu povratnu informaciju koju možemo objektivno procijeniti. Počeli smo se plašiti vlastitog straha i ljutiti se na vlastitu ljutnju. Kao odrasle osobe smo sposobni osjetiti životne povrede. Mnogi od vas su više puta iskusili ovu istinu tijekom svog rada na Putu.Ako bi se ljudi iznutra preispitivali kako bi pronašli i uklonili taj obrambeni zid. Kao djeca smo u početku osjećali strah ili ljutnju. 94 . a zatim ste još više frustrirani jer to negirate. negiranom osjećaju. bez obzira koliko oni bili nepoželjni. ali ne treba biti razorna za naše samopouzdanje. tada se bol pojačava u nedogled. roditeljskim figurama koje bi nas mogle uništiti svojim odbijanjem i čija nam je zaštita nužna za opstanak. Shvaćanje ovog procesa vas usmjerava na nužnost izravnog osjećanja osjećaja. a ne da se obranite. Nitko nas sada ne može povrijediti onako kako smo bili povrijeđeni kao djeca i nitko se ne može brinuti za nas onako kako smo to trebali u djetinjstvu. pojavljuje se sekundarna obrambena reakcija koja dodatno negira osjećaje i podržava obrane. odbacili smo ih. a da nas ono ne rani. sve smo manje vezani za svoj perfekcionizam.. Borba protiv vlastitih osjećaja i obrana od njih stvara cijeli dodatni sloj iskustva koji je udaljen od srži te je stoga umjetan i bolniji od izvornog osjećaja protiv kojeg se bori. ili preispituje način na koji vi vidite stvari ili ne odgovara na vaše želje. podsjećajući se da odrastanje u osjećajnu i duhovnu zrelost nije ni brzo ni lagano. Ako se osjećamo razoreno.. ili kao neopravdano nanošenje boli kojem možemo svjedočiti. U procesu osobnog rasta moramo se odlučiti na suočavanje. ali kada ste frustrirani zato što «ne bi trebali» biti frustrirani. Kada je i to negirano. Ako prihvatite i osjetite bol. Bol što nas druga osoba ne vidi nikad nije ugodna. sekundarna bol će biti gorka. time ponovno osjećajući bol iz djetinjstva. Kako naši stavovi sazrijevaju. Otpustite i prihvatite sve što vam pojavljuje. Nošenje maske koju treba braniti stvara neprestan strah da niste dovoljno dobri. toliko bi poteškoća moglo biti izbjegnuto. iskrivljena i nepodnošljiva. (PGL 190) Glavni razlog za naše reaktivne obrane je činjenica da se mnogi od nas nesvjesno još uvijek identificiraju s djecom. (PGL 101) Sekundarna obrambena reakcija Kada se plašimo ili sramimo svojih osjećaja. Negirani strah stvara strah od straha. Ako nakupljate bol zato što negirate osjećaj boli. No svaki put kada je osjećaj negiran. stvarajući time obrane. Kada osjećate strah od svog straha. a da nas to ne razori.

tiranski. To je «roditeljski» glas. te će povrede ostati zaleđene u osobnosti i bit će iznova aktivirane u sadašnjoj stvarnosti. Ako od drugih očekujemo odbacivanje ili neodobravanje zato što smo ono što jesmo. savršeno moćni ili savršeno mudri. Na taj način stvaramo još više lažnosti i ulažemo više napora u borbi za još veću idealizaciju. potvrđujući time naše najgore strahove. zbog pokušaja stvaranja neprobojne. nesigurnost i ranjivost. Privlačimo ljude koji nas odbacuju ili kritiziraju. U ujedinjenom stanju ti principi djeluju usklađeno. a mudrost postaje povlačenje. te se osobine preobražavaju u iskrivljenja. Njezin je suprug Max godinama pokušavao prodrijeti kroz zid prividne bezosjećajnosti svoje supruge. toliko je on zadržavao svoju toplinu i brižnost. Snažno je osjećala svoju udaljenost od njega jer je znala da ispod svoje kraljevske maske i dalje osjeća potrebu za njim. Tri vrste maske Psedo-rješenje maske se obično temelji na iskrivljenju jednog od tri božanska principa ljubavi. neranjive savršenosti kao obrane od ranjivih nesavršenosti ljudskog života. Samootuđenje se progresivno pojačava kako nakon svakog neizbježnog poraza ulažemo sve više truda u masku. toliko bi se čvrsto držala odluke da zadrži svoju obrambenu hladnoću. Mogla je vidjeti začarani krug: onoliko koliko ga je ona svojom hladnoćom držala na distanci.Maska i ponovno stvaranje povreda iz djetinjstva Dok god odrasla osoba ponovo ne osjeti i otpusti izvorne povrede iz djetinjstva koje su uzrokovale stvaranje maske. ne samo u našim interakcijama s drugim ljudima. gubitak samopouzdanja i bolno odbacivanje – upravo ono što je isprva trebala spriječiti. mi smo toliko uronjeni u dualnost i neznanje. drugi ga često izbjegavaju. Mogla je vidjeti da je njezina obrambena maska uvijek iznova stvarala stvarno ili prividno odbacivanje od drugih. moralizirajući super-ego koji neprestano grdi. Budući da je neautentično ponašanje maske instinktivno uznemiravajuće. kažnjava i opsjeda unutrašnje dijete. već i u nama samima. Elizabeth je postajala svjesna svojih obrana koje joj nisu dale da otvori srce. Internaliziramo dominantni glas koji zahtijeva da moramo biti savršeniji. kada je počela raditi na sebi i svojoj masci moći i kompetencije. već još više pojača našu prividnu potrebu za savršenijom maskom kako bismo zauvijek izbjegli bol odbacivanja. onoliko koliko je ona osjećala to kao odbacivanje s njegove strane. činjenica da drugi odbacuju našu masku nas najčešće ne uvjeri da trebamo biti stvarniji. Ljubav postaje ovisnost i potčinjavanje. da smo skloni te principe vidjeti kao suprotstavljene jedne drugima. moći i mudrosti/jasnoće. Nesvjesno izabiremo jedan od tih principa koji revno oponašamo u pokušaju da izgledamo savršeno – savršeno puni ljubavi. tada ćemo upravo to i stvarati u našim odnosima. Međutim. Ipak. moć postaje kontrola i agresija. Na taj način idealizirano Ja (maska) stvara daleko snažniji osjećaj neuspjeha i razočaranja. Začarani krug počinje djelovati. Do svoje četrdesete godine. ali je znala da to može postići samo ako riskira povredu svog srca i potpunije se otvori ljubavi prema njemu. Međutim. U iskrivljenom stanju te osobine uistinu proturiječe jedna drugoj. 1) Maska ljubavi 95 . ali je na koncu odustao. Željela je da joj se vrati njegova nježnost i toplina.

Često uz to ide i podosta moralne nadmoći. Utjecaj koji ovo nesvjesno samosakaćenje ima na osobnost je duboki osjećaj ogorčenosti i ljutnje. bespomoćnijom i poniznijom nego što to uistinu jest. Da bismo ostali vjerni idealiziranoj slici o sebi. Osjeća se krivom zbog svojih stvarnih mana. Maska ljubavi će uvijek projicirati «ljubaznost» i «dobrotu». Naravno. sve su ovo samo iskrivljeni načini kojima pokušava ispuniti svoju potrebu za osjećajem vlastite vrijednosti. Također može biti i razočarani idealist koji sebe vidi kao jednog od rijetkih dobrih ljudi koji su još ostali u ovom bešćutnom svijetu. uključujući i ljutnju i ogorčenost. Da bi udovoljila očekivanjima vlastite idealizirane slike. ali u oba slučaja je iskorištavaju zli nasilnici ovog svijeta. Da bi oživjela sposobnost za istinsku ljubav. osoba prvo mora priznati svoje negativne osjećaje. potisnula je svoju ljutnju i zadovoljila se tihom patnjom i trpljenjem. pomoć i ljubav. Osoba udovoljava drugima kako bi drugi udovoljavali njoj. osim skrivanja svojih izvornih nesavršenosti (i snaga). Njezina bespomoćnost je njezino oružje. se jako trudila biti dobra kršćanka i majka savršeno puna ljubavi. kontrolirati i kupiti ljubav i prihvaćanje drugih ljudi. s namjerom da zasluži njihovu ljubav i poštovanje. potčinjena. Osoba postaje blaga. spontanoj atmosferi u kojoj nema osjećaja krivnje.Maska ljubavi je pokušaj dobivanja ljubavi od drugih kroz privid da smo i sami uvijek puni ljubavi. 2) Maska moći 96 . Osoba vjeruje da njezina sigurnost i samopouzdanje počivaju na osiguravanju i posjedovanju ljubavi i prihvaćanja drugih ljudi. suosjećanje. Budući da ne njeguje samoodgovornost i neovisnost. Osoba koristi svu svoju psihičku snagu da bi bila bliža tom idealu sebe te kako bi drugi udovoljli njezinim potrebama. a zatim tome pridodaje i krivnju što se pretvara da ima više ljubavi i ljubaznosti nego što ih uistinu ima. Connie. Pogrešno vjerovanje ove maske je da je drugi moraju voljeti pod svaku cijenu te se stoga osoba namjerno čini slabijom. S druge strane osoba može koristiti masku vrline kako bi se osjećala nadmoćno i puna prezira prema drugima. moramo također potisnuti i svoju ogorčenost i ljutnju. U takvoj unutarnjoj klimi ne možemo stvarati iskrenu ljubav – ona raste samo u otvorenoj. tako i za svoja ograničenja. čija se priča nalazi na početku ovog poglavlja. Connie je često izdavala sebe i svoje potrebe da bi udovoljila drugima. Osoba može koristiti svoju potčinjenost kao oružje kojim stvara osjećaj krivnje kod drugih te ih time prisiljava da joj pruže zaštitu i brigu. Osoba s maskom ljubavi može vidjeti svijet kao mjesto puno dobroćudnih zaštitnika (velike «mame» i veliki «tate») od kojih treba tražiti zaštitu. Krivimo druge osobe zbog vlastite neispunjenosti. Potreba za zaštitničkom ljubavlju ima izvjesnu vrijednost za dijete. (PGL 84) Takva maska udovoljava stvarnim ili izmišljenim zahtjevima drugih kako bi dobila njihovo odobravanje. dobra osoba. Pokušavala je biti sve ono što je vjerovala da drugi žele da ona bude. ovisna o drugima i negira samu sebe nadajući se da će time zajamčiti. osoba osjeća da je bolja od drugih ljudi. ali taj stav više ne vrijedi ako se prenese i u odraslu dob. Tako maska ljubavi nosi i dvostruku krivnju. a zatim naučiti preuzeti odgovornost kako za svoje potrebe. njezina ovisnost i potreba za ljubavlju mogu u stvari osobu učiniti bespomoćnom. Ona može biti slaba i potrebita ili divna. to nikad nije funkcioniralo te je na kraju morala isprazniti nagomilanu ljutnju i naučiti kako izravno tražiti ono što želi. Naravno. a potajna ljutnja na njih stvara dvostruko prikrivanje.

Kako je radila na svojoj masci. čija se priča nalazi u ovom poglavlju. osoba se i dalje osjeća ranjeno i nesigurno. ono što takva osoba čini je iskrivljenje stvarne mudrosti i mira – povlačenje. Ispod tog povlačenja. Nesposobna da prizna slabosti i pogreške. iznad vlastite unutrašnje oluje. a ljubav i kontakt se odbacuju. je stalan i siguran te u sebi nosi pozitivnu pokretačku silu. na što je on odvratio otkrivajući više vlastite ranjivosti. dijete se u potpunosti povuklo od problema izvan i unutar sebe. Morala je prihvatiti da nema garancije da će itko moći ispuniti njezine potrebe te je počela riskirati neizbježna razočaranja u životu od kojih se branila svojom maskom moći. maska moći je opsjednuta natjecateljstvom i potrebom da pobjeđuje. čime su pokrenuli pozitivni krug ljubavi između sebe. budući da je nemoguće biti bolji od svakoga u svemu ili dominirati nad apsolutno svima. Elizabeth je mogla sve jasnije osjetiti povrede iz prošlosti. Odvojila se od svog srca i osjećala se udaljenom od drugih ljudi. 3) Maska mudrosti (jasnoće/znanja) Maska mudrosti je pokušaj bijega od poteškoća i ranjivosti ljudskog života kroz to da uvijek izgledamo potpuno mirni i odvojeni. koji nas udaljava od ovisnosti prema idealiziranoj slici o sebi i pogrešnim vjerovanjima. Prvo iskušenje je bilo da dramatizira sve svoje osjećaja do takve krajnosti da joj Max na to ne bi mogao odgovoriti. nježnošću. utjehom. Osobu često muči potajni osjećaj srama i neuspjeha. nesposobnosti da se opustimo i prihvatimo sebe i život takvima kakvi jesmo. Sklona je pesimističnom i ciničnom pogledu na ljudsku prirodu te njime opravdava svoju idealizaciju sebičnosti i dominacije. Elizabeth. U stvari. osoba s maskom moći pokušava pobjeći od ranjivosti koju je iskusila kao dijete. Te osjećaje kompenzira ulažući još više truda u dominaciju i okrivljavajući druge za svoje neuspjehe.Maska moći je pokušaj dobivanja kontrole nad životom i drugim ljudima kroz to da uvijek izgledamo potpuno neovisni. 97 . ali može izražavati svoje negativne osjećaje opravdavajući ih kao «način na koji funkcionira ovaj svijet». Sigurnost i samopoštovanje počivaju na pobjeđivanju u svakoj situaciji te oslobađanju od ljudskih potreba i slabosti. Naravno. nijedna od tih promjena se nije dogodila preko noći. ravnodušnost. izbjegavanje života. Brižnost i iskrenost prema samoj sebi je značila da treba naučiti dijeliti sve svoje osjećaje. brižnošću i komunikacijom s drugima rezultira u mahnitoj aktivnosti. kompetentni i dominantni. vjerujući da joj nije dostupna ni ljubav ni samopoštovanje. Vrlo često je to pseudo-rješenje izabrano zato jer dijete nije bilo u stanju učiniti maske «ljubavi» i «moći» djelotvornima u svojoj osobnoj situaciji. Iako joj je to bilo teško. pogotovo one koji su otkrivali ranjivost. Naučila je da može riskirati i pokazati ranjivost svom suprugu. Nagon za moći je idealiziran. svoj strah od odbacivanja i svoje stvarne potrebe. Također visoko cijeni samokontrolu. agresivni. Vidjela je gdje je izdala svoju ljubav prema ocu i svoju potrebu za majkom te kako je negirala vlastitu mekoću i ženstvenost. Negiranje stvarnih potreba za ljubavlju. niti su se dogodile bez mnogo boli i truda. Rast prema stvarnosti. Nesposobno da dobije potrebnu ljubav kroz potčinjavanje ili potrebno samopoštovanje kroz agresiju. No zatim je shvatila da je pretjerano dramatiziranje samo još jedan način pokušaja kontrole drugih. Međutim. neobvezivanje. počela je sa svojim suprugom Maxom razgovarati svaki put kad bi se osjetila povrijeđenom ili kad bi osjetila da joj nešto treba. Pogrešno reducirajući život na borbu za dominacijom. sve to uspješno negira u pokušaju da se povuče na povoljniji položaj. tjeranje drugih da ispune njezinu zapovijed. cinična svjetovna odvojenost ili iskrivljena duhovna odvojenost. je istražujući svoju masku moći počela uviđati strašnu cijenu koju je morala platiti zbog svoje prividne neranjivosti. a ne iskreno izražavanje vlastitih osjećaja čija je svrha iskreni kontakt.

Povukla se od života i stavila masku mudrosti. ali su skriveni i potrebno je puno ohrabrivanja da bi ih se otkrilo. Takva kombinirana maska uvijek u lažnost maske dodaje kaos i konfuziju. Za razliku od maske ljubavi ili moći.Krivi zaključak maske znanja je da će problemi nestati ako ih uspješno negiramo. Takva idealizirana slika o sebi može od osobe istovremeno zahtijevati da bude uvijek nesebična kako bi dobila ljubav. podjednako su lažne. je zaledila svoj osobni identitet u šestoj godini života. Njihovi životi mogu biti podijeljeni. često prekriven ili ciničnim pogledom na život ili neuzemljenom duhovnošću. maska mudrosti ima osjećaje koji su još netaknuti i neiskrivljeni. krute. Životna sila se zatvara i energija teče vrlo sporo. ili voljeti svakoga. maska moći vlada njihovim poslovnim životom. Ni kombinacija tih maski nije ništa bliža stvarnosti. maska moći negira potrebu za ljubavlju. što stvara ogromnu unutrašnju konfuziju. Transformacija maske mudrosti je proces u kojem korak po korak riskiramo pokazivanje stvarnog Ja ili stupanje u život. 4) Kombinirana maska Ponekad su maske ljubavi. Harriet. Iako maske ljubavi i moći idu u suprotnim smjerovima. kako ne bi morala opet proći osjećajnu katastrofu koju je proživjela kao dijete. Isto tako muškarac može biti potčinjen u odnosima sa ženama. budući da idu prema različitim ciljevima i idealiziraju različite stvari. Znala je da bi za ponovno življenje vlastitog života trebala izaći iz svoje maske mudrosti i početi pričati o svojim osjećajima i naučiti se nositi s njima. Osoba toliko malo vjeruje osjećajima stvarnog Ja da može podnijeti samo vrlo mali stupanj povezanosti sa životom i drugim ljudima. dobra učenica. Kad bi joj se god približili neki osjećaji – dobri ili loši – njezin bi je unutrašnji stražar odgurao natrag iza zida straha. a maska ljubavi vlada u intimnim odnosima. ali nije bilo ni tame. Često se osoba povuče u intelekt ili unutrašnji duhovni život. Žena koja igra potčinjenu i ovisničku ulogu u odnosu s drugim muškarcima. u kojima su osjećaji često prenaglašeni ili manipulirani tako da služe svrsi ili ostave dojam. moći i mudrosti izmiješane u osobi. Postala je vrlo tiha. Utjecaj koji takvo ogromno negiranje ima na osobnost je otupljenost i skriveni očaj. čija je priča započela u prvom poglavlju. Osoba s maskom mudrosti gotovo u potpunosti sebe osjećajno izdaje. pretvarajući se da je svemoćna. da budemo «cool» i da život ne utječe na nas. ili obratno. ali nekomunikativna. Dok se maska ljubavi pretvara da je puna ljubavi te negira snagu i neovisnost. Osoba vjeruje da se sigurnost i samopoštovanje mogu postići tako da se uzdignemo iznad svih problema. ili biti potpuno neovisan o drugima. to bi postalo potpuno nemoguće kada bi diktati idealiziranog Ja zahtijevali da osoba bude puna ljubavi prema svima i da svi vole nju i istovremeno da ih pobijedi i da bude neranjiva. Maska mudrosti radije izabire biti «iznad svega toga» te ne ulazi niti u borbu za ljubavlju niti u borbu za dominacijom. pretvarajući se da ništa ne utječe na nju. gledajući s prezirom na obje strane. a dominantan u odnosu s drugim muškarcima. Čak i kada bi bilo moguće uvijek pobjeđivati. npr. Osoba sa maskom znanja idealizira neumiješanost i odvojenost i može osjećati prezir prema naporima ostalih «običnih smrtnika». može biti opako kompetitivna u odnosima s drugim ženama. kada joj je umro otac. nerealistične i neostvarive. Osoba često nije sposobna baviti se smislenim poslom ili biti u ispunjavajućoj vezi. Mnogo ljudi ima kontradiktorne osobne ideale. Povučenost koja je trajala cijelog života ostavila ju je u sivoj stvarnosti koja je eliminirala sve osjećajne krajnosti. Nije bilo sunca. uvijek 98 .

krivi za vaše usvajanje krivog stava prema problemu s kojim ste suočeni. mana i napora. nevitalna verzija nas samih koju moramo otpustiti ako želimo postati ono što uistinu jesmo. a time i frustraciju i prezir prema samoj sebi. tjeskoba. razočaranja i odbacivanja koja su svojstvena našoj ljudskoj stvarnosti. Počela je shvaćati da se baš i nije brinula za sebe. istovremeno osjećajući bol iz sadašnjosti i iz prošlosti. Tek bi nakon par mjeseci savršene brige o njemu počela shvaćati da je ogorčena i ljuta na njega zato što se on na isti način ne brine o njoj. Kada osjetite bol zato što niste voljeni u svom trenutnom problemu. osjećaj da nije dovoljno dobra. a ne vaši unutrašnji sukobi.sebična kako bi dobila moć i da bude potpuno ravnodušna i odvojena od svih ljudskih osjećaja koji bi je mogli uznemiriti. polako ćete početi razumijevati kako ste iznova stvorili povredu iz djetinjstva zbog pogrešnog shvaćanja da ste trenutnu situaciju morali izabrati u pogrešnom pokušavanju da «pobijedite» i dobijete ljubav u situaciji u kojoj ste se izvorno. Možete li zamisliti sukob koji se odvija u duši te osobe? Koliko samo rastrgana mora biti ta duša! Što god osoba napravi je krivo i izaziva krivnju. naučit ćete prepoznavati gdje postoje sličnosti između vaših roditelja i ljudi koji su vam prije nanosili bol ili vam je sada nanose. Ogolite ga tako da sa njega skinete sve slojeve svojih reakcija. stavi na prvo mjesto i brine se za njegove potrebe. Kako možete ponovo osjetiti povrede koje su se tako davno dogodile? Uzmite neki trenutni problem. Otpuštanje maske također zahtijeva da ponovo osjetimo povrede iz djetinjstva koje su bile povod za stvaranje maske. osjetili «poraženi». Kada uvidite te sličnosti. 99 . Kada prepoznamo te neizbježnosti i prihvatimo osjećanje svojih ljudskih boli. očekujući da će on pogoditi njezine potrebe čak i ako mu ih ona ne kaže. frustracija. Gledajući u ponavljajuće obrasce svojih različitih problema. ona će vam pomoći da probudite bol iz djetinjstva. (PGL 73) Kada bi Marcie započela ozbiljnu vezu s muškarcem. Ono je beživotna. Iza svih tih reakcija ćete pronaći bol zato što niste voljeni. razmislite i prisjetite se. sram. pokušajte iznova procijeniti situaciju koju ste imali sa svojim roditeljima – što su vam davali. Sljedeći sloj može biti ljutnja. (PGL 84) Transformacija maske Maska je predodređena za neuspjeh i za stvaranje jada koji je puno veći od onog kojeg je svojim djelovanjem trebala spriječiti. ali da ste na svjesnoj razini možda zaboravili tu bol. Otkrit ćete da vas je to možda boljelo dok ste bili dijete. Prvi i najlakši sloj je racionalizacija. kao dijete. ispočetka bi osjećala da je njezina gotovo fanatična potreba da ispuni potrebe svog partnera bila romantična i potpuno prirodna.. shvaćajući da je to lažno Ja zapravo već mrtvo. budući da je izgrađena na temeljnom krivom zaključku da možemo izbjeći nesavršenosti. ogorčenje.. što ste stvarno osjećali prema njima. Jednom kada usporedite te dvije boli i otkrijete da su one zapravo jedna te ista bol. Postat ćete svjesni da vam je na više načina nedostajalo nešto što nikad prije niste jasno vidjeli – zato jer niste željeli vidjeti. sljedeći korak će biti puno lakši. ona uopće nije zaboravljena. počinje se ublažavati naša vezanost za vlastitu masku. Bol vašeg trenutnog problema je upravo ta ista stara bol. Počela je osvještavati činjenicu da je pred tim muškarcem stavljala masku slatke dobre curice zbog nesvjesnog vjerovanja da će njegovu ljubav zaslužiti samo ako ga primiri. Transformacija maske uključuje i proces tugovanja nakon smrti našeg idealiziranog Ja. Sa boli koju sada osjećate. «dokazivanje» da su drugi ljudi ili situacije. Ipak.

A na kraju shvatimo da maska zbog svoje lažnosti. Tada možemo prigrliti istinske kvalitete višeg Ja u njihovom izvornom obliku. tiha i na usluzi drugima.» Vizualizacija i razgovor su pomogli Marcie da prihvati svoju masku. Mogla je osjetiti da je ta maska bila stvorena vrlo rano u životu. ustvari donosi upravo ono odbacivanje kojeg se najviše bojimo. nitko te neće povrijediti onako kako si bila povrijeđena kao dijete. Naučila je uvijek biti vesela.» Istog trenutka je osjetila kao da je šećerna vuna uvlači. kroz oponašanje majke i onoga što je mislila da majka želi da ona bude. pobrinuti se za sve što bi moglo druge uznemiriti. Kada smo uhvaćeni u začarani krug. ona će se rastopiti i pretvoriti u svoju izvornu prirodu. koje je simbolizirala drugim jastukom. reklo je više Ja. Kada zračimo svoje više Ja. to nas odbacivanje tjera da podvostručimo trud da učinimo masku još savršenijom. odgovorila je: «Kako možeš govoriti takve grozne stvari? Ja sam ti najbolja prijateljica. Majka joj je čak jednom i rekla: «Ti si ovdje zbog mene. vjerujemo da nas mogu «zaštititi» naše niže Ja i naša maska. 100 . moć ili mudrost – kako bismo stvorili imitaciju koja drži ljude podalje od našeg istinskog višeg Ja koje je vrlo ranjivo.Kada je počela raditi na svojoj masci ljubavi. koje se želi izdići iznad običnosti ljudskog stanja. što da učini u vezi te situacije. čim više kontrolirati i nikad ne pokazati osjećaje straha. Shvatila je da je esencija te maske sačinjena od istih sastojaka od kojih je sačinjeno i više Ja. Ako je pojedeš.» Marcie je vlastita maska uvlačila u svoju slatkoću i ljepljivost i osjećala je da nema smisla boriti se i pokušati se osloboditi. Trebala je biti pribrana. stvarajući tako iznova naše izvorne povrede iz djetinjstva. Bolje ti je da me slušaš i igraš igru ljubavi. «Ta je ljepljiva stvar lijek. «Želim te se osloboditi. Moraš mi pomoći da ostanem pribrana. mogla je ponovo prigrliti svoju stvarnu slatkoću. Dok god si slatka. U Pathwork terapiji je masku «otjelovila» stavljajući je na jastuk i razgovarajući s njom. Maska kao iskrivljenje višeg Ja Maska je uvijek iskrivljenje iskrenih kvaliteta višeg Ja osobe. odjednom su izašle riječi. Glavni protuotrov za masku je učenje kako prihvatiti i voljeti sebe takve kakve jesmo. Kada je sjela na jastuk koji je predstavljao više Ja. iz kojeg možeš iznova stvoriti sebe. a time i neprivlačnosti. S pozicije maske. Niže Ja zatim iskrivljava istinske kvalitete višeg Ja i pretvara ih u imitaciju višeg Ja za koju se nadamo da će nas učiniti neranjivima i prihvatljivima drugim ljudima. Ja te čuvam na sigurnom mjestu. zapetljavajući je u svoju ljepljivost. Marcie je od toga postajalo mučno. nikad ne reći NE. Marcie je zatim pitala svoje više Ja. Crpimo svoje stvarne snage – ljubav. stvarajući time još više odbacivanja i tako dalje u nedogled. Strah da naše istinsko Ja nije prihvatljivo je ono što nas je uopće i nagnalo da stvorimo masku. ljutnje ili nekompetentnosti. Strah u nižem Ja iskrivljava istinsku sposobnost za ljubav u potčinjenost i ovisnost (masku ljubavi). tada konačno možemo otpustiti strah da nas drugi ne vole i ne prihvaćaju. Ona je uistinu bila brižna osoba puna ljubavi i jednom kada je uspjela otpustiti strah da ne zaslužuje ljubav takva kakva jest (strah koji je masku držao na mjestu). Gušiš me. Samovolja sitnog ega nižeg Ja iskrivljava istinsku moć u agresiju i kontrolu (masku moći). pretvara znanje u odvojenost i povlačenje (masku znanja). čisti šećer. osjećala ju je kao šećernu vunu – ljepljivu slatku stvar koja se lijepila na nju i sve one koje bi dodirnula. «Pojedi to». progutaš. prihvatiš.» Uviđajući da je njezina maska bila puna izmišljenih osjećaja. Ponos nižeg Ja. Zbog straha od vlastite ranjivosti. otkrivamo da smo ljudima privlačni te pokrećemo pozitivni krug u kojem pojačavamo i naglašavamo ono što uistinu jesmo.

da voli druge i brine se za njih. Postupno je naučila proširiti zid koji je obuhvaćao njezino poimanje sebe. Tada ćete funkcionirati kao potpuno ljudsko biće. tada se možemo iskrenije vidjeti takvima kakvi jesmo. a da je pri tome ne spriječavaju da svoje unutrašnje biće otvara bliskim ljudima. bolju od njih i/ili da ih prisili da obrate pažnju na nju. za stanje u kojem se za druge brinula tako da je oni vide kao «dobru» osobu. Njezina istinska profinjenost. Njezina sposobnost za mirnu odvojenost je postala dio njezine duhovne snage. svoju zlobu ili svoju istinsku dobrotu. 2) Iza svoje maske moći. kako bi njezin identitet mogao uključiti i sve osjećaje koje je prije negirala. Tek su joj tada njezina umjetnička moć opažanja i njezina poslovna oštroumnost mogli dobro poslužiti. Kada prestanemo pokušavati izbjeći svoje mane ili svoju veličinu. otkrit ćete da je to ustvari mnogo više od vašeg ideala. a ne više obrana od toga da u potpunosti postane ljudsko biće. a svoj dobar ukus od osuđivanja drugih kao manje vrijednih. Elizabeth je bila iznimno sposobna i moćna. Kada smognete snage da postanete ono što stvarno jeste. mogla se povući na vrh svog unutrašnjeg zida. I tada ćete osjećati mir jer ćete biti pomireni unutar sebe. Kada prodremo kroz masku. koje su mogle biti korisne dok god ih ne bi stavila u službu vlastite samovolje ili koristila kao način da kontrolira druge. iako vam se to čini manjim od idealiziranog Ja. dozvoljavajući si da objektivno i sa suosjećanjem promatra vlastite osjećaje. Iskreno samoprihvaćanje je temelj za iskreno samopoštovanje. mogla je također prigrliti i svoju sposobnost da bude velikodušna. poglavlje: 1. Tada ćete znati što uistinu znači mir i sigurnost i prestat ćete ih tražiti na krive načine. (PGL 83) Vježbe za 6. Kada bi valovi osjećaja postali suviše prijeteći. dobar ukus i kompetentnost su bile njezine stvarne kvalitete. 3) Iza maske mudrosti se nalazila Harrietina sposobnost odvajanja koja joj je postala saveznik kada je započela ozbiljan rad na vlastitim osjećajima. Polako je učila odvajati svoju kompetentnost od bezosjećajnosti.1) Kada je Connie konačno uspjela odustati od maske potčinjavanja u kojoj se ponašala kao «savršena kršćanka» te je priznala svoju ljutnju i snagu. Tada ćete imati sigurnost. Tada ćete ukloniti željezni bič žandara kojem je nemoguće udovoljiti. tako što sami sebi namećete te zahtjeve? Da li ti zahtjevi nalikuju zahtjevima koje su vam nametali majka ili otac? Za koje zahtjeve vam se čini da vam ih nameće društvo? 101 . Imenujte i istražite pet perfekcionističkih zahtjeva koje sebi postavljate. koje će zamijeniti lažno samopouzdanje izgrađeno na idealiziranoj slici o sebi. Otkuda dolaze ti zahtjevi? Koga time pokušavate zadovoljiti ili barem spriječiti da vas ne povrijedi ili odbaci. suočavamo se i sa svojim nižim Ja i sa svojim višim Ja. Jedino što je trebala napraviti je da prestane koristiti tu energiju za stvaranje maske mučenice.

» PGL 197. 6. počevši od «Uzmite trenutni problem». 5. Ogolite problem do bazičnog osjećaja nevoljenosti. Anna se nikad nije ponašala kao majka. Povežite svoj glavni imidž (glavni krivi zaključak o životu) sa svojom maskom. ali se bojao približiti području vlastite unutrašnje tame. 73 na 14. Od dječjih seksualnih igrica sa najdražom sestričnom do njegovog najnovijeg iskušenja – atraktivne klijentice koja je k njemu dolazila na psihoterapiju – žene su bile najbitnija stvar u Albertovu životu. Izaberite problem ili nesklad u svom trenutnom životu. U zadnje je vrijeme doživljavao neobična «opsjedanja». Što se čini da je izvor tog problema/nesklada? Što mislite koja mu je funkcija? 3. Preplašen i nesiguran. Odredite koja je vaša prevladavajuća maska – ljubav. Također zapišite svoje reakcije kada se idealizirana slika o sebi osjeća ugroženo zbog izloženosti ili prodiranja drugih osoba. ista ili slična trenutnom osjećaju nevoljenosti. Tamni duhovi oko njega su se 102 . Anna se često okretala sinu kada je imala problema. u pitanju su jednostavno promijenjene karakteristike. No njegova je prva ljubav bila njegova majka koju je oduvijek zvao imenom. zabilježite trenutke tijekom vaše interakcije s drugima kada se pojavila maska ili idealizirana slika o sebi. koja je bila povezana s vašim roditeljima. godini sebe je još smatrao romantičnim kavalirom. Albert je razmišljao i o samoubojstvu. Albert je sumnjao i da su postojale seksualne igre između njega i majke. a ponekad i u više njih odjednom. Napravite vježbu koja je tamo opisana. Potkrijepite svoju procjenu primjerima iz svog života. U svojoj 46. Opišite ranjivost koju osjećate u tim trenucima. Energija i svjesnost u iskrivljenju: zlo Albertovi duhovi: susret sa nižim Ja Albert je volio žene. možda isti onaj koji ste istraživali u dnevnom pregledu. Vidite kako je vaša maska pseudo-rješenje za problem boli iz djetinjstva. POGLAVLJE 7 SUOČAVANJE SA NIŽIM JA «Manifestacija zla nije nešto potpuno različito od čiste svjesnosti i energije. Anna. Pretpostavljao je da su opsjedanja zapravo projekcije. Vidite citat iz Vodičevog predavanja br. Ali Albert nije došao na Pathwork savjetovanje zbog svoje opsesije ženama. Odrastavši u ruralnoj južnjačkoj kulturi koja je dozvoljavala okultnom praznovjerju da cvate usred kršćanskog fundamentalizma. Zatim vidite da li možete otkriti po čemu je izvorna bol iz djetinjstva. obasipajući ga poljupcima i zagrljajima. Kroz pet dana ispisivanja dnevnog pregleda. Gledajući unatrag u to razdoblje. stranici ovog poglavlja. Ili je barem uvijek bio zaljubljen u jednu. Albertov otac je bio puno stariji od majke i alkoholičar – udaljena figura. Stara tek 16 godina kad se Albert rodio. sjetio se intenzivnih seksualnih fantazija koje je imao o Anni tijekom svog puberteta. dok mu je Anna bila više poput potrebite i neurotične starije sestre. prisutnost tamnih i prijetećih duhova koji bi mu dolazili.2. moć ili mudrost. Ispišite dijalog o tom problemu između super-ego perfekcionističkog dominantnog «pobjednika» i vaše nesavršene ljudske prirode. pogotovo tokom noći. Albert je sada imao više razumijevanja za majčina vjerovanja u duhove i zle kletve. Starateljica je više bila Albertova baka. 4.

Albert je prošaptao: «Ali ti ne razumiješ. Albert je prošaptao: «Moj tata. Regresirajući potpuno u te incestuozne scene.svakako doimali stvarnima. nježno mu govoreći glasom kakvim bih se obraćala djetetu.» Izvrištao je agoniju vlastitih sjećanja dok mu je tijelo drhtalo od straha. kao i obično odjevene u crno. dok se konačno želudac nije smirio i dok nije zaspao.» «Što to ne razumijem. Tražila sam od Alberta da identificira duha i on je izjavio: «To je moj otac. još više prijeteća i optužujuća. Nisam htio da on bude s njom.. «i nikad se nećeš morati suočiti sa strašnim stvarima koje si učinio. Ja sam ga ubio svojom zločestoćom. Sjećao se kako ga je Anna kupala i seksualno dodirivala. «Da.» «Ne želim umrijeti». ne razumiješ. Jedne noći. osjetio se posramljeno – bio je to užareni sram koji ga je natjerao da se povuče iz kontakta. Gdje si? Mama. U narednim terapijama. Albert se probudio sa strašnim osjećajem tjeskobe u želucu. «S njom sam radio stvari koje nisam trebao raditi – loše stvari. vrlo loše stvari. ubrzo nakon započinjanja Pathwork intenziva sa mnom. No tada je pristupila još jedna prikaza. Njezine velike grudi i uzbudljiva prisutnost su ga preplavljivale snažnim. upitala sam ohrabrujućim glasom. Dok je sjedio u osjećaju srama. znam». Albert je odgovorio: «Ali. pozivajući ga da siše njezine grudi. pozvala ga je. držeći se za trbuh. Prestravljen i tjeskoban. valjao se po kauču dahćući i puštajući van svoje prigušene jecaje. počeo je osjećati i uzbuđenje zato što je bio seksualan sa svojom majkom. Sviđale su mi se igre i uzbuđenje. Otac-duh je sada sinu rekao toliko zastrašujuću poruku da je Albert jedno vrijeme samo drhtao. znao je da mu je potrebna i duhovna perspektiva da bi otjerao te zle sile. promucao je..» Dok mu se glas gubio. Spontano se počeo prisjećati vrlo ranih seksualnih interakcija sa svojom majkom. užas i uzbuđenje. «Umri sada». osjećajući se vrlo mlado i ranjivo. drhteći na kauču. sve do vrlo ranog djetinjstva. odgovorio je Albert prikazi. Kada se drhtanje ublažilo. «Želim se suočiti s tim što je tako strašno. kako bi se priljubila uz njega u krevetu. koja ga je pozivala da joj se pridruži u smrti.» Sklupčan. Sviđalo mi se što sam poseban. Htio sam da bude mrtav!» Albert je počeo kašljati i plakati. Osjećao se sićušnim. Molila sam se s njim i predložila mu da razgovara sa tim prikazama. Htio sam da on ode. «Što s tatom? Što si osjećao prema njemu?» «Ja sam bio broj jedan. Te je noći Albert opet osjetio prisutnost mračnih duhova. a u tome je bilo i osjećaja posebnosti kojeg je taj intenzivni odnos izazvao.. a Anna je bila ogromna. Ti si bio samo maleni dječak koji je htio udovoljiti mami Anni i zato je radio sve što je ona tražila od njega. Opet je mogao osjetiti njezino teško disanje i uzbuđenje. vrati se. počevši se opet tresti cijelim tijelom. Sklupčao se ispod pokrivača. mama? . «Alberte.» Sada sam intervenirala.» «Da?». Konačno se dovoljno umirio da bi mogao prošaptati: «Sad znam. Alberte?» Jedva čujno šapćući. Upitao je: «Tko ste i što želite od mene?» Albert je prvo osjetio prisutnost svoje bake. sjeti se da je mama započinjala te igre. kontradiktornim osjećajima: sram i žudnja. Tada je glasno počeo moliti Krista za pomoć i na koncu su ga molitve i moja ohrabrujuća prisutnost dovoljno osnažile da mi prenese «očevu» poruku: «Loš si i zaslužuješ da budeš ubijen.. bojim se. meni se to sviđalo. ništa ne govoreći. gađenje i fascinacija.» Činilo se kao da je bakin duh odjednom nestao. Albert se prisjećao sve više detalja seksualne povezanosti s majkom. Albert je zvao Annu: «Što to radiš. Bio sam bolji od svog tate.» U početku Albert nije imao snage suprotstaviti se toj poruci. Ona je bila odgovorna.» 103 .» Albertov otac se ubio prije mnogo godina.

punim svjetlosti i utjehe. mislimo i osjećamo stvari za koje znamo da nisu dobre. tama zrači iz nas. oboje smo osjetili sve dublju smirenost. Zapravo sam htio zamijeniti svog oca i biti poseban svojoj majci. odraslu krivicu zbog grijehova koje smo počinili ili zbog dobrih djela koja smo propustili učiniti. No sada duhovi nisu bili tako mračni. Sada znamo zašto su te došli posjetiti duhovi bake i oca. iako sam bio samo dijete. većinu nas u određenim trenucima života proganja moć naših nesvjesnih duhova i demona. neizbježne boli našeg odraslog života i egzistencijalnog očaja zbog naše odvojenosti od Boga.» Suočavanje sa nižim Ja Iako nemamo svi ovako dramatične manifestacije nižeg Ja kao što su bili Albertovi duhovi. Stapajući se s tim osjećajem univerzalne. Sve je dobro. Ona se stopila sa opraštajućim Kristovim likom. sakriti se od osjećaja i svoje bespomoćnosti. svi u sebi nosimo osjećaj da smo bili žrtve i taj 104 . osjetila sam kako mi se srce otvara vjeri i ohrabrenju. Potaknula sam Alberta da razgovara sa ovim novim likom. toplim zračenjem koje je bilo duboko utješno. Također kao Albert. tako i one egzistencijalne. pripadaš meni. da istovremeno možemo biti dobri i zli. izabiremo nesvjesno iživljavati plan svog nižeg Ja kako bismo se obranili od osjećanja boli našeg nesavršenog djetinjstva. željeli bismo kontrolirati svoj život i druge ljude. Prihvaćam te kao nešto svoje. Svi imamo tajna mjesta srama.» Sjedeći i držeći me za ruku. Obično nismo povezani sa izvorom tog zla u nama i često smo skloni ili odbaciti vlastitu negativnost ili je opravdavati. misliš da si ubio tatu zbog loših stvari koje si radio s mamom. Želim znati kako mi se može oprostiti.» Naš ponos popušta i naše srce se otvara. Želim znati da li mi to može biti oprošteno. Nisam bio samo njezina žrtva. Sudjelovao sam u njezinoj neurozi. Trenutak u kojem osvijestimo vlastito niže Ja je posvećeni trenutak koji označava prekretnicu u našem duhovnom iscjeljenju.» Dok sam sjedila tako s Albertom.Nježno sam rekla: «Aha. toplu i majčinsku. Objasnila sam: «Sada možemo shvatiti zašto je mali Albert osjećao da je toliko loš da je poželio umrijeti. Kada svjesno prigrlimo zlo koje živi u nama. Ipak. Činilo se kao da je soba ispunjena Kristovom prisutnošću. sve će biti dobro. i nama je teško vjerovati da možemo imati niže Ja i dalje zasluživati ljubav. Kao i Albertu. ili su čak i opake. sve već jest oprošteno. Hajde da vidimo što ti imaju za reći sada kada si o sebi čuo stvari koje si se najviše bojao čuti. «Osjećam da sam tako loš. neprijateljske projekcije zla sa drugih vraćamo unutar sebe i jednostavno. zbog igrica s njom koje si volio i koje su tebe stavljale na njegovo mjesto. djetinjastih vjerovanja u vlastitu «zločestoću». ne zločest kao dječak. A u svjesnosti je iskupljenje. Umjesto toga je osjećao bakinu dobroćudnu prisutnost. Došli su kako bi ti pokazali tvoja vjerovanja o vlastitoj zločestoći. bezuvjetne ljubavi. Čak ni u najočajnijem dijelu vaše duše ništa nije toliko mračno da ne bi moglo biti dovedeno u svjesnost. I mi bismo se željeli izdići iznad svoje ranjivosti. Misliš da si zbog svega toga toliko loš da zaslužuješ da budeš ubijen?» Albertov nervozni trzaj glavom mi je pokazao da je to uistinu bilo vjerovanje prestravljenog djeteta u njemu. Kažemo: «Da. Svoje neljubazne. I svi imamo i stvarnu. kako rane. prije ili kasnije smo dovedeni do spoznaje da smo mi sami izvor tih tamnih mrlja koje nagrđuju naš svijet. naše iskreno priznavanje iscjeljuje naše nezadovoljstvo u samom njegovom izvoru: našoj duhovnoj otuđenosti od Boga. Albert je pozvao duhove da opet razgovaraju s njim. Albert je glasno prenio poruku koju je dobio od ovog lika: «Sve može biti oprošteno. sličnim Kristu. ponizno prigrlimo tamu kao nešto što je naše. Svi imamo trenutke u kojima se uhvatimo da činimo. već stvarno loš. Iako možda nismo bili zlostavljani poput Alberta. Zlo živi u svakom ljudskom biću u obliku koji Pathwork naziva nižim Ja.

