P. 1
Del A

Del A

|Views: 28,008|Likes:
Published by Milan Matic

More info:

Published by: Milan Matic on Nov 30, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/26/2013

pdf

text

original

Sections

  • Sofoklo - Antigona
  • William Shakespeare - Hamlet
  • Homer - Ilijada
  • Lav Nikolajevič Tolstoj - Ana Karenjina
  • Miguel de Cervantes Saavedra - Don Kihot
  • William Shakespeare - Romeo i Julija
  • F. M. Dostojevski - Zločin i kazna
  • Narodna pjesma Hasanaginica
  • Ivo Andrić - Prokleta avlija
  • Biografija Thomasa Manna - Carobni brijeg
  • Homer - Odiseja
  • Dante Alighieri - Božanstvena komedija
  • Borislav Stanković - Nečista krv
  • Albert Camus - Stranac
  • Antoine de Saint-Exupery - Mali Princ
  • Marin Držić - Novela od Stanca
  • Dante Alighiere - Pakao
  • Daniel Defoe - Robinson Crusoe
  • Ernest Hemingway - Starac i more
  • Moliere ~ Jean Baptiste Poquelin - Tvrdica
  • Ivan Gundulić - Osman
  • Charles Dickens - Oliwer Twist
  • Sofoklo - Kralj Edip
  • Aleksandar Sergejevič Puškin - Pikova dama
  • Ivan Mažuranić - Smrt Smail Age Čengića
  • Giovanni Boccaccio - Decameron
  • Ivo Andrić - Pripovetke
  • Aleksandar Sergejevič Puškin - Bajka o ribaru i ribici
  • Mark Tven - Doživljaji Toma Sojera
  • Hans Kristijan Andersen – Devojčica sa šibicama
  • Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice
  • Tone Seliškar - Družina Sinjeg galeba
  • Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin
  • Marin Držić - Dundo Maroje
  • Pop Ćira i pop Spira ~ Stevan Sremac
  • Koreni - Dobrica Ćosić
  • Luis Kerol - Alisa u zemlji čuda
  • Branislav Nusic - “Hajduci”
  • Miloš Crnjanski ~ Seobe
  • Bora Stanković ~ Koštana
  • Stranac ~ Alber Kami
  • Onore de Balzak ~ Čiča Gorio
  • Čiča Gorio - Onore de Balzak
  • VEČITI MLADŽENJA - Jakov Ignjatović
  • NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ
  • REVIZOR
  • ALEKSA ŠANTIĆ - Analiza nekih pesama
  • MOJA OTADŽBINA
  • Oskar Vajld - Slika Dorijana Greja
  • Branko Ćopić - BAŠTA SLJEZOVE BOJE
  • Dobrica Cosic - VREME SMRTI
  • Esej: Vreme Smrti
  • Danilo Kis - Rani jadi
  • DUŠAN KOVAČEVIĆ - BALKANSKI ŠPIJUN
  • Jama - Ivan Goran Kovacic
  • JAZAVAC PRED SUDOM - PETAR KOCIC
  • Radoje Domanovic - analize pripovedaka
  • Danga
  • Vodja
  • Biblija - Sveto Pismo
  • Tihi Don - Mihail A.Šolohov
  • Ivo Andric - Travnicka hronika
  • Lelejska gora - Mihailo Lalić
  • Djura Jaksic - analiza pesme OTADZBINA
  • Branko Copic - Magarece godine
  • Banović Strahinja
  • Ivo Andric - Priča o kmetu Simanu
  • Turgenjev - Očevi i deca
  • Smrt Smail-age Cengica
  • Seobe I - Milos Crnjanski
  • SEOBE II - Milos Crnjanski
  • Ivo Andric - Pripovetke
  • Put Alije Đerzeleza
  • Most na Žepi
  • Gospoda Glembajevi - Miroslav Krleža
  • MARK TWEN: KRALJEVIĆ I PROSJAK
  • ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC
  • BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE
  • Hamlet
  • Prepricano:
  • Ivo Andrić-Prokleta avlija
  • Pesme o Marku Kraljeviću
  • Ep o Gilagamešu
  • BORISLAV STANKOVIĆ -Koštana
  • BRANKO ĆOPIĆ -"Bašta sljezove boje"
  • DERVIŠ I SMRT - Mesa Selimovic

Žil Vern - 20 000 milja pod morem

Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo Mesto radnje:u dubinama mora Vreme radnje:19.vek Tema: pustolovine i plovidba podmornicom Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem Sadržaj: Godinu 1886. svi ljudi istražuju morsko čudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov večni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidič camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani električnim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana kada su bili na ostrvu i grejali se na vatri, počne padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u čamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.

2. 20 000 milja pod morem O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. " Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga čuda i nevolje putujući pod morem. Vreme radnje: 1866. godina -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866. Mesto radnje: U morima i oceanima. -dokaz: č Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom) Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se miče. Miče se naprijed natrag!Napast će! Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato što neman napada, a posada je prestrašena i vrlo uzrujana. Likovi: Ned Land- kanađanin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara. Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim na putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli su na neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reći da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i počeli pričati o pustolovinama što su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.

Sofoklo - Antigona
Bilješke o piscu: Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta. Lica: Antigona - kćer Edipova Izmena - kćer Edipova Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski Hemon - njegov sin Tema: Sukob zakona i individualnog svaćanja života b]Mjesto radnje:[/b] Teba Sadržaj: I čin Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj. II čin Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću. III čin Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija. IV čin Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu svog doma.

V čin Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti. VI čin Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća. Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najvećoj tajnosti. VII čin Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu. Karakterizacija likova: Antigona Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.

2. Antigona Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je rođen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. Čitavog je života bio istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovođa i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grčko kazalište i dramu uopće. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra... Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali

su Bogovi odlučili pomoći Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom. Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na Antigoninog zaručnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku, ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt. Likovi: Antigona i Ismena -Edipove kćeri Kreont-njihov ujak Euridika-Kreontova žena Heman-Kreontov sin Tiresija-Prorok Stražari, glasnici, zbor Karakterizacija likova: Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina. Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik mora biti Kreont. Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo. Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeća prije Krista.

3. Antigona Tema: Antigonina sudbina Mesto radnje: grad Teba Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr. Radnja je podijeljena na činove. Prvi čin: u njemu se odvija razgovor između dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da će bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajući za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan. "Al' sudi, kako hoćeš, ja ću ovoga Sahranit!" Drugi čin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu. Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika: "Za njega gradu evo ja proglasih sad, da grob mu nitko ne spremi nit ožali, bez groba nek mu tijelo pusti pticama i psima da ga žderu – grdno pogledat!" Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao: "Pa kažem. Baš mrtvaca netko sahrani I ode suhim prahom tijelo posuo mu I sveti obred kako treba obavi." Treći čin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara. Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne poričem." Četvrti čin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tiče Antigonine kazne. Kreont govori kako neće promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrću i govori kako cijeli grad žali Antigonu. Kreont odlučuje poštedjeti Izmenu. Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu: "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to, tu djevu kako žali grad, što s najgorom sad smrću gine zbog čina predivnog, a od svih žena najmanje to zavrijedi..." Peti čin: Antigonu vode do groba u koji će biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veličini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju sudbinu. Kreont naređuje slugama da odvedu Antigonu: "Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je

Bez ikoga vi pustite, nek ili mre Il' živa pod onakvim krovom počiva! Ta mi smo čisti što je do te djevojke; A s nama tu na svijetu neće boravit." Šesti čin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuće proročanstvo -> da će se dogoditi nešto strašno ako ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti Tiresija o proročanstvu: "A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije – bič zatomi Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja, I pazi da li i to srebrom potkupljen Sad govorim. Ta neće tamo dugo bit, A ljudi, žena jaukom će jeknut dvor." Sedmi čin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona. Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaća da je pogriješio i ostaje sam u boli okajavati svoje greške Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo: "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se obijesila i omčom rupca platnena njega stegnu..." "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe, Naperiv, mač zatjera posred rebra..." Euridikina smrt: "Mrtva je žena, mati ovog umrlog, Od udarca njoj jadnoj netom zadanog." Likovi: Antigona: hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša. Kreont: ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ -> to znači da je čovjek od riječi <- ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene Hemon: neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Većinu života se Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod. Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar... "Antigona" je tragedija pisana u stihovima. Radnja ove tragedije se zasniva na mitu. "Antigona" ima mnoga obilježja tragedije: 1. TRAGIČKI JUNAK (Antigona)

saznavši da se greškom oženio svojom majkom i sa njom izrodio četvoro dece rukama je sebi iskopao oči. Antigona dolazi kod sestre Ismene i govori joj o novom zlu koje se sprema:kralj Tebe.Dolazi stražar koji saopštava da je neko već pogazio njegov zakon:Polinikovo telo je prekriveno zemljom.kralj Tebe.a majka im se obesila.ali sad je već sve kasno.Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta.umre ali ne i da nosi sveti greh i dopusti da ptice i psi raznose bratovljevo telo.zaljubljenog u Antigonu.Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži.novi kralj tebanski Kreont.Pored dela od 5 epizoda ima i još početni deo-prolog i završni deo-eksodu.niti oplakati.Majka Euridika.ali kasno-ona je već bila mrtva(obesila se).Na scenu stupa mudrac Teresija.i da hranu dobije tek toliko da preživi.Po njemu.Odlukom Kreonta njega niko ne sme niti pokopati.Glavni likovi u drami su:Antigona.Ta vest u Kreontu je izazvala bes i naređuje da se krivac pronađe.Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život.Hor se oglašava pesmom. Eksoda(završni deo).Kreont oseća da greši.da bi se nakon toga probo mačem.može sahraniti sa svim počastima.od žalosti za sinom.Antigona to doživljava kao izdajstvo brata i spremna je da kao sestra.odlazeći u smrt.uhvaćenu u trenutku oplakivanja brata.Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke:Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone. Hemon odvraća oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani.On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju.pozivajući se na svoje mudračko iskustvo.Ismena ne želi nista da razrešava na svoju ruku jer im je nesreće dosta:otac Edip.poginuo u odbrani prestola i Tebe.mudrost je saslušati šta drugi govore i misle.Antigona.Kada je naišao otac Kreont sa namerom da zaustavi tragediju. .Tragediju završava hor pesmom. Prva epizoda.njena sestra Ismena.ubeđuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne.Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom.kriveći sebe za udes koji ga je snašao.njegov sin Hemon.jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova.Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami.Ismena odbija da učestvuje u tome. Četvrta epizoda.koji je ušao u Tebu da preuzme presto od brata uveren da njemu pripada.a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene.njegova žena Euridika i prorok Tiresija.2.u koji je uključena i katastrofa drame.izdao je zapovest da se Eteokle.ubija se. Peta epizoda.ali ne i stariji poginuli brat Polinik.na njega je jurnuo Hemon. Druga epizoda.Dijalog između Kreonta i sina Hemona. TRAGIČKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti) UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog čina) ___________________________________________________________________________ Antigona je klasična tragedija starogrčke dramske umetnosti. Prolog.na što Antigona ne pristaje.dok su braća u međusobnoj borbi izginula.ćerka tebanskog kralja Edipa. Treća epizoda.njegov mlađi brat.Kreont tada ističe da državom upravlja kralj a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara.ujak Kreont. TRAGIČKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta) 3.

kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila.blizanci Polinik i Eteokle. Odlucila je. Tu pocinje "Antigona".medjutim.na obicajno pravo.U tom dvoboju su.odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla. Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije.a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.ni Polinik. Sinoc dok me magla vodila u praproslost.njegovi sinovi.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju.Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu. a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe.u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon. njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike . Svoju zagonetnost I privlacnost .Posto je pravo u sukobu sa samim sobom."Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle.Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave.Kreont je postao novi vladar.stiteci interese drzave.Vidjevsi da njegova vojska gubitku.izabrani su za tebanske vladare.izvrsila svoju duznost.a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih.ANTIGONA Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima.sahranivsi mrtvog brata.koji je prvi stupio na vlast.Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.sahrana je neophodna.medjutim. Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen.povrijedio interese porodice.ali ih sreca nije posluzila.Uz pomoc svog tasta Adrasta.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Opsjeli su grad. KROZ LEGENDU Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost.nego luta unaokolo kao avet.ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.carstva mrtvih.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe.mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi.a Antigona na religiozni obicaj. Antigona je .Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni.Kreont je.zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle..pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba.a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu. da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu. iako svjesna krivice koju ce ispastati.Antigonin brat.Medjutim.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada.obojica poginuli. a da bi sprijecio dalje krvoprolice.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu.Teba je odbranjena.kako to I Antigona cini.Eteokle. tamom podzemlja.makar I simbolicno. Znala je da se suocava sa smrcu.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju.ovaj se.

majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala. dici se iznad vremena. da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju. olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. novog stanovnika podzemlja. jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. tebi. Hemone. nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati. zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena. A sad primite i mene." Dok talasi udaraju." U zivotu treba imati cilj. ponekad. I tada nastojim da se uspravim. kao Antigona. postala sam bogatija za jedno saznanje.nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Kao mi. nerodeno dijete. jer kada sebe cijelog ulozimo i damo. vise svjetla ne vidjela.a plemenita da me ne zadesi smrt. vise zore ne docekala. visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav. pitanja bi o meni postavljala. da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino. Da je Sfinga moje patnje znala. Tada saznajem da . Mislim da sam. tebi zena nisam bila. posvetim se u potpunosti bez rezerve. zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri. jer: "Necu stradati. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena. treba ostati nerazrusiv greben. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih. tek tada mozemo biti cijeli. Antigona. ljudska rijec me kazni. Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti. Kada istinski volim. ne za mrznju ja sam rodena. . Izdigla se iznad svih.ovako: "O gresko moja. inace. Mozda smo svi mi.

2. iz povesti. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaraoc svih vremena. satkane od bezbrojnih čestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.William Shakespeare . Predpostavljalo se da je postojo praHamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi savremenik Thomas Kyd. odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. npr. Richard treči. godine) bio je pesnik i dramatičar. Oko 1585. legenda o Hamletu danskog povesničara iz ranog 13. kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije. norveški kraljević Gertruda. zbirka od 154 pesama. Henrik četvrti. Hamletov prijatelj Laret. Polonijev sin Voltimande. Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaćivao podacima iz usmene književnosti. godine odlazi u London gde deluje kao glumac. Henrik šesti.on . iz starije pisane književnosti. Bernardo. 4. San Ivanjske noći. Napisao je trideset i šest drama koje obićno delimo na : 1. Polonijev sluga Fortinbras. Guildenstern. Hamlet Osobe Klaudije. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. dvorani. časnici na straži Francisko. danska kraljica. iz svoje savremenosti. Sve to samo znači da svi podaci potiču iz ljudskog ponašanja. Drame: Kralj John. Macbeth. No dok je to samo predpostavka. Kornelije. danski kralj Hamlet. Na Tri kralja. Richard drugi. Saxa Grammaticusa. Mnogo vike ni za šta. 1609. Osim toga Shakespearove drame. pa naravno i Hamlet. Henrik sedmi. nezavisno od toga gde i kada čovek živi. Kritičari obično ističu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric. vojnik Reynaldo. Julije Cezar. Rodio se i umro u Stratford . Zimska priča i oluja. Koriolan. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. 3.Avonu u Engleskoj. Hamletova majka Ofelija. Tragedije: Hamlet. Henrik peti.Hamlet Beleške o piscu William Shakespeare (1564-1616. Antonije i Kleopatra. Mera za meru. smešni dvoranin Marcel. neki izvori su dobro poznati. Zacelo je većina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Otelo. reditelj i pozorišni pisac. ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. Zna se da je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih autora. Komedije: Ukroćena gospodarica. Kralj Lear. godine izašli su njegovi soneti. Polonijeva kći . Romane: Romeo i Julija. st. To važi i za Hamleta.

počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. kćer Polonija. da se sunce kreće. mornari.. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. odlučio je da se pravi lud. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. što mu je duh rekao i zamolio da učini. glavnog kraljevog savetnika. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. . sinu pokojnog kralja. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. delo je pisano u stihu . no ona. nego su zaključili. . Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . nego se prema njoj vladao dosta surovo. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. neka se zakunu da će ćutati o onom. Mesto radnje : Danska. časnici. što su videli te noći. To je najviše smetalo Hamletu. Kad je Hamlet ostao sam. Duh Hamletova oca. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju. udovicom Gertrudom. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. Nije mogao gledati stričeve greške. bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju. Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. Kralj i kraljica bili su prevareni. oko ponoći. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja.Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići. mesto da mu zameri što je izneverio . da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. neka sumlja da istina laže i dr. ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. glasnici i pratnja. a duh se izgubi. vojnici. izvinjavala ga je pred sobom.. učinila je da je zanemario. plemkinje. dobra srca. Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. U strahu. njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. Stražarima Beruardu i Marcelu. uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. nego samo ono. Hamlet obeća da će se ravnati prema zahtevima duha u svemu.

koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. prizna. Trovač opet uđe s dva.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. nekadašnje njezine ljubavi. uzeo oštru i otrovnu. ostavi ga samog. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ). pred oči pojavio mu se tužan prizor. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. Neoprezno je ispila pehar. koji je ona ispila i smesta pala mrtva. naže kralja mrtva i prenemaže se. bili poznati kao vrsni mačevaoci. Sledeći dan za vreme predstave . kakva se uzima po propisima mačevanja. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. uzme Kraljevu krunu. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. Kraljica grli njega. ko će pobediti. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju. poljubi je. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. kad je vidi da je usnuo. Hamlet sumljajući u izdajstvo. koju mu je zadao Hamlet. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće. zatim legne na cvetnu leju.Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. dok ne pronađe izdajnike. Stigavši kući. a on nju. i osećajući da umire od rane. neko se vreme čini da se ona opire i da okleva. Hamlet koji je saznao. sluteći izdajstvo. Kraljica se vrati. koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. koje je mesto tupe sablje. jer da je on izdajnik. Dok se Hamlet tako borio. obrati se svom prijatelju Horaciju. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici. Dvorani su se kladili za visoke svote. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. i umiraućim ga dahom zamoli. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. ubija Polonija koji se tamo sakrio. i da je još ostalo otrova u maču. Trovač daruje Kraljicu darovima. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. u kojima je on uživao. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. budući da su obojica. Laret mu reče. Hamlet. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. Statisti iznose mrtvo telo. neka dalje ne traži. Srdačno ih je pozdravio. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. izvadi potajno noću pismo. pretvarao. kako mu je blizu kraj. vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta. . hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. koji je bio svedok te kobne tragedije. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce.

oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. koje su podstakle te događaje. s manje mržnje i savesnosti. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Izravno joj prebacuje krivicuu. bira onu koja ga vodi u smrt. od rane koja ga je mogla i obići. onakav kakav je. nije neizbežan. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši." sigurno mesto u 9 krugu pakla " Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : . On umire u dvoboju. da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . O delu . pa kad se htela popeti na vrbu. Lepa i mlada devojka. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce. a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti. da na nju obesi svoj venac. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Hamletova smrt : Hamletova smrt. Klaudije :. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Polonije :Laretov i Ofelijin otac. i verovatno najtežu. kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Grubim rečima je tera od sebe. sve je to Hamlet mogao . .Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. makar i iz osobnih razloga i računa. nego državi preti i vanjska opasnost. je Hamletov srtic. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. pohlepan čovek. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Ofelija :Hamletova ljubav. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti.a sve to. nije ni hteo ni mogao.prelomila se grana. On je istovremeno hrabar i plah. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše.

Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. upravo se taj cilj stalno događa. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem.. govore da se sprema neko zlo. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje . poremećenje u suncu ". Jedno su namere. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. tako da nas to. Hamlet obećava Duhu svog oca da će : ... .. Ko što su zakletve i misli ljubavne.. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti. Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje. Na osvetu poletim. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. po Hampetu. uči .. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. Što brodograditelje tako bolno kinje. da na brzinu krilima. Zašto se dnevno liju brončani mužari. i nek mi kaže taj ko znade.. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose.

zaštitnica obitelji. Zeus je mudar i pravedan. Na kraju i taj motiv nestaje. ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom. kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja. jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge. Početni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. koji su pravi pokretači radnje. Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. gdje ni bogovi nisu bili savršeni. Svojom škrtošću je izazvao bijes boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. U 1. Karakterizacija likova: Ahilej je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen. Ahilej je imao svoje mane. Kada se ljutio na Agamemnona. a posebno Hektora. no u većini situacija ipak postupa pošteno.Ilijada Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla.domovinu.srdžba na Herakla. Hefest je bio Bog vatre i kovačkog zanata. a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti). Bio je pošten i vrijedan. jer je napokon uvidio što je učinio.Homer . pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju. jer samo stvaraju dva glavna motiva. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv. . Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji. a bori se na strani Ahejaca. Veliki je prijatelj i pomagač Trojanaca. Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. Postoji još par motiva ljubavi (npr. koji potpuno prekida prvi motiv. kao i obično u grčkoj mitologiji. ali onda kao da nestaje. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru. Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. a pojavljuje se novi motiv . Hektor je bio trojanski junak. Ipak. ali oni nisu toliko bitni. Apolon je mladi Bog sunca. Ahilejeva ljubav prema Briseidi. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe). Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave). da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo. Patroklu) . U Ilijadi stoji na strani Trojanaca. Drugim riječima. Atena je Božica mudrosti i rata. svjetlosti i proroštva. ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao . Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. Poslije u 18. pjevanja. ali sputan svojim položajem ne može doći do punog izražaja. Hera je Zeusova žena. no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. mada nekada daje prednost majčinskoj ljubavi.

jer uze mu dar i ima ga sada. dokle Ahejci Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat. da se njime oružam. njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. Dotle Trojancima snagu udjeljuj. pjevanje U 15. gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj. svećenik Apolonov. a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. te razbježali. Zeuse o oče. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo. 16. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona. Citat: “Ako. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike. Citat: “ Stog ti pred koljena padam.Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. te mu kaže da ne kreće u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. a on na zemlji žalostan leži. što ih kopče spučaju kruto. pjevanju. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina. Nego otiđi i gledaj. a sada junacima kralj Agamemnon Pogrdi njega. Desetog dana epidemije Ahejci vjećaju i vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu. Nazuvke prekrasne ktom. Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu Meni deder pridruži. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. Agamemnon nevoljku pristaje. ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. božica Titeda. ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani brodove i tabor. Dolazi Hefest i razveseljava ih. Uto dođe Hektor i ubije Patrokla. a uzeo ga je Hektor u 17. Svoje mi oružje na pleći daj. da Hera ne opazi tebe. izvrši mi želju: Mojega sina počasti. kako bi potukao Trojance. kratkovječnom mojemu sinu Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit. I još oklop. a Hriso. 1. što imaše. moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem. Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’ Prestali. Prijam je bio kralj Troje. koji želi otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Apolon na Ahejce pošalje kugu. da svane Danajskom rodu. ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini” Ahilej mu da oružje. pjevanju). od ostalih koji je ljudi Najkraćeg v’jeka. jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. ali traži dar za taj postupak. izgubi vjerni Ubiti drug mu. moli Apolona za pomoć. Agamemnon odbija ponudu. pjevanju. U ahejski tabor dolazi Hriso. pjevanje Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem.” . Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili. a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. 18. med besmrtnicima tebi Djelom il’ besjedom kojom ugodih. jer onaj. pjevanje: Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju.” Zeus joj ispuni želju. Nitko mu ga ne želi dati. a njegova majka.

Dugi opisi borbi pogotovo u 16. da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara. pjevanju i dalje prilično su dosadni i vrlo razvučeni. gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej se prošeta opkopom. Doživljaj Ilijade: Kao praktičnog čovjeka.K. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba.st. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje čak i klanje). predlaže da se preko noći svi vrate u grad. S druge strane nije sve baš tako crno. Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela. s malo interesa za ovakva stara književna djela. Te noći Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo. a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grčkim jezikom. Ahilej pristaje. Hektor i ostali ljudi. nisam siguran da me to uzbuđuje.Hefest pristaje i počinje kovati novo oružje. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju. ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. a iako je to nažalost stvarnost. prorok. koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom. pjevanje U 22. s obzirom na to da se Ahilej vratio. a Trojanci uplašeni bježe. epiteti Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaičan s puno vrlo čudnih i krajnje nepoznatih riječi. jer bi inače bili previše izloženi. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. već su ostali vani. stalni pridjevi. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači. Spustila se noć i Trojanci vjećaju.pr. jer ipak se pojavljuje i tračak ljubavi. . pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju. ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Stilska sredstva: Poredbe. pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. nisu željeli poslušati njegov pametni savjet. Pulidamas. 24. ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. a to se najjasnije očituje u 24. a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom.

Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. a njegova (muževa) hrana jeste laž.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli).Lav Nikolajevič Tolstoj . ali vjerojatno ima dva odgovora. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti.” . Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. svoju ljubav i vjeru. pošten. Ta sredina ih guši i osuđuje. To pitanje svatko može postaviti za sebe. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. tim više što. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. Toliko je kriva. gušio u meni sve što je bilo živo. Ali ne.ja bih ga cijenila. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. “… Oni kažu: religiozan. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. sve vidi. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi.preljub.Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. Međutim. ne ostvarivši je. odluči skončati život. uz muža i djecu. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. “ Ja sam loša žena. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. pametan čovjek. muke svoje savjesti. karakteran. svoju potpuno izraženu borbu za dobro. njemu treba laž i pristojnost.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. ja sam propala žena”. Po Tolstojevu shvaćanju. On sve zna. razmišljala je “ali ja ne volim laž. obrazovanu. U djelu se isprepliću tri braka. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. da ubije Vronskog .ona. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. a koja je potreba svakog čovjeka. ne trpim laž.

a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. idi.” Ana je. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. u njemu neće biti nejasnoća i laži. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. ali to će se brzo svršiti. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . već zašto ona. . ti si isuviše dobar. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. Ali u meni postoji druga. Ja nisam ta.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. a drugom ga gurala od sebe. Ja hoću ljubav. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. Ana je samo željela malo ljubavi. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti.Ali ja to neću. A živjela sam bez njega. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. ponaša se kao da se ništa nije desilo. ja se nje bojim. to je sporedno. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. ja sva.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. usprkos svemu. “ Serjoža?. ne .jednom rukom držala je njegovu ruku. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. Ja sam ona ista. . Sad sam ja ona prava.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije.…. Ja sad umirem.sjeti se ona . ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. a nje nema.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. “.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. društvenih. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom.Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. Nemoj mi se čuditi.

ne voleći me. ali mi od toga nije ništa lakše. i to ne može biti drugačije. patiće zbog mene. tamo počinje mržnja. da nije zaljubljen u Kiti. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. “ I tu pomoći nema.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. To me ne može promijeniti. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. Jeste. po dužnosti bude dobar. Umrijeti. dobar. u početku bolno tuguje. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina.” …. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. da me neće prevariti? Sve ja to znam. A on sve više i više hoće da ode od mene. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. biće me žao. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu.tj.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo.Znači. A gdje završava ljubav. i Serjoža i moj strašni stid. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. da on ne računa sa Sorokinom .sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu.kazniti ga. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. Bilo je potrebno samo jedno. zaljubio se u Anu. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . vanjskih i unutarnjih kretanja. “ Zašto nisam umrla?”. Ja nisam ljubomorna.sve se spašava smrću. voljeće. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. “ Da. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.i on će se pokajati .. Upravo. On me već dugo ne voli. i to ljubav prema muškarcu. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. a ubrzo i majka. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. nastavljala jje da razmišlja. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se . to je bila ta misao koja je sama sve rješavala.” Za Anu je ljubav sinonim života. Ako on. ali to nije istina. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. I smrt. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . Lik Levina je prikazan kao osjećajan. ja sam nezadovoljna. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Kada je ta ljubav prestala. a on u meni zlobu.

čistotu. Samo sam spoznao ono što ja znam. tj. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. Na četrdesetak koraka od njega. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života. patnje. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život.reče u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno. nešto drugo. Da. prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.Kasnije ću razjasniti.nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor. zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo.Pa ipak. To je zaključak razuma. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. upoznao sam gospodara. spokoj i dostojanstvo. zavidi njihovoj slozi. 1879. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”.reče on u sebi. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost. I tu mu ništa nije bilo jasno. širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola. Jedno je sigurno. Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. nada. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. . Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju. da je ova noć riješila moju sudbinu. radosti .oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. Oslobodio sam se obmane. zajednici. sa prtljagom. njemu u susret.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja.to je bilo odricanje od svog starog načina života.osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. Prvo. Jednostavnost. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. koja su vukla četiri . . čije je odsustvo tako bolno osjećao. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. jednostavnosti i smislu života. “ Drhteći od hladnoće.

ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Ja volim nju. Ne. U uglu kočije drijemala je starica. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice.ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život. činilo da ima u ulozi muža. Samo tamo. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. …. Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo. a uz prozor. a naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima. ali vješti kočijaš. bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. Kiti pada u duboku depresiju i bolest. sve je to odjednom iščezlo. ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao. a kad je Kiti stasala. sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. Međutim. koji je po bočice sjedio na sjedištu. Opis Vronskog: “ …. shvatio je što želi. samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života. Vronski nikad nije znao za porodični život. upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. To je bila Kiti.konja. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali. očigledno tek probudivši se. osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao. . iskrene oči ga pogledaše. nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. tuđim Levinu. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći. sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije. dolazak Ane je sve pobrkao. Vedra a zamišljena. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz. ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju.reče on u sebi . što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori. a naročito poslije njega. da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. sva ona rješenja kojih se prihvatao. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu. To je bila ona. svakojake besmislice. Nije se mogao prevariti. u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio. ja mu se više ne mogu svetiti.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo.

kada mu se želja ostvari. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. tj. ljubomora. sitne brige.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom. naprotiv.već u njoj samoj. odlazak na selo i Kitina trudnoća. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo. Ali zato. i zbog okruženja u kojem je nastala. ali niju ju prihvaćao. tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. izgledala joj je laskava i radosna. ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. To je ljubav Stive i Doli. ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. “… Događalo se da se kao neoženjen. pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva. gledajući tuđi bračni život. naprotiv. svađe. U sjećanjima na Vronskog. miješalo se nešto nelagodno. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam . Kao da je to bilo nešto falš. Bilo joj je lako sjećati se Levina. tim više. čitajući.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću. U njegovom budućem bračnom životu. Upoznajući likove. Treći brak. možemo naslutiti da će njihov brak potrajati.Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj.ne u njemu.” Naposlijetku. pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim. ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. iako je on bio svjetski i skladan čovjek. dobijale neobičan i neporeciv značaj. Ali s vremenom. da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. on je bio tako jednostavan i mio. Ta ljubav završava tragično. shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično. protiv njegove volje. “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka. tj. a koje su sad. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. već je prvo zamišljao porodicu. ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive. vjenčanje i početak bračnog života. po njegovom uvjerenju. samo prezrivo osmjehivao u duši. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi. Ubrzo slijedi vjenčanje. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća. u koju je bila sigurna. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina. pratimo njihove zaruke. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih.

nekako maglovito. Stiva je prikazan kao prilično površan. ali to je tako. što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći . potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno.Samo. Ja to ne razumijem. krivcu je gore nego nevinom. Da. ja shvaćam da je njegov položaj užasan. sposobnost za potpun zanos. draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. i to što je voleći te… da. Mi ga obje znamo. ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. onda oprosti! …. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. On je dobar. dušice. jednostavna. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati.ukoliko ima. Pokazati se sasvim suprotno. nije bio zaljubljen u ženu. “ Ne. izmorena. kako samo voljela. 34-godišnjak.to je za njih svetinja. ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci. koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge. Ako ima. Takvi ljudi čine nevjerstva. ubio te. samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala. on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu. Toga nije bilo. shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. djecu i sebe samoga. ali. voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol. lijep i zaljubljiv čovjek. On se nije mogao kajati za to što on. ne ona neće oprostiti”. majku petero žive i dvoje umrle djece. njegova žena. Ja poznajem svijet bolje od tebe. kad je prvi put prevario ženu. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice. On sad ne vjeruje. što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) .ja sam njegova sestra i znam njegov karakter. da bi se moglo oprostiti.poče Ana . ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje. samo godinu mlađu od njega.njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom.” Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati.reče ona. i uopće se ne krivi zbog toga. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. To ti znaš. ….” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli. ja njega znam. ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. Doli. ali da na to gleda kroz prste. . ali zato i za potpuno kajanje. ali gord. bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije. Dijalog Ane i Doli: “ .ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu. shvaćanja žene. jedino dobra majka porodice. tu sposobnost da sve. da. sve zaboravi. Ali kako da oprostim. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada. njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran. već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena. a sad je tako ponižen. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Njemu se čak činilo da je ona. ostarjela. ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu. Odvaja ta dva života i dva pogleda. po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna.može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. Osnovno. Ali. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela. U tome je uvelike pridonijela Ana. ne misleći na posljedice. izlaz iz naizgled nemoguće situacije.Jeste. prije šest godina. stalno govori on. ali domaće ognjište i žena. Doli naposlijetku oprašta. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao. njegova sestra.

S druge strane. možda bi Anina sudbina i drugačije završila. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Bavio se pedagoškim radom. On je državni službenik. Konstantin Dimitrie Levin Sadržaj: Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Njihov odnos je korektan. vratio se vrlo razočaran gradskim društvom. koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u završnici 19 i na početku 20 stoljeća. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. ali Levin je slijedi. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti. Putovao je po zapadnim državama. Ona napušta Moskvu. rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Tema: Preljub Ane Karenjine Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeća Mjesto radnje: Moskva. Ana Karenjina Bilješke o piscu: Ruski pisac. nadajući se da će Vronski zaprositi nju. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo. Rođen je 9. Aleksej Kiriovič Vronski. dok je ona zaljubljena u Vronskog. 2. ali bez ljubavi. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila . Umro je 20 studenog 1910. Aleksej uplašen zbog skandala . Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». Petrograd Vrsta: Roman ideja Likovi: Ana Arkadnjevna Karenjina. ali s vremenom se i ona ugasila. Razmišljajući. Ana je udana za Alekseja Karenjina. a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Ana i Levin viđaju se svaki dan i ljudi su počeli širiti glasine. Aleksej Aleksanarove Karenjin. Levin je plemić i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877. Sretan brak Levina i Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Usljedili su mnogi romani. Rađa sina Dimitrija. Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost. ali ovaj put ona prihvaća. Bio je jedan od najvećih mislilaca svog doba. Levin je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga.Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo. ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja. iako nikad više neće biti isto. U publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na selo. uzdizanjem seljaka.

Godine 1862. Vojsku napušta 1855. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladića u potrazi za kockanjem i noćnim provodima sa ženama.Jacques Rousseau. ali Anina čežnja za sinom ih vraća nazad u Moskvu. Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Godine 1851. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. Aleksej Vronski Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi. Aleksej želi sačuvati svoj brak. Povlače se na selo gdje vode luksuzan život. Neshvaćen i razočaran. Bili su sretni neko vrijeme. upada u histerična stanja. braneći svoju ljubav. uključio se u rat prateći tako svoga brata Nikolaia. Vronski i djevojčica odlaze u inozemstvo. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. podnio je gorčinu poraza. ali on to odbija zbog religioznih načela. odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaćaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemić želio pomoći seljacima. Ostaje u drugom stanju i to priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Godine 1844. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata. 1852. Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima. položaj. a noću uzima morfij. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. Sit gradskog života. imao je osjećaj krivnje i nije znao zašto. Levin je rado viđen. Karakterizacija likova: Ana Karenjina Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna. Sljedeći srce Ana ostavlja muža. Ana raskida s mužem. Ana Karenjina Leo Nikolaievič. ali Ana doživljava javnu osudu. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi.moli Anu da prikrije vezu. Napustio je sveučilište 1847. Tada počinje njegova karijera kao pisac.1828. ugled i sina. uzorna majka. Bio je žrtva. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću. Ana. 3. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO. vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeći “na visokoj nozi”. godine. Osirotio u devetoj godini života. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat. Grof Tolstoj rođen je blizu Moskve 28. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja. godine i tada putuje po Europi. godine bez dobijanja diplome. upisao je Sveučilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean . Ona je željela dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. odgojen je i obrazovan kod tetke. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogođen. Na putu kući Ana priznaje mužu svoju vezu. a on joj namjerno ne želi dati sina. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.08. koji se isto tako zvao Nikolai. žena državnog službenika. ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Ana sve više kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina. Od tada piše svoja najznačajnija .

pisac. 20. uzbuđenja. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. 1910. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine. Zato se Ana odlučuje na preljub. Dala mu je svoj osjećaj krivnje. Strasti između Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. kroz romantičnu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeh . Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. stoljeća (oko 1870. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje čitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne. i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamćenje ozbiljno zakazuje i pati od čestih napada prilikom kojih gubi svijest. Leo Tolstoj bio je čovjek mnogih činova . te slažu oko svega. Levin. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Oni . studenoga. ali i iskustvima drugih oko sebe. a druga govori o Levinu i njegovim problemima. seoski plemić.preljub. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rođacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeća. Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo. ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe. a to je druga polovica 19. Mislim da je i osnovna tema djela brak. do 1869. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj učinio i tako napustio dijete. kontrastno Ani. uspijeva u potrazi za srećom i živi sretno s Kiti. učitelj. Mjesec dana nakon jednog od napada. a preljub zaplet radnje. godine. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku. a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje. Mnogi čitatelji smatraju Tolstoja jednim od najvećih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. nanijela je bol Vronskome. Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak. nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama. vjerna žena i dobra prijateljica prihvaćena od društva. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje. godine). a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana je kroz ljubav izgubila osjećaj stvarnosti. Ana je rodila i sina Serjožu. da i on osjeti kako je to. biva izbačena iz društva jer živi u grijehu. godine. Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. njene naravi.djela “Rat i mir” od 1864. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom. Ana je u početku vrlo dobra majka. No. ne pronalazi svoju sreću i oduzima si život. niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. u Ani Karenjinoj. Ona se strasno zaljubljuje i čini preljub s Vronskim koji ju također strasno obožava. godine. Tu počinju bračni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti.sela u kojem je živio. Mnogi kritičari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom.vojnik. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantičnosti. odnosno duševno zadovoljavanje. tim činom ipak je ostvarila dio svoga cilja. Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost. a jedino joj Doli dolazi u posjetu. Mislim da je ljubav uništila pravu ličnost Ane Karenjine. Ana se mijenja. U braku s Karenjinom. a kasnije se osjećao krivim zbog toga čina. No. Tolstoj taj brak smatra idealnim . U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima. nije mislila racionalno već srcem. “Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. a “Anu Karenjinu” završio je 1876. upoznavanjem s grofom Vronskim počinje pad njene ličnosti. no ja se ne slažem s time. Brak bi bio glavni problem. Pratimo lik Ane Karenjine od početka gdje se prikazuje kao dobra majka. jer je to brak između dvije osobe koje se međusobno vole i poštuju. Na temelju te dvije radnje možemo zaključiti više tematskih slojeva. postaje vrlo ljubomorna na Vronskog. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. kritičar itd. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. nakon što je konačno odlučio otići iz Yasaya Polyana .

što na kraju dovodi do tragičnog samoubojstva.se kreću iz sela u grad. Ne može se pomiriti s činjenicom da je napustila sve za što je živjela. iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. Poput Ane i Tolstoj je učinio preljub i tako napustio dijete. S druge strane gledišta. Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Ščerbacka). Konstantin Dmitrič Levin. Tolstoj opisuje u detalj misli i osjećaje svojih likova. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti. a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veće dramatičnosti priče. i to mora tako biti. Levin. spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odlučuje na osvetu. selo blizu Moskve). kroz svoje likove. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Levin se zaručuje s Kiti). upada u histerična stanja. koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. otišla je izvan njegova shvaćanja svijeta i zato ju je uništio. s druge strane. za svoje napuštanje voljenog sina. poruka. Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu. život. Ana. a noću uzima morfij. Podsvjesno. Vronski se želi vratiti svakodnevici i običnom životu. odnosno to je sam Tolstoj. Odkad živi s Vronskim. Žedna i gladna zbog izgubljene energije. je glasnogovornik Tolstoja. postoji još jedna manje važna za glavni tijek događaja. ucjena. Svaka knjiga sastoji se od četiri dijela. Ana. mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjećaja krivnje i odbačenosti te želje za osvetom. a time manipulira našim. U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utječu više ili manje na tijek događaja. Od tada počinje sumnjati u ljubav Vronskoga. i želi da Ana bude s njim jer ju voli. odnosno u grijehu. No. Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno između Ane i Levina. To su kućne nesuglasice te financijske i obiteljske svađe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). To su Ana Arkadjevna Karenjina. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. S . Tolstoj je život shvaćao kao jedan dio zatvorenog kruga -> rođenje. pisama upućenih Vronskom. samo da bi bio s Anom. Anini prijatelji su i njegovi. te osuđuje Vronskog. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske. U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom. Glavna pripovijedačka tehnika je tzv. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Neprestano se svađa s Vronskim. Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli). da bi postala nečija svakodnevica. Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti . Stjepan Arkadjič Oblonski . no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjičava i osvetljiva prema njemu. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. a ne osobno zadovoljstvo. Vronski je vrlo odlučan u ljubavnom životu s Anom. Moskva. Aleksej Aleksandrovič Karenjin. što Ana tumači kao uvredu prema njoj.Stiva. Aleksej Kirilovič Vronski. Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. “Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. smrt. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje. jer ipak. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo. i nakon toga osjećao veliku krivnju.napuštanje svoga sina Serjože. “sveznajući govornik”. Sve te priče odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne priče na drugu. Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. smatra seks kao osobno zadovoljstvo. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja rađanje djece. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim. koji je u biti Tolstoj. biva odbačena od društva. Ana pada u očaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži. Kroz brojne monologe u djelu. iz grada u selo (Petrograd. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. No.

tako i poslovne. Levinu se budi nesigurnost u sebe. Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti.. ljubavi i poslu. Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti: “ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima određeno ime. lijep. te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi.” Tada više nije znao što učiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri. i Vronski je dio toga osjetio. a pogotovo njoj. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu. Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. U biti. koja ga je baš zbog toga progonila. dobar momak. U Ani. što ju nije zaprosio. Vronski ju i dalje voli. on se povlači. ocijenili kao nje dostojna.” Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Ana je portret poremećenja uma. zavist i osvetoljubivost Ane. I još više nego naprosto dobar momak. sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno.. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj događalo.” Kiti tada oboljeva. to je čovjek koji će daleko dotjerati.Anom je u tim trenucima teško živjeti. neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. No. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti. “ Levin je junak “Ane Karenjine”. No. jakih veza. Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka. ostaje joj vjeran.) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu. religiozniji način i ne boji se više smrti. kako ljubavne.. od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan. ali ne može joj dati romantičnu avanturu i strast kakvom zrači Vronski.Ali Levin bijaše zaljubljen. i zato mu se činilo da je Kiti u svakom pogledu takvo biće ponad svega zemaljskoga. Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. Na njegovu licu i pojavi. u Levinu. a i ona sama. i njene suze. Kada ju je zaprosio prvi puta. Levin shvaća život na drugačiji. što se Vronski više vraćao onom što zaista je. smrti njegova brata i rođenja sina.. upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obična žena. odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. veoma bi se začudio (. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt.” Fizički izgled Vronskog: “ Vronski je bio onizak. on smatra da smrt uzima svako značenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao. Jer. krilni ađutant i uza sve to .vrlo je drag. još veća od one kad ju je zaprosio: “. Nakon što je odbijen. vidimo moralni slom gradskog društva. da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim ljudima kao što je on (. narav. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugačiji način. a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi.. Ana je sve očajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. vidimo Tolstojeve nade za buduću Rusiju. čvrsto građen tamnoputac. Odlučuje da . svojoj običnosti i svakodnevici. poslije vjenčanja s Kiti. reagirala je osvetoljubivo i ogorčeno. Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj. Vronski je svoje pravo na običan i društveni život želio zadržati. i ne pomišlja da ju ostavi. I tako je Ana uništila svoj život iz čiste osvetoljubivosti. ne shvaćajući bol. Osjećajući da Vronskom postaje navika. dobrodušna i lijepa. Ona je razočarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju. “ S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme. neobična i mirna i odlučna lica. jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje opterećen osjećajem krivice. No. Dok njegov brat Nikolai umire. Levin Kiti može ponuditi siguran život. No bez obzira na njenu ljubomoru. u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom nakon svega? Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu: “ Silno je bogat.) da je mogao saznati da će Kiti biti nesretna ne uzme li je za ženu.. teret ili fizička potreba.

