Hamza Merzi, IV-b

Iznenaujue koje nikoga ne iznenauje ili svijet izvrnute rukavice

Zaboravljamo. Zaboravljamo gdje smo ostavili kljueve od stana, gdje nam je punja za mobitel, zaboravljamo izbaciti smee... Ulazimo u prostoriju i shvaamo da smo zaboravili zato smo uope uli. Zaboravljamo roendane, zaboravljamo nazvati voljenu osobu kad joj je loe. Loe je i to to zaboravljamo da li je danas bilo danas ili je to bilo juer. Ili je pak juer bilo prekjuer ili neki drugi dan u sedmici. Zaboravljamo koji je uope dan i nerijetko i koji je mjesec gubimo se u vremenu, u ponavljanju i monotoniji. Ali najgore je to to smo nekada davno zaboravili biti ljudi, zaboravili smo zato smo tu, koja je naa svrha. Ono to bi nas nekada iznenadilo ili ostavilo trag, danas to ni ne primjeujemo. Posmatramo ivot, ali ne ivimo, jer smo i ivjeti zaboravili. Ali neki ipak nisu zaboravili. Filozofi, a kasnije i knjievnici 20. stoljea su oformirali novi filozofski pravac kojem je za cilj postavljeno postojanje i njegova svrha otuda i ime, egzistencijalizam 1. Cilj pravca je odreivanje distinkcija izmeu postojanja tj. egzistencije i smislenosti tj. esencije. Prednost se daje esenciji, jer sve moe postojati, bitno je svoje postojanje uiniti drugaijim. Iako su filozofi na elu sa Sartreom (Jean-Paul Sartre) i Jaspersom (Karl Jaspers), koji je za temelj egzistencije postavio meuljudske odnose i ljubav, napravili velik iskorak u odnosu na dotadanje filozofije i oblike misli uope, najvea priznanja za irenje ovakvog poimanja stvarnosti pripisujemo knjievnicima tog doba posebno Alberu Kamiju (Albert Camus) i Francu Kafki (Franz Kafka). Njihova djela, nastala na osnovama djela realizma, Zloina i Kazne2, pokuavaju opisati stvarnost, tj. njenu apsurdnost i dati smisao tom neredu postojanja. Pri tome ova djela daju utisak snivanja, gdje je dimenzija vremena iskljuena, a poslijedicu ne vue uzrok, nego nizanje dogaaja nastaje kontingencijom3. Uz to, autori se slue i raznim drugim stilskim sredstvima kao to su paradoks, antitetika 4 reenica i kontrast da bi dodatno naglasili neloginost i apsurdnost djelovanja njihovih antijunaka. Bit djela je zamaskirana u parabolama uvedenim u djela kao potpuno nevane radnje. Radnje koje ulaze u samu sr filozofske misli. Sama djela poinju i zavravaju na sline naine - apsurdom. Glavni junaci ovih djela, Merso i Jozef K. (respektivno na red navoenja djela) predstavljaju sredovjene mukarce, inovnike koji su na usponu karijera. Iako vanjtinom odaju iluziju uglaenosti, i najkvalitetnije rukavice su iznutra suta suprotnost. Oni su opisani kao ljudi bez karaktera, flegmatici koji ne daju prostora osjeanjima, koja su odavno u zaboravu i do samoga kraja se, zajedno sa nadom, javljaju samo u naznakama. Tokovi njihovih ivota se ne mijenjaju ni onda kada su suoeni sa bitnim ivotnim preprekama: smru majke, ubojstvom i/ili sudskim procesom. Nada za njih je nepostojana, jer su upravo oni karikirani prikaz modernog ovjeka, zatupljenog i izgubljenog u svim dimenzijama. Njihovi ivoti su savren primjer kako ne ivjeti, jer Sudbina mijea karte - mi igramo5. Ali oni su ve davno zaboravili kako igrati; oni ne igraju, ve gledaju druge oni ne ive, ivot samo posmatraju. Obojica umiru kao psi, ba kao to su i ivjeli. esto krivimo druge kada zaboravimo, i u tom neznanju pravimo greke. Iako pored bezbroj dokaza, opet zaboravljamo. Traimo nadu samo onda kada nam je prijeko potrebna, a sudbinu spominjemo samo kada grijeimo (Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono to ga satire.6). Jer smisao, kao ni Sizif, nee pronai onaj koji postoji, nego onaj ko se usudi odigrati jednu partiju pokera sa svojom sudbom i prihvatiti je kao takvu. ivjeti je najrjea stvar na svijetu. Veina ljudi egzistira, to je sve... 7

egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) filozofski smjer koji u sredite stavlja ovjekovo postojanje (egzistenciju); danski filozof Kierkegaard (1813.-1855.) Ani, Klai, Domovi; Rjenik stranih rijei; Zagreb; Sani plus; 2002; str. 342. 2 Fyodor Dostoyevsky, 1866. 3 kontingencija (lat. contingentia) sluajnost, neizvjesnost, mogunost da neto bude i drukije nego to je (supr. nunost) - Ani, Klai, Domovi; Rjenik stranih rijei; str 734. 4 antitetian (gr. antithetikos) suprotan, koji je u suprotnostima.
5
6

Artur openhauer (Arthur Schopenhauer, 1788.- 1860.). Alber Kami (Albert Camus, 1913.-1960.). 7 Oskar Vajld (Oscar Wilde, 1854.-1900.).