Tek kada se s tom energijom susretnemo licem u lice. ponavljajuće životne probleme. umjesto da poštujemo njihov integritet. usmjerenost prema osveti. sklonost ogovaranju ili kritičnosti. potiskujemo ga sve dublje u zakutke nesvjesnog gdje raste i širi se kao rak. i našu istinsku snagu kao individualiziranog izraza univerzalne Životne Sile. Srž nižeg Ja je negativna namjera da ostanemo odvojeni od cjeline života i da zatim uveličamo vlastitu odvojenost. Što je zlo? U Očenašu tražimo od Boga da nas «izbavi od zla». kloniti ga se u svim njegovim manifestacijama. Riječ «zlo» je obično rezervirana za negativnost koja je ekstremna i/ili svjesno izabrana. Na druge projiciramo ulogu «neprijatelja». Vodič objašnjava: 105 . Iako se može povući crta moralne razlike između različitih stupnjeva zla. Hitlerova su sljepoća i opakost bile ukorijenjene u istim negativnim silama koje postoje u svakom ljudskom biću. niže Ja je sve ono u nama što spriječava slobodan i usmjeren protok božanske energije – ljubavi i istine – kroz naše biće. tek ju tada možemo transformirati u njezinu izvornu. Negirajući zlo u sebi. To su aspekti nižeg Ja koje smo donijeli sa sobom u ovu inkarnaciju kako bismo ih pročistili. istinsku prirodu. zapravo. Na ego razini imamo određene kronične osobne mane – kao što su kompetitivnost. ostajemo rascijepljeni unutar sebe. dovodeći je u svjetlost svjesnosti. Niže Ja izvire iz pogrešnog vjerovanja da naše tijelo i um mogu živjeti odsječeni od tvari koja čini sva druga živa bića i u kojoj smo mi. Na razini našeg unutrašnjeg djeteta imamo krive zaključke i obrambenu negativnost koja je rezultat naših povreda iz djetinjstva. Svako ljudsko biće koje živi u dualnosti zemaljske razine opire se do izvjesnog stupnja potpunoj predaji Bogu. koji potječe iz naše egocentrične odvojenosti od sveukupnosti života. Na koncu. Samo kroz postizanje više svjesnosti možemo uistinu sebe izbaviti od zla koje se ukorijenilo u našem nesvjesnom. Opiremo se potpunoj identifikaciji sa našom božanskom esencijom. Kako dublje istražujemo. Što je niže Ja? Niže Ja je stvaralački centar naših negativnih stavova i osjećaja prema nama samima i prema drugima. Došlo je vrijeme u našem evolucijskom procesu da se suočimo s nižim Ja i da kroz integraciju te svjesnosti ponovno prigrlimo i našu istinsku poniznost kao djelića u cjelini života. Još dublje se naše niže Ja manifestira kao naša kolektivna vezanost za kontrolu i odvojenost. Nesretni rezultat toga je da završimo tako da se «izbavljujemo» od svjesnosti da u nama i u svijetu koji smo stvorili postoji zlo. naša nepovezanost sa samim sobom i sa drugim ljudima. prisiljavajući ih da igraju ulogu u našim tajnim melodramama. Negativnost iživljavamo kao rezultat te tuposti. Kada potiskujemo svjesnost o vlastitom kapacitetu za zlo. sa protokom božanske energije koja je naša stvarna priroda. što nam onda omogućuje da ih loše tretiramo. Opiremo se iskreno pogledati vlastito zlo i opiremo se tome da ga nazovemo njegovim pravim imenom. naša tupost prema osjećajima. Mogućnost izbora da se identificiramo sa svojim otporom i odvojenim egom stvara naš kapacitet za zlo. samo jedna utkana nit. To je naša obrana protiv boli. gorčini ili očaju – koja se manifestiraju kroz uporne. pronalazimo negativna usmjerenja duše – npr. Niže Ja se manifestira na različitim razinama svjesnosti. Obično je to shvaćeno tako da bismo trebali okrenuti leđa zlu. ipak postoji kontinuum između djela genocidnog masovnog ubojice kakav je bio Hitler i egoistične odvojenosti koja postoji u svakome od nas i koja umjesto prepuštanja ljubavi i istini nesvjesno bira usklađivanje sa negativnošću i strahom.osjećaj koristimo kako bismo opravdali vlastitu negativnost.

Ona se čini takvom. cijena negiranja je ogromna. suosjećajnog promatrača u nama koji je aspekt našeg višeg Ja. Odbacujući zlo. stvaralačka energija. (PGL 184) Produbljujujući svoju predanost duhovnom putu. Potreba da radimo sa nižim Ja ne nestaje kako se sve više identificiramo sa višim Ja. izvornu. moćna. ponekad je čak i jače. nova energija.. Ta postupna promjena samoidentifikacije nam dozvoljava da budemo manje vezani za niže Ja. ignorirate i negirate vitalnu. Energija može biti transformirana tek kada ste svjesni njezinog iskrivljenog oblika. kako biste je onda mogli vratiti i ispraviti? Stoga ostajete rascijepljeni unutar sebe i ako to nije osviješteno. zlih dijelova sebe se čini jako visokom. tim više ograničavamo energiju koja nam je dostupna za to životno samoizražavanje. iskrivljenu manifestaciju. tada si vraćamo svoju kreativnu moć i dozvoljavamo joj da oblikuje naš život u pozitivnijem smjeru. ali negativnim otkrićima o sebi koja su došla u javnost. Upravo suprotno. Čim više negiramo moć našeg nižeg Ja da stvara na negativan način. Kada se s njom suočimo i osvijestimo njezinu punu destruktivnu moć u nama. Samoprihvaćanje. Kada bez negiranja imenujemo ono što je istinito. tim bitnije postaje pročišćavanje nižeg Ja. selimo naš identitet – od onoga što je imenovano. Negiranje nižeg Ja Negiranje nižeg Ja je u ljudskim bićima u najmanju ruku onoliko snažno koliko i negiranje smrti. bez obzira da li se manifestira kao Hitler ili kao sitni čin lakomislenosti u inače razvijenoj osobnosti. Svatko stvara negativno životno iskustvo iz svojih nesvjesnih impulsa nižeg Ja. završimo istovremeno potiskujući i mnogo naše kreativnosti i životnosti. 106 . Čim se više bojimo tih iskrivljenja. dublja ljubav i užitak se javljaju onoliko koliko ste se stvarno suočili sa zlom. postajemo onaj koji imenuje. Cijena koju plaćate za prepoznavanje i prihvaćanje destruktivnih. Ta energija mora biti dostupna kako bi postala cjelovita. (PGL 185) Niže Ja je mračna strana životne sile. Često osjećamo da naše samopoštovanje toliko ovisi o tome da smo «dobri» . Ono je moćna i kreativna sila. Bez obzira koliko određene crte u vama bile zle i neprihvatljive. neće biti komunikacije između različitih dijelova vas.ili barem da se takvi prikazujemo drugima – da se priznavanje vlastite zloće izjednačava sa uništenjem. razvijamo osjećaj za istinu. postajemo svjesnost. čim je jače naše iskustvo višeg Ja. rascjep se zrcali u vašim odnosima s drugim ljudima ili pak u nedostatku odnosa. stvaralačku energiju koja je sadržana u svakom zlu. kao i shvaćanje da je iskrenost. No niže Ja je i esencijalna. da ga se manje sramimo te time osnažuje naše uzemljavanje u višem Ja. ma koliko trenutno bila bolna. Neki ljudi su radije izabirali smrt kroz samoubojstvo nego suočavanje sa nekim istinitim. Postajemo promatrač.. tim se slabiji osjećamo u životu i tim smo skloniji okrivljavanju sudbine ili drugih ljudi za naše nezgode u životu. ljubav prema sebi. uvijek bolja od negiranja i laskanja samome sebi. a ne sadržaj naše svjesnosti. U stvari. a ne ono što je promatrano. U stvarnosti ona to nije. Kada potiskujemo svjesnost o tom dijelu nas. Najbitnije oruđe za izgradnju tolerancije prema vlastitoj negativnosti je razvijanje objektivnog. bez obzira koliko da su nepoželjne i destruktivne. Ako odbacujete njezinu trenutnu. Niže Ja ima sposobnost stvaranja sve patnje i negativnosti koju osjećamo u životu. ugrožavajući time njihovu reputaciju i samopoštovanje.Ako odbacujete vlastito zlo. energija i supstanca koju one sadrže je sačinjena od životne sile. Svatko nosi iskrivljenja u načinu na koji funkcionira u seksu ili u načinu na koji se nosi sa vlastitom agresijom.

To znači odvojenost. beskonačna potjera za iluzornim ciljem koji ostavlja osobu ne samo iscrpljenom. urođenu prirodu da zaboravljaju. Ponos nas drži uzdignutima iznad naše ljudskosti i neprestano nas zavodi strahom da ćemo uroniti u nepodnošljivu bezvrijednost ukoliko ne ostanemo «iznad» sebe. Ponos kaže: «Bolji sam od tebe». Naravno. univerzalnu svjesnost čiji ste vi izraz. samovolja i strah Ponos. ignorirajući. rasi. Vodič kaže: «Onaj tko poniženje druge osobe osjeća kao manje od svojeg. Moram sakriti tu činjenicu pa se moram pretvarati da sam više nego što stvarno jesam». Ovo je sve što ja jesam i zato se toga ne mogu odreći. ja». Tamo gdje postoji ponos. Samovolja kaže «ja.» (PGL 177) Stav ponosa govori: «Bolji sam od drugih» ili «Inzistiram na tome da sam ja moja idealizirana slika. (PGL 193) Tri aspekta nižeg Ja: ponos. dok su u tijelu. još uvijek ima suviše ponosa. prestat ću postojati. Samovolja nam govori da moramo dobiti ono što želimo onda kada to želimo. ne možete se identificirati niti sa širom svjesnošću niti sa osjećajima u svom tijelu jer oni idu jedno s drugim. Strah nam govori da se moramo štititi pa je opravdano sve što osjećamo da moramo napraviti kako bismo se obranili. Za razliku od zdravog ponosa. Nije bitno da li stvarno mislite da ste više od drugih ili se to samo pretvarate kako biste sakrili svoje osjećaje bezvrijednosti – sve je to isto. a ne moje nesavršeno stvarno Ja». Svaki od ovih stavova je drugačiji oblik negiranja i time je opasniji za dušu od otvorenijih oblika zla. gdje postoji samovolja. bezvrijedan sam. već i sve više i više frustriranom. Ta je misija pročišćavanje i rast nerazvijene «kozmičke tvari». te misli nisu jasno artikulirane. Mnoga bića imaju tako snažnu čežnju da ostvare svoju božansku. Ponos nam govori da smo bolji od drugih pa imamo pravo na posebnost i osjećaj važnosti. Jaz između osobe i drugih postaje sve širi. bilo da je temeljen na osobnosti. tamo mora postojati i stanje kontrakcije. ništa ne vrijedim. znači sve što je u suprotnosti sa stanjem ljubavi. odvojenog ego-Ja koje vjeruje da mora biti posebno i iznad drugih kako bi moglo preživjeti. stvarate krutost u ego strukturi koja zapravo govori: «Računa se samo moj ego svijet. Lijek za ponos je iskreno suočavanje sa samim sobom i ponizno samoprihvaćanje iz kojeg se rađa stvarno samopoštovanje. ovaj se iskrivljeni ponos uvijek uspoređuje i odmjerava sa drugima te je zato neprekidna iluzija jer iz toga ne može doći nikakva stvarna procjena. znači vladavinu jedne osobe. ako ga se odreknem. Ego ne bi bio toliko naglašavan kada ne bi postojalo pogrešno vjerovanje da je Ja uništeno ako ego nije jedini vladar u životu osobe. maleno Ja koje se pouzda jedino u vanjsku. često je opravdavanje za superiornost i okrutnost prema drugima. opravdavajući time naš egoizam. To ne može stvoriti ljubav. ja. Isto se tako ponos može manifestirati i kao: «Gori sam od drugih. Vezanost za ego je imperativ ako cjelokupna osobnost nije ujedinjena sa tom širom svjesnošću koja nadilazi granice ega. Ponos je glavna osobina malog. Ako se identificirate sa egom. ljubav postaje manje moguća i zato je prisutno još manje užitka. ali ne moraju biti ni potpuno nesvjesne.Mnoge duhovne prakse uistinu iznose stvarno više Ja. ali istovremeno ostavljaju nerazvijene aspekte svjesnosti nedodirnutima. svjesnu ego osobnost. To je beznadežna. (PGL 177) 107 . Ego struktura postaje napeta i kruta. samovolja i strah su osnova nižeg Ja. Kada se identificirate isključivo sa egom. narodnosti ili spolu. ne uzimajući u obzir širu svjesnost. da su se rodila kako bi ostvarila misiju na univerzalnom planu. potpuno odbacujući. U dramatičnoj izjavi o prirodi ponosa u ljudskom stanju. gdje postoji strah.» (PGL 30) Naš osjećaj važnosti.

ponosu i strahu. U većine nas se ona više ne izražava tako otvoreno kao što je to slučaj kod djece. samovolje i straha. Osjetio sam brzi bljesak neprijateljstva. bez obzira koliko opravdan ili racionaliziran bio taj zahtjev. evo moje samovolje i pohlepe. Samovolja se pojavljuje kada se slobodna volja koristi u službi malog Ja. Voljela bih kad bi mi muž češće govorio da me voli. one gube svoju destruktivnu moć. beskompromisni i napeti. Aha. Zato ni ne poznaje prirodu vlastite patnje – Ja ne prepoznaje vlastitu odgovornost za patnju i nedostatak. Bolje mi je da joj nametnem još stroža pravila. ali svejedno je na djelu kada inzistiramo da bude po našem. Zato Ja koje je u strahu ne može otpustiti samo sebe. Strah nas drži zarobljenima u uskim granicama našeg malenog ego-Ja.. Stav straha kaže: «Neću vjerovati»... dogodit će se nešto strašno».. Trebamo stav straha dovesti na površinu i shvatiti njegovo odbijanje da vjeruje.. suosjećajnom samopromatraču da ih imenuje bez opravdavanja ili isprike. Otac me je jutros nazvao. Samovolja može biti svjesna ili nesvjesna. Nekad može biti tako sirov.. Aha. te za to prebacuje odgovornost na druge. koji maskira moju zahtjevnost i samovolju. učimo biti odgovorni za vlastite negativne reakcije. Aha. evo mog straha i želje za kontrolom. Bez obzira koliko nas izazivala vanjska situacija. (PGL 177) Zbog stava straha često opravdavamo negativne misli i djela s kojima se nikad izravno ne suočimo jer smo izgubljeni i dezorijentirani zbog straha.. Već je imala više mladića od mene u njezinim godinama i ne zaslužuje tu haljinu. Što nije niže Ja 108 . Strah istovremeno podržava i rezultira iz stavova ponosa i samovolje. Kada iznesemo na vidjelo obrane ponosa. Moj muž je sinoć previše popio. Možemo naučiti prepoznati vlastitu samovolju tako da se promatramo kada smo nestrpljivi. Strah ne može nikome vjerovati. a i bez samoosuđivanja. vezana u samovolji. što zauzvrat izaziva zamjeranje. u pokušaju da kontrolira život i druge ljude. evo mog ponosa. Rezultirajuća zbrka je mučenje za dušu. Ne vjerujem da će moja kći na kraju ispasti kako treba.. Užitak je neostvariv kada je osobnost vezana za ego. neciviliziranih ljudi ili kriminalaca. vezana u negativnom stvaranju. ogorčenost. Neću joj je dati. vezana u unutrašnjoj borbi u kojoj negira vlastitu negativnost. da usmjeri i da aktivira. a često i «Ako nisam poseban ili ako ne bude po mom.Stav samovolje kaže: «Želim ono što želim i kad ja to želim». evo mog osjećaja žrtve.. Dozvoljavamo svom objektivnom. evo moje kompetitivnosti. ljutnju i prkos. u svakom pojedinom trenutku imamo izbor da se uskladimo ili sa svojom ograničenom samovoljom ili sa Božjom voljom. Samovolja se razlikuje od slobodne volje koja je jednostavno sposobnost bića da izabere. Aha. poželio sam da umre kako bih mogao naslijediti njegov novac. Budući da imamo slobodnu volju. ograničene ego svjesnosti. Osjećam se usamljeno i on je kriv za to. Moja kći želi još jednu haljinu za izlaske.. zahtjevni. Toliko sam duhovno uzvišenija od njega. Aha.

Te noći je Janet sanjala ovaj san: «Dolazim u kuću u kojoj je glavna bila vrlo stroga i moralizirajuća maćeha koja je sada mrtva. dozvoli razrađivanje te ideje. zamišljanje kako ubija svako od svoje četvoro djece tjerajući ih da marširaju do platforme na kojoj je stajao ogromni kotao kipućeg ulja. ako bih se ikad svjesno naljutila. Janet je pristala sudjelovati u psihodrami i svi smo počeli upirati prste prema njoj. koja je uključivala i prirodnu ljutnju koja je toliko bila stisnuta unutar nje da je bila skoro mrtva. pravedna. Ako ljutnju prihvatimo kao osjećaj koji jasno dolazi iz našeg Ja. Uvijek je zdravije da osjetimo svoju ljutnju nego da je potisnemo. Janet je imala vrlo visoke standarde o tome kako bi se trebala ponašati kao majka: da bude razumna. «zločesta djevojčica» je mogla trčati i slobodno se igrati. Ovaj put je rekla jasno i glasno: «Želim ih ubiti». ona ne treba biti destruktivna. mijenjamo. mogla bih ih poželjeti ubiti». Ona je alarm u našoj psihi koji signalizira da nešto u nama ili našoj okolini nije u redu. Vidjela je sebe kako baca jedno po jedno dijete u kotao i gleda ga kako umire. Odmah ide van i počinje se igrati i trčati. bila je bijesna na njih – bio je to osjećaj koji nikad prije nije osvijestila. pokrenemo se. Većinu vremena je zadržavala tu idealiziranu sliku o sebi. suprotnost njezinoj masci «savršene majke». Ovaj je rad omogućio Janet da prihvati vlastitu ljutnju sa manje osude i sa više svjesnosti. 109 . a ona je mogla ponovno prisvojiti svoju životnu energiju. Rekla sam joj da bi možda trebala osjetiti vlastito ogorčenje zbog opterećenja koje je stvorila njezina idealizirana slika o sebi. bila je slobodna. Sada kada je «tajna» ubojice izašla na vidjelo. puna ljubavi i. ali bi se osjećala nevjerojatno opterećena majčinstvom i ponekad bi pala u neobjašnjivi iracionalni bijes zbog kojeg bi se kasnije osjećala izuzetno krivom. Kako je raslo njezino ogorčenje prema nama. Potisnuta će ljutnja uvijek biti iživljena na neki neizravni i neizbježno negativniji način. Bojim se da. Janet je osjećala da je maćeha u snu zapravo bila skup svih idealiziranih zahtjeva njezine maske. Ljutnja postaje izraz nižeg Ja samo kada je korištena za povrijeđivanje i uništavanje. Ljutnja je prirodan ljudski osjećaj. To je bila misao nižeg Ja koju je pokušala sakriti od sebe potiskujući svoj bijes. U stvari. Bez nje bi nam nedostajalo volje da se zauzmemo za sebe i druge koji su loše tretirani. Zatim si je dozvolila potpunu vizualizaciju. njezin tajni ubojica. a ja sam jako sretna». gdje nitko neće biti povrijeđen.Ljutnja sama po sebi nije aspekt nižeg Ja. više od svega. Napokon je njezina najgora tajna bila vani. Istraživala sam dalje što se nalazi iza njezinog odbijanja da iskusi svoju ljutnju u trenutku kada bi ta ljutnja bila odgovarajući odgovor na ponašanje njezine djece. ali joj je i jako laknulo. Prošaptala je: «Bojim se. Bila je jako potresena ovom vizualizacijom. pokušavajući se pretvarati da je bolja nego što je ponekad iznutra osjećala. Ohrabrila sam Janet da si dozvoli tu zabranjenu misao i da si u sigurnom okružju grupe. U njoj je djevojčica koju je maćeha kaznila zbog «zločestoće» tako što ju je ugurala u tu košaru i ostavila da umre. Više nije morala nositi teret svoje lažne krivnje koja je u stvari bila iskrivljenje ponosa. U Pathwork grupi je Janet izrazila nešto od svojih frustracija zato što ne uspijeva živjeti po svojim visokim idealima. Puštam je van i djevojčica je vrlo zahvalna. da ne nameće svoje probleme svojoj djeci. izgovarajući zahtjeve koje si je sama neprestano nametala. Penjem se na tavan i tamo pronalazim staru košaru. Djevojčica je predstavljala njezinu spontanu energiju. shvatila je da je također ljuta i na neprestane zahtjeve koje su joj nametala njezina djeca. Ljutnja nam pomaže da djelujemo. Bez nje bismo mogli stagnirati u situacijama koje su za nas nezdrave.

budući da i mi prepoznajemo tani potencijal za zlo koji postoji u svakome od nas. Ipak. Razotkrivanje nižeg Ja Niže Ja je za većinu nas opasan. Mržnja. što je češće. što najviše ovisi o stupnju povjerenja i otvorenosti da istražimo osjećaje koji postoje u odnosu s osobom na koju smo ljuti. Ipak. Ljutnja koja je nasilno izražena ili kojoj je dozvoljeno da se izjeda u mržnji ili osvetoljubivosti je uvijek izraz nižeg Ja. U svakom slučaju. Ljutnja je izraz nižeg Ja tek kada se njezina namjera preokrene iz jednostavnog zauzimanja za sebe u želju za povrijeđivanjem. tražeći u njima ključ za njihove najdublje korijene. kažnjavanjem ili uništavanjem. Iako nam je nasilje mrsko. Takva nas eksplozija može upozoriti na koje načine maske ljubavi i znanja možda još uvijek djeluju kao obrane od naše negativnosti. možemo u potpunosti osjetiti i izraziti našu ljutnju. kada i s kim je to prikladno. To inicira proces u kojem preuzimamo odgovornost za vlastitu ljutnju. nasilnih filmova i TV serija velikim dijelom ovisi o našoj fascinaciji onima koji su iživjeli svoje niže Ja. Ako ne postoji intimnost i osjećamo da druga strana nije u stanju čuti naše osjećaje. kao i u izmišljenim pričama i filmovima. Izvan tog konteksta moramo odlučiti da li izraziti vlastitu ljutnju i kako to učiniti. ipak nas fascinira. Instinktivno znamo da niže Ja sadrži vitalnu životnu energiju i zato smo snažno privučeni manifestacijama te energije u stvarnim zločinima i okrutnosti. Ako se ljutnja izrazi tek nakon što smo nagomilali mnoštvo povreda ili ogorčenja. po mogućnosti uz vanjskog. na individualnim terapijama ili u grupama. objektivnog promatrača i na koncu vidjeti da li trebamo poduzeti odgovarajuće korake u vezi te situacije koja nas uznemirava. uz obraćanje pažnje na to gdje. okrivljavanje. Istovremeno je i odbojno i privlačno. osveta i smatranje sebe «pravednikom/com» beskonačno više štete našim vezama od običnog priznavanja ljutnje. gotovo će uvijek biti bolna i osvetoljubiva. moramo shvatiti da je savršenstvo u izražavanju ljutnje nerealan cilj. potajno osjećamo. Tada svjesno idemo dublje kako bismo istražili svoje negativne osjećaje. ili je možda u pitanju kombinacija i jednog i drugog. Dogovor o otvorenom i izravnom izražavanju ljutnje je nužan za svaku vezu kojoj je cilj stvarna intimnost.Osjećaj ljutnje je uvijek koristan jer je to jednostavna emotivna istina trenutka i time nas može dovesti dublje unutar nas samih. trebamo sami istražiti svoju ljutnju. «Vidi što si mi napravio/la» ili «Vratit ću ja tebi za ovo». ili je u pitanju ponovna aktivacija povrede iz prošlosti koja još postoji u nama. U takvim je slučajevima naš posao uvijek isti: prihvatiti i oprostiti si vlastite mane i zatim ući dublje u istraživanje njihovih korijena. uzbudljiv i zastrašujući teren. Postoji i pozitivni potencijal u našoj privučenosti takvim vrstama zabave jer tada možemo koristiti 110 . Ljutnja iz nižeg Ja Jasno izražavanje: «Ljut/a sam» je toliko zdravije od stvari koje obično izgovaramo umjesto toga ili. Čak i duhovno najsvjesnija osoba ponekad eksplodira u izražavanju ljutnje koja je u njoj dugo kuhala ili koja je polusvjesna. razgovaramo o provokaciji i zatim radimo na tome da otkrijemo da li je izvor ljutnje stvarna sadašnja uvreda druge osobe. Ovakvu je vrstu ljutnje korisno iskusiti u sigurnom okružju duhovnog savjetovanja ili terapije. izražavanje ljutnje treba biti svjesno. U takvoj situaciji jednostavna jasna rečenica «Ljut/a sam na tebe» često može pročistiti zrak. U sigurnom kontekstu rada na sebi. tada možemo izabrati da uopće ne izrazimo svoju ljutnju ili da to učinimo na kontroliran način ili kroz specifični protest u kojem pazimo da ne okrivljamo ili ponižavamo drugu osobu. kao što su «Mrzim te». Prodaja novina.

erotski impuls pojavljuje samo kada postoji barem blagi element odbacivanja. Često se događa da ljudsko biće erotski i/ili seksualno funkcionira samo ako je potaknuto strahom ili boli. Možda otkrijemo da svoje najgore misli projiciramo na druge. Trebamo se podsjećati da zlo nije odvojena sila u svemiru. kurve. pune propalica. vidim likove očajnika: ovisnici. izgubiti u gustišima naših iskrivljenja. egoističnoj samodefiniciji koja sve više i više racionalizira našu nepovezanost sa drugima. Obrane ponosa. samovolje i straha nas drže zarobljenima u uskoj. Bojimo se čudovišta negativnog nesvjesnog koja vrebaju u šumama tih nepoznatih zemalja. dileri. one bi nam otkrile sva naša veća iskrivljenja. svaka ulica u koju uđem je slijepa. na taj je način iznova stvarao izvorni incestuozni tabu. nemamo drugog izbora nego ući u tamne misterije naše prirode. Stvaralačka snaga nižeg Ja Dok god nam je «zemlja nižeg Ja» neistražen teritorij. Zbog vezanosti svoje seksualne energije za izvornu negativnu situaciju. Međutim. činit će nam se silnom i zastrašujućom. dvije prostitutke mi upadaju u auto. Nastavljamo se voziti kroz sve prljavije ulice. zlo se može činiti kao sila koja je ravnopravna i suprotna dobru. Niže Ja uvijek možemo rasvijetliti i tako da istražimo svoje seksualno ponašanje i svoje tajne seksualne fantazije. Bojimo se da će se naše ego-Ja. Počinjem osjećati da je opasno i želim van. neizvjesnosti ili boli. svodnici. Dok stojim na semaforu. Inače ćemo živjeti na površini života. Gdje god gledam. u masci negiranja. Čak i u snu shvaćam da sam u «zemlji nižeg Ja» i da vjerojatno neću moći izaći dok ne saslušam njihove priče do kraja». Osjećamo se povrijeđeno ili ugroženo i onda ili napadamo ili se suzdržavamo. ako želimo pratiti put istine. straha. Ako bi se te fantazije temeljito istražile. Svatko od vas može otkriti da vam se. Alberta su i u stvarnosti i u fantaziji neprestano privlačile žene koje su mu «zabranjene». No budući da je zlo bitan dio naše ljudske prirode. poglavlju.. obično smo najokrutniji prema onima koji su nam najbliži. (PGL 119) Vezu između seksualnosti i nižeg Ja ćemo dublje istražiti u 9. nesigurnosti. naši će nam snovi gotovo uvijek razotkriti i našu sjenovitu stranu. dualističkoj razini. a njih dvije mi počinju pričati svoje životne priče.. Čovjek koji je radio kao taksist u velikom gradu je sanjao: «Nalazim se u porno četvrti nepoznatog velikog grada. iako se zapravo radi o našem neprijateljstvu. Za daljnje tragove trebamo istražiti svoje ponašanje.našu specifičnu fascinaciju zlom kao trag koji možemo pratiti u našu vlastitu privatnu «zemlju nižeg Ja». naše misli mogu biti preplavljene neprijateljstvom. Čak i ako nismo svjesni na koji način niže Ja djeluje u našem vanjskom životu. u kojem istražujemo vezanost užitka životne sile za negativne životne situacije. barem do izvjesnog stupnja. Gotovo svaka osoba ima seksualne fantazije u kojima je seksualnost odvojena od ljubavi te uključuje ponižavanje ili prisiljavanje bilo nas samih bilo drugih ljudi. Neki od nas će se verbalno iživjeti na nepoznatoj osobi ako osjetimo da nam je nešto učinjeno nažao. Niže Ja djeluje u našim životima kroz slike koje iskrivljavaju stvarnost i opravdavaju našu negativnost. Govore mi da će mi pokazati izlaz. U stvarnosti je zlo tek 111 . s kojim se obično identificiramo. Ako kontroliramo svoje ponašanje. Na običnoj. Ostali obično iživljavaju niže Ja samo u intimnom prostoru. zamišljajući njihovo neprijateljstvo prema nama.

daje izgovor da tlači druga ljudska bića. To su prirodni osjećaji. Tako stvaramo masku i odvajamo se od svojih prirodnih osjećaja. bilo da su to crnci. I niže Ja i maska počinju postojati zbog pokušaja naše duše da odoli bolnom iskustvu ili da pobjegne od njega. Planiramo gledati osrednju laganu komediju. ali privlačnog crnca i spuštam se dolje da ga vidim. Majka me prekorava da film počinje i dodaje zloslutno upozorenje da će se nešto loše dogoditi ako je napustim. Sa svakom transformacijom postajemo otvoreniji za primanje sve više i više pozitivne energije. često roditelji ne prihvaćaju ni naše izražavanje tuge ni naše izražavanje ljutnje. 112 . kao što je učinila ova sanjačica. Gledamo se oči u oči i na trenutak kao da se stapamo – osjećam se snažnijom i uzemljenijom nego ikad prije u životu. Kada je zlo shvaćeno kao dio božanskog energetskog toka. on me zavodljivo gleda i bojim se da ću se izgubiti u njegovoj snazi. Također kada dijete osjeti 5 Ovaj san u kojem bjelkinja sjenu sanja kao crnca predstavlja kulturni simbolizam koji postoji ispod rasizma. Dolje u prednjem dijelu kina vidim prijetećeg. često otkriva da je otupljivanje osjećaja jedina zaštita od patnje. Tada shvaćam da se neću vratiti majci i da je film koji se prikazuje u kinu zapravo ozbiljan. ali ipak idem prema muškarcu. No čim sam mu bliže. pogotovo s roditeljima. To je često i sasvim realno koristan način zaštite. strah je sve manji. Kada se susretnemo sa bolnom situacijom. prihvaćanja. farizeju u nama. Dijete koje se osjeća povrijeđeno. često koristeći svoj jad kao oružje. U sljedećem snu mlada žena koja se borila sa samoubilačkim porivima. priznavanja i opraštanja. Židovi ili bilo tko drugi. Na kraju sjedam pored njega i primam ga za ruku.iskrivljenje jedne velike stvaralačke sile u svemiru. to još nije niže Ja. Uplašena sam. tada ono više nije odbačeno u svojoj esenciji. odbačeno. što je urođeno dualnosti ljudske prirode. (PGL 184) Transformacija nižeg Ja je u svojoj biti oslobađanje ružne. I zavjetujemo se – često nesvjesno – da ćemo povrijediti druge kroz osvetu. tako se i niže Ja rastvara u božansku energiju kroz primjenu duhovnih praksi istraživanja. Film mog života je sada puno stvarniji». prepoznaje svoju samouništavajuću sjenu kao prijatelja: «Sjedim sa svojom majkom u kinu. trenutno iskrivljen zbog specifičnih pogrešnih ideja. spontano ili osjećamo bol i izražavamo tugu ili reagiramo sa ljutnjom. Na koncu postajemo tupi za stvarne osjećaje. Dok se približavam tom crnom muškarcu. Vraćanje projekcija k sebi. uzbudljiv i da će mi promijeniti život». što našoj masci. Tako učimo potisnuti svoje spontane osjećaje i pokušavamo otkriti prihvatljivije načine djelovanja kako bismo izbjegli bol u budućnosti. zaključaka i nesavršenosti. Izvori nižeg Ja U svakom životu je niže Ja aktivirano negativnim isustvima iz djetinjstva. Integracija naše vlastite tame čini život stvarnijim i zanimljivijim. je rješenje za osobni i kolektivni rasizam. Upoznavanje i prihvaćanje nižeg Ja je jedini način da svoj «energetski tok» usmjerimo natrag prema njegovom čistom izvoru. Ipak. beznadežno izloženo boli i deprivaciji. Ostavljam taj dio kako bih se suočila sa vlastitom mračnom prirodom i od toga postajem jača.5 Sanjačica je sažela: «Majka predstavlja moje idealizirano Ja koje se pretvara da nema mračni dio. Seksualna okrutnost postaje seksualno obilje. Pasivna stagnacija postaje opušteno prihvaćanje itd. zamrznute mase duševne tvari i njezino vraćanje u protočnu esenciju. postižući tako nesputanu životnost nebranjenog Ja. Neprihvaćeno niže Ja se projicira na «drugog». film samo što nije počeo. Neprijateljska agresivnost postaje pozitivna odlučnost. Kao što će se čvrsta tvar uz pomoć određenih fizikalnih procesa pretvoriti u plinovitu energiju.

ukoliko dijete ne suočite s tim dijelom sa ljubavlju i smislom za humor. svjesna odluka se zaboravlja i ono što ostaje je snažna sila koja tjera na okrutna djela....... to je početak zla... Pasivna ravnodušnost možda nije tako aktivno zla kao počinjena okrutnost.... Pathwork Vodič to naziva «masovnom iskrivljenom slikom samovažnosti».... ono se s time ne zna nositi i postaje tupo......... ili zbog suptilnog procesa osnaživanja otupljivanja kao sredstva zaštite.... Ako su bebi bile ispunjene sve stvarne potrebe. Kada smo iskusili spontane.. (PGL 134) Kao djeca smo bili iznimno ranjivi i bespomoćni. svaka destruktivnost. ... to se događa otprilike oko druge godine života.... ali ako se tupost zadrži dugo nakon što su se okolnosti promijenile i kada osoba više nije bespomoćno dijete. Možemo to smatrati urođenom sposobnošću ljudskih bića da budu destruktivno samoljubiva.. dugoročno gledano.. Stoga je to snažno sredstvo za postizanje otupljenosti...... To zatim pojačava proces otupljenosti... To se pojavljuje zbog straha od drugih od kojih osoba očekuje takva djela. ali je........ To se univerzalno iskrivljenje prvi put pojavljuje kada se dijete počinje odvajati u odvojenu osobnost........ ali bolne osjećaje stvarnog Ja. da mu se sve potrebe trenutačno ispune i da cijelo vrijeme pokušava kontrolirati okolinu i druge ljude.. Niže Ja se tada pokazuje u obliku nerazumnih zahtjeva djeteta da neprestano bude centar pažnje..... zabranjujući ne samo dotok spontanih pozitivnih osjećaja.. već i osjećanje straha i krivnje.. ili ću se morati ponašati na upravo suprotan način kako bih spriječio snažan dotok toplih osjećaja».. Tupost i neosjetljivost prema vlastitoj boli i unutrašnjim sukobima se pretvara u otupljenost i neosjetljivost prema drugima........ tada smo manje skloni nanošenju okrutnosti drugima. Aktivno nanošenje boli drugima istovremeno ubija i sposobnost osobe da osjeća. to će univerzalno ljudsko iskrivljenje biti prenešeno i u odraslu dob.... što je univerzalni ljudski izraz nižeg Ja. Masovna iskrivljena slika je da moj osjećaj osobne vrijednosti ovisi o tome da sam poseban i da mi drugi odobravaju i nagrađuju me... svi smo i rođeni sa nižim Ja......... To je razlog zbog kojeg je otvaranje toj dugo potiskivanoj boli iz djetinjstva tako bitan dio iscjeljivanja nižeg Ja... ili zbog nesposobnosti osobe da se nosi sa nagomilanim bijesom.. Već u idućem trenutku takvo razmišljanje nestaje. svako zlo proizlazi iz negiranja osjećaja spontanog. okrutna i posesivna... U svim ovim slučajevima uvijek se iznova može vidjeti kako svaka šteta.. možemo biti otvoreni i za patnju drugih...kontradiktorne i konfliktne osjećaje u svojoj psihi.. To omogućuje osobi da vidi patnju drugih i da pri tome ne osjeća nelagodu ili grižnju savjesti.... Urođeno niže Ja u djetetu Uz reaktivno zlo koje je rezultat određenih povreda iz djetinjstva. Iako je ta faza ovisnog narcizma i zahtjevne samovažnosti prirodna u razvoju dječjeg ega... Kada možemo osjetiti vlastitu bol....... Sljedeća faza je aktivno nanošenje okrutnosti..... podjednako štetna..... Možete otkriti da je osoba povremeno gotovo svjesno na rubu donošenja odluke: «Ili ću dozvoliti osjećajima da izađu i djeluju u kontaktu sa drugom osobom. naučili smo odvojiti se od njih jer smo vjerovali da su nepodnošljivi.. U to vrijeme dijete prvi put počinje razlikovati sebe od roditelja i počinje provoditi svoju odvojenu volju.. 113 ... U određenim uvjetima to može biti spasonosno za dijete.. stvarnog Ja. Većina zla u svijetu je uzrokovana tim stanjem duše....

Svaki put kada smo umjesto ljubavi. sve duše odašilju taj glasni zov i vapaj koji je nečujan za vaše uši. Svako će se dijete opirati granicama koje postave roditelji i izražavat će svoje nezadovoljstvo i frustraciju tim granicama.Mi u ovome svijetu možemo čuti vaše duše kako vape za pažnjom. ako roditelji snažno guše djetetove spontane reakcije iz nižeg Ja. dijete će iživljavati vlastitu negativnost bez osjećaja odgovornosti za svoje ponašanje. jer vjeruje da će se tako poštediti buduće boli. Niže Ja je tada viđeno kao kumulativna kreacija koja je rezultat svakog negativnog izbora koji smo donijeli u svim životima koje smo živjeli na zemlji. ne shvaćajući preozbiljno djetetovu samovažnost. Ako roditelji popuštaju svojoj negativnosti ili ne suoče dijete s njegovim nižim Ja. Na taj način dijete može naučiti razlikovati svoje stvarne potrebe od svojih pretjeranih zahtjeva. Ako roditelji odbacuju niže Ja. on će se razviti u zdravo zauzimanje za sebe u kojem postoji i prepoznavanje granica. Upravo kroz frustraciju dijete uči odvojiti se od svoje okoline. sve dok se s njime konačno ne suočimo i ne razriješimo ga. bez opravdavanja ili popuštanja toj strani sebe. Zdravi roditelji se mogu susresti s tim reakcijama na odlučan način. Međutim. one postaju potisnute. Na taj način se stvara maska i smanjena je svjesnost o nižem Ja. Možete zamisliti kako je to nama bučno. (PGL 57) Budući da većina duša ne izraste iz dječje usmjerenosti na sebe. 114 . Dok odrastemo. Bez obzira da li je niže Ja potisnuto ili mu se udovoljava. Može početi učiti identificirati svoju negativnost kao ono što ona uistinu jest. sebičnost i želju za osvetom racionaliziramo vanjskim okolnostima. Ako ga se potiskuje. niže Ja odlazi dublje i izbija kasnije u životu. mržnju i želju za osvetom. Djetetu je potrebno prihvaćanje njegove sebičnosti i ohrabrenje njegovoj stvarnoj potrebi da bude autonomno i moćno. iskrivljeni stavovi roditelja o vlastitom nižem Ja će se odražavati i u njihovoj djeci. Instinktivno će odgovarati kroz bijes.. Prastari ritual ispovijedi i oprosta djeluje na transformaciju nižeg Ja na razini duše. pozitivnijih odluka. hrabrosti ili povezanosti izabrali strah. Na taj način zlo održava samo sebe. kao i spremnost roditelja da identificira negativno ponašanje bez osude. dijete će pokušati otupiti bol stvarne krivnje koja prati svjesnost o nižem Ja. nagomilana neosjećana bol krivnje još više otuđuje osobu od nje same i od mogućnosti za transformaciju. ali ne uzimajući ih previše osobno. Ipak. Karma i niže Ja Na izvor zla možemo također gledati i sa šire perspektive puta duše. pogotovo u razdobljima stresa ili kriza. bio potpuno podržan. Niže Ja duše može biti «otopljeno» i olakšano kroz osjećanje boli zbog negativnih izbora koje smo napravili i kroz donošenje drugih. Ako ga se iživljava. No ono također treba jasne granice za svoje ponašanje. dijete uči da svemir ne postoji samo zato da bi se pobrinuo za svaku njegovu želju ili hir. već smo zaboravili dječje izvore nižeg Ja. Tada mržnju. zamrznuli smo dio svoje duše. tako da se smanjuje naša sposobnost da preuzmemo odgovornost za svoje urođeno niže Ja. razvijenijim duhovima koji posjećuju našu razinu cijeli naš svijet zvuči kao razred predškolaca koji su izmakli kontroli! Ako je u djetinjstvu osjećaj samovažnosti. dijete će potisnuti svoju prirodnu sebičnost i neprijateljstvo i odreći se odgovornosti za svoju negativnost. Dijete će pokušati uklopiti se u kalup koji je prihvatljiv svjesnim ili nesvjesnim očekivanjima njegovih roditelja. koji je tipičan za to životno razdoblje. Kada se približimo vašoj razini. Ako roditelji ispravno postave realne granice. ostaju nerazriješene i bit će iživljene kasnije u životu. Sa ovog gledišta je svaka inkarnacija samo djelić puta koji duša prolazi kroz mnoge živote.. Ta stegnuta životna energija je niže Ja duše. osvetu ili otupljenost. Nosimo ga u svaki sljedeći život kao komad prtljage.

Nakon doživljavanja ove prastare scene koja je tako jasno oslikavala njezin trenutni problem. koja je bačena u tamnicu jer je bila prijetnja onima koji su vladali i imali moć. Ti zakoni karme djeluju u našem sadašnjem životu. Ponekad je to osjećala kao stvarnu tjelesnu sputanost. Ali Eleanor nije htjela ništa od njegovog suosjećanja. Izvor zla 115 . Naš rani život s roditeljima kristalizira te iskrivljene slike kako bismo ih mogli jasnije vidjeti. od tog se trenutka njezin zatvor krutih obrana počeo slamati. Određene vrste povreda ili odbacivanja u djetinjstvu poznato odjekuju u našoj duši i iznova stvaramo situacije s kojima smo se došli suočiti i koje smo došli iscijeliti. To može objasniti zašto djeca istih roditelja često tako različito reagiraju na istu roditeljsku situaciju. Moja pobjeda je u tome što me nije briga. možemo ih početi razrješavati. U vođenoj meditaciji je vidjela sebe u tamnici. ovisnost uzrokuje razočaranje.» Slika njezine ponosne izolacije i otpora prema ranjivosti u tom životu u srednjem vijeku je bila dramatična paralela Eleanorinom trenutnom stanju u kojem se osjećala zarobljeno u vlastitim obranama. svoje NE otvorenom dijeljenju sebe s drugima. Počela je aktivno raditi na tom unutrašnjem karakteru zarobljene vojvotkinje i njezinoj odluci u tom životu da ostane u ponosu i odvojenosti. sićušni prozorčić s rešetkama visoko izvan njezinog dosega i drvenu klupu lancima pričvršćenu za zid. Razumijevanje da su neke negativne obrane utkane u dušu još iz iskustava u prošlim životima. osjetila je ogromno olakšanje. Čuvar tamnice je bio ljubazan.Iz te perspektive. Putem ćemo naučiti kako specifični stavovi neizbježno donose izvjesne rezultate: odvojenost stvara izolaciju. Kada se ti «prastari» problemi iznova aktiviraju kasnije u našim životima. ljubav stvara sklad. Svako dijete ima različitu karmu. odjevena u dugu srednjovjekovnu haljinu. kao i kroz mnoge živote koje smo prošli. mi biramo svoje roditelje i rane životne situacije kako bismo aktivirali nerazriješene probleme koje donosimo u ovu inkarnaciju iz svojih prethodnih inkarnacija. ništa mi ne mogu učiniti. Mogla je vidjeti i namirisati hladne. samoodgovornost stvara samopoštovanje itd. ali i kako bi naše vrline mogle biti iskušane i pročišćene. brižan čovjek. Nikad im neću dozvoliti da saznaju koliko sam povrijeđena. možda vojvotkinja. Nije me briga. vlažne zidove od zelenkasto-sivog kamenja. odjeven u grubu smeđu halju sa užetom oko struka. To je moja pobjeda. Naši duhovni vodiči i naše više Ja planiraju uvjete koji nas okružuju u ranom djetinjstvu kako bi se naše mane mogle manifestirati. koji je pokazivao sažaljenje prema njoj. Mislila je u sebi: «Misle da će mi smetati to što su me stavili ovdje. Jednom kada naše specifične slabosti duše dođu na površinu kroz dječja iskustva koja nas oblikuju. Eleanor je istraživala svoje unutrašnje otpore u vezi. nije mogla natjerati riječi da izađu. Nema načina da me dodirnu. U svaki život donosimo probleme i iskrivljene slike koje odražavaju naša iskrivljenja. nam može dati širu perspektivu za sagledavanje naših sadašnjih životnih problema. Čak i kad bi odlučila podijeliti nešto intimno u vezi sebe. dobivamo priliku prepoznati i transformirati svoje kronične mane. različita urođena iskrivljenja koja se aktiviraju u djetinjstvu i svako dijete ima različitu zadaću sa svojim roditeljima. ali ne smeta mi. pojaviti u konkretnom obliku. Na koncu je dozvolila boli i bespomoćnosti da je preplave. Vidjela je sebe kako sjedi na toj klupi. Osjećala se zarobljeno u svom strahu od onoga što bi moglo izaći ako bi si dozvolila da bude stvarna i otvorena u kontaktu s drugima. Znala je da je ona neka važna osoba. nemogućnost da progovori.