. muziku. Karenjin je na kraju željan osvete. ženi koja ga uistinu voli. Doli Stivu uvijek voli. željnom prave i strastvene ljubavi. No bez obzira na sve. ali Stjepana Arkadjiča gotovo nikad nije bilo. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli. i ne boji ga se. čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. tako slobodno smještene na visokim djevojačkim ramenima. pa čak ni otkriće nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. života i smrti. No. ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. i tako bude. Fizički opis Kiti: “ Kad je mislio o njoj (Levin). naravno da nije. ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Kiti je vrlo pametna i jako realna. i kasnije imaju sina. odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan. i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobađanjem te zarobljene osobe. Stalno gleda na sat. Takva bi je otkrića sada samo lišila njenih porodičnih navika. Kasnije veza između Ane i Stive postaje ponovo krhka: “ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom. Stjepan Arkadjič bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time započinje knjiga. Potpuno sigurna u sebe. što Anu čini željnom uzbuđenja. a slutnje u nevjeri postojano su mučile Doli. i time bi ova teza jednostavno bila negativna. Ona u početku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim.jednostavno je takav. no upornost . i uvijek ima unaprijed izračunato što i kada treba učiniti. Nakon razgovora s Anom. no vjerojatno je najvažnija ona koja uključuje lik Ane Karenjine. Iako ne uvijek dobro shvaćena.” Kiti i Levin žive sretno.” Doli kasnije i potvrđuje te riječi jer ona će jedina posjećivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u čarobni svijet . Prva provala ljubomore. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu rođenja. Treća strana priče govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjiča . Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina. Voli dobru gozbu i piće. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti. jedanput proživljena. no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. ali ono što je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj. blagih. a ponajviše sebe. ne može si pomoći . posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom dječje jasnoće i dobrote. On je kontrastan lik Levinu što se tiče religije. nego njegova vlastita sreća. a sada počinje uzimati i novac od Doli. i izazive smijeh. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe. zabavu. te je porodična sloga opet napukla na onom istom mjestu. te postaje laki plijen Lidije Ivanovne. Karenjin čini upravo suprotno jer njegovo Kršćanstvo slabi. ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. osoba puna šarma. Stiva ima još jednu lošu osobinu.” Aleksej Aleksandrovič Karenjin je jedna vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac. ali i nevjere. no te strasti su zarobljene u kući Karenjina. novac koji joj je naslijedila. Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu braku. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi. što ga čini vrlo predvidljivim. bijaše izraz njenih očiju. mirnih i iskrenih. a i Stiva voli nju.Stive. svoga ranog djetinjstva.se želi udati za Levina. više se nije mogla pojaviti. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu. žene koja koristi svoju tzv. Ničeg određenog nije bilo.. Zahvaljuje joj se riječima: “ Upamti Ana: ono što si ti za mene učinila nikad neću zaboraviti. ona prihvaća Stivu natrag u svoj život. i ona ih je sad odgonila od sebe bojeći se proživljenih muka ljubomore. i dalje od Ane. te je dopuštala da je vara prezirući zbog te slabosti njega. mogao ju je svu sebi živo predočiti. I upamti da sam te voljela i da ću te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja. i njihov je brak dosadan i monoton. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život: “ Kiti pronalazi svoju najveću sreću u ulozi žene i majke. za isplaćivanje svojih kockarskih dugova. a to je kockanje.” Stiva je bio uvijek veseljak.

Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. ali ovaj puta svi se čine pozitivnim u početku. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. i time ih učinio svakim za sebe vrlo posebnim. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. 4. Levin. o tome kakvi ljudi zaista jesu. svoju potpuno izraženu borbu za dobro.psihološki. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan način. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. postaje sada vrlo histerična. odluči . tko je loš. Konačan zaključak je samo dvije riječi: remek-djelo. Ana i Karenjin vjenčali su se ne iz ljubavi već zato što je tako bilo uređeno. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo učiniti nego osloboditi svoj pravi karakter. i nekad mirna i uvijek stabilna Ana. dosadan. svoju osobnost. muke svoje savjesti. socijalni. Međutim. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i čitajući djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi. strast i ljubav. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Ova teza afirmativna je. Tolstojevo remek-djelo dio je života. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije.Vronskog. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. svoju ljubav i vjeru.. posesivna i sumnjičava osoba. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. “ Nećemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetničkim djelom. No. To je dovodi i do samoubojstva. jer mislim da problem nije u Ani. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv. smatrat ćemo je dijelom života. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. no kasnije svaki čitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. moralni. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susrećemo svaki dan u životu. obrazovanu. Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. Dio života i je.tko je dobar. ne ostvarivši je. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. kako njegovoga tako i našega. Obično smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni. i u nama time budi naše vlastito rasuđivanje . Vronski i drugi. a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sličnom sudbinom kao na primjer Ana. estetski.. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. a i ta Anina želja za oslobađanjem tjeraju je na preljub. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguće načine .” Dio života i je. uvijek zaposlen. nego u Karenjinu. U djelu se isprepliću tri braka. neromantičan. i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto).preljub.

Ta sredina ih guši i osuđuje. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. On sve zna. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. Po Tolstojevu shvaćanju. Ali ne. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. uz muža i djecu. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje.ja bih ga cijenila. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti.ona. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. “ Ja sam loša žena. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. pametan čovjek. sve vidi. tim više što. ne trpim laž. već . To pitanje svatko može postaviti za sebe. a koja je potreba svakog čovjeka. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . karakteran. Toliko je kriva.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. u njemu neće biti nejasnoća i laži. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene.” Ana je. razmišljala je “ali ja ne volim laž. a njegova (muževa) hrana jeste laž. ali vjerojatno ima dva odgovora. gušio u meni sve što je bilo živo. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. “… Oni kažu: religiozan. ja sam propala žena”. pošten.skončati život. Ana je samo željela malo ljubavi. da ubije Vronskog . da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. njemu treba laž i pristojnost. ponaša se kao da se ništa nije desilo. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena.

a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu. ja sva.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. idi. biće me žao. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. Umrijeti. voljeće.. Ali u meni postoji druga. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. a drugom ga gurala od sebe. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža.zašto ona. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite.Ali ja to neću. Kada je ta ljubav prestala. društvenih. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije.” Za Anu je ljubav sinonim života. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. ti si isuviše dobar. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. nastavljala jje da razmišlja. ali to će se brzo svršiti. Nemoj mi se čuditi. A on sve više i više hoće da ode od mene. Znači. Ja hoću ljubav. “ Zašto nisam umrla?”.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja.kazniti ga.…. “ I tu pomoći nema. ja se nje bojim. Ja nisam ta.sve se spašava smrću. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. Ja sam ona ista. Ja sad umirem.” …. “. . Sad sam ja ona prava. ne . pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. usprkos svemu. patiće zbog mene. Jeste. I smrt. a onda se nezadrživo . a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. i Serjoža i moj strašni stid. i to ljubav prema muškarcu.i on će se pokajati . “ Serjoža?. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija.sjeti se ona . Bilo je potrebno samo jedno.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. a nje nema.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. to je sporedno.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim.jednom rukom držala je njegovu ruku. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . Upravo. “ Da. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. A živjela sam bez njega.

da nije zaljubljen u Kiti. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. On me već dugo ne voli. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . dobar.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. po dužnosti bude dobar. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. zaljubio se u Anu. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. ali mi od toga nije ništa lakše. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. ali to nije istina. A gdje završava ljubav. filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. u početku bolno tuguje. da on ne računa sa Sorokinom . Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. a on u meni zlobu. . ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Ja nisam ljubomorna. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati.razilazimo na razne strane. vanjskih i unutarnjih kretanja. To me ne može promijeniti. da me neće prevariti? Sve ja to znam. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. tamo počinje mržnja. ja sam nezadovoljna.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. Ako on. Lik Levina je prikazan kao osjećajan. ne voleći me.tj. a ubrzo i majka. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. i to ne može biti drugačije. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.

stoljeće.Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga načini nezgrapnu bojnu opremu .te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.prihvati.kažnjava udarcima remena zbog nemara. Problematika : Fiktivni sijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi.Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka.stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju. Tema : Pustolovine viteza Don Quijota i perjanika mu Sancha Panze. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom.a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj.krene dalje. .Uronivši u taj fantastični svijet. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcineji od Tobosa.Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su bile. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice.te opće društveno stanje toga doba. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača. Vreme radnje: 16.obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame.koja mu se učini dvorcem.Miguel de Cervantes Saavedra .a sebe Don Quijote od Manche.Činilo se da je Don Quijote došao pameti. . Motivi: Viteštvo.Gostioničara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži.njegovoj izabranici.veliki šaljivac.gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti.njihove osobine i karakter. humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju posebnost i time veličinu. Vidjevši ga takvoga.satirički viteški. Mesto radnje: Španjolska.Don Kihot Književna vrsta : Roman.Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni.pastira u njegovoj službi.ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen.Napomena : Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje ironije.a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane.naravno.no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put.staro kljuse nazva Rocinante.on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela.Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga.životi vitezova srednjeg vijeka.Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući.Tako Don Quijote postane pravi vitez. ----Don Quijote. Fabula: U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano."osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluči obnoviti drevno viteštvo.što gostioničar.Videći pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli.

ali ne i došao pameti.Sancho.uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući.odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući.po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitničkim životom.Nakon boja on je.i kočiju sa pratnjom. ----Put ih vodi u Toboso.a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem.smatravši da mu to ne dopušta viteški red. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun.On je u dogovoru sa župnikom i brijačem.njena kćerka i služavka. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu. Don Quijote.Kada Don Quijote ode ne plativši račun.Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom.gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica.Don quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji.Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco.Njihov plan bio je jednostavan:podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima.Kada su ga konačno našli.odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo.koji je trebao udesiti susret.koji je zaljubljen u Kiteriju. već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu.praćen vjernim perjanikom.Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona.koji preplašeni pobjegnu.Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj.Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli.Don Quijoteu ukazuju velike počasti.koji je u međuvremenu prizdravio.dvorjanke se zaljubljuju u njega. a među najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje.Don Quijoteov znanac. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode. ----- .Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica sukobe. Mučen tim mislima.a on za to vrijeme čeka u gori.pobjedio Don Quijotea.odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja.te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju.grupu ljudi koji nose mrtvaca.Napada stada ovaca.Nedugo zatim susreću dva fratra.Usred vjenčanja mladić Basilio.Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi keda ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao.nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho.Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu.a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. krčmar se obrati Sanchu.Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime.

veliki ranoranilac i ljubitelj lova".krčmarica.ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom.Nasuprot Don Quijoteu. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da će postati pastiri.iako se na prvi pogled ne čini tako.odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj.primivši posljednju pomast.plemenit je u svojim namjerama.Don Roland.Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi".pop.On nije odbačen od okoline.seljanke. Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi.Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna.Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen.suhovljav.na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu.U bitkama je nemilosrdan.krčmar.oboli.Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka.Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada.on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te. Karakterizacija likova: Don Quijote je na početku romana Alonso Quijano. .ali to nije patološko ludilo.on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može.umire kao Alonso Quijano.a dostojan je najvećim ljubavnicima.On je Don Quijoteva čista suprotnost.Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja.Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara.vojvoda.pomućenog uma od tolikog čitanja.Njegova djela.župnik.brijač. Postaje hrabar.zrače veličinom. .postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.već uzdignut iznad nje.odnosno fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnoštva raznovrsnih pustolovina u kojima glavni junaci sudjeluju.Tada se Don Quijote odriče života skitnika .pa ga čak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike.Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo.jer mu on više ništa ne može niti želi obećati.već sam način njegova postojanja i djelovanja. vojvodkinja.ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu.smion i hladnokrvan.Fizički izgled mu je opisan vrlo škrto.no vrativši se kući."plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta.Izneneđujuće.ali mudar i vidovit.ali zapletenoj fabuli.fratri.a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.sinovica.istinom i nedostižnim idealima.Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea.u budućnosti se dokazuje suprotno.ostali likovi :gazdarica. Na povratku u selo Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir.ljudske bezumnosti. --Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik.nepokolebljiv i ustrajan.Iako bezuman u svojim postupcima.mršav u licu.ne okljeva opljačkati ni fratra.viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi.Napomena :Radnja.Pohlepan je i sebičan.kanonik.a nizak rast i tanke noge".On je luđak.Tome .koliko god mahnita.Smatram da bi kakvo puno kraće prepričavanje ostavilo "rupe" u ovoj fantastičnoj.On je lud.na uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo.

To na kraju i uspjeva bakalar Carrasco.-1616.koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova.zbivanja.a nikad zapravo ne znamo na kojoj.On sam objašnjava taj postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova.Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra.naravno.u njemu nema umetnutih novela.) On je bio pisac koji je značio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega vremena.na trenutke.u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini.Njegovoj riznici poslovica.glumci itd.Sanson Carrasco. Izvantekstovni odnosi : Uz glavnu fabulu koja je poznata.Kiterija.poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati.Uvijek nas navodi na razmišljanje. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela. Dokaz je Don Quijote.od kojih su.pretvaraju se da ih cijene i poštuju.Basilio.a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.Tereza.on u svoje djelo unosi nekoliko novela.Don Quijotea kroz cijelu radnju potajno.osvjetliti zbrku smetenosti).Cervantes upotrebljava poredbe(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore(zatrpati provaliju straha.Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja.U tome i jest Cervantesova veličina.prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu.Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu.Uz pustolovine glavnog lika.Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji."Don Quijote" je od samog početka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala. .galijaši.Često se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit".U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca.Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama.Školovao se u rodnom mijestu." Beleške o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra(1547.te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos".treba čitati misleći. rveć stoji u njenoj pozadini."Don Quijote" je doživio najviše prijevoda.jer nam uvijek nameće nešto drugo.U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche".neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje(novela o Kiteriji i Basiliju).ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene.kao četvrto od sedmero djece siromašna kirurga.Rođen je u gradiću Alcala de Henares. pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja se ne vidi iz glavne.Don PedroRecio.koji bi otvorio tiliko problema. Služi se pripovijedanjm.tj.Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka.u svojoj zasljepljenosti ne vide Ideja dela : Svijet se mijenja. Kritika dela : "Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman.dijalogom i opisivanjem.U različitim vremenima sudilo se o njemu različito.pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti.mazgari.Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati.Naime.ozbiljnije i šire od onoga što kaže.Ovi to.nedaleko od Madrida.Don Antonio.narodnih izreka i primjera iz života nema kraja.brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet.a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana. Njegove riječi.Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila.Poslije "Biblije".župnik.prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca.ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe.Cecial. Stil i jezik: Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom.

Don Quijote je mislio da su fratri otmičari te se zaletio na njih sa svojim kopljem.Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku.Unatoč popularnosti takvih romana. gdje biva teško ranjen i poslije do pada ropstva. a po povratku u domovini bavi se književnim radom i živi u trajnoj oskudici .bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini.Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele". Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjače.Ali.kao član pratnje kardinala Acqavive.a od 1582. Čim ih je ugledao don Quijote se zaletio na njih misleći da su to gorostasi. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konačno svoje glavno djelo.papina legata u Španjolskoj. Nakon što je skoro probio jednog fratra.prvi dio" i postiže veliki uspijeh.gdje je počeo pisati svoje prve pjesme. Mladost provodi u vojničkoj službi. Sadržaj: Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama. Na svom putu sreli su dva fratra i kočiju sa nekom gospođom iz Vizcaye. Nakon toga nastavili su svoj put.Tu je upoznao i talijansku književnost i život. Osobni stav: Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo.Iz piščeve biografije saznajemo da je 1.Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche.U 37.kod kojega je položio svoj novac. u kojem počinje svog Don Quijota.Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda".Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji će biti objavljen 1605. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odlućio napraviti novo. a umro je 1616. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche.satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri". Nedugo zatim dosao je njegov sluga i pomogao mu ustati se. izdao je pastoralni roman "Galatea". zbog novčanih neprilika dospijeva i u zatvor.uz sve najveće pohvale ne mogu se oteti dojmu da mi se 1.Radnja je zasićena tolikim uzbuđenjem. Tada ga stečaj novčara..dio ipak više svidio od 2.Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika.Mogući uzrok? 2. neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom. Propiknuo je krilo vjetrnjace koje se okretalo. Godine 1585. godine okreće literaturi.dijela.objavljen posmrtno.ni u domovini ga nije dočekala sreća.no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača.Don Kihot Bilješke o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra rođen je 1547.Cervantes objavljuje svoj nastavak romana.odlazi u Italiju. Njegov sluga ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo. upropaštava i dovodi u zatvor.Sevilli i Madridu. godini se ženi. Drugog dana stigli su u klanac Lapice.Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda.Ipak. Bio je najveći španjolski pripovijedač.Sa dvadeset godina.Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir.ovo Cervantesovo djelo nije polučilo slavu i novac kojima se on nadao. fratri su se .Kad je došao blizu vjetrnjača don Quijote uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaču.da čitatelja doslovno "ljepi" za stolicom. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga bacilo na pod.dio napisao u tamnici.kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost .

zdravi topao humor kojim je prozeto cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg čitaoca. Bio je željan akcije i išao je u potragu za njom. pravdati nepravdu. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glave. U djelu ima i usporedbi. Previše je čitao viteške romane i živio je u mašti. dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva . Živio je zajedno sa gazdaricom i sinovca. Don Quijote se zatim približio kočiji kako bi razgovarao sa gospođom. nađe sebi koplje i konja. Taj plemić čitao je puno viteških knjiga tako da se nije od knjige odvajao. stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrednijih već i jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela svjetske književnosti. Pošto . Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne može pobjeći od svarnosti. ali u to doba još popularne viteške romane. Likovi: Don Quijote: . jezik i tehnika pisanja: Ovo djelo je pisano jednostavno. Uz to bio je i vrlo nespretan. nego želi vratiti kočiju u Toboso. a drugi majstor Nicolas brijač s kojima je svakodnevno raspravljao koji je vitez iz knjiga koje je on čita bolji. Vrlo je ponosan na to i vjerno služi svog gospodara. U selu bijaše dva njegova prijatelja od kojih je jedan župnik. Pošto je u kući imao pradjedovsku vitešku opremu. u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske. stilska iznijansiranost izraza.sukob izmedu ideala i stvarnosti. No naposljetku nakon tolikih viteških knjiga sine mu neobična zamisao. Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama. napao je don Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju mačevima. Don Quijote je u toku stvaranja prerastao pišćeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti . Prezime mu je neki kažu Quijada neki Quesada a zvao se Quijana. Svi su htjeli spriječiti taj dvoboj ali nitko nije uspio. tj. Mjesto radnje: Radnja se odvija u Španjolskoj. Kompozicija: Ovo djelo napisano je kao roman. Stil. a sve te rečenice ishlapile su mu mozak. Kompozicija je kronološka tj. boriti se za svoju državu. Želio se prerušiti u viteza i hitati u pustolove. piše in medias res tehnikom pisanja. Konjušar koji je vidio da don Quijote ne želi pustiti kočiju. Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. Sancho Panza: . epiteta i metafora.prestrašili te pobjegli. optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika. O djelu: Zamišljen kao satira na preživjele. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju. teče svojim tijekom. 3. jednostavan. Plastično ocrtani likovi. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje se pojavljuje i dijalog. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio od plijena.on je Don Quijotov štitonoša. Don Kihot U neko selu Manchi živio je plemić po dobi pedesetih i bio je snažna rasta suhonjav i mršav. Dok mu je bilo dosadno on je mislio na nju. očisti je .on je glavni lik u ovom djelu.

Jedan mazgar trebao je nahraniti svoje mazge. a ako to ne učini da će ga prema viteškim zakonima morati napasti što bi seljanina koštalo glave. Kad ih do Quijote ugleda zaustavi ih pa ih pita da priznaju da je njegova ljubav carica od Manche Dulcinea od Tobota najljepša na svijetu na što oni odgovore negativno jer gospođicu ne vidje. a pošto je don Quijote svoje oružje stavio na valuv mazgar ga pokuša pomaknuti na što će ovaj da ne smije dirati to oružje bez njegovog dopuštenja ako ne želi da ostane bez glave. gladan i pao s uma naiđe na krčmu. Tako dođe i drugi mazgar ne znajući što se dogodilo pokuša maknuti njegovo oružje ali i ovaj padne. Krčmar te večeri dok je ovaj stražario ispred krčme ispripovjeda svima ostalima koji su se okupili u krčmi. a sam don Quijote drži u sebi rastući bijes.je doslovce svaki vitez imao neobični ime. Vidje on da tamo neki seljanin tuče nekog mladića zato što mu je ovaj svaki dan izgubio po jednu ovcu dok je vodio stado. a ovaj se skotrlja niz padinu ne mogavši se dići. Tako on sav iscrpljen. Sljedeće zore sav sretan nastavio je svoje putovanje i negdje u daljini čuo je jauke nekog malog dječaka. No uvidjevši da je on skrenuo s uma djevojke se počevše smijati u sav glas. Seljanin naime obeća don Quijoteu da će platiti mladića svih onih devet mjeseci što mu dugovaše u realima pa don Quijote ode upozorivši ga da ako svoju dužnost ne izvrši da će ga pronaći. Nakon što ga je krčmar ovitežio ovaj sav zadovoljan ode iz krčme. Krčmar mu ponudiše da prespava na što ga don Quijote prozove kaštelanom. smišljajući još itekakve ludorije koje su mu se uma hvatale. Mazgar to olako shvati i ide da pomakne oružje a don Quijote nije hvatao priliku već je digao koplje i kopljem mazgara udario po glavi da se ovaj srovao na pod onesvješćen. Dok je tako don Quoijote lutao naiđe na skupinu trgovaca koji su putovali za svojim poslom. No kako je i on uvidio da je ovaj skrenuo s uma odluči mu se uljudno obratiti kako bi ovaj mislio da mu se obraća neki dvoranin. Krčmar ga i nije shvatio ozbiljno. i reče da će stražariti cijelu noć ispred kapelice kako bi sljedećeg jutra bio ovitežen.naposljetku ga tako ispremlaćena . pristao je na njegovu molbu. a svojoj izmišljenoj ljubavi koja je živjela kako kažu u susjednom selu imena Aldonza Lorenzo. Na to izleti neki krčmar kad spazi don Quijotea i sam se počne smijati. nadjene on sebi ime don Quijote od Manche. Tada jedan od mazgarskih momaka pohita za njim i isprebija ga na živu glavu. svom konju nadjene ime Rocinante. Jahao je gotovo cijeli dan razmišljajući kako će nabasati na neki otmjen dvor i kralj koji bijaše u tom dvoru će ga proglasiti vitezom. nađe seljak iz njegova mjesta i povede ga kući. To uvidje krčmar i uputi se ka mjestu događaja rekao je don Quijoteu da će ga istog časa ovitežit kako bi se ovaj odvukao iz njegove krčme. To je don Quijotea razjarilo i pojurio je na gomilu trgovaca no konj pošto je bio sav iznemogao od putovanja padne. Nakon oskudnog jela otiđe on do krčmara i zamoli ga da ga oviteži te ga moli za milost da to bude u kapelici pokraj dvora. Na vratima naiđe na dvije djevojke no kad ga djevojke ugledaše onakvog u oklopu poboje se i počnu bježati u čemu ih spriječi don Quijote rekavši im da se ne trebaju bojati. Nakon što je don Quijote otišao seljanin nije ozbiljno shvatio što mu je ovaj rekao i nastavio je tući već iznemoglog mladića. Nakon što je sve spremno dočekao izjaše on iz svoje kuće razmišljajući kako on još nije pravi vitez jer još uvijek nije ovitežen. Don Quijote zapovijedi seljaninu da oslobodio mladića te da mu otplati sve dugove koje mu duguje. Kako je bio ovitežen čekao je samo priliku kako bi po prvi put nepravdu opravdao pa tako ode na mjesto događaja. a djevojke prozva damama. Kažu oni da im pokaže i najmanju sliku ako postoji pa da je naJužnija djevojka na svijetu oni će odgovoriti da je najljepša. ali don Quijote je za sve bio posve ozbiljan. ali ovaj put sa četiri kvrge na glavi. . ali šljema mu skinuti ne mogaše. Djevojke ga priupitaju bi li što god pojeo skidavši mu istovremeno oklop. nadjene joj ime Dulcinea od Tobosa.

Don Quijote mu je obećao da ako bude pošao sa njim kao njegov sluga i štitonoša da će mu osvojiti otok. na putu sreće neke trgovce iz Toleda koji ismevaju i vređaju njegovu uzvišenu damu. u drugom delu je lucidan. Dulcinea de Tobozo). ne predaje tako lako i dalje razmišlja kako da ostvari svoj naum. Odlazi iz krčme. po ceo dan i noć i "od malo spavanja i mnogo čitanja osuši mu se mozak te izgubi pamet" (. Drugi deo Za razliku od prvog dela gde je Don Kihot potpuno zaluđen i u nekom svom svetu vitezova.. Svog premlaćenog. da bi na kraju dana potražio prenoćište u nekoj krčmi za koju veruje da je začarani dvorac. Aldonsa Lorenzo). iako su dani viteštva odavno prošli. te prvo posluša savet krčmara. Prvi deo Alonso Kihano. sa svojom nećakom i domaćicom. nalazi ga njegov komšija Pedro Krespo (šp. gde on ustaje u njenu odbranu i napadne trgovce. „vlasnika začaranog zamka“ te pozove svog komšiju. za svoju damu kojoj će posvećivati svoja junaštva i dobra dela i prekrsti je u Dulsineja od Toboza (šp. Sad su drugi ti koji stvaraju privid viteškog sveta i volšebnih . te zaključaju biblioteku a njega ubede da je biblioteku odneo neki volšebni čarobnjak. Don Kihot se. Dulsineju od Toboza. a mnogi događaji opisani u njima realno nemogući. te krenu na put u potrazi za avanturama. a za uzvrat mu obeća mesto guvernera na ostrvu. sredovečni idalgo (šp. pošto ih je očistio i uglancao. a ovi skoče pa ga dobro izmlate. seljančicu iz susednog sela. Od tog momenta nižu se dogodovštine veleumnog viteza Don Kihota od Manče i njegovog štitonoše Sanča Panse. de manera que vino a perder el juicio) te odluči da se proglasi lutajućim vitezom i da krene da traži avanture. Onaj njegov prijatelj župnik i brijač te njegova gazdarica spaljivali su sve one viteške knjige koje je on čitao i čitavši ih izgubio razum. međutim. hidalgo). Sancho Panza). Nakon što se don Quijote probudio na svoje oči prvoga je ugleda svojeg susjeda siromašnog koji je bio također njegov prijatelj. sasvim bistre pameti i vidi stvarnost onakvom kakva jeste.. nežnih devica i platonskih ljubavi. lokalnim berberinom i župnikom. Ime mu je bilo Sancho Panza. svom konju nadenu ime Rosinante (šp. odabra Aldonsu Lorenzo ((šp. priprostog i dobrodušnog Sanča Pansu (šp. a pošto je bio siromašan on pristaje na njegovu ponudu i sutradan obojica u ranu jutarnju zoru iziđu iz kuće sa bisagima i krenu na putovanje. Rocinante). Tu će dobiti prve batine i savet da potraži štitonošu. proglasi sebe za viteza Don Kihota od Manče.del poco dormir y del mucho leer se le secó el cerebro. krive za njegovo ludilo. Čitao je mnogo. Sančo pristaje. Prvi odlazak od kuće Don Kihota počinje u ranu zoru i traje ceo dan.U međuvremenu u njegovoj sobi su se događale neke druge stvari. Dok se on oporavlja u krevetu. Tako izvuče iz nekog budžaka oružje i oklop svojih pradedova i. Pedro Crespo) i vraća ga kući. To je ujedino bio i razlog zašto su ih spaljivali jer su mislili da ako on kad se probudi uvidi da njegovih knjiga nema doći će ka razumu. nećaka i domaćica sa Don Kihotovim prijateljima. spale sve viteške knjige koje su po njihovom mišljenju. živi dosadnim životom u nekom malom mestu u Manči. da mu se pridruži u avanturama kao štitonoša. počevši sa čuvenim napadom na vetrenjače u kojima je samo on video grdne i surove divove. Vreme krati čitajući viteške romane i veruje da je svaka reč u njima istinita. to jest. te se njih dvojica iskradoše u zoru iz sela i tako Don Kihot po drugi put pođe od kuće u susret avanturama lutajućeg viteza. a možda čak i imenovati za kralja neke kraljevine koju će on osvojiti.

Iako je u prvom delu to isto pokušao kao Vitez od Ogledala. da li realnost pobeđuje fikciju ili fikcija pobeđuje realnost. nakon što je iskusio? Možemo li promeniti svet ili svet menja nas? Šta je uopšte razumnost a šta je ludost? Da li je moralno pokušati promeniti svet? . pod uticajem Sanča Panse. Ova tema je usko povezana i sa konceptom ljudske slobode. poglavlju i koji se pominje svega četiri puta u celom romanu. Priča je zamišljena kao čitanje rukopisa Sida Ameta Benandželije (šp. od viteških romana i ubačenih novela. poglavlju Struktura i tematika Kao što je već pomenuto.da postane guverner ostrva. Ono što izdvaja ovaj roman je veština kojom Servantes sve te elemente potčinjava i uklapa u nit glavne radnje. odriče se viteštva. Takođe su veoma zanimljivi razgovori između viteza i njegovog štitonoše. Sansón Carrasco). Bogatstvo tematike dela je nepresušno. Kasnije je Servantes razvio roman počevši od te prve priče. Sanson Karasko (šp. Roman takođe sadrži komične delove. međutim. Roman se završava Don Kihotovim potpunim ozdravljenjem. koji se polako u samom Sanču koncentrišu u jednu fiks ideju . Kako čovek treba da shvati slobodu? Kakve zaključke može da izvede o slobodi. svojevoljno kreće Don Kihotovim stopama i pretvara se u Viteza od Belog Meseca. mladi učenjak i takođe Don Kihotov prijatelj. međutim njegova vladavina će ipak na kraju završiti kao potpuna propast. Sančo uspeva da postane guverner i pokazuje se kao veoma mudar i praktičan vladar. Kao što smo već napomenuli. poslovice i anegdote narodnog karaktera. a zatim se pretvara u Viteza Tužnoga Lika. opisana u 22. i 23. Zanimljivo je da postoje pretpostavke da su neki delovi ovog drugog dela apokrifni. Sančo polako prihvata ideale svog gospodara. poglavlja. konkretno epizoda događaja u Montesinesovoj pećini. pripovedanje se odvija bez reda. ozbiljne besede. struktura romana je kompleksna i pažljivo građena. ali ovaj put kao Vitez od Belog Meseca uspeva u svojoj nameri i pobeđuje Don Kihota u viteškom dvoboju. Na prvi pogled. kako je to bilo uobičajeno u ono vreme. a s jedinim ciljem da po viteškim pravilima natera Don Kihota da izbije iz glave ideje o životu i avanturama lutajućih vitezova. bio je poražen. Glavna tema kruži oko pitanja da li je moguće naći ideal u realnosti. Sančo se zgražava i pokušava da ga ubedi da je to opet mađija nekog zlog čarobnjaka koja mu ne dozvoljava da vidi realnost. Međutim. moguće je skicirati neke od osnovnih tema ovog dela. to jest. S druge strane. postaje Vitez od Lavova.magova ne bi li privoleli Don Kihota da jednom za svagda odustane od „života lutajućeg viteza“. potpuno razočaran stvarnošću. Međutim. kao kratka priča. da bi na kraju potpuno nestao u prvom delu nakon 27. kada Don Kihot prepozna devojke kao samo tri sirote seljanke. nateravši ga da se vrati kući i obeća da neće pokušavati da opet polazi na put barem godinu dana. međutim. veruje se da je prvo poglavlje isprva bilo zamišljeno kao posebna literarna celina. u kojima se vidi kako Don Kihot polako i postepeno gubi svoje ideale. Ta transformacija se takođe vidi i u postepenom menjanju imena . priznaje svoju zabludu i umire.od Don Kihota. Cide Hamete Benangeli) mavarskog hroničara koji se zapravo pojavljuje tek u 9. Sam roman poseduje osobine različitih književnih rodova. sada su drugi koji stvaraju svet privida za Don Kihota. do literarnih rasprava pisanih u dijalogu. Čak je i nesrećni Sančo prinuđen da učestvuje u toj šarenoj laži te dovodi Don Kihotu tri seljančice rekavši mu da su to Dulsinejine dame pratilje.

kao što je ubačena novela Nestrpljivi radoznalac. veoma važan za Servantesa. U prvom delu romana ubačene novele samo podvlače Don Kihotov osnovni etički motor: želju da privoli druge da se povinuju njegovom apsurdnom idealističkom pogledu na svet. "Moriskosi" su muslimani koji su bili nasilno pokršteni nakon pada poslednjeg mavarskog bastiona.novela. priviđanjima koje ima Don Kihot u Montesinovoj pećini. itd. dok drugi smatraju da te novele nisu tek tako ubačene i da čine deo opšte kritičke. proterivanje "moriskosa" (šp:moriscos) 1502. 1492.Iz te glavne teme. ekonomskom i etičkom tragikom. Neke su nesrećne zbog samog životnog koncepta vezanog za slobodu. kao što je slučaj sa Marselom i Grizostomom. to ne bi mnogo poremetilo glavnu priču. opisuje te događaje sa svom svojom propratnom religioznom. U želji za ostvarenjem što monolitnije države na verskom planu. međuljudskom. Takođe se pojavljuje i motiv ljubomore. i da čak i ako bi se izbacile. Da li je moguće pronaći ideal u ljubavi? U romanu se pojavljuju različite ljubavne priče. godine. ili pak zbog previše idealizovanih dama. Epizoda u kojoj učestvuje Rikote sa svojom kćerkom Anom Feliks. islam. Da li je moguće pronaći politički ideal? U romanu se pojavljuje tema utopije u obliku Sančove vladavine ostrvom Baratrarijom. druge zbog patološke nesigurnosti. sve Mavre i "moriske". 3. Da li je moguće pronaći ideal pravde? Ovu temu vidimo u epizodama sa galeotima. kao recimo. 2. Da li je moguće iznaći književni ideal? Tema književne kritike je veoma karakteristična za celokupno Servantesovo delo. Ubačene novele Jedna od novina u žanru je ubacivanje posebnih priča u nit glavne radnje u obliku kratkih priča . Problemi koje on pokušava da reši nisu zasnovani na realnosti nego na idealizmu sveta mašte koji on pokušava da oživi. Svoje detaljno mišljenje o . usko vezane za erazmovsku temu ludila i baroknu ideju privida i realnosti. Kritika viteških i pastoralnih romana U romanu je uočljiva i kritika viteških i pastoralnih romana. itd. Don Kihot se svodi na običnog posmatrača. Granade i konačne pobede Katoličkih kraljeva. Neki smatraju da ove novele ne remete i nemaju nikakav uticaj na glavnu radnju romana. godine. momkom koji dobija batine. Ubačene novele U drugom delu romana predstavljaju prave socijalne probleme Servantesovog doba. a 1502. ili previše prozaična kao što je Aldonsa Lorenzo. jer su smatrali da njihova predanost novoj religiji nije iskrena i da u tajnosti i dalje praktikuju svoju staru veru. kao i kritika nove komedije Lopea de Vege. kao što je sama Dulsineja. proizilaze ostale sekundarne teme: 1. godine proteruju sve Jevreje. 4. U delu postoje kritike viteških i pastoralnih romana. Izabele od Kastilje i Fernanda od Aragona i završetka Rekonkiste 1492. U slučajima istinske moralne nepravde. estetske i tematske strukture romana.

mnogim veoma popularnim viteškim i pastoralnim romanima tog doba Servantes je dao u 6. poglavlju prvog dela u kome župnik i berberin vrše „veliku čistku“ Don Kihotove biblioteke. Pre nego što odluče da li određena knjiga zaslužuje da završi na lomači ili ne, daju svoj sud o istoj. Tako u tom poglavlju možemo pročitati Servantesovo mišljenje o romanima kao što su španski viteški roman Amadis od Galije (Amadis de Gaula) ili valensijanski viteški roman Tirante Beli (šp. Tirante el Blanco, katal. Tirante lo Blanc). Lista knjiga osuđenih na lomaču daje nam savršenu sliku o Servantesovim književnim stavovima. Parodija je osnovni element ovog romana. Međutim, roman je veoma kompleksna parodija. Delo nije samo prosta parodija viteških romana putem direktnog preterivanja nedoslednosti i nemogućih događaja. Komičnost ovog romana proizilazi iz nemogućnosti da se staromodna i fantastična priča situira u moderan okvir realnosti. Neke od parodija otvoreno pokazuju svu besmislenost i nereanost osnovnih karakteristika glavnih junaka viteških romana. Lutajući vitezovi su superljudi, veoma otporni, izdržljivi i nadasve dugovečni. Veoma veliki deo komičnosti romana proističe upravo odatle: realno, putešestvije i avanture Don Kihota iziskuju energiju i izdržljivost koja nikako nije svojstvena za čoveka njegovih godina. S druge strane, činjenica je da su njegovi uzori bili veoma aktivni i izdržljivi, iako mnogo stariji od njega. Kritika besmislenosti i nerealnosti pastoralnih romana u kojima su pastiri i pastirice nežni mladići i devojke sa klasičnim imenima koji po ceo dan uzdišu zbog neuzvraćene ljubavi i govore skoro isključivo u stihovima izražena je u pastoralnim epizodama o pastirici Marseli i Grizostomu, a vrhunac kritike je sadržan u Don Kihotovom „ispaštanju“ u Sijera Moreni, gde provodi više dana i noći go ko od majke rođen, skačući po planini, uzdišući i žaleći se u stihu i pompeznim rečima na „okrutnost“ svoje dame, Dulsineje od Toboza. Kritika nove komedije Lope de Vege Servantes takođe kritikuje Lopea de Vegu i novu komediju. Iako se na više mesta dotakao kritike Lopea de Vege lično i nove komedije, svoje stavove o dramskoj umetnosti detaljnije je izrazio u 48. poglavlju prvog dela preko lika kanonika. Za novu komediju kaže da komadi koji se trenutno prikazuju su "sve same poznate budalaštine i stvari koje nemaju ni glave ni repa" (I, 48), međutim, narodu se ipak sviđaju. Dalje kritikuje autore, konkretno, samog Lopea de Vegu, iako ga ne imenuje, što ugađa neukom svetu i piše ono što je masi milo, a na uštrb prave umetnosti. Nova komedija, po Servantesu, ne poštuje pravila klasične komedije, na šta će mu kasnije Lope de Vega odgovoriti u svojoj Novoj umetnosti pisanja komedija (1609.) da onaj ko danas piše poštujući pravila klasične komedije "umire bez slave i nagrade". Servantes dalje govori kako slava obavezuje Lopea de Vegu da uzdiže teatar a ne da ga spušta na nivo prostog sveta. Servantes takođe kritikuje upotrebu čuda i duhova, nepoštovanje jedinstva mesta ("prvi čin počeo u Evropi, drugi u Aziji, a treći se završio u Africi") i vremena ("dete u pelenama večera u prvom činu, i u drugom je već bradati čovek"), mešanje likova iz različitih epoha (radnja se dešava u vreme Pipina i Karla Velikog i glavna ličnost je u njoj osoba za koju se kaže da je imperator Iraklije"), nedoslednost i mešanje žanrova, pripisivanje čuda jednog sveca drugom, itd. Međutim, pored sve ove kritike, Servantes ipak ne može a da se ne divi ogromnom talentu Lopea de Vege za koga takođe kaže da je "srećni genije ove kraljevine, slavan i poznat u celom svetu po svojim komedijama"(I,48). Moglo bi se reći da je Servantes u neku ruku osećao izvesnu ljubomoru prema Lopeu de Vegi (koja je svakako išla i u obrnutom pravcu), pogotovu što njegova dramska dela nisu ni približno imala isti uspeh. Servantes je takođe kritikovao neviđenu umišljenost i uobraženost tog "monstruma prirode", kako je jednom prilikom nazvao Lopea de Vegu. Beskrajno imenovanje i navodno citiranje slavnih pisaca

(Platon, Demosten, Aristotel), obavezno citiranje sijaset poema koje slave njegovu umetnost na početku svakog njegovog dela, poeme koje su navodno napisale slavne ličnosti i žene, a koje je u stvari pisao sam Lope de Vega pa ih potpisivao tuđim imenima, samo su neke od stvari koje Servantes kritikuje u prologu prvog dela Don Kihota. Na primer, sa sigurnošću se zna da su soneti koje je potpisala Kamila Lusinda (poetsko ime koje je Lope de Vega dao Mikaeli Luhan, svojoj dragani) zapravo njegovi, jer sama Mikaela Luhan nije umela ni da se potpiše. Kritika društva Don Kihot je višeslojan roman sa bezbroj značenja i isto toliko tumačenja. Osim oštre kritike i parodiranja viteških i pastoralnih romana, popularnih u Servantesovo doba, ovaj roman predstavlja takođe i kritiku crkve i inkvizicije, kritiku tadašnjeg španskog društva koja se ogledala u podeli na stare i nove hrišćane, običaja i ljudskih naravi. U Servantesovo doba, mnoge od ovih kritika su mogle da koštaju autora slobode ili čak i života, i jedini način da ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremećenih literarnih junaka. Isto će uraditi i u jednoj od svojih Uzornih noveli, Stakleni licencijat (šp: El licenciado Vidriera). Don Kihot i Sančo Pansa Don Kihot je centralni element romana a njegovo ludilo je najkarakterističnija crta njegovog lika. Trezvenost i ludilo se kombinuju u njegovom liku koji evoluira tokom romana. Don Kihot nije statičan, konačan lik, već se njegova egzistencija razvija i definiše samu sebe kroz proces samoostvarenja. Don Kihota i Sanča Pansu definišu pre svega njihova dela i ono što govore, a ne opisi njihovih duševnih, psihičkih i fizičkih stanja. Ludilo Don Kihota je presudno za pravilno razumevanje ovog lika, jer se radi o specifičnoj vrsti. U tom ludilu, njegova mašta je ta koja je poremećena, ne njegove sposobnosti. U samom naslovu, Don Kihot se naziva "veleumnim" ili "oštroumnim" (šp:ingenioso), terminom koji bi se mogao protumačiti kao "maštovit",čime se jasno ukazuje na hiperaktivnu maštu glavnog lika. Zapravo, u najnovijem prevodu prevodilac se odlučuje baš za reč "maštoglavi". Postoje tri osnovna aspekta Don Kihotovog ludila: -Prvi aspekt je da on čvrsto veruje da događaji opisani u viteškim romanima imaju čvrstu istorijsku podlogu. To je suština njegovog ludila. -Drugi aspekt proizilazi direktno iz prvog: ako su te priče istinite, sasvim je logično pretvoriti se u lutajućeg viteza. -Treći aspekt se pokazuje tek u drugom poglavlju - mašta nameće stvarnosti slike sveta viteških romana i pretvara krčme u dvorce, seljanke u princeze, vetrenjače u divove, a stada ovaca u vojske. To su tri osnovna elementa Don Kihotovog ludila koje uspostavlja Servantes na samom početku knjige, vođena njegovom opsesijom viteškim romanima. Kada izađe iz opsesivnog stanja, Don Kihot je razborit i mudar i njegovi postupci ne razlikuju se od postupaka bilo koga zdrave pameti. Takva vrsta ludila se definiše kao ludilo sa momentima lucidnosti. Međutim, jedna osobina je zajednička i ludom i lucidnom Don Kihotu - neverovatna plemenitost i spremnost na žrtve za dobrobit čovečanstva. Sančo Pansa je Don Kihotova potpuna suprotnost, kako duhovno, tako i fizički. Dok je njegov

gospodar visok i mršav on je nizak i debeo. Primer prostodušnog čoveka iz naroda koji je naučen da poštuje autoritete, ali ne i da razmišlja o "umnim" temama. Zdrave je i bistre pameti i, za razliku od svog gospodara, čvrsto stoji sa obe noge na zemlji, a kad zatreba, ume da bude i lukav. Njegova mudrost ne dolazi iz knjiga i visokih škola, već direktno iz života i predstavlja nepresušni izvor prave narodne mudrosti. Na svaku ludoriju svog gospodara uvek ima spreman odgovor ili komentar u obliku neke narodne umotvorine - bilo poslovice, bilo izreke ili verovanja. Svestan je ludila svog gospodara, ali svejedno ga ne napušta u nevolji, u početku zato što poseduje veliki osećaj odanosti ali i praktičnosti, jer mu je sve vreme u glavi Don Kihotovo obećanje da će ga učiniti guvernerom ostrva, zbog čega je, uostalom, i pošao u avanture. Međutim, u drugom delu, Sančo zaboravlja na to obećanje i ponovo polazi na put, pre svega iz velike ljubavi i prijateljstva koje oseća prema svom nesrećnom gospodaru. Originalnost Don Kihot je konačno uobličio formulu realizma, čije preteče nalazimo u španskoj književnosti Srednjeg veka. Karakteriše se parodijom i ismevanjem svega fantastičnog, društvenom kritikom i insistiranjem na psihološkim vrednostima i deskriptivnom materijalizmu. Don Kihot je takođe kamen temeljac za polifonični roman, roman koji pokazuje realnost sa različitih tački gledišta koje su isprepletane u istom vremenskom prostoru. Pretvara realnost u nešto veoma kompleksno jer ne samo da pokušava da je reprodukuje, nego i da je zameni. Moderan roman, onako kako ga je začeo Don Kihot, mešavina je svega. Kako to kaže sveštenik, "razuzdano pisanije": mešavina epike, lirike, tragedije, komedije, proze, stiha, dijaloga, govora, pošalica, basni, filozofije, legendi... I naravno, parodije svih tih žanrova. Transkripcija i izgovor U Servantesovo doba, Kihot je pisano Quixote, a X (iks) se izgovaralo kao srpsko Š, tako da bi transkripcija imena na srpski jezik prema starošpanskom mogla biti Kišote. Međutim, u modernom španskom jeziku, X (iks) je zamenjeno sa J, koje se izgovara kao srpsko H, tako da dobijamo Quijote - Kihot. Takođe je pravilna, mada manje zastupljena, i transkripcija Kihote.

