Mrak i tišina Noć mrak vrlo dubok mrak crn poput ebanovine uzalud nastojim razabrati boje i obrise

oči me bole od silnog naprezanja te izlazim van nebo je potpuno vedro vide se zvijezde stotine tisuće milijarde zvijeda zvijezda koje iz daljine svijetle razbijajući mrak pred mojim očima tjerajući crne misli iz moje duše osjećam kako me prožimlje moj JANG šireći pozitivnu energiju po mom tijelu kao melem po rani tišina apsolutna tišina ali Einstein ima pravo u daljini se čuje pjesma zrikavaca zrikavaca među vlatima trave koji pjevaju svoje i ne obaziru se na mene pratim njihovu pjesmu i tako sretan idem spavati prije nego neki kukcojed poremeti tišinu tišinu tišinu duboku poput mraka u koji stupam u potrazi za svjetlom i glasovima koje će to svjetlo donijeti tišina tišina. Dubrovnik , 03.svibanj.2001