Sotonino zlo nije sila ravnopravna i suprotna Božjoj moći. zla i dobra. Svaka dualnost ljudske prirode rezultira iz te izvorne podjele između Sotone i Krista. Naše niže Ja bi htjelo da ostanemo ponosno odvojeni. Sotonu vežu zakoni uzroka i posljedice. što znači da će prije ili kasnije patiti zbog svake negativne odluke koju je donio. Sotonina suprotnost je Krist. Kako Krist personificira vječnu svjetlost božanskog. što rezultira izgonom iz Rajskog Vrta. je jedan od načina na koji se može pokušati personificirati naš izvorni izbor da napustimo ujedinjavajuću svjesnost.Na još dubljoj razini. Bog je ujedinjavajući princip. Budući da nam je Isus Krist pokazao put natrag k ujedinjenju s Bogom. «Istočni grijeh» zapravo označava nesavršenstva urođena našoj ljudskoj prirodi kao rezultat izvornog izbora da svoju svjesnost odvojimo od Božje svjesnosti. prema svjesnom ponovnom ujedinjavanju s Bogom – našom istinskom esencijom. ali to nije naš temeljni identitet. iskrivljenja su nastala kasnije. borba između naših pozitivnih i negativnih impulsa. pažnja koju dajemo svom osobnom iskustvu ograničene prirode vlastite negativnosti i širenju naše božanske esencije je neizmjerno bitnija od bilo kojeg sustava vjerovanja. Ta nas čežnja vodi na put mnogih života sve dok se svaki dio ljudske svjesnosti koji se ikada bio otcijepio ne odluči svojom slobodnom voljom vratiti u ujedinjavajuće stanje. No ispod svega toga mi smo i Bog. dok naše više Ja čezne za poniznim ponovnim povezivanjem. koja nam dozvoljava i da izaberemo egocentričnost i vjerovanje u vlastitu odvojenost. Vodič općenito koristi personalizirane mitove i metafore zapadnjačkog kršćanstva kako bi opisao univerzalni proces odvajanja i povratka. Sotona je podložan ultimativnim zakonima Božjeg univerzuma. No povremeno koristi i apstraktniji jezik koji odražava i istočnjački misticizam. koji je izabrao povući se od svog Oca i Stvoritelja. identificiran sa svojom odvojenošću. Ultimativno gledano. Kršćanski mit Kršćanska priča izvornog odvajanja od Boga je priča o Luciferu. Pathwork Vodič ljudska bića vidi kao dio kozmičke tvari koja je stvorena kada se dio Boga odlučio odvojiti od ostatka Boga. ujedinjavajući princip koji nadilazi granice dualnosti. Iako je vjerovao da je time stvorio vlastito «kraljevstvo». ponosom i samovoljom. kako bi mogao donijeti drugačiju odluku. Naša najizvornija priroda je božanska. Mit o Adamovoj i Evinoj odluci da ne poslušaju Boga i da prate Sotonu. ujedinjavanjem i povratkom našeg identiteta u cjelinu kreacije. Otac svega. možemo svjesno izabrati sudjelovanje u planu spasenja. Samoidentifikacija sa odvojenošću je odvela taj dio Boga u dualnost i zlo. Svijest o istočnom grijehu je jednostavno svijest o našoj otuđenosti od cjeline. No u tom procesu se svakodnevno moramo 116 . Mi smo na putu samootkrivanja. Za svaku je osobu najkorisniji model kozmologija koja najbolje odgovara osobnom iskustvu. Za razliku od ostatka prirode. mi smo obdareni slobodnom voljom. drugom Božjem anđelu (prvom nakon Krista). Ta je patnja ono što na kraju probudi Sotonu da osjeti stvarnost boli koju odvojenost neizbježno podrazumijeva. U svakom ljudskom biću istovremeno postoje sva tri «karaktera». Kristova inkarnacija Isusa je označila prekretnicu u evoluciji naše sposobnosti da se ponovno uskladimo sa Božjom svrhom – da znamo da nam je sve već oprošteno i da smo u potpunosti voljeni usprkos stvarnosti našeg nižeg Ja i usprkos djelima naše nesavršene i djelomične ego svjesnosti. budući da je Bog stvorio Sotonu i podario mu slobodnu volju. tame i svjetlosti. U svojoj pobuni Lucifer je postao Sotona. tako Sotona personificira tamu zla. izvor nižeg Ja u individualnoj psihi je istovjetan pitanju izvora zla u čovječanstvu. Na dualističkoj razini mi smo istovremeno Krist (univerzalno više Ja) i Sotona (univerzalno niže Ja).

Kršćanska drama borbe između Krista i Sotone. neosobnu terminologiju. Život i svjetlost se mogu širiti u sve više i više mogućnosti. Osjeća sebe kroz stezanje. Pathwork gledište Pathwork je istovremeno i istočnjački i zapadnjački. Umjesto da se razvija. eksperiment iz kojeg se vaše stvarno stanje može i hoće ponovno izbaviti. svjesnost zna da nema stvarne opasnosti jer je svaka patnja koju ljudska bića osjećaju uistinu prividna u ultimativnom smislu. U određenom trenutku svjesnost koja je toliko dugo stvarala takve kanale i puteve više ne može promijeniti smjer.6 Nekršćanska gledišta Ista priča o izvornoj cjelovitosti. ona iskušava kakav je osjećaj ako se uvlači u sebe. kako bi se vidjelo kakav je osjećaj tame. 6 Vodič prepričava kršćansku alegoriju u predavanjima 19-22. koja je kompatibilnija sa budističkom kozmologijom. 117 . Objašnjava da smo izabrali istražiti odvojenost ili zlo jednostavno zato što je to postojalo kao mogući izbor. Sve je to igra. Jednom kada pronađete svoj istinski identitet. a ono što je u mislima i volji. Na najdubljoj razini. ona stvara vlastitu pokretnu silu.boriti birajući između Kristovog puta svjesnog ujedinjenja s Bogom ili Sotoninog puta egocentrizma i odvojenosti od Boga. postoji. odvojenosti i ponovnom ujedinjavanju može biti ispričana i kroz nekršćansku. «Pad» i «Spasenje». fascinacija. pod naslovima «Isus Krist». kroz i uz pomoć svoje svjesnosti. nesvjesnosti o cjelini. da «vidi što će se dogoditi». Ljudski život je viđen kao škola za pročišćavanje duše koja putuje kroz živote stvarajući i zatim se oslobađajući karme koja je rezultat naših negativnih. Stvaranje». ograničenih identifikacija sebe. umjesto kroz širenje. Samo su u ljudskom ego-postojanju misli i volja prividno odvojene od oblika i djelovanja. znat ćete to. želi vidjeti kakav je osjećaj osjetiti i iskusiti tamu. te učeći se ponovno identificirati sa našom božanskom esencijom. (PGL 175) Ovaj pogled na kozmičku dramu odvojenosti i ponovnog ujedinjenja ne govori o zlu. može pretjerivanjem biti dovedena do negiranja naše cjelovitosti i božanskosti koja ispod toga postoji. Istočnjačko naglašavanje dobroćudne. nego vidi ljudski ego kao dio svjesnosti koja se odvojila od cjeline. stanje u kojem postoji samo blaženstvo i beskonačna – doslovno beskonačna – moć da stvarate sa. Može postojati posebna fascinacija i avantura u tome da da se pokuša isprobavati granice i fragmentaciju svjesnosti. Zamislite svjesnost. I istočnjačka i zapadnjačka religiozna gledišta mogu biti iskrivljena. Svi mogući izbori će na koncu biti izabrani. Budući da su mogućnosti beskonačne. svjesnost također može sebe istraživati i tako da se otcijepi. dobra i zla. ujedinjavajuće razine stvarnosti može biti iskrivljeno u negiranje svakog zla na ljudskoj razini. «Bog. sinteza mističnih tradicija Istoka i Zapada koja naglašava direktno iskustvo sebe i Boga. samo zato da bi cjelina kreacije mogla biti svjesno istražena. umjesto da istražuje još više svjetlosti. Zatim taj dio počinje preuzimati moć jer sve što je stvoreno ima u sebi energiju koja je u to stvaranje uložena i ta je energija samopokretajuća. Gubi se u vlastitom kretanju i više ne zna kako se prizvati natrag. Svjesnost misli i želi.

ne znajući zašto. Otcijepljeni fragmenti postaju sve svjesniji svog ograničenog stanja i kao rezultat toga svi ćemo slobodnom voljom opet izabrati ujedinjenje. iskorištavao žene. Očajnički mi treba netko da me zaštiti i brine se za mene. Vremenom je Albert uvidio da je njegova privučenost k «zabranjenim» partnericama imala korijen u ranom uzbuđenju tabu odnosa koji je imao s majkom. Albert se sada trebao suočiti sa stvarnom. to je gusta crna sjena. Dok smo čekali. Albertu je bilo teško naljutiti se na Annu. i dobro i zlo. Seksualna zapletenost s majkom je bila konfrontirana i oproštena na način na koji to nikad prije nije bila u njegovom životu. Ono što je bitno je da naučite gledati u sebe. U početku mislim da je to muškarac.. Svaki put kada bi njegov odnos sa ženom postao «prihvatljiv» kao u braku. Ono što je još trebao učiniti je da potpuno pogleda u negativne obrasce odraslog muškarca koji je. Koristio je svoje psihološko znanje kako bi osjetio dominaciju. Osjetio je svoj sram i svoju krivnju. odraslom krivnjom zbog svog negativnog ponašanja prema ženama. Ljudska se svijest nalazi na stupnju razvoja gdje postoje i čisto i iskrivljeno. Stvarnost zla. da se susretne s onim što ga proganja. Zazvali smo Kristovu prisutnost i zamolili Ga da pomogne Albertu da dođe do srca svoje tame. čak i u mašti. Ona ga je uistinu i tretirala na vrlo loš način i imao je pravo biti ljut. neurotična majka. on bi izgubio interes. pokušavajući osvetiti središnju traumu svog djetinjstva.. I nije bitno da li vjerujete u reinkarnaciju. Sjenoviti lik sada vreba u stražnjim sobama kuće i priča sa mnom s te udaljenosti.» Kada je Albert počeo raditi na snu. shvatio je da je uz osjećaje srama i potajne želje. ali to zapravo nije muškarac. da se suočite sa sobom iskreno i suosjećajno. Ne vjerujem mu. Albert je sada trebao naći smisla u beskonačnom nizu svojih avantura i kratkih veza te otkriti kako bi mogao posegnuti za predanom ljubavlju umjesto za seksualnim igrama moći na koje je bio naviknut. već iskrivljena božanstvenost. U priči o Albertovim duhovima koja se nalazi na početku ovog poglavlja. Na dugoj stazi evolucije. mogla sam vidjeti kako se tamna energija opet komeša oko Albertovog lica. Ipak. 118 . (PGL 197) Nije bitno koju kozmologiju ili objašnjenje izvora zla prihvatite. Tada čujem da je netko ušao kroz potrgana stražnja vrata koja sam ostavio otvorena. Tek je tada moguće nositi se sa zlom izvan vas. Kako je Albert potpunije istraživao incestuozni odnos s majkom. Sa zlom se morate suočiti i nadvladati ga prvenstveno u sebi. Albert mi je ispričao san: «Nalazim se u predsoblju u svojoj kući iz djetinjstva.Zlo izvire iz Božje dobroćudne spremnosti da dozvoli aspektima cjelovitosti da se odvojeno inkarniraju i da istraže taj odvojeni identitet. evolucijski plan spasenja ili u bilo što drugo. mora biti prihvaćena od strane svake zasebne osobe kako bi se mogli s njome nositi i na taj je način istinski prevladati. kako bi zastrašio i kontrolirao žene. preplašen sam i usamljen. Govori mi da je došao ovamo da me zaštiti. znajući da ono nije krajnja stvarnost. a ne u svojoj želji za osvetom. Mislim da je on možda vrag i budim se preplašen što sam ga pustio u kuću. kao crtež sjene u nekom starom stripu. Umjesto toga je tu ljutnju iživljavao kroz neprijateljstvo prema drugim ženama. ali nikad ne bi uistinu prepustio svoje srce ili se istinski vezao. trebao je priznati svoju mračnu moć – svoju okrutnost i zastrašivanje – trebao je osjetiti strah i ranjivost koju su te osobine branile i potražiti novi izvor moći u svojoj sposobnosti da voli. kako se ono manifestira na ovoj razini razvoja. zadatak je svakog ljudskog bića da iz života u život pročisti dušu i nadvlada zlo. Na taj način učimo suočiti se sa vlastitim zlom. da mi bude otac koji mi nedostaje. Predložila sam mu da se pomolimo. Zaljubio bi se. osjetio je mračne oblake koji su ga prije opsjedali. također bio i jako ljut na nju. i Krist i vrag. opisala sam kako je kroz osobno intenzivno iskustvo u Sevenoaksu Albert susreo zastrašujuću «zločestoću» svog unutrašnjeg malenog dječaka uhvaćenog u incestuoznu mrežu koju je isplela njegova nezrela.

Odgovorio je: «Mogu ga osjetiti. «Nisi potpuno loš». Kreni. filmovima ili stvarnim događajima – zle likove koji vas na neki način privlače.» Nagnula sam se naprijed i primila Alberta za ruku. vilica odlučna. Zabacio je ramena i ukočio vilicu. Mračna sila se pokazivala u Albertovom tijelu. Rekla sam mu: «Osjeti sada svoje tijelo. «Možeš se susresti sa svojom sjenom». poglavlje: Kroz sve ove vježbe sjetite se zazvati prisutnost dobroćudnog. Ušao sam kroz stražnja vrata. Albert me pogledao s prijekorom i prezirom. Albert je pustio moje ruke i tijelo mu se počelo ukrućivati. Pogledala sam duboko u njegove oči. I sjeti se da ti je u Kristu već sve oprošteno. Kada se susretneš s tim demonom. objektivnog promatrača koji može zabilježiti sve aspekte našeg Ja s istinom i suosjećanjem. dio tvoje ljudskosti. Ako ga prihvatiš. ali ga odbacujem». Ali sada možeš izabrati drugačije. Vježbe za 7. Albertove su oči polako postale mekše. Bojim se. možeš ga transformirati. koji vam pomaže da se susretnete s nekim dijelovima svog nižeg Ja. osjeti moju vjeru. 1. Ako ga odbaciš. Alberte. da sam ga ja izabrao. Ali znam da je on uzrok svih mojih nevolja. Ovo što sada radiš je sveti rad. Plašit ću te i tjerati da radiš ono što ja želim. Posjedovat ću i uništiti svaku ženu koju mogu. Drugi dio možete ili ispisati ili dovršiti kroz tiho meditativno istraživanje. Ogroman je korak da to možeš tako jasno vidjeti».» Albert je bio nesiguran. Možeš ti to. Zatim napravite 119 . herojski rad. Prkosno je rekao: «Nikad više neću biti povrijeđen. ramena su mu postala napeta i zgurena. Alberte. detaljni opis jednog ili više tih likova. To je mjesto na kojem si se davno zavjetovao na osvetu umjesto na ljubav. Njegov uobičajeni smiješak je postao cerenje. Od sada ću ja imati kontrolu. Albert se trgnuo: «Teško je prihvatiti da je taj demon zapravo ja. Pozvala sam ga: «Osjeti moje ruke. Ohrabrila sam ga: «Ovo je odlična mogućnost. Tvoja zloća je samo privremeno stanje. Alberte. Susrela sam njegov tvrdi pogled s ljubavlju i prihvaćanjem. podsjetila sam ga. «Sjeti se da je svako ljudsko biće i dobro i loše. kreni i susretni se s tom tamom. Albertovo se lice promijenilo. Moja je moć i slava. Imaš priliku susresti se s demonom koji te godinama opsjedao. napravite i drugi dio u kojem se od vas traži da postanete svjesni čiste energije koja se nalazi iza vašeg nižeg Ja. Posvetio sam se osveti i mržnji. Napravite potpuni. To je niže Ja». Još dok sam govorila. možeš ga promijeniti. U ovom trenutku nemam baš puno vjere. Teško je znati da je on ja i istovremeno vjerovati da ja nisam potpuno i neoprostivo loš». Pretpostavljam da mi je bolje da ga pobliže upoznam ako ga želim ikad skinuti sa svojih leđa.» Dok je govorio.Predložila sam mu da govori kao «sjenoviti» karakter iz sna. s nježnom ljubavlju. Nakon što ispišete prvi dio. «Ne vidim što bi dobro moglo proizaći iz ovoga. demon će opet biti potisnut. Nikad neću odustati. Tiho sam rekla: «To je to. Pozvao si me da te štitim i sada si moj. Ne želim to napraviti. Albert je počeo: «Ja sam tvoja tama. To je tama koju si izabrao kao obranu protiv svoje boli iz djetinjstva. tijelo mu se opustilo i počeo je plakati. Alberte». Prvi dio: ispišite nekoliko svojih snova u kojima se pojavljuju likovi nižeg Ja ili određeni aspekti vaše «zemlje nižeg Ja». tvoj krivi pokušaj da se zaštitiš od boli svog strašno usamljenog djetinjstva. Možeš li osjetiti demona u sebi?» Albertova ramena su se pogrbila. Sjeti se da je Krist sa nama da ti pomogne da kreneš prema onome što te plaši. Napravit ću sve što je potrebno kako bih pokazao tim kučkama gdje im je mjesto. vilica se opustila. Neću je s nikim dijeliti». slomljena vrata tvog razorenog djetinjstva. ohrabrila sam ga. Možete također pronaći te likove u svojim maštarenjima. kroz mržnju i strah u njegovu skrivenu ranjivost.

svoje optužbe druge osobe. Drugi dio: Pronađite i pokažite izraz višeg Ja koji se nalazi iza vaše obrane nižeg Ja. Ispišite seksualnu fantaziju i zatim pronađite vezu između sadržaja te fantazije i trenutnog životnog problema. pohlepa. ali ne i esencijalnu seksualnu energiju. Pronađite i priznajte negativne stavove u vama koji doprinose neskladu – osuđivanje. Zatim odlučite koja je od ove tri osobine nižeg Ja dominantna u vama. 2. Napišite jednu iskrenu izjavu sa svakog od tih mjesta u sebi. iskrivljen u ovom liku nižeg Ja. Povežite svoju dominantnu osobinu nižeg Ja sa maskom koju nosite. Drugi dio: Istražujući svoje seksualne fantazije. neprijateljstvo. Za trenutak potpuno otpustite sva opravdavanja i razloge. 3. 120 . Jasno ispišite samo ono što je vaša negativnost i napišite kako ona stvara negativnu energiju u odnosu. Prvi dio: Izaberite odnos u svom životu u kojem ste svjesni da postoji nesklad. Bez osude. Prvi dio: Istražite svoje seksualne fantazije tražeći elemente sadizma ili mazohizma. Prvi dio: Istražite svoj ponos. strah. 4. možda trebali potpunije prihvatiti u njegovom čistom obliku? Kroz afirmaciju pokažite svoju želju da zadržite energiju i otpustite iskrivljenje. istražujući: Tko si ti? Kako si postao/la takav/va kakav/va jesi? Što želiš? Što uistinu želiš? Drugi dio: Birajući lik nižeg Ja. vidite možete li odvojiti negativnost od «čistog» izražavanja moći ili karizme ili seksepila koji vas privlači tom liku. Drugi dio: Nakon što shvatite na koji negativan način doprinosite neskladnom odnosu. jednostavno priznajte ono što vas uzbuđuje. kompetitivnost. bio on seksualan ili ne.dijalog između vašeg normalnog ego-Ja i ovog lika (ili više njih). Koji biste dio sebe. pronađite i potvrdite svoju predanost istini ovog odnosa koja se nalazi ispod iskrivljenja koja se trenutno manifestiraju između vas i te druge osobe. Na primjer. samovolju i strah. opet vidite možete li zamisliti kako odvajate svoj sadizam ili mazohizam od svoje seksualnosti te kako otpuštate samo negativna iskrivljenja. da li vaš ponos prikriva potrebu da imate pravo na svoju istinsku vrijednost i dignitet? Vidite možete li osjetiti potencijal za transformaciju vaše glavne obrane nižeg Ja u njezinu prikrivenu kvalitetu višeg Ja.

121 . u suhoj kući. PGL 145. plješćući i pjevajući. Radim li nešto pogrešno ili trebam prepustiti svoju volju nekom još nepoznatom planu koji Bog ima za naš centar? Trebam pomoć. Na bijelo okrečenom zidu iza njih visi velika živopisna slika Posljednje Večere. No kada se pokušam sama sa zahvalnošću moliti Bogu.POGLAVLJE 8 SUSRET SA VIŠIM JA «Istinski mir može pronaći samo ona osoba koja svjesno i namjerno donese odluku i posveti se življenju života s primarnim ciljem aktivacije stvarnog ili višeg Ja». naginje se nad mikrofon. osjećam knedlu u grlu i čvrsto stegnuti obruč tuge oko srca. što imam hrane za doručak i što imam obitelj s kojom mogu jesti. Iza njega sjede članovi zbora – većinom žene odjevene u odjeću boju lavande. ali moj duh je slab i moje zahvalnosti nema ni na pomolu. koje su ušle u crkvu prije par minuta njišući se. «Zahvaljujem ti. Bože. da sam duhovno ispražnjena. Zahvaljujem. spušta glavu i počinje se moliti. dragi Isuse. Po svim vanjskim pokazateljima. Zov struje života i odgovor na nju Susanino srce: otvaranje višem Ja Stari đakon polako dolazi do govornice u Shiloh baptističkoj crkvi. Osjećam da mi treba Božja milost. što sam se jutros probudio u čistom krevetu. dobro mi ide u životu. Duboko sam razočarana što se ne ostvaruje moja vizija o rezidencijalnoj duhovnoj komuni na farmi Sevenoaks na kojoj živim. mogli smatrati siromašnim. Ne razumijem zašto se to događa. blistave boje na crnom baršunu. zahvaljujem za ovo tijelo koje još uvijek diše. koje je još uvijek u stanju otići iz spavaće sobe u kuhinju.» Suze mi počinju kliziti niz obraze dok osjećam da se kupam u bogatom izvoru zahvalnosti koji ispunjava ovog čovjeka kojeg bi drugi. gledajući ekonomski. snažne.

godine kada sam sanjala da sam miran. U to vrijeme sam sve kršćansko smatrala prokletim pa sam samo djelomično mogla shvatiti što mi je pokušavao prenijeti. u moje nadublje Ja. pogotovo nakon što zgrabi mikrofon sa postolja i korača gore-dolje po visokoj propovjedaonici. Glas mu se vraća. duboko sam sumnjala u sebe. da oprosti i podnese sve vrste boli i muke. Nakon provale osjećaja u terapiji. koji je bio sav moj život u prethodnih osam godina. Molila sam se da dublje upoznam svoje duhovno Ja i da otkrijem na koji način mi je 122 . vičući i preklinjući te. Umjesto toga. Zrak je još ispunjen pitanjem koje je postavio. kada sam otvorena za njegovu ljubav. Krist je za mene postao stvaran kroz godine koje su slijedile mom pobunjeništvu protiv patetične praznine protestantske crkve u kojoj sam odrasla. Znoj blista na njegovim tamnim obrazima. raspao. pastor. Rekao mi je da je bio blagoslovljen iskustvom oprosta koje nadilazi shvaćanje. također ja. Poziva nas da prihvatimo dar Isusa Krista u svoja srca. Sve mi se ove misli motaju po glavi dok se služba nastavlja. brišući lice maramicom. Shvatila sam da to ima veze sa otvaranjem Kristu. Velečasni John Franklin. iscjeljujućoj snazi Ljubavi. učiniti svijet boljim mjestom. nepodnošljivo napetim tijelom i tjeskobnim.g. poziva s kojim se ja uistinu poistovjećujem. Prvi put mi je došao 1964. koje liječi svaku ranu. Glas mu se u strastvenom preklinjanju diže do crescenda: «Prihvatite da je vaše spasenje već zasluženo žrtvom Isusa Krista na križu! Ne morate ništa napraviti. Samo Ga prihvatite kao svog Gospoda i Spasitelja!» Misli mi se vraćaju u 1980. a disanje mi se produbljuje. on pita: «Mislite li da morate spasiti ljude. između bujice riječi. U London sam stigla dan prije sa strašnom glavoboljom. San mi je došao na vrhuncu borbe za građanska prava s kojom sam se duboko poistovjetila. Pavao i drugi pretvorili u glasnogovornika grubo dualističke i moralističke religije koja je počinila toliko zla u njegovo ime. a svakako nije ni osoba koju su Sv. koji je također na sličan način bio ispunjen Duhom. Osjećala sam se necentrirano. Za mene on nije ograničen na Isusa iz biblijskih priča. Osjećajući kako mi tuče srce. koje može prigrliti svaki užas. Moja duhovna učiteljica Eva Pierrakos je umrla i bojala sam se da se Pathwork. koji me je učio i vodio gotovo 30 godina. kako može prihvaćati tu strahotu. na putu za komunu Findhorn gdje sam se trebala naći sa svojim suprugom Donovanom. pitala sam muškarca iz sna kako može biti tako miran. Dok članovi zbora Shiloh baptističke crkve pjevaju o svojoj ljubavi prema Isusu. Budući da Krista osjećam kao univerzalnu snagu božanske Ljubavi. dovodi kući. ponekad strastveno. on je svjetlošću ispunjena Prisutnost koja me. On je utjelovljenje sile Ljubavi. prisjećam se svog sna o drugom crnom muškarcu.Saginjem glavu još dublje u molitvi. otvara srce miru koji nadilazi svaku bol. ali sada kroz najslađe moguće pjevušenje: «Ne trebate to raditi. Budistički opisi bodhisattvi suosjećanja možda mogu donekle opisati moje iskustvo Krista. u cjelodnevnu vožnju vlakom od Londona do Škotske. izjavi on pobjednički. Tada sam kroz terapiju ponovno iskusila taj sramotni čin i osjećaj bespomoćnosti koji je priča tog čovjeka pobudila u meni. popraviti ovo pokvareno društvo? Mislite li da morate biti spasitelj?» Glas mu je pun prijekora zbog čiste drskosti takve napuhane misli. ja razmišljam o svom složenom odnosu sa bićem Isusa Krista. stegnutim umom koji se uklapao u to stanje. otvori i brine za druge. Znate li zašto? Zato jer je to već učinjeno». iako mi je koncept reinkarnacije u to vrijeme bio stran. Zatim na trenutak zastane. ne mogu se poistovjetiti niti sa jednom crkvom i danas sam po prvi put u Shiloh baptističkoj crkvi. Ali znala sam tada da je taj čovjek moj unutrašnji učitelj i da je on. duboko duhovan crnac koji je nekoliko godina prije toga bio svjedok dok je razularena gomila bjelaca linčovala njegovog sina. dolazi do mikrofona u svojim teškim crnim i crvenim haljama.. univerzalne moći srca da se pokrene. ponekad nježno. Nakon ovog sna sam prvi put razmotrila mogućnost prošlih života. U opomeni koja je mogla biti upućena meni. na neki način koji nisam shvaćala. Glas velečasnog Franklina postaje sve snažniji: «Spasitelj je već došao! Jedino što vi trebate napraviti je da ga pustite u svoja srca». jedino što sam mogla činiti je moliti se.

potaknuta nedavnim 123 . vidjela sam svoju drugu verziju. Dok sam u vlaku meditirala i tonula dublje u sebe.namijenjeno da služim Bogu. Otprilike sat vremena kasnije opet sam postala uznemirena i čula sam glas u svojoj glavi koji je tražio da ga čujem. još jedna personifikacija mog višeg Ja. Dirnuta sam pri pogledu na svu tu mušku snagu predanu služenju Ljubavi. Znala sam da ništa od ovog nije bilo rečeno da bi laskalo mom ponosu niti da bi me plašilo. gledam velečasnog Franklina na propovjedaonici. zračeći istim unutrašnjim svjetlom koje sam i ja upravo otkrila u sebi. istovremeno senzualna i duhovna. Usprkos mojim neuspjesima. «Moj Bože i Gospodaru». um i tijelo su mi se konačno opustili tako da sam mogla uživati u ljepoti engleskih krajolika kroz koje sam prolazila. Bila sam iscrpljena kada sam ušla u vlak idućeg jutra. i spozna ljubav kao svoj istinski identitet. i tješi me sada kada sumnjam u sebe kao duhovnu učiteljicu. svoju stisnutost i nedostatak vjere. On je sada živ u meni dok sjedim u ovoj crkvi. Protestirala sam: «Tko sam ja? Ne prepoznajem sebe kao toliko uzvišeno biće. ispod praga mog svjesnog uma. ispunila je moje tijelo i krajolik je od tada do Findhorna blistao. uzbuđenog dok priča o otpuštanju. U tom trenutku u vlaku opet sam spoznala Krista kao svog vječnog «Boga i Gospodara». Molitve su tekle cijelu noć. rekla sam DA tom pozivu. a engleski krajolik s druge strane prozora postajao zamućen. poznato. Izvadila sam papir i olovku i zapisala njegove riječi. bilo bitnije od bilo kojeg svjetovnog uspjeha. Toplina. Vraćajući se iz svog sanjarenja. «Više nije dovoljno da me pamtiš kao svog gospodara. Velečasni Franklin me u svojoj snazi i dostojanstvu podsjeća na još jedno iskustvo prošlog života u kojem sam se prisjetila sebe kao afričkog princa odvedenog u roblje. Ono što te sada pozivam je da postaneš ja. jednostavno sam bila pozvana da dublje prihvatim identifikaciju sa svojim višim Ja. On živi u meni. u ruralnom dijelu Virginije. taj je muškarac silno želio osvetiti se svojim gospodarima. «Prestanite misliti da imate sve odgovore. Samo duboko poznajem svoje mane i iskrivljenja. donosila teške moralne odluke najbolje što sam ih mogla razumjeti i postala svjesna da mi je stanje čistoće moje besmrtne duše. prepuštanju Isusu Kristu. takvog kakav jest. «Jesi li siguran da razgovaraš sa pravom osobom?» Čak sam se i ja nasmijala tom svom pitanju. čak i usred života punog poniženja i zvjerstava. rekao je.» Osjećala sam nervozu dok sam slušala te riječi. sa Kristom u sebi. kao ja. njegovi snažni mišići vidljivi kako se rukav halje zadignuo. pogotovo u trenutku smrti. To je istinsko značenje Drugog Dolaska. dodala sam sa strahom. Previše tražiš od mene». jedan aspekt mog animusa. «Želim razgovarati s tobom». Mnogi će sada biti pozvani da učine isto. ali je umjesto toga ipak zadržao svoj moralni integritet i sposobnost da voli. To biće sam također ja. Ispunio me osjećaj Njegove prisutnosti. U tom životu sam kao časna sestra napustila vrlo udoban život kako bih krenula u potragu za duhom u sebi. Predajte sve. Otpuštanje nikad nije lako i tiho plačem dok se molim kako bih otpustila svoje maštarije o budućnosti i dozvolila punoću svakog trenutka. To je staro. Promatram tamne. manifestacija ljubavi će se širiti svijetom. smeđe ruke velečasnog Franklina kako mašu kroz zrak. na koljenima. Sada osjećam valove boli dok se borim otpustiti svoje dragocjene snove o Sevenoaks i predati ih Bogu. znala sam da sam se u tom i u mnogim drugim životima prepustila Kristu. kako bih pronašla Boga i služila Mu. svoje strahove i kompenzirajuću kontrolu. pokušavajući shvatiti što znači biti Kristova nevjesta i posvetiti svoj život služeći Njemu.» Osjećam kako se područje oko mog srca počinje zagrijavati i boljeti me. sve predajte Isusu. ponavljala sam u sebi dok su mi suze čežnje punile oči. Najbolje što sam mogla u tom trenutku. Trebaš utjeloviti snagu Ljubavi koja teče kroz tebe. Čim se više ljudi probudi i osvijesti svoje unutrašnje uzemljenje u ljubavi. dok sam se prevrtala u nepoznatom krevetu. ali otkrila sam da mi je um i dalje bio aktivan u neprekidnoj molitvi. u hladnom kamenom srednjovjekovnom samostanu. kao što je bio i moj zadatak. odjevenu u strogi crni habit časne sestre. jedinog gurua koji će mi ikad trebati.

Gospode. Propovijed velečasnog Franklina je gotova. za njega je potreban moj pristanak. Ona je snažna. suosjećajni ili povezani. predajem se tebi. a istovremeno beskrajno pouzdanom planu svemira koji se kreće kroz mene. kao ja. kao da nešto gura stijenke mog srca prema van. pristajem. Da. Čujemo mirni. ali osjećaj je dobar – veći. Grudi me bole. njezino pjevanje probada moje srce i opet počinjem plakati. Čujem: «Naučit ćeš se nositi s boli koju osjećaš kod drugih. koju svatko mora proraditi za sebe. potpuno oslobađajući i razočaranja iz prošlosti i planove za budućnost. jasni. Čujem njegov glas kako me nježno podsjeća: «Sjeti se tko si». nevjerojatno smiren i veličanstveno moralan. Nisam svjesno potaknula to širenje u sebi. a istovremeno je toliko veći i inteligentniji od mog odvojenog Ja s kojim se tako često i tako pogrešno poistovjećujem. val je već prošao i osjećam se malo normalnije. esenciju koja je neprekidno povezana sa univerzalnom duhovnom energijom. tihi glas iznutra. ali nevjerojatno ispunjena i zahvalna za neprekinuto vodstvo Duha Ljubavi u mom životu.» Spuštam glavu i prepuštam se vlastitoj predaji čim dublje mogu. pljeskanje i povici «Aleluja» i «Slava Bogu» postaju tiši. prozor u kozmos. U tom trenutku moja vjera slatko teče kroz mene.Takvi se trenuci mogu pojaviti dok smo u prirodi. mogla prekinuti to kretanje koje se odvija bez djelovanja moje volje. još malo nestabilna. uvjerenje da je sve u redu. kao da se ono povećava iznutra prema van kako bi napravilo mjesta za nešto u meni. Otkrivam da se mogu povezati sa tom praznom prostranošću i da mogu čuti njezinu poruku. budimo se iz odmarajućeg sna ili čak dok sjedimo u crkvi ili sinagogi. No tu je i poruka za mene u vezi boli. želi ovdje proširiti svoje prebivalište. o tome da je ne shvatim preozbiljno. Naučit ćeš boraviti u blaženstvu Ljubavi kao središnjoj ujedinjujućoj stvarnosti koja se nalazi iza prividne rascjepkanosti vanjskog života». osim iznutra za svako ljudsko biće. bez riječi. da je sve jako dobro. otkrivajući novo dostojanstvo u sebi dok mi se tijelo blago uspravlja. spontano povećavanje sposobnosti mog srca da osjeća i spozna Boga. Neka veća božanska prisutnost. neki Duh. dok vodimo ljubav. Pjeva: «Predajem ti se. prošireno stanje svijesti. ali umjesto toga se molim kako bih se uskladila s onim što osjećam kao obnavljanje.razočaranjima. sjedimo u meditaciji. Osjećam ogroman unutrašnji pritisak. To je većinom slatkoća. Osjećamo prisutnost Boga u nama. Glas joj je neočekivano rajski. Ruke mi postaju vrlo teške. kada se osjećamo posebno prošireni. Susret sa višim Ja Svi imamo trenutke u kojima dodirujemo dublju stvarnost. nećeš pokušavati promijeniti ono što ne može biti promijenjeno. stvaramo glazbu ili umjetničko djelo. otpuštajući planove i namjere mog malenog ega. Osjećam da bih. Misa je završila. Zaim velečasni zamoli jednu od žena iz crkve da dođe i zapjeva. prijateljskim rukama mnogih koji mi dolaze poželjeti dobrodošlicu i pozvati me da dođem opet na njihovu vjersku službu. Molim se kako bih otpustila sve ono u meni što spriječava slobodno kretanje snage Ljubavi koja usmjerava moj život. centrirani. Sve predajem Bogu. njihove vlastite karme. da je pustim da teče bez vezivanja za nju te pogotovo da ne pokušavam spasiti druge od njihove boli. Dajem velečasnom Franklinu veliki zagrljaj i krećem prema svom automobilu. Dobivamo uvid u veću verziju sebe. misterioznom. Osjećam kako se pulsacija mojih otkucaja srca pojačava i širi sve do periferije tijela. a opet. a da nećeš morati ništa napraviti u vezi toga. 124 . sa ogromnim grudima i polako se kreće prema mikrofonu. Ja sam taj mladi afrički princ. Tako mi govori glas mog višeg Ja. iako sam istovremeno i sredovječna nesigurna bjelkinja koja se muči pokušavajući shvatiti što je najbolje za njezinu voljenu Sevenoaks Pathwork zajednicu. povezujemo se sa snovima. ali beskrajno nježno. iako mi srce udara sve glasnije i snažnije. Do pjevanja molitve zahvalnice. s više praznog prostora oko mog srca. rukujem se s toplim. Snažno i grleno. ako bih htjela.

trajno mijenjaju naše shvaćanje stvarnosti i naš osobni identitet. jasnoće ili ljepote. univerzalne ljudske svijesti. takvi trenuci prosvjetljenja ne uklanjaju našu masku i naše niže Ja. bog.Po mom iskustvu. ranjenom djetetu ili osvetoljubivom demonu postaju istog trenutka ublaženi. Možemo spoznati više Ja na tjelesnoj razini kao ugodan tok energije. anđeo ili lik Krista. neki trenutak kada svjetlost Boga prosijava i kada osjećamo jedinstvo i sklad. Iskustvo višeg Ja Iskustva višeg Ja na bilo kojoj razini. našeg višeg Ja. Kada spoznamo sebe kao širu i esencijalno cjelovitu osobu. životnom silom. U trenutku intimnosti sa drugom sobom možemo osjetiti da smo jedinstven izraz jedne. Dok smo u prirodi. esencije naše duše. stavljeni u stvarnu perspektivu. Spoznavanje vlastitog identiteta kao višeg Ja može početi prihvaćanjem onih naših osobina koje su poravnate sa istinom. pojaviti se kao životinja-saveznik. Takva uzvišena iskustva otkrivaju postojanje naše osobne božanske strane. Što je više Ja? Više Ja je naše osobno utjelovljenje univerzalnog duha koji se kreće kroz sve stvari i naša povezanost sa njim. To je kontinuum koji počinje na razini ega i širi se i produbljuje u transpersonalne razine svjesnosti i u ujedinjavajuće iskustvo Boga. U takvim trenucima možemo iskusiti sebe kao jedinstven izričaj univerzalnog Duha Zemlje. često možemo osjetiti svoje jedinstvo sa životom koji nije ljudski. Svoju osobnu božansku «zraku» možemo izraziti u području umjetničkog talenta ili na susosjećajan način bivanja s djecom ili kroz vlastiti integritet u poslu kojim se bavimo ili kroz ljubav prema drveću. Više Ja postoji na mnogim razinama svjesnosti. U ceremonijama ili vjerskim službama možemo spoznati sve ljude kao svoju braću i sestre. To je iskustvo obično popraćeno olakšanjem dok osjećamo da se vraćamo svom stvarnom identitetu. U takvom proširenom identitetu nalazimo svoj centar i svoje uzemljenje. Na još dubljoj razini se osjećaj odvojenog višeg Ja rastapa u ujedinjavajućoj ili kozmičkoj svijesti gdje svi odvojeni identiteti nestaju u Jednom. 125 . Ipak. Božice koja je bila štovana u pradavna vremena i koja nas iznova poziva da se povežemo sa zemljom na sveti način. može govoriti glasom gurua. U meditaciji ili trenucima duboke inspiracije možemo spoznati esenciju svog višeg Ja kao arhetipskog bića mudrosti. pogotovo na ultimativnoj razini Božje svjesnosti. kao dah i krv koji pulsiraju sa božanski nadahnutim. dijelovi nas koji su zaboravili i koji su se izgubili u odvojenom egu. osvještavamo iskreno i suosjećajno promatračko Ja koje je izraz višeg Ja na razini pozitivnog ega. univerzalnim ritmovima života. prisjećajući se tko smo uistinu. Čak i kad veći dio osobnosti živi u iskrivljenju. božica. jasnoćom ili ljepotom. ljubavlju. ti nas trenuci osvještavanja onoga što je najbolje u nama mogu povezati sa našom dubljom esencijom. Više Ja nam može doći personificirano kao lik u snovima ili unutrašnjim putovanjima. ljubavi. sigurno povezanu sa izdržljivom svjesnošću Zemlje i dobroćudnom pulsacijom života u svemiru. uvijek postoji neko mjesto. Susresti se sa višim Ja je znači iskusiti sebe ispunjenog protočnim duhom. Kada počnemo raditi na sebi. Ponekad je to jednostavno mirna tišina bez riječi koja u svojoj dubini sadrži sva iskustva. Bez obzira koliko bili kratki i neuhvatljivi. Bogom. više Ja se često predstavlja našoj svjesnosti kroz personifikaciju našeg unutrašnjeg božanstva u obliku anđeoske ili arhetipske prisutnosti.

» Kada se približimo. Ta misija je pročišćavanje i rast nerazvijene «kozmičke tvari». Često takve prakse uistinu iznesu stvarno. Mahnito kopajući. koja ga je držala odvojenom od nje i u strahu od prepuštanja ljubavi. rascjepkane razine svjesnosti automatski uklonjene i utjelovljene u božanskom centru. kad opet pogledamo. ali ostavljaju nerazvijene aspekte svjesnosti netaknutima. Sva su naša životna iskustva stvaralačka manifestacija naših energija višeg i nižeg Ja koje oblikuju naš život u suprotnim smjerovima. pogotovo na onom dijelu sebe koji je potkopavao ljubav koju je osjećao prema svojoj supruzi. tamu. a niže Ja nas vodi dalje od njega. trajno će nas izmijeniti. Niže Ja i više Ja našoj duši postavljaju suprotne zahtjeve. da su došla izvršiti misiju univerzalnog plana. ružnoću.Postoje mnogi pokreti koji u sebi uključuju prakse i učenja koja aktivno i učinkovito pomažu osobi da svoj unutrašnji božanski potencijal dovede u stvarnost. neiskrenost i prijevaru. vidimo da je preko rupe prevučen samo tanki sloj zemlje koji se pomiče kao da zakopana osoba diše ispod njega. bilo sa nižim Ja. Imao je sljedeći san: «Supruga i ja imamo psa koji počinje kopati uz jedan grm. dok su u tijelu. naše namjere da se ujedinimo i naše volje da se odvojimo. Budući da je njezina osnovna funkcija da prekrije i negira najdublje strahove i čežnje u našoj duši. Umjesto toga. energija koja je otpuštena nam daje jaču povezanost sa višim Ja. ona je reaktivna. Da bi se to dogodilo. Kada radimo na transformaciji svog nižeg Ja. dobrotu i radost. No tada se pokazuje da je «čovjek koji diše» bio samo privid jer. naše želje da volimo i našeg straha od ljubavi. Jedne večeri neposredno prije spavanja Joe je odlučio da je vrijeme da «zakopa» svoju snažnu vezanost za razlike između sebe i supruge te da umjesto toga potraži svoj potencijal za ljubavno zajedništvo. Mnoga bića osjećaju toliko snažnu čežnju da ostvare svoju urođenu božansku prirodu da zaboravljaju. Užasnut sam da je ova osoba možda bila živa zakopana. ljepotu. prema lažnoj identifikaciji sa našim obranama. to ne znači nužno da su time druge. Više Ja nas vodi prema našem božanskom centru. našim odvajačkim egom i našim nesvjesnim demonima. rupa je prazna. Maska nije kreativna. kada obratiti pažnju na niže Ja i njegovo skriveno zlo. pas otkriva ruku mrtvaca. proaktivni centri naše svjesnosti. kao i na unutrašnju istinu. ljubav. Oni predstavljaju arhetipski rascjep ili konflikt duše u svakom ljudskom srcu – dualističku napetost između naše čežnje za Bogom i naše identifikacije s egom. (PGL 193) Duhovni put od nas zahtijeva da intimno upoznamo i više i niže Ja koja možemo naći u sebi i koja se pokazuju i u našem iskustvu života. kada se usredotočiti na vlastitu masku i obranu te specifična sredstva koja ona koristi kako bi držala niže Ja skrivenim. I 126 . zlo.. Više ja i niže Ja I više Ja i niže Ja su stvaralački. Ipak. Joe je naporno radio na svom nižem Ja. Potrebna je fina tankoćutnost kako bi se mogli zapaziti organski ritmovi i mijene koje su potrebne svakom individualnom putu: da bi se znalo kada se koncentrirati na više Ja kako bi ojačali negovu snagu i kako bi mu omogućili da nas dalje vodi. ona ne sadrži puno vitalne energije. I više Ja i niže Ja su mnogo stvarniji i energiziraniji od maske. Pomišljam: «To je onaj tip kojeg smo ranije zakopali. Suočio se sa svojom snažnom potrebom da uvijek bude nadmoćan i u pravu.. prikrivenu mržnju i zlobu. naše želje da učinimo ono što je ispravno i naše privučenosti zlu. Više ne možemo negirati prisutnost bilo zla. Duboki susret bilo sa višim. bilo Boga u sebi. ona iscrpljuje našu energiju. više Ja. svjetlost svjesne svijesti i iskustva mora biti usmjerena na unutrašnja iskrivljenja. patnju.

Budući da više Ja obuhvaća puno širu svarnost od nižeg Ja. Poistovjećujući se sa tim roditeljskim osudama. izvan granica svih osobnih ograničenja u Sve-Svjesnost Boga. zlouporabljeni ili blago ismijani od strane roditelja i drugih autoriteta. ono je izraz ograničene. dualistične ljudske svijesti. oni se čine zadovoljni i sigurni. ispunjenijeg ljubavlju na «arci sigurnosti». odlučni. Sram od višeg Ja je obično rezultat iskustva iz djetinjstva kada su naši ljubavni. Iako se arka okreće poput svemirskog broda. shvaćajući da smo svjedočili nekoj vrsti uskrsnuća. dijete počinje uzimati zdravo za gotovo «lakšu» ljubav drugih odraslih osoba. Dok ne shvatimo takve izvore srama od vlastitog višeg Ja. znajući da je njegovo više Ja uistinu uskrsnulo iz pokopanog nižeg Ja i da mu je pružalo viziju sretnijeg života. Budući da je naša ljubav naizgled bila odbačena u djetinjstvu. dok su nedodirljivost i udaljenost vrijedne i poželjne. stvarajući vlastiti način potiskivanja sebe. opiremo se prihvaćanju svog višeg Ja kao što se opiremo priznavanju svog nižeg Ja. Kada odlučimo raditi na onome što je najbolje u nama. Osjećam se vrlo radosno i supruga i ja se počinjemo smijati s dubokim zadovoljstvom što dijelimo tu viziju». Svi razvijamo masku i poistovjećujemo se s njom kako bismo izbjegli svoje unutrašnje krajnosti. koje je dio beskonačnog. Dijete bi često bilo natjerano da se osjeća inferiorno ili posramljeno zbog svojih najboljih osobina. Ljudi se smiju i šetaju palubom. Moramo biti voljni proći kroz privremene prepreke straha i srama te osjetiti bol i ljutnju što su roditeljski autoriteti odbacili najbolje i najranjivije dijelove nas. koji možemo preokrenuti učeći kako zamijeniti unutrašnjeg kritičkog roditelja unutrašnjim roditeljom punim ljubavi. Joe se probudio laka srce i sretan. mučit će nas taj sukob u vezi ljubavi. Više Ja. Izdaja koju smo osjećali kada je naša nevina. shvaćam da smo u dvorištu moje obiteljske farme. izvan granica ljudskog. Na koncu dijete izdaje ili prekorava roditelja punog ljubavi. Sram i negiranje višeg Ja Budući da se osjećamo ranjivo kada prijeđemo poznate granice našeg uobičajenog identiteta. Možemo odbaciti svoju suosjećajnost i mudrost istom gorljivošću kojom negiramo svoju tamu i okrutnost. Niže Ja je konačno. spontani ili velikodušni impulsi bili odbačeni. vidim ogromni teretni brod. Kada pogledam drugi put. je dio našeg identiteta koji se najviše širi. To je ono što najistinskije jesmo. vidim postranični prikaz i sada brod izgleda poput zgrade sa nedovršenim gredama – ploveća crkva na nebu. Trudeći se još više da «zasluži» ljubav roditelja koji ga odbacuje. Dok gledam oko sebe. Dijete može odrastati srameći se svoje spontane prirode pune ljubavi.supruga i ja smo zaprepašteni i ispunjeni strahopoštovanjem. istovremeno kompulzivno čeznući za onim koji ga odbacuje. kao i svojih nižih impulsa. spontana ljubav 127 . dok se osobno više Ja širi u beskonačno. posvetili smo se otkrivanju nevinog unutrašnjeg djeteta koje je bilo odbačeno zbog spontanog izražavanja svog višeg Ja. Također počinjemo shvaćati da smo internalizirali roditeljske opresivne glasove. njegova je svaralačka snaga trajnija. seksualni. izdajemo svoju ranjivu ljubav i čežnju te osuđujemo druge koji imaju slične «slabosti». ljubav se može činiti kao opasan put u odrasloj dobi. U odrasloj dobi je naša patnja rezultat unutrašnjeg pritiska. arku ravnog dna koja plovi nebom i oko dna arke lepršaju ptice. Iz takvog se obrasca rađa uobičajeni krivi zaključak da su vrline brige i ljubavi slabe i nepoželjne. Često dijete vidi jednog roditelja kao onog koji ima više ljubavi i prihvaćanja od drugog roditelja. Gledajući prema nebu. istovremeno se osjećajući odbačeno od tog roditelja koji ima manje ljubavi. No unutrašnje putovanje zahtijeva da prodremo kroz masku kako bismo otkrili i najviše i najniže strane naše sveukupne stvarnosti.