William Shakespeare - Romeo i Julija
Kratak sadržaj Uvod:Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija. Početak: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu. Zaplet: Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju Vrhunac: U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza. Rasplet: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život. Kraj: Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću. Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji. “Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju. “Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oči njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oči tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeća od sunca, A njezine bi oči na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83 Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka. “Iz ljute mržnje niče ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78 Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom. “Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ćeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84

Tema Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja. Ideja Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju. Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije. “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izađi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“, citat, str.82 2)”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreću naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108 Najzanimljvije u romanu: su dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan. Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju. “LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline.

I najslađi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedući uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107 “LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95 Dojam o knjizi Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”

F. M. Dostojevski - Zločin i kazna
Književno djelo Fjodora Mihajloviča Dostojevskog značajno je ne samo u okvirima ruske književnosti, gdje je često bilo osporavano, već je ono mnogo značajnije za zapadnoeuropsku književnost i misao kraja XIX i XX stoljeća. Gotovo da nema pisca, kritičara, povjesničara književnosti ili suvremenog mislioca koji se na neki način odredio prema djelu Dostojevskog. William Faulkner je pisao da je Dostojevski umjetnik s kojim bi se rado usporedio svaki pisac samo kada bi mogao. Austrijski književnik Stephan Zweig smatrao je tragediju Karamazovih isto tako značajnom za svjetsku književnosti isto tako kao i trilogiju Orestija ili epove Homera. Za Thomasa Manna Dostojevski je največi psiholog svjetske književnosti, za Nitzschea on je jedini mislilac od kojeg je nešto naučio. Za Gidea romani Dostojevskog nisu samo knjige već najustreptaliji život za koji zna. Prodiranje u psihički svijet čovjeka, funkcioniranje njegove podsvijesti, kako ih opisuje Dostojevski, visoko su cijenili Freud i Adler. Maksim Gorki je, nazvavši Dostojevskog zlim genijem, priznao da se njegov talent može usporediti jedino sa Shakespearovim. Tridesetih godina F.M.Dostojevski, sin vojnog liječnika i kčeri morskog trgovca, živi i školuje se, zajedno sa svojim starijim bratom Mihailom, u jednom od najboljih moskovskih pansiona. Tamo se, slično kao i u liceju koji je pohađao Puškin, poseban naglasak stavlja na književnost. Profesor ruske književnosti doduše ne priznaje Gogolja, ali zato svoje učenike detaljno upoznaje s Puškinom, Ljermontovim i Koljcovom. Ovdje se mladi Dostojevski upoznaje i s francuskom književnošću te pored klalika Racinea i Corneillea čita djela suvremenih francuskih autora - Balzaca, Hugoa, George Sand, E. Suea, djela nova i sadržajem i formom, čije ćemo tragove pronaći u stvaralaštvu ranog i zrelog Dostojevskog. Istovremeno on se zanosi i "gotskim romanima" Ann Cliford. Godine 1837. Dostojevski se, prema želji oca, upisuje na vojnu inženjersku akademiju u Petrogradu. Niz stručnih predmeta i stroga disciplina inženjerske škole oduzimaju Dostojevskom mnogo vremena, ali ga ipak ne sprečavaju da se, kao i do tada, bavi književnošću. Pisam koja Dostojevski u to vrijeme upućuje bratu Mihailu puna su rasprava o Schilleru i E.T.A.Hoffmannu, Byronu i Shakespearu, Goetheu i Homeru. Njegov odnos prema književnosti gotovo je religiozan i upravo je književnost za Dostojevskog to što jedino može izmijeniti svijet. On je još uvijek naklonjen romantičarskoj književnosti kojoj će uostalom biti uvijek naklonjen, no za daljnji život pitomca inženjerske akademije presudno je poznanstvo s Gogoljem. Dostojevski je završio akademiju u činu oficira, no već sljedeće godine zatražio je otpuštanje iz vojne službe. On se osjeća pjesnik, ne inženjer. Za Dostojevskog istodobno počinju financijski problemi koji će ga pratiti cijeli život. Upoznaje svijet zalagaonica, novčanih zajmova i mjenica, poslovnih ljudi i petrogradskih zelenaša, svijet gdje vlada novac, svijet u kojem će živjeti junaci njegovih romana (Zločin i kazna, Krotka). Ruski čitatelji upoznaju Dostojevskog kao prevodioca Balzacova romana Eugenie Grandet. Prijevod je objavljen 1844.g., Dostojevski ga smatra izvrsnim, ali taj prijevod je tek predradnja, priprema za književni rad. Prvi roman Dostojevskog bio je Bijedni ljudi(1846). Dostojevski je, oslanjajući se na rusku književnu tradiciju Puškina i Gogolja, stvorio roman u duhu vladajuće naturalne škole, a epistolarna mu forma dopušta da prodire u psihički svijet svojih junaka i na nov način ispriča o životu "malog čovjeka" premjestivši naglasak na sa socijalne na psihološku motivaciju. Iste godine kad i Bijedne ljude Dostojevski objevljuje svoje pripovijetke Dvojnik (1846) i Gospodin Proharčin. Radeći na noveli Gospodin Proharčin, Dostojevski se poslužio novinskim materijalom,

kći Marmeladova. svestan veličine Sonjine žrtve. Dostojevski želi progovoriti i o ljudskim strastima. Njega norme i zadaci ograničavaju. pa i "krv po savjesti". Scena s pijanom djevojkom koju Raskoljnikov slučajno sreće na svom lutanju petrogradskim ulicama. a Tolstoj pokušava prodrijeti u dušu svojih likova. odobrava taj brak kao jedini mogući izlaz iz situacije u kojoj se obitelj našla. o socijalizmu. Raskoljnikov pak Dunjin brak poistovjećuje sa Sonjinom prostitucijom. On u svojoj potkrovnoj sobici. Sudbina Raskoljnikova isprepleće se sa sudbinama drugih "poniženih i uvrijeđenih" stanovnika prijestolnica i one uvjetuju i opravdavaju njegov postupak.člankom o siromašnom činovniku koji je umro s pola milijuna gotovine. Sonje. a Raskoljnikov. da bi spasila obitelj. u dijaloškoj formi razmišlja o društvenim i polotičkim idejama svog vremena. "napoleonima". uviđa i njenu uzaludnost. "materijala". da bi dokazao sebi da nije tek pripadnik mase. Demoni. Dunja koja je spremna na ponižavajući brak s mrskim i ograničenim Lužinom da bi osigurala bratu budućnost. o ženi razapetoj između strasti i kajanja. svojih motivacija podsviješću što počinju zamjenjivati socijalne motivacije. "velikim grešnicima". Glazbena načela kompozicije razvit će Dostojevski u svom romanu Zločin i kazna (1866). o izuzetnim ljudima. ne prihvaća žrtvu svjestan da je i taj izlaz tek prividan. o slobodi koja je čovjeku mučna. "Antijunak". tuberkuloza ili prostitucija. koja je više nalik na grob negoli na sobu. Na prostituciju se odlučuje i Sonja. ali se ono istovremano motivira i psihološki i socijalno. kaje se i predaje vlastima. . a umjetnički čin iracionalan. on se ne može i ne želi odreći svog romantizma i fantastike. suprotstavlja se civilizaciji i poriče čak i sam pojam "progresa" koji se uz nju vezuje. majka Raskoljnikova. Dostojevski dokumentarnoj građi pridaje novo značenje . motivirani su višestruko. Monološka forma omogućuje Dostojevskom da neograničeno istražuje misaoni i emocionalni svijet svog "antijunaka" te da iskaže odrađene filozofske. dobru i zlu. sivilu svakodnevničkog gradskog života poniženih činovnika. razvija intelektualnu teoriju natčovjeka prema kojoj je sve dopušteno. zavedenih djevojaka i bijednih studenata. Tim postupkom pisac će se koristiti i pri stvaranju svojih velikih romana (Zločin i kazna.filozofsko. moralnim i etičkim traženjima. Isprepliće se sa sudbinom pijanog i nesretnog Marmeladova. zahtijeva slobodu stvaralaštva i umjetnosti. Svi postupci Raskoljnikova. To je dodatni moment koji ga potiče da učini "ono". Na žrtvu su primorane i majka i sestra Raskoljnikova. a srodni su im i po svojim psihološkim karakteristikama. provjera njegove teorije. a ponajprije ubojstvo. Da bi provjerio svoju teoriju. već neizbježna. kako ga naziva Dostojevski. "poniženog i uvrijeđenog". Raskoljnikov ubija staru lihvaricu. Likovi pripovijedaka Slabo srce (1848) i Polzunkov (1848) pripadaju istoj socijalnoj sredini kojoj pripadaju i likovi prethodnih pripovijedaka i romana. jedan od mogućih kompromisa s vlastitom savješću. dobrovoljnog osamljenikaotuđenog od društva. Dok Turgenjev poetizira svijet koji opisuje. Ubojstvo starice "intelektualna" je odluka Raskoljnikova. polemizira s Černiševskim i njegovom teorijom "razumnog egoizma" (parodirat će je Dostojevski u liku Lužina u Zločinu i kazni). Puljherija Aleksandrova. etičke i estetske sudove koji su uvijek u dijaloškom suodnosu s tuđim idejama i mišljenjima. a čija je propast samo pitanje vremena. Dostojevski zastupa načela idealističke estetike. o idealnom čovjeku. kao da dokazuje da sudbina Marmeladovih. Svojim razgovorima s nepostojećim anticipira buduće junake u čijim će se podvojenim svijestima odvijati cijeli dijalozi. Nakon počinjenog ubojstva ne može izdržati moralni i psihološki pritisak. no i ogorčenog filozofa zločinca Rodiona Raskoljnikova. Dunje nije samo slučajna. njegove smrtno bolesne žene Katerine Ivanove i djece čija je budućnost pijanstvo. smatra da umjetnost mora biti nezainteresirana. a ni jedna od motivacija nije potpuna ili dominantna. nepodnošljiva. Braća Karamazovi) i na taj način povezivati aktualna društvena i politička pitanja Rusije s filozofsko-psihološkom problematikom. Ostajući vjeran svojim siromašnim i osamljenim junacima. U središtu romana nalazi se lik bivšeg studenta.

ali koliko god ti ljudi bili siromašni ne mogu se mjeriti sa bijedom ljudi iz Petrograda. iz one svoje navike da razgovara sam sa sobom što ju je malo prije bio i sam priznao. moralnih i filozofskih ideja. Kadikad bi samo nešto promrmljao sebi pod nos. bio je neobično pristao. sa Sonjom koja ga prati. što prelazi u dijalog. skele. nedostatak novca. ili pak unutrašnji kao monolog Raskoljnikova.Mjesto radnje je Petrograd koji se bitno razlikuje od Pariza. Gotovo sva zbivanja romana upoznajemo prelomljena kroz svijest Raskoljnikova. emocionalno i socijalno pripremaju ga na zločin. sa Svidrigajlovim. Dok je u Parizu opisivano siromašno građanstvi i puk. i u Sibiru. koju je u Zločinu i kazni Dostojevski prvi put upotrijebio. koji bi spasio živote mnogih.Raskoljnikov se kaje. zapremala je gotovo cijeli zid i pola širine cijele sobe te služila Raskoljnikovu kao postelja. Fabula je cjelovita i završena . Život Lužina zasnovan je na ideji "razumnog egoizma" koji čak i samom Raskoljnikovu zvuči kao strašna parodija njegovih vlastitih ideja. Socijalno zlo velikog grada potiče Raskoljnikova na zločin. pitanja pijanstva.šest koraka dugačka. Sve je svedeno na krajnju bijedu. Dijalog je ili stvaran . toliko jadni i toliko siromašni da se ne mogu čak ni približno usporediti sa siromašnim pariškim pukom. s istražiteljam. . Marmeladov je pak suprotstavljen Raskoljnikovu svojom pokornošću pred sudbinom i vjerom koju ne gubi čak ni onda kada je potpuno svjestan vlastite konačne propasti. Kakva soba. mnoštvo stanovitih lokala i uglavnom . sudstva itd." . i Raskoljnikov ga ne želi za sebe samoga.Raskoljnikov je vrlo povučen u sebe i neki svoj svijet. prašnim tapetama. a i za postavljanje aktualnih društvenih pitanja Rusije tog vremena. divnih tamnih očiju. pet . Kriminalistička fabula. a uz to i sparina. dopunjavahu odvratan i turoban kolorit prizora. i napokon glomazna sofa. opeke. no pitanja koja postavlja roman ostaju otvorena.Neumitnost propasti većine tih ljudi uvjetuje neimaština.. s onim svojim žućkastim. ta je gradska četvrt bila takva da je tu bilo teško koga iznenaditi odjećom. nekoć presvučena cicom a sad sva izderana. bolje reći . prilično trošna. vitak i sjenit.sve to neugodno uzdrma ionako već rastrojene mladićeve živce.Raskoljnikova sa Sonjom. neobično jadna. ali zato pažljivo sluša sve što mu sugovornik priča "Usput rečeno. takvo i pokućstvo: tri stara stolca. Nepodnošljiv zadah iz krčma kojih u tom dijelu gradu ima sva sila. "Vani je bila strašna žega. odriče svojih ideja o natčovjeku. već po tome koliko su bile zaprašene vidjelo se da ih već odavna ničija ruka nije taknula. vode prema problemu koji njega muči. i toliko niska da se malo viši čovjek osjećao u njoj tjeskobno te mu se sve nekako činilo da će udariti glavom o strop. Stara zla lihvarica posjeduje novac. na sve strane vapno. prostitucije. Ali uskoro je utonuo u nekakvu duboku zamišljenost. podržavaju ga u njegovoj odluci." "Doduše. čita evanđelje. naglašavaju bezizglednost njegove situacije. svoj izlaz iz bezizlazne situacije šti ih stvara veliki grad.Čak i vlasnici velikih kuća koji su iznajmljivali stanove bili su siromašni i svedeni na krajnju bijedu. i pošto dalje ne primjećujući više ništa oko sebe. obitelji. U ovom je času znao da mu se misli na mahove brkaju i da je . Sav roman protječe u dijalogu. u kutu obojen stol na kojemu ležaše nekoliko bilježnica i knjiga. kestenjaste kose. Likovi koje Dostojevski opisuje na samom su dnu svega. psihološki.. Sijenska tržnica u blizini. pa i ne želeći ništa primijetiti. rijetko s kim puno govori. gužva. Svaki od likova pokušava naći svoje rješenje. što se vidi po sobama koje su iznajmljivali: "Bijaše to majušna prostorijica. prašina i onaj posebni ljetni zadah što je dobro poznat svakom Petrograđaninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac . i pijanci koje je neprestance susretao iako je bio radni dan.čak u nekakav zanos. Njihove životne priče prepleću se s onom o Raskoljnikovu. služi iskazivanju etičkih. povisok. na mnogim mjestima odlijepljenim od zida.

slaboumnica tako reći..puno toga o Raskoljnikovu saznajemo i od Razumihina: "Rodiona poznajem godinu i pol dana: natmuren je. pa i po sedam posto kamata na mjesec." . Velikodušan je i dobar.. malog šiljastog nosa. živahnih i pakosnih očiju. kako je dovoljno da jedan dan zakasniš pa da ti propadne zalog.. kako baba ima sestru Lizavetu koju ona. strepila je od nje i trpjela čak i batine. Ne sluša do kraja što mu govore. Kao da se u njemu zbivalo nešto novo. nezgrapna. Stajala je neodlučno sa zavežljajem u rukama pred trgovčićem i njegovom ženom i pozorno ih slušala." "Raskoljnikov nije bio navikao na svjetinu i. Nije podrugljiv. gologlava. Inače. tj. sav pohaban i požutio. premda je Lizaveta natprosječno visoka. Tanak i dugačak vrat nalik na kokošju nogu bijaše omotala nekakvom flanelskom krpom. a uzima po pet. Toliko je bio bijedno obučen da bi se neki drugi čovjek. Bio je vrlo siromašan i nekako nadmetno uznosit i suzdržljiv. unatoč vrućini. Učio je mnogo. kada bi netko došao u poziciju da nešto mora prodati ako ne želi ostati gladan odlazio bi Aljoni Ivanovoj i davao joj neki svoj predmet u zajam "Bijaše to sitna suhonjava bakica od svojih šezdeset godina. klatio haljetak obrubljen krznom. Nikada se na zanima za ono što u tom trenutku zanima sve druge. Nju Raskoljnikov neplanirano ubija jer je došla kod sestre baš u trenu kada je on još bio tamo "Ta je njihova znanica bila Lizaveta Ivanovna. od svih se tuđio. plašljiva i ponizna djevojka. Ona je u zajam uzimala sve što bi joj neki student ponudio i davala mu novac. uskoro su se i od njega svi odbili. baš kao da se u njemu redom smjenjuju dva suprotna karaktera. mlađa sestra one iste starice Aljone Ivanovne.kod nje uvijek možeš dobiti para. i tako dalje. pogotovo u posljednje vrijeme.. nije se štedio i stoga su ga poštovali.Aljona Ivanova bila je starica koju je Raskoljnikov ubio. nije gotovo ni s kim družio. Bila je prava ropkinja svoje sestre. nego baš kao da nema vremena za takve tričarije. Oni su joj . nikom nije odlazio u posjete i nerado je dočekivao goste.. neprestano mu netko nešto smeta. Nije sudjelovao ni u zajedničkim sastancima. od svojih trideset pet godina. ponešto progrušana kosa. kao nejako dijete. a čini se da ima donekle i pravo. mrk." "Sila ti je ona . Mnogo je naših bilo već kod nje." "Zanimljivo je da se Raskoljnikov.. a ne libi se ni zaloga od jednog rubalja.veli .Odavno je već znao sve o toj Lizaveti. udove koleškog registratora i lihvarke kod koje je Raskoljnikov jučer bio založio svoj sat i izveo svoju probu. u posljednje je vrijeme (a možda i znatno ranije) nepovjerljiv i sklon hipohondriji. Neizmjerno cijeni sam sebe. ali ne zato što nema duha. a oko ramena joj se. Daje i po četiri puta manje nego što stvar vrijedi. ništa ne radi. I rasprede o tome kako je pakosna i hirovita. čak i naviknut na pohabanost. pa i ona je njega donekle poznavala. bijaše joj obilato namazana uljem. između ostaloga. kao da je pred svima nešto tajio. ni u zabavama. kako su je svi zvali. klonio se svakog društva. ili naprosto Lizaveta. nego je naprosto hladan i besćutan. ponekad uopće nije hipohondar. Student se raspričao i spomenuo. Nerado iskazuje osjećaje i radije će biti okrutan nego da riječima iskaže što mu je na srcu. radila je dan i noć. svakog časa tuče i drži u pravom ropstvu. kako već rekosmo. onako mala i odurna. stidio da u po bijela dana izađe na ulicu u takvim dronjcima. Bijaše to visoka. ni u bilo čemu drugome. Bogata je kao Čifutin. Samo je strašna gadura. Starica je svaki čas kašljala i hrakala." . Ponekad ne možeš riječi izvući iz njega! Nikad nema vremana. Uostalom. dok je studirao. Bjeličasta.Lizaveta je sestra Aljonina. u čemu ide sve do nečovječnosti. može ti odjednom isplatiti pet tisuća. Ali sada ga najednom nešto privuklo ljudima.malaksao: već je drugi dan kako nije gotovo ništa okusio." . uznosit i ohol. ni u razgovorima. ali ga nitko nije volio. a u isti mah kao da se nekako zaželio ljudi.

. . -Pa kako. posve pohaban crn frak s kojega su bila pootpadala poceta. još i sad divne kestenjaste kose.Pa kao da se i tebi sviđa? . a Lizaveta se time bavila: uzimala je robu u komisiju. zaista joj Marmeladov nije bio par. ali uvijek vrlo čista. premda u tom susretu nije bilo ničeg čudnovatog. na sve pristaje. A smiješak joj je čak i vrlo lijep. Raskoljnikovu se učini da joj nije više od trideset godina. pokorna. tako da mu je po licu bila gusto izbila sivkasta čekinjasta dlaka. .a valjda i razum i pamet ali u isto vrijeme kao da je prosijavala i ludost. Hodala je gore-dolje po svojoj maloj sobi ruku stisnutih na prsima. ispucalih usana.pripomene oficir. Nego. srednjeg rasta i čvrste građe.. Općenito je malo govorila i. nekako iskrenutih nožurda. obuzeo ga je nekakav čudan osjećaj nalik na silno zaprepaštenje. ali već poodavno. bila je vrlo skromna i plašljiva. Naravno.nešto vrlo živahno tumačili. Ja bih tu prokletu babu ubio i opljačkao.gorljivo nadoveže student. Pa i u njegovim manirima zapažalo se zaista nešto dostojanstveno činovnički. Na njemu bijaše star. dugačkih. ali uredna i pobožna.Jest. Bolno se doimalo to sušičavo i uzbuđeno lice pri posljednjim zrakama krnjatka svijeće što su treperile na njemu. Samo zato što je čudna. "To ti je čvrsta. zastupala svoje mušterije i imala veliku praksu zato što je bila vrlo poštena i svagda kazivala posljednju cijenu: koju cijenu odredi pri njoj i ostane. . povisoka i skladno građena. crna je u licu.čovjeka kojega ne voli." . Bio je obrijan. ali živahne zakrvavljene oči. Međutim. reklo bi se da je nekako zanesena. Još kako. vrlo nervozna.." "Pridigne se. a obrazi joj zaista bijahu osuti crvenim pjegama. dišući nepravilno i isprekinano. što sam već odavno uočila kod nje. Bio je pripit. koje je zakopčavao želeći očito ostati pristojan." "Neka nedavno doseljena i osiromašena obitelj prodavala je stvari. Čak mi se učinila i vrlo hladnom kada je Marmeladov umro "Bijaše to strašno mršava žena. Vrlo je mirna." . "Bijaše to čovjek koji je prevalio pedesetu. krotka. Kako se takva roba ne prodaje dobro na tržnici. želi udati za Lužina . Kad ju je Raskoljnikov iznenada spazio. niti što čuje niti vidi. žut. Oči joj bijahu užagrene kao u vrućici. Ima neko dobro lice i oči. čak i zelenkast u licu podbuhlom od neprestana pijančevanja. kako već rekosmo. Ispod prsluka od nankina visio mu je plastron. vrlo visoka rasta.Dunja je Raskoljnikova sestra koja se. ali. i vjeruj mi da me savijest ne bi nimalo pekla . tražili su preprodavača. tanka. Ali je bio nemiran. razborita.Katerina Ivanova bila je Marmeladova žena. strašno nezgrapna. nabreklih vjeđa iza kojih su se caklile." "Lizaveta pak nije iz činovničkog staleža nego obična pučanka. da bi pomogla bratu. zamazan i ispolijevan. strpljiva i velikodušna djevojka. malko ukoso od njega. samo je na mahove zapinjao i otezao u govoru. kao pukotinice uske. Samo se još kako-tako držalo jedno jedino puce. dohvati svoju staklenku i čašicu i sjedne do mladića. bilo je nešto na njemu vrlo čudno. kao činovnik.nasmije se oficir. stara djevojka. nipošto nije grdoba. Dokaz ti je što se mnogima sviđa.Nije čula ni opazila došljake. posrne. Čak je nekako pohlepno saletio Raskoljnikova. bezazlena. znaš. ali vatrena srca.Marmeladov je čovjek kojega Raskoljnikov sreće slučajno u gostionici i tu započinju njih dvojica razgovor i "sprijateljuju se". sav zgužvan. vazda u izgaženim cipelama od jareće kože. sve samo za žene. veliš da je grdoba? . prosijed i dobrano čelav. mrsio je kosu i pokatkad ojađeno podupirao objema rukama glavu naslanjajući se poderanim laktovima na ispolijevani i ljepljivi stol. znaš što ću ti reći. ali je govorio glatko i tečno. rekao bi da je prerušen vojnik. Student se pak najviše čudio i smijao tome što je Lizaveta svaki čas trudna. tu ni s njene ni s njegove strane nema neke osobite ljubavi. odjeću i ostalo. ali pogled joj bijaše oštar i ukočen. baš kao da nije ni on već mjesec dana ni s kim razgovarao. u pogledu mu je blistao čak nekakav zanos .

nije zbog toga bila ni manje smiješna niti mu je pridavala glup izraz. za paradu. naravno. Na njemu bijaše zgodan svijetlosmeđ ljetni kaput. Izraz na licu bijaše joj svagda prije ozbiljan i zamišljen nego vedar. a koja će mu se za uzvrat klanjati i klečiti pred njim. tanke hlače svijetle boje. možda. svjedočile su to isto. Imala je prilično malena usta. lijepo. zajedno s bradom . ionako se doimalo mlađim od četrdeset pet godina. samo što je malko mrgodan i nekako uznosit. neobično dobre. sjajne. rukavice boje jorgovana. originalne Louvainove proizvodnje. neobično čestit čovjek. koji će se sa svoje strane brinuti za njenu sreću. jer onda čovjek neminovno nalikuje na Nijemca koji ide na vjenčanje. bilo suviše novo i suviše odavalo određenu svrhu." "Junačio se bio preko svake mjere i nije ni pomišljao na to da bi se dvije siromašne i nezaštićene žene mogle izbaviti od njegove vlasti. posve lagana batistena kravata s ružičastim prugama. a u isti mah gdjekad. Pa i prekrasne rukavice.Lužin je bio čovjek za kojeg se Dunja trebala udati. i smatrat će svojom dužnošću da usreći muža. malo svijetlija nego u brata. Osim toga.visoka. pored ostalog stanovitu uznositost. "Čovjek je pouzdan i imućan. isto takav pršnjak. ali joj bljedoća nije bila nezdrava. Ali možda se to samo tako čini na prvi pogled. sudeći bar po mnogim znacima. Tomu su njegovu uvjerenju znatno . Kad nas je prvi put posjetio. pravi anđeo. kao što je sam rekao. dobar. ali da je pametan i . nalikujući na dva kotleta. nisam bogzna što shvatila. U svoj odjeći Petra Petroviča prevladavale su svijetle i mladenačke boje. neobično svježe i. I još je štošta kazao jer. to je vrlo promišljen čovjek pa će. samo je. i sam uvidjeti da će mu sreća u braku biti utoliko pouzdanija ukoliko Dunječka bude s njim sretnija. dakako. On je htio siromašnu ženu kojoj će moći zapovijedati. ponosite. Čak je i gizdelinski.ali Dunja nije samo pametna djevojka nego je u isti mah i plemenito stvorenje. štoviše.sve je to čak i pristajalo licu Petra Petroviča. Kosa joj bijaše tamno plava. Njegovo lice. snažna.jedina nepravilnost na tom krasnom licu. lice joj blistalo od svježine i zdravlja. a počešljana i nakovrčana kod frizera. divnog stasa. oči gotovo crne. ako ničim drugim a ono time što ih nije navlačio nego samo nosio na rukama. ali bi se moglo čak reći da je prava ljepotica." "Avdotja Romanovna bijaše izvanredno lijepa . međutim. bijaše joj malčice isturena. pomalo tašt i voli da ga drugi slušaju. novi novcati cilindar svjedočio o toj svrsi: Petar Petrovič je postupao s njim nekako odveć obzirno i držao ga u rukama suviše oprezno. "uz shvaćanja naših mladih naraštaja" i da je neprijatelj svih predrasuda. svježa i rumena. Ako je u tom prilično lijepom i ozbiljnom obličju i bilo nečeg neugodnog i odbojnog. ali je prilično ugodne vanjštine i još se može svidjeti ženama. služi na dva mjesta i već ima svoj kapital. pa i inače je noebično ozbiljan i pristojan. Ja. ali kako je samo tom licu pristajao osmijeh. ali mi je Dunja kazala da nije doduše osobito naobražen. a donja usna. U licu je nalikovala na brata. iako valja priznati da smo sve skupa obavili navrat-nanos. vedar. mladenački. kao što obično biva kad se nakovrča kosa. tome su bili krivi neki drugi uzroci. Čak ni kosa. nepravilnost koja mu je. Ima doduše četrdest pet godina. Cijelo mu je odijelo bilo netom sašiveno i sve je na njemu bilo lijepo. uostalom tek malo progrušana. i vrlo se lijepo zgušnjavali oko glatko izbrijane blistave brade." "Čak bi mu se i osobna spoznaja. ali što inače nije oduzimalo njenim kreznjama ništa od njihove gipkosti i ljupkosti." "Petar Petrovič je. Tamni zalisci zgodno su ga osjenčavali s obje strane. pridavala nekakvu osebujnost i. čini se. ali da u mnogo čemu pristaje. o čemu za sad nema mnogo razloga da sumnjamo. kazao nam je da je praktičan čovjek. što se očitovalo u svakoj njenoj gesti. o ugodnoj promjeni na bolje. kako mu je pristajao smijeh. a što je najljepše . ali to gotovo da i nije neka mana. mogla oprostiti u takvoj prilici zato što je Petar Petrovič igrao ulogu zaručnika. netom kupljena fina košulja. možda isuviše samodopadna. Bila je blijeda. te mu beskonačno zahvaljivati što ju je izbavio iz siromaštva. na trenutke. čini mi se. noebuzdan!" . samouvjerena.

ali je mogao i bez njih. doimala se mnogo mlađe nego što je uistinu bila. naime. Ponekad je zapodijevao kavgu i bio na glasu sa svoje snage. bila je još jedna karakteristična crta: iako joj je bilo osamnaest godina. Mogao je stanovati i na krovu. međutim. Na sebi je imao širok gizelinski lagan kaput." . i upeo se iz petnih žila da popravi svoje imovinske prilike kako bi mogao nastaviti studirati. Uostalom.svijetle ravne kose. lice bi joj postalo tako dobro i tako prostodušno da je i nehotice privlačilo čovijeka. uživao gledajući se u zrcalu. Pio je kao spužva. "Puljheriji Aleksandrovoj bilo već četrdeset tri godine. nije se baš zbližio nego je samo s njim bio razgovorljiviji. gizdavo i novo novcato. a ujedno je pomagala i Raskoljnikovu. šiljasta nosića i brade.Sonja je bila Marmeladova kći. Pristala je. Bijaše upadljive vanjštine . a u isti mah promišljeno slobodne." "Bijaše to mršavo.visok. brinula se za svoju obitelj. pa i na cijeloj njenoj pojavi. ali je mogao biti i bez pića. Petar Petrovič je bio počeo od ničega pa se u njega razvila bolesna navika da uživa u samom sebi. ali su joj zato plave oči bile tako bistre. nikakve nepovoljne okolnosti nisu mogle skršiti. vazda loše obrijan. Kretnje mu bile spore. nekako mlitave. izgledala je još gotovo kao djevojčica.Raskoljnikova majka bila je osjećajna i voljela je svoju djecu. s Razumihinom nije čovjek ni mogao biti drugačiji. djevojka od svojih osamnaest godina. mršav." . Bilo mu je oko dvadeset sedam godina. dok je bio sam. Bio je vrlo siromašan i bez igdje ikoga. otvoreniji. crnokos. a kad bi živnule. Svi njegovi znanaci držali su da je težak čovijek. trpjeti najgoru glad i veliku studen. izvanredno lijepih plavih očiju. a lančić na satu bijaše podebeo. Doduše. . Bio je vrlo bistar. ali je također bila i proračunata. čak što više i željela da se Dunja uda za Lužina iako je znala da ga Dunja ne voli." . mršava. Mnogo je držao do svoje pameti i sposobnosti i čak je kadikad. više nego bilo kome drugom "S Razumihinom se. Bila je prostitutka. ispod te prostodušnosti krila se i dubina i dostojanstvo. svaki čas izbijaše iz njega taština. iako se trudio da je prikrije. premda gdjekad zaista priprost. Osim toga. čini se. Ali najviše je na svijetu volio i cijenio svoje novce stečene radom i kojekakvim dovijanjem: novci su ga izjednačavali sa svime što je bilo iznad njega. Čak se ne bi moglo reći da je ljepuškasta. ali je isto tako znala da bi udajom svoje kčeri riješila materijalno stanje svoje obitelji. ali su trvrdili da zna svoj posao. ali prilično zgodna plavojka. naravno poštenim radom. tko zna zašto.svijetle ljetnje hlače i uopće je sve na njemu bilo nekako široko. tako reći pravo dijete. glatka izbrijana lica. što se gdjekad čak i smiješno očitovalo u nekim njenim kretnjama. posve mršavo i blijedo lišce. ponekad bi pretjerao u vragolijama. "Sonja je bila niska rasta. rublju mu nije bilo zamjerke. na licu su joj ostali tragovi nekadašnje . Za Razumihina je bilo značajno još i to što ga nikad nikakvi neuspjesi nisu zbunili i što ga. zarađivao je novce svakojakim poslovima. na njenu licu. Nedavno je i on bio prisiljen prekinuti studij.Zosimov je bio Raskoljnikov liječnik "Zosimov je bio visok i ugojen čovijek. dobar do prostodušnosti. Bio je to neobično vedar i društven momak. nekako zbližio. Jednom nije cijele zime ložio u svojoj sobi tvrdeći da je čak i ugodnije jer se u hladnoj sobi bolje spava. prilično nepravilno. Jedino je njemu Raskoljnikov govorio dosta toga.Razumihin je bio prijatelj Raskoljnikov. nekako ušiljeno. s naočalama i s velikim zlatnim prstenom na prstu nabreklom od debljine.pridonijeli taština i onaj stupanj samopouzdanja što se najbolje može nazvati zaljubljenošću u sama sebe. podbuhla i bezbojno blijeda. Znao je bezbroj izvora iz kojih je mogao crpsti. ali ne zadugo.