Kada nas se posramljivalo zbog naše potrebe i ljubavi. Osoba s maskom moći je sklonija sramiti se vlastite ljubavi i potrebe i te osobine vidi kao slabost. Rijetko je pokazivao svoju ranjivost dok je bio u muškom društvu. izražavajući kroz udaljenost i povlačenje od života svoju lažnu odvojenost. Tek je u odrasloj dobi Ronald shvatio da je odbacio očevu toplinu tako što je izabrao oponašanje hladne pseudo-snage (masku moći) svoje majke. kao da to nekako «nije lijepo». Ispod maske moći je stvarna želja da budemo učinkoviti i odgovorni u svijetu. kada bi Ronalda otac pozvao na košarku i kada bi Ronald odbio. iako je znao da je to jedini način da dosegne razinu prijateljstva za kojom je čeznuo. dodajući tome krivnju povrh tuge što nismo bili voljeni. Ispod maske znanja je duboka sposobnost da se odvojimo od osobnih melodrama. Vaša psiha govori: «Kako mogu vjerovati sebi znajući da sam izdajica. Ili možemo stvoriti masku pretjeranog dramatiziranja vlastitih osjećaja jer se sramimo pokazati svou jednostavnu stvarnu potrebu da volimo i budemo voljeni. Osoba u masci ljubavi će biti duboko posramljena zbog svoje osobne snage i učinkovitosti.. Kada bi Ronaldov otac podigao svog sina kako bi ga zagrlio. tada te osobine možemo skrivati iza maske moći. Dozvolite mu da se pojavi. To je najdublja od svih vaših krivnji. No maska će također često pokazati i naše stvarne snage iz višeg Ja. možemo se skrivati iza maske ljubavi koja udovoljava drugima. Maska se stvara kada su naše urođene kvalitete prekrivene strahom ili sramom. da se ne morate sramiti. Ispod maske ljubavi je snažna povezanost sa istinskim osjećajima ljubavi. U svakom slučaju. No tada će vaše stvarno Ja vidjeti da se uistinu nemate čega bojati. majka bi ga pohvalila zbog neovisnosti. Kasnije. ne mogu vjerovati ni bilo kome drugom». Kada nas se posramljivalo zbog naše moći ili ljutnje. njegova bi majka pokazala prezir prema obojici. morate ukloniti taj sloj maske i pogledati gdje je vaše stvarno Ja. Ne vjerujete sebi dok je ta izdaja zaključana u vašoj duši. Strah se najčešće javlja kao posljedica srama od izlaganja. Ili možemo stvoriti masku znanja. Postupno je njegov otac prestao tražiti kontakt sa sinom i Ronald je ostao sam s majkom koja mu nije davala puno topline.bila odbačena je dodatno pogoršana našim daljnjim odbacivanjem roditelja koji je pokazivao ljubav. i ona je odgovorna za najdublje korijene vaših osjećaja manje vrijednosti. izražavajući lažnu snagu kroz naše odbacivanje drugih. Budući da je vrlo rano zaustavio taj kontakt. mama bi ga nazvala slabićem. Osoba sa maskom znanja se obično jako srami bilo kakvih snažnih osjećaja i strasti koje bi ju opet izložile ranjivosti koju je osjećala u djetnjstvu. Istraživanje karakternih mana u odrasloj osobnosti otkrit će korijene u sramu iz djetinjstva. Kada bi Ronald plakao ili izrazio potrebu za ocem. hladna žena koja je svog supruga kontrolirala kroz odbacivanje njegove ljubavi i naučila je i sina da to isto čini. Ova vas izdaja opterećuje osjećajem krivnje. Ronald je morao vrlo naporno raditi kako bi otvorio svoje srce prema muškarcima. Više Ja i maska Maska skriva i maskira i više i niže Ja. u karikiranom ili iskrivljenom obliku. Osjećaj bespomoćnosti u vezi ljubavi je zatim dodatno pojačan našim odbacivanjem vlastite prirode pune ljubavi. čak i ako se u početku to događa rijetko i vrlo oprezno. znajući da neprekidno izdajem ono što je najbolje u meni? Ako ne mogu vjerovati sebi.. Tim ćete procesom ukloniti fantomski svijet koji ste stvorili zbog lažnih utisaka 128 . Ta je samoizdaja najbolnija. (PGL 66) Ronald je imao malo muških prijatelja i bilo mu je krajnje teško izraziti svoju potrebu za prijateljstvom. Ronalda je odgojila ogorčena.

ogorčenu staricu. To bi bila dobra stvar i trebala bi to napraviti. To su osobine maske ili nametnute svijesti – idealiziranog Ja – a ne prirodnog ili urođenog višeg Ja. više Ja nikada nije moralizirajuće ili perfekcionističko. Ne možete ni zamisliti koje je olakšanje ukloniti taj fantomski svijet i živjeti u stvarnosti. Više Ja je po svojoj prirodi moralno i puno užitka. moralizirajuću. No ono to uvijek čini s poštovanjem i ljubavlju prema našem cjelokupnom Ja. Zračenja triju Ja 129 . ali nije mogla identificirati treću osobu. Tko je taj glas koji si pomiješala sa višim Ja?» Martha je odgovorila: «Mislim da je to moja baka. Martha je zatražila od svog višeg Ja san koji bi joj bio vodstvo i sanjala je ovo: «Vozim auto sa tri osobe na stražnjem sjedalu.» Tek je kasnije Martha shvatila da je treća figura u autu iz sna bila njezina baka. otpustiti masku prividne dobrote. otpustiti sva vanjska «trebao/la bi» i «morao/la bi» koje nam nameće naša perfekcionistička maska i umjesto toga pronaći unutrašnju istinu. ali nas nikada ne lišava pozitivnog užitka u životu. Više Ja nikad ne kaže «trebala bi». bez obzira da li ga osjećamo na razini osobnosti kao otvorenost za ljubav i istinu. približila se svojoj unutrašnjoj istini. istovremeno nam pomažući da shvatimo posljedice svojih negativnih odluka. Više Ja nam ponekad može ponuditi i konfrontativno vodstvo. Suočavajući se sa tom slikom koja se lažno predstavljala za više Ja. to nije tvoje više Ja. Baka me slala na vjeronauk nedjeljom i uvijek mi je čitala Bibliju govoreći mi što bih trebala raditi.» Martha je mogla prepoznati senzualni par kao duhovno vodstvo koje je ohrabruje da potpunije uživa u svom životu i seksualnosti. duhovne vodiče ili besmrtnu Dušu ili na ujedinjavajućoj razini kao kozmičku svijest. Neprestano mi je propovijedala.» Zaustavila sam je: «Martha. otkrit ćete da više nije potrebno da izdajete ono najbolje u sebi ili drugima. Ono te uvijek voli i ne ponižava te poput ovog glasa sada. govoreći NE nečemu što naš maleni ego snažno želi ili nas upućujući da se prihvatimo teških i izazovnih zadataka. Ipak. istovremeno potvrđujući svoju iskrenu želju da služimo drugima. terapeut-pomagač ju je zamolio da sjedne na jastuk koji predstavlja njezino više Ja i da vidi kakvo vodstvo ono ima za nju. Istog je trenutka progovorila: «Naravno da bi trebala preuzeti taj posao. Jedna osoba je sretan. Trebamo naučiti razliku između našeg stvarnog višeg Ja i lažnog varalice. a što ne bih. Treća osoba je stara žena koja s neodobravanjem gleda na njih dvoje. seksi muškarac koji poseže za lijepom ženom koja sjedi pored njega. na transpersonalnoj razini kao unutrašnjeg učitelja. (PGL 66) Što nije više Ja Više Ja je izraz unutrašnjeg Boga. Ona je simbolizirala Marthinu iskrivljenost višeg Ja: osuđujuću. Više Ja nam uvijek daje izbor. U sljedećim Pathwork terapijama na kojima je radila na tome da li da preuzme još jednu veliku odgovornost u svom već pretrpanom životu.iz djetinjstva. Moramo naučiti razlikovati glas nametnute svijesti od glasa istinske svijesti. Uvijek ti daje više mogućnosti i poštuje tvoju slobodnu volju. Živjet ćete u slobodi. Jedni razlog zbog kojeg to ne želiš učiniti je taj što si lijena i neodgovorna. Više Ja nas može voditi u najstrože vrste samodiscipline.

zračenja aktivne energije nižeg Ja su oštra. (PGL 14) Maska zatamnjuje svjetlost na način koji je neizravan i teži za otkrivanje od nižeg Ja. kult ili osobu kao nadmoćniju od nas. mirisa i osjećajnih tonova na vibracijskoj razini. postajemo usklađeniji sa istinitošću ili lažnošću namjera drugih ljudi. stagnantnu kvalitetu koja negira život. Boje su obično mračne i zlokobne. često odvratno sladunjavu. moramo izložiti lažnost maske. kako u nama tako i u drugima. također razvijamo i senzitivnost za stvarnu namjeru iza tuđih riječi. Ili. u kojima sadržaj riječi zvuči dobro. Nakon njega se osjećamo dobro i u stanju smo biti u prisutnosti dobroćudne stvarnosti naše božanske prirode. više dobro ili Božju volju. ali ipak osjećamo da nešto nije u redu. stav ljubavi i povjerenja. niže Ja i više Ja – šalje različite vrste zračenja. osim onima koji imaju razvijenu ekstrasenzornu percepciju. a i miris joj je mučan i tjera na povraćanje. nazubljena. pogotovo kada se čini da savjeti o višoj svrsi služe kako bi nas natjerali da se osjećamo jadno i loše ili kako bi promovirali neku svrhu. Ta su zračenja u obliku boja. Djeca obično trenutno odgovaraju na prikrivene vibracije jer njihova urođena senzitivnost još nije zamagljena pretjeranim razvojem racionalnog verbalnog uma. Maska često izgovara poluistine ili prividne istine. lakoća i samoohrabrenje. seksizam. Mi u duhovnom svijetu čak više volimo zračenja i posljedice nižeg Ja. Nužno je razviti senzitivnost za raspoznavanje toga. Na taj način su istina i ljubav iskrivljene kako bi prikrile zle namjere. U njihovoj prisutnosti osjećamo kretanje životnih energija. Boje zračenja višeg Ja su čiste i jasne. iskustvo višeg Ja nas ne ostavlja zbunjenima. ali sa perverznom ili neprijateljskom namjerom. moramo razviti pouzdanu percepciju namjera i zračenja koja se nalaze iza izgovorenih riječi. Da bismo to napravili. Ona obično nisu vidljiva. osjećat ćete vrlo jasnu razliku između maske i kontakta sa višim Ja. vibracije nižeg Ja često pružaju osjećaj olakšanja u usporedbi sa zračenjima maske koja su stalno neugodna. Da bismo prepoznali zlo onakvo kakvo ono uistinu jest. nećemo dozvoliti drugima da nas zavedu na krivi put. Riječi koje dolaze iz maske nas često zbunjuju. Bez obzira koliko bolne. Dijete će se instinktivno povući od rođaka koji mu se približava sa slatkim riječima. njegova zračenja imaju ljepljivu. zlostavljanje djece ili čak genocid. bez obzira da li im je nijansa snažna ili blaga. Nejasno osjećamo da druga osoba «ne živi ono što propovijeda». Maska predstavlja vrlo ružnu boju. Kvaliteta energije višeg Ja je opuštena aktivnost. skladno kretanje. Dvosmisleni govor onih koji okušavaju opravdati rasizam. Kako razvijamo vlastiti 130 . ako je niže Ja izraženo kroz pasivnost ili ovisnost. Kako učimo prepoznati poluistine i racionalizacije maske. bez obzira koliko one bile neugodne. obično su razdiruća i bolna. Kada probudite svoju intuiciju. Za razliku od toga. Bitno je za sve vas da pokušate izvježbati svoje unutrašnje oko kako biste i sebe i druge vidjeli sa duhovnog gledišta. ohrabrujuće i stvarne. (PGL 14) Vibracije višeg Ja su uvijek ugodne. Kako učimo osjetiti vlastite prikrivene motive nižeg Ja koji se nalaze iza onoga što izjavljujemo. Iako je Bog veći od bilo kakvog racionalnog shvaćanja. jer je niže Ja barem iskreno. može biti prožet riječima koje spominju Krista. jer zlo ne može rasti u političkom ili osobnom svijetu osim ako nismo slijepi za pravu energiju koja se nalazi iza «šećernih» riječi i obećanja. Kako učimo više o načinima na koje se ta tri Ja izražavaju u nama. osjećamo se obnovljeno i oživljeno.Svako od tri područja koja utjelovljavamo – maska. čak i kada vanjsko iskustvo izgleda slično. Trebamo vjerovati neodlučnosti koju osjećamo u takvim trenucima jer više Ja nikada neće promovirati sumnju u vezi naše urođene dobrote. ali svi instinktivno reagiramo na ta zračenja i možemo naučiti osjetiti osobine različitih dijelova našeg Ja.

. Bog je blaženstvo. Što je Bog? U prethodnom poglavlju o nižem Ja pitali smo: «Što je zlo? Koja je esencija negativnosti koja se manifestira u svakom ljudskom biću kao niže Ja?» Sada se trebamo zapitati: «Što je Bog? Što je srž te božanske energije koja se otkriva u osobnom višem Ja?» Shvaćajući da je bilo koji odgovor na ovo pitanje samo djelomičan. budući da je smrt tek privremeni. ranjivo stvarni. Ta se sila neprestano kreće. intenzitet. smrt nije suprotnost životu. (PGL 152) Bog prihvaća sve dualnosti. tako i u umu. Svaka individualna svijest je univerzalna svijest. otkrivate da je ona oduvijek bila ovdje. djelovanje uzroka i posljedice kroz koje učimo što u nama uzrokuje bol. vlastitih zakona i potencijala. raste. stanje ljudske svijesti kao cjeline. postajući sve poznatija samoj sebi. Odvojena ego-osobnost posjeduje oboje. Mi. Ne bi bilo ispravno reći da je ona dio te univerzalne svijesti. kako u tijelu. Zlo je tek iskrivljenje životne sile. čak evolvira. no inteligencija ega je neizmjerno manja od Univerzalne Inteligencije koja je vaš potencijal. fragment cjeline. podjednaku moć. istražujući to pitanje produbljujemo svoje shvaćanje. potpunost. Kada počinjete postajati svjesni sveprisutne prirode Životnog Principa. a ne sila koja ima vlastitu. mi smo ona. a što nas vodi do ljubavi. duh koji se kreće kroz sve stvari. Možete početi primjećivati njezinu sveprisutnu moć kao autonomnu svjesnost ili energiju. Isto tako. ali nije svjesna vlastite prirode. pozadina i tlo za sve što postoji i izvan kretanja. Bogu se možemo približiti kada smo potpuno mirni. smo u svojoj srži sjedinjeni sa bezgraničnom esencijom sveukupnog života. sadašnjost. otvoreni i puni prihvaćanja.. potpuno prisutni. Životna sila u našoj srži nikad ne umire. ona samo neprestano mijenja oblik u beskonačnom stvaralačkom kretanju. kreće se i vibrira kroz nas. svjetlost i tamu. Bog postoji kao najfiniji vibracijski trenutak u svemiru. stvaralačko kretanje energije. bez obzira da li ste je vi svjesni i da li je koristite ili ne. kao i sva područja iskustva i arhetipskih figura koje predstavljaju te dualnosti. ukratko. . svaralački Životni Princip. jer «dio» podrazumijeva da je u pitanju samo manji dio. Bog je ljubav koja se kreće u sve većim i većim krugovima buđenja i obuhvaćanja. muško i žensko. prijelazni stupanj za jednu životnu silu 131 . toj dubokoj ljubavi koja usmjerava naše živote natrag k izvoru. i kada osluškujemo unutrašnju igru energije/svjesnosti koja nas pokreće i oživljava. tako ćemo postajati osjetljiviji na to da li druga osoba govori istinu ili ne. ona je sveukupna izvorna svijest. stvara se odvajanje. Kada individualizacija prođe izvjesni stupanj i napreduje izvan granica stanja u kojem poznaje svoju povezanost sa izvorom. stvarnost. No gdje god da svijest uopće postoji. Najbliži smo iskustvu Boga kada smo ogoljeni. Ta se izvorna svijest. uključujući dobro i zlo. Najbliže Bogu dolazimo kada se predamo duhovnom zakonu.integritet i voljni smo čvrsto stajati u svojoj istini. individualizira u različitim oblicima. beskonačnost. život i smrt. Na taj način svijest nastavlja postojati i u sebi sadržavati mogućnosti Univerzalne Svijesti. budni i opušteni. sve svjesnija i svjesnija. Bog je esencijalna životna sila. ali da je niste primjećivali jer ste živjeli u iluziji svog odvojenog postojanja. To je. energetsko polje ili sila toliko suptilna da ne može biti izmjerena. ljudi. krećući se tako da osigurava ponovno ujedinjenje svega što je ikada otcijepilo svoju svjesnost od spoznaje vlastitog jedinstva sa izvorom. U ljudskom životu se božanska ljubav pokazuje kroz karmičke zakone. Bog je također i prostor kroz koji se energija kreće. Ona diše.

7 To je iskustvo ujedinjavajuće razine Boga na kojoj su razriješene sve dualnosti. Zato ego-osobnost mora postati dovoljno jaka i zdrava da bi se mogla naviknuti na visoke vibracije unutrašnje Božje prisutnosti dok se manifestira u vanjskoj osobnosti. Budući da je naša ljudska svjesnost toliko prožeta dualnostima. ono je šok za naša uobičajena očekivanja. teško nam je shvatiti stvarnost koja se nalazi iza dualnosti – život koji ne umire. Ako smo autoritet 7 Za osobni opis stanja kozmičke svijesti. sveobuhvatna ljubav. ali zapravo je mnogo lakše održati bol od blaženstva. našim slikama o Bogu. možemo iskusiti potpunu ljubav i potpuno blaženstvo. 132 . dobrota koju zlo ne može poraziti. kako bismo naučili izgraditi i održati svoj kapacitet za blaženstvo. potražite knjigu Cosmic Consciousness autora Richarda Buckea. naše su slike o Bogu iskrivljene onako kako su u ranom djetinjstvu bila iskrivljena naša iskustva sa autoritetima. znanje da je sve dobro i da se nemate čega bojati. (PGL 200) Iako je direktno iskustvo Boga – kozmičke svijesti – željeni rezultat našeg duhovnog rada. znat ćete na najdublji mogući način da ste oduvijek znali to što ste sada iznova otkrili. To je iskustvo blaženstva. Iskustvo jedinstva je potpuno. Dobar osjećaj je šokantan. Neposrednost te nevjerojatno snažne prisutnosti je u prvi mah šokantna.. Na koncu možemo iskusiti ono što Vodič naziva kozmičkim osjećajem ili što su drugi nazivali kozmičkom sviješću. Kada se u potpunosti identificiramo sa mjestom u kojem tečemo u skladu s božanskim tokom.. Sveukupna Svjesnost puno više prijeti našoj ideji onoga što mislimo da jesmo. Tada tu manifestaciju možete iskusiti kao svoju vječnu stvarnost i stanje. čak i ako je to samo trenutačno iskustvo.. Stoga se moramo polako sve više i više otvarati prema dobru koje je u nama i oko nas. Ono razara naš izolirani osjećaj sebe. Potpuni izostanak straha je nešto što je prosječnoj osobi vrlo teško predočiti jer ste jednim dijelom nesvjesni postojećih strahova. No takva je ujedinjavajuća stvarnost koja postoji ispod svakog privida. Takav je Bog. kao svoj istinski identitet. Onog trenutka kada se nađete u tom stanju. Budući da smo svi bili podučavani da je Bog vrhovni autoritet. Više Ja kao kozmička svjesnost Iskusiti više Ja u njegovoj potpunosti znači spoznati Boga. shvaćanje života i njegovih tajni. samo ste se privremeno odvojili od tog stanja osjećanja i znanja. Počinjemo tako da se povezujemo sa onim dijelovima u kojima smo već otvoreni i postupno gradimo sposobnost da održimo dobre osjećaje. Nastavljajući tražiti Boga. a drugim dijelom ste toliko navikli na život s njima da vam ni ne pada na pamet da bi život mogao biti drugačiji. Blaženstvo tj. To je kao da je doslovno kroz cijeli vaš sustav prošao električni šok. od iskustva i viđenja života onakvog kakav on uistinu jest. ono je dar milosti koji ne možemo dobiti na silu.koja se neprekidno nastavlja kroz svaki pojedinačni živi oblik. Ono prodire kroz sva naša negativna i ograničavajuća vjerovanja o nama i drugima. da ste oduvijek bili to što sada osjećate da jeste – da ništa od toga nije uistinu novo. bit ćemo umjesto toga suočeni sa vlastitim ograničenjima i krivim zaključcima. Kozmički osjećaj je iskustvo koje više ne odvaja osjećanje od mišljenja. U stanju kozmičkog osjećaja imate neposredno iskustvo Božje prisutnosti iznutra. postupno ćemo uklanjati prepreke svom viđenju ultimativne stvarnosti. Svi vjerujemo da se najviše bojimo boli. Više Ja i slika o Bogu Kada prvi put pokušamo uspostaviti kontakt sa Bogom u nama.

iskusili kao kažnjavajući.» Eli. očekivat ćemo od Boga u nama da služi našim ego željama i bit ćemo razočarani i nestrpljivi. stvarajući tako dualističke stavove koji promoviraju jedan način razumijevanja Boga ili prakticiranje puta prema Bogu koji je protiv nekog drugog puta. ne koristeći institucionaliziranu religiju u kojoj smo odgojeni. već prateći vlastiti put. kao i sve velike svjetske religije. očekivat ćemo strogog. katoličke i protestantske obitelji. ogorčenog 133 . koji se bojao očeve okrutnosti. voljeni djed uvjerava gradske Židove da sigurno nemaju razloga za strah. Masovne iskrivljene slike institucionaliziranih religija i slike o Bogu koje su rezultat kulturne povijesti religije. čak i opasnim. otvaranje mu se činilo glupim. Ako smo autoritet iskusili kao popustljiv. Opirat ćemo se pronalaženju Božjeg dijela u sebi iz straha da se ne susretnemo sa samoosudom i krivnjom. Slijede priče o negativnim iskustvima u djetinjstvu koja su bila u vezi s religijom i pomiješana sa negativnim iskustvom autoriteta. Veliki dio njega je još živio u užasavajućoj stvarnosti Poljske iz njegovog djetinjstva. U mislima mu je često odjekivalo: «Nitko od nas neće preživjeti». Judaizam i kršćanstvo. često je primjećivao da odašilje mračna vjerovanja svog izgubljenog. Otac i on su pobjegli. kao dječak. No kada s vremenom izvorna učenja ili prakse utemeljitelja postanu krute. ostvarivanju njihove kozmičke svijesti. povijesti proganjanja i pogubljivanja pripadnika. se osjetio toliko užasnutim i izdanim pred takvom mračnom izvjesnošću da je pobjegao među ljude i skrivao se do kraja tog dana.» Mnogo je puta od tada poželio da je tada. Kao dječak je živio u Poljskoj u vrijeme napada nacista. kao što se dogodilo poljskim Židovima u Hitlerovom genocidnom holokaustu. Ovo su priče iz židovske. Eli se sjetio da je imao sedam godina dok je stajao sa svojim ocem gledajući nacističke vojnike kako ulaze u njihov grad. još se dodatno miješaju sa našim osobnim odgovorima na autoritet tako da nas zbunjuju u vezi prirode Boga i obeshrabruju nas da tražimo iskustvo Boga. Te kulturalne masovne iskrivljene slike se još dodatno pojačavaju zbog specifičnog etničkog identiteta i društvene povijesti pripadnika. umjesto da pasivno čeka strašnu smrt koja je uslijedila nekoliko kratkih mjeseci kasnije. da inzistira da starac napusti grad s njima. ali cijela šira obitelj je bila ubijena u koncentracijskim logorima. Elijev duboki pesimizam se u njegovom umu pomiješao sa spašavanjem vlastitog života. događaju se iskrivljenja koja pojačavaju odvojenost i posebnost pripadnika dotične religije ili sekte. Religije svoj izvor imaju u izravnim iskustvima Boga njihovih utemeljitelja. što je dovelo do iskrivljenih slika o Bogu. imao dovoljno hrabrosti da djedu vrisne svoju mračnu istinu. npr. imaju svoja specifična iskrivljenja. kada ćemo umjesto toga morati naučiti lekcije kroćenja ega kako bi služio Višem Ja. ali sigurno očekivao da će ljudska rasa završiti u nuklearnom holokaustu. U svakoj kulturi su slike o Bogu dodatno pojačane karakterističnim krivim shvaćanjima dotične institucionalizirane religije. nitko od obitelji ne bi preživio. u kojoj impulsi njegovog voljenog djeda nisu bili pouzdani. Tada često počinjemo tražiti put natrag k iskrenoj potrazi za Bogom. Eli je u sebi osjetio jeku očeve izvjesnosti: «Svi ćemo umrijeti. kao što je to bio njegov djed. Bio je sasvim uvjeren da je sklonost čovječanstva zlu nadmoćnija od potencijala za dobro i bolno je. dok je ispred zatvorenih vrata prisluškivao kako njegov plemeniti. Mjesec dana kasnije. što stvara dodatna iskrivljenja u ideji i percepciji Ultimativne Stvarnosti ili Boga. možda ćemo čak i izgubiti vjeru. Otac je izgovorio Elijev najveći strah: «Nikad neće biti zastavljeni. Ne možemo ih zaustaviti. Da su i on i njegov otac kojim slučajem bili dobroćudno optimistični u vezi Nijemaca. nikad. 1) Židovsko iskustvo Eli je osjećao da se ne može otvoriti Bogu. osuđujućeg Boga. Kao poznati govornik o opasnostima nuklearnog oružja.

I još više – da je svrha u svemiru koji je stvorila balansirane algebarske jednadžbe također mogla biti i neka šira stvarnost koja je stvorila i dopustila i dobro i zlo. S tim se zlom susreo licem u lice. bilo bi ponižavajuće i razgovarati s takvim Bogom. i moj odgovor je bio DA. Ako je i to bio Bog. otpustio sam svoje tvrdoglavo neopraštanje». a da je istovremeno veće i od jednog i od drugog zajedno. Ako je Bog i postojao. Nakon ove terapije Eli se vratio u svoju sobu i shvatio da je neočekivano zaokupljen matematikom. je cijelo djetinjstvo pohađao parohijske škole i vrlo je ozbiljno shvaćao katolicizam. kao što su nacisti namjeravali uništiti Židove. da ga ne mogu zaustaviti. Složio sam se da mu ja (moje ego-Ja) nisam dorastao. ali nisam mogao ići dalje. Pomagač-terapeut me pozvao da zamolim Boga da mi pomogne. U dnevniku koji je vodio tokom intenziva. Eli je otpustio puno ljutnje na oca koji je prema njemu bio brutalan. sva sam svoja vjerovanja. koje udara po vratima ljudske gluhoće i negiranja opasnosti koju je on mogao tako opipljivo osjetiti. uključujući dobro i zlo. čija se priča nalazi na početku trećeg poglavlja. Nije Mu mogao oprostiti što je dozvolio užas Hitlerovog zla. trebalo mu je nešto više. Nakon godina osjećanja boli i bijesa na ono što je osjećao kao Božju izdaju Židova i cijelog čovječanstva. te sliku ljudi kao sposobnijih za zlo nego za dobro. Još ga nisam mogao otvoriti. Eli je bio bijesan na njega. Eli se otvorio ideji da zlo mora biti balansirano dobrim. Kroz istraživanje i otpuštanje osjećaja iz djetinjstva koji su bili povezani sa očevim odbacivanjem i nacističkom opresijom. Eli je počao shvaćati da njegova duboko usađena mržnja prema samome sebi nije bila glas istine. Trebao mu je Bog. neprestano to ponavljajući. Takav je Bog bio tek nemilosrdna i iracionalna kažnjavajuća sila. često ga je tukao u djetinjstvu. sve dualnosti. već glas nižeg Ja. Priznao sam da sam izgubljen. U svojoj je autodestruktivnosti iznova jačao smrtonosni antisemitizam kojeg je mrzio. počeo je nalaziti put natrag prema dobroćudnijem viđenju svemira. Elijevo iskustvo je u njemu stvorilo sliku Boga kao hirovitog ili čak neprijateljskog autoriteta. Nakon nekog vremena srce mi je bilo mirno i umireno (neutralno). Već je u svojoj sedmoj godini bio 134 . Njegova prirodna nadarenost za matematiku mu je dodatno pomogla da shvati da je kroz prenaglašavanje mračne strane života ispao iz ravnoteže. ali sam barem otpustio svoj otpor prema otvaranju. Počeo je shvaćati da njegova duboka negativnost ne može biti prevladana samo kroz ograničenu ljudsku dobrotu. Nisam znao kako se moliti. Nisam mogao izgovoriti riječ BOG. Nisam mogao. Rekao sam da mu ne mogu oprostiti. Tako se počeo otvarati ideji Boga kao nečega što obuhvaća cjelinu. svoj život. stavio u uvjerenje u trijumf zla. koje je govorilo kao njegov internalizirani otac. Eli je napisao: «Suočen s Vragom. a ne samo izdaju njega osobno. da njegovo niže Ja mora biti izbalansirano njegovim višim Ja. Počeo je na to gledati kao na Vraga u sebi čija je namjera da ga uništi.unutrašnjeg djeteta. Kasnije je napisao: «Osvijestio sam zašto sam cijelo poslijepodne rješavao algebarske jednadžbe. Ono je bilo stvarno. 2) Katoličko iskustvo James. onda se Bog razmetao u brutalnom maršu nacista i govorio je ustrašenim glasom Elijevog okrutnog oca. toliko da više nisam ni bio svjestan da mora postojati još nešto što bi izbalansiralo tu jednadžbu». Vidio sam što je u stanju napraviti. da mu se pomolim. a neprestano kritizirao u odrasloj dobi. priznao sam svoju bespomoćnost pred njim. a zatim sam jecao i jecao. Eli je počeo osvještavati u sebi čežnju da u sebi čuje i drugačiji glas. Terapeut me pitao da li čeznem za time da još više otvorim svoje srce Bogu. a pogotovo moliti mu se. Tokom Pathwork intenziva u kojem je želio izmijeniti svoj autodestruktivni obrazac.

Majka je bila potlačena i slomljena. uključujući i djela moderne psihologije. Sjećala se da joj je vjeronauk nedjeljom bio ugodan. 1942. ponašajući se kao da je sve u redu. bio je tiho. 3) Protestantsko iskustvo Martha je odrasla u seoskoj sredini. No njegova je seksualnost bila toliko snažna da jednostavno više nije mogao negirati utjecaj koji je imala nad njim. bio je nasilan prema supruzi i djeci te je jedva bio u stanju skrbiti za svoju obitelj. Nemamo pravo na Raj9.C. Crkva je bila lažna. 9 Ibid. Tako je znao da će Bog znati kada je postupio suprotno Zapovijedima.uvjeren da je počinio smrtni grijeh time što je jedne nedjelje propustio misu. Bio je to riskantan izbor. James je počeo puno čitati. Istinski patrijarh nije bio Bog ili Isus. kao i pravila da uvijek mora biti iskren i čist u mislima i riječima. da je to maska koja se stavlja kako bi se ugodilo drugim ljudima. Bio je prestravljen da će vječno patiti u paklu. bio je uvjeren da nikad ne može napraviti dovoljno da bi zadovoljio Boga. koji je dominirao u njihovom kućanstvu. Osjećao je da ima samo dva izbora: potonuti pod teretom užasne osude i pokušati potisnuti svoju seksualnost i «loše misli» ili jednostavno prihvatiti da je nepopravljivo loš te nastaviti biti loš/seksualan. 8 Citat iz My First Communion Catechism (Moj katekizam za prvu pričest). po standardima katekizma. Jamesa je katoličko iskustvo dovelo do slike Boga kao zahtjevnog. ali sada bez opresivnih zamki religije. Kada se njegova seksualnost pojavila u punoj snazi. Kao dječak James se jako trudio biti dobar i. Zen budistička meditacija je za njega postala način da se ponovno poveže sa ozbiljnošću prema Bogu koju je osjećao kao dijete. osjećao je da neprestano griješi. Ipak. Kada je krenuo na koledž. odlazeći u lokalnu luteransku crkvu. izdavač Confraternity of Christian Doctrine. obiteljski život je bio težak. Osjećao je da mora odbaciti ili sebe ili Boga – bila je to nepodnošljivo teška odluka. po normalnim standardima. ali dosadan i prisjetila se kako se njezina obitelj u crkvi uvijek trudila ostaviti dojam normalnosti i ugleda. Budući da je opis Deset Zapovijedi u katekizmu uključivao zabranu svakog osjećaja ljutnje ii neposluha prema roditeljima. Počela je vjerovati da Bog i religija služe samo za predstavu. putem koji je vodio do izravnog. još uvijek mu se moglo dogoditi da provede vječnost u paklu. koje bi mu pomogle da dođe u Raj. Ipak. odbacujućeg. znao je da se više ne može nositi sa zahtjevima Crkve. već njezin otac alkoholičar. zastrašujući i stvaran. kojeg on – obični smrtnik sa normalnim seksualnim željama i neizbježnim ljudskim manama – nikako nije mogao zadovoljiti. nesposobna pružiti Marthi utjehu. Predano je čitao knjige o istočnjačkom misticizmu i počeo se otvarati drugačijem viđenju Boga. nadajući se (i ne vjerujući da je to moguće) da je katolički Posljednji Sud u krivu. njegov interes za ultimativna pitanja i želja za otkrivanjem dubljeg smisla života i smrti su ga i dalje zaokupljali te su ga na koncu doveli natrag k Bogu. pa je sada njegovo odbacivanje katolicizma imalo više intelektualne temelje. bio je siguran da je već puno puta iznevjerio Boga. D. No kod kuće je otac puno pio. Crkvi ili školskim autoritetima. antiseksualnog i kažnjavajućeg. Bog zna sve stvari8». Njegov osjećaj vlastite vrijednosti je bio potkopan potpunim vjerovanjem u riječi katekizma za koje je osjećao da govore izravno njemu: «Rođeni smo bez Božje milosti. Washington. nemoralističkog iskustva Ultimativne Stvarnosti. Bogu nismo sveti i ugodni. Religija nije imala nikakve veze sa stvarnošću.. poslušno dijete. U adolescenciji se James počeo buniti protiv strogosti katoličkog odgoja.» Iako je primio sakramente krštenja i prve pričesti. 135 . U parohijskim školama su Jamesa učili da je «Bog svugdje.

dubljom ljubavlju. Počela je čitati sve što je mogla pronaći o religijama u čijem je središtu bila zemlja. moramo prepoznati i postupno odbaciti sva kulturna i psihološka iskrivljenja naše slike o Bogu. korak po korak. između mnogih drugih stvari. Da bi se vratila natrag svojoj duhovnoj prirodi. su u stvari želje za iskustvom ujedinjenijeg stanja svijesti od onog koje nam pruža normalni nepovezani ego. smetnja su za razumijevanje neobjašnjive. za Elija je čežnja bila da otpusti svoj mračni pesimizam i pronađe uravnoteženi svemir. kamen po kamen. život i životna sila. Možete ako želite. a Bake podjednako mudre kao i Djedovi. Ovdje je bila blizu dobroćudne pulsacije života. morala je proći kroz svoju povezanost s prirodom. nauči prepustiti se većoj stvarnosti unutar sebe. Sve takve čežnje za dubljim znanjem. Tražeći tu povezanost. Povrh toga stavljate ideju da je Bog također pravedan. zbližavajući se sa biljkama i životinjama koje su tamo živjele. u ritmu godišnjih doba. Jer Bog JEST. Morate se pozabaviti uklanjanjem smetnji. od puta ljubavi i istine. pa i najmanja. Vi. neograničene veličanstvenosti Boga. gdje su Božice bila podjednako bitne kao i Bogovi. odlučuje. usprkos učenjima koja ste primili iz različitih izvora. Svaka. Glad za duhovnim iskustvom će naći načina da dotakne i najciničniju dušu. No te su ideje krive. Njezino je spasenje postala priroda. Vremenom učite da udaljavanje od duhovnih zakona. bira. Za Jamesa je došla kao glad za odgovorima na ultimativna pitanja. Kroz svoje protestanstsko iskustvo Martha je imala sliku Boga kao neučinkovitog i pretencioznog. postoje. 136 . odrasli ego. Imate potpunu slobodu odlučiti po svojoj želji. raspolaže proizvoljno i po svojoj želji. napravljeni na njegovu sliku. Majka Zemlja je bila Biće koje je mogla voljeti i koje je nesumnjivo bilo središnje u njezinom osjećaju blagostanja. a da djelovanje u skladu sa duhovnim zakonom donosi sreću. koji ne može biti ograničen verbalnim opisom. Marthina je duhovna glad prvo bila utažena upoznavanjem sa duhovnošću američkih Indijanaca čije je središte bila ljubav prema zemlji. Jedna smetnja je da. donosi nesreću. Niste prisiljeni živjeti u blaženstvu i svjetlosti. To joj je također omogućilo pristup vlastitom ženstvenom Božanskom Ja koje je bilo negirano u patrijarhalnoj religiji i patrijarhalnoj obitelji u kojoj je odrasla. Sve to znači ljubav Božju.Kao dijete Martha bi često pobjegla iz mučne atmosfere svoje kuće i provodila bi sate sama u prirodi i pored obližnjih potoka. Pravda dolazi iz djelovanja duhovnih zakona koji također jednostavno JESU. Kada je odrasla. pronalazeći utjehu i ohrabrenje u ciklusima dana i noći. Bog je. To postaje moguće tek nakon što se suočimo sa ograničavajućim i opresivnim slikama o Bogu koje nosimo iz djetinjstva i prošlih života te ih otpustimo. Ta čežnja može doći kao želja za ljubavlju ili znanjem univerzuma. velika svaralačka sila stavljena vama na raspolaganje. vi i dalje nesvjesno mislite o Bogu kao o osobi koja djeluje. a ne religija. unutrašnja iskrivljenost i prepreka. na koju se gledalo istovremeno kao na učiteljicu i na utješiteljicu ljudi. Ta će nas čežnja voditi da tražimo Boga u sebi i rezultirat će u kontaktu sa našim višim Ja. (PGL 52) Prepuštanje i otpor prema višem Ja Iskustvo transpersonalnih i ujedinjavajućih razina višeg Ja dolazi tek kad vanjsko Ja. imate slobodu odlučivanja kako ćete iskoristiti tu silu. dubljom povezanošću. jer ćete tek tada vidjeti tračak svjetlosti i osjetiti beskrajno blaženstvo. za Marthu je to bila čežnja da se dublje poveže sa zemljom.

a majka je bila suviše bolesna da bi se brinula za nju. izdana. «Dok ne postanete poput djece. duhovnu borbu u odlučivanju kome vjerovati: malenom egu ili unutrašnjem Bogu. Znam da. napetim glasom: «Gdje si. učimo se potpunije otvoriti toku duha iznutra. Tokom rada na najranijim sjećanjima iz djetinjstva. ali ipak nije bila u stanju doživjeti to iskustvo. Otpuštanjem kontrole i dozvoljavanjem onoga što nije upravljano voljom. sa majkom koja nije bila prisutna kada mi je trebala. a ne iz svog odraslog intelekta. Kada je plač prestao. Nije trebalo ovako biti. Svladavajući ta stanja. Rođena prijevremeno. ego uči postajati «proziran». postala je tiha i nakratko je ušla u prazan.» (PGL 158) Posao ega uključuje i rad na suočavanju sa našim preprekama. moram prići Bogu iz svoje bolne potrebe. Budući da je više Ja strujanje energija koje nisu upravljane voljom. prije nego smo razvili ego. ostavljena da se sama borim. pa se s njima moramo suočiti ili ih obuzdati. otvoreni prostor u kojem joj se učinilo da čuje anđeosku glazbu. Sada po prvi put osjećam nadu da mogu doći u kontakt sa nečim – anđelom čuvarom. svojim višim Ja – što je bilo prisutno čak i kada moja majka nije i što još uvijek jest prisutno. bolnu ranjivost. Predajom ega postajemo otvoreni i nježnog srca kao kad smo bili djeca. Carol je počela govoriti prigušenim. provela je nekoliko mjeseci u bolničkom inkubatoru. Pročitala je svu duhovnu literaturu do koje je mogla doći. Ohrabrila sam Carol da udara nogama i viče te je dozvolila svojoj dječjoj tjeskobi da se potpuno pokaže. Kucala je. od temeljnih tekstova različitih svjetskih religija. postupno možemo razlučiti koji impulsi dolaze iz višeg Ja. a koji dolaze iz nižeg Ja. Čim sam bila dovoljno stara da se brinem za sebe. Da bi postojalo povjerenje u 137 . Svakako ćemo trebati rastvoriti dječje strahove i ranjivosti koji postoje ispod naše ego kontrole. Snažno sam se poistovjetila sa svojim egom i nisam se željela prepustiti jer sam znala da ću opet morati pasti natrag u tu strašnu. Neotpuštanje uvijek odražava unutrašnju. Ali sada vidim da je to bio moj izbor. kako bi druge. Njegova je glavna funkcija da svjesno i namjerno traži kontakt sa većim bićem iznutra. pa su time i pouzdani.«Ego mora znati da je samo sluga većem biću unutra.» Na putu prema višem Ja padamo u različita bolna i zastrašujuća stanja svijesti. vlastitom dušom. Bojimo se tog prepuštanja jer u svojoj otvorenosti postajemo ranjivi pred slikama autoriteta – roditeljskih autoriteta i Boga ili religijskih autoriteta – s kojima smo se susreli kada smo bili vrlo mladi i bez obrane. Intelektualno je vjerovala u duhovnu stvarnost. Ležeći na kauču tokom Pathwork terapije. za iskustvom svoga višeg Ja. Učeći tolerirati sve naše ne-voljne osjećaje. Kasnije se Carol pažljivo osvrnula na svoja sjećanja iz najranijeg djetinjstva: «To je upravo način na koji sam se osjećala u odnosu na Boga. tako izdano. moramo naučiti teći u skladu sa vlastitim ne-voljnim procesima koji su se u djetinjstvu snažno kretali kroz nas. progovorila je tankim. do New Age spisa. ako želim čuti Božji glas. nećete ući u Kraljevstvo Božje». ali su joj vrata ostajala zatvorena. pa čak i da bi je posjećivala. dublje stvarnosti mogle doći na površinu. ili svoje više Ja. Carol je spontano ponovno ušla u stvarnost svog dječjeg Ja. Carol je čeznula za upoznavanjem Boga. Svo sam ovo vrijeme nesvjesno poistovjećivala Boga. Gdje je ona. a naša vjera poljuljana. Napuštena. kako bismo mogli čuti poruke višeg Ja i obratiti pažnju na njih. gdje je ona?» Sada je tuga zamijenila bijes i Carol se prepustila snažnim jecajima. istanjen. u sebi sam se zavjetovala da nikad više neću biti tako ranjiva i jadna kao što sam bila u najranijem djetinjstvu. Tako se opet moramo susresti sa trenucima u kojima je naše povjerenje u autoritet bilo izdano. Kada je taj snažni val osjećaja prošao. bez pomoći. gdje si?» Njezini su osjećaji varirali od očaja do bespomoćnog bijesa. tužnim glasićem: «Osjećam se tako napušteno.

Sve dok ego ne razvije tu unutrašnju disciplinu. Da li ste roditelja s više ljubavi uzimali zdravo za gotovo i trudili se dobiti pažnju roditelja s manje ljubavi? 4. To je odluka i obveza koju morate ponoviti mnogo puta. (PGL 213) Prepuštanje u ne-voljne procese mora uključivati i disciplinu suočavanja sa vlastitim negativnim impulsima koji potiču iz nižeg Ja. Vašom odlukom da se prepustite tim drugim stanjima. dati najbolje od sebe u posao koji radim. Ego najčešće želi izbjeći bol. Napravite popis svojih najboljih osobina.» (PGL 153) Vježbe za 8. pozovite svoje više Ja da vas vodi do većeg otvaranja u onim područjima gdje trenutno osjećate da ste blokirani ili zatvoreni. mjesta na kojima osjećate da više Ja «prosijava» kroz vašu trenutnu osobnost. kako bi moglo biti istraženo. otvoreni. Vremenom učimo vjerovati našem unutrašnjem razvoju te učimo raditi na svojoj negativnosti u sigurnom i prikladnom kontekstu. puni povjerenja i stvarni u tim različitim situacijama i područjima. ako je odgovor potvrdan. Detaljno opišite iskustvo višeg Ja koje ste imali. To je razlog zbog kojeg je otpor prema otpuštanju tako snažan. «Prepoznavanje ovoga vam mora pomoći da dođete još korak bliže stvarnom životu koji vodi sam sebe iz vaše unutrašnjosti. biti s djecom. morate proći kroz međustanja svijesti. da se tako izrazim. shvaćeno i u potpunosti rastvoreno. Kada dovršite popis istražite da li je taj popis na bilo koji način povezan sa aspektima vaše maske. prepuštanja Bogu. postupno slabi i vaš otpor prema prepuštanju. lakoće. biti sa osobama suprotnog spola. 3. Draži vam je status quo u kojem izbjegavate padanje u ta druga stanja svijesti kroz koja morate proći kako biste ih mogli otpustiti te stvarati i širiti svoj život. Kroz molitvu ili ritual. prepuštanje nečemu što ne kontroliramo voljom se čini opasnim. Kakvo god da jest stanje. poglavlje: 1. Pitajte se koliko ste (relativno) opušteni. 138 . na koje načine. Opišite svaki glas i ispišite dijalog. bogatstva. ono mora biti privremeno prigrljeno. Vizualizirajte svoje više Ja kao unutrašnjeg učitelja/iscjelitelja/prijatelja. Opišite to biće višeg Ja koje živi u vama. npr. prazninu i strah. i ako jest – na koji način. stvara osjećaj ljepote. To se nikad ne može dogoditi kroz jednu jedinu odluku. Ako postoji. biti sam/a sa sobom. Istražite prividne sličnosti i stvarne razlike. 5. Dijalog može biti o nekoj temi u vašem životu koja vas trenutno muči ili jednostavno možete unutar sebe slušati vodstvo koje vam sada želi doći. istražite kako je takva izdaja sebe povezana sa načinima na koje ste možda izdavali ljubav koju ste dobivali od jednog ili oba roditelja. 2. Draži vam je status quo iako stanje otpuštanja. Istražite koliko se «duhovno dobro» osjećate u različitim područjima svog života. Također opišite da li se osjećate izmijenjeni tim iskustvom i. radosti i sigurnosti. Pogledajte u sebe kako biste otkrili postoji li u vama sram zbog priznavanja i prihvaćanja vlastitih osobina višeg Ja. zbunjenost.unutrašnjeg Boga. Zatim napišite dijalog između ego dijela sebe i i tog bića (koje je također dio vas). biti u prirodi. Učimo vjerovati samoregulirajućoj prirodi kreativnog evolucijskog životnog procesa koji se kreće kroz nas.

Imaju sekundarna spolna obilježja žena. PGL 195. kao Kraljica Mary. po njegovom mišljenju. queen (engl. Ovaj je san potaknuo Michaela da počne raditi na svom seksualnom problemu: «Nalazim se u gradu. rep mu se snažno zanjiše. Michael je želio ukloniti ono što je. u porno četvrti gdje se nalaze neki transseksualci koji rade kao prostitutke. bila glavna prepreka ljubavnijoj seksualnosti. 10 Op. ali poistovjećujući se sa ženama. Kada naglo skrene oko jedne zgrade.) = kraljica. Michael je sa transseksualcima imao brojne avanture za jednu noć i još su ga uvijek uzbuđivale fantazije o njima. više se ne možete zavaravati da vam se negativnost «događa». ali zadržavaju muške spolne organe. Identifikacija i namjera: identifikacija sa duhovnim Ja u svrhu prevladavanja negativne namjere Michaelov vrag: istraživanje korijena zabranjenog voća Michael je došao na Pathwork terapije isključivo da bi se pozabavio svojom vezanošću za negativne seksualne fantazije.prev. Ljudi povicima bodre helikopter koji izvodi vrlo komplicirane figure iznad nekoliko gradskih ulica. Morate se pomiriti sa činjenicom da je vaš život rezultat vaših odluka i izbora. Transseksualci žive u međuzemlju seksualne dvosmislenosti. Njegove su načešće seksualne fantazije bile o seksualnim odnosima sa prostitutkama. transseksualac 139 . oko trokutaste zgrade. i vrlo je fleksibilan. Nedavno se oženio i jako je volio svoju suprugu. Helikopter izvodi komplicirane i vrlo opasne trikove. rođeni kao muškarci. posebno sa transseksualcima10. A izbor znači da imate i slobodu usvojiti drugačiji stav ». pokušavajući vrlo brzo obići trokutastu zgradu. Helikopter je ogroman.POGLAVLJE 9 OTPUŠTANJE VEZANOSTI ZA NIŽE JA «Kada istjerate svoju negativnu namjeru na vidjelo. Osjećajući da postoji mogućnost za još dublje i ekstatičnije jedinstvo s njom. Sve su zgrade vrlo visoke. sa dugim repom koji se savija poput harmonike. a ulice su uske.

ali osjećam da sam neranjiv. On je duh i može promijeniti svoj oblik kako god želi. bila je intenzivna i jasno opasna. Osjećam približavanje opasnosti i mučno mi je od tog prizora destrukcije.» Michaelu su ove seksualne slike bile vrlo jasne. Svjestan sam da helikopter oko zgrada izvodi figuru sličnu udarcu biča. izvan psihološke razine. Prisjetio se svoje rane seksualne povijesti. vjerojatno u njujorškoj podzemnoj željeznici. Uz njega je još jedan transseksualac. uzbuđenje i destrukcija – sve je to nekako išlo zajedno i znao je da ih mora razdvojiti kako bi otpustio negativnost upletenu u njegovu mušku seksualnost. upletena u «izvođenje trikova» sa transseksualcima. moć i mračna strana. Roditelji su se često svađali. Prijeteća opasnost je bila dio seksualnog uzbuđenja. koža je jedva pričvršćena za tijelo. Želi mi podariti moći. Za malog Michaela. Michael je znao da je majka njega najviše voljela. Majka je također bila vrlo koketna prema njemu. Na raspolaganju mi je ogromna energija i jako me uzbuđuje izvođenje trikova kojima impresioniram sve koji me gledaju s tla. Michael je počeo shvaćati svoj prezir za «dosadno normalnu» heteroseksualnost u braku. Seks i opasnost. dijeleći s njim svoje pritužbe na muža. Uživam u uzbuđenju i opasnosti. kao privjesak koji nije njihov. Radeći na snu Michael se povezao sa pilotom helikoptera: «Ovdje ja imam kontrolu. Sjetio se da je još od najranijeg djetinjstva bio povezan s majkom protiv oca.. Također je osjećao da je sve veća intimnost sa suprugom prijetila da će ponovno probuditi tabu osjećaje koje je povezivao s majkom. Poziva me da imam seksualni odnos s njim i podsjeća me da može promijeniti obličje. ako pristanem prodati mu svoju dušu.. bila zastrašujuće autodestruktivna. uključujući i svoje seksualno nezadovoljstvo. Dozvoli mi da vodim tvoju seksualnost. Kao adolescent Michael je bio opsjednut seksualnim fantazijama o majci. otac je bio impotentni kralj. Osjećaj je također nalikovao odnosima sa transseksualnim prostitutkama. Paradirajući po kući gola ili polugola. Učinit ću te moćnim. prema kojima je naizmjence osjećao očinske osjećaje i strah.gubi kontrolu i uz strašan zvuk udara u drugu zgradu. Majka se povjeravala Michaelu. Oboje imaju čudne spolne organe. te kako je kasnije bio zainteresiran za «zabranjeno voće» transseksualaca. a Michael prijestolonasljednik. Budući da je bio jedinac. No. da mi prijeti katastrofa i zatim. Tada se transseksualci počinju svađati i njihovi spolni organi otpadaju. i znamo da je to dogovorio onaj vražji lik. Obojica žele seks sa mnom. govoreći u ime obiju strana. Michael je osjećao da je sklopio ugovor s vragom. Odjednom shvaćam da je rep potpuno izvan kontrole. Na terapiji je Michael napravio dijalog s vragom. Tada postaje vrlo zavodljiv. » Michael je rekao da mu je osjećaj prijeteće katastrofe bio poznat. Tada je sanjao: «Nalazim se na mračnom mjestu. Trokutastu zgradu je povezao sa ženskim pubičnim trokutom i bojao se da je njegova vlastita seksualna energija. prelijep transseksualac. Vrag: «Trebaš me. Ja sam u kokpitu. Govori mi: «Pogodi kamo sada idem?» Osjećam bockanje u glavi i tada shvatim da je on u mom mozgu.» 140 .» Na sljedećoj terapiji Michael je shvatio da je san oslikavao njegov dječji strah od kastracije kao jedan od aspekata incestuozne veze s majkom. iako nije bila iživljena. ili da joj kaže kako joj stoji neka odjeća. majka je bila «kraljica» kuće. uključujući i sposobnost letenja. obično zbog očeva pretjeranog pijenja alkohola. pokušavajući izbjeći lik vraga koji traži savez sa mnom. često bi tražila od Michaela da joj masira vrat ili opere leđe dok je u kadi. nagla smrt. Incestuozna energija između sina i majke. Što bi bilo ako bi izmaknula kontroli i ako bi prekršili ultimativni tabu? Što ako njegov otac sazna za to? Razmišljajući o svojem najranijem povezivanju seksa s opasnošću. ugovor koji je sada želio rasvijetliti i promijeniti. a da je oca prezirala. gotovo kao da mu je iz prošlog života poznata situacija u kojoj je naprasno umro u nekoj seksualnoj situaciji.

Michael: «Ne. zgrabio ga za ramena i viknuo: «Što to radiš?» Dječakove oči su blistale od mržnje. Želim izabrati ljubav. Ispod tog djeteta nižeg Ja.» Michael: «Tko si ti i što želiš?» Vrag: «Želim moć i odvojenost. da osjećam sve što mi život daje.» Tada sam ga upitala: «Tko bi ti bio da nema te energije?» Michael: «Bez nje bih bio moj otac – depresivni. nakon što ga je posjetila njegova umorna i prezaposlena majka. Seks kakav ti ja mogu ponuditi je tvoj život. On je već mrtav.» Vrag: «Zapamti.» Intervenirala sam.» Michaela je dirnulo prepričavanje ove priče i po prvi put u životu je shvatio koliko je malo majčinskih osjećaja i sam primio. da poznajem i veselje i strah. Njegov se osjećajni život počeo širiti i uključivao je sve češće napade tuge i ljutnje. otac i tješitelj. ali nije progovorio ni riječ. krivicu i odvojenost od žene koju volim. duhovnom esencijom za koju je oduvijek znao da je njegov stvarni identitet. Zato je Michael opet upitao ovo dijete-vraga: «Tko si ti i što želiš?» U drugom dijalogu u kojem je Michael predstavljao obje strane. ja ti dajem život. želeći mu pomoći da odraste i shvati da je voljeno te da se ne treba iživljavati na negativan način. počeo je biti strpljiviji s njim. njegov je vrag iz nižeg Ja sve više počeo zvučati kao emotivno poremećeno dijete. Želim vjerovati da je ljubav moćnija od tebe. tko je postao krut i ispravan.» Michael: «Daješ mi moć. ali uporno ponavljao pitanje: «Što želiš? Što stvarno želiš?» Nakon duge tišine. da budem tužan i ljut. Svojoj majci je bio suprug i ljubavnik. a ne ono što mi ti nudiš.» Vrag: «Dajem ti moć kroz seks. To je sve. netko tko je pristao na premalo. ali vrlo rijetko dijete koje prima majčinsku brigu i ohrabrenje. Seksualna energija u meni budi sve i čini život vrijednim življenja. Ne želim te. Michael se prisjetio situacije kada je dječak izašao iz doma i počeo čupati sadnice mladog drveća. gubi se! Ne trebam te. Michael je u sebi budio «dobrog roditelja» koji se mogao brinuti za njegovo unutrašnje dijete. zajedno sa još troje od njezino jedanaestoro djece. uključujući i vraga tj. glup i djetinjast. Znao je da taj dio voli i prihvaća sve što postoji u njemu. svojeglavo dijete koje želi neprestanu pažnju. Ne želim imati samo seksualne osjećaje. Michael je znao da je ono što je uistinu želio bila uzajamna ljubav koja nije bila kompatibilna sa potpunom dječjom sebičnošću. Također sputavaš moj osjećajni život. a ipak je znao da ga još uvijek privlači moć i opasnost zabranjene seksualnosti. On je prazna maska. Rad koji je slijedio nakon toga je bio usmjeren na oplakivanje majke kakvu nije imao te nježnosti koju nikad nije primio. predlažući Michaelu da istraži svoju vezanost za tu vražju silu. ali uz užasnu cijenu: bol. Ne trebaju ti nikakvi drugi osjećaji. njegov rigor mortis je u umu. to je uzbuđenje koje pokreće moj motor. Mrzim tvoju ograničenu zaokupljenost seksom. Michael: «Osjećam moć koju mi daje moja negativna seksualnost. Michael je dotrčao do njega. a zatim bi pio da se opusti. Istovremeno je Michael počeo osjećati više suosjećanja za svoje samovoljno i uznemireno unutrašnje dijete. Prijašnje iskustvo uzimanja 141 . trenutno ispunjenje i moć nad drugima. dijete nižeg Ja. impotentni konformist.» U kasnijim terapijama Michael je razmišljao o svom pitanju o identitetu vraga. Michael se smekšao i zatim je mirno. ja ne bih mogao doći da me ti nisi želio. Želim biti u stanju proširiti intimnost koju imam sa svojom suprugom.» Vrag: «Vidiš. što je Michaela podsjetilo na teškog adolescenta kojem je bio savjetnik dok je radio u domu za tinejdžere s poremećajima u ponašanju. Počeo je prepoznavati vraga kao destruktivno. Počeo je redovitije meditirati i biti više u kontaktu sa svojim višim Ja. postao bi blesav. To je sve što poznajem. pronašao je potrebito dijete koje je vjerovalo da treba moć kao kompenzaciju za osjećaj nevoljenosti. dječak je napokon odgovorio dok su mu se oči punile suzama: «Želim svoju majku.

zbunjenosti i lažljivosti. Znam da misliš da me štitiš time što otcijepljuješ moju seksualnost od mog srca. Niže Ja nas također pokušava uvjeriti da nam je ono najbolja zaštita. da je to jednostavno naša «ljudska priroda». osjećao je jedno vrijeme da su mu se smanjili seksualni osjećaji prema njoj. svoj duhovni oblik. Michael je počeo svakodnevno vizualizirati ujedinjenje svoje seksualnosti sa svojim osjećajima iz srca. Ta prividna bespomoćnost pred nižim Ja rezultat je duboke i većim dijelom nesvjesne vezanosti za negativnost koju svi imamo. bez obzira na našu svjesnu namjeru da ga otpustimo. oštru bol u svom lijevom kuku i morao je prekinuti seksualni odnos kako bi se pobrinuo za to. Čak i kada prestanemo okrivljavati svoje roditelje. Ono će se boriti da ostane živo i da postigne svoj cilj – odvajanje. Michael je opet progovorio glasom vraga: «Ne. svoju kulturu ili Boga – čak i kada otpustimo mnoge povrede iz djetinjstva koje se nalaze iza naših imidža – još uvijek možemo osjetiti da si ne možemo pomoći da budemo takvi kakvi jesmo. samoopravdavanja. neću ti dozvoliti da spojiš energije ljubavi i seksa. Želim sve to spojiti. Čim je podijelio te osjećaje. I onda je jednom. a ne njegovo stvarno Ja.psihodeličnih droga mu je dalo stvarni nagovještaj tog proširenog Ja. (Michaelova priča se nastavlja u uvodu 10. Ono više voli emotivnu klimu negiranja. iako je iskustvo s drogama također koristio i kao zamjenu za emotivni rast.» Michael je znao da bi njegovo prepuštanje ujedinjenom toku ljubavne seksualnosti nadvladalo samo njegovu ego kontrolu. ostat ćemo zarobljeni u svojim negativnim životnim obrascima. ono nam naređuje da ispunjavamo destruktivni obrazac u našim životima. svoje planove. Prisjećajući se da je vrag obrana njegovog zbunjenog djeteta. Vrati mi se. Kroz meditacije i vizualizacije ojačao je svoj kontakt sa vlastitim višim Ja. «Više ne trebam obranu otcijepljene seksualnosti kojom me mamiš. Kada ostajemo nesvjesni svog nižeg Ja. 142 . otpuštajući seksualne fantazije za koje je znao da rascijepljuju seksualnu životnu silu. Govorim NE tvojoj negativnoj volji i svjesno se poravnavam sa svojom namjerom iz višeg Ja – da volim i da seksualno izrazim svoju ljubav.» Bol u kuku je postupno popustila.) Otpuštanje vezanosti za niže Ja Kao što je Michael naučio kroz svoje snove i dijaloge. svoju zbunjenost i izolaciju. Ta vezanost dolazi i iz naše namjere da ostanemo negativni i našeg užitka u tome da budemo negativni. Ono raste u skrivenim dijelovima osobe. znao je da se također treba izravno suočiti s vragom. niže Ja (koje je nazivao svojim unutrašnjim vragom) ima svoj život. sa mnom je toliko sigurnije. Privremeno se identificirajući s energijom koja ga je «napala». trune u nesvjesnom gdje je najlakše iskriviti svjesne dobre namjere. da možemo biti sigurni ili moćni ili da možemo uživati samo ako pratimo put egocentrizma i negativnosti. dok je vođenje ljubavi s njom uistinu teklo iz ljubavi i dok je bio preplavljen novom vrstom snage – moćnog jedinstva seksa i ljubavi – osjetio naglu. Kada se počeo više usredotočavati na svoju ljubav prema supruzi. ponovno se suočio s vragom govoreći: «Znam da je tok ujedinjenih osećaja za tebe zastrašujući. Michael je bio zarobljen u svom obrascu kompulzivne negativne seksualnosti sve dok nije svoje snove iz nesvjesnog doveo u svjetlost svjesnosti. Nesvjesni stisak nižeg Ja osjećamo svaki put kada ne možemo promijeniti ono što svjesno želimo promijeniti. Znam da to vraća strah od incesta i osjećaj da si preplavljen i nadvladan osjećajima. Michaelov vrag se neprestano borio protiv njegovog prepuštanja ljubavi i ranjivosti. poglavlja.» Michael je tada bio spreman osjetiti i podijeliti sa svojom partnericom svoje djetinje strahove. Zar ne znaš da će te to ubiti! Bit ćeš preplavljen i nadvladan! Nikad ti neću dozvoliti da ih spojiš. Dok god ne raskrinkamo prave namjere nižeg Ja.

Možemo nesvjesno kažnjavati sebe ili druge. Svjesno možda želimo prave stvari – ljubav. Ta se razina može pojaviti u obliku demona ili vraga. Svaki rad koji se tiče istinskog samoispitivanja i razvoja mora ići u smjeru otkrivanja te unutrašnje negacije. Ubrzo poslije toga je sanjala da se vratila kući svom bivšem mužu koji je postao nasilan i želio ju je ubiti kada mu je rekla da sada može doživjeti orgazam. No istovremeno se možemo bojati ispunjenja naših svjesnih želja ili mu se opirati zbog određenih nesvjesnih razloga. No čak i kad se razvije to. je isprva šokantno otkriće. moći suzdržavanja koju si sve ove godine koristila kako bi kontrolirala muškarce. Sophie je shvatila da je u sebi gajila glas kojeg je odbijala njezina novopronađena ljubavna seksualnost. A ipak nas otkriće da je to NE u nama. Trebamo pronaći razinu nižeg Ja na kojoj svojom slobodnom voljom odlučujemo opirati se božanskoj povezanosti sa cjelokupnim životom u korist svojih egocentričnih ograničenja. Odrekla si se svoje jedine prednosti i moći. tog unutrašnjeg glasa koji govori NE. još uvijek se čini nemogućim shvatiti da postoji stvarno unutrašnje NE prema svjesnom DA. Na Pathwork terapiji sam tražila od Sophie da razgovara u ime lika bivšeg muža iz sna.» Sophie je taj glas identificirala kao glas svoje negativne namjere. Gotovo nitko ne može vjerovati da zbog svojih unutrašnjih «razloga» sam negira ono za čime tako žarko žudi. Otkrivanje negativne namjere da ostanemo otcijepljeni od svoje božanske srži. Teško je vjerovati da zapravo govorimo NE upravo onim stvarima koje najviše želimo u životu. bolje ti je da opet izabereš suzdržavanje i napustiš tog muškarca. Morate na koncu otkriti ovu životnu istinu: da u vama mora postojati nešto što radi na spriječavanju ispunjenja koje želite. arhetipskog negativnog glasa kolektivnog negativnog nesvjesnog koje dijelimo sa svim ljudskim bićima koja postoje u dualnosti. čežnji i namjera. ispunjavajuću situaciju na poslu. Ponekad negativna namjera prema nekom aspektu života postane jasna tek kada već počnemo donositi drugačije odluke. Tek kada osvijestimo taj dublji negativni izbor da se opiremo životu. istini i užitku. robovat ćeš im i svaki će te muškarac moći imati. kao što se dogodilo u sljedećem slučaju: Sophie je bila mlada žena koja se nedavno razvela od starijeg muškarca s kojim nikad nije uživala u seksu. Dio nje je bio užasnut i bijesan na ranjivost koju je njezina otvorenija seksualnost predstavljala i taj je dio tražio od nje da se opet zatvori tako što bi otišla. u početku potpuno konceptualno prihvaćanje. ili perverzno odbijati prihvaćanje sreće ili povjerenja u svemir jednostavno zato jer je to prijetnja našoj ego kontroli. negativna volja Svoje negativne namjere možemo otkriti istražujući ona područja svog života u kojima smo neispunjeni. da stojimo u opoziciji prema ljubavi. Sada je bila zaljubljena u nježnog mladog muškarca kojeg je uistinu voljela i koji joj je toliko pomogao da se seksualno opusti da je po prvi put u životu iskusila orgazam. (PGL 186) 143 .Negativna namjera. Kakvu si samo lošu odluku donijela! Sada ćeš biti slaba na muškarce. Govoreći poput njega. a ne izvan nas. Glas je govorio: «Vidiš što si napravila. Potrebno je puno vremena i rasta da bi se prihvatilo da je tamo gdje postoji neispunjenost unutrašnja namjera različita od vanjskih svjesnih želja. Ako želiš zadržati imalo samopoštovanja. sreću. kreativno samoizražavanje. No imala je puno sumnji o toj vezi i razmišljala je da napusti svog novog ljubavnika. vodi do spoznavanja slobode i ostvarenja zrelosti. Nepovezanost sa tim unutrašnjim glasom je primarni problem. dobivamo priliku da ga promijenimo. Osvještavanje te negativne namjere je pomoglo Sophie da ostane u vezi i nastavi se otvarati ispunjavajućoj seksualnoj ljubavi.

Zauvijek ću ostati odvojena i povrijeđena. nikad se prepustiti. činiti. Jednom kada uvidimo da sami biramo neispunjenost. Ha!» Ovo je bila jasna izjava njezine prikrivene negativne namjere. okrutnim. da donosi svjesne odluke. otkrila je da joj je nepovjerenje prepreka da se dublje preda ljubavi. tugu i duboku bol. suzdržanost i zlobu. Željela je shvatiti zašto je u ovom životu izabrala svog oca i pokušala je u mašti razgovarati s njim sa tog novoosvještenog mjesta namjere nižeg Ja. Prije ili kasnije morate se pomiriti sa činjenicom da je vaš život rezultat vaših odluka i izbora. više se ne možete zavaravati da vam se negativnost «događa». jer sada mogu izabrati da se zauvijek odvojim od tebe i svih muškaraca. prihvatiti postojanje nižeg Ja (što smo proučavali u u 7. No kada se to jednom učini. Tek sada. uvijek postoji implikacija da si ne možete pomoći što ste takvi kakvi jeste. brutalnim stavovima u sebi. i drago mi je zbog toga. prestajemo okrivljavati svijet i druge ljude. našim «imidžima» i kako oni iznova stvaraju ponavljajuće obrasce ili začarane krugove u našem trenutnom životu (kao što je opisano u 5. pun povjerenja. Molila se da promijeni svoje temeljno usmjerenje od negativnog i nepovjerljivog u pozitivni i pogled na muškarce. Osjetila je da su bezbroj puta ponavljali tu igru moći i kontrole. Nikad neću vjerovati. da namjerava djelovati. najdestruktivnijim.Veliki je korak naprijed kada se uspijemo suočiti i iskusiti svoju negativnu namjeru da ustrajemo u destruktivnim stavovima i obrascima. odluka da opravda mržnju. Sama riječ namjera podrazumijeva da osoba ima kontrolu. Prvo moramo razviti i naučiti se poistovjetiti sa svojim suosjećajnim. koje predstavlja naša negativna namjera. poglavlju) i zatim naučiti više o svojim osobnim krivim zaključcima o stvarnosti. (PGL 195) Shvaćanje negativne namjere – unutrašnjeg izbora jednog dijela duše da ostane negativan prema životu – se obično pojavljuje nakon dugotrajnog rada na sebi. kada je otkrila svoju duboku negativnu volju i 144 . «Izabrala sam te. Sophie je mogla oslabiti utjecaj koji je taj dio imao na njezin život. Sa ovom svjesnošću o dijelu sebe koji je bio predan negativnom gledištu na muškarce i odnose. poglavlju). Sophie je puno radila na svojem neprijateljstvu prema muškarcima.. Vidjela je svoje nepovjerenje i kako je opravdavala svoje neprijateljstvo te je mnogo puta praznila svoj bijes. poglavlju). poglavlju) i na koncu se uzemljiti u višem Ja (kao što je opisano u 8. A izbor znači da imate i slobodu usvojiti drugačiji stav. što je bilo povezano sa seksualnim zlostavljanjem koje je pretrpila od svoga oca alkoholičara. Iako je njezina nova veza dobro napredovala. Vidjela je kako je sa svojim bivšim mužem ponovno stvarala odnos pun nepovjerenja. Moramo naučiti ukloniti masku (kao što je istraženo u 6. Na jednoj Pathwork grupi Sophie je spontano otkrila «sjećanja» na prošle živote sa svojim ocem. zlobe i mržnje. Obično su svi ti koraci preduvjet da bismo imali duhovne snage i zrelosti za suočavanje sa svojim najdubljim nepovjerenjem prema životu i sebi. negativnost i patnju. zlostavljanja i izdaje. objektivnim promatračkim Ja (kao što je predstavljeno u 3. Kada istjerate na vidjelo svoju negativnu namjeru. Znala sam da ćeš me zlostavljati i biti okrutan i izabrala sam te. poglavlju).. Ti si mi dao te razloge. biti.. izmjenjujući se u ulogama žrtve i napadača. nikad voljeti. gade. čak i prije nego je osoba uistinu spremna proći kroz ta vrata. Čak i kada se prepustite najgorim. Osobi je nevjerojatno teško priznati da namjerno bira put negiranja. da kažemo NE onome što govorimo da želimo. čak i po cijenu patnje. Preuzimamo odgovornost za stvaranje vlastitog života i preusmjeravamo stvaralačku energiju. otvaraju se vrata prema slobodi. Sada imam sve moguće razloge da mrzim muškarce.

bolnom ili prijetećem. da se uključimo u ljudske i planetarne životne cikluse davanja i primanja. Ne vjerujem da će drugi ljudi cijeniti ili uzvratiti moje slobodno otvaranje.» «Osjećam se moćno kada sam hladan i okrutan. Moramo naučiti da nas egocentričnost nikada neće učiniti sretnima. Bogu u sebi i oko sebe. Nije me briga ako se osjetim usamljeno. oni su izraz naših glavnih iskrivljenih slika o životu kao neprijateljskom. objektivnim promatračkim Ja i drugim dijelovima višeg Ja dok radimo na otkrivanju svog najdubljeg NE prema životu. tim će se više drugi morati truditi da dođu do mene. Naše su negativne namjere izraz naših najdubljih strahova da je niže Ja naša konačna stvarnost. Osvještavanje negativnih namjera Kad god nam se čini da su naši negativni obrasci – područja nesklada i neispunjenosti u našim životima – duboko ukorijenjeni. volju da uđemo u odnos s drugima. Otvaranje pozitivnom gledištu na život je u početku nepoznat osjećaj i prijeti «sigurnosti» naših obrana. Temeljni plan nižeg Ja je da nas uvjeri da smo i mi i život loši i beznadežni te da ne zaslužujemo povjerenje.» «Želim prevariti život – dobiti više nego što dajem. Zbog toga je posebno važno zadržati jasnu identifikaciju sa suosjećajnim. trebamo potražiti skrivene negativne namjere i jasno ih pretočiti u riječi. Namjerno neću biti sretan. Pazit ću se drugih ljudi i kazniti ih tako što im neću dati ono što žele od mene. koristit ću svoj jad kao oružje za povrijeđivanje drugih. odgovorna odrasla osoba. Roditelji mi nisu dali dovoljno i sada mi to život mora nadoknaditi. Tako ću biti moćan/na. Možemo slušati glas u sebi koji možda govori: «Namjera mi je da se povučem iz života.» «Namjera mi je da ostanem nesretan i uskraćen u životu – to će sigurno povrijediti moje roditelje i druge koji me vole. jednostavno neću osjećati. Preispitivanje naše negativne volje često znači preispitati negativne masovne imidže o životu. njezine su molitve imale dubok utjecaj na njezino nesvjesno i mogla je stvoriti ispunjavajući ljubavni odnos. Put do ispunjenja je kroz povjerenje prema životu.» Držimo se tih negativnih namjera zato jer su nam one poznate. Zašto biramo negativnost 145 . Ne želim sudjelovati u davanju i primanju. Te negativne zavjete smo položili još davno. kako bismo mogli zadržati svoju obrambenu odvojenost i ne predati se životnoj sili tj. Naše obrane protiv boli na koncu postaju sveprožimajući negativni ili nepovjerljivi stav.kada je izabrala otpustiti je. Taj masovni imidž govori da je «pametno» biti egocentričan. Čim sam nedohvatljiviji. Život ću vidjeti kao kaznu i nikada se neću veseliti. dok je život temeljen na ljubavi i suosjećanju «glup» i čini nas slabima. Neke od naših negativnih namjera potiču iz masovnih ili kulturnih imidža da je život borba ili muka i da je zato put do sreće taj da budemo moćniji od drugih i da sve bude po našem.» «Beznadežno sam loša osoba i ne zaslužujem nikakvo zadovoljstvo ili dobre stvari u životu.» «Sviđa mi se okrivljavanje i uloga djeteta-žrtve – to je lakše nego biti odrasla.

No ponor može nestati tek ako si dozvolite da potonete u njega.» (PGL 195) Ono se opire. Boga vidimo kao vanjski autoritet koji će nas napasti i slomiti ako kažemo DA. potvrđivanje pozitivnih namjera Jednom kada u potpunosti shvatimo negativnu namjeru i pogotovo njezin temelj u iskrivljenim slikama koje imamo o svijetu i sebi. Negativnosti se također držimo i kao negiranja i obrane od stvarnih i često bolnih osjećaja iz djetinjstva te kao sredstva za kažnjavanje naših nesavršenih roditelja. ali se u odraslima lako iskrivljava u otpor prema životu i Bogu. dakle.Kada se poistovjećujemo sa svojim malenim egom. Tada ćete vidjeti da je ono što vas je činilo napetima od straha i tjeskobe bilo podjednako iluzorno kao i taj ponor. Samo tada ćete naučiti da nećete pasti i nestati. nadu i dobrotu zahtijeva od nas da otpustimo našu čvrstu identifikaciju sa malenim ego-Ja. To je biranje pozitivne namjere i energije. tako možemo opustiti svoj zastrašujući autoritet i autodestruktivnu zlobu te se prepustiti svojem širem potencijalu. Vezivanje za usmjerenja negativne volje je rezultat odbijanja preuzimanja odgovornosti u životu. Odluka da biramo ljubav. kao da osoba svoj jad koristi kao oružje. Vodič to naziva odustajanjem ili odlaženjem u «ponor iluzije». Vjerujemo da je naše NE garancija naše autonomnosti. Borba za autonomijom i slobodom od vanjskih autoriteta je odgovarajuća za dijete ili mladu osobu. veće stvarnosti koja nadilazi ograničenja negativnosti. ono postoji. odbijanja da se nosite sa «ne-idealnim» okolnostima. To je unutrašnje inzistiranje na «prisiljavanju zločestih roditelja» da postanu «dobri roditelji». nadilazeći svoje strahove od uništenja upravo time što skačemo u njih. Tada se opiremo ili kažnjavamo veću svjesnost ili više Ja u nama. koje smo razmatrali u 8. dalje od poznate. naše molitve pozitivne namjere za traženjem i praćenjem Božje volje u našim životima će imati duboki utjecaj na supstancu naše duše. ali ograničene stvarnosti koja se temelji na imidžima. poglavlju. Naše slike o Bogu. moramo zaroniti u nepoznato područje novog izbora. (PGL 195) Kada naš otpor i zloba i dalje ostaju u našoj psihi. Skačemo u misterioznu veću stvarnost. već ćete predivno lebdjeti. Odustajanje od negativnih namjera. definiraju našu nesvjesnu sliku našeg vlastitog višeg Ja i stoje nam na putu do našeg osobnog prepuštanja životu. koje vidimo kao autoritet kojeg se toliko bojimo. Taj jad tada postaje sredstvo za kažnjavanje života («loših roditelja»). Kako prepoznajemo ograničenja svoga dječjeg Ja i malenog ega. Najviše koristi od pozitivnih afirmacija imamo tek nakon što smo otkrili svoje iskrivljene ideje i negativne namjere. moramo donijeti odluku da želimo podržati život i vjerovati mu te moramo otpustiti svoj sitničavi egocentrizam i negativnu namjeru prema životu koja se temelji na našim strahovima i ogorčenjima. Prepustiti se ili otpustiti svoju negativnu volju činit će se identičnim padanju naglavce u ponor. Govorimo NE upravo onoj životnoj sili koja nas može održati. «Dijete izjednačava odustajanje od otpora sa kapitulacijom svoje individualnosti. poistovjećujemo se samo sa djelićem svoje svjesnosti – ili sa nesvjesnim dječjim Ja ili sa odvojenim malim egom. (PGL 60) Da bismo znali tko smo uistinu. Opiranje višem Ja je gubitak mnogo energije i onemogućuje razvoj više proširujućeg poimanja sebe i iskustva života. osjećajući šire Ja koje bismo mogli biti. ponašamo se prema svom višem Ja onako kako se dijete ponaša prema svojim roditeljima. Ako ih iskreno osjećamo. Sophiena odluka da se prepusti svojoj novoj ljubavnoj vezi je bila 146 .

ni pražnjenje negativnih osjećaja nisu dovoljni za transformaciju negativnih obrazaca. Izabirem ljubav umjesto moći. Naše svakodnevne percepcije svijeta nisu stvarnost. Na taj način istina zamjenjuje laž. povezanost zamjenjuje odvojenost. tako i planetarnom ispunjenju. uskraćivanje ili ulogu žrtve.mnogo moćnija nakon što je otkrila svoje negativne namjere prema muškarcima i odlučila ih ukloniti. Niže Ja treba biti prepoznato. možemo koristiti ovu afirmaciju: «Otpuštam svoju hladnoću i okrutnost. ova je afirmacija vrlo moćna: «Namjeravam dati životu sve ono što jesam. 147 . Kroz otpuštanje i ponovno usklađivanje i poravnavanje. tako da se naš negativni pogled na svijet i negativne odluke neprestano međusobno osnažuju. Kako imenujemo i otpuštamo svoja najdublje zadržana negativna vjerovanja. Vjerovat ću da će moje slobodno davanje sebe biti cijenjeno i uzvraćeno. Želim u potpunosti sudjelovati u životnom davanju i primanju. Preuzimam odgovornost za sebe i za stvaranje vlastite sreće u životu. ova nam afirmacija može biti od velike pomoći: «Odlučujem odrasti i zauzeti svoje mjesto kao odrasla osoba među drugim odraslim osobama. Ni uvid u izvore problema u djetinjstvu. tako ulazimo u širenje svog duhovnog Ja. Ja sam božanska manifestacija Boga. već proizvod naših iluzija. polako stičemo vjeru da bivanje «u Bogu» služi kako našem osobnom. udaljiti je od funkcije očuvanja prestrašenog djeteta ili destruktivnog ega prema prihvaćanju i manifestaciji Božje volje u našim životima. a zatim se dobrovoljno odreći sebe kako bi bio integriran u duhovno Ja (PGL 195) Razumijevanje dubljih razina vlastite negativnosti Možda je najbitniji doprinos Pathwork Vodiča upravo učenje zašto se negativnost tako čvrsto ukopava u duševnu supstancu ljudskih bića – zašto donosimo negativne odluke čak i nakon što smo spoznali da je određena vrsta ponašanja kriva ili destruktivna za nas i druge. stvaramo prazan prostor. samopoštovanje zamjenjuje samoocrnjivanje. Želim imati sve svoje osjećaje pa se otvaram svojoj ranjivosti.» Kada otpuštamo svoju vezanost za okrivljavanje.» Dobra volja – izbor da se uskladimo sa ljubavlju i istinom – je naš dar Bogu. Kada otpuštamo negativnu namjeru da varamo život ili da se povlačimo iz njega. To nas drži zarobljenima u negativnom i ograničenom pogledu na svijet. Naša predanost pozitivnoj namjeri tada «ispunjava» taj prazan prostor. neizmjerno više od egocentričnog otpora prema Bogu. no mi smo se toliko navikli na svoja negativna očekivanja da rijetko preispitujemo svoje pretpostavke o stvarnosti. Moramo također preusmjeriti i našu volju.» Kada otpuštamo svoje namjere za dobivanjem moći u obliku neprijateljstva i okrutnosti. Ego kao objektivni promatrač može identificirati /niže Ja/. Kada otpustimo vezanost za svoju negativnu volju. možemo odlučiti: «Dajem životu najbolje što imam i zaslužujem najbolje od života. ni više ni manje od bilo kojeg drugog ljudskog bića i prirodnog izražavanja Životne Sile na ovom planetu.» Kada otpuštamo svoju negativnu vezanost za osjećaj bezvrijednosti i očaja. Zašto se ne možemo jednostavno «probuditi» i početi donositi pozitivne odluke? Zašto su ljudska bića tako perverzna? Vodičev odgovor na zagonetku ljudske iskrivljenosti počinje sa shvaćanjem da naš doživljaj života ovisi o našim imidžima koji stvaraju začarane krugove. s duhovnim Ja se treba poistovjetiti.

«Negativnost se može transformirati tek kada shvatite da bolni aspekt negativnosti može biti napušten. a zatim otpuštena.» (PGL 148) Što je užitak? Užitak je osjećanje životne sile kako teče kroz tijelo. poteškoće u oslobađanju od negativnosti imaju i druge razloge koje ste već potvrdili – želja da kaznite život ili da prisilite život da ispuni vaša očekivanja. Nužno je da prvo intuitivno osjetite. (PGL 148) Nagativni stavovi i negativne odluke ostaju zaključani u psihi jer postaju «pomiješani» sa uzbuđenjem i užitkom Životne Sile. No ti razlozi nisu najdublji problem pri odbacivanju negativnosti.. Esencija užitka se ne razlikuje od kozmičkog stanja blaženstva. Negativna usmjerenja volje trebaju biti osviještena. Ipak. Odluka da ostanemo odvojeni se duboko ukorijenila u našu duševnu supstancu. da toga nema.Shvaćanje urođenog nižeg Ja svakog ljudskog bića je drugi dio zagonetke. jedući njegovo meso. bez obzira koliko se sramili naboja koji dobivamo kroz tu negativnost. čija se priča nalazi na početku ovog poglavlja. mi izvršavamo jednu vrstu osobnog egzorcizma koji je vrijedan našeg najdubljeg poštovanja. Kada. poput Michaela. ono se duboko protivi prirodnom životnom toku jer bi prepuštanje značilo smrt za odvojenu egzistenciju koja se temelji na egu. a zatim da vrlo specifično i osjetite. osjećajući na sebi prijetnju njegovog vrućeg daha. Michael. utjelovljavajući time u sebe njegovu moć. Niže Ja zarobljava dio naše prirodne sposobnosti za uživanjem. Kada se osjetite obshrabrenima u svojim pokušajima da nadvladate negativnost. puno lakše bismo otpustili svoju negativnost. iznimno je bitno da osjetite duboko u sebi užitak koji postoji u toj negativnosti. Niže Ja ima korijen u prastaroj odluci božanske supstance da se odvoji od cjeline i poistovjeti sa odvojenošću. TV emisije. Naravno. kako bi se pojačalo naše poravnavanje i usklađivanje s Bogom na našem putu povratka u cjelovitost. Moramo napraviti skok iz ograničenja onoga što nam je poznato – naših ograničenih i negativnih ideja o životu – u beskrajnost nepoznate misterije Duha. a ne iz svojih fantazija prošlih iskustava seksa bez ljubavi. Ovdje izlažemo hrabrost da se suočimo sa zmajem. Niže Ja je perverzni dio nas koji se strahovito opire pozivu života k integraciji i ujedinjenju. a da će se aspekt užitka uvećati kroz pozitivne stavove. prepuštanja ega nesmetanom protoku životne energije. morao se susresti sa mjestima u sebi gdje je bio «zakačen» za negativnu seksualnost. Znao je da njegova sreća leži u tome da s njom bude u seksualnom odnosu iz ljubavi koju je osjećao za nju. čak i uz najjaču dobru volju. kroz brojne živote u kojima smo ponavljali negativne odluke. tajne snove i seksualne fantazije je za mnoge od nas još uvijek mjesto užitka ili barem neodoljivog uzbuđenja. bez obzira koliko boli postojalo u vašoj površinskoj svijesti. ubijajući ga. podržavajući svoju odvojenost kroz obrane samovolje.. Kada svjesno izaberemo susresti se s tajnim užitkom u našim brojnim mračnim iskušenjima. postanemo voljni susresti se s demonima koji se goste na našoj destruktivnosti. ponosa i straha. gdje je njegovo uzbuđenje ležalo u onome što je zabranjeno. da je užitak vezan za vašu negativnost. tako da nam se javlja strah da naše otpuštanje negativnosti podrazumijeva gubitak uzbuđenja i užitka koje nam ona pruža. 148 . «Zemlja nižeg Ja» koja ispunjava naše časopise. je svjesno želio poravnati i uskladiti svoju seksualnost sa ljubavlju prema svojoj ženi. tada kročimo herojskim putem. gdje je vladao «vrag». Negativni užitak Još jedan dio zagonetke ljudske perverzije leži u razumijevanju kako se negativnost pomiješa sa Životnom Silom ili principom užitka.

Često govorimo o «slatkoj osveti» i «divnoj okrutnosti». To je jezgra ljudske vezanosti za ratove i druge masovne okrutnosti. tada bi zlo ili destruktivnost bili vrlo kratkog vijeka. A opet.. strpljivo i netjeskobno. postajemo ovisni o intenzivnoj vanjskoj osjetilnoj stimulaciji. (PGL 177) Ovo stanje opuštene otvorenosti prema kozmičkom životnom toku je rijetko. Budući da se branimo od nježnog i ranjivog toka naših unutrašnjih osjeta i osjećaja. Užitak nesmetano teče tek kada je naše unutrašnje biće mirno. Kao što je ego otcijepljeni komadić univerzalne svijesti. Kada se princip užitka veže za situacije pretjerane primjene moći. tako je i negativni užitak fragment univerzalnog blaženstva. Ovi lažni ili djelomični užici nikad nisu duboko zadovoljavajući. upornost mazohističke autodestrukcije također ovisi o užitku koji zamišljamo u tome da smo pasivni. da ne moramo biti odgovorni za sebe u svom životu. Stoga svi živimo na različitim stupnjevima tuposti. otcijepljenog komadića životne sile koji se privremeno vezao za negativnu životnu situaciju. Negativni užitak je uvijek na neki način predaniji zadovoljavanju ego ciljeva nego ispunjavanju stvane i legitimne potrebe bića da se kupa u svjetlosti vrhunskog užitka. S druge strane. pulsira i diše kroz nas. (PGL 135) 149 . budući da je naše uobičajeno stanje stegnuto ego-stanje straha i odbijanja da otpustimo svoj ponos i samovolju. Vezanost životne sile za negativne situacije Kada se princip užitka. u stanjima uzbuđene hiperaktivnosti ili u bezvoljnoj pasivnosti. kao i za sve obiteljske ratove i osjećajne grozote koje počinjavamo u svojim intimnim životima. kontrole ili prisile. Užitak je moguć tek kada je stanje uma i emocija tiho i pouzdano. Ili kolabiramo zbog svog užurbanog života prepunog akcije te očekujemo da ćemo pronaći užitak u tome da smo potpuno pasivni i da se drugi brinu za nas. da nam drugi nešto rade. potpuni užitak vam postaje nemoguć jer on ovisi o sposobnosti ega da otpusti samog sebe i da si dozvoli da ga nosi i živi veća moć koja postoji u tijelu i duši. (PGL 177) Dok god se čvrsto držimo svog malenog ega i svojih destruktivnih stavova. Dok god se poistovjećujete sa uskom ego-strukturom. tim ćemo više pokušavati intenzivirati vanjski napad na naša osjetila kako bismo mogli osjetiti nešto. budući da ljudska bića ne mogu živjeti bez užitka.. tada to nazivamo mazohizmom. U ovom stanju ne možemo stvoriti stanje opuštene unutrašnje prijemčivosti koja je nužna za iskustvo vrhunskog užitka. u mirnom očekivanju. a time i u stanju uskladiti se sa kozmičkim ritmom koji se kreće. nepožurivano i bezbrižno. prijemčivo. ostajemo uhvaćeni u obrascu naizmjeničnog visokog intenziteta i pasivnog kolapsa. stvarni. iskorištavanju ili osveti. ili Životne Sile. u nama. pronalazimo užitak u onome što nam je poznato. veže za situacije pasivnosti i/ili stagnacije. Čim smo otupljeniji za ranjivi tok unutrašnjeg iskustva. tada oni ne bi bili tako snažni i trajni u ljudskoj psihi. Kada u sadističkim i mazohističkim činovima i fantazijama ne bi bilo uzbuđenja i seksualnog užitka. tada to nazivamo sadizmom.Ono što nazivamo «negativnim užitkom» je osjećanje djelića. štetimo svome integritetu i stvaramo nemir u tijelu i umu. Upornost sadističke okrutnosti u našoj kolektivnoj psihi ima svoj korijen u užitku koji dobivamo iz fantazija o osvajanju. Kada pozitivni životni princip ne bi bio prisutan i nepažljivo korišten. ali dok ne naučimo kako se opustiti u svom dubljem Ja. udaljeni od potpune pulsacije naše životne sile.