šešir odloži do sebe na pod." . bujne. "Pazikuća je stajao na vratima svoje sobice i pokazivao ravno u njega nekom oniskom čovjeku koji je vanjštinom ličio na obrtnika. samo nakon dvadeset godina. oborio. Bijaše to slika i prilika Dunječkina.Andrej Semjonovič je bio cimer od Petra Petroviča." . te je pridavao mnogo više ozbiljnosti nego što bi čovijek u prvi mah očekivao. stamen. pravila i najdubljih uvjerenja preko koje ju nikakve okolnosti nisu mogle natjerati da prijeđe. strogo i nezadovoljno. "Porfirij Petrovič je bio obučen po domaću. što više. u kućnom kaputu.. oko očiju su joj se već davno bile razgranale sitne bore. "Još je u provinciji bio čuo o Andreju Semjonoviču. sitne oči urasle u salo gledale su nekako mrzovoljno. ono što je vidio. gotovo bijele brade.i polagano. s obzirom na njegovu sitnu pojavu.Porfirij Petrovič bio je kriminalistički inspektor i na neizravan način izvlačio je iz Raskoljnikova istinu o ubojstvu Aljone Ivanove. Očito je bio spreman da dugo čeka.. inače. tj. a bijaše neishranjen i skrofulozan čovjek niska rasta. kratko podšišane kose na velikoj okrugloj glavi. u posve čistoj košulji i u izgaženim papučama. Puljherija Aleksandrova bijaše osjećajna. vodenastim sjajem i bile zastrte gotovo bijelim trepavicama što su treptale baš kao da namiguju. tamnožute boje.za sve to vrijeme nije odvajao očiju od njega . čak i na ono što se protivilo njenim uvjerenjima. smežurano lice govorilo je da je prevalio pedesetu. a koji put čak i izvanredno uznosito.neznanac svejednako stoji na istom mjestu i netremice ga motri. pa ipak je to lice bilo još divno. okruglo lice s pomalo prćastim nosom bijaše nezdrave. kao što gotovo svagda biva u žena koje su do pod stare dane sačuvale bistrinu duha. da je jedan od najistaknutijih mladih naprednjaka i. glatko izbrijan. da navodno igra važnu ulogu u nekim zanimljivim i famoznim društvima. ali ne i sentimentalna. Kosa joj je već počela sijedjeti i prorjeđivati se. Koliko je Raskoljnikov mogao razabrati kroz trepavice kojima je treptao.Bilo bi možda i dobroćudno da nije bilo izraza očiju koje su se sjale nekakvim žitkim. priđe stolu. Bio je to čovijek od svojih trideset pet godina. u prsluku i nečim nalik na kućnu haljinu.. bilo gotovo svagda smiješno. ali prilično živahno i." ". Da kažemo uzgred da je očuvanje svega toga jedini način da se i u starosti ne izgubi ljepota. počeka časak . ali je svagda postojala određena granica poštenja. nečujno sjedne na stolac do ležaja. Najednom oprezno preskoči prag. Njegovo nabuhlo. pohotan čovjek koji nije birao sredstva da ostvari svoj cilj i naum. Podbuhlo.Dokazao je svoje poštenje time što nije htio lagati da je Sonja ukrala Lužinu novac već je rekao istinu. ali je govorio vrlo samouvjereno. svježinu dojmova i čestit. na mnogo je šta mogla pristati. a . štoviše. bio je to čovijek već u godinama. što je. svom bivšem štićeniku. sa zaliscima u obliku kotleta na što je bio neobično ponosan.. podsmješljivo. Amalija Ivanova ubrajala ga je. Pogled tih očiju nekako je čudno odudarao od cijele njegove pojave na kojoj je bilo čak i nečega ženskoga. među uglednije stanare jer se nije opijao. pa i trbušast.Svidrigajlov je bio vrlo bezobziran . a osim toga doimala se mnogo mlađa nego što je uistinu bila. a to je da je Lužin podmetnuo novac Sonji i optužio ju za krađu. jedino bez onog izraza donje usne što je u nje stršilo. pa i sav je bio nekako pogrbljen. ali samo do određene granice: mogla je dugo popuštati." "Taj je Andrej Semjonovič negdje služio. u masnoj kapi. svijetle.ljepote. Bio je prilično meka srca. pa se objema rukama podupre o trskovac i bradu nasloni na ruke. nevjerojatno plav. brižljivo zatvori za sobom vrata." . obrazi joj upali i osušili se od briga i jada. čist žar srca. bila je bojažljiva i postupljiva. bez brkova i zalizaka. onizak. Glavu je. Uz to su ga vječito boljele oči. izdaleka bi se reklo da je žensko. punašan. nekako posebno ispupčenoj na potiljku.

mlitavih žgoljavaca i nedoučenih uobraženjaka koji u tili čas pristanu svakako uz trenutno najpomodniju ideju kako bi je odmah vulgarizirali. štoviše.ja ne želim taj brak.nastavi Raskoljnikov na jedvite jade . kad sam ubio." . kao da je diosta uvrtio sebi u glavu da može misliti o onom istom kao nekad. na kraju ulice.a gdje bi on mogao biti neki raskrinkavač!" . otkazati Lužinu. I zato mu napiši do sutra pismo. samo zbog sebe! Čak ni sebe nisam htio o tome obmanjivati! Nisam ubio zbog toga da pomognem majci .Cijeni ljubav iznad svega i zato ne želi da se Dunja uda za Lužina samo iz računa i da bi se obitelj izbavila iz siromaštva ". poželio sam. sve bijaše nijemo i mrtvo. začuje žagor. Kad je to pomislio. opazi svjetinu.. samo zbog sebe: a bih li ikad postao nečiji dobrotvor ili bih do kraja života.... Nešto sam drugo morao doznati. hladno se podsmjehne jer je već bio tvrdo naumio da će na policiju. kao pauk.. Sonja. Baš kao da se za svaku sitnicu hvatao. Sonja. A progresu i "našem mladom naraštaju" bio se prikrpio zbog nekakve strasti..Raskoljnikov je toliko očajan svojim činom da razmišlja i tome da ode na policiju. Ya sve te svoje vrline. stojeći nasred kaldrme na raskršću i gledajući oko sebe.. nisu mi toliko bili potrebni novci koliko nešto drugo. zbog sebe sam ubio.Misliš da bulaznim? Ne bulaznim. i to što prije doznati. Donesi mi ujutro da pročitam i kvit posla!" . Ali nigdje se ništa ne odazva.Usred svjetine stajaše nekakva ekipaža. pa ćeš odmah sutra morati.još ne . možda se nikad više ne bih latio ubojstva. mrtvo za nj. kao bi učas napravili karikaturu od svega čemu sami gdjekad sami služe. u sve gušćoj tami... ni svoj propagandni posao možda i ne zna kako treba jer se svakako previše zapleće u tumačenja . što je najvažnije. Sonja.Žali za načinom života kakav je vodio prije ubojstva i iskreno se kaje "Sad se odjednom živo sjeti tih svojih nekadašnjih pitanja i sumnji i učini mu se da ih se nije slučajno sjetio. da ubijem bez kazuistike.Dunja .Nasred ulice zatreperi slabašno svijetlo. lovio sve oko sebe u paučinu i svima im pio krv... pouzdano je znao da će uskoro svemu doći kraj. nešto me drugo guralo naprijed: morao sam doznati. da ubijem zbog sebe. da ne bude više ni spomena o njemu!" " ." "Radilo se o tome da je Lužin instinktivno počeo naslućivati da Lebezjatnikov nije samo vulgaran i priglup čovjek nego možda i lažljivac. sve im prizna i preda se "Da odem ili da ne odem? .I. nisu meni novci bili potrebni.. čim se budeš vidjela s njim.. Već mu se to učinilo fantastičnim i čudnovatim što je stao na onom isto mjestu kao i nekad. kao da od nekog očekuje presudnu riječ. uzvike. oko dvjesto koraka od njega. to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!.razmišljaše Raskoljnikov.razlozi koji su Raskoljnikova naveli na ubojstvo "Sve. i htio sam ih skinuti sa vrata. sve muke tog naklapanja podnio sam.Shvati me.. jedino za nj.. Andrej Semjonovič bio je zaista priglup... i da nema nekih važnijih veza čak ni u svom društvu.uredno je plaćao stanarinu. kad bih opet išao tim istim putem. kao kamenje po kojem je gazio. i da ga mogu zanimati one iste nekadašnje teme i slike koje su ga zanimale.. ili sam čovjek? Hoću li moći preskočiti zapreku ili neću? Hoću li se odvažiti da se sagnem i uzmem ili neću? Jesam li puzav stvor ili imam pravo.otkaži mu. Bijaše to jedan iz one nebrojene i šarene legije tikvana.Udala bi se za Lužina radi mene.Najednom u daljini.." .koješta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio. Što je to? Raskoljnikov skrene desno i pođe prema svjetini. jesam li gnjida kao i svi. Ali ja ne prihvaćam tvoju žrtvu.. te da je samo ponešto čuo iz treće ruke.Sve ja to sad dobro znam...

Nije ipak mogao ulicom nositi sjekiru u ruci. s velikim zavežljajem u rukama. i sve. Ako turi ruku u džep sa strane. kad kucne čas.. nesuvislije. spusti ušicu babi na glavu. Kao da leti nekamo uvis. čvrsto ih koncem sveže unakrst. Sve to nekadašnje. za sve to vrijeme. kad ima petlju. pa ću i ja onda tebi koješta reći. gledaše ubijenu sestru. Činilo se da nema snage da vrisne. pripodigne ruku." "Pošto je sastavio te obje pločice. opet bi je morao pridržavati rukom. u policijskoj stanici. kako preko svega šutke prelazi. "Usred sobe stajaše Lizaveta. i poslije. ali ipak ne vrisne nego počne . treba samo u nju utaknuti oštricu sjekire pa će mu lijepo cijelim putem visiti unutra ispod pazuha. tog ubojstva. možda je sad sve pokvario.Sam zločin izgledao je ovako: "Ni časka više nije smio čekati. petlja je bila za sjekiru..priklopi Razumihin..Pričat ćeš mi opširnije o tome većeras. A jesi li primijetio kako je Raskoljnikov na sve ravnodušan. Navratit ću opet za pola sata do njega. . To mu je. morao ju je ubiti jer nije imao drugog izbora. i zgranuto. i gotovo bez napora. bilo gotovo smiješno. . a kako mu je ogrtač vrlo širok." . dolje. Uza sve mučnu borbu u samom sebi.Raskoljnikovu se sav život počinje vrtjeti oko počinjenog zločina i to ga sve više i više opsjeda. Oči joj bijahu izbečene." . to su u njegovim očima bivale u isti mah neskladnije. otvori već usta. Sve su one imale jednu neobičnu osobinu: što su bivale određenije. i uzeti sjekiru... a da bi prikrio sve dokaze koji bi vodili do njega.Da. sat kasnije (kad sve već bude gotovo). Kao da uopće nije uložio u to ni trunka snage. bila je već mrtva. osim nečega što ga upravo izbezumljuje. blijeda kao krpa. zatrepta sva kao list na vjetru. . prošlo učini mu se sad kao da je negdje duboko.tako davno. i cijela ta panorama. nadođe mu snaga. neće se izvana uopće primijetiti da kroz džep pridržava nešto rukom." .Jest. Zanima me to. prava vreća. dakle.. to je sam vrlo lukavo smislio. može pridržavati držalo da se ne klati u hodu. Krv je briznula kao iz prevaljene čaše i tijelo se izvalilo nauznak. On se odmakne. sve. zbilja. čak je i u nesvijest pao.Iako u velikom strahu zbog plana koji je naumio izvršiti ipak ostaje pri tome i pomno i pažljivo planira ubojstvo "Što se pak tiče petlje. i nekadašnje teme.Inače. vratiti sjekiru na mjesto. kao da će iskočiti iz duplja. jedva da ga vidi pod nogama. Raskoljnikov nije namjeravao ubiti Lizavetu." "Trebalo je.. nije mogao ni na čas. upale neće biti. povjerovati u ostvarivost svoje zamisli. Kad ugleda njega kako je dojurio. A željeznu je pločicu primetnuo radi težine. To je bilo zato da odvrati na neko vrijeme babinu pozornost te tako uluči zgodan trenutak dok se ona bude baktala s tim zavežljajčićem. a čelo i cijelo lice naborani i iskrivljeni od grča. samo kradom ući u kuhinju.. a u isti ga mah nešto bolno steglo u prsima. da se baba bar u prvi mah ne dosjeti da je "stvar" drvena. i nekadašnji dojmovi. pa još jednom." ." "Napomenut ćemo samo uzgred jednu osobitost u svim tim konačnim odlukama što ih je već bio donio. a sve se gubi pred njegovim očima. jedva i znajući za sebe. A da ju je sakrio pod ogrtač. od kojih je željezna bila manja od drvene.Kao što sam već rekla. Izvadi sjekiru. te sa on počinje gubiti i poticati sumnju okoline " . A sad. Baš su ga onog dana kad se razbolio zaplašili." "Tada je udari svom snagom još jednom. Ali. zatim ih uredno i zgodno umota u čist bijel papir i sveže tako da bude malo teže odvezati. čim je spusti sjekiru. što bi se lako primijetilo. i nekadašnji zadaci. štoviše. gotovo makinalno. sve ušicom i sve po tjemenu.Kako ne bih primijetio! Zanima me to i plaši. jest . zamahne objema rukama. pusti je da padne i odmah se nagne nad njeno lice. i one nekadašnje misli. Ona se jednostavno našla na krivom mjestu u krivo vrijeme. i on sam... sam ga je vrag donio.

Vama je zlo.. on se sam predao u ruke policiji. On nasrne na nju sjekirom: njoj se usne iskrive žalostivo. .Ja sam onda ubio sjekirom onu staru činovničku udovicu i njezinu sestru Lizavetu. gledajući ga uporno. Samo se stropoštala.polagano uzmicati natraške pred njim. gotovo do tjemena." ." . štoviše. iako nikada nije imao ni prebijene pare. ali nikako ne puštajući glasa od sebe. Bio je više pošten nego što je i on sam mislio. isprekidano.počne Raskoljnikov.Koliko god se za Raskoljnikova mora reći da je veliki griješnik toliko bi se trebale istaknuti i njegove dobre osobine. Časak su se tako gledali i čekali. . a nije čak ni bio dobar s njima. oštricom. dohvati njen zavežljaj i opet ga baci pa odjuri u predsoblje. Također je dao novac i onda kada su naišli na onu pijanu djevojku i otjerali od nje onog postarijeg čovjeka koji nije imao časne namjere. Donesu vode.. Udarac ju je pogodio ravno u lubanju. iako bi to bila najnužnija i najprirodnija kretnja u tom času jer joj je sjekira visila nad glavom.Popijte malo vode. a nije morao jer oni nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. sav je svoj novac dao Katerini Ivanovoj da sahrani muža... sjednite ovamo. Samo je malko pridigla svoju slobodnu lijevu ruku. Nije htio iskorištavati Dunjinu udaju zbog sebe niti je krao ili tako nešto. kao u sasvim male djece kad se nečega uplaše pa se zagledaju u ono što ih plaši i spremaju se da zavrište. . I toliko je ta nesretna Lizaveta bila priprosta. i odjednom joj prosjekao cijeli gornji dio čela. kao da ga želi skloniti s puta. Pa. Sjate se ljudi sa svih strana. ali ne odvoji očiju od lica vrlo neugodno izneneđenog Ilje Petroviča. Raskojnikov posve izgubi glavu. baš kao da joj nedostaje zraka da bi mogla vrisnuti. " . Raskoljnikov ponovi svoj iskaz. dajte stolac! Izvolite. na kraju krajeva. sjednite! Vode! Raskoljnikov se skljoka na stolac. Raskoljnikov otkloni rukom vodu i tiho. Ilja Petrovič zine. netremice. i polako je ispružila prema njemu. jednom zauvijek zatucana i zaplašena da nije ni ruke podigla da zaštiti lice. ali razgovijetno izusti: . ni blizu lica.Ja sam. Čak.

tragična HASANAGINICA ISTORIJA NASTANKA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica nastaje negde između 1646-49. On to čini u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” (putovanja po Dalmaciji). Venecija. a žena ga ne posjećuje. a njen rodni kraj je u području Imotske krajine (oko grada Imotski). jadna.Geteborg. etnograf i putopisac Alberto Fortis. U to doba romantizma uvrštava se u najlepšu zbirku literature u Evropi i na taj način zaokuplja pažnju svih mogućih književnika. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. objavljen od strane švedskog pisca Samuel Edmana. Već 1792. Glavni likovi: Hasanaga. Balada BALADA – je mješovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski. ponosan. Ovu baladu.Narodna pjesma Hasanaginica Bilješka o pjesniku: Ovo je narodna pjesma. te je rekao da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci. epski i dramski elementi Tema pjesme: Tema pjesme je tragična sudbina Hasanaginice Mjesto radnje: Južna Hrvatska Vrijeme radnje: Za vrijeme rata s Turcima Kratak sadržaj: Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu. nego da ode iz dvora. Pintarović – beg: on je dobar. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Pintarović beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjećivati. Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka. jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. godine iz “morlačkog (iliričkog)” naroda. Hasanaginica. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte.godine prevodi sa “morlačkog” jezika na italijanski. 1774. ljut.Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge.godine dolazi prevod na švedskom jeziku. Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. voli djecu i muža. Kasnije je prevođena na mnoge evropske . Vrsta pjesme: Lirsko – epska pjesma. No ona je i dalje voljela Hasanagu. ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju. brzoplet voli svoju sestru… Hasanaginica: dobra.

U ovoj baladi dojedinog susreta dolaziposle sukloba. Doživljavanje udesa glavne junakinje grana se u nekoliko pravaca nagomilavajući se do smrtonosne jačine. a naročito veliki značaj ima prva scena. ona potpuno zaboravlja da je nemoguće da to bude on. svedoči opesniku koji je imao neverovatan dar za logičnost zbivanja dgađajau prostorima umetničkog oblikovanja.ali sažimanjem događaja na značajne segmente. U konačnoj redakciji ostalo je sporno mesto u obliku „ uboške haljine“. Na sceni su kao što biva u raspletu tragedije. Radnja se odvija hronološki.Samo prve scena pokazuje Hasanaginicu kao ženu koja se preplašila od mogućnosti povratka muža. Mudro . pa kako se to nije desilo. Odnos prema vremenu se menja. dramatične konfrontacije junaka. Struktura situacija. Izazvana jednim trenutkom ljudske srdžbe.iako ponekad opravdane. Upravou tom delikatnom trenutku Hasanaginica se suočava sa krivcem za svoju nesreću. Pošto je i sam bio nezadovoljan svojom preradom. i etičke i psihološke prirode ali i u probleme koji su čisto umetničke prirode. Samo prva scena ima naglašen nagon za samouništenjem. VUKOVA ''HASANAGINICA'' Vuk Stefanović Karadžić je Hasanaginicu uneo u svoju prvu Pjesnaricu.unutarnjih prostora u kojima se poale i gase signali što stoje u osnovi ponašanja. obuzeta prisustvom Hasanage u sebi.ali nijemogaoda ih se reši. koja su želela da uđu u suštinu ove narodne pesme i u probleme koje ona pokreće. Tada je Hasanaginica najbliža smrti. Suočenje je po intenzitetu i smislu spoj svega prethodnog i započetog. želja i nada da će se sresti sa boljom verzijom od Fertisove ukazuju na njegovo poznavanje narodne poezije i njenog duha. ali kao vlastitu redakciju Fortisove Hasanaginice. Radnja je oblik sudbine koja se neumoljivi ispunjava. Kasnije su došle osude Vukovih izmena. kulminacione epizode između kojih stoji treća.on je ponovo štampa u bečkom izdanju . Prisustvo svega onoga što se ranije javljalo u isečku radnje ili u iznenadnom osećanju. Magnetsku snagu toj sceni daje prvi. sa svima koje voli.Vukovo kolebanje. prekasno.u raspletu. „srbiziranja“ i „povučivanja“ Hasanaginice i često su bile preterane i u tonu zlonamerne. DRAMSKA STRUKTURA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica je obrazac dramatičnosti u poeziji balada i ona je jedna od naših najuzbudljivijih balada. svi učesnici.jedini i poslednji susret muža i žene. beg Pintorović kao glasnik. Sporna mesta su mu7 očigledno smetala.jezike i doživela brojna tumačenja. To rastojanje smanjuje se u jednom trenutku samo na korak od ponora.najednom se sručuje na Hasanaginicu. To su dve dramski najjače scene. U toj sceni sugestivnije je prisustvo Hasanage u Hasanaginici od neposrednog prisustva na kraju. Izbor trenutka raspleta dramski je obeležen. poštoje teško ranjen.primenjen neposredno samo u poslednjem isečku radnje. ovaj put u otvorenom prostoru i uz neposredno prisustvo Hasanagino.Postupak tzv.Hasanaginica i deca.nizanje i izviranje jedne iz druge. u kakvoj takvoj vremenskoj postupnosti. Na završetku pesme ponoviće se isti postupak. Udaja i svečana svadbena povorka nije prilika za neugodnost.probleme koji su i etničke. Nadao se da će pesmu ponovosresti u narodu.Smrt je neizbežna.oproštaj sa decom i nasilno odvođenje. iako ide protiv temeljnih težnji junaka ove balade. ta sudbina se više ne da zaustaviti. koja predstavlja znatno odstupanje od originala.Brzo smenjivanje situacije naročito doprinosi dramatičnosti cele pesme. uvek je dramatično zbog otvorenih. Ta je pojedinost duboko istinita i zasnovana na psihološkoj nijansi : savladana strahom. Hasanaginica mora još jednom da proživi sve one trenutke lepote i9patnje vnjezan eza decu. tzv. gde odustaje od svoje prve verzije i daje više za pravo Fortisovoj verziji. baladu je izostavio iz drugog lajpciškog izdanja narodnih pesama.U tom trenutku radnje prisutni su svi učesnici : Hasanaga porukom. kuću i Hasanagu.

života koji se završio i koji počinje novom udajom. nagomilanog bola. posle grube i nezasnovane zamerke. voli i oseća. nesebičnost i bol. opet. dovodi do jedinog rešenja koje je jedino mogućno. ni slobodu govora. Objektivni i subjektivni tok ukrštaju se i slivaju u jedno. njeno nemoćno ćutanje tumači kao odsustvo osećanja i obzira. čini ovu baladu različitom od većine naših balada. sadašnjost raspleta kao svekolikog prisustva prošlog i budućeg.i vidovito pesničko rešenje da se aga ne pojavljuje na početku uslovilo je ovo potonje.kao što je i pokušaj samoubistva „snimak“ užasa koji je njome ovladao.one se prosto dešavaju. Svi dijalozi u ovoj baladi su u stvari monolozi iz kojih se kao iz izvora vidi čime je koja ličnost zaokupljena. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. Ona može svoje postojanje da iskaže samo smrću.Hasanagine reči. Od Hasanaginice se u jednom trenutku očekivala slobodna volja i samostalna odluka. kao posledica stalno uspostavljanih zabrana da misli. To su male intimne ispovesti.ostaju bez odgovora.da nije dobra majka. a potom i sinovi u odsudnim trenucima događaja. Taj poziv treba da izazove asocijaciju na nekadašnju toplinu i sreću zajedničkog života. ali i kao posledica zapretenog.kao i tuga. zbilje duha i stvarnosti života. jad.U pesmi je pokazana njena neizmerna briga i čežnja za decom.one ostavljaju dubok utisak. “Hodte amo. ”Hasanaginica umire. Od zlostavljane i uplašene žene očekivala se još i bezuslovna ljubav! Ta ljubav koju Hasanaga prezrivo odbacuje nije ni . Njena smrt nastupa kao duhovno oslobođenje. Za umetničku jedinstvenost balade o Hasanaginici odsudna je pesnička sposobnost povezivanja misaonog i emocionalnog. Baš zbog toga što reči. Hasanaga je povređen što je njeno poštovanje običaja veće od ljubavi prema njemu. čime se ostvaruje čudo istovremenosti.DIJALOGA I ĆUTNJE) Dijalog u Hasanaginici je specifičan. Ona oseća neizmernu ljubavi prema svojoj deci i potajnu nadu da će je Hasanaga ponovo primiti sebi. Od reči dočina samojetrenutak.postojala. čemu su deca dala ton neposredne molbe. Unutarnja zbilja.srca kamenoga. Ono što govori Hsanaginica uplašena od mogućnosti susreta. izrečene pred decom. UMETNIČKI POSTUPCI U OBLIKOVANJU PESME (REDUKOVANJE GOVORA PRIPOVEDAČA I OPISA.pretočena u slike i radnju. dok se. već samogovori i odblesci nevidljivog strujanja u svakom junaku. . BOLA I SMRTI U ''HASANAGINICI'' Njena iskrena ljubav prema mužu nije se mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. njenim rečima se ne veruje. neka je vrsta unutarnjeg monologa. Žena u patrijarhalnom poretku nema jezik. molbe i pitanja ostaju bez odgovora. a smrt je i mera njene odanosti. nedorečeni isečci nemirai teskobe.Najviše zbog toga štounutarnje zbivanje obrazuje jedan tok bez obzira na objektivni tok radnje.FUNKCIJA MONOLOGA. One trp'e i ne traže odgovor. Svaka ličnost sledi svoju misao i vlastiti ritam i upravo iskidanost govora i potpuno ćutanje umestoodgovora kazuju o unutarnjoj sadržini priče rečitije od samih reči. Onošto kazuju deca. svedoči o unutarnjoj potrebi dece da zadrže majku. Svi spoljašnjipokreti izraz su unutarnje napregnutosti izazvane nekim snažnim podsticajem.a susret otkriva dubinu te promene.sirotice mojekad se neće smilovati na vasmajka vaša. prvo kćeri. U međuvremenu sve se promenilo. Dokaz njenog karaktera je smrt. po posledicama uvek fatalne. do onog koje donosi balada. Dijalozi u ovoj baladi i nisu razgovori. ono na šta nikad u svom braku nije imala pravo. pa zato. MOTIVI LJUBAVI.

vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja. ona donosi položaj i poreklo koji se. Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga je „zaboravila“ u njegovoj muci i samoći.Kada nailaze svatovi i jedno i drugo taj trenutak intenzivno preživljavaju. nego i nepodnošljivo ironična .Hasanaginica ispašta zato što se njenom mužu učinilo da su njoj patrijarhalni običaji važniji od njega. Žene su imale svoje mesto u kući.Takvo nesigurno obećanje određuje ženinu društvenu poziciju.u svom poimanju straha i dužnosti. aon strepi od toga kakoće na decu uticatiprolazak majčinih svatova. a takođe. što sa sobom donosi veliku tragediju Hasanaginici.Prvi nesporazum nastaje u vezi nedolaska Hasanaginice u logor da obiđe ranjenog muža.kraj priče o Hasanaginici. U to vreme žena je bila prikovana za kuću i svako javno pokazivanje osećanja prema mužu ili pominjanje njegovog imena bila je velika sramota.TRAGIČNI NESPORAZUM SUPRUŽNIKA I NJEGOVE POSLEDICE Kraj Hasanaginice pokreće niz pitanja koja nude različite ičesto suprotne odgovore. s druge strane su sigurno bile poznate te norme ponašanja. ali on u svojo usamljenosti.Otuda one Hasanagine rečipune srdžbe i jeda i prebacivanja. on u stvari sakriva nemoć. muža i poredak vrednosti. pravni odnosi potčinjavaju ženski pol. Hasanaginičin odnos prema mužu se temelji na apsurdnom poimanju nepostojeće krivice: Hasanaginica je kriva zbog pasivnosti i nedovoljno iskazane revnosti.poraz u saznanju da ona odlazi drugome. Opet nesporazum. izmiriti roditelje. ona posmatra kao neraskidivu celinu. istina je ne samo surovija. tokom drame konstantno obezvređuju.U tom trenutku u njemu su se zbivali složeni duševniprocesi : bolšto mu se žena preudala. Hasanagi. Patrijarhalna kazna stiže žene zato što nisu prepoznale . Ispunjavajući sve zahteve patrijarhalnog poretka. HASANAGINICA (2) ODNOS MUŽA I ŽENE U PESMI Društveni odnosi u ovo doba su još uvek bili primitivni. Iskazujući svoju moć.. da bi ženu koja simbolizuje obećanje društvenog uzdignuća sveli na poziciju autsajdera.Drugi nesporazum koji dovodi do tragičnog kraja je na kraju pesme kad svadbena povorka prolazi pored kuće Hasanage ioproštaj Hasanaginice sa decom . Pošto je video sveta i drugačije običaje. nego je preobraća u prestupnika. šta je to dotuklo Hasanaginicu? Odgovor treba potražiti u razumevanju prilika i ljudi iz vremena o kome peva ova balada. jer Hasanaginica ne može da podnese više taj pritisak i umire.verovatnopotajnoželi da žena pređe preko zabrana i da ipak dođe i poseti ga. U slučaju Hasanaginice revnost se tumači kao prestup. Deca su spona koja još uvek veže rastavljene supružnike: ona strepi od toga kakoće proćipored dvopra i pored svoji sirtotica. Ovo je kraj jednog događanja.Kada ona to ne učini . ali deca pripadaju mužu u svakom slučaju i muž ima pravo da razvodi brak. Kriva je zbog gospodstva i plemenitog porekla kojima je unapredila društveni položaj svog muža. Brak je ovde obećanje koje ne obećava ništa. Ova prava Hasanaga koristi. odričući se svoje ličnosti u prilog bračnog ugovora koji joj nameće apsolutnog gospodara njihove sudbine.Odlazak agi pod šator bio bi velikiprestupi ogrešenje opatrijarhaklne norme ponašanja. Još nešto se oseća iz ove strepnje: neka potajna nada da će deca promeniti situaciju. Podređeni položaj žene ne samo da umanjuje svaku njenu eventualnu prednost. Takvi ljudi često nemaju sposobnost da lako oproste. One gaje i vaspitaju decu. nisu plemeniti.po drugi put ali ovaj put tragičan. jer zna da uvek gubi sve. I Hasanaga i Hasanaginica vole svoju decu i svesni su da deca najviše pate zbog njihovog rastanka.on je liberalan u svojim shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila ponašanja i da mu dođe. međutim. Ali ovaj kraj nameće jedno pitanje : šta je to izrekao Hasanaga. kraj nesporazuma između muža i žene . nada da će se možda odlučiti na povratak ( opet ono njegovo uverenje da ona treba da učini neočekivani korak ).

” što izaziva osećaj krivice i stida kod Hasanaginice. osuđena na ulogu političkog i socijalnog mamca u očima brata i muža. neposredno posle stida. veličanstvena u plemenitosti. HASANAGINIČIN STID-PSIHOLOŠKA I MORALNA USLOVLJENOST STIDA Kamen spoticanja i uzrok mnogih pitanja u svim kritikama.10Stid je povezan isa jakim materinskim osećanjem. nevinoj duši odvija se prava drama. Hasanaginica ostaje dosledna pravilima i ostaje kod kuće. smatrajući to ispravnim.Iako mučena željom da obiđe muža.Krotka i uzdržana žena bila je moralni ideal onog vremena. Hasanaga zamera ženi to što je poštovala običaje kasabe. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat. Hasanaginica je obespravljena. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasanaginom liku. majčinstvu. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. Hasanaginica je oličenje žrtve.nije smela javno da izražava svoja osećanja. Hasanaginica izvršava zadatu dužnost. dobija svoj materijalni oblik u očajničkom pokušaju da skoči sa kule.morala. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. HASANAGINIČIN STRAH.Glavna junakinja je u svetu vrednosti koje određuju muškarci. nežnosti. svog muža i dom. Hasanaginicu izjeda strah prisamoj pomisli na činjenicu da treba da napusti svoj . a sam joj je nametnuo izolaciju i stroga pravila ponašanja . Jedini ženski uslov bezuslovne pokornosti jeste argument gole sile. koji se olako igraju njenom sudbinom. utemeljenih samo na snazi jačeg.uz pitanje: Šta će reći drugi? Pored toga.PSIHOLOŠKA USLOVLJENOST Strah koji se javlja u Hasanaginici.iz porodice. Patrijahalni odnosi i patrijahalne norme nametale su određeno ponašanje. prisutan je i stid izazvan samim Hasanaginim rečima:“Ne čekaj me u dvoru belomu. HASANAGINICA (3) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINICE (SLOŽENOST I OSEĆAJNOST NJENE PRIRODE U njenoj čistoj. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju decu. tj. u svom dostojanstvenom ponašanju. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem.a ljubovca od stida ne mogla” Smatra se da je stid baština žene onog doba.u dvoru ni u rodu momu.Tako se i Hasanaginica smerno držala svoje kuće i dece. donosi joj sramotu. ona očekuje nekakvo objašnjenje kazne. osuđena na bezuspešno traganje za smislom tih odluka. u zabludi da čini najbolje i da čini ono što se od nje očekuje.analizama i proučavanjima ove balade predstavljaju stihovi “Obilazi ga mati i sestrica. Hasanaginica simbolizuje veliko obećanje povezivanja viših i nižih staleža. U tome i jeste moralna uslovljenost stida i stav i mišljenje koje se provlači kroz celu situaciju. Ona je žrtva njihovih pogrešnih odluka.Dužnost žene bila je briga o kući i porodici.običaja i načina života. i onih krajnje proračunatih i onih potpuno nepromišljenih.a sama činjenica da je oterana iz doma. ignorišući i božanske zakone i običaje zajednice. što pod pritiskom sudbonosnog zapleta dovodi do katastrofe. Hasanagi proradi muška sujeta i osećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otera. Ona doživljava da je sam patrijarhalni zakon gura u bezakonje i pretvara u izgnanicu. U svojoj nemoći da nešto menja njeno srce puca.trenutak u kom moraju da svoju bezuslovnu odanost stave iznad uobičajenog poštovanja običaja.ni.zbog otpučtanja žene bez vidljivih razloga. na uzaludan pokušaj da razume sebične interese muža i brata. No.Navikla da patrijarhalni poredak ima opravdanje čak i za najapsurdnije zabrane. što bi prekršila ukoliko bi otišla mužu u posetu.

'' ODNOS MAJKE I DECE U ''HASANAGINICI''-ODNOS LJUBAVI I RAZUMEVANJA Odnos sa decom iznijansiran je u tri prstena radnje:na početku kad kćeri teše prestrašenu majku.Uvreda i bol zbog rastanka i nasilje koje Hasanaginica trpi ne daju joj snagu već joj je oduzimaju.trajan je duševni nemir što izvire iz duboke i odane ljubavi.a pre svega.za kojeg je majka prirodno.Da je Hasanaginica pregazila svoje patrijahalne norme i da se nije obazirala na tadašnji moralni ideal. čak lukav. sve bi bilo drugačije-ona ne bi bila odvojena od svog doma. KOBNE POSLEDICE HASANAGINIČINOG STIDA Hasanaginičin stid je i uzrok daljeg odvijanja cele situacije.Nema nijednog detalja koji bi narušio taj niz milošte i nežnosti.U ta tri dela radnje.a u malom broju stihova.pokušavajući da nadvlada ono što nemože.u to vreme bio je različit. ХАСАНАГИНИЦА (4) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINOG LIKA .ljubavi i odricanja.On je zato liberalan u shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila i da mu ipak dođe.i dalje bi bila živa i njen život ne bi bio okončan pre vremena. Početni stid je jedan vid tog potiskivanja.da ne puca jadno srce moje..silom odvojena od deteta.da se uda za drugog čoveka i plaši se da pogleda u oči svoje najmilije.pa i tragičnog kraja. ''Hasanaga.ali ipak očekuje nešto drugo.Kada to ona ne čini.U njegovom postupku je oživela muška sujeta i osećanje muške nemogućnosti i prava da upravlja životom žene i gospodar njenom sudbinom.decu.Strah od susreta sa svojima. da upoznaje jedan drugi život. može nesmetano da se kreće. jer nežnost oproštaja naglo prekida glas .dom.gledajući sirotice svoje. na koje je najosetljivija.taj bi se niz rasuo.kad glasovi stihova zazivaju majku.proračunat na određen efekat i simboličan kao poruka.a da joj ne prepukne srce od žalosti: “Nemoj mene davat ni za koga.koji je takođe svestan tadašnjeg ponašanja društva.Takođe.kad prolazi pored aginog dvora je i zebnja koja proizilazi iz tragičnog saznanja nesrećne žene da neće izdržati poslednje.obeležava upravo njega tako grubo.” Strah od ponovnog susreta. POVREĐENA MATERINSKA LJUBAV U BALADI Materinska ljubav I strpljenje zbog nje dolaze do tačke usijanja u trenutku ponovnog susreta. kao muškarac. najtežeiskušenje.ubošku haljinu’’.potom u prvom oproštaju koji je naročito ljubavlju prema najmlađem.On želi da mu žena dođe u posetu i ublaži samoću. od dece.Takav gest bio bi odveć promišljen. Osećajnost žene dopušta pretpostavki da se ona boji sebe i svoje potiskivane ali ne i potisnute ljubavi koja se silovito oslobađa u poslednjem susretu. već uzvišila snagu ljubavi koju je osećala prema svom mužu. Materinska ljubav vidljiva je u svom slikovitom obliku zakratko.Ukoliko bi Hasanaginica darovala najmlađem sinu .Nema psihološkog opravdanja da majka. oslobođen patrijahalnih stega i grubih normi koje ruše osećanja.savršeno se otvara i zatvara odnos između majke i dece kao odnos uzajamne ljubavi ali i razumevanja.položaj muškarca i žene.SLOŽENOST I PROTIVREČNOST NJEGOVE PRIRODE (KOBNA NEDOSLEDNOST) Pored Hasanaginičinog patrijahalnog postupanja.najprisnije vezana i napokon.ne treba zanemariti i Hasanagu. vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja.u drugom oproštaju. prirodniji i ljudskiji.Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga nije posetila onda kada mu je bilo to potrbno. Plaši se i bori samasasobom.

majka mu šalje darove na način koji je još i danas uobičajen.O beznadnosti njenog položaja moze se samo suditi i na osnovu molbi upućenih bratu. ne toliko radi dece koliko radi toga da mužu uputi prekor. naročito naglašen bes bega Pintorovića.da je brat ne udaje ponovo. FUNKCIJA I ZNAČENJE SLOVENSKE ANTITEZE U TUMAČENJU SMISLA DELA Slovenska antiteza.vidi’’ osim najmlađeg.sestra poseže za kletvom. osnovne su oznake duševnog života žene. povređena materinska ljubav.Kad vidi da će je silom odvojiti od dece i silom udati. treperi na početku ove pesme kao slutnja koja se reflektuje daleko i duboko. Promena tačke gledišta.Možda je Hasaniginica donela svom sinu sirotinjsko odelo da bi ga sačuvala od uroka ili se možda tako zove jer se daje detetu koje gubi majku. kazuju nešto unutarnije.ali je nerazume ni rođeni brat.detalj sa haljinama u bošči pokazuje se ne kao slučajan već u saglasnosti sa ostalim. naročito intenzivirana nasilnim odvajannjem.naročito s obzirom na psihologiju žene.Treća molba bratu. rečju ili susretom kao da u nepovrat otiče deo po deo Hasanaginičinog bića i smisla življenja.koja je bezazlena i koja ne može ništa da izmeni.detalj sa .Nju okružuju najbliži. Stid. Glas pripovedača čuje se u značajnim trenucima zbivanja. Utisak koji te reči ostavljaju otvara mogućnost novog viđenja i vrednovanja.Ona mu se obraća za pomoć u trenutku pometnje i panike. objektivno kazivanje pripovedača zamenjuje strasne i pristrasne reči Hasanagine.Ona je jedino svesna fatalnosti agine zapovesti i u tome ona zaboravlja sebe.Tri molbe pokazuju tri različita trenutka neposredne radnje i tri stanja glavne junakinje. pa i mesta koja izgledaju kao da su opisna.A kad je brat i pored toga daje imotskom kadiji. kazane na početku.uboškim haljinama’’ značio bi da žena želi da se zaustavi bez obzira na poziv.Gledan u svetlosti pesme. koji sestru nasilno odvaja sina u besici.ona prestaje da veruje da veruje i da se nada… DETALJ DARIVANJA ''UBOŠKIM'' ILI ''UBOŠČIM'' HALJINAMA.izrečena je u obliku relatizovane kletve.prenesena kao molba proscu. dobru kadu prose sa svih strana” Ovaj opis duboko opravdan i kazan na prvom mestu.Pošto je ono u bešici.sestra se baca bratu oko vrata zbog sramote koju joj muž nanosi.GLEDAN IZ SVETLOSTI PESME Hasanaginica prebacuje svom mužu darujući detetu uboške haljine.Molbe upućene bratu nijednom se ne odnose na nju lično već na posledice koje će trpeti deca. strah i osećanje sramote.Jedino je ona svesna razmera nesreće. Ta slika ima svoj odjek u belom licu kadune koja umire.poslednji je stepen negativne emocionalne gradacije od prvog stanja.Hasanagin. . Opis opraštanja sa decom. TRI HASANAGINIČINA OBRAĆANJA BRATU-ODNOS SESTRE I BRATA U svojoj nesreći Hasanaginica je potpuno sama.koje je znak potpune ugašene nade.ona ga opet moli..Prvi put. Sa svakim novim osećanjem. a u baladi glavni momenat drame. Sve ostalo.sve to u tragičnom tonu kazivanja upućuje na diskretno saosećanje onoga koje priču o ženi stvarao ili prenosio razumevajući katkad i više nego što je uobičajeno.uslovljene i tragične.S tačke gledišta radnje.Kad ga nije ganula neposredno svojom nesrećom.Majka daruje decu poklonima prema uzrastu jer ih sve . nešto što ulazi u ljudski portret: “Dobra kada i od rada dobra..Druga molba. sugeriše nedužnost i čestitost žene. neobično izbeljena slika pejzaža.Tri puta mu se ona obraća i tek treći put ispunjava on njenu molbu.To je jedina pojedinost koja pokazuje Hasanaginicu kao bespomoćnu sestru što spontano pruža ruka prema bratu.

Pitaju se: “Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi ranjenog muža?” Hasan-aga je neizbežno zagrizao mamac. Međutim. koje služe kao neki uvod. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen. Hasanaginica i kad bi htela. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti. imotskog kadiju. On joj što pre nalazi drugog muža. jer se osećaju nižim zbog svog porekla. Bela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. u cemu je Hasanaginica bila veoma brzina i dobra.U baladi je Hasan-aga ranjeni junak. a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na njenu posetu. verujući samo svojoj materi i sestrici. Hasanaginicu interesuju samo njena djeca. Njihov cilj je pokazati da snaha nije toliko bolja i “visočija” i dobili su mogućnost koju ne žele propustili. sklad. Beli stid i sramota razbija tu harmoniju i sklad. Ona je sasvim bela kao taj “listak”. Hasanaginičin brat. ne bi mogla obići Hasan-agu zbog društvenih odnosa tog vremena. Svoju sestru daje imotskom kadiji. u svom dostojanstvenom ponašanju. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mesto u kući sa decom. u pokazivanju . koje sve vise lici na anarhiju. no on je po dolasku tera sa dvora. Sa tekstom ga dalje upućuje. Ali Hasan-aga bez ikakvog stida i oklijevanja. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju jecu. pre svega za svoje dobro. Taj beli listak knjige izražava sva trenutna osećanja Hasanaginice. hoću reći: veličanstvena u plemenitosti. sa lepim pozdravom da nije za udaju. oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao zlovoljnog krivca. Kulminacija Hasan-agine surovosti je dobro predstavljena kada na kraju balade zove: “sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda. i glavna uloga im je uloga domacice. liku koji predstavlja oličenje jednog age. Ratni šator Hasan-age se ovde predstavlja kao beo. da je Hasan-aga uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. Ovaj čovjek nema ni kućnog vaspitanja ni posebnog obrazovanja. a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist. ali može također značiti stid i sramotu. ranjenog Hasan-agu. od stida kako navodi pesma. nežnosti. Ali brat se već odlučio. Šta je dovelo do grubog i bezosećajnog poteza Hasan-age? Odgovor dobijamo u prve dve strofe. Obe štite Hasanagu. koji mu može pružiti pomoć i spasiti njegovo imanje.” To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva lika. Hasanagina mater ne voli snahu Hasanaginicu. On se smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga. priskače u pomoć Hasanaginici. “Zelena gora” označava na isti način harmoniju. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasan-age. majčinstvu. Njegovo poreklo je “niže”. Belo je čisto i nevino. isteruje Hasanaginicu iz belog. nisu plemeniti. Ona je slomljena. a mozemo primetiti da je takvo porodicno uredjenje bilo mnogo naprednije od danasnjeg. a to srce jedne majke nije moglo podneti. a po najmanje u svoju “ljubu”. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem. ali izgleda da on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda.. Zene tog doba gaje i vaspitaju djecu. Dok je ležao ranjen. Njegova supruga Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tera iz kuće i odvaja od svoje djece. ali kao što vidite nije toliko moćan. Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru. nevina žena koja ne može ništa učiniti da zadrži svoju decu. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dve boje. njegova žena ga nije nijednom posetila. beg Pintorović. vojnik. bez povjerenja u samog sebe. Tada se pojavljuje Hasanaga. a isto tako opisuju karakter i lik Hasanage. Možda bi ga bolje “dočekala” kada se on sam potpuno zdrav i jak vrati nazad u svoje “kraljevstvo” kao glavni junak. U daljem razvoju radnje beg Pintorovic. Hasanaginica je ovde oličenje žrtve. sestri svojoj. “seljaka” sa ograničenim razmišljanjem. a sestra je uvek na strani majke. čuvši za Hasan-agine zle namere. moćnom čoveku. Vreme prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasan-agu. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć. Hasanaginica stoji između teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osećala videti jadnog. On želi da je oslobodi poniženja sa jedne strane. vodi nju u svoj rod.zašto? Ovo nije pogodna boja za ratni šator. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda. te da se vrati svojoj majcu u Klis. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasan-aginome liku. dvora. lahkoutjecanim. Ovi ljudi često nemaju sposobnost lahko oprostiti.

Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera. Daruje svoju decu. Žena tog vremena nije smjela da pokazuje osjećanja prema mužu i nije se smjela kretati izvan kuće. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom savršenstvu doživljava tragediju. nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju djecu. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj tragičnijih likova naše književnosti.neizmerne ljubavi prema svojoj djeci i potajne nade da će je Hasan-aga ponovo primiti sebi. Ali ovo izgleda nije bilo dovoljno. svog muža i dom. Hasan-aga uviđa da je sve izgubljeno. . I sada na kraju ove prelepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom ponašanju i do kojih granica sve to može ići. Kao zadnji izlaz on joj uzima decu. a Hasanaginica je jedan od najljepših likova naše književnosti. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. U njenoj čistoj. Hasanaginica nije obišla muža iz patrijarhalnih razloga. Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod kuće smatrajući to ispravnim. No. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene. Ovu sliku će deca pamtiti zauvek. koju nikad neće zaboraviti. nevinoj duši odvija se prava drama. neće umeti da cene… Hasanaginica Balada Hasanainica je jedna od naših najljepših narodnih balada. U pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž bezdušno tjera zbog toga što od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona najviše u životu voli. najplemenitija i najjača na svetu. Jedno znam. U svojoj nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Lik Hasanaginice svijetli kao svetionik u našoj i sjetskoj literaturi. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. U realnom životu vidimo da čovek kroz sve to može doživeti i prijatnosti i neprijatnosti. najspremnija na žrtve. a društveno pravni odnosi ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Sliku majke. a isto tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to. Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. a to je da je majčina ljubav najiskrenija. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat. zato što su to nalagala pravola toga doba. najčešće. darujući im svoje veliko srce za večnost. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. i pored svesti o tome da to deca.

ni po noći nije mirno. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. a uvijek ga je izbavljao otac. Likovi: fra Petar iz Bosne. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je. Ali. Prevladava samo jedna boja – bijela. ali odjednom se promjenio. Tu dolaze i tzv. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. To je većinom raznovrstan alat. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. a sada ga više nema. zatvorenik Ćamil-efendija – bogati. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Zatvorenici pjevaju. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Neki su ga slušali. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno. mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Tada je ludilo bilo zarazno i svi. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. postajali su razdraženi i ljuti. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. a da ga nitko nije ni saslušao. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Ali. čak i fizički. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi. Tako je Latifaga postao policajac. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. pa i najmirniji. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić. golo dvorište. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo.Ivo Andrić . uvijek se punila i praznila. nekad se nebo naoblačilo. Ta Avlija uvijek je bila puna. upravitelj Latifaga zvan Karađos. Nekoliko su ga puta i uhvatili. U toj bjelini postoji samo jedna staza.Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija. Pismonoša je pobjegao. Dva mjeseca bio je pod istragom. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. Obično je bilo lijepo vrijeme. Nitko . Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. Latifagin otac je na to pristao. zatvorenik Haim – Židov iz Smirne. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Kada je zapuhao sjeverni vjetar.

Jedne je zime umro i Tahir-paša. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. bio je dobar plivač i lovac. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Sin je bio snažan. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. Bio je Židov iz Smirne. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. g. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Kada je djevojčica imala osam godina. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Često su razgovarali. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Tahir-pašu. Grk je umro. Džem je na to pristao. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. ali ona se branila. To je bila pričao o dva brata. Ona je voljela i njega. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. djevojčicu. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. Razgovor je počeo sam od sebe. znanstvenika i glazbenika. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Haim.nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. ali majka nije dala. Jedan je bio mudriji i jači. i snjim imala sina i kćerku. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Fra Petar ga je pitao o njemu. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. ali nije vidio Ćamila. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci. ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Lijes s djevojčicom bačen je u more. a majka Grkinja. To je bio mršav. Otac mu je bio Turčin. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. Karađoz nije volio političke zatvorenike. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. tanak čovjek. Bez riječi su se oprostili. Kada se vraćala nazad. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Oko očiju je imao tamne kolute. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. ali ovoga je morao prihvatiti. Imali su jedno dijete. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. blijedo. umrla joj je kćerka. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. .sultana(onaj s kojim se poistovjetio). a onda su po njega došli neki stražari. Svakoga je dana žena odlazila na grob. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Mladić se zvao Ćamil. na bojnom polju poginuo otac. ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Majka je umrla sljedeće godine. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. a otac ga je u tom podržavao. ali ponovo je izgubio. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. a Haim je počeo pričati.

Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen.Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. To se i dogodilo. mala njemačka. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Jedna!” . Papa mu je morao dati Džema. da je došlo do svađe i obračuna. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Papa je to učinio. a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. ali Džem se brzo razbolio i umro. a d’Aubusson je postao kardinal. Nakon osam godina Džem je dan papi. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Tada umire papa i dolazi novi. ali Ćamil to nije ni primjećivao. Od njega je ostao samo grob. Nema više pričanja. I tu je kraj.

Nice. prvo kao professor na Univerzitet Prinston. Kad je primio vijest o samoubistvu svog najstarijeg sina poslao je telegram saucesca. “Mali gospodin Friedmann” bila je objavljena 1898. godine I njegova trgovacka firma je propala. bila je umjetnicki nastrojena zbog svog mijesanog porijekla I toplog juznjackog duha. romanom o idejama I izgubljenom humanizmu. uprkos svojoj homoseksualnoj sklonosti. Pocetak Prvog svjetskog rata natjerao je Manna da ponovo procijeni svoja uvjerenja o Evropi. avgusta 1955. Otac mu je bio bogat I uticajan vlasnik jedne velike trgovine zitom I senator hanzeatskog grada Libeka. od kojeg je usvojio tehniku lajtmotiva. On je podrzavao Kajzerovu politiku I napadao liberalizam. prisustvujuci sahrani. spiritualnu autobiografiju koja istrazuje umjetnost I disciplinu. U periodu izmedju dva svjetska rata osvojio je Nobelovu nagradu I zapoceo kampanju protiv fasizma. jula 1875. Narocito je volio “Anu Karenjinu”. godini. Njegov prvi roman “Budenbrokovi” postao je senzacija I izvan granica Njemacke I veoma ga obogatio vec u 25. Porodica se preselila u Minhen. izdavac je htio da vidi sve sto je Mann napisao. Ozenio se 1905. sve dok se nije smjestio u Kaliforniju sa jos nekoliko njemackih protjeranih umjetnika. Poslije “Carobnog brijega”. Poslije objavljivanja “Budenbrokovih” koncentrisao se na kratke romane I novele. Mannov otac je umro 1891. Godine 1902. U ovom periodu radio je na dva romana. godine u Libeku.Biografija Thomasa Manna . prosvijetljenog. o borbi liberalnih I konzervativnih vrijednosti. Vagner. Njegova spisateljska karijera pocinje u magazinu “Simplicissimus”. njegovo veliko djelo bila je trilogija “Josef I njegova braca” (1933-42). a sam . koji je glavni lik. Sopenhauer. jer nije htio da unisti svoju reputaciju. U eseju “Dostojevski-sa mjerom” (1945) raspravlja o piscevoj navodnoj ispovijesti Turgenjevu da je povrijedio maloljetnu djevojcicu. Kratko je putovao po Evropi prije nego sto je dosao u Sjedinjene Americke Drzave 1940. Mann se divio ruskoj knjizevnosti I napisao nekoliko eseja o Tolstoju I njegovom “besmrtnom realizmu”. objavio je novelu Tonio Kröger. Zivio je burzujski zivot priznatog piscapredavao je. Kasnije je medjutim promijenio misljenje o Tolstoju. smjestena u biblijskom svijetu. Ovaj 10-godisnji period preispitivanja kulminirao je romanom “Carobni brijeg”. Josef se razvija u mudrog covjeka I postaje spasilac svog naroda. Bruhn da Silva poticala je iz njemacko-brazilske porodice i za razliku od oca. godine Katjom Pringshajm. Imali su sestero djece. Mann je ocigledno napravio svoj izbor u borbi izmedju duha I zivota. U ovo vrijeme Mann se interesovao za pisanje filozofa Artura Sopenhauera I Fridriha Nichea. Thomas Mann je umro 12. On je prodan Egiptu. Putovao je po Evropi I za vrijeme jednog putovanja posjetio starijeg brata. Na djelo Thomasa Manna uticali su Gete. Rene Wellek je Mannova nagadjanja ocijenio potpuno neosnovanim.Carobni brijeg Thomas Mann je rodjen 6. To je prica o sukobu licne slobode I politicke tiranije. Heinricha u Italiji gdje je pisao kratke price I svoju prvu novelu. sve dok ga Nacisti nisu protjerali iz Njemacke. Uvijek je bio umjetnik teske savjesti zbog ljubavi prema burzujskom zivotu. Mann je bio razocaran progonom komunistickih simpatizera I mnogo godina kasnije vratio se u Evropu I smjestio u Cirihu. primao nagrade I objavljivao kratke price. U Americi. kao I za muziku Riharda Wagnera. godine. Kratko je radio (1894-1895) u banci a zatim u Njemackom osiguravajucem drustvu protiv pozara. smatrajuci ga manje otmjenim od Getea. Njegov roman “Ispovijest Felixa Krulla” ostao je nedovrsen. prica o kompozitoru Adrianu Lewerkühnu I progresivnom unistenju njemacke kulture u dva svjetska rata. Kad je procitao jednu pricu. Frojd I Jung. civilizovanog svijeta I neracionalnih uvjerenja. Manova majka. gdje odbija Potifarina udvaranja. snaznog “covjeka od akcije”. od kojih jedan prepricava biblijsku pricu o Josefu. a prva knjiga. Mannovo posljednje veliko djelo je “Doktor Faustus” (1947). a drugi je legenda o Faustu. Prvi dio prica ranu Jakobovu istoriju I uvodi Josefa.Pohadjao je gimnaziju u Libeku I neko vrijeme je proveo na Univeriztetu u Minhenu.

Mann je smatrao da “Carobni brijeg” treba da se cita dva puta da bi se potpuno uzivalo. koji pokusava da utice na Kastorpa svojim pesimistickim I konzervativnim stavovima. Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavaca u Njemackoj I brzo postala popularna u Evropi I Americi. Mener je izuzetna I dominantna licnost. 5 godina kasnije. poslije zavrsnih ispita. Originalno. Pred kraj svog boravka ljekari mu dijagnosticiraju vlazno mjesto u plucima I on ostaje u sanatorijumu na neodredjeno vrijeme. Tu upoznaje nacin zivota I obicaje. “Carobni brijeg” bio je zamisljen kao novela velicine “Smrt u Veneciji”. sto stvara hladnu distancu izmedju price I citalaca. Stil Thomasa Manna karakterise chesta upotreba ironije. I jedne pokladne noci izjavljuje joj ljubav. Kalvdiju Sosa. srecom. on nije ostao. a Nafta puca sebi u glavu. Dobio je Nobelovu nagradu. Po preporuci svog ljekara. Lodovikom Setembrinijem. Takodje cesto koristi lajtmotiv. Fabula Hans Kastorp. osmisljajuci ga ovaj put kao kritiku na nezdrave I destruktivne sile koje kovitlaju Evropom I koje su u nekoliko godina dovele do rata. pred kraj njegove posjete. Sukob Nafte I Setebrinija za Kastorpovu dusu se zavrsava dvobojem u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis. godine. Kastorp se zaljubljuje u Ruskinju. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom. Mann je odlucio da opise opasnost pred mjesavinom slobode I bolesti koja mlade ljude izoluje I odvraca od stvarnog I aktivnog zivota. U Evropi se rasplamsava Prvi svjestski rat I Kastorp poslije 7 godina provedenih u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. Poslije rata pregledao je sav materijal. U ovom santorijumu smjesten je I njegov rodjak Joahim Cimsen I Kastorpov . Svajcarska. Likovi 1) Hans Kastorp Hans Kastorp je 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga. Medjutim. u Davosu. Mann porucuje citaocu da su Kastorpovu izgledi da prezivi prilicno rdjavi. stice prva poznanstva. Kao I Hansu Kastorpu. I Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlazno mjesto u plucima.Mann je uticao na Kafku. ali pod pritiskom bolesti izvrsava samoubistvo. vitalnog Holandjanina sa Jave. 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci svog ljekara I ujedno u tronedjeljnu posjetu svom rodjaku Joahimu Cimsenu. ali se ubrzo vraca. u Svajcarkoj. ali. Mann je uskoro shvatio da prica sama uzima svoj tok. Teme njegovih romana su intelektualna I politicka zbivanja predratne I poslijeratne Njemacke I suprotnosti duha-umjetnickog. Prvi dio knjige tacno biljezi Mannove utiske samog mjesta I njegove kulture. dekadentnog I zivotaobicnog osjecaja srece. Madam Sosa se u sanatorijum vraca u pratnji Menera Peperkorna. Carobni Brijeg. dolazi na tronedjeljni odmor u sanatorijum Berghof. glavnom liku. u sanatorijum u Davosu. Pocetak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu I ponovo procijeni svoje glediste o evropskoj kulturi. to je povratan motiv ili fraza koja nosi simbolicno znacenje. 1929. jos bolesniji I ubrzo umire. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje I odlazi u Dagestan. Joahim odlazi u ravnicu. Leom Naftom. od kojih je najvaznije ono sa italijanskim knjizevnikom humanistom. Bilo mu je potrebno 12 godina da zavrsi ono sto je vidio kao “ozbiljnu salu”. 1912. o djelu Knjiga je inspirisana Mannovim tronedeljnim putovanjem u Svajcarsku u posjet svojoj bolesnoj zeni u sanatorijum. ali da to pitanje ipak treba da ostane otvoreno.na sile koje je smatrao iskljucivo odgovornim za krvavu katastrofu.

kao da se podsvjesno boji ostajanja. pitajuci se kakvu li ce javnu ulogu igrati. ” Sto se tice njegove karijere u skoli. vazan i velicanstven poziv” Hans Kastorp je imao plave oci. Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom. sa Joahimom posjecuje teske bolesnike I moribunde. zaboravljajuci da je I on dosao iz istog razloga I da je I on jedan od “takvih”. Kastorp u prvim danima nije napravio nikakva poznanstva. dovoljno je bilo samo da pomisli na nju. a sem toga. Ubrzo njegovu paznju privlaci ljupka zena bademastih ociju (koje ga podsjecaju na oci njegovog poznanika iz skole. nicim optereceno. ” Svoj poziv Kastorp “je visoko cenio I nalazio da je doduse vraski komplikovan I naporan. oblik I polozaj urezali u dusu. ridje brkove I ridjoplave obrve. opominje. Izabrao je poziv “koji bi mu dopustao da nesto znaci I pred sobom I pred ljudima. ne preduzima nista da je upozna. Hans Kastorp u kuci svoga dede. iako ga je sa dubokom religioznoscu postovao I otvoreno je priznavao da vise voli slobodno vrijeme. kako ga obuzima radost koja je pocivala na osecanju da je ovo sto cini korisno”. konzul Tinapel. da bi se predao osecanjima kojima se se neprijatno opirali njegov razum I njegova svest. Psibislava Hipea. njene jagodice. ciji su mu se boja. na njena opustena ledja. na drzanje . Ali. To je Ruskinja. Nije volio rad. iako u jednom neobicno casnom smislu. ugladjenost I dar za matematiku. Lodoviko Settembrini. Dok pomaze drugima Kastorp “je osecao kako mu se srce siri od srece. bio je “koljenovic” i njegovi sugradjani su ga posmatrali ispitivacki. O Hansu se brinuo djed.dolazak je ujedno I posjeta bolesnom rodjaku. iako lisen svake strasti pomogli su mu da napreduje. On je osudjivao ljude koji su pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uzivaju. Za studije se odlucio iz prostog razloga. I macijeg hoda. Oni su umrli u kratkom razmaku izmedju njegove pete I sedme godine. Kad je tek dosao u sanatorijum neprestano je naglasavao razliku: VI ovdje. “U svakom casu svog razdrobljenog dana mislio je na nju. “Izvestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega potrebu da cuje kako s trece strane potvrdjuju da je madam Sosa divna zena. jer vreca bi vec znacila ostajanje. provelo je siroce. koji mu jednom ljubazno posudio olovku I koji je malog Hansa privlacio na neobican nacin). Bas zbog ranog gubitka rodjitelja Hans je u svom nemirnom srcu osjecao potrebu za ocinskim autoritetom. na njega je najveci utisak ostavio italijanski knjizevnik. koja u trpezariju ulazi uz zestoki tresak vrata. samo godinu I po dana. a ni sam nije bio od najjacih i nije mogao s tim da se pomiri. I pokusava da utice na njega. morao je cak da ponovi poneki razred. ” Dobio je zapaljenje pluca I poslije samo pet dana umro. Medjutim. ovaj mladic je zeleo da ga neko spolja ohrabri. rad mu jednostavmo nije prijao. I djed je ubrzo umro od zapaljenja pluca I brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak. na njena usta. Iz istog razloga nije kupio krznenu vrecu nego cebad. u jednoj kuci na Esplanadi”. a povrh toga osjecao se kao gost I “nezainteresovani posmatrac”. navodno udata zena. Medjutim. otac malog Hansa “je vrlo nezno voleo svoju zenu. sto je htio sebi da da vise vremena da razmisli sta bi volio da bude. Kastrop je human covjek. njegovo porijeklo. Hans Lorenc Kastorp I “taj razmak vremena. Njegova zelja da pomogne poticala je iz vise motiva. ali zato izvanredan. sasvim iznenada I u ocekivanju porodjaja”. sto Kastorpa strasno ljuti. oca I majku jedva da je I znao. Po svojoj prirodi bio je povucen. Klavdija Sosa. “Hans Kastorp je sacuvao samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom. a od svih ljudi. Radovao se sto ga ovaj covjek poucava. interes za medicinu I protest protiv egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. prvo majka. pa da vec ima osjecanje koje se slaze sa lupanjem srca. Hans Herman Kastorp. MI dole. ” Iako je Hans ocaran Klavdijom. Najvaznija je bila njegova potreba da zivot I smrt shvati ozbiljno I da im oda postu. Mann za svog protagonistu kaze: “Hans Kastorp nije bio ni genije ni glupak…I tako je ipak nekako bio osrednji. njene oci.

okruzen mrtvom tisinom gdje stalno pada snijeg. mesavina jeze I vatre. Jednom prilikom nasao se usred snijezne oluje I u groznici prozivljava viziju raja. radost I strah bez imena. gore u Berghofu. Hansa je izvukla zelja da nauci da skija. jer ja sam nikad. jer ako ja ovde gore ostanem sam. nada koja se gubila u necem neodredjenom. “To je pre bila dosta smela I neodredjena varijanta te zaludjenosti. I bas kao nekad Psibislavu. ali od koga se srce mladicevo ponekad tako naglo stezalo”. nema razloga da covek ocajava radi vas. uskoro cete poceti da grokcete-cuvajte se!” . jer to je bio prvi pomak njegove duse u ustajaloj atmorsferi Berghofa: ”Kakv divna ideja ! Dve godine provesti ovde I biti sposoban za takvu ideju. Jos prve veceri. Hans se prvi puta uplasio. vase srce je zdravo. da su neraskidivo povezani I da ne postoje odvojeno jedno od drugog. odlucio je da ostane sve dok ga Berens ne otpusti izlijecenog. On je sa nekom vrstom zadovoljenja osjecao svoju krilatu nezavisnost. na vratni prsljen na prorezu njene bluze za potiljkom. pjevajuci “Bregovi su stanista slobode !” on uziva u svojoj bolesti bez posljedica pomijesanoj sa osjecajem bezgranicne slobode. a sto mu je u stvari nedostajalo. sustinu njegove ljubavi nije sacinjavala njezno sentimentalna sjeta. na njene ruke preobrazene pod najtananijim tilom…s tim slikama bio je povezan strah. on je bio odusevljen. “a ne ovako kao danas”). dok je on zanijet I smijeseci se strasno. ” Svi su vec znali za Kastorpovu zaljubljenost I posmatrali su ga ironicno. drzite do sebe! Budite ponosni I nemojte da se utopite u ono sto vam je tudje! Klonite se ove barustine. jer on nije bolestan i tu ne pripada On ga nije poslusao. pametni I srecni. ” U ogromnoj planini. Madam Sosa vec iduci dan odlazi u Dagestan. svoju slobodu skitanja. gdje su svi lijepi. Za ono sto se desavalo u dusi Hansa Kastorpa postojala je samo jedna rijec: izazivanje. Setembrini predlaze Kastorpu da spakuje kofere I napusti Berghof. onda je sa mnom zauvek svrseno. Kad je Joahim odlucio da ode. nikad vise. Kasnije ce mu reci: ”Preklinjem vas. I krvavog rituala zrtvovanja. kao stanje coveka u groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima. a za njega je to znacilo potpunu slobodu od koje je njegovo srce malo-pomalo prestalo da strepi. ovog Kirkinog ostrva. zatrazi olovku. savrsenog ostrva. ali biva pristojno odbijen. Poslije dvogogodisnjeg boravka u planini. najdublju usamljenost koja ga je stavljala u situacije coveku potpuno strane I opasne. Kad je Settembriniju saopstio svoju ideju. jer “ozbiljnost postoji samo dole. Ici cete najzad na sve cetiri. Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa posebnim shvatanjima I “Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima I da konacno dignu ruke od njega. ali njegova cula I duh davno su se bila navikla na takva osjecanja. Hans I ne razmislja o odlasku. “Je li moguce da ce me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri ludo I strashno da osecam kako mi se lice ledi I srce nepravilno kuca. ” Iz potpune otupjelosti koja je vec prelazila u razdrazljivost. Dakle. Ah. zdravi. “Skijanje mu je pruzalo zeljenu usamljenost. osjecao se potpuno nesigurno. To vece izjavljuje joj ljubav na francuskom. Ovde Mann simbolicno naglasava da su u zivotu neophodni I sreca I patnja. ne. Dok se Joahimu zuri u ravnicu I u vojsku. necu naci put u ravnicu…” Hans se zavarava I samo odgadja trenutak odlaska. silno uzbudjenje. bravo !” Kastorp je naucio da skija zbog toga sto se u dusi stidio sto visoku planinu I snijeznu mecavu posmatra iz svog ugodnog zaklona. sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoceno u izvjesnom pravcu… I njegova ljubav prema ovoj neobicnoj zeni ostala je nijema sve do jedne pokladne noci kad je konacno skupio hrabrosti da joj pridje preko cijele sobe. sa svog balkona. ali Kastorp nije zelio da u nju vjeruje. bezgranicnom I potpuno pustolovnom. Kastorp “dete civilizacije”. vi niste dovoljno Odisej da biste na njemu mogli nekaznjeno da boravite. u zivotu”. Berens ga je pregledao (kad je otpustao Joahima) I saopstio mu da je potpuno zdrav (vecina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala I jedva je docekala. Bravo.njene glave. vi se vec naginjete na prednje udove. bilo je bas neko osecajno sredstvo koje bi povezalo te ekstremne delove.

Mann je smatrao da je ova preokupacija smrcu. pobijaju sami sebe. prikazanog vizijom raja. I obrnuto. “Hans Kastorp je gledao oko sebe… video je samo jezive I podmukle stvari. zato Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan. samo je morao proci kroz duboko iskustvo bolesti I smrti. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. na jednoj. mrtav zivot. I smrti I bolesti koje ga cesto potajno cine mogucim. Sudbina svakog lika je takodje pazljivo napisana. vijeka. kad se Kastorp naglo budi. Ali podzemni bogovi znaju da onaj ko okusi plodove njihova carstva ostaje zauvek njihov. kao dvije strane istog novcica.Jos jednom ga je Settembrini ucio: “Bogovi I smrtnici sisli su ponekad u carstvo senki I uspeli da se vrate. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. Nijedan ne moze da postoji bez onog drugog. pomijesanoj sa neogranicenim osjecajem slobode. I znao je sta vidi: zivot van vremena. na drugoj strani. Prosao je razlicita iskustva I od mlade I neformirane licnosti pronasao svoj put. U viziji snijezne oluje. ” Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna otupjelost I otudjenost od porodice. Settembrini I Naphta – Mann koristi ove likove da suprostavi ideologije optimisticnog humanizma I pesimisticnog apsolutizma na neocekivan nacin. Settembrinijevo optimisticno shvatanje jednostavno dovodi do razocaranja. pakuje svoje stvari I odlazi da se bori. da bi dostigao zdravlje I pamet. prikazano ritualom zrtvovanja u hramu. zivot aktivne raskalasenosti u stagnaciji. Mann ih jasno karakterise kao sustinski povezane. Na kraju. Kroz svoje uvijene argumente na kraju dodju do zakljucaka potpuno drugacijih od onih koji bi se ocekivali. Ali. Mann koristi tehniku lajtmotiva da poveze dogadjaje iz proslosti sa buducnoscu. I zaslijepljenost koja dolazi usred nje. ali Mann pokazuje da takva apsolutna sloboda vodi samo do bolesti. Hansova fascinacija smrcu I bolescu dolazi I prije nego sto je postavljena njegova dijagnoza. bezbrizan I beznadezan. haosa I smrti. Druga pouka dolazi kroz snijeznu oluju u kojoj Hans shvata da covjek ne smije dopustiti da smrt prevlada njegovim mislima. Sloboda – Sloboda je bila najvisi romaticarski ideal Evrope 19. teme Smrt I bolest – Mann je u “Carobnom brijegu” pokazao da je evropska kultura samo naizgled zdrava. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. sam pisac kaze da je ova prica. Mann istice dvije pouke. ” I taj je zivot ostao takav sve do pocetka Prvog svjetskog rata. dok suprostavljaju misljenja. korijeni bolesti predratne Evrope. Sanatorijum je primjer predratne Evrope koji uziva u bolesti bez posljedica. ne zbog Hansa Kastorpa. I kao u magnovenju shvata da ne smije vise ni minuta ostati u sanatorijumu. Prvo istice neophodnu vezu izmedju zdravog I srecnog zivota. koju smatra vise oslobadjajucom nego mucnom. Carobni brijeg. jer on je bio jednostavan. tako da su romaneskne ideje prisutne u svakom trenutku. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglasava destruktivnu prirodu apsolutistickog pogleda. a njihovi argumenti su tako povezani. bezazlenog siroceta zivota. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog. Tragicno je sto je njegov “poziv” dimom ispunjeno ratiste I krvava borba. ova istorija ispricana zbog nje same. Vrijeme – Vrlo rano Hans je otkrio poremecaj vremena u Davosu. Efekti slobode su sagledani sa . njegova sentimentalna osjecanja bila su svedena na nulu. Mann koristi bolest kao nacin da povisi Hansovo iskustvo koje nije bilo moguce ni na jedan drugi nacin-bolest je sredstvo uvodjenja. I predstavlja komentar na pogled na zivot ovih likova. da cesto.

ali pored toga uvjerljive I prijatne. bilo da su u pitanju mitoloski. kao sto su to cinili mnogi modernisti. ali su sklopljena na takav nacin da postaju sustinski povezana. Mann je hronicar kulture. a Settembrinijeva humanisticka sloboda samo do razocarenja. Mann je mnoge svoje likove zasnovao na stvarnim ljudima. Settembrini je senzualni I liberalni humanista. duznosti posvecenog. Ono sto svaki od ovih likova cini uvjerljivim jeste povezanost koja je ostvarena u njihovim medjusobnim odnosima. ali naglasava njenu neophodnu vezu sa srecnim I zdravim zivotom. Frojdovske ideje prozimaju veliki dio price. njene volje da se izgubi. Pocinje pricu opisujuci sate. Naphta ima stroge religiozne stavove. Znak apsolutne slobode koji Naphta propagira vodi do samounistenja. a zatim se narativni periodi povecavaju na dane. Velika detaljnost s kojom opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog portreta jednog trenutka. Nije saglasan sa nezdravim zanimanjem za smrt. Settembriniejev optimisticni humanizam protiv Naphtine pesimisticne apsolutisticke ideologije. ” Modernizam – Mann je poznat kao jedan od najvecih modernista I ovaj roman je prvi primjer ovog zanra. dok Peperkorn predstavlja vitalni zivot bez komplikacija. Mann je jednom rekao:” Samo je iscrpljujuce istinski interesantno. licnosti ili razgovora da bi predstavio uvjerljivu realisticnu atmosferu. Hansov uzdrzani i uvazeni burzujski sjeverno-njemacki stav protiv Klavdijinog slavenskog nedostatka uzdrzanosti u njenim osjecanjima I postupcima. principa. Medjutim. Na neki nacin oni su karikature. ovo ne treba shvatiti kao piscevu preporuku da covjek izbjegava ekstreme I drzi sredine. atmosfera I ton romana nalik su snovima I nadrealizmu (bizarne debate Settembrinija I Naphte. narocito u dijelovima koji se ticu doktora Krokovskog ili romantike. ali plaha Ruskinja. a Klavdija je slobodoumna. Naftina I Settembrinijeva misljenja protivrijece jedna drugom. Mann kritikuje pretjerivanje I u jednom I u drugom smislu dok pokazuje neophodnost I jednog I drugog u svijetu. dakle I srece. ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno. Nejednaki tok vremena je uobicajena tehnika. Mann opisuje kako dekadentna kultura u romanticarskom idealu apsolutne slobode vodi samo do bolesti I krajnje destrukcije u Prvom svjetskom ratu. cudan tok vremena. Mann je opisao svaku nijansu razgovora Hansa I Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi. Veza Naphte I Settembrinija je vrlo pazljivo postavljena. Zapravo. naglasavajuci njihovu vezu. Umjesto toga covjek bi trebao da pronadje nacin zivota koji prihvata oba ekstrema. Zatim veza prijatne I srecne vizije tropskog ostrva I krvavog rituala zrtvovanja. Oboje ih je opisao kao . ali njihove portete je stvarao kao simbole kojima je istrazivao kulturalne probleme koje rjesava u romanu. Vrijeme se raspada pred oslobodjenjem od svakodnevnih briga. a ne kao istinito stanje. godine. seanse prizivanja duhova) I cesto ukljucuju prizvuk mitologije. Mann je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena. njegovi opisi nisu izvjestaji vec cine komentare efektivnijim. Hans svoju dijagnozu vidi kao oslobodjenje. Dio genijalnosti Mannove umjetnosti je njegova sposobnost da svoje likove intelektualizuje a da im pri tom ne oduzme covjecnost. sedmice. to su trodimenzionalne karikature. ne istorije. Mann se nadao da njegov likovi nisu “ puke sjene licnosti I hodajuce parabole”. kao I vece intelektualne I simbolicke teme. religiozni. stil Realizam – Mann pazljivo opisuje svaki detalj sobe. Medjutim. Sam Mann je za “Carobni brijeg” rekao: “On nadilazi realizam I znacenja simbolizma I cini realizam sredstvom intelektualnih I ideoloskih elemenata. ali ideje su predstavljene kao fenomen tog perioda. I domena duha”. knjizevni ili psihoanaliticki. koju imaju kao individue. Carobni brijeg. ” Karakterizacija – Svaki od Mannovih likova je stvarna osoba kao I simbol istaknutog vidjenja zivota za vrijeme predratnog perioda. mjesece I na kraju. ali I patnje.mnogo gledista. Dualizam – Mann cesto koristi dualisticku tehniku prikazivanja. preda I da zivi zivot radi zivota samog. Detalji cesto nose simbolicno znacenje. Ove odnose Mann je napisao sa istom paznjom. Nijemca. Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi bili efektni. Mann je nazvao svoje likove “nicim drugim do predstavnicima svijeta. Joahim predstavlja ukocenog.

Kastorp je zestoko odreagovao: “Pola godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si vec pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremena…” “Da. u Berghofu to je samo nesto duza jedinica vremena. Joahimu. Ali. ali buduci da on predstavlja dusu predratne Evrope. I dok godina dana znaci toliko mnogo u zivotima ljudi u ravnici.ljudska bica. vrijeme je cudna zagonetka I tesko je razjasniti ga. koliko traje mjerenje. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. a gdje pise da je tako? Za nasu svijest nije tako. ” I zaista. kako kaze pisac “ talasi vremena valjaju se uvijek u jednolicnom ritmu”. nije to nikakvo vrijeme. pa neka prolazi. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo I imalo zilavu vrijednost. ne obracajuci paznju na dobronamjerno negodovanje svog rodjaka. I kao posljedicu ovog “obrazovanja”. jer je prvi susret s njima obecavao neobicno prosvjetljenje I avanturisticko napredovanje. Mannova kulturna kritika dolazi na kraju ovog razvojnog procesa. kako se uzme”. U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje I zveket casa nije ostajao neiskoriscen. sto niko ne haje da li su prosle sedmice ili mjeseci. odgovori Joahim. Razmisljanja o vremenu potpuno zaokupljaju Kastorpa:” Dakle. naravno. “Ovdje se naprosto igraju ljudskim vremenom. njegovom rodjaku. rece Joahim I klimnu glavom vise puta pravo preda se. I to radoznalog u pravom smislu te rijeci. ” Jos prvi dan Katorpu se cinilo da vec duze vrijeme boravi u Davosu. pri tom odbacuje neprihvatljive mogucnosti I na kraju pronalazi svoj poziv I odgovarajuci odnos prema zivotu. ili sta je citavih sedam minuta. tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vjecnost. da bismo ga ga mjerili…Da bi moglo da se mjeri. Jedino za vrijeme mjerenja temperature. primijetio je Hans Kastorp. ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu. mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako. koji dobrovoljno. moze se zaista uociti sta je jedan minut. niti je ovo nekakav zivot. jer donosi tako mnogo promjena. ali I kao utjelovljenje ideja. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopste). stice iskustvo. Sve ces to vec nauciti”. prosto da ne vjerujes. U pocetku mu je bilo strasno tesko da prihvati takvo “rasipanje vremena”. I nase mjere samo su konvencija…” U Berghofu vrijeme se potpuno usporava. Ali kojim culom opazamo vrijeme? (…) Mi kazemo: vrijeme prolazi. povezano. potpuno staje. sa vecim rizicima. Cuvsi to. Mann opisuje Hansa kao tipicnog radoznalog covjeka. da ti pravo kazem. “Brzo I lagano. tu su se cesto pridruzivale I licne I neredovne svetkovine. Hans je ocito iskusio sve ovo. cinilo mu se da je tu postao stariji I pametniji. . moralo bi da prolazi ravnomjerno. ali I previse dobrovoljno prihvata bolest I smrt. vremena”. Lijepo. “Ono uopste ne prolazi. Razvojni roman – Roman je napisan kao kulturna hronika u formi razvojnog romana sa modernistickim zapletom. Mann je “Carobni brijeg” odredio kao roman “uvodjenja” zajedno sa tradicionalnim “mitovima trazenja”. svojim culom vida I culom pipanja. Lijepo. generalni pregledi. cetiri puta na dan. U razvojnom romanu. sav roman predstavlja razvoj evropske duse u ovom periodu. Vidjeces vec. mladi neformirani lik je podlozan razlicitim uticajima. poput vode u nekoj ustajaloj bari. jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo. “Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”. tako da su svi rodjendani. Vrijeme “Carobnog brijega” Vrijeme –Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremecaj vremena u Davosu. dijelom sto nikom nije ni stalo. Tri nedjelje su za njih kao jedan dan. pronasao svoj “pravi poziv”-svoju neizbjeznu sudbinu-na ratistu u Prvom svjetskom ratu. nakon sto je Hans iskusio razlicite kulturne I inetelektualne uticaje. rece I dodade:”Covjeku se ovdje izmijene pojmovi. sta je vrijeme? Mi prostor opazamo svojim organima. divlji I pravi odlasci bili proslavljani cascenjem I pucanjem zapusaca u restoranu.

prema kalendaru desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije vratio. a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je gospodja Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena prozivio Hans Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga.Medjutim. slicna pitanja. Hans nije mogao da da odgovor. stalno mjerenje temperature… svaki dan isti je kao I prethodni. pazilo se na kalendar. godisnjica dolaska nije obiljezavana nicim drugim sem cutanjem. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. Na raspored vremena svakako se mnogo polagalo. “Vrijeme je bozji dar dat covjeku da ga koristi u svrhe covjecanstva I napretka. na redoslijed dana I njihovo prividno vracanje. mjerenje dakle. Poruka koju nosi “Carobni brijeg”jeste: kad ne bi bilo vremena. premda je ocevidno najgora nesavjesnost-ne obazirati se na vrijeme. Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme sto se ne mjeri. da je zaista htio. Medjutim. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. njemu to mozda I nije bilo narocito ugodno. Koliko je Joahim zivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska? Koliko je vremena u svemu zivio s njim? Kad se. zaboravljalo se da joj se ukaze paznja. I svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da I drugi zeli ono sto I on sam. koje je za svakog pojedinacno bilo vezano za ovaj prostor gore. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. voljeli su dan koji ostaje uvijek isti. Smatralo se da je savrseno neumjesno I brutalno reci nekome da se doticnog dana navrsavaju tri godine otkako je dosao – to se nije desavalo. Ali mjerenje I brojanje onog vremena. sto se njega samog tice. licnog I individualnog vremena-to je bila stvar onih kratkorocnih pacijenata I pocetnika. ali on nije ni pokusavao da ucini neki napor da se oslobodi te nejasnoce I rasplinutosti I da bude nacisto s tim koliko je vec vremena ovdje proveo. I svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu. Hans vise nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena. mogao je Kastorp uz malo truda sve da izracuna I tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. Ali. ” . ne bi bilo ni napretka covjecanstva I svijet bi bio samo smrdljiva I ustajala bara. dva sata obaveznog odmaranja. Preko nje se prelazilo. a ono sto ga je u tom sprjecavalo bio je nemir njegove savjesti. sto nezapazeno protice. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog-pet obroka dnevno.

Interesantni su njegovi opisi i heksametri (stihovi od 6 slogova). n. naročito nakon što ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce. lijep junak koji se trudi vratiti svojoj supruzi. Posejdon . Međutim Posejdon razbije Odisejev brod od obale ostrva Sherije.grčki bog mora koji otežava put Odiseju. -Zeus. kći tamošnjeg kralja. Vjeruje se da je “Ilijadu” napisao u ranijim a “Odiseju”. Ideja:Ideja je.U “Odiseji” se opisuju lutanja Odiseja. jer je ovaj oslijepio njegovog jednookog sina (KIKLOPA Polifema) I dr. Telenah . u kasnijim godinama. i da ga Penelopa nije uporno i vjerno čekala nebi bili sretni.Da Odisej nije bio uporan da dođe do Itake. a otac je presretan što vidi sina. Kalipsa… Fabula: Nakon što je niz godina proveo u zarobljeništvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju.n. nagovještavajući mu da će otac uskoro doći. uz Ateninu pomoć. Apolon. kao nastavak. te on žuri da dođe kući.Homer . Spjevao ga je slijepac. To mu daje snage da prebrodi sve teškoće koje mu se ispriječe na putu. Tu Odisej. p. Homer koji je živio oko 800g. njegova žena koja odbija sve prosce. p. bogovi Odiseja oslobađaju. šaljivi spjev “Boj žaba i miševa” i dr. Odisej je hrabar. Penelopa ga jedva prepoznaje. Po Homerovim spjevovima možemo zaključiti kakvi su bili stari Grci. Nakon što napokon stiže na Itaku. pojavila sumnja u njegovu egzistenciju. . njegov sin sličan ocu po svojo hrabrosti. e. Za to vrijeme Atena pomaže Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njgove majke. i kada više nije bila sigurna da je Odisej živ. Mestor adnje: Istočni i srednji dio Mediteranskog mora Vreme radnje: Nakon završetka Trojanskog rata. sreće Nausikoja. Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomoć Bogova. djela.Za njega su vezivana i niz drugih epova. po svemu upornost i da se čekanje isplati. Atena – grčka boginja lova koja pomaže Odiseju i olakšava put koliko može. Tamo Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doživljaje.e. koja mu pomaže da dođe do grada. grčkog junaka po završetku Trojanskog rata pri povratku na Itaku vjernoj ženi Penelopi i sinu Telenahu.Odiseja Odiseja je starogrčki ep nastao u VIII st. ali se u 18 st. Pored njega tu se pojavljuju i drugi likovi: Penelopa.

a ljeni se dave pri dnu. Krene prema vrhu. Prvi Krug U prvom krugu . a čuvaju ih kentauri. te dođe do nekog brijega. a on ujedno i razvrstava teže griješnike. Vergilije. Treći krug U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Drugi krug U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”. protiv prirode. U svakom krugu nalaze se duše griješnika. Četvrti krug U Četvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. Homer. u Ravenni. Najosnovnije crte fabule: Dante se na polovici života nađe u šumi. njegovog učitelja i uglednog književnika.Dante Alighieri . U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega. gađaju strelicama. lav i vučica. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom. koji ih dok su uronjeni u Flagetont. rijeku od vruće krvi. a umro je između 13. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo). šiba kiša i snijeg dok ih Kerber. ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. protivnika prirode.Božanstvena komedija Ponešto o piscu: Dante Aliaghieri rođen je 1265. koji su zagnjureni pri vrhu. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. koji su pretvorene u otrovno granje. Sedmi krug Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. moraju sjediti. . te rasipnike. i 14. U drugom pojasu nalaze se samoubojice. Peti krug Peti krug je krug duša srditih i žestokih. koji gonjeni Harpijama trče kroz šume samoubojica. te mu on proriče da će biti prognan iz Firence. moraju trčati i protiv rada. Dugo luta šumom i izađe iz nje. Ovidije. leže nepokretni nauzak. u Firenzi. a čuva ih Pluton. Čuva ih Flegija. ljubavnicima iz Ravenne.Limbu nalaze se duše nekrštenih. kojima vitla paklena oluja. Njihove duše se ne muče i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. lik iz Danteovog romana Vita nuova. Njihove muke su da ih. Oni prsima guraju teške terete. mitski čuvar Hada. Šesti krug To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. rujna 1321. rasčetvoruje. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. Ovdje Dante priča s Farinatom i Cavalcantiem.. a raspoređeni su po težini grijeha . Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija. On krene natrag. ali mu put zapriječe gepard. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice..što su grijesi teži to su krugovi niži i uži. Čuva ga Minos. ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. polijegale po blatu.

koji hodaju unatrag.zona izdajica domovine ili stranke. U devetom rovu su sijači nesloge. tj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu. naglavce zabodeni u šuplju stijenu. čistilište i raj. Tema djela: Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život. glave okrenute naopaku. nalazi se gorostasni Lucifer. Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. kroz pakao. sadržavaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli).Osmi krug Metabolge ili zle jaruge. osoba koja je u potpunosti zaslužila . Kain zona izdajica rođaka. koji je do pola zaronjen u led. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III.simbol mudrosti i razuma Beatrice .simbol grešnog života Struktura: Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku nečist. Guidecca . Taj krug je podjeljen na četri zone. U suštini je on dobar čovjek. od kojih se prvi rimuje s trećim. Antenori . Simbolike: Dante .simbol grešnog čovjeka Vergilije .ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti. Tolomeja . prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca. U osmom krugu se himbeni savjetnici. Brut i Kasije. a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. on ga moli da razgovara s njim. a u desetom rovu su krivotvoritelji. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Papa Nikola III je. koji mu opisuje svoje zadnje putovanje.zona izdajica svojih dobročinitelja. zagnjureni u vrelu smolu. gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda. U petom krugu su podmitljivci i varalice. U sedmom rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj.simbol božanske milosti i objave mračna šuma . a čuvaju ih vrazi. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci. ujedno i središtu zemlje. kažnjeni strašnim bolestima. U ustima su mu Juda. Farinata je plemenit. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja. Ima tri glave. Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. U šestom krugu su licemjeri. Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola. već krivnja njegove okoline. kako se još zove osmi krug pakla. a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. U trećem rovi su simonisti . i iako je protiv Dantea po političkom uvjerenju. Karakterizacija likova: Francesca je griješnica iz poravednih razloga. a drugi s prvim iz sljedeće strofe. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja. za razliku od prošla tri griješnika. koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Deveti krug U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej.zona izdajica gostiju. a među njima Dante sreće Odiseja. koje vrag ranjava mačem. U središtu Kocita.

jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opće kulture. ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao. Odisej je još jedan griješnik. . koji je bio u stanju ubiti rođaka. Općenito je on lukavštinom uništio Troju. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom. Mišljenje o djelu: Djelo je tajanstveno i mistično. ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo nedostupno većini čitatelja. čija djela ovise o kutu gledanja. samo zbog osvete. Alberigo del Manfredi je okrutan čovjek. napravio je veliko i hrabro junačko djelo. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim.pakao. Vrlo je naporno za čitanje. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg vremena.