Nancy mi je opisala snažne trnce u svojim bedrima. da mu dozvoljava da bude «iznad nje». Osuđivani ubojica i silovatelj dječaka izjavljuje: «Ako uspijem pobjeći. Sada je bila nezadovoljna na poslu. Čak i «normalni» ljudi mogu biti uvučeni u ekstremne činove ubojstva. Dijete ima iskustvo intenzivnog protoka energije i užitka jednostavno kroz to što je živo. U dječjem svemiru. Nancy se s užitkom vrpoljila osjećajući da ju je pritisnuo i shvatila je da aktivno uživa 150 . tada zlo dobiva na intenzitetu i upornosti. bolni osjećaji krivice mogu preplaviti psihu. uništavajući njihove ljudske osjećaje. prosuđujući ego koji može jasno razlučivati. Kada ga se tretira okrutno. a zatim to proširiti na razinu naših kolektivnih psiha. Da bi se obranila od boli. Ono voli svoje roditelje i treba njihovu prisutnost da bi se osjećalo sigurno. Dječja žrtva «sazrijeva» u odrasli mazohizam i autodestruktivnost. Maleno dijete još ne može razlikovati pozitivne i negativne životne okolnosti. kada ga se odbacuje ili izolira. Zbog toga uživa biti s njima. Dijete će tada u odrasloj dobi ponovno stvarati situacije slične onima u djetinjstvu. Kad god je negativnost snažno izražena. u kolektivno suludom procesu genocida. Znala je da to ima neke veze s time da ostaje «ispod» tatice. a ipak njegova perverznost stimulira naš živčani sustav. Mučenja i silovanja se ne izvršavaju samo po naredbi. ponižavajuće. Tako je u ekstremnom slučaju serijskog ubojice podražaj negativnog uzbuđenja neprestano na vrhuncu kako bi se ublažio bol krivice i tuga zbog nepovezanosti. silovanja i mučenja. Ono se manje brani od života nego odrasle osobe koje su se naučile odvojiti od svoje okoline. Upravo je ta vezanost užitka za nasilje i zlo ono što moramo istražiti ako želimo shvatiti njihovu upornost u vlastitoj duši. već i zato što sada osjeća užitak – uključujući i otvorenost kou je imalo u djetinjstvu – u ponovnom proživljavanju negativnih iskustava iz djetinjstva. sva su iskustva ujedinjena.Kada je princip užitka snažno vezan za negativnost. Nancy je radila na svojim problemima na poslu medicinske sestre. bez obzira da li oni zavrijeđuju njegovu ljubav ili ne. ako dovoljno perverzna masovna kultura stimulira njihov apetit za nasiljem i otupi njihovu unutrašnju savjest. zanemarujući pri tome svoju čežnju da prati svoje duhovne interese. Dijete ne odvaja sebe od svog životnog iskustva. pogotovo kada su roditelji u pitanju. Kada sam je pitala što je i dalje drži vezanom za udovoljavanje tatici. Ono još nije razvilo odvojeni. sve dok se ne uništi svaki tračak normalne ljudske empatije. čak i ako su nam moralno odbojni. što je predstavljalo njezinog oca na njoj. sve je jedan neprekinuti životni tok. dijete «vezuje» užitak i ljubav koju osjeća prema roditeljima sa negativnošću koju doživljava u njihovom društvu. otcijepljujući se od toplih osjećaja ljudske povezanosti.» Njegovo je «uživanje» u vlastitom sadizmu šokantno. omogućavajući time nastavak daljnjeg nasilja. Izvor negativnog užitka Kako se životna sila vezuje za negativne situacije? Prvo ćemo istražiti izvor negativnog užitka u dječjoj psihi. oni koji ih izvršavaju uživaju u tome što rade. Znala je da je to zanimanje najvećim dijelom izabrala zbog svog oca koji je bio liječnik. osoba se dodatno otupljuje. obećavam vam da ću opet ubiti i silovati i da ću uživati u svakoj minuti tog čina. Kako inače možemo objasniti nevjerojatnu prevlast nasilnih i perverznih sadržaja u našoj popularnoj kulturi? Činovi sadističkih sociopata na neki način stimuliraju i privlače dio nas. koji su se kretali prema njezinim spolnim organima. ne samo zato jer mu je taj obrazac poznat. kao što je to bio slučaj kod «dobrih Nijemaca» pod Hitlerom ili nedavno «dobrih Srba» u bivšoj Jugoslaviji. Rekla sam joj da legne na pod sa jastukom preko zdjelice.

Napravila je velik korak razumijevajući svoju vezanost za neodlučnost da postane ono što uistinu jest kao neovisna osoba. sve je OK. kontrolirajućoj ženi – savršena zrcalna slika onoga što je njemu bilo učinjeno u djetinjstvu te precizna kompenzatorna kazna ženama (Majci). Sada je dio Karlove seksualnosti bio vezan za uživanje u strahu koji izaziva u snažnoj. Ipak. Užitak je često vezan za mazohizam – negiranje sebe – kao način ponavljanja mučenja koje smo iskusili u djetinjstvu. Dok nije prepoznala tu negativnu vezanost. U tim bi fantazijama on bio sa snažnom. mračniju stranu koja bi izašla na vidjelo tek u povremenim seksualnim fantazijama. seksi ženom koja bi ga razmetljivo osvajala. Kao odrasla osoba. Karlova majka je običavala igrati bizarnu igru sa svojim sinčićem. a kontrola sa užitkom. Užitak se također može vezati i za sadizam kao način kompenzacije povreda iz djetinjstva. svi možemo pronaći mjesta u sebi gdje osjećamo užitak u kontroliranju ili povrijeđivanju sebe ili drugih. mama. Tek bi se tada «probudila». povukla je jastuk natrag na sebe. pasivna i nesposobna za kretanje. maknuti jastuk i preuzeti svoj život u svoje ruke. Na taj je način strah bio izjednačen sa intimnošću. On bi prihvatio njezinu ponudu i započeo seksualnu igru. a činila je to od njegove treće do osme godine. Još uvijek je pronalazila užitak u mazohističkom prepuštanju tatici. kao i svoj neovisni pogled na svijet. smijući se i govoreći: «Jesam te prevarila! Opet sam te prevarila! Evo mame. Da li će dijete odrasti poistovjećeno sa žrtvom ili sa agresorom ovisi o mnoštvu čimbenika. ali svako poistovjećivanje će biti podržano užitkom koji je bio umiješan u rana zlostavljanja. Njezin je užitak i dalje bio vezan za to da ne bude svoja. Strah je bio osjećaj koji je Karlova majka izazivala u svom sinčiću. već tatina curica. naravno. Nakon nekog vremena je odlučila izboriti se. Bez obzira koliko puta njegova majka ponavljala tu igru. jako uživajući u strahu koji se krio iza njezine razmetljivosti. potpuno pod njegovom kontrolom. bio je ponosan zato što je bio «dobar dečko». vrišteći: «Mama. ali bi neposredno prije samog seksualnog čina žena postala uplašena.biti ispod njega. sada se njezina samoodgovornost neizmjerno produbila. Manipulirala je njegovim osjećajima kako bi zadovoljila sebe uvjerenjem da je voljena i potrebna. No čim se oslobodila. užitak se može vezati za zapletenost i ovisnost koja se čini ugodnijom od usamljenog zauzimanja za svoje odvojeno Ja. Usred neke dječje igre koju bi zajedno igrali. već i ljubav koju je on osjećao prema njoj. Dječja iskustva užitka i negiranje boli su izvorno «ublažavali udarce» roditeljskih mana.» On bi joj. ona bi odjednom legla na pod pretvarajući se da je mrtva. dječaka bi to iskustvo gotovo uništilo. pao u zagrljaj plačući s olakšanjem. Karl je bio iznimno pažljiv prema ženama. čija se priča nalazi na početku petog poglavlja. ako smo kao djeca bili zlostavljani i osjećali smo se potpuno bespomoćno. probudi se! Mamice. Albert. Ako je u djetinjstvu naša neovisnost bila potiskivana. kako bi dokazala ne samo svoju moć nad njim. seksualno joj se namećući. Naš sadizam i/ili mazohizam može biti 151 . užasnuto trčeći u krug. Ako smo potpuno iskreni prema sebi. možda sada uživamo u osjećaju nadmoći nad drugima. Na primjer. biti njegova curica. ranjiva poput djeteta i željela bi prestati. je bio uhvaćen u takav krug vezivanja užitka za osvetu majci zato što ga je seksualno zlostavljala u djetinjstvu. Karl bi je pokušavao probuditi. priznao je sebi i meni i drugu. pomažući djetetu da ne bude uništeno svojom situacijom. Nancy je njezina izdaja same sebe bila misterij. No sada bi on navalio. što nije u redu?» Ona bi se nastavila pretvarati sve dok dječačić ne bi pomahnitao.

Kao odrasla osoba. jednostavno prebolno i prezbunjujuće. to je područje istovremeno toliko opterećeno lažnom krivicom i sramom da je stvarna unutrašnja situacija zamagljena. snažno fokusirano uzbuđenje odrasle seksualnosti preplavljuje dječju nevinu. je rezultat snažnog perfekcionizma maske koju pojačavaju roditeljske i društvene zabrane. kao i sve lažne krivice. tako ni njegova seksualnost nije još fokusirana isključivo na spolne organe. svatko ima unutrašnju situaciju koja je slična. Neiscjeljeno dijete u nama uvijek pokušava iznova odigrati situaciju iz djetinjstva na isti način kao što kompulzivno i nesvjesno iznova stvaramo druge povrede iz djetinjstva koje su nam nanijeli roditelji. možda ćemo morati strpljivo čekati da se ti stavovi otkriju. Sada nas u odrasloj dobi uzbuđuje ono što nam je u djetinjstvu bilo bolno. Dijete koje je bilo zlostavljano obično odraste u osobu koja ili mrzi seks ili je opsjednuta njime. njegova se nevinost i povjerenje u život naglo gube. često se naš negativni užitak može vrlo brzo otkriti kroz proučavanje naših seksualnih fantazija ili ponašanja. tada gubitak uključuje i otcijepljivanje seksualnosti od srca ili ljubavi. djetetu je oduzeta slatkoća svetjelesnog užitka. kao kompenzaciju za bespomoćnost koju je osoba osjećala u djetinjstvu. Ne radi se samo o tome da je to način na koji oni očekuju da se djeca trebaju tretirati.duboko zakopan i negiran. U situaciji zlostavljanja. zlostavljano će dijete biti snažno privučeno ponovnom stvaranju svoje negativne povijesti. Postali smo ovisni o užitku neispunjenosti. ako ne i o aktivnom zlostavljanju. Nažalost. nefokusiranu seksualnost. «Kada pronađete paralelu između vanjskog problema i toka užitka u svojoj seksualnosti. Stoga je naš zadatak da otpustimo lažnu krivicu koju su nam nametnuli idealizirani standardi naše maske te da se suočimo sa svime što postoji u nama. koje je otvoreno za snažne tokove uzbuđenja i ljubavi. Sada je poznato da je većina zlostavljača djece i sama bila zlostavljana u djetinjstvu. Djetetu seksualnost nije odvojena od cijelog tijela. jer je iskustvo da smo seksualno iskorišteni i prestimulirani od strane zlostavljača kojeg istovremeno volimo. Tada možemo naučiti potpuno priznati i iskusiti svoj negativni užitak. Osoba užitak može vezati za «hranjenje» dječjom nevinošću pa joj se uzajamna odrasla seksualna interakcija može činiti suviše zastrašujućom. Užitak može biti vezan za potčinjavanje ili za kontrolu. Prisiljeno da se fokusira samo na seksualnu i genitalnu dimenziju užitka. Stoga može tražiti partnere prema kojima se osjeća inferiorno (poput djeteta) ili superiorno (tretirajuće druge kao da su djeca). Kao što dijete nema fokusiran ego. moći ćete ponovno učiniti tu zamrznutu energiju protočnom. normalniji ili s više ljubavi nego što uistinu jesmo. Bez obzira da li smo bili zlostavljani kao djeca ili ne. uključujući i sadističke i mazohističke seksualne fantazije. Ta krivica. tjelesna sigurnost i nevina igra što su sve njegova dječja prava. Kada je djetetova prirodna otvorenost iskorištena da bi zadovoljila seksualnu opsesiju odrasle osobe. često su jasno izloženi u našoj seksualnosti. Iskrivljenja u seksualnosti Stavovi nižeg Ja koji su možda negirani ili potisnuti u drugim područjima naših života. zbog čega vjerujemo da trebamo biti pristojniji. Njihov je seksualni užitak također vezan za tu negativnu situaciju. Ako je tako kod nas. Ili seksualni čin može čak postati čin neprimjerene osvete osobi koja ju je zlostavljala u djetinjstvu. Ipak. Ako je zlostavljač također osoba koju dijete voli.» (PGL 148) Na koncu će se slobodni tok životne sile naše seksualnosti moći odvojiti od negativnosti za koju se vezala. Rad sa vlastitim negativnim užitkom 152 .

čak i ako se toga sramimo iznosi energiju tog iskrivljenog užitka «na čistac». u tome da drugi meni nešto rade. otpuštamo snažnu energiju koju možemo koristiti za transformaciju. Patricija je počela osjećati seksualne osjete u svojim spolnim organima. Kada se uskladila s tim osjećajima.» Kada se hrabro suočimo sa svojim seksualnim iskrivljenjima. Patricija je naposlijetku odlučila da mora postojati nešto više što može naučiti iz ove situacije. koja je također bila Patricijina prijateljica. bez obzira što se dogodilo s njihovim brakom. To je pak odgovorno za otupljivanje svih osjećaja. Bila je šokirana. Kada je užitak povezan sa destruktivnošću. a zatim je imala fantaziju u kojoj svo troje vode ljubav i shvatila je da je te slike uzbuđuju. ali je bila dovoljno hrabra da si prizna tu istinu. Spontano je počela zamišljati svog supruga i Laurie kako vode ljubav. voljna čuti bilo što što se pojavi. užitak koji je toliko snažniji od djelića koji se uspiju provući kroz uske prolaze naših negativnih fantazija i iskrivljenja. No budući da je također osjećala da želi sačuvati brak. Ponavljala je u sebi: «Samo želim istinu. Nakon nekoliko trenutaka duboke unutrašnje tišine u kojoj su se njezino cijelo tijelo i um činilo neobično mirni i usredotočeni.Priznavanje negativnog užitka. Užitak je u tome da imam moć nad drugima. Vezanost ili veza između užitka i destruktivnosti je bila oruđe u vrlo raširenom osjećaju krivice koji čovječanstvo ima u vezi svih iskustava užitka. a pogotovo da «vratim» svima koji su bili toliko moćniji od mene u djetinjstvu. Svatko ima elemente sadizma ili mazohizma u svom seksualnom izražavanju ili fantazijama. Patricija je redovito vikala i bjesnila i na Jacka i na Laurie. odlučila je radije prepustiti se onome što je mogla naučiti za sebe. Budući da osim prijetnjom razvodom nije mogla kontrolirati Jackove ljubavne osjećaje i želje.» Tada je postala vrlo receptivna. troje prijatelja se obvezalo da će ostati međusobno iskreni i otvoreni. jecala je svoju tugu što nije Jackova «jedna i jedina» vječna romantična ljubav. uz strašan šok. Nakon nekoliko mjeseci samonametnute agonije. čak i kada se nađu na bolnom području ovog ljubavnog trokuta. (PGL 148) No to nije istina. često je bila u iskušenju da prijeti razvodom i često je uživala u svojoj moralnoj superiornosti koje se strastveno držala.» Sadizam govori: «Moć je slatka. dozvoljavanje sebi da osjetimo što nas uzbuđuje. Jackova i Lauriena 153 . Budući da su bili zajedno u Pathworku. bez obzira koliko ona bila bolna ili nelaskava. morati odreći svog užitka i sve seksualnosti kako ne bismo bili «loši». naizmjenično osjećajući i da je njihov sudac i njihova žrtva. Laurie. Užitak je u tome da se ništa ne radi. shvatila je. Mazohizam govori: «Stagnacija i samokažnjavanje su slatki. To nije lako. a da pri tome nemam nikakvu odgovornost za sebe. Umjesto toga. da je zapravo uzbuđuje Jackova ljubav i seksualna želja za drugom ženom. čovjek ne može živjeti bez užitka jer život i užitak su jedno te isto. U cjelodnevnoj meditaciji Patricija je iznova potvrđivala svoju predanost spoznaji istine u ovom bolnom ljubavnom trokutu. gdje može biti prihvaćena i transformirana. Svatko ima iskrivljenja seksualnosti. Kako bi se užitak mogao osloboditi destruktivnosti ako je i jedno i drugo smatrano podjednako lošim? A ipak. Nakon dvije godine braka Patricijinog supruga Jacka je snažno privukla mlađa žena. Patricijino nezadovoljstvo zbog Jackovih osjećaja prema Laurie je ubrzo eskaliralo u agoniju osjećaja da je ona žrtva te situacije. Osoba osjeća kao da se mora odreći života. ipak je izabrala prolazak kroz bol. možemo prihvatiti čisti užitak koji se nalazi iza naših iskrivljenja. osoba se ne može odreći destruktivnosti. ako izložimo svoj negativni užitak. Bojimo se iznijeti na vidjelo svoja iskrivljenja seksualnosti i užitka jer se nesvjesno bojimo da ćemo se. Skoro je sasvim zatvorila svoje osjećaje. Ili je užitak u tome da budem „kažnjen/a“ zato što sam seksualan/na i u tome da me se „prisili“ da imam seksualne osjećaje za koje ne moram biti odgovoran/na.

Na taj ćemo način postupno širiti svoj potencijal za blaženstvo. Nedobivanje tjelesne nježnosti koja joj je bila potrebna u djetinjstvu. Daljnjim istraživanjem je shvatila da se osjećala seksualno stimuliranom u «trokutu» sa svojom majkom i ocem. da bude u sredini. između svojih roditelja. shvatila je da su one barem djelomično imale korijen u nedostatku tjelesnog dodira koji je osjećala jer se nikada nije duboko povezala sa svojom majkom. Po prvi put u životu Patricija si je dozvolila seksualne fantazije o seksu sa ženom i sa parom. (PGL 148) U stvari. dovela je do skrivene želje da se tjelesno «sjedini» sa ženom. Kako upoznajemo i otpuštamo tu iskrivljenu energiju koja je zarobljena u nama. Patricija je postala svjesna da je njezina trenutna situacija iznova stvorila intenzivni osjećaj bivanja «u sredini». možemo naučiti odvojiti svoj užitak od svoje osvete i iskorištavanja drugih. Ponovno je mogla vidjeti kako je njezina seksualna energija bila nesvjesno vezana za ljubavni trokut kojeg se svjesno užasavala. Kako je radila na tim fantazijama. Koja je u ovom trenutku vanjska manifestacija koja u vama uzrokuje neprestanu tjeskobu? Da biste uistinu razriješili ta stanja. Mogućnost povećanog užitka i kapacitet za blaženstvo je jedna od glavnih motivacija za ovu transformaciju. Shvaćanje da je tok užitka jedna velika nepodijeljena sila. Kao dijete je fantazirala o tome da provede noć između odvojenih kreveta svojih roditelja. a da pri tome ne izgubimo seksualni užitak.međusobna privlačnost je na neki način i njoj pružala užitak. to je dar istraživanja naše ukorijenjene negativnosti. Možemo naučiti osloboditi svoju seksualnost iz svog sadizma i mazohizma. Zapravo ju je uzbuđivala ista ona negativna situacija koja ju je i uznemiravala. tako izgrađujemo svoj kapacitet za istinski užitak i umanjujemo svoj strah od destruktivnog užitka. To morate primijeniti na svoje specifične okolnosti. A to se može dogoditi tek kada počnete. priznavati aspekte vlastite destruktivnosti koji vam donose užitak (a to uključuje i autodestruktivnost). Zamišljala je da bi mogla dobiti nježnost i tjelesnu bliskost za kojom je čeznula tako da dođe između njih. ne umanjujući pri tome svoju sposobnost za stvarni užitak. ni svojoj djeci. Patricija je čeznula za nježnijim kontaktom s oba roditelja. Nije dovoljno da ovo samo općenito znate. koja se samo privremeno manifestira u vezanosti za negativnost. blokirana i paralizirana energija mora opet postati tečna. Pozitivna zdrava seksualnost može biti prihvaćena tek nakon što je prvo prihvatimo u njezinom iskrivljenom obliku. Nijedno od njezinih roditelja nije davalo tjelesnu pažnju. Transformacija negativnog užitka Prvi korak u transformaciji bilo kojeg aspekta nižeg Ja je da si dozvolimo osvještavanje načina na koji ono djeluje u nama. ni jedno drugome. hraneći se na nepoznatim nagonima koji su ih noću morali povremeno spajati. a zatim postupno naučimo odvojiti užitak od negativne situacije. Trebamo osjetiti i upoznati svoju vezanost za negativni užitak. 154 . sputana i skrivena u zakucima okrutnosti i močvarama stagnacije u našim dušama. daje nam moćan podstrek za transformaciju. kao prvi korak u ovoj fazi vašeg razvoja. U svakom destruktivnom obrascu se nalazi zarobljena esencijalna životna energija. ali je mnogo snažnija kada nije toliko zapletena. Ta ju je svjesnost vodila u daljnji rad.

poglavlje: 1. U nekom području nesklada ili neispunjenosti u svom životu. Npr. pronađite i zatim jasno imenujte svoju vlastitu negativnost – svoje zamjeranje drugima. vidite da li ste voljni transformirati se u tom području. dio vas koji želi da bude tako kako jest.Vježbe za 9. a) Zatim pronađite i ispišite svoje negativne namjere u toj situaciji – vezanost koju imate za negativnost i neispunjenost. kojeg «uzbuđuje» bol i neispunjenje. koji uživa u ulozi žrtve ili u kontroli. Jasno ispišite pozitivne stavove koje biste voljeli prigrliti – pozitivnu volju i pozitivni užitak kojim biste voljeli zamijeniti trenutni negativni stav. bijes i okrivljavanje. Nakon što ste razotkrili svoju negativnu namjeru i istražili tok užitka koji je vezan za nju. da li ta situacija hrani vaše negativne zaključke o životu ili da li vaš jad kažnjava one za koje vjerujete da vas povrijeđuju? Da li se nekome osvećujete? b) Zatim vidite možete li otkriti negativni užitak u toj situaciji – dio vas koji uživa u toj negativnoj situaciji. Kako je i kada vaša životna sila postala vezana za tu vrstu događaja? 2. U svojim meditacijama šaljite tu novu pozitivnu afirmaciju duboko u supstancu svoje duše. c) Povežite to sa svojim djetinjstvom kako biste vidjeli možete li pronaći prototip ili izvor ove povezanosti između neispunjenosti i užitka. ogorčenost. 155 .

Izlazim na vanjski balkon i u daljini vidim još poplava. Silazeći sa žice.» «Voda» Michaelovih emocija je bila vezana za «visoka». gledamo kroz prozor i vidimo da nam se približava oluja. što je bilo opisano u prošlom poglavlju. otkrivam da nisam povrijeđen i da je voda puno bezopasnija ovdje dolje. 156 . Razgovarajući u kuhinji. je radio na transformaciji svojih seksualnih opsjednutosti u cjelovitu. moćna i puna ljubavi. Važnost osjećanja svih osjećaja Michaelov vrag: transformacija požude u ljubav Michael.». dobroćudna. osjeća se velika opasnost. životne sile koja je istovremeno seksualna. Kroz klizna kuhinjska vrata vidim da se već nakupilo 30-ak centimetara vode. Nakon istraživanja svog seksualnog «vraga». čija nas priča uvodi u deveto poglavlje. San je izražavao njegovu rastuću sposobnost da «uzemlji» svoju seksualnost u širem toku svoje duhovne snage. ali dobroćudnu. Michaelov osjećaj u vezi strujne žice koju je zajašio i koja ga je dovela na sigurno mjesto je da je to izraz njegove esencijalne duhovne energije. moćnu. Tamni oblaci prekrivaju nebo i nalaze se točno iznad naših glava. PGL 190. Žica se proteže od mjesta na kojem sam ja pa sve do doline. osjećam to kao seksualnu « struju» između nogu. To je mjesto slabilo i na njemu više nije mogao stajati. opasna mjesta korištenja droga i iskrivljene seksualnosti.POGLAVLJE 10 TRANSFORMACIJA NIŽEG JA «Iza vrata osjećanja vaše boli leži vaš užitak i radost. završavajući na srednjoškolskom nogometnom igralištu pokrivenom sa oko pola metra vode. zdravu strast. Odjednom balkon propada ispod mene i padam na strujnu žicu. Klizim sa strujnom žicom između nogu. Michael je sanjao: «Posjećujem prijatelja koji živi na planini. Ona povezuje opasno mjesto visoko na planini sa sigurnijim mjestom u dolini.

odnosno esencijalne energije Životne Sile. Michael je prvo progovorio kao krznata zmija: «Ja sam primitivna. čak i potrebito. vidio da da je taj zlokobni vražji dio nestao. primjećujući da postoje različite vrste.» Michael je shvatio da je njegov strah od grupe dječaka koja ga lovi odražavao iskrivljenost njegove muške seksualne energije koja je imala svoj korijen u djetinjstvu. ali je također znao da će to biti manje zastrašujuće nego što je bilo u prošlosti. Michael se užasavao zmija. Tada vidim zmiju kako ide za mnom. što one i jesu. U djetinjstvu je njegova seksualnost bila vezana za privlačnost prema majci.» Michael je tada mogao potvrditi. Nakon toga je Michael imao još jedan san sa zmijama: «U sobi sam sa osobom koja mi jako nalikuje. predstavljale su izraz njegove kundalini ili Životne Sile. Volim te /ego. a da pri tome ne mora u svojoj glavi pokretati neželjene seksualne fantazije kako bi održao uzbuđenje. mudrijeg muškarca. iskonska energija – vijugava. kao Michael: «Prihvaćam te kao svoju – svoju čistu. njuškajući mi stopala. Jačao je svoju sposobnost da osjeća strast i užitak izravno u svom tijelu. Zmija je također simbol seksualne energije i bila je demonizirana u zapadnjačkoj kulturi. Dr. ali potpuno osjećanje toga bi bilo slično incestu te je stoga zatvorio svoju energiju i tek je kasnije iživio u «zabranjenim» seksualnim odnosima. sirovu seksualnu/primitivnu energiju. napravila sam s njim puno Core Energetic11 terapija kako bi mogao izgraditi svoj kapacitet za održavanje i uzemljavanje snažnog energetskog naboja. je stvorio Core Energetics iz svog rada u Bioenergetici i svog uzemljenja u konceptima predavanja Pathwork Vodiča. Da bi iskusio kombiniranu seksualnu i duhovnu silu za kojom je čeznuo. sa strahom se prisjećao kako ga je u djetinjstvu lovila grupa starijih dječaka noseći mrtvu zmiju na štapu. koja je uključivala seksualnost nevezanu za zlo ili krivicu. John Pierrakos. Vidim «dijete» koje postoji u svakoj zmiji. prepun neispunjenih oralnih potreba. Vijugavo se kreće i osjećam jak strah. Odjednom ugledam veliku zmiju otrovnicu kako silazi s radijatora i uplašen sam. tanke poput špageta. Druga mi osoba nježno kaže: «Primijeti da te zmije ne povrijeđuju. samo je starija i mudrija. Radeći na tom snu. kao da su staklene. Otkrivam u njoj neke dječje osobine. zmije su posvuda po tebi. uključujući i dječju potrebitost koja je dio moje seksualnosti. Zmije su bile dobroćudne. koja se zmijoliko kreće uz kralježnicu. Jedna je vrsta zmije koja siše i koja se pričvrstila na moju nogu. kao da se zakačila na mene kako bi dobila hranu. Počinjem osjećati da vidim zmije kao čistu energiju. Tada zmiji počinje rasti krzno i malo počinje ličiti na moju mačku Maćuhicu pa više nisam toliko prestrašen.» Michaelov je rad na ovom snu uključivao viđenje zmija kao njegove vlastite životinjske seksualne prirode. Ispričao mi je san: «Lovi me grupa dječaka i bježim u svoj podrum. psihijatar i suprug Eve Pierrakos. Michaelu je trebalo snažno tijelo s kapacitetom za ekstazu. Druga mi osoba tiho kaže: «Ako još nisi primijetio. inteligentnog Michaela/ vidjeti kako se migoljiš. koji je predstavljao njegovo učiteljsko više Ja. neinteligentna.» Pogledam i užasnuto otkrivam da su po cijelom mom tijelu uistinu malene zmije. Zmija je arhetipski simbol kundalini. No sada je uz pomoć starijeg.» Michael je jasno znao da se mora susresti sa svojom zmijolikom seksualnom energijom.» Smirujem se i shvaćam da zmije nisu otrovne i postajem znatiželjan. 157 . Živim u tvom podrumu. Shvatio je da je zmija koja siše predstavljala njega kao dječačića koji je želio sisati. Pusti ih na miru i vidjet ćeš da su bezopasne. Ono što se činilo zastrašujućim je u stvari viđeno kao dječje. Michael nije bio dojen. koju je povezivao s «vragom». vibrirajuća. kolektivna.Tokom ove faze Michaelovog Pathwork rada. Kada je Michael imao seriju snova o zmijama. osjećala sam da nam to potvrđuje da otvaramo njegovu sposobnost da jaše na svojoj unutrašnjoj «strujnoj žici». ali je kao dijete često imao fantazije o sisanju 11 Core Energetics je terapijska metoda za izravan rad na tjelesnim i osjećajnim energijama i energetskim blokadama. Počinjem ih mahnito uklanjati i otkrivam da se neke lome.

impresionirat će nas sirova 158 . Obvezao se da će više iznositi svoju oralnu potrebitost na vidjelo. Naša je osobna moć sputana nesvjesnom negativnošću više nego što bilo tko od nas i pomišlja.» Michael se više nije identificirao sa negativnom seksualnošću koja je bila izraz njegovog unutrašnjeg demona. Michael je imao sve manje fantazija o transseksualcima i bio je prisutniji dok je vodio ljubav sa svojom suprugom. Susrećem se s nekim transseksualcima i transvestitima. približavam se njezinim spolnim organima i vidim. Više me ne možete smatrati jednim od vas. Njegova se ljubav prema supruzi produbljivala kako ju je sve više mogao vidjeti onakvu kakva jest. Brojni osjećaji koji su bili stopljeni u Michaelovoj ranoj seksualnoj energiji u vezi s majkom su sada bili sređeni i stoga mu je osjećajni život bio bogatiji. Sada se mogao odlučno suočiti s tom stranom i reći: «Ne. kako u odnosu sa svojom ženom. bez sukobljavajuće seksualne energije. kako bi mogao bolja naučiti brinuti se za sebe. Kao Pathwork pomagačica. zastrašujuće seksualne činove. Ubrzo nakon toga Michael je imao dva sna koja su potvrđivala ono što se događalo u njegovom stvarnom životu. samo tužni i jadni. Put junaka današnjice je prema unutra. moguće je na siguran način osloboditi energiju negativnog užitka koja je zarobljena u nesvjesnom i time povećati svoj stvarni užitak i životnost. samo ožiljak. Kada konačno ostanemo sami i ona je gola. tako i sa samim sobom. mogla sam ispuniti njegovu potrebu za nježnošću i odgovarajućim majčinskim osjećajima. Kako je i Michael otkrio susrevši se sa svojim seksualnim iskrivljenjima. «U špijunskom sam filmu. manje sklon rastresenosti. više nije pripadao transseksualcima. s kojom se sada suočio i ostavio je iza sebe.» Michael je počeo shvaćati da u stvarnosti «tamo nema ničega». Kada podignemo masku. ja više nisam ono što sam bio. Znao je da njegov unutrašnji dječačić traži od njega da također postane bolji roditelj samom sebi. mirno im govorim. a kao odrasla osoba je imao snažnu oralnu komponentu u svojoj seksualnosti. da tamo nema ničega. odlučniji i samostalniji. Odlučno im govorim da vjerojatno traže nekog drugog. Nisu mi privlačni. muškarce koji su nasilno prisiljavali druge na ponižavajuće. a ne mene. Mogao je osjetiti da je iza negativnog uzbuđenja postojala stara bol. Bio je usredotočeniji.majčinih grudi. Spas/. Podsjećaju me na izopačene likove iz filma Deliverance /Izbavljenje. mu je mogla ispuniti potrebu za seksualnom i romantičnom ljubavlju. «Podrumski stan» u kojem su se nekoć odvijale njegove fantazije je sada bio njezin stan. Transseksualci mu više nisu bile privlačni. «Zamijenili ste me s nekim». A njegova potreba da se brine za druge je bila ispunjena davanjem svom unutrašnjom nevoljenom djetetu i kroz brigu za svioju mačku Maćuhicu. trebamo putovati duboko u podrume naše unutrašnje tame. Njegova supruga. a ne prema van. podsjetnik na bol. Odjednom primijetim dvojicu muškaraca koji gledaju kroz prozor stana .ljutiti su i gestikuliraju da izađem van. Transformiranje nižeg Ja Transformacija nižeg Ja je herojsko putovanje našeg vremena. ali neprestano nas prekidaju. Drugi san je potvrdio njegovu unutrašnju promjenu: «Posjećujem svoju suprugu u podrumskom stanu koji je unajmila u gradu. šokiran. Istovremeno se Michael počeo osjećati puno moćnijim u svom radu i u bavljenju sportom. koja mu je također bila izvor nježnosti. gdje ćemo se susresti sa svojim vragovima i demonima i transformirati ih. umjesto da osjeća nejasnu prijetnju njezine ženske prisutnosti koju je nesvjesno stapao sa slikom svoje majke. Mislim da su je možda poslali da me uhvati u zamku. Jedino što je ostalo je bio ožiljak.» Nakon ovog sna je pogotovo primijetio da bi njegove povremene seksualne fantazije o transseksualcima često završavale sa fantazijom o njegovoj supruzi s kojom je njegovo seksualno izražavanje postajalo sve bogatije i potpunije. pratim privlačnu ženu koja je zapravo transseksualac. Pokušavam ostati nasamo s njom. njegovog nižeg Ja. No nekako me nije strah dok izlazim kako bih se susreo s njima.

Teško je prestati okrivljavati druge i preuzeti potpunu odgovornost za vlastitu sreću. Naposlijetku. povezujući na taj način svoju osobnu energiju sa Božjom moći. Bolno životno iskustvo nas na kraju uči da pogledamo u sebe. ubrzavamo proces usklađujući se sa unutrašnjim učiteljem u ovoj velikoj životnoj školi. Put samospoznaje traje kroz mnogo života. Budući da preuzimamo odgovornost za svoju nesreću. Nužno je spoznati ružne aspekte kao dio sebe i preuzeti odgovornost za njih prije nego što možete istinski shvatiti da ti aspekti nisu vi. ali prilagodljivo samopouzdanje. (PGL 189) Aktiviranje energija višeg Ja Ne možemo doći do središta nižeg Ja. i dalje je istina da su rijetke osobe koje će svjesno krenuti na taj put. iskrivljene Božje energije. nemojte ih niti negirati i zanemarivati. No na koncu ipak shvaćamo da uživanje u moći nižeg Ja nikad ne vodi do trajne sreće i počinjemo čeznuti za dubljom moći koja je usklađena s ljubavlju. Nikada ne zaboravite da vaše ružne osobine nisu vi. a još će ih ga manje izabrati kao način života. ako ih se pusti da nesvjesno djeluju. svaki korak koji napravimo kroz svoju vlastitu tamu nadahnjuje hrabrošću i one koji nas promatraju. Svaki stupanj putovanja od nas traži veliko strpljenje prema sebi... Ta je iskrivljena energija postojala u svima nama od pradavnih vremena. Tek tada možete doći do idućeg koraka integracije. Ako svjesno krenemo na ovaj put. Dok duboko posežemo u svoje najgore Ja i transformiramo ga. Možete biti odgovorni za njih. Ta odiseja uključuje svjesnu odluku da se susretnemo sa svojim unutrašnjim negativnostima i ograničenjima koja. ništa ne donosi više oduševljenja od transformacije unutrašnjih iskrivljenja. od stvaranja ega. Nadalje. bez negiranja ili samoponižavanja. tražeći vlastitu negativnost. koje će se sve više produbljivati i uzemljavati kako sve više radimo na sebi. dovode do negativnih životnih okolnosti. Ipak. temeljeno na shvaćanju da je bilo koji osjećaj ili uvid koji nam privremeno prijeti slamanjem našeg samopouzdanja tek sitni djelić jednog ogromnog poduhvata. Odustajući od ogorčenja i okrivljavanja. moramo istovremeno učiti poistovjetiti se sa svojim višim Ja i posezati za svakom duhovnom pomoći koja nam je na raspolaganju. Poput vala koji se širi. Budući da je naše niže Ja ono čega se najviše bojimo. naše herojsko putovanje osobne transformacije osnažuje i sve ljude s kojima se susrećemo. nije ni lako ni bezbolno. Jasno vidjeti svoje niže Ja. Trebamo uskladiti svoju energiju sa pozitivnom namjerom da utjelovimo ono 159 . znamo da naša nesreća postoji proporcionalno našem neiskupljenom nižem Ja. od vraćanja svojoj esenciji koja je istina i ljubav. No istovremeno. Tek kada prvo preuzmete odgovornost za njih. Za one koji odluče krenuti na taj put. Da bismo sebe vidjeli jasno i suosjećajno. ako pri tome nemamo i snažnu vezu sa višim Ja. otkad smo napustili «Rajski vrt».kreativna moć nižeg Ja koja je uistinu autentičnija i strastvenija od onoga što ju je potiskivalo i prikrivalo. kako bismo ih otpustili u njihovu izvornu stvarnost. Ono što činimo nije ništa manje nego borba i egzorcizam Sotone. hrabro suočavanje s njim povećava naš kapacitet za neustrašivost.. krećući se sa evolucijskim procesom koji će nas vratiti natrag k sebi. a da pri tome ne vjerujete da su oni vaša stvarnost. transformacija nižeg Ja čini dobro svemu što postoji: svaka ogoljena obrana. stanje ujedinjene i povezane božanske svijesti. ali da ih nosite sa sobom zbog određenog razloga. potrebno nam je snažno. možete doći do divnog shvaćanja da vi niste oni. svaki oslabljeni demon i svako riješeno iskrivljenje oslobađa upravo toliko energije u kolektivni bazen pozitivne životne energije. Na taj način se susrećemo sa svojim stavovima i strastima u kojima nema ljubavi. osobe oko nas su oslobođene krivice i prisile te mogu biti s nama u otvorenijem odnosu.

karma je dovršena. pozornicu na kojoj su naši unutrašnji likovi pozvani da iziđu iz sjene kako bi ih se vidjelo onakve kakvi stvarno jesu. često niže Ja ne treba samo biti dovedeno u svijest i priznato drugoj osobi. i vjerojatno joj može biti oprošteno. Možemo koristiti gumenu cijev kako bismo uništili telefonske imenike12. Postoji mnogo poznatih načina za izražavanje negativnih osjećaja na neživim predmetima. To je pogotovo korisno osobama kojima u djetinjstvu nikada nije bilo dozvoljeno da naprave nered ili onima 12 Ovu je tehniku razvila dr. čak i dok se susrećemo s onim što je najgore u nama. već treba biti i energetski otpušteno kroz tjelesno samoizražavanje. Vidim da sam te povrijedio i žao mi je. Ona stvara duhovni potporanj. Prema izražavanju nižeg Ja smo skloni imati ili/ili stav. Pronalaženje odgovarajuće vrste izražavanja nije lagano. pa na kraju osjećamo krivicu i odbacujemo same sebe. tada se može i ispričati. dobivajući time veću slobodu kretanja i novu integralnu životnost. Postoji i drugačiji način. Ponekad i drugi mogu pomoći pri otpuštanju tih napetosti kroz dubinsku masažu. Aktiviranje energija nižeg Ja Ipak. ponovno možemo dobiti energiju koja se nalazi iza naših negativnih stavova. vođa zaluđenih moći ili mazohističkih sljedbenika može biti na siguran način otpuštena i transformirana u grupama podrške ili individualnim terapijama sa školovanim pomagačima. Ponekad je to tako jednostavno. Naša su tijela kroz mišićne napetosti i strukturalna iskrivljenja «učvrstila» određene negativne ili represivne stavove. U ovom radu možemo ohrabriti i razviti dobru volju dok učimo produbiti svoje usklađivanje sa višim Ja. da spoznamo svoj istinski duhovni identitet. lažno. ali ta volja mora već donekle postojati u osobi prije nego transformacija može započeti. Core Energetics ili druge vrste rada na tijelu ili kroz iscjeljivanja. osjeti bol stvarne krivice i donese odluku da će u budućnosti djelovati na drugačiji način. na način koji može biti bolan. Onoliko koliko osoba živi život na taj način.najbolje što jesmo. savjetnicima i terapeutima. Preuzimajući odgovornost za napetosti i iskrivljenja u svojim tijelima. otupljeno. Odlučio sam otpustiti svoju kompetitivnost kako bih ti mogao biti podrška u budućnosti. Možemo stvoriti sigurne prostore gdje se rad na oslobađanju nakupljene negativnosti može odvijati uz podršku i vodstvo.» Kada osoba izgovori istinu. sigurnosnu mrežu. toliko je svjesnost – kao cjelina koja prožima sve – manje rascijepljena u djeliće i više je ujedinjena. depresivno ili ogorčeno – ili ga izražavamo bez brige za druge. moramo biti voljni transformirati se. pronalazimo radost i smisao u prepoznavanju i povratku iskrivljene energije i svjesnosti u njihovu izvornu božansku esenciju. Elisabeth Kubler-Ross na svojim radionicama «Život. Otpuštajući te napetosti. Kada prihvatimo zadaću transformacije kao svrhu života. pronaći ćemo načine da na siguran i odgovarajući način otpustimo negativnu energiju. Čak i energija latentnih silovatelja i ubojica. Ili možda trebamo biti specifičniji: «Sada vidim da sam te zbog svoje kompetitivnosti potkopavao kada si trebao moju podršku. Ili ga potiskujemo kako ne bi bili loši – od čega se možemo osjećati sputano. Iskreno reći «Žao mi je» može puno napraviti za pročišćavanje situacije. Najbitniji dio našeg transformacijskog procesa je naša dobra volja. smrt i tranzicija» 160 . (PGL 189) Otpuštanje nižeg Ja Otpuštanje dijela nižeg Ja može biti i jednostavna isprika zbog negativnih djela za koja znamo da smo ih počinili.

pronalaženje isprika za sebe ili pak zamke samoudovoljavanja.13 Možemo razgovarati ili tući jastuke koji predstavljaju naše roditelje ili druge ljude s kojima imamo «nedovršene poslove». Alexander Lowen i dr. Takva aktivna energetska izražavanja nižeg Ja dozvoljavaju ljudima da prorade osjećaje. ne povrijedivši nikoga pri tome. negiranja. nužna je prisutnost školovanog terapeuta ili pomagača koji može osigurati ispravno i sigurno korištenje ovih tehnika. Za to je potrebno neprekidno nadahnuće unutrašnjih viših sila i jasno traženje njihove pomoći kako bi se probudila i održala svjesnost o tim destruktivnim aspektima i ispravna metoda za nošenje s njima. trebamo osjetiti strastvenu energiju nižeg Ja koja je iza naše hladne. To nas vodi do ponovnog prihvaćanja izvorne čiste energije koja se nalazi iza naše negativnosti. Simbolizam nam pomaže da shvatimo da je energija koju treba izraziti naša i da je samo površno povezana sa osobama za koje vjerujemo da zaslužuju našu ljutnju. Otvaram vrata očekujući da ću vidjeti svog supruga. Muškarac je na podu. da ih shvatite ne držeći ih se. Budim se i netko snažno lupa na vrata. No taj osjećaj se može nadvladati i učenje rada sa simboličnim predstavljanjem je daleko bolje od potiskivanja negativne energije ili njezinog destruktivnog izražavanja prema drugim ljudima. (PGL 184) Naša je zadaća pogledati izravno u srce vlastitih iskrivljenja – probuditi negativne osjećaje koji se nalaze iza naše otupljenosti i negiranja. Lupanje se nastavlja i postaje sve upornije. ali je ne mogu naći. Imam nešto u ruci. ali prijeteći muškarac. Siječem muškarca ispod sebe. Umjesto njega ispred mene stoji privlačan. vitak. Dio mene je udaljen – moj objektvni 13 Ove tehnike koriste terapeuti Bioenergetike i Core Energetics. bacakajući se rukama i nogama dok ležimo na krevetu. Možemo imati temper tantrum. John Pierrakos. Izlazim iz kreveta odjevena u laganu ružičastu spavaćicu. krevetu ili jastuku koji predstavlja lik (ili negativni aspekt) osobe na koju smo ljuti. kožnu pilotsku jaknu s krznenim ovratnikom i bijeli šal. San se mijenja. možemo daviti ručnik ili spužvastu gumenu palicu itd.koji trebaju iskusiti vlastitu destruktivnost. U zadnje vrijeme se njezin osobni rad fokusirao na njezin strah da noću ostane sama kod kuće dok joj je muž na poslu. Pokušaji pronalaženja nižeg Ja se mogu činiti zbunjujućima. zalizane kose. tip Davida Bowiea – androgin. nezainteresirane maske. metalnu napravu ili možda samo duge. snop noževa. Pretvaram se u suludog ubojicu. unakažujem ga. Ulazi u sobu kao da je njegova. Možemo koristiti teniski reket ili spužvastu gumenu palicu za udaranje po kauču. Trebate izbjeći zamke projekcija. kako bismo ih mogli otpustiti i dozvoliti im da se vrate u svoj izvorni identitet kao čista energija. a da ih ne opravdavate. Žena koja je dugo godina radila na sebi po prvi je put u snu susrela svoju naglašenu okrutnost koja je postojala iza njezine prividne hladnoće. Njegove ledene plave oču upotpunjuju njegov prijeteći izgled. Tražim kućnu haljinu. a izmislili su ih dr. lijepo odjeven u hlače „na crtu“. potiskivanja i izbjegavanja. da ih realistično procijenite ne iživljavajući ih. Ipak. opasne nokte. okrivljavanja drugih. napadam ga kao bijesan pas. ogorčenost ili okrivljavanje. samoopravdavanja. 161 . Ispričala je ovaj san: «Sama sam kod kuće. dok ne pronađete metodu i način na koji može biti moguće prihvatiti destruktivne impulse i želje u vama. Nekim ljudima se zamjena stvarnih ljudi neživim predmetima čini umjetnom. Osjećanje vlastitih osjećaja Da bismo izašli iz negiranja i otupljenosti.

Androgini muškarac je arhetip hladnog. privlačnog. (PGL 197) Zlo kao obrana od boli U našem radu na suočavanju i transformiranju zla u sebi. Najveća bol u duši je rezultat krivog uvjerenja da smo mi samo svoje odvojeno Ja. zapanjen mojom ubilačkom energijom – čak i dok drugi dio mene komada tog čovjeka . odbacivanje. Čini mi se kao da sam izašla iz psihotične epizode u koju sam upala kada sam postala ubojica. U svakom su životu boli iz djetinjstva – gubitak. napad ili napuštanje – izvor osjećaja koje prekrivamo svojim obranama neprijateljstva. ja. Naša okrutnost i naše nesvjesno uzbuđenje zbog te okrutnosti. Na putu duše postoje i povrede iz prošlih života – odvajanje od voljenih osoba. sofisticiranog vraga. Sanjačica skida masku s tog hladnog lika i pokazuje strasvenog ubojicu koji postoji ispod te maske. Za razliku od toga: Čim više priznate svoju mržnju. ženske. povlačenja. Kada smo odsječeni od svojih osjećaja. Sada imam pristup energiji i izvoru mojih strahova te se stoga više nemam čega bojati. da nismo sposobni i ne zaslužujemo povezati se sa sveukupnošću sebe i života. shvatila sam da je to odgovor za koji sam se molila: da shvatim zašto doživljavam te noćne strahove te da upoznam i susretnem se sa svojim nižim Ja. tim manje mrzite.» Sanjačica je upoznala svog osobnog ubojicu. Na kozmičkoj razini je zlo u nama obrana od boli zbog naše odluke da se odvojimo od Boga. «Budim se» iz prethodnog sna. mačje energije pune povjerenja. Upoznala sam neprijatelja i on je. više ćete dostojanstva imati. Pogledam dolje i vidim da je ono što sam mislila da je muškarac kojeg unakažujem zapravo moja mačka i da ju gnječim svojim stopalom. spoznajem koliko je ta energija destruktivna. tužno mjaučući i. jako sam smanjila strah od mraka i osamljenosti. U ovom sam snu konačno vidjela svoju strastvenu okrutnost. Mnogo kasnije. Moja mačka dolazi i skače do mene u krevet. Gledajući dolje. uništavača svoje meke. To su neumoljivi zakoni. strah od ubojice u meni. Nakon detaljnog rada na ovom snu. govoreći: «Što mi to radiš?» Tada se uistinu budim. Sve do ovog sna nisam znala da je moj noćni strah bio zbog mene. tupo je gladeći. androginog muškarca. zapravo. otupljenih osjećaja. izdaja sebe i izdaja drugih – čiji su rezultat sklonosti određenim karakternim manama i iskrivljenjima u ovom životu. Nakon tog susreta bila je sposobnija preuzeti odgovornost za svoje noćne strahove te više nije bila toliko ranjiva i sklona negativnim fantazijama. Kada se «probudim» u snu i vidim što radim svojoj mački.promatrač promatra scenu. Niže Ja je najopasnije kada otupimo i strastvenu okrutnost i meku ranjivost koje postoje iza negativnih stavova koje gajimo. Čim smo otupljeniji. zapravo. vidim kako mačka gleda gore prema meni. kada sam bila u stanju raditi na to snu. 162 . Čim više priznate svoju ranu. tim ljepši postajete. hladnog i okrutnog. San se opet mijenja. To je put kojim kročimo. svoju ubilačku energiju. jako nam pomaže shvaćanje da su sva naša iskrivljenja na koncu tek obrana od boli. šokirana samom sobom. Čim više prihvatite svoju ružnoću. Takav lik negira svoju ljudsku stvarnost i samo proračunava svoju moć i prednost. sadizma ili mazohizma. tim više moramo naglašavati svoju negativnost kako bismo mogli bilo što osjetiti. s lakoćom možemo negirati ranjivu ljudskost drugih ljudi i tako racionalizirati svoju okrutnost prema njima. tim ste snažniji. tada postaju zamjena za stvarni životni tok koji predstavljaju osjećaji. U prošlosti se moje niže Ja više izražavalo kroz hladnog. Čim više prihvatite svoju slabost. Jedino što mogu napraviti je i dalje sjediti.

Jednostavno želim nešto povrijediti kako ne bih morala osjećati koliko sam ja povrijeđena iznutra. Julie je počela udarati jastuk i vikati na njega: «Zašto si tako tvrdoglav? Želim ti batinama utjerati pamet u glavu. ljubavi i partnerstva Iza vrata osjećanja vaše beznadnosti nalazi se istinska i opravdana nada Iza vrata prihvaćanja nedostataka vašeg djetinjstva 163 . prkosne adolescentice kakva je nekoć bila. Kada sam je pitala zašto udara svog konja.Kada odlučimo prestati otupljivati sebe i prestanemo negirati svoju bol. Naša nas osobna bol brzo dovodi do temeljne boli koja postoji u svima nama. Na kasnijoj terapiji Julie je izrazila svoje osuđivanje svog adolescentskog nižeg Ja koje je predstavljao drugi jastuk. na riđem konju kojeg sam dobila kada sam imala 15 godina. Napokon je upoznala ranjivost koja se skrivala ispod njezine obrane. Pogotovo je bitno da iza svojih obrana osjetimo tugu povrijeđenog djeteta. oplakivati i oprostiti. Imala je sljedeći san: «Opet sam dijete. grleći jastuk koji je predstavljao preplašeno lane/dijete koje je postojalo ispod njezine vanjske čvrstoće. ali krhki. San je vrlo stvaran. Više nas nije sram jecati. govoreći mu kako je loše što se ne ponaša onako kako ja mislim da bi se trebao ponašati. Učimo se savijati poput vrbe. Ljuta sam jer sam uvijek sama i ne osjećam da me itko voli. Umjesto toga ću ostati čvrsta. pogledala je jastuk i vidjela novo lice. postajemo obrambeni i napadamo druge na sebi karakteristične načine. tamo je bilo lice preplašenog. strpljivog konja koji mi je vjerovao. za koje je često tvrdila da im nema spasa. Julie je opet postala dijete koje tuče svog konja. Gledajući je mekim. umjesto da ostajemo uspravni. ali nas ona i omekšava i prestaje nakon što ju osjetimo. Crvenka. Tko si ti i zašto se ne probudiš? Probudi se!» Kako je šakama udarala po jastuku. ovo je scena koje se živo sjećam iz svoje adolescencije kada sam uistinu zlostavljala svog velikog. puno snažnije nego bih trebala. drhturećeg malenog laneta. tuga i strah se mogu pretvoriti u veselje i oduševljenje ako dozvolimo svim svojim osjećajima da poteku. Iza vrata osjećanja vaše slabosti nalazi se vaša snaga Iza vrata osjećanja vaše boli nalazi se vaš užitak i radost Iza vrata osjećanja vašeg straha nalazi se vaša sigurnost i zaštita Iza vrata osjećanja vaše osamljenosti nalazi se vaša sposobnost da dođete do ispunjenja. Kada se branimo od boli. ali se sada lice počelo mijenjati. kojeg je predstavljao veliki crveno-smeđi jastuk. Proces otpuštanja vlastitih obrana počinje tako da osjetimo bol i otkrijemo da je možemo podnijeti. ukrućujemo se. Julie se slomila i zajecala. osjećaja da smo odvojeni od Boga i krivog uvjerenja da ne zaslužujemo ponovno se povezati sa sveukupnošću života. Rezultat toga je bio da je imala vrlo malo bliskih veza i počela je osjećati bol svoje izolacije. odgovorila je: «Jer sam ljuta.» Prateći moje upute. molećivim očima. mislila je da to može promijeniti i okrenula je svoju kritičnu nestrpljivost prema sebi. Bol svih naših povreda može biti prilično snažna. Sa rukama ispruženima i spremnima na udarac. Bičem udaram svog konja. Roditelji mi stalno govore da je sve što radim krivo i da ništa ne radim kako treba. vidjela je lice zločeste. Julie je radila na svojoj kritičnosti prema drugima.» Sada kada je vidjela svoje niže Ja u obliku adolescenta koji zlostavlja Crvenka. tada možemo ponovno biti ono nevino Ja koje smo bili prije nego smo stvorili obrane koje čine križ nižeg Ja. Naše nam se duše vraćaju kada ponovno prihvatimo sve svoje osjećaje – naša ljutnja.

Jer nema ničega što možemo napraviti. Takvu je vrstu boli često teže osjetiti nego bol koju su nam drugi nanijeli. najbitniji element iscjeljujućeg procesa je strpljenje. Inače nikada ne možete biti jasni sa samim sobom.nalazi se vaše sadašnje ispunjenje (PGL 190) Osjećanje boli istinske krivice Osim osjećanja stvarne boli zbog onoga što nam je nedostajalo u djetinjstvu i zbog gubitaka u odrasloj dobi. Lažna krivica. ne možete biti cijeli. U danima prije postojanja psihologije. istina. zadržavajući istovremeno svoje osobno dostojanstvo i svjesnost o vlastitoj božanskoj strani. sve dok se ne pronađe prava ravnoteža.(PGL 201) Osjećati bol istinske krivice znači preuzeti odgovornost za stvaranje uvjeta koji su nanijeli bol drugima. Bol istinske krivice je meka i prestaje nakon što ju osjetimo. No nema boli koja više oslobađa i transformira. Kroz potpuno osjećanje te boli možemo znati da nam je Bog oprostio. znajući tko uistinu jesu. Platili smo cijenu i naša nam je krivica oproštena. suočena. Da bi se ispravila takva iskrivljenja. odašiljući poruku: «Vidi kako sam dobar/ra jer se osjećam tako loše» ili «Toliko sam loš/a da od mene ne možeš previše očekivati i trebao bi me žaliti». klatno se uvijek mora privremeno zanjihati i u suprotnu krajnost. osjetiti ili namjeravati što bi nadmašilo Božju moć oprosta. Ne možete biti ono što uistinu jeste. razornim osjećajem krivice. U svojoj smo negativnosti prekršili duhovni zakon. se također razlikuje od boli lažne krivice koja nastaje jer nismo ispunili očekivanja – svoja ili tuđa. Prije svega trebamo znati da nam je već oprošteno. Strpljenje pri iscjeljivanju nižeg Ja Uz dobru volju. Počelo je slobodnom voljom koja 164 . Kada se u sebi zapitamo koji bi bio ispravan čin u specifičnom slučaju – a da pri tome ni ne negiramo ni ne pretjerujemo ono loše što smo počinili – odgovor će doći. Poruka te tvrde boli je uvijek: «Vidiš kako sam jadan/na. religija je indoktrinirala čovječansvo iskrivljenim. Dok to ne učinite. No istinska krivica zbog vaših stvarnih iskrivljenja mora biti potpuno viđena. Bol istinske krivice. Bol istinske krivice i bol naše stvarne patnje se razlikuju od «tvrde» boli krivice koja je način kojim pokušavamo kazniti one koji su nas povrijedili. Ono je počelo sa prvim odvajanjem dijela Boga od sveukupnosti Boga.» Naš jad tada postaje oružje kojim kažnjavamo roditelje ili druge koji su nas povrijedili i u njemu nema namjere da se pretvori u opraštanje. da smo već voljeni u svojoj potpunosti. Za to si ti kriv/a. istinsko kajanje. Raščišćavanje tih iskrivljenja dozvoljava nam da osjetimo jednostavnu. Spoznavanje vlastitih stvarnih krivica i osjećanje njihove boli je predivan proces pročišćavanja i u tome je pravo značenje prastarog rituala ispovijedi. mekanu bol stvarne krivice. Moramo zapamtiti da je niže Ja ukorijenjeno u najranijim izvorima ljudske svijesti koja je dualistična. kroz sve svoje pojavnosti i lančane reakcije. nanoseći bol drugim ljudima kroz svoje negativne odluke i osobne mane. krivica zbog koje ljudi nisu mogli ponosno dići glave. transformacija nižeg Ja također traži od nas da budemo spremni osjetiti bol istinske krivice zbog napuštanja ili odbacivanja drugih. ne možete vidjeti sebe s ljubavlju i poštovanjem. osjećana i shvaćena. Nakon tog procesa može uslijediti čin popravljanja situacije – ili jednostavno «Žao mi je» ili djelima ispravljanja onoga što smo krivo napravili. strah od kažnjavajućeg boga. To je teško učiniti i u početku se može činiti kao udarac vlastitom samopouzdanju. Tako se cijeli psihološki pokret okrenuo od osjećanja boli krivice. Pretjerano mea culpa lažne krivice pojačava masku.

te kad je spoznala koliko je bolna bila njezina bolest za nju i njezinu djecu. Znala je da je njezina sposobnost vjerovanja drugima duboko narušena. a pojačavale su ga krive odluke koje su ljudska bića tisućljećima donosila. Često se bojimo pogledati svoje niže Ja jer se bojimo da ćemo shvatiti koliko smo nereda i uništenja možda njime počinili. bila je gotovo nesposobna vjerovati i sumnjala je da to odražava više života u kojima je bilo poteškoća i pogrešaka. Plašeći se da ćemo onda morati promijeniti sve odjedanput. osjećam se kao da se utapam. Po prvi je put imao razlog vjerovati. Kada je tek započela Pathwork. mogu izvući i osloboditi. S ljudima je bilo drugačije. lukavog adolescenta koji žudi za moći – ekstremna verzija adolescentice kakva je ona bila. vizualizirala ga je kao teškog. Julie je osjećala da je ova iscjeljujuća vizualizacija također slika njezine inkarnacijske odluke. kako će to ikada moći ispraviti? Tada je sanjala ovaj san: «Perem kosu u umivaoniku i odjednom s užasom shvaćam da mi se glava zaglavila ispod slavine i da ne znam kako je izvući. stalnog zračenja koje je neprestano prisutno kako bi nas vodilo. Nakon toga nekako mogu jasno razmišljati. Prvo zatvorim slavinu s vodom.» Ispod nižeg Ja uvijek mirno postoji svjetlost i mudrost višeg Ja koje nas vodi na svakom koraku našeg puta. Julie. odvratiti nas od mekog. je jako voljela prirodu. Meditacija za preodgoj nižeg Ja 165 . Misliti da se ta šteta može u potpunosti ispraviti u jednom životu je vrhunac bahatosti. koja je zlostavljala svog voljenog konja. Obožavala je kampiranje i osjećala se potpuno mirno usred pustinje. izbjegavamo tu zadaću koja nam se čini prevelikom. malo po malo. Zatim oprezno okrenem glavu u stranu i otkrivam da se uistinu. Napredovati možemo samo korak po korak. Sve je bilo u takvom kaosu. vidjela bi da se dečko s ulice malo smekšao. Mjesecima je radila na toj vizualizaciji i svaki put kada bi se s njom povezala. Počinjem paničariti i pokušavam trzajem izvući glavu van. Užasnula se kada se konačno probudila i vidjela svoju alkoholičarsku stvarnost. učinio bi to s prezirom. počinjući shvaćati da je netko (Julieino više Ja) tu za njega. U svojim bi vizualizacijama povela tog dječaka s ulice u pustinju i vidjela bi ga kako dugo tiho sjedi pored nje. To će joj dati snage da se konačno pozabavi svojim nižim Ja. Time si samo povrijeđujem vrat i progutam dosta vode. paranoičnog. Niže Ja je tamna sjena koja pokušava prigušiti svjetlost. Odluka njezine duše da se ovaj put rodi i odraste u pustinji je bila upravo ono što joj je trebalo da osnaži povezanost s prirodom i sa svojim višim Ja. rođena na jugozapadu Amerike. Bio je preponosan da bi tražio pomoć ili čak komunicirao s njom. No Julie je i dalje vjerovala i bila je spremna čekati ujedinjenje svog nižeg i višeg Ja. Kada bi ipak nešto trebao i kada bi se udostojio upitati Julie. Kada je Julie počela raditi na svom nižem Ja. prema njime je često osjećala nepovjerenje i odvojenost. korak po korak.nam je dala mogućnost da izaberemo odvojenost. Julie bi mu pružila najnužniji kratki odgovor i zatim bi čekala. Tada u sebi začujem tihi glas: «Uspori i kreni korak po korak». dok voda još uvijek teče. nakon više života u kojima ga je nesvjesno iživljavala. sigurno ćemo se naći u situacijama frustracije i očaja te stoga morate biti strpljivi. Diane je godinama živjela negirajući svoj alkoholizam. pohlepnog. U svakom slučaju.

. Ali više ne trebam tvoju zaštitu. što god je skriveno...... shvatio i preodgojio niže Ja...... Idući korak u meditaciji je preodgoj samouništavajućeg djeteta (i odraslog nižeg Ja) koje više nije potpuno nesvjesno.... To je jedan smjer meditacije. U meditaciji je Judith započela trosmjerni razgovor u kojem je njezin odrasli ego pozvao i njezinu vješticu nižeg Ja i njezinog anđela iz višeg Ja da progovore. zlobu koja izlazi? ... oslobodi moje osjećaje......... Stvoreno kao obrana od boli u djetinjstvu. molim te.... Sada je Judith bila svjesna da je njezino vlastito niže Ja bilo obnavljanje majčine vještice – obrana koju je Judith koristila kako bi se obranila od bliskih kontakata. želim osvijestiti na koji način namjerno odbijam vidjeti svoje niže Ja pa se zato koncentriram na greške drugih»... Želim moć više od bio čega drugog. tvrdoglavi otpori...... koju je kršćanstvo demoniziralo... Tada u rad možemo uključiti i svjesni ego.. Želim to vidjeti... Kakvi su prikriveni krivi zaključci (imidži) odgovorni za očigledno samouništavanje.... U djetinjstvu sam te čuvala da ne poludiš pa bi ti bilo bolje da mi zahvališ i pustiš me da i dalje kontroliram stvari..... Istinska vještica je bila iscjeliteljica ili svećenica predkršćanske religije koja štuje Božicu. pakost i ubilački bijes.......... predkršćanski ili intuitivni pogled na svijet. Zato si me i stvorila. bez obzira što bi moja taština mogla biti povrijeđena..... želim izdržati i osjetiti svoju moć da plašim tebe i druge ljude. Taj rad kroz meditacije radimo tek nakon što izgradimo sposobnost da umirimo vanjski um kroz koncentriranje na dah ili kroz neku drugu centrirajuću praksu. Sama egovolja možda neće biti sposobna to postići. ali je usprkos tome imalo svoj život.. kršćanskog ili racionalnog pogleda na svijet kako bi potisnuo matrijarhalni... 166 .višem Ja koje posjeduje moći koje nadilaze ograničenja svjesnog Ja..Jednom kada otkrijemo niže Ja i osjetimo bol koja iza njega postoji. trebala bi biti izložena...... možemo ga preodgojiti uz pomoć višeg Ja. Zla vještica je odvratila: «Zar ne shvaćaš da je to nemoguće? Tvoji će te osjećaji ubiti.............. tada morate prikupiti taj materijal za daljnje proučavanje. moraju biti preusmjereni. tražeći pomoć viših sila.. mržnju..» 14 Vještica kao simbol destruktivne ženske energije je usađena u dječji nesvjesni um tokom čestog izlaganja bajkama........... Judithino niže Ja joj više nije bilo od koristi. Sada ju je držalo zatvorenom čak i kada je svjesno bila spremna otvoriti se..Kada se niže Ja počne slobodnije izražavati jer mu ego to dozvoljava....... Tako meditacija postaje aktivni dijalog između tri dijela nas: pozitivnog ega.... Istog je trenutka vidjela vješticu kako joj se prijeteći približava. otvoren slušatelj. Sada želim voljeti i biti voljena.... Obvezujem se da ću to vidjeti. Sada želim biti u stanju osjetiti ranjivost jer su oko mene ljudi koji su za mene sigurniji nego je to bila moja majka........ Te bajke imaju korijen u arhetipskoj i povijesnoj borbi patrijarhalnog.......... pokušavajući je zaustaviti i spriječiti razgovor.. prihvaća ga kao zainteresiran. Judith je bila uporna: «Želim ponovno imati svoje osjećaje». koju je vidjela kao zlu vješticu14............. Te više moći trebate zazvati u istu svrhu – kako bi se izložilo destruktivno maleno Ja te kako bi se nadišao otpor.. do svojih rezultata.... kakva god to negativnost ili destruktivnost bila. (PGL 182) U djetinjstvu je Judith terorizirala majka.» Vještica: «Ne....... Dijete i njegova kriva vjerovanja.. Drugi smjer mora ići prema univerzalnom................ a ja to trebam znati o sebi........ pakost.. U Pathworku aktivno kroz meditacije radimo i na nižem i na višem Ja.. Gdje god se osjećam zaglavljeno........ . Ono što se otkrije treba biti istraženo do svog izvora.... Svjesni ego mora posegnuti prema dolje i reći: «Što god postoji u meni. kako bi kontaktirao......» Odrasla Judith: «Zahvaljujem ti što si me spasila od pretjerane ranjivosti dok sam bila dijete. dječjeg nižeg Ja i višeg Ja. No ego može meditirati..

» Vještica se sada potpuno pretvorila u djevojčicu Judy koja je počela tiho plakati. Bez obzira koliko bile ružne neke od tih manifestacija – kao što su okrutnost.Judith je tada pozvala višu moć višeg Ja. s druge strane. ovdje ima puno vještica. Imaju vještičje glasove jer su također usamljene i uplašene. Anđeoski lik je rekao vještici: «Kažeš da želiš moć. Ni njih nije imao tko voljeti. Ali što uistinu želiš?» Vještica se odjednom pretvorila u djevojčicu i progovorila dječjim glasom: «Ono što želim je ljubav. ili je zaleđena i stagnantna. odgovarajuće kvalitete se ne gube – kao što se ponekad bezrazložno plašimo – već su umjesto toga ojačane i uravnotežene. Obično otkrivamo da se naše najbolje osobine nalaze rame uz rame s našim najgorim manama. Ta božanska kvaliteta postoji i prije nego se mana transformira. Na primjer. ravnodušnost. ispod lijenosti se nalazi pozitivna sposobnost opuštanja i prihvaćanja života onakvog kakva jest. Zato mora da sam loša. grleći ga na trenutak. poziva ih da nađu svoje glasove i svoju snagu kao žene koje imaju stvarnu moć. ispraznimo ih i transformiramo. Mala Judy: «Znaš. Također je vidjela i kako anđeo širi ruke prema djevojčici. bez iskrivljenja.» U svojoj je meditaciji Judith sada vidjela cijeli niz djevojaka i žena iza malene Judy – pojavila se cijela ženska strana obitelji. imaju božansku jezgru. pohlepa. tako ću se barem osjećati moćno. Tada je ugledala ženu odjevenu u bijelu svjetlost kako se polagano pojavljuje iza zastora. prezir. Kada to shvatite. bez žurbe i želje da ga se kontrolira. Ali ne vjerujem da je zaslužujem. dvije bake i još rođakinja. pakost. lažljivost i mnoge druge – možete se dovesti do shvaćanja da je svaka od tih osobina struja energije koja je izvorno lijepa. dobra i podržava život. Kako se mane postupno transformiraju.» Judith je sada vidjela kako joj pristupa malena Judy. Čak i najgori aspekti ljudske prirode. ispod hiperaktivnosti postoji pozitivna sposobnost da se djeluje i bude aktivan u životu. arogancija. Moram biti dobra da bih dobila ljubav. kreativna agresija. Vidjeti božanske kvalitete iza mana Ispod svake mane koju je potrebno transformirati nalazi se božanska kvaliteta. Nisam samo ja. Judith je u glavi začula tekst i melodiju «Pjesme duše». S druge strane. Da sam bila dobra. Ispod površnosti. sebičnost. Judith je vidjela svoje dječje Ja kako viri iza zastora. tvoreći krug s njima. moja majka ne bi bila tako zla prema meni. Nekoliko trenutaka nije ništa ni čula ni vidjela. kako je ovaj ili onaj neprijateljski impuls izvorno dobra sila. Djevojčica je prešla sobu i sjela anđelu u krilo. Istražujući u tom smjeru. Okrutnost može postati pozitivna. shvatit ćete i iskusiti kako je to istina u vašem specifičnom slučaju. ali se odmah zatim uplašila. predvodeći cijeli niz žena/vještica. Budući da sam loša. onda ću se loše i ponašati i plašit ću ljude. destruktivan način. kada se s njima suočimo. Ispod osuđivanja se nalazi sposobnost da se donose jasne i pozitivne prosudbe. zbor djevojčica i žena je zajedno pjevao. uključujući njezinu majku. Ubilački bijes se može pretvoriti u strastvenu odlučnost. je sposobnost otpuštanja ego kontrole i dozvoljavanja životu da teče bez ometanja. ali ovakva vrsta meditacije ubrzava rad. napravili ste značajan korak prema transformaciji neprijateljstva i oslobađanju energije koja je ili kanalizirana na istinski nepoželjan. Vidjela je anđela kao božicu odjevenu u bijelo kako za ruku prima dijete i sve druge žene i. Djevojčica Judy je rekla: «Sve one također trebaju ljubav. 167 . Potrebna je vježba kako bi se otvorila povezanost i sa višim i sa nižim Ja u meditaciji.

možda na jugu današnje Francuske. Nakon ovog zapanjujućeg otkrića prošlog života. više hrabrosti imamo za suočavanje sa svim iskrivljenim. U tom je životu Patricia na kraju napustila muža i otišla u samostan. Jer ona je načinjena od same životne tvari. Patricia je vidjela da su ovaj put u sebi napravili sve što je bilo potrebno kako više ne bi morali ponavljati greške iz «prošlosti». Preuzimanje potpune odgovornosti za sebe Kada preuzmemo potpunu odgovornost za svoje niže Ja. umjesto da «stavi sva jaja u istu košaru». Na koncu su bili u stanju razriješiti taj trokut. moćnog. Svo troje su savjesno istraživali impulse koji su ih držali u tom uzajamno bolnom odnosu. Ovo putovanje uistinu iznosi na vidjelo ono najbolje u nama. njihova bazična energija i neiskrivljena priroda mogu postati dio svjesnosti koju manifestirate. ali da je energetska struja koja stvara tu manifestaciju poželjna sama po sebi. Laurie je istraživala svoju ovisnost o jačem starijem muškarcu koji joj treba kako bi se osjećala sigurnom. demonske osobine će vas. U potpunosti ćete spoznati da ste vi vi. Patricijin rad na tom problemu je uključivao suočavanje sa izazovom da se odvoji i bude „moralno ispravna“. odričući se muškaraca i seksualnosti te proživljavajući ostatak života u usamljenoj ogorčenosti. ali je nastavio tonuti u egoistično udovoljavanje svojim prohtjevima. između ostalog. Ona sadrži ono najbolje od života. dodaci koje možete prihvatiti u sebe dok ih rastvarate. stvaranje novih životnih manifestacija. Laurie je odlučila odseliti se kako bi mogla započeti novi život i započeti vlastitu vezu. A i suprotno je također istina. Imala je kratke uvide u unutrašnji lik opatice – moralno superiorne i seksualno sputane – koju je počela zvati «nadstojnicom samostana». Ona sadrži svaku mogućnost za manifestaciju i izražavanje života. Jack je odlučio riskirati i potpuno se predati vezi s Patricijom. paradoksalno. Na 168 . Jack je vidio kako mu je zbog straha od obvezivanja bilo lakše da rascijepi svoju želju za intimnošću u privlačnost prema dvije žene. Vidjela je Jacka kao vlasnika malog imanja. Ona sadrži svjesnost i kreativnu energiju. ali egocentričnog čovjeka koji je. Preuzimanje potpune odgovornosti za vlastite iskrivljene. Patricia je odlučila opustiti svoje moraliziranje i dati Jacku svoju potpunu seksualnu ljubav. Bio je srednji vijek. Sebe je vidjela kao njegovu ukočenu. neiscjeljenim aspektima koji još postoje u psihi. moralističnu suprugu koja ga je neprestano ponižavala i osuđivala. Čim smo povezaniji sa svojom božanskom esencijom. kao što je bilo opisano u devetom poglavlju. a «Laurie» nije imala dovoljno snage da ga s time konfrontira. tim više možemo ući u svoju esenciju.Morate naučiti u potpunosti priznati da je nepoželjan način na koji se energija manifestira. (PGL 189) Patricia i njezin muž Jack su stvorili ljubavni trokut s Laurie. Patricia je sama šetala šumom kada su joj se iznenada prikazali vrlo živi detalji prošlog života. Njihov se brak neizmjerno produbio kroz istinu i svjesnost koju su unijeli u ovo bolno iskustvo. To jest. a da su te osobine privjesci. što joj je bilo mnogo lakše nego držati srce otvorenim dok se suočava s boli. povremenio koristio svoje pravo («pravo prve noći») da seksualno inicira djevice koje su živjele na njegovoj zemlji. dozvoljavajući nam svima da budemo junaci i junakinje na unutrašnjem putu. (PGL 184) Čim dublje uđemo u svoje mane. Nekoliko tjedana nakon što se Laurie odselila. Laurie je vidjela kao prelijepu kćer jednog od Jackovih stražara. «Jack» se oženio sa «Laurie». «Laurie» je proživjela svoj život u bolnoj ovisnosti. osloboditi od identifikacije sa tim aspektima. osim jedne vrlo požudne veze sa mlađom opaticom. širimo se izvan svojih granica u prošireniji identitet.

Zatim pozovite više Ja da govori o tom problemu i dozvolite egu da samo sluša. Kako bismo dovršili transformaciju. Na papiru se jasno ispovjedite. Jedno vrijeme možemo raditi na masci. Držimo osvijetljenim svaki dio sebe kojemu je potrebna preobrazba. U meditaciji si dozvolite razgovor između ega. Više Ja se može pojaviti kao dobroćudni anđeo ili druga arhetipska figura.neki način koji nije znala objasniti. Patricia je osjećala da je ono što su napravili u ovom životu također pomoglo i ljudima koji su oni nekad bili. Zatim dozvolite razgovor o problemu između ta tri dijela osobnosti. 169 . moramo zazvati spontane energije svog višeg Ja te vodstvo i milost Boga i Božjeg duhovnog svijeta. Ako je to uključivalo i druge ljude. 3. Božjih anđela. tri duše bile iscijeljene. poglavlje: 1. Uistinu su pomogli jedni drugima da se susretnu sa dubokim neriješenim duševnim problemima i zajedno su putovali prema cjelovitosti. Sa ovim reinkarnacijskim otkrićem se pojavio i osjećaj velikog dostojanstva i poštovanja prema sebi i dvjema osobama koje su u to iskustvo bile uključene. napišite jednostavno pismo isprike svakome od njih (pisma ne trebate slati). mi – maleni ego – ne možemo sami dovršiti transformaciju. Molitva i meditacija. ohrabrenja. zatim na aspektima nižeg Ja. kada smo dali najbolje od sebe kako bi se suočili sa određenim područjem negativnosti u sebi. Pozovite niže Ja da progovori o svom dijelu u tom problemu. Stupnjevi se neprestano preklapaju i isprepliću. Nikako se ne bismo mogli suočiti sa dubinama nižeg Ja bez neprestane podrške. Zatim. Transformacija ne nastupa linearno. posljedice ili «cijenu koju plaćate» zato što se držite određenog negativnog stava. a zatim sve to mora biti odgođeno dok svjesnost višeg Ja ne ojača dovoljno da bi dozvolila da se javi svjesnost o tim aspektima koji još čekaju potrebnu transformaciju. Ispišite ili nacrtajte taj razgovor kako biste jasnije imali pred sobom energiju svojih unutrašnjih likova dok se otkrivaju. što osjećate da su bile vaše mane u ovoj situaciji i gdje ste griješili. niže Ja se može pojaviti u obliku djeteta. pozitivne afirmacije i zazivanje energija višeg Ja su bitna oruđa na svakom stupnju transformacijskog procesa. nižeg Ja i višeg Ja. oprosta i vodstva višeg Ja. Iskreno opišite neki događaj u svom životu gdje osjećate da ste se loše ponijeli. Bez obzira koliko svojim najboljim namjerama mogli postići nešto u svijetu. Nakon što ste se centrirali. izaberite problem ili nesklad u svom životu. Vaš ego je moderator. demona ili na neki drugi način. i kako otpuštamo svoje obrane i osjećamo svoju bol i istinsku krivicu. tako također neprestano potvrđujemo svoju esenciju kao bića svjetlosti. otpuštamo i prepuštamo cijeli proces Bogu. To je spirala rasta koja se stalno produbljuje. Prepuštanje Bogu Kako identificiramo i iskusimo svoje niže Ja. Kada ste pronašli negativne stavove u sebi. Dozvolite višem Ja da govori izravno nižem Ja. Vježbe za 10. i dozvolite ego-umu da se opusti i samo sluša. 2. uključujući i negativnu namjeru i negativni užitak. a zatim napravite popis načina na koje vam oni štete u životu. Imala je osjećaj da su sadašnji i prošli životi međusobno prožeti i da su kroz unutrašnji rad i donošenje ispravnih odluka u ovom životu. jasno ih imenujte.

. nedostatak kontrole. više okrenute prema unutra. Urođena sposobnost stvaranja Susanin retreat15: put prema ženskosti U svojoj četrdesetoj godini sam počela osjećati snažnu. nije bila Božja volja za mene. više na zemlji – također sam oslobodila i dublje razine svog unutrašnjeg NE o kojem nisam ništa znala sve do ovog izazova. S druge strane. Nađite pet korespondirajućih pozitivnih osobina koje su «rame uz rame» sa tim iskrivljenjima u vašoj psihi. intenzivno 15 Retreat = povlačenje u osamu radi meditacije i dobivanja duhovnih uvida 170 . snaga te želje me potpuno obuzimala.4. bespomoćnost. Uspješno sam odbacila svoje prijašnje želje kao nagone biološke volje koja. Kako drugačije vidite svoju manu kada je pogledate sa svjesnošću da je već oproštena? POGLAVLJE 11 STVARANJE ŽIVOTA IZ VIŠEG JA «Urođeni potencijal svih ljudskih bića za stvaranje je zapanjujuće potcijenjen. Ali ovo što se sada kretalo kroz mene nisam mogla odbaciti. Uzmite jednu od svojih karakternih mana i pozovite duh oprosta da je okruži i okupa. » PGL 208. ali bih se uvijek uvjerila da je takva čežnja ili iskrivljena želja za više bliskosti u braku ili metafora za Sevenoaks. Većina ljudi ne zna za svoju neiskorištenu sposobnost da svjesno iznova stvara svoj život. odnosno za nas. On je neizmjerno veći nego vi sada možete i zamisliti. ženstvenije. Stari imidži. 5. Ranije sam u braku povremeno imala slične željice. gotovo tjelesnu čežnju da postanem majka. duhovni centar koji smo Donovan i ja stvorili i koji je uistinu postao naša «beba». Napišite pet osobina za koje vjerujete da su vaše mane. ovisnost. strahovi i podvojenosti su se razotkrivali: majčinstvo je značilo zarobljenost.. po mojoj procjeni. No otvarajući viziju sebe kao majke – tiše. gubitak osobnosti.

Mogla sam se samo otvoriti kako bih u sebe primila Božju milost. Nakon nekoliko mjeseci bezuspješnog pokušavanja začeća. Pročisti osjećaje: vidi svoju ljutnju. Donovan je dobro odgovarao na moju bolnu. identificirane sa umom i voljom. Moj očaj i sumnje u sebe iz nižeg Ja su bili ono što je dozvolilo taj demonski napad na moju vjeru. Umjesto božanske objave. Hvala ti. beba oposum koja se želi pričvrstiti za mamin trbuh. Odluka da krenem prema svojem ženskom. U to smo vrijeme posjetili i Donovanovu unučicu Pamelu čiji je život započinjao u teškim i nestabilnim okolnostima. neviđenom Ja je bilo poput odlaska u Prazninu – nepoznato i nepodržano. mogla sam osjetiti njezin okus. dobila sam optužbu. potrebito. odjednom sam osjetila da me obavila tama i hladnoća i čula sam neprijateljske. Često sam se osjećala kao djetešce. Bože! Spremna sam. ljubomoru (koju sam 171 . slatkoj seksualnosti i blaženoj spremnosti. Zato nastavi svoj proces pročišćavanja i hrani svoju vjeru u ovom procesu koji predstoji majčinstvu. ipak. suludo. Molila sam se da je otpustim i prepustim Bogu. Tražila sam daljnje vodstvo. Zahvaljivala sam Bogu: «Hvala ti. ali sam ga osjećala kao neplodno. Mogla sam samo pustiti. Osjećala sam se jalovo. zdravija nego ikad u životu i počela sam trčati niz brdo putem prema jezercu. osjećajući se energizirano. sestra i ja limuzinom išle u tatin ured. Došlo je ovo: «Dijete koje ćeš imati može doći samo kao rezultat daljnjeg pročišćenja. arhaičnu potrebu. otvaranje u jasnoj viziji. Prolazila sam kroz osjećajne krajnosti. Imala sam san u koje smo moja majka. iskusila sam najjače razočaranje u životu. Pojavila se još dublja podvojenost: moje viđenje sebe kao «kćeri patrijarhata». Odmah sam zavoljela tu slatku djevojčicu. čak i dok sam tek pokušavala pronaći novu viziju jedinstva. Moja želja za potpunijom predajom je bila tjelesna. počeli smo razmatrati i mogućnost usvajanja djeteta. očajno. pogotovo svakog mjeseca kada bih otkrila da nisam trudna. Plakala sam i tugovala. Posvetila sam se otpuštanju te nepotrebne voljne borbe. što je još više pojačalo moju tugu zbog vlastite jalovosti. U tom intenzivnom periodu u kojem sam radila s parovima na njihovoj seksualnosti. izašla sam iz tog susreta osjećajući da je moja odlučnost još jača. seksualnom.davanje koje je zahtijevao moj duhovni rad sa drugim ljudima je pružao kreativnost i učinkovitost. oduševljeno vičući svemiru: «Spremna sam! Spremna sam!» Zaronila sam u jezerce. hihotave glasove: «Što ti misliš tko si? Nikad to nećeš moći napraviti. „Birokracija“ nije shvatila da je on umro još prije devet godina! Još uvijek smo bile uhvaćene u svijet muških vrijednosti. Bilo je to kao da sam izgubila najdragocjeniju stvar na svijetu. Možda je najdublji rascjep bio između moje vjere u vodstvo koje je potvrđivalo taj smjer i moje sumnje u sebe i očaja koji su se stalno pojavljivali. duhovnosti i majčinstvu. nekoliko mjeseci nakon što smo odlučili postati roditelji. Vidjela sam koliko je dubok moj očaj u vezi ženskog duhovnog ispunjenja.» Osjećala sam da mi vragovi govore da sam u krivu i da je arogantno od mene što želim toliko u jednom životu. I nisam mogla na nju djelovati voljom. plodnom. Izgubila sam vjeru u svoju sposobnost da budem majka. Otprilike tjedan dana nakon «napada» tame iskusila sam ekstatičan trenutak. u strahu od ženskosti i s čežnjom da zaroni u tu receptivniju stranu sebe od koje sam se osjećala duboko odvojenom. izuzetno senzitivno. osjećala sam se potpuno u svom tijelu. Nisam mogla ništa napraviti. Jedne večeri dok smo se Donovan i ja vozili iz kina. Ali više nisam mogla negirati svoju čežnju. sretno i ispunjeno.» No kada sam idući mjesec dobila menstruaciju. Dok god sam se mogla braniti od svoje čežnje. još nismo bile u stanju biti zajedno kao žene i još smo se vozile u muškarčevu automobilu. Proganjao me rascjep između majčinstva i duhovnog poziva. Područja u kojima sam čeznula za više ispunjenja su bila upravo ona područja u kojima nisam mogla koristiti svoju ego-volju – u seksualnosti. nisu me pogađali problemi i ranjivost. To je oslobodilo snažnu potrebu za Donovanom.

već pročišćenje. Dočekaj proces pročišćenja s dobrodošlicom. ledena djeva. napor da kontroliraš. potrebama i tijelima (pogotovo ženskim). Ono što je potrebno. opterećena teškom. Ako moram postati sama svoja majka i brinuti se samo za svoje unutarnje dijete. Prihvati nepoznato kao preduvjet za dublje znanje koje može izroniti samo iz receptivne strane tvog bića. ne tada. Smrt jest. Ne dozvoli da ti pažnju odvrati neki drugi fokus. Moja majka će umrijeti. otkrila sam unutrašnji glas koji je rekao: «Nikad. istinskog. u lipnju 1981. Nježno. Da li sam ja. a ne rođenje neke druge duše. zahtjevi za redom su nadjačali zahtjeve za nagonom. uživaj u vodi iz svoje kuće. piše: «Ležim potrbuške na tvrdom podu od keramičkih pločica. primitivno i otvorenog srca? Da li je i ona dio mene? U mojem svjesnom Ja. bila pažljivo vođena stepenicama do Neba. Brini se za njega. bez potrebe za bilo kime. znajući pri tome da samo Bog dovršava stvaranje. Osjećala sam kao da umirem. dogodit će se kada za to bude vrijeme. kaotični nagoni bića koje je seksualno. Dovoljna si takva kakva jesi. nećeš pogrešno projicirati očekivanja. suočavajući se sa smrću i plašeći se ništavila. Javljaju mi se kratke slike srednjovjekovnih kršćanskih i budističkih manastira – mjesta na kojima je smrt shvaćena. Trebam početi iznova tražiti svoju ženstvenost. Živjela sam u potpunoj sivo-crnoj bezličnosti. izvan granica razuma ili morala. Ali ne za mene. ali neprestana mučnina. Kada sam potpunije osvijestila da u sebi moram pronaći svoju žensku punoću. Pročisti um/misli: budi svjesna ograničenja uma i ne napreži ga tražeći više. ali je korak na putu i to onaj 172 . I otpusti proces začeća. I ništa mi nije bilo važno. pogrešno izjednačavajući otpuštanje mojih ego zahtjeva za ispunjenjem onoga što ja smatram bitnim sa otpuštanjem ispunjenja. uključujući moju majku i Donovana. i sve koji će tek umrijeti. na sve koji su umrli. Tvoja je glavna zadaća na zemlji samopročišćenje i transformacija. potrebe ili vrijednosti na vanjski događaj. opatice – asketske. više vježbaj. Živjela sam u egzistencijalnoj usamljenosti. koju bi tek povremeno obasjale eksplozije užarenog bijesa. Otpusti užurbanost malenog uma i napravi mjesta za izranjanje drugačije vrste znanja. Istinski to predaj u Božje ruke. znati da sam dovoljna takva kakva jesam. Cilj nije začeće. Čeznem za ponovnim povezivanjem sa zemljom i strašću. pomaganje ljudima ili neka druga zadaća. Moj se rad na anti-ženskom u meni nastavljao. Dozvoli više ne-znanja. Također pročisti i tijelo. Sanjala sam korpulentnu primitivnu Božicu u zelenoj šumi.» Nakon ovog vodstva sam upala u krizu. Božica predstavlja prepuštanje primalnim nagonima seksualnosti i prokreacije. Ne postoji ništa što možeš ili što trebaš napraviti u tom pogledu. kompetitivnost s drugim ženama i nepovjerenje. Otpusti pretjeranu aktivnost volje. Osjećala sam da iza tog crnog zastora leži život. a ne majčinstvo.osjećala svaki put kada bih vidjela majku s djetetom). To nije najdublja duhovna istina koju sam dodirnula. Duboko nepovjerenje i neprijateljstvo prema nagonskom životu tijela. U mom dnevniku iz tog vremena. Zaustavi negativni proces osuđivanja i donošenja preranih zaključaka. sporom vrućinom dana. Bile su mi pokazane snažne slike mene kao «Božje žene». I dijete koje rodim može umrijeti. rađanje tvog vlastitog. strpljivo pročišćavaj svoju prehranu. parenjem i kaosom. uključujući i mog oca. Dok god se brineš za svoj unutrašnji proces. Donovan će umrijeti. Radije bih umrla. tada odbijam. plodnosti i tijela. na smrt. uz prezir prema ljudskom životu. Pročisti volju: vidi taj prisilni tok i očaj što moraš odustati od vanjske volje. Veza s duhom je sve što je bitno. U kasnijoj sceni tog sna vidjela sam ljude koji kopajući rade stepenice u zaleđenoj planini i pomažu mi da se njima uspnem. neranjive. dok se ventilator iznad moje glave cvileći okreće nemilosrdno i besmisleno. ženskog božanskog Ja.» Nekoliko narednih tjedana sam bila bolesna i nalazila sam se u stanju izvjesne unutarnje smrti. Bila sam ljuta na Boga. Znajući da ću umrijeti. dok su ispod strastveni. Snažna glavobolja i manje snažna. No vjera mi se polagano vratila kako sam nastavljala potvrđivati svoju čežnju.