Ideja: Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemogućenih ljudi. presjećeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema čovjeku. Svi njegovi ženski likovi nesrećni su I tragični na isti način. nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. zbog koga je I sam u životu patio. I drame: Koštana. ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu. koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. već I sukobu sa samim sobom. čovječniji. ali ogorčen nakaznim ćiftinskim moralom građanske klase u nastupanju.Nečista krv O piscu: B. a sve ostalo je samo okvir. u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim očima. Školovao se u Vranju I Nišu. u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio). Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjećanja. Borislav Stanković bio je plodan pisac. . sa svojim nagonima. da bi se poslije očeve propasti završio tragično I bolno za njih. te memoari: Pod okupacijom. Stanković (1876. Tragicna sudbina lepotice Sofke ("Necista krv" . Sve njegove ličnosti opterećene su zahtjevima “krvi”. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti. -1927. svijetliji. koji je u početku bio raskošan I ugodan. Tašana I Jovče. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika ličnosti u okvirima kojima je vezana lićna sreća. pod mišljenjem čaršije I šta će svijet reći. ) rođen je u Vranju. a završio je pravni fakultet u Beogradu. gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom čaršijom I ćitinskim moralom. bolji. tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. pogresnih uverenja i poatrijarhalnog odgoja. on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi. potvrđujući često svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Kritike: Stanković je davao tregične sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanđela. romani: Nečista krv. Tema: Tema ovog djela je težak život Sofke.Borislav Stankovic ) Nosioci radnje ovog svevremenog romana. stari dani. Sav taj moral nalazi se pod još većom tiranijom. Božiji ljudi. silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajući nezadovoljni donose nesreće I prouzrokuju tragedije. bez prozivljene mladosti. je najčešći I gotovo jedini njegov motiv. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao. "Necista krv" . pozadina. Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Pokojnikova žena. Stanković je boravio u Parizu. U djelu Borislava Stankovića čovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom. razvijao po volji neke jače sile. su likovi promasenog zivota. Književni rad započeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. neostvarenih snova.Borislav Stanković .

Njena majka se trudila da svojoj jedinici nadoknadi svu potrebnu ljubav ali i materijalne stvari koje cine svaku devojku srecnom: raskosne haljine. izgubila svetlo na kraju tunela. krenuo silaznom putanjom u beskraj. otac joj po drugi put u zivotu rusi snove i remeti harmoniju. Deca su joj se radjala degenericna. radnja romana se vrti oko nje i bazira na njen zivot . Aristokratskog drzanja. Biserno bele puti. Medjutim. Predala se svojoj necistoj krvi. dok je otac za nju bio stranac. Njeni snovi su se srusili u trenu. ali kasnije svesno pristaje da se zrtvuje radi materijalnog spasenja svoje porodice. Dakle. o braku iz ljubavi. Odrasla je sa majkom.. kao majka. Kada bi onako izazovno setala dvoristem ili stajala na kapiji. Predala se. bleda i bolesna.Sofka je glavni lik. izgubila svu svoju lepotu.. pozivala sluge u svoje odaje. Tako Sofka nikada nije osetila ni saznala koliko je zapravo njena porodica osiromasila. Efendi Mita je retko dolazio. sanjala bi cudne snove od kojih se budila oblivena znojem. jer je retko dolazio. kao ni izlaz iz te bolne situacije. pun ljubavi. Trpela je ponizenja i udarce. obraza rumenih zbog vrele krvi koja je tekla njenim venama. odgojena tako da misli da je iznad svih.zanosnih oblina. duge bujne crne kose. cesto bivala u potpunosti opijena da bi pobegla od stvarnosti. Za nju je bio veliki sok kada je otac odlucio da je uda za dvanaestogodisnjeg decaka Tomcu. Njen zivot od trena kada je Efendi Mita trazio ostatak novca od Tomce. Nemilosrdno je unistena kao zena. Kao i svaka devojka. Zaista tragicna sudbina! . Cesto je nocu razmisljala o svojoj necistoj krvi.ona je srediste zbivanja. tesko disuci. drskog pogleda jako je privlacila ali istovremeno i plasila muskarce. Jedan mlad zivot je unisten. lagodan zivot. mastala je o svom buducem suprugu. ukrase. ali je jako voleo svoju kcer Sofku. Neobicne. Spas vise nije postojao. najpre je kategoricno odbijala. I pre pocetka Sofka je dozivela kraj. niti se trudila da joj bude bolje. iz ljubavi i postovanja prema ocu. Necista krv se prenela i na njeno potomstvo. Njen zivot uz Tomcu bio je u jednom periodu jako srecan. da joj ostale devojke nisu ni blizu. kao individua. Dozivela je tezak slom i vise se nije oporavila.savrsene lepote.. zaduzivanjem kod nekadasnjih seljaka. prodorno je posmatrala muskarce ne krijuci pogled.jednostavno plenila je svojom pojavom..

Raymond. U njegovu životu nema potresa.Albert Camus . posvečuje se isključivo književnosti. sa čistoćom krajolika. produžuje se do posljednjeg retka knjige.. Camus ističe poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom. presudni. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak. 07. dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. isto tako ne može pronaći nijedan razlog pokajanja. napokon. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora.. Upravo je ta beznačajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi.1913 . Glavni junak je mali namještnik Mersaulte. uvjeren da je. najbolji prijatelj Mersaultea. beznačajnih ljudi. Camusov Stranac jest roman s poprilično uskom usmjerenošću. Albert (Mondovi.oni najglavniji. kao i svakodnevni. Camus nalazi izlaz u Revoltu. jednostavan je u svijetu punom nedokučivosti i ravnodušnosti. izlaziti s njima. sve svejedno. dramatičar i esejist. ljubiti . Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i činilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. umorna i neurotična. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u ćemu gora od života ni gora. 1960). koji životu daje sadržaj i veličinu. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti čovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života. ni želi da se spasi. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti. njegova mama.Stranc se .Villeblevin. Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih događaja. Od 1947. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. Celeste. Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte. pisan u prvom licu. ciničnim monstrumom. osjećaje kriznih situacija. Roman. događaji koji se nižu nemaju opravdanja.” Od te prve jednostavne rečenice u romanu svi događaji djeluju tako na glavnog junaka . Smrt na koju je osuđen prima potpuno ravnodušno. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošću očito je užasavanje koje čovjek pokazuje pred otkrićem besmislenosti. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grčke. nelagode. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). blagost večeri. mladić s banalnim životom bezbroja malih. Imati prijatelja.11. Poginuo u automobilskoj nesreći. apsurda svog postojanja. mir koji u njemu učestvuje. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke. vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani. 04. Za uobičajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama.Stranac Bilješka o piscu: Camus. djevojku. Radnja romana događa se u Alžiru. okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti način. započinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima.to je okvir njegova života. uvjeren da je ona apsolutni kraj. koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”. Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. Ateist s dušom kršćanina. Camusa muči pitanje: kako pomiriti čovjekovu čežnju za vječnošću i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajući da riješi tu antinomiju. kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina.Čitav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. ni besmislenija. 01. francuski romanopisac. Alžir. 1945. vedrinu duha. osim ispitivanja i suđenja. on sadrži osjećanja i misli Camusova junaka. kao glavni junak romana. svi su događaji apsurdni. Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina. nemaju smisla. godine. Modernog čovjekova naziva hldnim. ne poznaje mir sijeste.

o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima. zgodama i nezgodama jednog mladića. o ratu.razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici. Mersaultea. . govori o privatnim stvarima. već govori o nećem posve drugom.

Mjesto radnje Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. srpnja 1944. a sa sedamnaest gubi mlađeg brata. Na sljedećem planetu živio je pijanac. 31. na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Rasplet Dječak I princ pričaju . Sedmi planet bijaše Zemlja. u Lyonu. CITIRAM:”Osvijetljeni brzi vlak . tutnjeći kao grom. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši(princa ugrize zmija i. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. leteći u izviđačkom avionu nestaje nad Sredozemljem. a imao je vode za nepunih osam dana. Izgubio je oca kad mu je bilo četiri godine. Princ nastavi dalje i sretne skretničara.Mali Princ Bilješka o piscu Antoine de Saint-Exupery se rodio 1900. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu. Na prvom asteroidu je živio kralj. Bio je manji od svih drugih planeta. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Fabula Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. zapravo. Dječak svoj doživjljaj priča ostalima.Antoine de Saint-Exupery . Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. 327. ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. “Noćni let”. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. “Tvrđava” i alegorijsku priču “Mali princ”. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”. 328. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. ali vidje tek oštre kamene vrhove. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. . god. zatrese skretničarevu . Prve je večeri morao zaspati na pijesku. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. On je imao svoju kućicu. “Ratni pilot”. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Na drugom planetu živio je umišljenko. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Na planetu je imao dva živa vulkana. “Zemlja ljudi”. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. on umre). Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa. Taj planet se zapravo zvao asteroid B 612. god. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. tj.

bio je zapravo malo veći od njega. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je nešto brojao. ljudi love nju. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Bio je jako star i nije imao vremena da obiđe svoju planetu. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Likovi Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Kralj se jako držao pravila. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. Njegov dom je bio asteroid B 612. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B 612. bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Malom princu se jako svidjela ruža. doživio je kvar na motoru. ”ZAVRŠEN CITAT. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Vrijeme radnje Na početku knjige dječak je imao 6 godina. množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Princ je priznao da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta. Nije podnosio neposlušnost. Neki je turski zvjezdoznanac 1909.kućicu. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. Umoran. Dječak je dugo živio mađu odraslima. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Otada je prošlo šest godina. što se smijao i što je želio ovcu. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. odnosno bio je malo veći od obične kuće. dodavao. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. . Život joj je bio jednoličan. princ je tragao za studencom u pustinji. pa mu je to bila jako čudna životinja. Kralj je bio jako razuman. Lisica Bila je vrlo lijepa. ”ZAVRŠEN CITAT Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao zamisliti. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. Bitno je očima nevidljivo”. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. zbrajao. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je : “evo jednog podanika”. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. CITIRAM: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. npr. god. Na rastanku mu je rekla:”Čovjek samo srcem dobro vidi. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. Stalo je razmišljala o kokošima. smiješan i želio je ovcu. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. . Imao je tri svoja vulkana. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Nikad nije vidio zmiju. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad mali princ došao. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Prije 6 god. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Mali princ je bio divan. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Ona lovi kokoši. Držao je do svog ugleda.

Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Mali princ nešto predstavlja. Princ ga je pitao čega . . Tamo je sreo Malog princa. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti nečem drugom. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. Na kraju priče oni dvoje razgovaraju i Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi munja). jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. Djeci tu ništa nije neobično. a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. Stil Ovo je dječji roman. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. To mu baš i nije polazilo od ruke. Tema Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. Govori o dječaku(piscu) koji je sreo Malog princa. To je princa jako rastužilo. koji su imali razna zanimanja. Najčudniji je bio nažigač. Djeca vole bajke. on je palio i gasio uličnu svjetiljku . Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Priča je pisana za sve uzraste. ali naravno za svoje roditelje. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. a u ostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Sreo je mnogo čudnih ljudi. On se nečujno sruši. Svako je dijete zapravo mali princ. Prilagođen za djecu i pomalo smješan prikaz prinčevog života. Pio je da zaboravi. a on je odgovorio toga što pije. Osnovna misao pisca Ovo je dječji roman.

tokom vremena izgubile. Prozvan je Vidra. gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju. te pastorala Džuho Krpeta. Godine 1548. no mladići se žele samo našaliti. Družina od Bizara). Venera i Adon. a to je Držiću vrlo dobro uspjevalo. U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku. što govori da se poput te životinje znao izmicati svim. Garzarija. pjesnik i komedijograf.) Novela od Stanca započinje na sa tadašnjim dubrovačkim govorom. a upućen je na školovanje u Sienu. Sudjelujući i sam u organiziranju predstava. On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. pošto su bile poklade. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski najčistije i najsavršenije djelo Marina Držića. tj. Koristi se vulgarnim humorom..Marin Držić . koje su se prikazivale u određenim prigodama. a pokopan je 1567.Držić se u Noveli od Stanca koristi opkoračenjem (prenošenje iz jednog stiha u drugi). Bio je Dubrovački svećenik. a sve manje vilama i pastirima. obitelj se osiromašila. str. . Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku. Arkulin. kojim govore Vlaho. no takva joj kratkoća i odgovara.No najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca. Dundo Maroje.On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana. Svojim dramama. dok dolaskom Stanca počinju govoriti štokavskim govorom. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461-1501). u njegovom životu brojnim neprilikama. Plakir. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina. zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika. orguljaš. ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku. Skup i Tripče de Utolče. Grižula). Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima. tako da se je Marin morao snalaziti raznim poslovima. na svadbi Martolice Zamanjića. kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac: VLAHO "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od ocu iz kuće izit smio? MIHO ''Bogme smješna oca imam! " (79. Najranjasi. Od vremena Džore Držića. Bilješka o djelu Novela od Stanca u prijevodu znači šala koja je učinjenja Stancu. Njegove su se komedije Pomet i Pjerin. Iako on tu farsu piše u 42 godini.Držić prikazuje suprotnost između starosti i mladosti. čime si osigurava popularnost u suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost. To je farsa (kratka komedija. stavlja se na stranu mladića. Nije na osobit način izražen zaplet i sva se radnja dešava u jednom činu. Napisao je i jednu tragediju Hekuba. u hrvatskoj kulturnoj sferi. Ona vjerno reproducira slike gradskog života u kasnim noćnim satima. Miho i Dživo. Tirena. rođen je u Dubrovniku 1508. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla.Novela od Stanca Bilješka o piscu Marin Držić. Mande. kao za svadbe i u doba poklada. postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine.

Stanac se silno želio pomladiti. pak se niz konopac na ulicu kalam. da se spreme vlahu šalu napravit. pošto ima mladu ženu. te ih zamoliše da odglume vile. kad pođu svi spat. čelatu na glavu.) Zaplet Dživov dolazak Dolazi Dživo i govori Mhi i Vlahu. str. STANAC Neću moć bisaka leteći nositi. te ispričao kako se to njemu desilo. fengam poć leć gori. kad večeram. vlahu ću njekomu novelu učinit. " (82. str. buhu ili strašnog stvora. Bilo je to na Ivandan. Uvjerio ga je da se i on može pomladiti. zavežu ga. MIHO Bogme imam smiješna oca! Kuću mi zatvori. Vlaho i Miho preobučeni u maškare. molju vas! " (92.Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noći razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobijeći iz kuća dok roditelji misle da oni spavaju. Oni pristanu i odlaze k Stancu. a mudri moj otac u odru mni da sam. obriju mu bradu. obučen se u pjastru.Fabula Uvod Razgovor između Vlahe i Mihe. kad su mu se pokazale četri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile. ali ga nitko nije htio primiti da prespava. uzmu kozle i sir te ostave mu onoliko novca koliko je to bilo . Dživo mu je govorio kako ga shvaća jer je i on nekad bio stari seljak. " (80. ma ja. str. koji su se spremali na svatove.) Vrhunac Dživo uvjerava Stanca da se pomladio Dživo odlazi Stancu. a rđavu ovu mičinu na pas.) Kraj Stanac ostaje nasamaren Dok se maskari šale sa Stancem. Nemojte. brokijer na bedru učas stavim. Dživo. Rasplet Maskari Mladići susreću maskare seljački obučen. "DŽIVO Nu hod'mo tja. a ja ti omijeram kako ću se kalat niz njeku funjestru i. te se pomladio. VILA Pođ'mo ga junaka u pticu stvoriti. Vile su se počele poigravati sa Stancem prijeteći da će ga pretvoriti u pticu. koji mu isprića kako je došao u grad da proda jare i sira.

još si mlad. brate vlaha od svijeta. VLAHO Nijes' pratik. tadašnji istinski život i bit same komedije. sukob mladog i starog svijeta. DŽIVO Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenočište. Napisano je ono glavno. obadva sje'te tu. stigni ga! " (97. povjerovao je u Dživovu priču kako se pomladio. kako i sami kažu oni su "zahrđali". što joj i paše. Vjerovao je da će se i on pomladiti. str.Ritam same komedije je brz. sad ćete viditi. Njima je dosadno. Kad se Stanac osvjesti počne vikati za njima i tražiti ih. koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da proda jedno jare i nešto sira. DŽIVO Ovo smješnijega. " (89. Nema suvišnjeg opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija.) Zaključak Novela od Stanca je vrlo kratka komedije.) Lica STANAC Stari seljak iz istočne Hercegovine. str. " (77.ostrigoše bradu! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?! Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga! A. On je uvijerio Stanca i smislio cijelu šalu.) MLADI DUBROVČANI To su Vlaho. . koji su se željeli u karnevalskoj noći zabaviti. .vrijedno. STANAC Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'? Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio. brate. str. te se žele samo zabaviti. sva je rđava.) Dživo je od njih trojice najdomišljatiji. nije ga luđega od Rta do Mljeta. Miho i Dživo Pešica. pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu. čuješ ti? Poteci. a kod kuće imao mladu ženu. " (83. str. MIHO Vidiš li mčinu ovu? VLAHO Vidim. Pošto je on bio star.

Tu su još Panis i Triston. a pjesnik osjeća bol zato što da je to dovelo dovde. Tada Frančeska započinje priču kada je osjetila prvu ljubav. Zanima ga tko su te duše što tako pate. Te zvijere koje je susreo znače oholost i lakomislenost. plačan i jadniji. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. na početku svog putovanja pjesnik je zalutao. V pjevanje Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spušta iz prvog u drugi krug. Susreće različite zvijeri. U pomoć pjesniku dolazi Vergilije. koji je bio manji ali zat o bolan. a dovodi ga do vrata svetog Petra. Vođa pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaša prema pjesniku. Pjesnik vidi i čuje strašne muke i patnje.Pakao Bilješke o piscu: U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim riječima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". a od straha ne zna kuda da krene. Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjčaja. u koji dio pakla. misaonosti i akcije. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko grešan i gdje ga treba smjestiti tj. Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni dušama. Dolaze Frančeska i Paolo i ptičaju o ljubavi. Pisac i političar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogrešnog puta.Dante Alighiere . Mjesto radnje: Pakao Lica: Dante Alighiere Vegilije Beatrice Sadržaj: I pjevanje Prema Danteovu shvaćanju čovjek na pola svog života kreće na zagrobna putovanja. a vođa mu govori. Na kraju njezinog pričanja paolo pada od bola u nesvijest. .

Da bi odložio svoje prve plodove čak je počeo praviti košare od pruća. do 1731. počeo je s gradnjom nastambe. Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini. . Pošto je strah sve više rastao. to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku. Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje. Njegov prvi i najpoznatiji roman je ˝Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea. uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Drugi pokušaj je bio uspješniji. Plašeći se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim. Taj san mu se ostvario.Daniel Defoe . Iako nezadovoljan svojom situacijom. To je priča o brodolomcu koji se. Iako se Robinson u početku pribojavao. Velika želja za povratkom kući navela ga je na izgradnju čamca. Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge ˝Dnevnik kugine godine˝ . Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. a i odvikao ga je od ljudskog mesa. udaljen od civilizacije.Robinson Crusoe Daniel Defoe. Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu stranu otoka. Nakon bijega od kuće Robinson Crusoe doživljava brodolom. koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. Pošto se Petko dobro razumio u drvo. piće. Poslije dugotrajna i naporna rada. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu. Brod nije bio usidren već nasukan. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voća. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti. uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. svakodnevnim govorom. počeo se baviti zemljoradnjom. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voća. i u najtežim trenucima tražiti izlaz. naišao je na nešto strašno. Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do broda. odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka. Pouka: Nikad se ne predati. Kada je uredio nastambu. a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Pošto je imao tintu i papir pisao je događaje na otoku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. Posada broda ili je bila mrtva ili je već napustila brod. Čamac je bio jako velik. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na pučini. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima. pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Uživao je upoznavajući razne vrste ptica. pržili meso i jeli. Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san. Istraživajući otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo. Pojedine su klali. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. oružje. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. alat itd. shvatio je da je pogriješio. Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Spasio je jednog ljudoždera. njih dvojica zajedno su napravili čamac. Robinson je uspio sebi napraviti i posuđe. Odlučio je uzgajati koze radi mlijeka. Kada je skupio snagu i ponovno izišao. te ga nije mogao dogurati do vode. Pošto je u trenucima bolesti počeo moliti. mornara iz Yorka˝ zasnovan je na stvarnom događaju. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici ˝Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders˝ . engleski pripovjedač.

ali nije uspio.Borio se dva dana i dve noći sa ribom. nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama.Jedino je mogao da je veže i vuče za brodom na obalu. Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti. ___________________________________________________________________________ Santiago: Starac Santiago je bio tanak i mršav. bila je to ogromna mečarica.Na putu prema obali. pokušao im je pobjeći. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba.uspeo je napokon da dokrajči ribu i probode je harpunom. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani. izgledako staro. Uz to.1961). Ernest (1898 .Loša sreća je bila uzrokovana time da su njegovom mladom prijateljiu Manolinu roditelji zabranili da ide s njim u ribolov.Manolin je bio srećan da se starac vratio čitav kući i obećao mu je da će opet pecati s njim. ali je uz nagovor roditelja odustao.Jednog je jutra. bila je duga 5. prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak. roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela.umoran. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. s dubokim brazdamana potiljku.ali nije mogao da se odbrani od svih. Tako je starac Santiago ostao sam. pojeli su mu cijelu ribu. što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha. Slijedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je . Od mečarice ostale su samo glava i kosti. dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija. Ali. For Whom the Bell Tolls. a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. ___________________________________________________________________________ Ovo je kratka priča o kubanskom ribaru koji 84 dana nije mogao da ulovi niti jednu ribu. ali ju nije vidio. javnim antifašističkim nastupima.Sledećeg dana starac je seo kraj mora verujući da će toga dana njegova sreća da bude promenjena.Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa. Santiago se borio s njima.Starac i more Bilješka o piscu: Hemingway. Međutim na putu pojavili su se morski psi. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova.Treći dan.drugi ribari i turisti su ga gledali u čudu misleći da je morski pas. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. američki književnik. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji.ali je bila prevelika da je stavi u brod.5 metra.Sabljarkin skeleton je ostao vezan za brod. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. kao i uvijek. Sadržaj: Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca. pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.izmoren. ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja.Ernest Hemingway . na obali su se ribari divili.Kad su stigli do obale od ribe je ostao samo skeleton.U podne toga dana uhvati sabljarku veliku kao njegov brod. osim očiju.morski pasi su namirisali ozleđenu ribu. Santiago išao na pecanje.starac je bio preslab da brani ribu i iako je ubio nekoliko pasa. Manoline.Starac je ušao u svoju kolibu i pao na krevet mrtav. Na njemu je sve. gdje je ranjen.

kada postaje svijestan da je poražen. Noću sanja lavove i želi da se vrati u vreme kada je bio prvak u obaranju ruku i vrstan ribolovac. Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeći vlastita ograničenja. ne može da je ubije i izvuče na brod već pušta da ga riba odvuče daleko na pučinu. Manolino je jedini pravi prijatelj Santjaga. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću. ali ga ne mogu poraziti”. mnogo veću nego što je i pomislio. već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Posle 3 dana riba je popustila i on uspeva da je ubije. Santjago je stari ribolovac koji živi u siromašnoj kolibi spavajući na novinama. Na kraju romana. svoju starost i nedostatak snage. hrabrošću i odlučnošću. ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću. ali onda. 2. Njegovi problemi tu nisu gotovi jer je krv ribe privukla ajkule koje su počele da otkidaju ribu koja je bila i dalje na udici u moru. koja predstavlja silu prirode. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. zalazeći dalje nego obično. Ajkule su jele njegovu ribu sve dok nije ostao sam kostur. Svi u naselju misle da je starac "izgubio" ribolovačku sreću. Posle duge plovidbe počinje da očajava jer nema ulova. Ali Hemingway. Analiza dijela: Hemingway je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. . Čovjeka mogu uništiti. ___________________________________________________________________________ Nakon 84 dana lošeg ulova. Zaključak:Iako nesretan. Santjago je povratio ugled vrsnog ribolovca. ali kako nije bilo ulova Manolinovi roditelji su odlučili da ga pošalju na brod koji ima više sreće.njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. Međutim. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Međutim. Zajedno su 40 dana lovili ribu. muće se i krvave zbog nje. kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju . kome je borba uvijek značila što i život. Ideja: Hemingway upučuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čovjeka. on ipak ne klone duhom. da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Sasvim ne očekivano uspeva da ulovi ribu.obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. On već 84 dana izlazi na more i vraća se bez većeg ulova. bogatstvo. bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dječak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti. Glavni likovi su starac Santjago i dečak Manolino. zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja. kada ona treba biti potpuno njihova. Kada je stigao na obalu svi su se divili njegovom ulovu iako je ostao samo kostur koji je veći nego što je neko nekada video. Likovi Starac i more je delo sa svega nekoliko likova.TEMA ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.IDEJA : Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom. 3. Izlazi na okeansku pučinu. Santijago odlučuje da zaplovi u potrazi za ribom.

starca i ostalih mještana. to Santiagu nije dovoljno. mnogo veću nego što je i pomislio. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu. str. “Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. On nasloni leđa na dasku. a na neki način i poražen. njegova pobjeda nije potpuna. Ako je voliš. str. on se ne predaje i ne gubi nadu. No. Nisu pripadali lešu. Starac dugo. citat. reče on.<< Ali. str. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. žestoko se boreći protiv svog neprijatelja. čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. 89. njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. za svoj opstanak. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada. njegove prijatelje. a voliš je i mrtvu. ZAPLET: U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. zadivljen je njenom jačinom i veličinom. Riba je za njega neprijatelj. a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu. Starac je primjer čovjekove snage. Ili je onda još veći?”. siguran da nije mrtav. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju. Nakon što savlada ribu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. on se ipak osjeća poraženim.citat. nije li grijeh ubiti je. tj. pomisli on.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe. sada u noći bez tračka svjetlosti. Volio si je živu. Upoznajemo način starčevog života. citat. 5. u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar.”. >>Borit ću se dok ne umrem. otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen.69 . Leđa su mu to potvrdila. vjere.82 “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima.KRATAK SADRŽAJ UVOD I POČETAK: U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Santiago zadobije teške rane. uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. “>>Bori se<<.4.”. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima. VRHUNAC: Starac. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. upornosti i samopouzdanja. ali ipak joj se divi. U dugotrajnoj borbi s ribom. No. ali i za vlastiti život. RASPLET: Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka. I doista. po povratku svi ga poštuju i hvale.

u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti.”. isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. str. str. str. sto. Starac je duhovno bogat. str. Jako je vezan za dječaka Manolina. stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Voli i poštuje druge ljude.Hrabrost “Starac je vidio mnogo velikih riba. veću od svih koju je ikada čuo. i savijeno u balu. 13 “Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi. nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. želi mu uvijek biti prijatelj. izgledalo staro. posebno mu je drag dječak Manolin. “Starac je bio tanak i suv. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke. 13 “Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune. želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima. i plakao je silazeći. jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. >>U svoj njenoj veličini i slavi. citat. Na njemu je sve. zvane >>guano<<. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su : 1. citat. str. 52 2.<< Mada to nije pošteno. sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio.94 6.”. Sada. 18 No. znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. osim očiju.”. ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.”. Ali. citat. kao i jedro omotano oko jarbola. Ali. str. Na mrkom zidu od presovanog. reče on. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe.”. 54 . a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla. citat. mislio je. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba.”. s dubokim brazdama na potiljku. citat. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna. a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.Poštovanje prema protivniku “>>Ipak ću je ubiti<<. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama.SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće. i u njoj se nalazio krevet. citat. “Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. nikada sasvim sam.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe.

”. Ne. ___________________________________________________________________________ .Suosjećanje zbog ubijanja “>>Riba je takođe moj prijatelj<<.”. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage. ustrojnošću i mudrošću. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. reče on. tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. moram je ubiti. Dođi i ubij me. kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”. ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. jesu li svi oni dostojni da je pojedu. ustrojnost “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima. Svejedno mi je ko će koga ubiti. 8.citat. reče glasno. pomislio je starac. No. a ako bude moja. otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici. izgleda da u borbi s prirodom.60 “Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede. citat. citat. brate. mirnije i plemenitije stvorenje od tebe. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde. ribo. ipak.METAFORIČNOST Metaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. Pa. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode.53 7. Riba je bila fizički jaka.”. str. izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu. citat. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. citat. Ali. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara. no odlučnost da je ubije. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti. a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu.3. Također je uvjerljivo prenesena radnja. Nema nijednog dostojnog da je pojede.69 5. svakako da nisu. No. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. str. ljepše. str. Ali. o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. on na neki način i dobiva i gubi. str.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E.61 “Ubit ćeš me. str.Izdržljivost.”. simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče.Pobožnost “>>Nisam pobožan<<. ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. čovjek nikad nije potpuni pobjednik. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće. Koliko će ona ljudi nahraniti. 73 4.

Jedino čega se bojao je bio dolazak morskih pasa. Čitava je ostala samo glava i leđna peraja. Riba kao da je znala što starac želi. Nažalost starca je napustila ribička sreća. Tu počinje njegova osobna borba. Neka je riba zagrizla jedan od mamaca. tako je starac mislio. Mjesto radnje: Meksički zaljev i otok Kuba Vrijeme radnje: Druga polovina XX. U jednom trenutku iskočila je iz vode u svoj svojoj snazi i ljepoti. kada je Manolin ujutro došao do starca i vidio . On se i dalje ponosno drži i vjeruje kako će sretniji dani opet doći. ali ponosan. Bila je duža od starčevog čamca i teža od pola tone. Starac je volio s dječakom pričati o bejzbolu . Kad je uplovio u luku vidio je da je ostao samo kostur ribe. Lijeva mu se ruka ukoćila. Starac je bio na izmaku snaga. a na desnoj je imao posjekotinu od konopca. Jednoga dana starac se sam otisne na pučinu i nakon trodnevne borbe uspije uloviti veliku sabljarku. naslutio je da je mamac zagrizla sabljarka. na otočnoj državi Kubi. Budući da nikoga nije bilo u blizini mogao je pričati sam sa sobom. a možda i uhvatiti toliko želejnu ribu. a često i zajedno odu u ribe. Kad i njega izgubi. pa je imao hrane. U osamdeset i četiri dana nije ništa ulovio. Na moru je već bio jedan dan. naglas se divio ljepotama mora i ribamakoje u njemu žive. koju će podnositi s nevjerojatnim stoičkim herojstvom. Kako je bio iskusan. Živio je u predgrađu Havane . što dalje od kopna. odluči pokušati pronaći sebe. ali se ono nije vidjelo. koji se voli družiti s njim i s vremena na vrijeme mu pomogne noseći mu ručak ili pomažući s ribarskom opremom. Starac je započeo svoju borbu sa sabljarkom. starac je znao da će riba početi kružiti oko čamca u sve manjim krugovima. Cijeli mu je život bio poprilično neuspješan. a ostali ga ribari i stanovnici kubanskog mjestašca ismijavaju. no izgladnjeli morski psi počnu kružiti oko njegovog plijena. a riba sve bliže čamcu. Budući da je imao iskustva. on krene prema kopnu. nije se uplašio. Poželio je da je i dječak s njim. a sa sobom je ponio samo bocu vode. a za njega se donekle brinu dječak Manolinm koji mu je pomagao nositi mreže i donosio mu hranu. proveo ga je sam samcat. Jedini prijatelj mu je mali Kubanac. Primamljeni mirisom krvi morski psi su navalili na sabljarku. a uhvatio je i delfina. U borbi s njima starac je izgubio svoj harpun i nož. Dovukao ju je do čamca i zavezao ju za nj.Stari ribar na Kubi već tri mjeseca nije ulovio ni jednu ribu. Želio je da riba iskoči iz vode. Nije imao nikoga. ali ne i poražen” Likovi: Santiago. a posebno o velikom Joeu DiMaggiu. a da ga nitko ne proglasi ludim. Pogledao je prema kopnu. ribu nije obranio. Tada je došlo ono najgore. Ipak. A onda je iznenada osjetio trzaj. Ali. Čvrsto je uhvatio udicu. tada je starac znao da je došlo vrijeme da ubije ribu. sunce još nije ni izašlo a starac je već bacio četiri mamca. Starac je otišao kući i zaspao. Uzeo je harpun i zabio ga ribi u srce. ali nije znao kolika. Izmoren. Grč na lijevoj ruci mu je ubrzo prošao. pa da zna s kim ima posla. dječak Manolin Sadržaj priče: Starac Santiago bio je siromašan ribar. sve dok sabljom gotovo nije dodirivala čamac. Pala je noć i starac je ugledao svjetla iz Havane. stoljeća Tema: Borba starca Santiaga sa sabljarkom i morskim psima Glavna misao: “Čovijek može biti uništen. Tako je i bilo. Osamdeset i petog dana odlučio je u svom čamčiću odveslati daleko na pučinu.

njegove izranjavane ruke. Poslije je starac opet zaspao . Ohrabren dječakom. rasplakao se. sanjao je predivne snove. Otišao je po kavu i donio ju starci koji je bio utučen. .

odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. po kojemu je poznat i danas. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu.Prema zapisima suvremenika. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere. Počeci kazališta Početkom XVII.Tvrdica 1. nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu i 1644. pod zaštitom jednog moćnog plemića. dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć. što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika.Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega. 2. sada već vođa družine. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima. . i otada je on poznata i viđena osoba kazališnog Pariza. Nakon što se vratila sa svojih putovanja po francuskoj pokrajini 1658. godine smrću Henrika IV. spaja bivšu Moliereovu družinu. smrću Luja XIV. a 1643 osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Čuveno kazalište”). 1658. Slijedeće godine izvedene su Kaćiperke. književnice Gospođu de la Fayette i Gospođu de Sevigne.. duhovitog autora Maksima La Rochefoucaulda. interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake. prvi veliki Molierov književni i kazališni uspjeh. Bio je otvoren i pošten. ujedinjenu s kazalištem Marais i glumce Hotel de Bourgogne. od tuberkuloze. 3. dakle nekrštenima. a ne izvan njega. njegova družina. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik. godine. koja je bila u neprestanim umjetničkim sukobima s onom iz Hotel de Bourgone. U tom razdoblju Francuska dominira Europom jakošću svoje vanjske politike i snažnim utjecajem književnosti i umjetnosti. i pošto se predstavila kralju izvedbom jedne Corneilove tragedije. a završava 1715. slikara Poussina i skladatelja Couperina. godine. Francuska u XVII. basnopisca La Fontaine. što je značilo da dobiva stalnu novčanu pripomoć. a kralj usredotočuje djelovanje gotovo svih književnika. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa..Umro je 1673. do 1658.Od mnogih imena koja su pridonijela slavi Francuske književnosti i umjetnosti treba istaknuti kazališne pisce Corneillea i Racinea. arhitekta Mansarta. Takva je bila i Molierova družina. stoljeća Francuskom putuju mnoge putujuće družine. Bilješka o piscu Jean-Baptiste Poqelin rođen je 1622.g. postiže čast da je kraljev brat uzima pod zaštitu . Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu. projektanta znamenitoga versailleskog parka Le Notrea. kritičara i književnog teoretika Boileaua. glazbenika.Nakon Moliereove smrti 1673. kao sin dvorskoga tapetara. kralj Luj XIV. Moliere je bio nizak i pomalo zdepast. povjesnika i kroničara SaintSimona. stolijeću Klasicizam u Francuskoj zapoćinje 1610. kao i pravo nastupa u javnim dvoranama. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. okruglih nogu i jake glave usađene u ramena.Moliere ~ Jean Baptiste Poquelin . spaja se s trupom kazališta Marais. slikara i graditelja oko svoje rezidencije u dvorcu Versailles kraj Pariza.U velikom broju razvijaju se u Francuskoj razne umjetničke grane. pa čak i naklonost Luja XIV. koje nastupaju po sajmovima i gostionicama na improviziranim pozornicama. ali glumci ne dobivaju nikakve privilegije niti počasni naslov kraljevi glumci. u Parizu. a pravo studira u Orleansu. uzima umjetničko ime Moliere. jer se nikada nije odrekao glumačke karijere. 1680.

odbijajući lažne optužbe nakon Škole za žene. a Moliereov Harpagon do svog bogatstva dolazi postepeno lihvom. Hoće li Valere uspjeti u svojoj namjeri da dobije Elisinu ruku. te niz baleta i prigodica. To su Kaćiperke (1659).iste godine. Bilješka o djelu Moliere je smatrao neka dostignuća i ostvarenja literature općim i zajedničkim dobrom iz kojeg se mogu crpsti mnogi poticaji. Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomoć sluge pokrade oca. kao i Držićev Skup. koje je imalo svoj status i bilo materijalno osigurano. 5. ima oko šezdeset godina: HARPAGON : “I ja to govorim: sa svojom mliječnom kožom. Moliere piše četiri takve scenske igre. Gospodin de Porceaugnac (1669). Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke. c) Polemičke komedije. pogotovo oni koji bi došli pod zaštitom. I sam dužnik u mladosti. dok bi u trećem planu bile ljubavi Valera i Elise. Don Juan ili Kameni gost (1665).U Škrcu možemo naći tri temeljna motiva. operni libreti prigodnice za kraljevske svečanosti. Tu pripadaju komedije Građanin plemić (1670). Tartuffe ili Varalica (1669). i to nemilosrdnim kamatnjakom i svim mogučim novčarskim spletkama.Scenskim zbivanjima oko Harpagonove Škrtosti. kako će završiti spor između oca i sina oko Marianine naklonosti.pomiruje ih i osniva Comedie-Francaise.Najpoznatiji Moliereov uzor za Škrca je Plautova komedija Auluarija. komične pastorale i herojske komedije. sa svoje tri zasukane dlake nad usnama kao mačji brk. što je izazvalo mnoge polemike. Tako. e) Komedije u kojima se kritički promatra društvo i pojedini izopačeni značajevi. te Mariane i Cleanta. Po uzoru na improvizirane talijanske komedije. Škola za muževe (1662). Plautov Euklion. Mizantrop (1666). te Versaillesku improvizaciju . Škrtac (1668) te Učene žene (1672). 4. te hoće li sin uspjeti oteti ocu škrinjicu s novcem?Moliere je Škrcem opisao vrijeme u kojem je živio i kojeg je osjećao.Udruženi u grupe glumci su razmjerno dobro prolazili. zamjenama osoba i grubljom komikom. d) Komedije temeljene na zapletima. svoje je blago našao. U nizu je situacija prikazan onovremeni način stjecanja kapitala na račun zaduženih. Najpoznatije od njih su Šganarelle ili Umišljeni rogonja (1660) i Liječnik protiv volje (1666). Molierova djela Više od trideset Molierovih djela koliko su nam danas poznata možemo podijeliti u nekoliko stilskih skupina: a) Farse. Temelje se na često drastičnim efektima. piše Kritiku škole za žene (1663). s vlasuljama od kučine. osjećao je pokvarenost okoliša koje nije moglo odoljeti zovu zlatnika ni po kojoj cjeni. zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659). George Dandin (1668). iz koje je preuzeo niz situacija i scenskih odnosa. koja se rješavaju tek na kraju. Umišljeni bolesnik (1673). 6. Ove komedije ulaze u najviši domet Molierova književno-dramskog stvaralaštva. Tako je nastalo prvo stalno državno kazalište u Europi. Ženidba na silu (1664). b) Komedie-baleti. gledaoca drže u neprekidnoj napetosti. s jednom temeljitom razlikom. Škola za žene (1662). Lica HARPAGON Cleantov i Elisin otac. sa širokim hlačama i . Zadaća im je bila svakodnevno prikazivanje francuskih ponajboljih dramskih djela. To su djela koje Moliere piše u vlastitu obranu. od kojih su najpoznatije Ljubavni spor (1656) i Scapinove spletke (1671).