Smrt jest. Bog me neće spasiti od smrti. čak više ni kostur. Um mi je malo usporio.7. Što je to što tražim? Preporod? Inicijacija? Želim ući u tamu i nepoznato kako bih otkrila. Osjećam se usklađeno sa 173 . 3. iza smrti. Um mi je bio prazan i upala sam u beskrajnu pustoš. S vjerom čekam ono što treba doći. ima neke veze s tim da postajem Žena. što? Novo Ja? Staro Ja? Žensko Ja? Božansko Ja? Ovo povlačenje u osamu mi se čini poput arhetipskog inicijacijskog procesa povlačenja iz vanjskog svijeta radi unutrašnje obnove. U početku sam bila sumnjičava.: Jutros sam ogorčena i ljuta.» Ali ja sam bila suviše bolesna za jedenje ili vrtlarenje. Želim se otvoriti životu. JA JESAM. Moja je bazalna temperatura porasla. čekati na ispunjenje. uživajući u trenutnoj jednostavnosti bivanja. Samo vjetar. Veliki prazni prostori. ali nisam sigurna da li je to začeće tjelesno ili duhovno. pokušaja da se približim Bogu? Počinjem vidjeti svoje ogorčenje kao duševno stanje koje postoji ispod mog pokušavanja da natjeram život da mi da ono što želim. samo Praznina.1981. Imala sam djelić sna u kojem je značajnim glasom nagoviješteno: «Mrtvi će jesti za velikim metalnim kuhinjskim stolovima i kopat će u vrtu. da pripremam svoje tijelo i dušu za začeće. A ovo je trebao biti magični mjesec kada bi se to dogodilo.. ondje i na način na koji ja to želim? Sada osjećam taj oštri gorki okus. Moj dnevnik priča tu priču: «2. Sjedeći u meditaciji. tihoj osami. Kakve koristi imam od toga što želim? Koji je smisao ovog povlačenja u osamu. Uz taj sam nagoviještaj čula i lagani smijeh duha. osjetila sam se udaljenijom od svojih čežnji za bebom. kasnije: Nakon drijemanja sam se probudila sa ukočenim vratom i gornjim dijelom leđa – protest mog ponosa i moje volje. kratko prije odlaska u krevet.1981. tijelo mi je postalo kostur prekriven mrtvačkim pokrovom. Dok sam danas plijevila jagode u vrtu. prestati pokušavati usmjeriti život iz svoje malene ego volje.: Uživam u svojoj jednostavnoj. počela sam uviđati da je sada moja praksa stanje bez misli. što vjerojatno znači da je ovulacija opet prošla. Obični ljudski život mi se činio sivim i bezvrijednim. Ne mogu se prisiliti da se prepustim. Imam samo blijesak uvida u to što radim ovdje.korak koji sam preskočila. Jedne večeri. Pristala sam: «Neka bude volja Tvoja. Vidjevši da je negiranje smrti jedan od neistraženih razloga moje želje za rađanjem. ali sam i dalje u biti vjerovala da će se to dogoditi i da je oduvijek tako i trebalo biti. To je upravo mjesto u mom tijelu na kojem se trebam prepustiti. Postala sam vjetar koji je nježno kovitlao prašinu oko kostura i kroz njega. malo postim i puno meditiram. a da ja nisam zatrudnila. a ne moja. jasnu izvjesnost.. Čekam.» Povukla sam se u osamu. taj nedostatak vjere koji izjeda moju dušu. tu jalovu crninu. Pripremam svetu posudu.. U zazenu osjećam svoje jednostavno bivanje. Jesu li moje vizije i snovi samo suptilnije verzije mojih zahtjeva prema životu da mi da ono što želim upravo onda. Začeće će se dogoditi u srpnju i moram se za njega pripremiti tako da se pet dana povučem u osamu. Osjećam neprijateljstvo prema Bogu. Iza bolova.7.» Glava me je danima užasno boljela.1981. Topao je kišni dan. to je nužni protuotrov za moju grabežljivu nestrpljivost prema životu.7. postim. Blijesak izvjesnosti je došao i zatim nestao. Rađanje djeteta me neće spasiti od smrti. podržati i otvoriti sebe. Iza svojevoljnosti. osjetila sam nepobitnu. 3. No ne mogu napraviti ništa više nego promatrati i prihvatiti svoju tvrdoglavost i strahove. iza napora da otpustim svojevoljnost. Netom prije sam pomislila kao bih mogla skliznuti s ruba u smrt. JA JESAM. I tada mi je usred te borbe sa smrću i očajem bila otkrivena vizija. Energija mi je niska. kako god se ono trebalo dogoditi. stopiti se s vjerovanjem Božje Volje. samo bivanje. I zbog moje ljutnje to neće prestati biti istina. počela sam opet tonuti u negativnost sve dok nisam skliznula u potpuno mrtav prostor u kojem moj život nije imao značenja i gdje ne bi bilo nikakve razlike ni da sam mrtva. bez mog Ja. Osjećam ga i prihvaćam kao dio sebe. pripremajući se iznutra.

Ponovno rođena. malo sam šetala uokolo. Prihvaćam ih. koje počinjem vidjeti kao zastrašujuća lica koja se pojavljuju i nestaju u mojoj svijesti. živućom stvari u šumi oko mene. I to je jedino što mogu učiniti. Kasnije opet padam u ogorčenost i očaj. ali potpuno energiziranoj prostranosti. najdublji osjećaj vodstva koji imam u vezi toga što mi je činiti u ovom dijelu mog života. Kleknula sam na zemlju. U početku osjećam ogromnu tugu. Glavna upraviteljica muzeja je ogromna Afrikanka.1981. izvadila nekoliko krumpira. Ta lica putuju sa mnom. I tek zatim polagano spoznajem sebe kao ženu. Primjećujem da je jedan rad nedovršen. I zatim drugi glas: «To je to.1981. Zašto ptice pjevaju? O čemu one imaju pjevati? Samo bivanje.7.drvećem i pticama. Dugo osjećam esencijalnu ženskost – okruglost. usredotočavajući se na svoj zaključak u vezi vremena provedenog ovdje. puna novog života. Vragovi prstom upiru u mene rugajući se i ponižavajući. Odnijela sam ih natrag u kuhinju. stoljeća. Šetala sam sama po kuhinji. Tek sam nakon pojedenog obroka shvatila da sam prošla kroz smrt i preporađanje te da sam. I ne trebam ni znati. Jedenje krumpira se radi nakon što se s mojom majkom prođe kroz brojne sobe muzeja starih obrta – obrta koji su radile isključivo žene za žene. Zatim sam sjela za kuhinjski stol ukrašen osušenim žitnim klasovima – moj poklon Božici obilja i plodnosti – kako bih pojela svoj ritualni obrok. Što radim ovdje? Ne znam. Takva bazična hrana. osjećajući se sretno i avanturistički. Nakon što sam pojela krumpire. sa arhetipskom Ženskošću u sveukupnosti života. Žena. osjećajući svoju povezanost sa kravama i majkama svih vrsta. Budim se iz sna usred noći. okrugla ženska hrana. Um se bunio da je to besmisleno i da bih trebala nastaviti spavati. riječ je o napola sašivenim plišanim životinjama. Jedino što mogu je pratiti najdublje instinkte. Što čini njihov žvot smislenim? Žive i umiru. 5. kojih ima u izobilju oko ove divne male kolibe za povlačenje. Svjesna sam disanja. Satima sam šetala po šumi oko kolibe u stanju blažene povezanosti. još kasnije: Osjećam duboki cinizam kakav sam rijetko kad osjetila u životu. pjevajući o jedinstvu s Božicom i moleći se za prepuštanje dubokim ritmovima ženskosti u mom tijelu i duši te za spoznavanje svoje specifične individualne zadaće ženskog stvaranja. zli mladići smijući se pokazuju na moj jalovi trbuh. čeznući za pečenim krumpirima. Stare babe i snažni. umirala sam od gladi za krumpirima! Osjetila sam potrebu da odem u ponoćnu raciju u vrt kako bih iskopala krumpire. bila sam svjesna samo tokova energije. Zbog čega mislim da sam povezana s Kristom? Da li je duhovnost samo praznovjerje i puko priželjkivanje? Osjećam valove sumnje i ogorčenosti.: Sinoć sam rano zaspala i sanjala: «Nalazim se na pikniku na koji su pozvani mnogi ljudi koje sam znala u životu. ali još ne ljudsko biće. Glas u mojoj glavi je pitao: «Što je to? Što je to?» Prepuštam se dubljoj razini ne-znanja.7. Jedemo pečene krumpire na ritualni način.1981. Hihotave vještice se rugaju meni i mojoj ozbiljnoj dobroti.» Ovo iskričavo more energije bez oblika. evolucijsku sestru svih koji su bili prije mene. ali bez oblika. Duboko nepovjerenje prema sebi i životu. sjedim u širokoj. ljudsko biće. mene zanimaju narodne rukotvorine. kao što je prijašnji san nagovijestio. i uz molitvu zahvalnicu Majci Zemlji. 3. Imala sam snažnu misao da je to ritualno jelo koje će me povezati sa svim ženama. trbuh. grudi. 174 . To je to. Zatim sam polako ispila malo mlijeka.7. Zatim se polako vraća oblik. ravno iz zemaljskog trbuha. moleći se još malo Božici. sjedila za velikim metalnim kuhinjskim stolom i kopala u vrtu. Da li je to stvarno dovoljno? Njima jest. vaginu – sisavac. I tako sam uzela svoju baterijsku lampu i kroz blagu kišu u mrkloj noći odšetala do vrta. 4.. Nakon tri dana posta. noseći ih u naručju kao nježne bebe i spustila sam ih u lonac. ali ne i onoga tko diše. osjećajući se intimno povezana sa svakom rastućom. Pri buđenju sam iskusila nekoliko iznimnih trenutaka u kojima nisam osjećala sebe.: Još uvijek postim. No primalna čežnja je prevladala. Moja majka gleda namještaj iz 18.

poput besprijekorne matematičke jednadžbe. Stvaranje života iz višeg Ja Ljudska su bića nevjerojatno kreativna. (PGL 208) U priči koju sam ispričala na početku ovog poglavlja opisala sam kako je buđenje moje čežnje za djetetom postalo početak puta transformacije. Danas slavim svoju međuovisnost sa svime što je žensko. Vaš trenutni život točno izražava. svatko od nas je stvaratelj vlastitog života. pasti na samo dno i vidjeti njegovu neistinitost. istinskoj kćeri mog srca. Primordijalni ritam.7. Budim se kako bih postala otvoreni prostor za stvaranje novog života. Bez obzira koliko se moja majka i ja u našim trenutnim interesima činile udaljenima od svoje primitivne prirode. naše prvotne majke.: Zadnji dan mog povlačenja. Jedino što sada trebam činiti je da čekam i vjerujem. vjerovanja.1981. obje nas drži moć i energija afričke starateljice. 7. Rezultat je vaše trenutno iskustvo i način na koji se vaš život razvija za vas. Zvučalo je kao afrički bubanj.Polako sam se vratila u kolibu razmišljajući o slici muzeja Ženskosti koji vodi arhetipska ženska figura. i vratiti se esenciji. Sada sam izabrala ući u ranu svog samoodbacivanja. Da mogu otpustiti znanje. Moja je duša bila brižno pripremljena kako bih postala majka ovoj prekrasnoj bebi. spora. A plišana životinjica (za bebu?) još treba biti sašivena. Eve.7. ali znajući sa sigurnošću da će se to dogoditi. duboko ženska – mirna. namjera. Imam osjećaj da je unutarnji posao obavljen. a novo žensko Ja biti rođeno. dugo se odmarajući u polusnu. razaramo i iznova stvaramo beskrajne oblike i izraze ljudskog duha. Stoga to možete vrlo dobro iskoristiti kao mapu za svoj unutarnji svijet. pa čak i oblik.: Što sam naučila na ovom povlačenju u osamu: da je moja priroda. eksplicitnih i implicitnih misli. Krajnji zbroj svih vaših svjesnih. ušla sam u prostor u kojem je taj identitet mogao umrijeti. nesvjesnih. reflektivna. kakvo je vaše unutarnje stanje. Bez obzira da li ikad stvorimo pjesmu ili sliku. ali ovaj put tako da su moje rane na duši «popunjene» mojom istinskom ženskošću. osjećaja i voljnih usmjerenja – bez obzira koliko oni međusobno bili proturječni – stvara krajnji rezultat.» Nakon povlačenja sam se vratila kući i pripremila sobu za bebu. Usklađujući se s time da postanem receptivna. zemaljska. polusvjesnih. još ne znajući kako će nam to dijete doći. pretpostavki. a time i Bog u meni. da je posuda pripremljena. Ili je to kiša koja kapa s krova ili su vatrometi na slavlju Dana neovisnosti ili bas ritmovi muzike koju netko svira u daljini. Polako sam se probudila. Udišem u trbuh i osjećam sitne trnce užitka koji počinju u mojoj vagini i penju se prema gore. vanjska manifestacija našeg unutarnjeg duha. Točno devet mjeseci kasnije Donovan i ja samo posvojili njegovu 11-mjesečnu unučicu Pamelu nakon što su je njezini biološki roditelji dali na posvajanje. Moj put iscjeljenja prolazi kroz samu ranu. Mi smo poput djece u pješčaniku – stvaramo. pomogla sam stvaranju unutarnjeg stanja duše kroz koji se moglo manifestirati i majčinstvo u vanjskom životu.1981. Cijele noći sam čula pozadinsku buku koja je zvučala poput udaraca bubnja. 175 . kako bih opet mogla doći na površinu. 6. Naši su životi naša umjetnost. Također sam naučila kako duboko ide moje nepovjerenje prema sebi i osjećaji da sam kao žena bezvrijedna te koliko sam zauzvrat umom i muškom voljom prekrivala te bolne provalije ženske praznine. Radeći na svom odbacivanju Ženskosti i polagano rušeći tvrđavu muškog ega s kojom sam se potajno poistovjetila.

Potrebna je vanjska ego volja. (PGL 194) Stvaralački proces je konstantna dinamika između istraživanja nesvjesnih unutarnjih uzroka naše nesreće i posezanja za novim. ljudska bića. kada ukloniti korov. Sve što ikad trebate znati o sebi i svom životu postoji u vama i to znanje može biti aktualizirano ako se naučite usredotočiti. Potvrđujemo nova usmjerenja i čekamo njihovu manfestaciju.. prelijepa slika ili iznimno glazbeno djelo već postoji. Tražimo način da se otvorimo punom i fokusiranom toku života koji teče kroz nas. misaone procese i ciljeve te koji pročišćavaju svoje osjećaje prolazeći kroz njih s hrabrošću i iskrenošću. naš je posao tada da ih oblikujemo tako da postanu razumljivi. moramo aktivno tražiti i ispraviti naša iskrivljenja. 176 . snaga volje. a zatim otpuštamo. destruktivni osjećaji i neprovjerene negativne želje dovode do rezultata isto onako sigurno kao da su počinili svjestan čin. uživate. samo trebamo ukloniti prepreke kako bismo ga iskusili i spoznali kao svoje istinsko Ja.Kako postupno shvaćamo da su naši životi naše kreacije. No ona sama po sebi stvara samovolju kojoj nedostaje mudrosti. sretan život. kako kontrolirati kukce. Jer istinski univerzum je unutra. nikad ne spoznavajući da njihove pogrešne. Znanstvenici i umjetnici su imali iskustvo da su se njihova najkreativnija djela ili najdublji uvidi u prirodu svemira pojavili nakon što bi otpustili naporni mentalni rad i dozvolili nekoj dubljoj mudrosti ili viziji da se pojavi kroz njih. Proces pozitivnog stvaranja života se može usporediti s vrtlarenjem. No mi sami ne možemo natjerati biljku da raste. Ovaj potonji stav prema životu može tada rezultirati u svjesnom. Prihvaćamo svoja ograničenja i zatim se otvaramo energijama koje su veće od nas. (PGL 208) Svatko od nas može u sebi pronaći ono što mu je potrebno za ispunjenje. Isto je tako i u pozitivnom stvaranju u našim životima: prvo se usredotočavamo. to će usredotočavanje biti napeto i stvarat će tjeskobu. Svako je stvaranje stvar «kanaliziranja» unutrašnje stvarnosti u vanjsku. Pažljivo slušamo povratne informacije koje nam život daje i radimo na uklanjanju prepreka. Ogromna je razlika između onih koji nesvjesno stvaraju. Nakon što dodirnemo dublju stvarnost u kojoj matematička istina. iskušati i preispitati svoje koncepte. čujni ili vidljivi u našem svijetu. Putem trebamo učiti iz odgovora koje dobivamo od vrta – gdje treba obogatiti tlo. Svi odgovori.. ne-mudre misli. osjećate. to mora biti opušteno usredotočavanje. Pozitivno životno strujanje nam je uvijek na raspolaganju. sva moć da stvarate. Pozitivno stvaranje dolazi nakon našeg poravnavanja sa višim Ja koje postoji u nama. Ako pokušavate stvarati isključivo s razine ega. Da bismo se otvorili tom beskrajnom Izvoru. manifestiranja mudrosti. i onih koji pokušavaju provjeriti. Moramo koristiti svoje svjesno ego Ja kako bismo posadili sjeme svoje čežnje i zalijevali biljke kroz afirmacije. svo znanje. razumijevanja. koji traže istinu i prilagođavaju svoje ideje. namjernom stvaranju vlastitog života. ljubavi i ljepote koje su svojstvene svemiru. Na taj način mi. Stvaranje i ponovno stvaranje su prije svega usredotočavanje. a zatim moramo stati s aktivnošću i dozvoliti dubljem Ja da govori i djeluje kroz nas. dok je vanjski svijet samo odraz. dok istovremeno pokušavamo shvatiti i ukloniti naše unutarnje prepreke. Naši životi su sredstva za kanaliziranje božanskog u našu zemaljsku stvarnost. Za to trebamo dozvoliti životnoj sili da se kreće kroz tlo koje smo pripremili. U nama se već nalazi sve što nam je potrebno da bismo stvorili ispunjavajući. vizije i dubine. Ako želite stvarati iz svog unutarnjeg bića. možemo okrenuti svoj fokus i brigu izravnije prema svjesnom stvaranju života iz višeg Ja. iskušavate – cijeli svijet postoji iznutra. stvaramo zajedno s Bogom. poput slike u ogledalu. produktivnijim životnim smjerovima.

Stvaranje vlastitog života nije stvar ego okrivljavanja ili ego zasluga. Na taj način ostajemo neslobodni. ali nije nužno i od ovog svijeta. Ipak. Svatko od nas je složen izraz onoga što je ljudskim bićima moguće izraziti i iskusiti. Najveće ropstvo uma je podlijeganje mentalitetu žrtve u kojem vjerujemo da je ono što mi jesmo u potpunosti rezultat onoga što su nam drugi radili. spoznat ćemo sebe kao jedno sa Stvoriteljem. Bez obzira koliko nam se životi činili privremeno kaotičnima. roditelje ili sudbinu kako bismo otpustili svoje osjećaje i spoznali gdje smo još uhvaćeni u svoju bespomoćnost i beznadežnost. zaduženi za donošenje vlastitih osobnih životnih odluka. a ipak smo samo mi oni koji usmjeravamo naše životno iskustvo iz trenutka u trenutak. možemo naučiti stvarati svoje živote na skladniji način. Kada smo zarobljeni u tom vjerovanju. Ovaj život u kojem se sada nalazimo trebamo prigrliti kao manifestaciju naših jedinstvenih centara stvaralačke svjesnosti – i naša niža i naša viša Ja. poniženi i nesposobni promijeniti ili primijeniti izbore koje su nam na raspolaganju. Prvi je korak preuzimanje odgovornosti za stvaranje vlastitog života onakvog kakav on trenutno jest. umjesto da nesvjesno stvaramo iz nižeg Ja. izdajemo najdublju istinu svog bića. stvaralački posrednici božanskog. bez obzira što smo privremeno ograničeni i iskrivljeni i bez obzira koliko bili sputani karmičkim okolnostima. Naša je zadaća manifestirati čim više svoje urođene božanskosti tako što učimo biti pozitivni sustvaraoci vlastitog svijeta. Iako je volio žene i među njima imao 177 . Odgovorni smo za svoje živote jednostavno zato jer nema nikoga drugog tko bi to mogao biti umjesto nas. kako na svjesnoj. Neprestano smo podvrgnuti brojnim vanjskim utjecajima i uvjetovanjima. Trošimo svu svoju energiju pokušavajući promijeniti druge ljude ili okolnosti. Istina je da možda u određenim trenucima trebamo kriviti druge ili bjesniti na društvo. mi smo ti koji donosimo odluke u sadašnjosti. unutarnjeg djeteta i transpersonalne duše. budući da stvaralačke sile koje oblikuju naše živote uključuju složene nesvjesne i kolektivne sile i okolnosti koje su daleko izvan kontrole malenog ega. također je istina i da smo jedino mi. prvo bez okrivljavanja prihvaćamo odgovornost za vlastite negativne životne kreacije. prošlim i budućima. Kada iskusimo sebe kao biće koje postoji u ovom ograničenom dualističnom svijetu. Ovu istinu ne trebamo koristiti kako bismo se ponižavali kada nam u životu ne ide najbolje ni da bismo se uzvisivali kada nam u životu ide dobro. a to je da smo mi slobodni. Učimo svjesno stvarati iz višeg Ja.Samostvaranje i samoodgovornost Svoj život možemo stvarati u pozitivnom smjeru samo onda kada smo voljni preuzeti odgovornost za svoj život takav kakav je sada. Ipak. Mi smo mnogo više od tjelesnog Ja. No da bismo naučili pozitivno stvarati. Učeći prepoznati stvaralački centar u sebi. ostajemo bespomoćni. Martin je proveo mnogo godina pokušavajući se natjerati da bude u heteroseksualnim vezama. tako i na nesvjesnoj razini. na razinama egoosobnosti. Ali ako se nastavimo držati svojih vjerovanja da smo žrtva. Svatko od nas manifestira jedinstven sklop stvarnosti koji je organiziran kao odvojeno Ja. No njegov je osobni život bio jadan. Lako je iskriviti ideju samoodgovornosti u okrivljavanje sebe zbog «loših» stvari u životu ili preuzimanje zasluga zbog «dobrih» stvari. povremeno bi se noću iskradao i upuštao se u homoseksualne odnose bez ljubavi. Martin je bio talentiran i uspješan novinar koji je povremeno također pisao kratke priče i scenarije. A ipak je također svatko od nas zasebno Ja. Zahtijevamo da se prvo promijene ti drugi ljudi kako bismo se mi osjećali slobodno ili moćno. odvojeno utjelovljeno.

nekoliko dobrih prijateljica, postupno mu je postalo jasno da više ne može negirati svoju temeljnu homoseksualnu orijentaciju. Nakon što je na Pathwork terapiji sa mnom otvoreno priznao svoju homoseksualnost, Martin se nastavio i dalje upuštati u kratkotrajne prikrivene seksualne susrete u kojima nije bilo ljubavi i nakon kojih se osjećao osjećajno i duhovno nečisto. Bio je uhvaćen u začarani krug traženja potvrde za vlastitu seksualnost, istovremeno mrzeći taj dio sebe i zbog toga tražeći kažnjavajuće i ponižavajuće odnose, pojačavajući time mržnju koju je osjećao prema sebi i još očajnije čeznući za potvrdom. Čeznuo je za stabilnom ljubavnom vezom koja bi zadovoljila i njegove potrebe za partnerstvom i njegove seksualne potrebe. Činilo se da nije u stanju ostvariti trajniju vezu s muškarcem i zbog toga je osjećao ogroman unutarnji nemir. Zašto nije mogao naći pravog partnera? Zašto je život bio tako grozan? Odgojen kao sekularni Židov, Martin je priznao svoje nepovjerenje i nedostatk vjere u Boga. Bjesnio je protiv nepravednosti života, ljuteći se na Boga i osjećajući se kao Job. Usred jednog takvog žaljenja, Martina su odjednom preplavila sjećanja na maćehu koja ga je tjelesno zlostavljala i emotivno ponižavala, dok je otac ostajao po strani, ne pružajući mu zaštitu. To je izazvalo još više bijesa u njemu. Sjetio se kako se u djetinjstvu pored nje osjećao potpuno bespomoćno, poput žrtve, te je kroz bolne jecaje izvikao svoj bijes pomiješan s tugom. Nedostatak ljubavi u odrasloj dobi se činio kao strašno nepravedno ponavljanje agonije iz djetinjstva. Dok je kroz terapije radio na sebi, Martin je također otvarao i svoj društveni život. Počeo je ići na misu u sinagogi za homoseksualce gdje je upoznao otvorene, inteligentne muškarce koji su bili zainteresrani za više od samo seksa. Čak je započeo i vezu, ali je ona bila prekinuta nakon samo nekoliko mjeseci. To je ponovno probudilo Martinov očaj. Tražila sam od Martina da zamisli da je, suprotno njegovim osjećajima, prekid te veze upravo ona motivacija koja mu je bila potrebna da bi još dublje ušao u svoj proces kako bi u sebi otkrio uzroke nedostatka ljubavi. Sada je bjesnio i na mene i na Boga. No čak i dok je to činio, dio njega je jednostavno svjedočio njegovom bijesu i vjerovanju u nepravednost života, a da nije bio toliko vezan za negativna uvjerenja koja su se nalazila iza tog bijesa. Martin je na iduću terapiju došao duboko zamišljen: «Stvarno želim shvatiti zašto ostajem neispunjen u životu. Da li je to doista nešto što sam sam stvorio ili mi je jednostavno suđeno da budem nesretan u životu?» Predložila sam mu: «Zamisli da je neispunjenost tvog ljubavnog života tema kratke priče ili scenarija koji pišeš. Zamisli da si ti autor te priče. Na koji način to mijenja tvoj odnos prema neispunjenju u tvom životu?» Martin je rekao: «U pisanju uvijek stvaram priče o nesreći i izgubljenim nadama. Baš onako kako se odvija većina mog života. Vjerujem da sreća nije za mene; možda je za druge, ali ja sam na neki način posebno proklet. Moje priče uvijek imaju slatko-gorke, tužne završetke. Gorak život kao kod Tennessee Williamsa, ispunjen kratkim, nesretnim vezama.» Upitala sam: «Možeš li zamisliti drugačiju priču? Kako se osjećaš u vezi sretnih završetaka? Koliko si vezan za ogorčenost i očaj?» To je za Martina bila korisna metafora i počeo je istraživati koliko ne voli sretne završetke, smatrajući ih lažnima. Priče koje je najviše volio su uvijek imale dozu gorčine – velike mogućnosti koje se nikad ne materijaliziraju, razočarane nade, poraženi snovi. Samo mu se to činilo stvarnim. Ponovila sam: «Zamisli opet da si ti autor svog života. Kako bi mogao stvoriti drugačiju priču, da to ne bude ponavljanje razočaranja iz tvog djetinjstva?» «Misliš kako bih mogao iznova napisati i urediti tužni scenarij Martinovog života?! Kakva otkačena ideja! Pa eto, za početak ne bih volio vidjeti svoju trenutnu izgubljenu ljubav kao kraj priče, već kao priliku za novi početak.»

178

«Kako bi to napravio?», upitala sam. Martin nije znao, ali je osjetio duboku povezanost s idejom da, kao autor svog života, uistinu može napisati scenarij kakav želi, a ne onaj koji je prije bespomoćno osjećao kao prokletstvo iz djetinjstva koje mora ponavljati. Sada je znao da neće odustati od svoje čežnje za stabilnom, trajnom vezom. Martin je svojoj redovnoj duhovnoj praksi dodao vizualizaciju ispunjenja i molitvu kako bi se uskladio sa srećom. Počeo je osjećati da sreća nije rezervirana samo za druge ljude ili «lažnjake». Mogla je biti stvarna i mogla je biti njegova. Nekoliko mjeseci kasnije Martin je upoznao muškarca koji je također želio više od površnog odnosa i započeli su vezu koja se pokazala trajnom i ispunjavajućom i koja se za obojicu čini kao doživotni izbor. Kada je Martin maknuo svoju identifikaciju od žrtve tragičnog scenarija kojeg je napisao neprijateljski Bog do toga da je postao autor vlastitog života, na raspolaganje si je stavio ogroman stvaralački potencijal. Sada je bio poistovjećen sa svojim višim Ja te nije više vjerovao da je bespomoćno dijete. Slično opisujem i u svojoj priči na početku ovog poglavlja; prvo sam preuzela odgovornost za stvaranje vlastitog nezadovoljstva, pretpostavljajući da su me moji stavovi držali podalje od čežnji mog srca. Spuštajući se kako bih se susrela sa svojim unutarnjim preprekama, većinom sam bila u stanju vidjeti svoj očaj i sumnju u sebe samo kao dijelove mog Ja, bila sam dovoljno snažna da ih prigrlim, umjesto da dozvolim da me definiraju moja ograničenja. Moj se identitet postupno širio od osobe koja je odbacila svou ženstvenost do osobe koja je mogla prigrliti sebe kao aspekt univerzalne Božice. Kada je taj identitet višeg Ja snažnije postao ono što ja jesam, moje se majčinstvo moglo manifestirati. Identifikacija s višim Ja U našem transformacijskom radu se prvo učimo identificirati sa pozitivnim egom kao objektivnim, suosjećajnim promatračem. Kako se produbljuje naša identifikacija sa samopromatrajućim, odvojenim dijelom nas punim ljubavi, postajemo posuda svjesnosti, a ne sadržaj te posude. Da proširim metafore koje sam predstavila u trećem poglavlju o promatračkom Ja, mi mijenjamo naš identitet od toga da smo promatrač u publici (promatračko Ja) do toga da postajemo onaj tko je napisao igrokaz sa svim našim različitim unutarnjim karakterima (stvaralačka duša). Od promatrača kuće u kojoj žive naši razni dijelovi dolazimo do spoznaje da smo mi graditelji kuće vlastite duše. Prihvaćamo da je manifestacija našeg života rezultat stvaralačkog potencijala kako našeg nižeg Ja, tako i našeg višeg Ja. Mijenjamo svoj samoidentitet od slušatelja različitih radio stanica – različitih «kanala» u našoj psihi – do onoga tko izabire stanice i time je odgovoran za ono što se manifestira. Ovo razumijevanje odgovornosti za sebe i za vlastiti život je vrlo duboka, stvaralačka razina duše u njezinim aspektima i nižeg i višeg Ja. Naš se samoidentitet postupno produbljuje čak i izvan granica preuzimanja odgovornosti za stvaranje vlastitog života. Na koncu padamo u najdublju razinu višeg Ja, na kojoj se možemo poistovjetiti sa sveukupnošću života. Padamo u stanje ujedinjavajuće svjesnosti. Na toj razini možemo spoznati sebe kao izraz jedne životne sile, kao aspekt cjeline. Učimo dozvoliti životu da živi kroz nas, umjesto da umišljamo da mi njime upravljamo u svom ego identitetu, ili čak kao jedinstvena stvaralačka duša. Da se nadovežem na ranije metafore, vidimo da je Bog taj koji piše igrokaz i pristajemo na svoju ulogu u njemu; ta kuća koja se gradi je Božja i mi pristajemo na stvaranje baš te građevine; radio koji sadrži naše brojne unutranje kanale je zapravo Božji instrument. Krajnji zadatak ega je da pristane na pozitivno, stvaralačko kretanje božanske životne sile koja se kreće kroz nas, kao i kroz sve druge stvari, bez obzira kamo to kretanje vodilo.

179

Ego mora znati da je samo sluga većem unutarnjem biću. Njegova je glavna zadaća da namjerno traži kontakt sa većim unutarnjim Ja. (PGL158)

Kako upoznajemo svoje više Ja i poistovjećujemo se s njim na sve dubljim i dubljim razinama, možemo izraziti darove svoje jedinstvene osobnosti na neegocentričan način. Osjećamo razrješenje dualnosti koje nas inače muče. Možemo se osjećati istovremeno budni i opušteni, intenzivno seksualni i duboko duhovni, suosjećajni i konfrontativni, potpuno prisutni i mudro odvojeni, sretni, a mirni.
To je vrsta sreće koja je istovremeno dinamična, stimulativna, uzbudljiva, vibrantno živa, a opet mirna. Više nema rascjepa koji nastaje zbog odvajanja tih koncepata i toga da se čine uzajamno isključivima, a to je nešto što dualistični ego čini. (PGL 158)

Iskustvo višeg Ja je najveće iskustvo užitka dostupno ljudskim bićima, iskustvo otvorenosti za kozmička strujanja kako se ona pojavljuju kroz tjelesno obličje. Na početku našeg rada na sebi, iskustvo višeg Ja je prolazno i pojavljuje se samo u rijetkim trenucima. Kasnije možemo zaboraviti ili čak i negirati njegovo postojanje. No postupno se ukorjenjujemo u tom novom iskustvu sebe. Pomjeramo svoju identifikaciju iz rubnih dijelova sebe u ovaj centar koji je naš stvarni identitet. Spoznajemo da je to ono što oduvijek jesmo, ispod magle naše svakodnevne zaboravnosti. Meditacija za pozitivno stvaranje U našoj meditaciji možemo raditi sa razotkrivanjem unutarnjih razloga naše vanjske neispunjenosti i možemo ostvariti uvjete potrebne za pozitivno stvaranje života. Kao i svaki drugi čin stvaranja, meditacija za pozitivno stvaranje uključuje i aktivni i receptivni princip, i djelovanje i ne-djelovanje, i odlučivanje i prepuštanje.
Svjesni um preuzima aktivnu ulogu tako što govori, što koncizno formulira namjeru... Supstanca duše je receptivni princip. Čim je izjava jasna i nedvosmislena, nezagađena potajnim sumnjama koje su rezultat neprepoznatih negativnosti, tim će dublji i jasniji biti utisak na supstancu duše. (PGL 194)

Osnovni koraci za pozitivno stvaranje su: 1. usklađivanje sa čežnjom kroz oblikovanje jasnog koncepta onoga što je željeno, vodeći računa o tome da je željeno stanje u skladu s istinom i ljubavlju prema sebi i drugima, 2. utisnuti taj koncept u supstancu duše, 3. stvoriti vizualizaciju novog stanja kao unutarnje stvarnosti, 4. potvrda i dozvoljavanje ispunjenja, 5. čekanje u vjeri. U bilo kojem trenutku procesa manifestacije u kojem se susretnemo s preprekama, vraćamo se razotkrivanju uzroka nižeg Ja koji sprečavaju naše ispunjenje. Ostajemo otvoreni za povratnu informaciju vlastitog života kojom će nam biti rečeno gdje je potreban dodatni rad na uklanjanju prepreka. Sažetak rada na sebi potrebnog za pozitivno stvaranje života U Pathworku prvo učimo promatrati, a zatim preuzeti odgovornost za niže Ja koje se manifestira kao neispunjenje i nesklad. Tek se tada više Ja može manifestirati kao sklad i ispunjenje. Sljedeći koraci sažimaju Pathwork na način na koji je on izložen u ovoj knjizi i potrebno ih je pratiti kako bi se stvorilo čvrsto tlo za pozitivno stvaranje.

180

k) Tamo gdje ustraju negativni obrasci. Poglavlje 6 Poglavlje 7 Poglavlje 8 Poglavlje 9 Poglavlje 10 l) Otpusti te vezanosti kroz potpuno razumijevanje i osjećanje onoga što one čine duši. Potvrdi pozitivnu namjeru i dozvoli pozitivni užitak unutar sebe i u životu. j) Zauzmi se za svoje više Ja i nauči se poistovjetiti s njim. transpersonalne duše i jedinstva s Bogom. d) Uči o mnogim različitim aspektima svog Ja i počni ih prihvaćati. Otpusti perfekcionizam i zahtjeve da život bude drugačiji nego što jest. m) Dozvoli da se pojavi bol istinske krivnje i prihvati oprost. samovolja i strah. kao i vrline i skladne dijelove sebe. te razvojne stupnjeve unutarnjeg djeteta. n) Stvaraj život iz višeg Ja. c) Kroz praksu dnevnog pregleda i meditacije. suosjećajno promatračko Ja i uči se poistovjetiti s njim. Istraži iskrivljenja ega (pretjerano pasivan ili pretjerano kontrolirajući) i nauči biti i fleksibilan/na i čvrst/a. sa svojom maskom. da ih otpustiš i oprostiš. Poglavlje 11 Stvaralački ples duhovne evolucije 181 . Preuzmi potpunu odgovornost za niže Ja.Koraci na putu do nebranjenog Ja Poglavlja 1 i 2 a) Uskladi se s namjerom da ujediniš svoje Ja. Vidi kako su povrede iz djetinjstva ponovo stvarane u sadašnjosti. da dovedeš sve aspekte u svjesnost. h) Shvati i zatim otpusti identifikaciju sa idealiziranom slikom o sebi. razvijaj objektivno. Meditiraj u dijalogu s unutarnjim djetetom. otkrij vezanost nižeg ja za negativnu namjeru (zlonamjernost prema sebi i drugima) te negativni užitak (sadizam i mazohizam). Poglavlje 3 Poglavlje 4 Poglavlje 5 e) Razotkrij obrasce u svakodnevnom životu u kojima se kriju imidži – krivi zaključci o stvarnosti. zazivajući božansku pomoć kako bi pospješila iscjeljenje. Prakticiraj iskrenost prema sebi i drugima. f) Dozvoli si da u potpunosti osjetiš povrede iz djetinjstva. kao i dobre osjećaje. g) Utisni u dušu koncept istine koji će zamijeniti krivi zaključak. i) Suoči se s postojanjem nižeg Ja i prihvati ga. uključujući masku. Dozvoli strujanjima duhovne energije da prolaze kroz tvoj um i tijelo. više Ja i niže Ja. Identificiraj gdje se manifestiraju ponos. odraslog ega. Prihvati bol i neugodu. Jasno artikuliraj svoje imidže. Prepuštaj se sve dubljim i dubljim razinama Boga u sebi. Otvori se spontanim energijama djeteta bez obrana. b) Identificiraj mane i neusklađenosti.

Kroz ovaj put prihvaćanja svega što jesmo. Jedno vrijeme znamo to što znamo. čak i da dođemo do očaja. u kojem učimo skromno zauzeti svoje mjesto. ili do duševnog središta jezgre nekog negativnog obrasca. svjesno i nesvjesno u sebi. a isto tako je svatko od nas tek točkica u širem stvaralačkom planu kozmičkog života koji pulsira u nama. dok god živimo u dualnosti. da mi i druga ljudska bića nismo odvojeni. Stari oblici i vjerovanja moraju biti rastvoreni kako bi se mogla pojaviti nova energija. Čekamo vlastiti razvoj sa strpljenjem.Naša evolucija prema osobnom ispunjenju je osigurana. dublje jedinstvo. svoju ispunjenost i svoju prazninu. Kretanje našeg duhovnog puta je širenje vlastitog identiteta u šire jedinstvo. dolazimo do još dublje integracije sebe. kako bismo bili jedno s prirodom. Duhovni rast je proces stalnog širenja vlastitih granica. s višim Ja kao vodičem. više istine i više ljubavi u životu. kao i svaka druga stvaralačka aktivnost. prošireno Ja. naš nas put vodi do rastvaranja tog poznatog Ja. Zatim jedno vrijeme možda trebamo otpustiti promjenu i prihvatiti sva ograničenja koja trenutno osjećamo. Taj se proces povremeno može činiti nepodnošljivo sporim. tog sada „lažnog jedinstva“. Postat ćemo sposobniji suočiti se sa zakopanom negativnošću koja se manifestira kao negativno životno iskustvo i otpustiti je iz svog života. već iz iz vlastitog najdubljeg iskustva. s ostatkom svemira. dolazeći u novo. ali svaki put na dubljoj razini. Svaki put kada prođemo kroz taj proces rađanja i smrti vlastitog Ja. Tada znamo. naše je znanje djelomično i naše je stvaranje života ograničeno karmom te se također trebamo prepustiti većoj inteligenciji koja nadilazi naš ograničeni ljudski um. Učimo naći ravnotežu između uloge usmjeravajuće svjesnosti i uloge prijemčivog prepuštanja životnom toku. Jedno vrijeme ćemo se širiti prema većem ispunjenju. Moramo biti voljni dozvoliti onome što znamo da se rastopi. Tijekom putovanja duše prema ponovnom ujedinjavanju s Bogom. Proces naše duhovne evolucije. kako bismo mogli proći kroz „tamne noći“ duše. Sposobni smo za izbor. do potpunijeg identiteta. a zatim otpuštamo poznato i dozvoljavamo da nas preplavi veličina nepoznatog. I. Stvaranje neba na zemlji 182 . susrećući se sa novim unutrašnjim problemima. Tada ga zamjenjujemo stavom istine i ljubavi i život se nastavlja spiralno okretati. gdje je više onoga što uistinu jesmo osvijetljeno svjetlom ljubavi. Ulazeći duboko u sebe. kako se povećava naša sposobnost da učimo iz vlastitih životnih iskustava. sada sa više pozitivnog životnog stvaranja. proširena svjesnost. Trebamo dozvoliti i usredotočenu aktivnost i prijemčivost punu povjerenja. ne teoretski. Šireći svoj identitet učimo prigrliti vlastite podvojenosti – svoje niže Ja i više Ja. povremeno će pak biti vrtoglavo brz. postajemo cijeli. malo se lakše držimo onoga što znamo i naša vjera postaje malo uzemljenija. Naša se osobna duhovna evolucija kreće u spiralnom obliku. Jedno vrijeme možemo raditi na stvaranju nove unutarnje stvarnosti kako bi se drugačije manifestirali. Radimo kako bismo u sebi promijenili ono što možemo i otpustili ono što još nije spremno za promjenu. Svatko od nas je sposoban za nevjerojatnu kreativnost. Na koncu se širimo i izvan naših ljudskih granica. Čim uobličimo jedan identitet. mi utjelovljujemo svoje polaritete – svoje muške i ženske aspekte. više ujedinjenosti. Kružimo uvijek oko istih unutarnjih problema i poteškoća. a zatim će se privremeno suziti. čak i dok istovremeno radimo na onim dijelovima sebe koji su zreli za transformaciju. uključuje razdoblja aktivnog rada kao i razdoblja opuštene prijemčivosti. Bit ćemo sposobni transformirati svoje unutarnje „ne“ u sve dublje i dublje „da“ životu. dok na kraju ne uključimo cijeli spektar ljudskih mogućnosti. svoj usredotočeni rad i prepuštanje kaosu. Dozvoljavajući našoj kreativnosti da se manifestira. Na kraju dolazimo do srži. smjer i djelovanje u aktivnom stvaranju vlastitih života. steći ćemo više vjere. naš odvojeni ego i tok univerzalne životne sile koji pulsira kroz nas.

ljepote i sklada. ne kao osvajači ili žrtve. da je naša sudbina stvaranje. sreću i ispunjenje u našim životima. drugim ljudima i bićima s beskrajnim poštovanjem i brigom. naše uzemljenje na ovom planetu. Biramo i povezanost i individuaciju. Ono može biti transformirano – možemo ponovo koristiti njegovu stvaralačku životnost i otpustiti njegova ograničenja. moći ćemo osvijestiti da je ono iluzija. Da će proces suočavanja i prihvaćanja svih dijelova sebe donijeti mir. Da možemo naći prijatelje koji će nas podržati na našem putu duhovnog i emotivnog rasta. sklad. već i da spoznamo Boga u sebi. ulaženja u novi Raj probuđene svijesti. Kada počnemo osvještavati svoju istinsku prirodu božanskih bića. Prepoznajemo i radimo na transformaciji onoga što je najgore u nama i drugim ljudima. Da smo sposobni za duboku bliskost sa partnerom/icom. Da u sebi imamo sve što nam treba da budemo sretni. Zaboravili smo vlastitu zaslužnost i izgubili smo vezu s cjelinom. počinjemi spoznavati svoj istinski identitet bića nadahnutih Bogom. straha i odvojenosti. ljubav. Otkrit ćemo svoje jedinstveno mjesto u mreži stvaranja i otpustit ćemo svoje egoistične obrane ponosa. Da je najugodniji način za život na ovom planetu u zajednici podržavajućih. a suradnja naš prirodni način djelovanja. straha i destrukcije. samovolje. Da možemo naći pravo mjesto za život. ljubav i poštovanje umjesto podijeljenosti. također trebamo osvijestiti i privremenu stvarnost našeg nižeg Ja koje se boji naše esencijalne božanskosti i negira je. Usklađujemo se kako bismo stvarali iz ljubavi i povjerenja. skrenuli smo s puta zato jer smo vjerovali da će nam trenutno ispunjenje naše samovolje i ponosa donijeti sreću. Da možemo otkriti svoj istinski zadatak u svijetu – ono što je naš jedinstveni dar koji možemo dati – koji će također ispuniti i naše stvarne potrebe. Da je svemir u osnovi dobroćudan. I držimo živom viziju stvaranja neba na zemlji. Prihvaćamo svoju slobodnu volju i biramo sklad. Iako u osnovi želimo voljeti druge i uživati u povezanosti sa sveukupnim životom. Pozvani smo ne samo da spoznamo sebe kao Božju djecu. Možemo se prisjetiti tko smo i što sva ljudska bića znaju u svojim srcima: Da je svatko od nas dovoljan upravo takav kakav jest. Da je svatko od nas u osnovi dobar i duboko povezan sa cjelokupnim životom. Otvaramo se i potvrđujemo ono najbolje u sebi i drugim ljudima. Znat ćemo da je naš istinski dom ljubav. Poznajemo tu čežnju. ne kao ovisna ili buntovna djeca. Ipak. nego kao sustvaraoci ljubavi. čak i dok smo istovremeno svjesni ograničenja urođenih ljudskom stanju na trenutnoj razini evolucije. da bismo osvijestili tu dublju vjeru u sebi. zdravih odnosa. Da u našim životima postoje red i smisao koje postupno možemo otkrivati iznutra. prelijepi planet koji nazivamo domom. Možemo ponovno ući u rajski vrt. Kako otpuštamo svoje obrane i prihvaćamo sve ono što jesmo. a ne strah ili mržnja. počet ćemo se odnositi prema sebi. Da zaslužujemo ljubav i da smo u stanju voljeti druge. Jednom kada priznamo niže Ja. Čujemo poziv da ispunimo viziju sklada na zemlji. Vježbe za 11. umjesto odvajanja ili negiranja sebe.Imamo mogućnost ponovnog naseljavanja samih sebe i našeg planeta na potpuno nov način. poglavlje: 183 .

straha. Kako ste ih zamijenili pozitivnim stavovima i kako je to izmijenilo stvaranje Vašeg života? Možete li vidjeti spiralni oblik svog rada na tom problemu – kako ste možda kružili oko svojih specifičnih iskrivljenja na sve dubljim i dubljim razinama sve dok niste došli do razrješenja? 4. Imenujte specifične negativne stavove koje ste razotkrili. Budite voljni na papiru zahtijevati svoje najveličanstvenije težnje. Istražite pitanje vlastite vjere. Koliko bi se mogli nazvati ukorijenjenima u identifikaciji s vlastitim višim Ja i u svojoj vjeri u njega i u Višu Moć svemira? Koliko vjerujete da Vaš život i put usmjerava ta Viša Moć i Vaše vlastito više Ja? Koliko ste vezani za slijepu vjeru – potrebu da vjerujete u dobroćudni red – kako se ne bi morali prepustiti i otvoriti nepoznatom? Koliko ste voljni otvoriti se i preispitati sve u svom životu. Zatim iz svog višeg Ja napišite dijalog sa svakom od tih negativnih reakcija i vidite možete li otpustiti svoj strah i čvrsto stajati u istini svoje čežnje.1. avanturistički krenuti na novi teritorij? 184 . Kako biste voljeli pridonijeti stvaranju «neba na zemlji»? Koji je najdublji san Vaše duše za Vas i za ovaj planet? Ne budite sramežljivi. 2. nepovjerenja ili cinizma dok razmišljate o rađanju svog sna. obratite pažnju na bilo kakve osjećaje srama. Osvrnite se na svoj duhovni put. Koje Vam unutarnje prepreke ili iskrivljenja stoje na putu do ispunjenja sna koji ste opisali u prethodnoj vježbi? Koji je Vaš plan za rad na transformaciji tih prepreka? 3. Dok pišete. Vidite gdje ste uspješno preuzeli odgovornost za negativni obrazac u svom životu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->