. te želi pridobiti bratovo i očevo dopuštenje da se uda za njega. lihvar i gulikoža..” (str. uvijek uspjeva u svojim poslovima. izabrala bih najradije njega. VALERE . volim. svoje konje ne hrani ako ne rade. 7.Harpagonova kći. Odsada je se odričem i neću više govoriti istinu. . Elisa je zaljubljena u Valera. FROSINE Svodnica.. Poštovao je očevu moć da odlućuje nad njegovim željama. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako bi se rješili bijede. voli Marianu.. a sluge izgledaju izgladnjelo. Frosine joj predlaže Harpagona.Harpagonov kuhar i kočijaš.“Nisam.” (str. da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život.” JACQUES .“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u službu. Kad bih mogla slobodno birati. ANSELME . voli Valera. jer je već u šezdesetoj. Uspio se ugađanjem zasvidjeti Harpagonu. On je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga. 140.) Zbog svoje pretjerane škrtosti tjera sve ukućane na oskudan život.) CLEANTE Harpagonov sin. voli Cleanta. kad već hoćete da vam kažem. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar..” (str. osim sa Harpagonom. i on je upravo razlog što se tako strašno bojim muža koga hoće da mi dadu.razdrljenim trbusima. lakomac. 134. 112..) MARIANE . koji ga često tuče. Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu. on bar ima neko pravo na to. 113. kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost. kamo se god čovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju.“Da. ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade. Ja ne znam tko je on. JACQUES (sam) . a nigdje vas ne nazivaju drugačije nego škrtac. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu.” ELISE . Svojoj kćeri i sinu dopušta samo minimalno što im je potrebno za život.Valerov i Marianin otac. Još nekako dok me tuče moj gospodar.Ukratko.” (str. CLEANTE . FROSINE .Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostručenim kvatrima i produljenom korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukućani.“Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. ali znam da je stvoren zato da bude voljen. JACQUES : “. Sadržaj Prvi čin Na samom početku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise.Anselmova kći. da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji.) MARIANE . Drugi priča da uvijek sa slugama izazovete neku svađu uoči darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe samo da nađete izgovor da im ništa ne biste morali dati. Valer se uspio ugađanjem uvući u Harpagonovu službu i pridobivati njegovo . voli Elisu.“Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam. VALERE Anselmov sin. ali tomu ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao. da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi.

Harpagon okrivljuju Valera za krađu. HARPAGON: “. Četvrti čin Valere. ali samo kad bude tko žedan.” (str. želi Cleanta oženiti za bogatu udovicu. te nebi trošila mnogo.povjerenje.. Pri tom svakome napominje da štede što bolje umiju. Peti čin Dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o krađi. te Harpagon odlazi razočaran na još jedan neuspjeli posao. Cleanta. a Elisu dati Anselmu. te je pokazuje Cleantu.) Mariane priznaje Frosini da joj je teško udati se za Harpagona. objavljujem vam da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem. La Merluche. jer je čuo da je skromna i lijepa. Harpagon otkriva Cleantove osječaje prema njoj. CLEANTE: “Dakle tako me hoćete izigrati. A on je namjeravao uzesti za ženu Marianu. Harpagon poziva na večeru Marianu i Anselma.) Dok se otac i sin svađaju. Kako bi dobio još novaca.Tvoja će. HARPAGON: “Dobro. 136. Brindavoine..” (str. razmišljaju kako bi spriječili neželjena vjenčanja. Čekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da donesete mnogo vode. Drugi čin Cleant zadužuje La Flechea da mu pronađe zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest tisuća franaka. dužnost biti da perete čaše i da točite piće.Na njihovu nesreću Harpagon ima druge planove. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Claude. a ne. kako to imaju običaj neke neotesane sluge. Harpagon ga optužuje za škrinjicu. Treći čin Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu večere slugama. CLEANTE: “Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež. La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona. Elise. Izgaram za njom . kad je stvar došla dotle. koji ne traži miraz. koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kćer Harpagonu.) Dolazi Frosine. Cleante i Mariane.Cleant otkriva Elisi da je on u sličnoj situaciji sa Marianom. Pretvarajući se da ne želi Marianu. 129. Dok Valer govori o Elisi. Ne znajući da mu je to otac odlučuje pristati na sastanak i na velike kamatnjake. Te se sav bjesan odriče sina i proklinje ga. nisi li je dirao?” VALERE: “Ja da je dirnem? Ah. svoju ljubav. Prema Jacquesovim lažnim priznanjima. La Fleche pronalazi škrinjicu sa deset tisuća škuda. Ubrzo Harpagon otkriva da nema svog blaga te počinje sumnjati u sve. reci mi. što čast i ugled žrtvujete nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?” (str. jer prepoznaje u njegova sina. te da želi pridobiti oca kako bi se njome oženio. i tvoja. Ispričala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo štedljiva. vrijeđate je jednako kao i mene. Cleant skida prsten s očeve ruke i daruje ga Mariani. oče! Dobro. koji izazivaju goste i nude ih da piju kad oni uopće na to i ne misle. 152.

bojao se da Stafila (Stara sluškinja) ne pronađe to zlato koje je on svim snagama čuvao. bilo svidjeti se. kći njegova (Euklionova) -Stafila. 162. Te dopušta da se vjenčaju. gospodar -Fedra.On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi povečao komiku. Euklionov susjed Eunomija.” HARPAGON (tiho) : “Moja škrinjica odviše poštena?” (str. ako Anselmo preuzme sve troškove i ako mu kupi novo odjelo. Bio je “promatrač i slikar ljudske naravi”. Premda je samo on znao za to zlato i nitko više. tukao ju i maltretirao stafilu. iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju.” HARPAGON (tiho) : “Izgara za mojom škrinjicom?” VALERE: ”Radije bih umro nego da joj pokažem i najmanju uvredljivu nakanu. dodjeljujući ga Harpagonu. pa po tome Valere i Mariane njegova djeca. jer je osjećala toliku ljubav prema svom bratu. što upućuje na brzinu. Zaključak Jean Baptiste Moliere je najveći francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima obogatio svjetsku književnost. Tako je šepavost Louisa Bejarta. Sebe je smatrao bogatašem. 8. sluga Kratki sadržaj: Euklion. kao i Elisiu za Valera. sin Don Thomasa d’Alburcy. sluga u Megadorovoj kući -Antraks -Kongrion kuhari -Pitodik. u pisanju komedija. . koji je glumio La Fleche. na što on rado pristane. u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova družina. stara sluškinja kćerina dadilja -Megador. jer La Fleche u prijevodu znači strijela. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime.čistom i smjernom ljubavi. unio u komediju povečavši komični efekt. Tvrdica Likovi: -Kućni bog -Euklion. koji ga je mučio na scenskim nastupima. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Nitko nije znao kao on voditi svoja lica kroz komediju. Ona je za to odviše razumna i odviše poštena. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oženi. Valere otkriva da je Napuljski plemić. njegova sestra (Megadorova) -Likonid. Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu. premda se pravio da je najveći siromah u selu. ujedino gospodar i glavni lik (škrtac). a to je postizao često grotesknom komedijom.) Otkrivši da je došlo do nesporazuma. Harpagon pristaje da prepusti Marianu. a izaći sa jasnom poukom. jer se bojao da mu netko ne ukrade ćup zlata koji je našao u svom vlastitom domu. Eunomijin sin -Strobil. Ona je željela svom bratu sreću. Isto je tako opravdao svoj kašalj. Čak je. 2. te mu je predložila da dovede ženu u svoj dom te da ju oženi.Njegovo je pravilo.

on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom.U kraljevskoj palači družina ostaje sve do Molierove smrti.Pod zaštitom kraljevske obitelji brzo je stjecala veliku slavu. pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin. Pritom u kuću ulazi Likonid (Eunomijin sin) te pokušavši reći Euklionu kako njegov ujak Megador više ne želi u taj brak. Premda bijaše zlato netaknuto. Grenobleu. ali joj Megador predloži da uzme za ženu Euklionovu kći Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju. Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kći još danas udaje. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oženiti za Euklionovu kći Fedru. kad je imao 36 g. Premda je imao veliko bogatstvo Euklion rekne da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kći.… Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato. Naime on je smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuću da provjeri da li je zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio. tj. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. Ode Megador ka Euklionu. Euklion je mislio da se on šali. kako bi ga priupitao za ženidbu. Avignonu. Rouenu.U Pariz se vraća . 3. kaže Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje. Kad je Euklion došao kući sa tržnice mumljajući kako je tržnica skupa. Euklion dođe kući sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. ima deset članova i dolazi u Pariz. 1643 g utemeljuje s obitelji Bejart “Illustre Theatre”. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklinu ukrao zlato.Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram. ali u tome nije uspio. te je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi.Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu kći uda na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da će sve on platiti. Pitodik-glavni sluga svako toliko je provjeravao kuhare da li rade svoj posao. Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuži. nakon podosta uvreda upućenih njemu sa strane Eukliona. Eunomija ga u tome podržava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan.Euklion više nije znao za sebe. no Megador nije ni pomislio na takvo što da mu se ruga nego ga je dostojno pitao takvo nešto.Njegova kazališna družina 1658 g.Premda mu je sestra obećala sa će mu pronaći ženu. Tvrdica Bilješka o piscu Moliere. no kad mu je Megador rekao da želi njegovu kći za svoju ženu. ili da mu se došao rugati zato što je siromah. kakva sam ja roda. Na posljetku Likonid . za koju se trebao oženiti njegov ujak Megador. Da se više ne želi oženiti za njegovu kći i kako mu je žao.Razbolio se . Kuhari Antraks i Kongrion su pripremali svadbu.Završio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu. Poznaješ li ti mene. Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja kao što su npr. mu uspije reći za taj događaj. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog ćupa zlata koji je pronašao). Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kuće. Naime Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu.a pravo je studirao u Orleansu. Dakle.To kazalište djeluje uglavnom u Lyonu. da li sam pošten. začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba veći lonac jer u ovaj niš ne stane. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. u imučnoj trgovačkoj obitelji. rođen je u Parizu.

njegova bit i esencija.Naslijedio je od oca dobar dio tog bogastva. Moral ili razum? Tko po vašem mišljenju čini veće zlo: onaj tko trebanovac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac a ne zna što da s njim započne? Cjelo to razdoblje je prožeto filozofijom.Tadašnje doba je u svom duhu njegovalo tragediju.”Zar se se liječnici u što razumiju?Ne bojte se. U svojim djelima Moliere poštuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel prije 2500 g. Škrtac.Mnoga takva shvaćanja dovest će do rušenja tadašnjeg načina života i pojave novog.Pravila se odnose na jedinstvo vremena. ljudske mane te pojedine profesije(npr.Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana . ali što je čast ? .Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika . taj moral. pokraj njih možete izabratti koju vam drago bolest. je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optužuje da . isključivana od strane crkve jer kvari maldež. Klasicizam i Moliere Klasicizam je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st. jedan od načina postizanja zapleta u duhu onoga vremena. o njegovoj biti.Tadašnje društvo vladalo se po određenim pravilima. Umišljeni bolesnik. jer nisu zaneseni nikakvom ludom strašću”.Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.Ta moralna odluka. mjesta i radnje. ta čast i taj razum . tj.Glavna karakteristika tog razdoblja je čovjekova težnja za upotrebom razuma i susprezanja osjećaja.”da se ne smijemo ni skim vezati bez prestanka onih koji su nam dali život” i “mnogo bolje vide što je za nas dobro . Kaćiperke. samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu proračunatost ljudskog mozga.Ali Moliere njeguje komediju.za vrijeme izvedbe svoje komedije Umišljeni bolesnik. dovest će do promjena u tadašnjem društvu i umjetnosti. bolje bi bilo reći racionalna odluka . kao npr. Škola za žene. Učene žene. nasljeđenom još iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor). Djela su mu:Lakomislenik. egzistencija čije postojanje stoji na dugogodišnjoj tradiciji.Što susrećemo u Molierovim komedijama.Ljudi će početi razmišljati o uzaludnosti nekih egistencija. Glumci su u Molierevo doba bili nepoštivana grupa ljudi . kad se dva lika svađaju zbog različite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari. Čast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina . pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na lječnike jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stalež. kao uzvišenom dramskom formom.od odnosa u društvu do odnosa u obitelji. oni će joj pronaći razlog i kazati vam zašto se oboljeli”). mnogo liberalnijeg.Potpomognuta racionalnošću ona razmišlja o svjetu. da popišu njegovo bogastvo.samo težnja da se razumom dokući smisao života. Don Juan. Ljubavna srdžba. Građanin-plemić.Ta pravila određivala su sve. Moliere se u svojim djelima često koristi metodom quiproquo.Ta pravila vladaju i u Molierevu Škrtcu te su uz razum . budući da je upitanju njihov bolji život . Mizantrop. te će ih proglasiti nemoralnim i uništiti njihov tadašnji svjet. su samo sredstva da se dokući smisao našeg života. ali je svojim radom uvećao bogastvo. Ta filozovska razmatranja. te svojom komikom dovodi svoje likove u smješne situacije u kojima kritzira društvo. Komika Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komična) gledaocu živo dočarava moralne osobine likova i piščevu misao.

Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnosttako da razveže kesu. ona pokreće sve likove u njihovim kretanjima i razmišljanjima koja dovode gledatelja do smjeha a istovremeno ga potiču da razmišlja i da si postavi pitanje.Iskrištavanje tuđeg jada .Svako je za njega sumnjiv. Harpagon ili ti škrtac Gdje?U Parizu.A riječ dati tako mu je mrska da nikad ne kaže: Dajem vam ruku. njegova ljubav i jedina religija koju priznaje.Pohvala. jesam li ja takav? Za njega je novac .Ništa nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova ljubaznost.Ta je škrtost centralna tema Moliereve drame. što je pokazato nizom primjera (Harpagon pregledava sve na izlazu iz kuće. za njega je način života a škrtost njegovo biće u cjelosti. koji je od svih smrtnika najtvrđi i najnedarežljiviji.Gospodin je Harpagon čovjek koji je od svih ljudi najmanje čovjek.Kako bilo da bilo .Njegova je škrtost epska i proteže se kroz stoljeća od Plauta preko Držića i Moliera pa sve do današnjih dana. sam da je nasvjetu njegov je najslađi san. . ali novaca ni pomirisati. smrtnik. da bi što više zaradio . Harpagonovo lihvarenje itd. Harpagon je tu i kani ostati gdje je. kao u ovom slučaju Harpagonovu škrtost.mu je ukrao zlato (novac=Elise).Namjerava do kraja vječnosti gomilati novac u svojoj škrinjici i terorizirati sve oko sebe svojom škrtošću. nego:Posuđujem vam ruku. poštovanja. kori djecu da se previše raskošno oblače(a jedva da nađu neku pristojnu odjeću).Mnoge mu komične situacije služe da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika.Zašto?Sam bog zna. dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti srce želi.

Ivan Gundulić . Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. tašta ljudska oholasti? Sve što više stereš krila. a događaji vezani uz njih. i 14. Sorkočević i M. stoljeću. Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama. i 15. upotpunjavajući ep. pjevanja nadalje. 1621). Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulićevih kraćih pjesničkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulića. dok su Dijana i Armida samo djelomično sačuvane. JAZU. Dopjevatelji su. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h . Đurđević. stoljeća. svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulićevo djelo. i 15. zaokruživali pojedina fabularne linije. već je on autor i deset drama. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih mladenačkih ljubavnih pjesama. koji će nasljedovati I. A. iako sačuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv). prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. prir. odnosno Arijadna. ) koja je nadopunio I. Sačuvano Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. a spominjani od 1. sve ćeš paka niže pasti. Đuro Körbler. ili 13. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene. pjevanja. drugo izdanje. I drugo Gundulićevo slavno djelo. Gundulićev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proučavanja tek krajem 19. polimetrična pastorala Dubravka. ostali su nepoznati. kojih se. jer umro je 1638. koje se smatraju izgubljenima. godine u Dubrovniku. i 18. ostala je u rukopisu sve do 1883. Suzama sina razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme. 9. Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. Stari pisci hrvatski knj. Ah. Iz neutvrđenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. godine. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranića iz 19. Kanižlić i dr. Mažuranić. kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Zagreb 1919. stoljeću više puta prepisan. Tansillo i E. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoć osigurala uspješnost pripovijedanja. odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija. ). Ep je veličan (tekst je pisan krajem 1637. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P.Osman Posljednjih godina svog života Gundulić piše složeni ep Osman. izvedena 1628. rado čitan i stoga u 17. i u tijelu 1638. Možda Gundulić nije stigao dovršiti ep. stoljeća. nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. Zlatarić. Gundulićevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. te Prozepina ugrabljena. nazivajući ih porod od tmine. djelo nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. tiskan tek u 19. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred čitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. velikog kneza od Toskane. Bunić. te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice. čijem si se zahvalila. Valvasone). no to ne znači da je najznačajnije Gundulićevo djelo ostalo nepoznato čitateljskoj publici. Od drama koje Gundulić spominje u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija . do 13. a odmah je dan i sažetak epa. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo. Gundulićev Osman započinje refleksijom o ljudskoj oholosti. pjevanja. I. koji je.

Ali-pašinu putovanju u poljsku posvećeno je treće pjevanje. On u bježećim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. Osan je u epu prikazan kao lijep čovjek. romantičnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. Mustafina majka pa i sam Mustafa. pjevanja. Na početku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moći: U zelenoj tuj haljini. njegovom smrću. Neobična raslojenost potakla je neke povjesničare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. ne bi li otkupila zaručnika koji je tamo zatočen. Osman prihvaća savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao učvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. a rumeno lice ima. Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potječu iz kruga janjičara.Hoćima te smrt Osmanova. Daut. Ep završava dugim Osmanovim monologom. Sokolica obećaje da više neće ratovati po poljskim zemljama i kreće put Carigrada. ali je zadivljen njezinom hrabrošću odmah oslobađa. druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoćimsku bitku. zaručnici poljskog plemića Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. Osmanu su zajamčene čitateljske simpatije. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao učiniti. svlače s njega odjeću. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob između Sokolice i poljskog kraljevićaVladislava. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. crnih očiju. Različitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i različito udaljena pripovjedna vremena. . Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. i naposljetku. Budući da je stavljen u mnoge antitetičke parove kao što su npr. Ali-paša razgledava slike s prizorima hoćimske bitke. njegova strica Mustafe. do 20. zlatne kosi. Zbog nepovjerenja u svoje janjičare. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji će mu na kraju doći glave. U šestom pjevanju Krunoslava odlučuje prerušena u ugarskog plemića krenuti u Carigrad. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Sunčanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. o Krunoslavi. Pobunjenici zarobljavaju Osmana. naime. Vladislav svladava Sokoličinu družinu. Postoji. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. u kojem se prisjeća slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici. posjednu ga na kljuse i vode do novoustoličenog sultana. U sljedećem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoć hodža trebali pobuniti janjičare i narod protiv Osmana. sjajne kose i rumenog lica: Mlađahan se car ponosi ispod toga lip nad svima: crne oči. Pripovijedanje ne teče kronološkim slijedom i obrađuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvećena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaća sudbinu mladog sultana. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima. U prvom pjevanju Osman odlučuje nakon neuspjeha u Poljskoj. odlučuje objaviti da se sprema na hodočašće u Meku.

pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaručniku. 81-88) Na kraju ona još više pojačava stanje u kojem se junak našao nakon pobune. 61-64) U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. ona riskira svoj život. 49-56) Poljski kraljević Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka. Krunoslava je zaručnica poljskog plemića Korevskog. Nakon što ga u hoćimskoj bitci Turci zarobljavaju. kao netko tko je u tom trenutku odlučio o Osmanovoj sreći i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršćanske pobjede.zlato i biser ku nakiti. deseterci). Tim gologlav car na njemu tad u kratkoj toj haljini po prilici i po svemu viđaše se rob istini. i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. mladan go. (IV. s podvitijem sprid kolini sjedi Osman car čestiti. Veo na rusnoj glavi okolo snježan svit mu je u sto dijela. a u kamenu dragu oholo sunce sja mu vrh čela. Sokolica je opisana kao mlada. On je malo kad izravno uključen u radnju. ne poteži mu ga tjera . (II. i od krvi rijetke proli od Nestera šire i više. star. kada ga janjičari odvode u Jedi-kulu: Konj biješe ovi okoš. ali je često prisutan u iskazima drugih aktera priče: …on sam turskoj vojsci odoli i od nas mrtvijeh gore uzdiže. tromijeh stopa: mješte uzde ga bojnik jedan smuca za oglav konopa. hrabra i romantična ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Stihovi epa večinom su osmerci. (XX. sadnit. Rima je unakrsna: Da poklisar caru mladu mir donijeti bude prije iz Varšave u Carigradu putujući miran nije. ali javljaju se i duži metri (deveterci.

Misaone riječi o životnoj prolaznosti. vedro čelo. itd. Vrlo je često upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipičan za barok. kontrasti. Najveće Gundulićevo djelo. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode. čija je osnovna tema tursko-turski sukob. izvrsno te vik ne ljubi. personifikacija. društvo Sunca od Sjevera do Mjeseca od Istoči. anafora. (VII. Gundulić nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad. metonimija. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju . igre riječima i naravno metafora i antiteza. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi čitatelja što više začudila. tipičan za Dubravku: O slobodo slatka i draga. . ep Osman. ni poznava tvoga blaga tko te ovako ne izgubi. o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode čitača na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan. suho zlato. Gundulić je morao imati i bogat rječnik. a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao. ). To su hiperbole. . 113-116) Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Analiza retoričkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. sinje more. simetrično nabrajanje. Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gundulićeva pjesništva. gradacija. genealoški je složen žanr.želja oglasit kako uzroči.

“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. koji se zahvaljujući oskudnoj prehrani u tom zavodu. koji je napisan kao spoj tragičnih i melodramskih elemenata. u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. On je zapravo literarna kritika društvene situacije. u porodici siromašnoga državnog činovnika. to jest državni činovnici. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obično nazivaju Englezi). ni oca ni majke. što dokazuju njegove borbe kroz život. zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasičnim receptima. Bio je drugo od osmoro dece. u pedeset i devetoj godini. I dalje se nižu uspesi.Oliwer Twist Beleška o piscu: Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. zadovoljni. Ja sam siroče. kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege.” Iako je Oliver izvana izgledao slabašno. ponešto niska rasta i sitan. zadovoljni trenutnim stanjem. prosjaka. Posle je u svojim romanima oživeo uspomene na to svoje jadno.” Pouke i kritike: Teško bi bilo naći nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije . sitni trgovci itd. Poročni i zli ljudi primereno su kažnjeni. O delu: Radnja. a ponajčešće se i ženi odabranicom svoga srca. Početkom te godine izlazi mu prva knjiga. Porodica je zapala u takvu bedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. premda obično unapred znamo kako će neki Dickensov roman završiti i kakva će sudbina snaći njegove junake. značajna je u piščevu životu. David Copperfield i mnogi drugi. U toj “nižoj srednoj klasi”. dobročinitelji nagrađeni. 1871.Ja nju ne poznajem. Stara prodavaonica retkosti. Godina 1836. Ukratko. I nemam uopšte sestre. lopova do nakaza i ubojica. otac mu je zbog dugova dospeo u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Delo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije. Barnabyjem Rudgeom. Pouke koje je poneo iz detinjstva ostali su mu u neizbrisivom sećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čoveka i pisca.Charles Dickens . obrtnici. mršavo dete. koji je obično uzor kreposti i poštenja.“Međutim. Glavni junak.. siromaštva. Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja. mogao po volji širiti i razvijati. bili su to tipični malograđani koji nisu želeli nikakvih promena. slika života koju je pisac naslikao uverljiva je i piastična. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth. Rano je upoznao bedu i nemaštinu. iznutra je bio vrlo jak. prolazi kroz niz kušnji. Oliver Twist. Siti. hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opačina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobednik. koja je isto toliko dobra koliko i lepa. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea. beskućnika. prezreno detinjstvo. primitivnosti i oštra kritika protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muče do iznemoglosti. izvanrednog humorističnog romana. Dok je još bio dete. Sve navedeno možemo naći u romanu “Oliver Twist”. Bozove skice. . Posednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. proveo je detinjstvo Charles Dickens. od dobroćudnih plemića. priroda ili nasleđe usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh. divili su se britanskoj imperiji. Ipak. a stanujem u Pentonvileu. živeli su prilično dobro. već je to i galerija likova. Posećivao ga je s majkom i zauvek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. Opis glavnog lika: Oliver Twist bio je bledo. Izašao mu je i prvi mesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba. godine.

a oni koji su je jednom već pročitali. Mislim da se najugodnije i najsigurnije osećao kad je pisao o deci. Katkad ni humor ne može odagnati plačno i otužno raspoloženje izazvan u čitaelja. hteo bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno očituje i jedna Dickensova slabost. Knjiga je privlačna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke. I kako da čitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa. dva oličenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga! Ipak. kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnike. A sve je to začinjeno blagim. I tu je bio pravi majstor. kad dođe u London. Najviše je kod njih volio i najbolje umeo opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. naći će uvek u njoj neka poglavlja. i koji i posle. . i najsićušnije crte. zdrav i radostan. “Oliver Twist” sadrži mnoge tipične oznake Dickensovih djela.pojedinosti. I zaista. gotovo neprestano živi negde između tamnice i groba. a to je sklonost sentimentalnosti koja će mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. vidimo ih pred sobom kao u životu. neodoljivim humorom. divnim. Taj humor. sam kao u grobu. tko može ostati ravnodušan na sve one nesreće i zla što snalaze dobrog i naivnog dečaka Olivera od njegovih malih nogu? Dečaka kojega upoznajemo na njegov deveti rođendan. Svi su njegovi prizori i likovi plastični. širok. zatvorenog u spremištu ugljena. prizore i odlomke koje će rado prečitavati te nikad neće zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju. pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika. gdje spava među ljesovima. trodimenzionalni. javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tera čitatelja na smeh.

Sveštenik podseća Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga. a ubio vlastitog oca. Kreont odlazi. IV. ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. da su polja i žene bez ploda. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će doneti vesti iz proročišta boga Feba. Svaka nevolja koja se pokuša sprečiti. Međutim. Ubica Laja je bio upravo Edip. Sada mu je sve jasno.Sofoklo . Oženio vlastitu majku. Edip se razljuti. Ideja dela: Nemože se pobeći proročanstvu bogova. Glavni likovi: Edip-glavni lik ove tragedije. Jedina nada je jedan pastir. a ono je bilo da će Edip postati slep. čin: Saznavši koje je grehe Jokasta napravila obesila se. On je znao istinu. III. čin: Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubistvo i da se istera iz zemlje. V. a Kreont je zavladao Tebom. ali je Edip stvarno ubio Laja. On je jedan sasvim normalan čovek što se tiče njegove psihe. glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. pa nastavi rekavši proročanstvo. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. a Jokasta želi doznati šta je to uznemirilo njenog muža. Tada se umeša Jokasta i razljuti kada vidi oko čegase svađaju. ali . čin: Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje će izaći nevolja kada nađu ubicu svog vladara Laja na čijem prestolu sada stoji Edip. On je sin Jokaste i Laja. II.Kralj Edip Kratak sadržaj: I. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip. čin: Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveštenikom. a ne spreči temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila. te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga. na zahtev Edipa ipak je otkrio. Edip je shrvan bolom i besom. a i isto da mu on nije otac. Tiresiju je branila istina. čin: Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega. Međutim. svedok ubojstva. Edip je iskopao oči. Tema dela: Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla. čin: Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. ali nije hteo reći. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije. VI.

narod također podržava Kreonta -Kreont odlazi. svojoj djeci i brat i otac i ubojica svog oca. ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleći da je mrtvo. uvek ima istinu za obranu. no netrpi uvrede. a njeno djete je bio njen muž. Jokasta-dobra prema svom mužu. da je oženio vlastitu majku.Kralj Edip 1. a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo.čin -dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja -Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro -Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroštvu . Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti -dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu. ali on je svakako lukav. a kada govori. 2. hrabar. Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži -Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti -Tiresija govori Edipu kako će svojoj majci biti i muž i sin.čin -svećenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj -dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zašto se to događa i kako to riješiti -Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro) -Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu 2. Kreont-veran vladaru.sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan.čin -Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proročanstva. snalažljiv. Jokasta priča kako je prorok Laju rekao da će umrijet od ruke svog sina -u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa pošalje po pastira koji je preživio 4. a ubio oca. dobar govornik i čovek kojeg narod voli poštuje. svađaju se. ali i nemože podneti nesreću koja ga je snašla. Od davno skriva istinu jer zna da će ga razbjesniti njegovog vladara. dobro vlada. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar. Tiresija-prorok koji uprkos slepoči uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Edip je radoznao. proklinje ubojicu i govori kako će kazna stići svakog tko šuti a nešto zna -dođe Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip također poslao. brine se što ga mući. zatim odlazi -zbor pjeva o Tiresijinom proročanstvu 3. pametan i zna što treba reći u kojem trenutku.čin -Edip naređuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti. istinoljubiv.

svoje kćeri -na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor zaključuje da više neće slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta može desiti. ali kreont želi prvo upitati boga što mu je činiti -Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu. dolazi Edip i skine ju sa užeta. uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice. . odnosno o djetetu koje je predao glasniku -sluga (pastir) govori da je on taj dječak Lajev sin -Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca 6.-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi -Edip želi naći tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma 5. kaže da će sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik priča narodu odnosno zboru) -Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom -narod savjetuje Edipu da kad već odlazi Kreontu ostavi vlast -Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje.čin -dolazi Lajev pastir i glasnik potvrđuje da je to on -Edip ga ispituje o sebi.čin -Jokasta se objesila.

roman u stihovima Jevgenij Onjegin. Riljejev. I. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i osvećivao mu se intrigama i klevetama. godine) Francuza D*Anthesa. u tebe se ugledaju.F. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd. II 1837. koji je započeo pisati na jugu 1823. Napose su za ruski romantizam značajne poeme Kavkaski zarobljenik. Njegovi necenzurirani stihovi i politički epigrami kruže u prijepisima. kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. godine. ženi se Natalijom Gončarovom. Puškin misli na bijeg u inozemstvo. Budi pjesnik i građanin. Orlovom i Rajevskim. prožeto je skepsom. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". V. Deljvig. kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom".Pikova dama Beleška o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je ruski pjesnik rođen 6. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P. kojima ujedno počinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". vladao duh političkog slobodoumlja.J. Potomak stare osiromašene plemićke porodice.K. godine imenuje kamerjunkerom. godine) Puškin govori o careubojstvu. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije. u kome je. Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K. ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. u ranom djetinstvu prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve. Čadajev. godine otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko. U pjesmi Bodež (1821. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Cigani." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije.Aleksandar Sergejevič Puškin . tebe vole. Od 1814. koje je potrajalo od 1820. Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. gdje je proveo dvije godine. Puščin). Puškin je čitao engleskog romantika Byrona. Njegovo glavno djelo. Braća razbojnici. Književno formiranje Puškinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. godine Puškinovi stihovi se štampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. godine u Moskvi. Kojekakve udovice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na odveć intimne veze njegove supruge i cara. što mu ne polazi za rukom. a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. Godine 1831. Omladina uči napamet Puškinove stihove. Oko 1820. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njegov vođa Riljejev: "U tebe su uperene oči Rusije. Novi car Nikola I "oprašta" Puškinu (1826. a umro je 10. godine Puškin počinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. Kjuheljbeker. tebi vjeruju. Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno.VI 1799. zahvaljujući liberalnim nastavnicima. napisao dramolet Scena iz . Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja. Teško podnoseći reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenja dekabrističkog ustanka. Puškin je 1824. Apstraktno plemićko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilačke ideje izazvane 1812. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. Godine 1819. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka". avanturistu i intriganta u dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. A. do 1824. zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. U besarabijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližio s aktivnim članovima "Južnog društva" Pesteljem. I 1837. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščeva i Voltairea. Bahčisarajski vodoskok. godine u Petrogradu.A. Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i ističe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. godine. Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom Selu. dovršio poemu Cigani.

Čuvši što grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. U dubini sibirskih ruda. Dostojevskog i čehova dao je galeriju priprostih.. konjičkoga oficira u gardi. sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom. pisac kritičkih članaka o američkoj i engleskoj demokraciji. jednostavnih. njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka. Ne znajući što da radi . malih ljudi. U Borisu Godunovu prekinuo je. genijalnu apoteozu Petra Velikoga. klasičan svijet. Po povratku kući sve je ispričala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. a i kreativnim snagama rođenoga genija. Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola. tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V. Puškin je bio publicist. U Boldinu je 1830.. Domaćina i Surina je uporno mučila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije došao u iskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima budući da je čak i po pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu igru. Još 1842. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. Krkleca i Cesarića. U prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio šampanjac. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena. dovršio Jevgenija Onjegina. Tridesetih godina stvara Brončanog konjanika. o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna. u kojoj je postavio problem odnosa između naroda i cara despota. odredila daljnji sjajan put ruske literature". s tradicijom pseudoklasične drame. Jedamput je grofica igrajući s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. intimni doživljaji. Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac. Puškin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. roman u stihovima Grof Nulin. starina i suvremenost. Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prošlošću i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov. Mozart i Salieri. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima. Bjelinski). Prema Bjelinskom. Marx je u svojim političkim radovima o Rusiji citirao Onjegina. prijatelji i neprijatelji. preobraženom obliku.) te poemu Poltava. srednji vijek. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav. lirski zanosi. narodi Europe. U Dubrovskom i Kapetonovoj kćeri postavlja problem seljačke pobune i ozbiljno proučava povijest Pugačova. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. Puškin je ivanredna ličnost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. Tako razgovarajući Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju bakicu groficu Anu Fedotovnu. Domaćin i Surin su to među sobom prokomentirali riječima da je Herman Nijemac koji sve radi s računom. ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvišno. te ropstvu američkih Crnaca. Puškin piše lirske pjesme (Arion. stilom i sadržajem. O ribaru i ribici. U Puškinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok. Po povratku u Petrograd. U to doba gospođe su igrale faraona. nekoliko značajnih i originalnih rasprava o romantičkoj i klasičnoj poeziji te o basnama Krilova. godine). ljudske strasti. Nedovršena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost.G. Tada svi započnu razglabati oko odigranih partija. Svojom visoko razvijenom svješću o pozivu pjesnika.Fausta. godine napisao svoje "male tragedije": Škrti vitez. Duga zimska noć prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet sati ujutro sjeli za stol večerati. tzv. Rusija. odnos prema društvu. Prije Gogolja. Pir za vrijeme kuge. Kratki sadržaj: Kartali se jednom kod Narumova. svojim humanističkim idejama i naprednim pogledima na svijet. zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana Petroviča Belkina. Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici. Kameni gost. nadahnut čitanjem Sharespearea. Bajke o Baldi. Na polju umjetničke proze probio je put u realizam. Onaj tko je imao sreće u igri jeo je s velikim apetitom. zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme). U ruskoj književnosti Puškin je novator jezikom. slike prirode.

Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara žena u bijeloj spavaćici. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavši mu one tri karte. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. U taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima se pojavi Herman. ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado čitala. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim. ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu. Poslije ovih riječi grofica je izašla iz sobe i ubrzo nestala. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Pristala je reći tajnu triju karata govoreći ove riječi: "Trojka. ali joj se smilio jedan mladić po imenu Čaplicki koji je također zapao u dug kao i ona. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Naravno on je to shvatio kao priviđenje. Istu večer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. a Hermanu nije bilo jasno što se dogodilo. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Ali koraci su bili drukčiji. Vračajući se kući Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. Herman se naljuti i izvadi pištolj te započne prijetiti grofici. Kad se navršilo pola dvanaest. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaši dobro platili. nekako nepoznati. a pogotovo nakon toga kad joj je Herman ispričao što se dogodilo s starom groficom. a da će se nakon toga posluga razići. Te večeri legao je u krevet. i kaže mu za muževu surovost tražeći od grofa Saint-Germaina pomoć. Herman se nije ustručavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata.Idućeg dana Herman se već spremio i otišao okušati sreću na kartama kod Čekalinskog. ali nije otišao u Lizavetinu sobu već je otišao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Herman je na svoju kartu stavio svotu od četrdeset i sedam tisuća. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajući kroz prozor. Tako je započela veza između Lizavete i Hermana. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. Nakon što mu grofica nije odgovorila čak niti jednom rječju. ali da joj je naređeno da dođe. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraća iz noćne šetnje. ali dugo u noć nije mogao zaspati. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuće kako ga čuvar na ulazu ne bi opazio. Lizaveta se užasno prestrašila. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom.. a poslije za čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. Ubrzo je smislio plan. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi već je samo željan novca. Odjedamput se Herman odluči otići do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Došavši kući Herman je počeo smišljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. ali bolje pogledavši imao je što i vidjeti. Lizaveta je poručila Hermanu da će na plesu ostati do dva sata. U sobu je ušla stara grofica govoreći mu da dolazi protiv svoje volje.grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan čovjek.. Bakica mu se nekako ispričala što mu nije donjela novac i započne igrati protiv njega. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se učinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. U početku je Lizaveta odbijala pisma vraćajući ih. U jednom trenutku je začuo korake u susjednoj sobi. Herman je ušao u kuću. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. Banku je držao vojvoda Orleanski . Herman je bio toliko uznemiren da je već u jedanaest sati bio pred kućom grofice. . U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljala o riječima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zločina na duši. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Stari čovjek je odmah došao i zatekao je u velikoj muci . ali u tom trenutku ona ostade nepomično sjediti u naslonjaču. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odlučio otići grofici na sprovod. Grofica je bila u spavaćici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. i tako je Tomski prekinuo priču o bakici budući da je bilo vrijeme za spavanje. Bakica baš i nije trpjela ispade mladih ljudi. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaštitila od metka. Jedno kad je bakica išla u šetnju povela je Lizavetu. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. Ona mu ispriča sve što se dogodilo.

Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujući svoju kartu. Uložio je sav novac što je do tada zaradio. Idućeg dana Herman je ponovo okušao sreću stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio. . Trojka. Često je vrijeđana od strane grofice budući da su grofice vrlo zahtjevne žene. Desno pade devetka. Čekalinski je podijelio karte. čovjek zakopčan i častoljubiv. nego je živio samo od plaće lišavajući se i najmanje raskoši. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve što se staroj grofici ne sviđa. naprimjer. nikada nije uzimao karte u ruke. Naposljetku biva veoma razočarana vidjevši da je Hermanova ljubav iz interesa. Pokazavši kartu imao je što i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!.. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom. Bio je čovjek jakih strasti i bujne mašte. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice koja zna tajnu triju karata. Citat riječi stare grofice: " Dolazim ti protiv svoje volje. ali mi je naređeno da ispunim tvoju molbu. Čekalinski je počeo dijeliti karte. Lizavetu uopće nije volio. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojača svoju nezavisnost. Bolje rečeno čovjek vrlo lako mijenja svoju ličnost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreću udajući se za jednoga veoma dragoga mladića koji ima veliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja stare grofice. I treći dan je pošao kartati. misleći da i ovaj put sigurno dobiva. koji mu je ostavio nešto malo novca. Herman nije trošio čak ni kamate od nasljeđa. pretopljenoga u Rusa. a lijevo trojka. Herman je čovjek promjenjivog karaktera što se očituje iz onoga što je učinio nakon što je saznao tajnu triju karata. a poslije čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. iako je bio od prirode strastven kartaš. a lijevo kec. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova ličnost iz jednog štedljivog čovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog čovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno. pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Karakterizacija likova: Herman je bio sin Nijemca. ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu. a međutim po cijele noći presjedio bi za kartaškim stolom i sav u groznici pratio različite obrte u igri. Desno je pala dama. Što se tiče ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kući. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem.. Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. ali ga je čvrstina karaktera spasavala od svakidašnjih zabluda mladosti. Bio je. uostalom." Dojam o djelu: Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tome kako čovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj način ponašanja. Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teško živjeti u kući koja pripada nekom drugom. jer je proračunao da mu njegovo stanje ne dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da će dobiti suvišno. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim. Tako.Ubrzo Čekalinski počne dijeliti karte.

pjesnik i političar. a možda i smrt mnogima od njih. 1849. Rijeći su povišene. a svoju silu nije iskazao. 1890. Uto stiže Novica i obećava. 4. glavni radaktor saborskih zavoda i zaključka. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva mućeći nevine i nedužne ljude. hladne vode. raja pobjeđuje nijemim. Sunce zađe za planinu i četa krene na put.agi suprostavlja se glas starca svećenika. da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa. advokat u Karlovcu. a da postane dostojnim vodićem Novica se mora pokrstiti.Zagreb.agu. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu.činovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika. boga. To su dvije suprotnosti. Svećenik spominje skoru borbu. četa se sabrala i stigla na obale Morace. Smail . naslađujući se u njihovim patnjama.age Ćengica. Ivan (Novi Vinodolski. Sadržaj: U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail . Strašnom Smail . Novica će izdati agu.1880.Smrt Smail Age Čengića Beleske o piscu: Mažuranić. jer mu je ovaj svojedobno savjetovano.aga siđe na polje pred kulu i poćne zarobljenu raju darivati darovima. Do toga časa i on je bio krvnik sa Turcima. 18. Smail .Ivan Mažuranić . Smail . bio je suradnik Gajeve Danice. usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji. Durakov sin Novica potajno kreće noću Crnogorcima da iznenadi Smail . prolio je toliku krv. kojeg je zatoćio. koji je prikazan kao krvnik i mućitelj. on će ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru. Mažuranic je stvorio klasčan junački ep. Mažuranic je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. . Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku. 1873. Izvana gledajući doima se kao junak. 1844. koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad ćitavu ilirsku poeziju. baveći se matematikom i astronomijom. Mažuranic je definitivno prestao pisati. hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću.agin logor. da se želi boriti na strani Crnogoraca. Zato poziva starca Duraka. da ne mući raju koja bi se mogla osvjetiti. . Obojici glas podrhtava. da će ih povesti u Smail . koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.aga je bijesan.aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. 1814. a iz drugog mirnoća i . bez obzira što gubi. da bi mu se na taj naćin osvetio za vješanje njegova oca.aga Ćengić. Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži.aga kaznjava starca vjesanjem. do 1845. Pjesnički rad Mažuranica nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko . U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevođa Hrvatskog sabora. ep Snrt Smail . 8. 1850. Sapat saziva junake. Lik Smail -Age: Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemić Smail . godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. bio je hrvatski ban. Od 1841. Mažuranic je poćeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Crnogorci bi ga smjesta ubili.). slobodu. Poslije toga napustio je politiku i živio povućeno. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 7. Tim djelom. U silnom sukobu nasilja. godine objavio je svoje najveće i najznacajnije djelo. Sluga ga propušta u grad. u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije. Raja gine u mukama ali bez jauka. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu. iz prvog izbija prijetnja. Pravo završio u Zagrebu.

jer tko je odbacio svoju vjeru. Mažuranićevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengića” objavljeno je 1846. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje. Aga muči Crnogorce na razne načine. Posljednje godine života proveo je u miru baveći se matematikom i astronomijom. kojeg zadesi ista sudbina. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. 1873. i 15. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. Analiza dela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. godine u Novome Vinodolu. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom.aga kupi harać po Gačkom. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. godine u Zagrebu. Ima ostro oko. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. Durak je molio. Smail . pištao i vikao da ga pomiluju. a potom odlazi u Rijeku. Četa. Harlije se raziđoše. namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. u almanahu “Iskra”. Umro je 1890. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. . priznavao je Tursku vlast. godine kada seli u Zagreb. godine Ivan Mažuranić postao je hrvatski ban. a trećima je dao odrubiti glave. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. U meduvremenu na polju je oluja. već i o sukobu dobra i zla. U pjesmi je naglasen i religiozni moment. Aga je bijesan. vraća se Mažuranić u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. sto nema harača. Aga pogine. Ujesen 1835. koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. Mažuranić je nadopunio izgubljeno 14. prvi “ban pučanin”. ali unatoć tome četa je pobijedila. gdje upisuje studij filozofije.odlućnost. Smrt Smail Age Čengića Bilješke o piscu: Ivan Mažuranić rodio se 1814. Četa se priblizava logoru. Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. Svršivši i te nauke 1838. On se je nadao da će čuti jauke. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. druge vješati. ubio ga je Novica. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Mažuranić ja autor malog broja djela. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji. Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradiću. 2. a on krati vrijeme junačkim igrama. Jedne je dao nabiti na kolac. Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Noćnik. razvi se borba na život i smrt. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. pjevanje Gundulićeva epa “Osman”. gdje je završio njemačku pučku školu. u gimnaziju s latinskim i njemačkim nastavnim jezicima. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo.

Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. na kraju djela biva ubijen . U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. a pravac joj je bila Hercegovina. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Šuteći.Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. To je njegovo čelo. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Taj čovjek je Smail-aga. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. dva. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. a od porodice jednog ovna. njegove ruke i odijelo. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. ubija starca Duraka (Novičin otac). Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. Proganja ga savjest. Šatore je razapeo i poslao haračlije. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Pade tu mrtav aga i sluge. Bijahu to Crnogorci. al' sve to visi obješeno i tužno. Aga naredi da mu se dovede raja. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. utjeruje harač. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Jedino se spasi Bauk. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Karakterizacija likova: Smail-aga Čengić Krvoločni tiranin. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Čuje se pucanj. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. Oni se svi vraćaju praznih ruku. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. jedan. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. boji se osvete Crnogoraca.

Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. ni ispovjest nije izmisljena za ukras. pisci erotskih knjiga. npr. treci dan o ljubavnim hirovima. kako svecenici tako i svakodnevni ljud. ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura.Giovanni Boccaccio . Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. Razotkrivanje prave covjekove prirode: Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti. Boccaccio nudi potpuno jednostavan. dogmu i slicne tvorevine tog vremena. Njegova poznatija djela su: Filocolo. na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i. Tema i ideja djela: Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi. cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Pa na kraju krajeva. i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. Fabula: Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. stoljeca. Boccaccio je u kameronu izrazio pravu. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. upakiran u kratke i zanimljive pricice. Petrarke. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. godine. Najosnovnije crte fabule: Dekameron. Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima. Dekameron. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. Stil i kompozicija: Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima. hedonisticku.. Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici. stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu. prirodnu stranu. “knjiga deset dana”.zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka. tj. komicno . koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju.). Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea. Teseida. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca .. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Mesija novog doba: Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena.Decameron Ponesto o piscu: Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. Mjesto i vrijeme u djelu: Radnja se odvija u 14. u Italiji. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi. Naime uz inkviziciju. Filostrato. stoljecu od godine 1348 nadalje. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti.

Musciatto je pronašao pravog čovjeka za taj posao . u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. Židov Melkizedeh i priča o tri prstena Saladin. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova Burgunđanima. pohlepa i težnja za što većim i bržim bogaćenjem može Sadržaj: Ser Ciappelletto Musciato Franzesi. ali se bavi i književnim radom.Ser Ciappelletta. braća lihvari. Landolfo Rufollo.covjeka kao bice i dusu. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i častan položaj na svom dvoru. Saladin. nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogađa živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Likovi: Musciatto Franzesi. cijenjenog fratra.-1341. no on to začu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Ser Ciappelletta. Boccaccio piše "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim". On prihvaća posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braće lihvara. Na pogrebu fratar ljudima ispriča o Ciappellettovom životu. Boccaccio se školuje u Napulju. Turci. Ser Ciappelletto. Firentinskog bankara. htjedeći ga iskušati. Melkizedeh. pokuša izvući novac iz bogatog ali škrtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuću. Kada su braća čula da će Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otići u Toscanu. upita koju vjeru smatra pravom: židovsku. a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". saracensku ili kršćansku. Boravak u Napulju (1328. 2. da se Ciappelletto ispovijedi. fratar. protrativši sav imetak. Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu. Dekameron Bilješke o piscu: Giovanni Boccaccio je rođen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire. . a najveće razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove. Melkizedeh bješe mudar i uman čovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu priču o bogatom Židovu i tri prstena. On prevari fratra. U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih učenih spisa na latinskom jeziku. lakovjernost i naivnost svećenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se očituje u prevari jednog od najvećih grešnika. kojom je izigrao fratra. Oni mu dovedu jednog starca. Godine 1353. Uvečer Ciappelletto biva pokopan u kapeli. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). Međutim. ljudska nepromišljenost često dovodi do propasti i siromaštva. žena sa otoka Krfa Tema: Nepromišljenost. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braća lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha. te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti čovjek na što se fratri složiše.) ostavio je trajan pečat u njegovoj ličnosti i stvaralačkom radu. Saladin ga.

a čamcima su opkolili Landolfov brod. te se na taj način duplo obogatio. Landolfo se uhvati za škrinju. Fratar Svet i bogobojazan starac. lopov. niska rasta. te su mu oteli plijen. no onda odlučuje pošteno živjeti. Karakrerizacija likova: Ser Ciappelletto Gizdavko. Iste su večeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. sudjelovao u ubojstvima i zločinima. nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece. lažac. te ga odvukla na obalu i odnijela kući. Prije Ravella. pa je stalno pronalazio načine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah. sve dok nije doplovio do otoka Krfa. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda. stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe ispričavši što mu se dogodilo. 3. Landolfo se probudio na dasci. pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala. Sljedeći dan more je bilo mirno. te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije. pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. zalazi u krčme. Sljedećeg. novela prva Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. pokvaren. mudar čovjek. te odluči kako će pošteno živjeti do kraja života i neće ulagati u svakojake investicije. a nešto ljudima u Traniju. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuđe. Sa sobom. strašno psuje. Zatim su zarobili Landolfa. te od novca koji je za njih dobio. Dekameron Dan prvi. vedrog dana. volio unositi razdor među prijatelje. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme. Pljačkao je brodove (turske). Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao. Saladin Od čovjeka niska roda postao babilonski sultan. rođake. no uvečer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Landolfo je bio bogat. opak. te je svoj novac uložio u brod. lihvar koji je posuđivao uz velike kamate. Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. veoma škrt Landolfo Rufollo Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva. žene su mu se milile kao psu batine. Jedne noći zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. notar. Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Lijećnici su mu govorili da će uskoro umrijeti. Braća su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je užasan . Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje. pošalje nešto ženi na Krfu.Landolfo Ruffolo Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je čista suprotnost onome kako se opisuje. živio raskošnim životom. te na taj način protratio umetak Melkizedeh Uman.

Nije htjela reći u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguć zadatak koji je uspio ipak izvesti. ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj. ali se odlučio vratiti kući. odnosno barem braća koja su mu pružila utočište kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. Likovi Dianora. no oni su napravili istu grešku dva puta. Ansaldo je uz pomoć čarobnjaka uspio to izvesti. Likovi Ciappellatto. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. ali su sad imetak potrošili još brže.čovjek te ga ne bi pokopali u crkvi. ode k njemu.rastrošni i nezasitni. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k . Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveće poštovanje.nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju ići u raj jer ne žele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta. a zauzvrat traži obećanje da nećemo griješiti za koje zna da ćemo prekršiti jer smo samo ljudi. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. također i prijatelj njezina muža. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. Čovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neće napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu. novela peta U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali.pokvaren čovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeći da je dobar što je i učinio kako bi bio dostojno sahranjen. viteza Ansalda. a tada bi narod napao braću te ih možda čak i ubio. a Dianora. Iako to nije opravdanje za ono što je on učinio jer on može lagati ljudima no kada će mu se suditi nakon života vidjet će se i znati točno što je učinio. Davao je novac svojim stričevima iako su se oni razbacivali novcem. Na putu je sreo kraljevu kćer koja se odmah zaljubila u njega. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti. Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. Drugi dan. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. Likovi Tebaldovi sinovi. a narod ga je počeo štovati kao sveca.darežljiv. fratri(općenito u to vrijeme). ali ipak poštena. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir budućnost a ne gledati samo danas. Misleći da će ga smiriti od pokušaja da je osvoji. Dan deseti. svako zlo je za neko dobro. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi. Dojam Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreća ne dolazi često i nije uvijek novac. Kada se vratio kući čak je i podmirio njihove dugove. Dojam Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima. da ne obesčasti svoje ime i ime svog muža.pomalo okrutna. Alessandro.

Radnja se inače odvija u dva tjedna. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku. nema nikakvu simboliku. Naime uz inkviziciju. Dojam Obećanja koja se kažu trebaju se i izvršiti. -1351. O djelu: Naziv djela Dekameron je najveće Boccacciovo ostvarenje. pa se novele pričaju samo u deset radnih dana. a Ansaldo je odlučio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. Dijanin lov. 1357. jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanističko zanimanje za klasičnu starinu i za pjesništvo uopće. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih muževa. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine. koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. Spjev o fjezolanskim nimfama. Stil je začuđujuće otvoren i nesputan za srednji vijek. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije. sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva. Makar Dekameron ima sto novela. ali iznad svega častan. a najveći dio života proveo je u Firenci. a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuća i temeljnih značajki piščeve slike svijeta.Dekameron O piscu Giovani Boccaccio rođen je 1313. taj broj sto. ali subota i nedjelja se preskaču iz vjerskih razloga. Školovao se u Napulju. ljubavni podvizi nisu bili baš svkodnevna . Pojedine novele imaju moralistički uvod i zaključak. Umro je u Certaldu 1375. Komedija o firentinskim nimfama. Zajedno sa Danteom i Petrarkom čini trolist najvećih talijanskih predrenesansnih književnika. iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetričnosti. O znamenitim ženama. Dianora je priznala Ansaldu. Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi. za razliku od Božanstvene komedije.iskreno zaljubljen. zbog skladne strukture i učestalosti broja deset. Učinio je i nemoguće kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za proučavanje Homera. 4. I on je svoje nadahnuće i vječnu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji. u kojoj novele imaju potpunu umjetničku zaokruženost i autonomiju. nastalo između 1348. dogmu i slične tvorevine tog vremena.njemu i priznala mu sve. Korbač. Sama riječ Dekameron je talijanizirani oblik grčkih riječi deka hemeron što znači deset dana. kraljevoj kćeri. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu. Rime. prvo veliko djelo talijanske pripovjedačke proze. a između 1357. a iz tog studija izrastao je humanistički europski pokret u cjelini. i 1362. Kompozicija i stil Iako se može učiniti da je Dekameron . najvjerojatnije u Firenci. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je Dekameron koji je nastao između 1348. fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premještanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. Ansaldo. podijeljena na deset dana. časno se ponio i odlučio ostati prijatelj s njom pa čak i s njenim mužem. a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. i 1351.

prostore i likove. vatrena Filomena. a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovačkog staleža. pripovjest. mistična skrušenost u strahu od zemaljskih nedaća i kazne Božje na drugom svijetu. na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetnički oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja. naivna i putena Neifile. Knjigu sedam mudraca i . vrsta vezana uz kraće komične pripovjedne tekstove u stihu. koja je već tada označavala pripovjetku uopće. stranu čovjeka prikazujući svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih načela. odakle je on. nije pesimistično nijekanje vrijednosti i ljepote života. sastalo sedam djevojaka i tri mladića : Panfilo. . Takvim slobodnim načinom pisanja prvi je pobio mišljenje o bezgrešnom životu i pokazao ljudima njihovu pravu. ljubomorna Lauretta. ali je istodobno izborom novele kao žanra i tematikom iz svakodnevnog gradskog života ostvario važan pomak. kao što bi se u ono doba moglo očekivati. Prva je novela. prirodnu stranu. (str. 27. Ali pjesnikova reakcija na strašan događaj nije. a najvažniji autor na putu njezine afirmacije jest upravo Boccaccio. Najznačajnija djela prije Boccaccia su : Priče o drevnim vitezovima. razumna i u ljubavi sretna Pampinea. upućuje u Proslovu i sam Boccaccio (str. Posrijedi su četiri pripovjedne vrste. Bez grižnje savjesti prikazuje fizičku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. preko istonjačkih književnosti do srednjovjekovne pripovjedne tradicije. od antike. sastavljen od motiva svakodnevnice. u sebe zaljubljena Emilia. prevaren i očajan ljubavnik. Nadahnuće i tema Boccacciov je pripovjedni svijet. U ranijim stoljećima odvijala se njezina tiha povijest. posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života. vjerojatno vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom kontekstu. sretna i brižna zlob uzvraćene ljubavi. koji je prikazan kao sretan ljubavnik.literatura. i veseli Dioneo. zatim parabola koja je označavala kraći tekst u kojem se alegorijski i pomoću usporedbe iznosi neki moralni i poučni sadržaj. Prethodnici Iako se kraći prozni oblici mogu naći već u antičkoj književnosti. u crkvi Santa Maria Novella. i uopće ne prikazuje kajanje zbog rušenja nekih osnovnih crkvenih principa. Žanrovska obilježja Na žanrovska obilježja pripovjednih tekstova od kojih se sastoji Dekameron. naposlijetku. On shvaća i uzima čovjeka kakav je u stvarnosti. hedonističku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu. i napokon. djevojčica koju muči žestoka ljubav. 26). ne čudi da je Boccaccio još neafirmiranom žanru novele namjenio razonodu kao svrhu. Likovi On zamišlja da se u opustjelu gradu . to je pohvala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode. Pripovjedanje u prozi u predrenesansi Budući da pripovjedanje u prozi nije u to doba odviše cijenjen način književnoga izržavanja i da svakodnevnica rijetko stječe status književnog motiva. i. a time zapravo na povijest novele uopće. već naprotiv. novela je tek od renesanse postala parava i priznata književna vrsta. 31). Djelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetičkim odrednicama zabave i pouke. U stvaranju Boccacciove novele sudjelovalo je nekoliko književnih vrsta i pripovjednih tema različita podrijetla. Fiammetta. Filostrato. Elisa. Boccaccio započinje pripovjedanje moćnim realističnim opisom tragične pošasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. Druga je priča.

U tom su trenutku u crkvu Santa Maria Novella došli Pamfilo. zahvatila je kuga. Musciatto Franzesi. a najvažniji i najpoznatiji su Giovano Fiorentino koji je napisao zbirku Glupan. One su također odlučile da odu iz grada(34). Fiammetta. braća Firentinci. ubijao je i zalazio u krčme. Filomena. . Burgunđani Misao: Bogu zapravo nije važno da li se mi moloimo preko dobrog ili zlog čovjeka. Pjesnik ih je nazvao slijedećim imenima: Pampinea. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. Dan prvi. uvod Firencu. Neifile i Elisa. a narod ga počne štovati kao sveca(49). Tema: Kuga u Firenci i susret mladih ljudi u crkvi Likovi: Pampinea. Filomena. Fiammetta. Prije nego su pošle odlučile su da im treba muškarac da bi ih vodio. Boccaccio nudi potpuno jednostavan. Tako je Boccaccio zahvaljujući Dekameronu nedvojbeno ključna figura u oblikovanju europske tradicije pripovjedne prozne književnosti. Braća se uplaše što će sada.Dolophatos koji je strukturom. koji rijetko mari i teži za iskrenom platonskom ljubavlju. nalik Dekameronu. Misao: Unatoč svim zemaljskim problemima uvijek trebamo biti optimisti i gledati pozitivno na svijet jer ćemo tako lakše prebroditi probleme. Pamfilo. Elisa. Laureta. zbog okvirne pripovjesti. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. Neifile. No ser Ciappellatto slaže fratru i pokaže se pravim svecem. Jednog dana u crkvi se skupilo sedam mladih gospa(32). Međutim najznačajnija zbirka talijanske pripovjedne proze prije Boccaccia je Novellino odnosno Stotinu drevnih novela nepoznatog autora u kojem se nalazi stotinjak pripovjetki koje se odvajaju od srednjovjekovne tradicije i prikazuju građanski komunikacijski ton. Za razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. a zatim se širila na zapad i pri tome je pokosila bezbrojne živote. komičnozanimljiv opis i pristup svakodnevnog čovjeka. Kratak sadržaj Upravo otvoreni stil čini fabulu zanimljivom. novela prva Ser Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. Ljudi su bili jako zabrinuti i prestrašeni i zato su izbjegavali svaki kontakt sa zaraženima. kleo je i kockao (41-42). Kuga je počela u istočnim stranama. najljepšu od svih talijanskih gradova. njemu je . fratar (43). Lijećnici mu govore da će uskoro umrijeti(42). Sljedbenici Boccaccio je zarana stekao sljedbenike. Emilia. notar nije išao u crkvu. Masuccio Salernitano sa zbirkom Novellino. jer mu nijedan fratar neće dati odrješenje jer je užasan čovjek i neće ga pokopati u crkvi. upakiran u kratke i zanimljive pričice. Dan prvi. Ni jedan liječnik nije znao lijeka i zato su svi zaraženi bili osuđeni na smrt(28). Laureta. Pošto nisu našli drugi izlaz ljudi koji nisu bili zaraženi odlazili su iz grada(29). Filostrato i Dioneo. Geoffrey Chaucer Canterburyske priče i Cervantes – Novele na primjer. Tema: Ser Ciappellettina lažna ispovjest i fratrova naivnost Likovi: Ser Ciappellettina. koji su krenuli s njima. Nakon smrti fratri ga sahrane uz najveće počasti. Emilia. Filostrato i Dioneo. a onda bi narod napao braću i možda ih čak i ubio(43). Boccaccio nije imao velik utjecaj na hrvatsku književnost. One nisu molile krunicu nego su razgovarale o tužnim vremenima.

ode k njemu(103). Na putu je sreo kraljevu kćer preobućenu u opata koja se odmah zaljubila u njega(62). Ansaldo. sluge Misao: Ako nešto obećamo. princeza(62). Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. novela peta U hladnoj Furlaniji živjela je gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja. viteza Ansalda(101). da ne okalja svoje ime i ime svog muža. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj. onda to obećanje moramo i ispuniti. troje braće. ali se odlučio vratiti kući. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. Dan drugi. i prijatelj njezina muža(103). moramo živjeti u skladu s svojim mogućnostima. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti. Dan deseti. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. a Dianora. Tema: Rasipnost troje braće i ljubav Allesandra i princeze Likovi: Allesandro(60). princezina pratnja Misao: U životu ne smijemo biti rasipni. što se može zaključiti iz posljednjeg ulomka novele. papa. čarobnjak. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali.najvažnije da se mi molimo iskreno i od sveg srca. bez obzira na cijenu . Izvadak iz kritike : «O Ciappellettu» 120-121 str. Misleći da će u njemu ugasiti svaku nadu da je osvoji. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. ali su sad imetak potrošili još brže. a sreća će nam se kad-tad nasmijehnuti. Tema: Dianorino obećanje Ansaldu Likovi: Dianora. Ansaldo uz pomoć čarobnjaka uspije to izvesti. Gilberto.

upravitelj Latifaga zvan Karađos. zatvorenik Haim . Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić. Dva mjeseca bio je pod istragom. Pismonoša je pobjegao. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. uvijek se punila i praznila. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Obično je bilo lijepo vrijeme. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. pa i najmirniji. a po noći odlaze u ćelije . Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. To je većinom raznovrstan alat. Tu dolaze i tzv. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra.Ivo Andrić . ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Ta Avlija uvijek je bila puna. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Tada je ludilo bilo zarazno i svi. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je. počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Kada je zapuhao sjeverni vjetar. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričat. Neki su ga slušali. Nekoliko su ga puta i uhvatili. golo dvorište.Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo. Latifagin otac je na to pristao. zatvorenik Ćamil-efendija . a sada ga više nema. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. čak i fizički. postajali su razdraženi i ljuti. Likovi: fra Petar iz Bosne. a da ga nitko nije ni saslušao. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. nekad se nebo naoblačilo. U toj bjelini postoji samo jedna staza. ni po noći nije mirno. a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno. Tako je Latifaga postao policajac.Židov iz Smirne. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Prevladava samo jedna boja . mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez . Zatvorenici pjevaju. Ali. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima.bijela. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Ali.Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika.bogati.petnaest do trideset u jednu. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. a uvijek ga je izbavljao otac. ali odjednom se promjenio. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj.

Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Imali su jedno dijete. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Haim. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Jedan je bio mudriji i jači. Papa je to učinio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. ali ovoga je morao prihvatiti. Tahir-pašu. To je bila pričao o dva brata. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. bio je dobar plivač i lovac. na bojnom polju poginuo otac. Nakon osam godina Džem je dan papi. a d’Aubusson je postao kardinal. Sin je bio snažan. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. djevojčicu. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. ali majka nije dala. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. a otac ga je u tom podržavao. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. Razgovor je počeo sam od sebe. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. blijedo. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. umrla joj je kćerka. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci. Džem je na to pristao. a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. tanak čovjek. Njegovo je tijelo . Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Tada umire papa i dolazi novi. Kada se vraćala nazad. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Grk je umro. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Bez riječi su se oprostili. ali Džem se brzo razbolio i umro. Jedne je zime umro i Tahir-paša. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. Svakoga je dana žena odlazila na grob. To je bio mršav. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Fra Petar ga je pitao o njemu. Oko očiju je imao tamne kolute. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. g. Često su razgovarali. Kada je djevojčica imala osam godina. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. ali nije vidio Ćamila. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Lijes s djevojčicom bačen je u more. Bio je Židov iz Smirne. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Karađoz nije volio političke zatvorenike. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. Papa mu je morao dati Džema. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. ali ponovo je izgubio. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. a onda su po njega došli neki stražari. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. i snjim imala sina i kćerku. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji.riječi.sultana(onaj s kojim se poistovjetio). ali ona se branila. Otac mu je bio Turčin. znanstvenika i glazbenika. a Haim je počeo pričati. Mladić se zvao Ćamil. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ona je voljela i njega. a majka Grkinja. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Majka je umrla sljedeće godine. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime.

a od pripovjedaka Nove pripovjetka. Beču. mala njemačka. za znanošću. pjesnik i esejist. Aleksandra. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bezpomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. 26. 10. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Ivo Andrić rođen je 9. želja za knjigama.Prve književne radove. da je došlo do svađe i obračuna. Nema više pričanja.. nasilnik i prijestupnik. Dobio je povelju za životno djelo. Župančića. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna.stihove. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. Kao upravnik on postaje “povjesna ličnost” te tamnice. Vuku. To se i dogodilo. Djetinstvo je proveo u Višegradu. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige.koja se bori za nacionalno oslobođenje. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Prokleta avlija. a 1920. Likovi Ćamila: mladić koji se također nalazio u tamnici. Možemo reći da se Čamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. M.10. esej o Njegošu. a vjerojatno oni nisu ni znali šta je sve to.Vezan je uz carsku tamnicu čitav život. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. Travnička kronika. a nešto kasnije i svoje prevode O. Levstika … Godine 1918. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. V. Gospođica.Prokleta avlija Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac. objavljuje kao maturant 1911. Priča o vezirovom slonu. pripovjedač. Krakovu i Gracu. Rano je ostao bez roditelja. Karađoz: možemo reći. . Od njega je ostao samo grob. da je sve to želja za ućenjem. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. nesretan i povućen u sebe.1961. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. Čamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. gdje je 1923. ali on je demonska sotonska duša. Karađoz je duša Avlije. godine u časopisu Bosanska vila.poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. 1892. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. Jedna!" 2. Razgovor s Gojom. I tu je kraj. ali Ćamil to nije ni primjećivao. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu. Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. Studirao je filozofiju. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Kočiću …Godine 1956. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. najvišu književnu nagradu u zemlji. i uz dosta teškoća i prepreka. gdje je završio i osnovnu školu. da je glavni glumac Andrićeva djela Prokleta Avlija. Lica …Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. sa mnogo napora. gdje je i maturirao. godine u siromašnoj obrtničkoj porodici u Travniku. Vrlo tih. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. no nisu shvatili. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika.

Početkom 20-ih godina opredjelio se za srpsku literaturu. njegovo veselje. ostvaruju se krugovi u krugovima. kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. Međutim. teži tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija. Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi u Beogradu. Još za vrijeme Austro–Ugarske vladavine Andrić se istakao kao jugoslavenski nacionalist. Njegova je umjetnost izrazito epska i baš je to najveća privlačnost njegove umjetnosti.. On opisuje čovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom Turaka i Austro Ugarske crna.Ugarske. 3. Njegove su teme izvori povjesti Bosne pod okupacijom Turaka. Osn ovnu školu je polazio u Višegradu. ekavicu što je ćinilo velik broj hrvatkih pisaca. no to nije razlog da se odreknemo Andrićeva prinosa hrvatskoj književnosti. to je priča koja se vrti u krug. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andrić. Bosanska vila itd. u njima Čamil govori o Džem-sultanu i o sebi. pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru. esejist.Analiza djela Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija jedno je od njegovih najvećih djela. Djelo nema ni početka ni kraja. Sve su njegove priće vezane uz događaje na bosanskoj zemlji. Haim priča o Čamilu i ostalim zatvorenicima. početak njegova literarnog stvaranja označen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914.godine većina se pisaca u znaku protesta vraća materinom jeziku i svoja djela ijekavizira. fra-Rastislav govori o fra-Petru. nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Madridu i Ženevi. Andrić sve to sluti. možda čak i “zastario” u najplemenitijem znaćenju riječi. Iza nje se redaju ova djela: Nemiri. pjesnik. tmurna. S jezične strane Andrić je izrazito ijekavac. priče se isprepliču. Pisao je i eseje: Goja. Stil pisca Ivo Andrić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost. njegovu bol i tugu. odnosno želja mu je u tome da prikaže bit čovjekove egzistencije. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i časopisima. rođen je 1892 u Dolcu kraj Travnika. No nakon atentata na Radića 1928 . teška. Poslije drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svoja najzrelija djela: Gospođica. pa je bio zbog toga i zatvaran. No glavni zadatak.. Tematika u Andrićevim djelima Andrić se u većini svojih djela vraća daleko u prošlost. Prije početka drugog svjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Beču Krakovu i Gracu.Prokleta avlija Ivo Andrić. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu. no da bi se ta epičnost postigla nezaobilazan je Andrićev klasičan i star izraz. Tim naćinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. a kasnije Austro . izraz su revolucionarnih. Razgovor s Gojom. romanopisac. Poslije rata Andrić izbija kao pisac medu vrhove jugoslavenske književnosti. Bukureštu. a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije. tj. ali Andrić ne prikazuje obične povjesne priće već što tajnovitije i čudnije priće. njegove borbe za opstanak i borbe za bolji život. pripovjedač. Travnička kronika i Na Drini ćuprija te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se . itd. Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rata. kao što su Hrvatski đak. Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andrić opisuje općeljudske i općeživotne slike. a gimnaziju u Sarajevu. a završava nauke sa doktoratom u Gracu 1923. te knjige Ex Ponto 1918. Poslije prvog svjetskog rata Andrić ulazi u diplomatsku službu te više godina vrši dužnost činovnika u jugoslavenskim konzulatima u Rimu.

Od tada počinje odiseja Džema. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Sadržaj: Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem-sultana. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da svrha njegova proučavanja povijesti buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. Vrlo tih. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz.živa ili mrtva – ne zna se. najvišu književnu nagradu u zemlji. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. gdje sultan također ima brata suparnika. zatvorenik Ćamil-efendija. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake.pored starih i već objavljenih sukcesivno pojavljuju nove. zaljubio u kćer maloga grčkog trgovca. nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno i kontrolirano istakne u naoko običnim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku. tih slika jednog objektivnog društveno – povijesnog stanja. dobio je povelju za životno djelo. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. sin bogatog Turčina i Grkinje. Jedini s kim je dolazio u . Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat kao Prokleta avlija. što je bilo potpuno neistinito. bogati mali Turčin iz Smirne. pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane. Prikazujući u svojim najboljim djelima život Bosne u davnim.židov iz Smirne. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne. Godine 1956. mladićeva sugrađanina. naime. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. Mladi Ćamil. Ćamil se. tj. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Andrić je dao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu. njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenja u simbolima. a s druge njegovog ugnjetavača medu kojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici – pored. 1961. dakle. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. on se ne zadovoljava isključivo realističkim slikanjem. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. nesretan i povućen u sebe. povijesnim vremenima. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. Ivo Andrić je pisac velikog zamaha. Iako je po osnovnoj koncepciji realist. gdije su vladali kršćanski vitezovi. Džemsultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. među kojima se kao jedan od najljepših i najtrajnijih u našoj književnosti ističe most na Drini. Ćamila iznesu . Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. koga su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. nego ju je prisilno udao za Grka izvan Smirne. U novije vrijeme naročitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošću privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Fra Petar doznaje od Haima. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem-sultana. zatvorenik Haim . koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. koju mnogi smatraju i njegovim umjetničkim najboljim djelom. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. pa čak i samog Pape. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. Umro je u Beogradu 1975. Likovi: Ćamil: Mladić koji se nalazio u tamnici.

nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. godine. Može se reći da se Ćamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. a on se njima igra. Za razliku od tih romana okvir događanja Proklete avlije je izvan Bosne. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. Karađoz je duša Avlije. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. a to su: uzaludnost borbe. Travničke kronike i Na Drini ćuprija. nijema predaja bez priznatog poraza. devet godina nakon Gospođice. koji je jednom. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. Kao i u životu samom. koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. a za one koji su otišli ne pita više nitko. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo. Andrić je o Prokletoj avliji. oveća pripovijest ili mali roman. Ostvaruju se krugovi u krugovima. za znanošću. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. opisuje pripadnike raznih narodnosti. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. dobrovoljno izgnanstvo u svijet davno minulih ljudi i događaja. da je sve to želja za učenjem. I tamnica im je bila zajednička: i jedan i drugi bili su zatvorenici bez krivice. u njima Ćamil govori o Džem-sultanu i o sebi. Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija nema ni početka ni kraja. Međutim taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. želja za knjigama. ispričanom smirenim rečenicama. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. no nisu shvatili. stjecajem okolnosti. I jednoga i drugoga utamničila je misao o pravu da misle svoje misli. Svijet Proklete avlije. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. bosanskog franjevca. i 1915. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. u onima o Bosni. ali on je demonska duša. Tim načinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. bijeg od života. . svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. On valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bespomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. fra Rastislav govori o fra Petru.kontakt bio je fra-Petar. O delu: Prokleta avlija. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. Karađoz: Karađoz je u Andrićevom dijelu Prokleta avlija vezan uz carsku tamnicu cijeli život. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta.. pa i pred Ćamilom. Kao upravnik on postaje “povijesna ličnost” te tamnice. Djelo je pisano ekavicom. Ćamil ima mnoge sličnosti s Džemsultanom. to je priča koja se vrti u krug. Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. priče se isprepliću. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. nasilnik i prijestupnik. nazvan Prokletom avlijom. nedvojbeno je jedan od ponajboljih ostvaraja u cijelom Andrićevu bogatom književnom dijelu. jasan je i vrlo čitljiv. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. Haim priča o Ćamilu i ostalim zatvorenicima. Andrić i u svojim drugim djelima. dospio u najveći carigradski zatvor. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onoga vremena. objavljena je 1954. Ćamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. u Carigradu. itd. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka.

u mladosti. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. fra-Petar upoznaje više ljudi . On je: « Čovek kratka veka. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. što je bilo potpuno neistinito. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. Te niti su dobro i zlo. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. sin bogatog Turčina i Grkinje. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. Oni ostaju . Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». bogati mladi Turčin iz Smirne.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». Ćamil se. Pod brutalnošću. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima.Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. njegova brata. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. gdje upoznaje fra-Petra i ispriča mu život Đem-sultana. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. Ćamil-efendija. Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. Od tada počinje odiseja Đema. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). Ćamila. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. naime.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. karakteru . gdje sultan također ima brata suparnika. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. stilu života. pa čak i samog pape. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. ali brojni su i drugi likovi. tj. zatvorenik Haim. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Židov iz Smirne. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. mladićeva sugrađanina. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. Mladi Ćamil. Fra-Petar doznaje od Haima. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. o potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. psihi. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. U «Prokletoj avliji». mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. Jedna tragedija uslovila je drugu. okrutnošću divlje neumoljive sile.

Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. I-Avlija se ne menja. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. i mimo toga. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život izolovanog. a on se njima igra. Ona živi u njegovom karaktaru. igre i muziku. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. Avlija je u svetu. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. a Karađoz im se priključuje. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. usamljenog. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Njegova volja je njen zakon. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje . kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. bogatstvom senzibiliteta. On ostavlja knjige. ćudima i instiktima. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. ustaljenih navika i obaveza. u ''Ex Pontu'' . Nisu opisane fizičke torture. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini.distancirani od svijeta oko sebe. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. ali ne u jednom svetu. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. u početku natprosječno obdarene. Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. postaje lutalica. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. o čudnom i osobenom Karađozu.» Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. a duboko je dosegnuta.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. Tako da «Avlija je u vremenu. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. Jasno je vidljiva transformacija. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. kockar i pijanica. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. običnih sudbina. dakle postojim. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. đavolskog ostrva. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. ali ne u jednom vremenu.

gde se ne pravi razlika izmedju robijasa i fratra. ali se glavna nit price ni u jednom trenutku ne gubi:Fra Petar koji poslom boravi u Carigradu. uhapsen je bez krivice i provodi dva meseca u Prokletoj avliji. kako pise Dostojevski. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. spada u vrhunce srpske pripovedacke proze. Andric se vec u Ex . Ovo strasno mesto. ali se retko desava da se oni u stihiji dogadjaja dokopaju obale. Ovo Andricevo delo koje govori o tragici ljudske egzistencije. mahom nesrecnih: od svakojakog carigradskog olosa. na sve se navikne" . ona se uvuce coveku u du su.sultanom. u kome covek moze da bude dobar i nevin. Ipak. ali taj svet za kojim ceznu. ispuni mu misli.zivot i sudbina. poput jadnog Zaima koji vecito masta o dobroj zeni i udobnom zivotu. sto se razlikuju. svitanje ima boje. mladjim sultanovim bratom i pretendentom na . ali kako ga primorati da misli drugacije?Tu sredinu Andric ozivljava u "Prokletoj avliji". gde su svi optuzeni krivi. ostavlja proslost iza sebe. poluludih sanjara. a to je daleko opasnije: covek se moze primorati da postupa ovako ili onako. Oni su osudjenici u najdubljem smislu te reci: osudjeni na sebe. postoji samo moc jednog coveka koji smisljeno sprovodi svoje planove. "u mutnim vremenima kada vlast prestaje da razlikuje pravo od krivog". Izuzetak su "prolazni" i one osetljive svest i koje. U stvari. Ona moze da se dozivi kao duza pripovetka ili kraci roman. nema sta novo da im donese. svemocna je i ne bira sredstva. dal eko je od njih.oblik na granici pripovetke i romana. Sudbina politickih zatvorenika zavisi od niza okolnosti koje se ne mogu predvideti. Tada Avlija postaje samo formalnost.Treba ih pustiti da se udave. to je najbezbedniji nacin za uklanjanje opasnosti. Od brbljivog Haima iz Smirne saznaje zivotnu pri cu ovog darovitog. i kazna i zivot u Avliji dobijaju drugaciji prizvuk. beze u imaginaciju ili u ludilo dva u Prokletoj avliji vrlo bliska pojma. vecina "stanovnika" Avlije ne ocekuje spas. svojevrsnom paklu u kome je djavo strasni upravnik Karadjoz. ljudske svesti idostojanstva. Avlijom opet jedan covek . za koje je Avlija samo kosmar. sem smrti. Vlast je cilj sama sebi.Pontubavio tamnicom. Cudan je uticaj tamnice na coveka. uplicujedna u drugu. vec misle kako nije dozvoljeno. a najvaznije odluke donose se cesto iz bojazni ili cudljivosti. Radnja pripovetke smestena je u uzasan carigradski zatvor. veliki je simbol ljudske nesrece.više pravde i dobra u ovaj svijet. Prica o Avliji je osnova na koju se nadovezuje vise prica.sultan. steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina.Karadjoz. Nije njihova kazna teza zbog svoje duzine ili zbog skorog izgleda na smrt.Tamnica. Jer oni ne postupaju protiv zakona. ili sto predstavljaju opasnost i prepreku koju treba otkloniti."Prvi dani u Prokletoj avliji bili su najgori i najtezi". U slozenim uslovima policijske represije i utamnicenja. "Prokleta avlija" je svakako najbolja prica Ive Andrica. ili im u tome i pomoci. istorijskom licnoscu. naravno. za njih je samo fantom koji jednom mora da iscezne. njima je Avlija dom. "prolazni". ili u iluzije koje nemaju nikakve nade na ostvarenje. objasnjavaju. zastrasene i izmucene. Izvan zidova Avlije postoji svet u kome zivot ima smisla. na zivot koji. Medjutim. tom uvek prisutnom i aktuelnom temom. U takvim uslovima nema pravde. mora koja ce nestati kada se probude (dva Bugara). Turskom upravlja jedan covek . To traje samo dok se covek ne navikne na svoje okove. politickim zatvorenikom. Stradanje pojedinca pretvara se u dramu Coveka. One se medjusobno dopunjavaju. koja daje obelezje i atmosferu citavoj prici. Tu nema cak ni mogucnosti da se za srecom traga. "covek je podlac. premda je odredjuju i kao povest . Ko jednom kroci u Avliju.dok ne prestane da ih oseca. Ne zna se. do tragicnih likova cije vrednosti nestaju u paklu Proklete avlije. Drugaciji su. Dospevaju u Avliju i oni ciji je jedini greh sto drugacije misle i osecaju. sprijatelji se sa Turcinom Camilom. Prokletu avliju. ucrnog i misaonog mladica koji tone u svoj izmisljeni svet i poistovecuje se sa Dzem . narocito u Turskoj toga doba. okorelih zlocinaca. proguta ga i potpuno potcini sebi. na svoje propale nade i mucna secanja. je li gore utonuti u mracnu stvarnost Avlije. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju.

ni on nije najbolje razumevao svet oko sebe i polako se udaljio od ljudi. ali ima cudesan dar da uverljivo oponasa sve oko sebe. Lik Haima moze da se ucini epizodan. mrsav i neugledan. ovaj put bezbolni prolazak kroz zivot.sultana nais ao je na sudbinu slicnu svojoj i kako nije . ali po emocijama koje izaziva njegova sudbina i po samoj konstrukciji price. prototip mitskog kazivaca. lik bez identiteta. Niko ga nije razumeo. On sve zna .pasin sin. Jer uokvirena prica je prica o prici. a svaki lik nosi svoj udes i svoju poruku. nije imao ni porodicu. zato je za fra Petra neizmerno mnogo znacilo sto moze sa Camilom da prica o pravom svetu i da se makar tako udalji od Avlije. prica mora biti nekome ispricana.Interesantno je na koji je nacin ispricana povest o Proklete avlije u obliku koncentricnih krugova. I tako: Andric nam predstavlja mladica. ponovni. Jer sta ostaje od covekovih vrlina i mana. ziveo sa knjigama i naukom. Camil. Camil. a nije zeleo da se menja i odrice sebe da bi se utopio u okolinu. svu lepotu i caroliju pripovedanja. covek izuzetne vrednosti. a on je ujedno i lik sa kojim se citalac najlakse poistovecuje. Fra Petar uskoro napusta zatvor. naslucivanje neceg dubljeg i vaznijeg ispod niza dogadjaja. koji je mnogo obecavao. fra Petar prica o Haimu. od uspomena i nadanja. ni prijatelje. jer nema price o njemu. koji stoicki podnosi sve nedace i ne da da ga nesreca savlada. najgovorljiviji stanovnik Proklete avlije. a svetovi drugih ljudi postaju dostupni.Ako se kod fra Petra srece umece pripovedanja. putovao i obr azovao se. po svom nahodjenju. ali ne zaboravlja ni nesrecnog Camila ni Avliju. cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota i drugog sveta. o svemu obavesten. mracni svet Avlije.sultan. pesnikom. koja u svemu vidi opasnost od zavere. Uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price.samo prica.da bi postojala. pesnicki. Ovaj skromni i dobrodusni bosanski fratar. prosirivaje vidika. za glavni lik. a ljubav mu je bila osujecena. Medjutim izgleda da i za samog fra Petra postoje dve vrste govora: nepromisljeni govor u kome prebiva zlo i promisljena rec. za drugog. odlicno ga razume.jer se bavizivotom jednog pretendenta na presto.sultanom.sultanom. zdrava razuma. za jednog je to saznavanje.Fra . ali to je upravo stoga sto je okosnica njegove sudbine pricanje o drugima. koji prica kao sto dise. vecito tuzan i brizan. Njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost i umerenost. koji ne daje povod. iako mu ne pripada. pa i samu Prokletu avliju (kao simbol). jer tako prica dobija na toplini i autenticnosti. koji je inace puko duhovno prisustvo. Nije bio prihvacen. glavni lik je upravo Camil. i Camil zavrsava tragicno. kojim se izlazi iz sebe. Haim o Camilu. a koji prica o fra Petru. plemenit lik. govor kojim se ne otkrivamo.I fra Petar i Haim se u svom kazivanju najduze zadrzavaju na Camilu. a opet.presto od koga jeevropske diplomatija napravila sredstvo koje se kupuje i prodaje. ne uklapa se nikako u turobni. Za surove mehanizme policijske dr zave. od sve raznolikosti zivota . Tahir . potpuna suprotnost teskoj i gruboj okolini i robusnom Karadjozu. vracanje u proslost. Mi uglavnom pratimo kazivanje fra Petra. Samo se kroz pricu ljudi upoznaju i samo se pricom moze protiv usamljenosti i smrti. da uzme bilo kog junaka.covekiskren. ali kad usmeni pripovedac prestane da bude oko koje vidi. a narocito ono sto se ne moze videti. naslucuje. na njegovom se pricanju delo i zasniva. Zato i moze dobro da ga sagleda i prenese slusaocima sve njegove strahote. kod jednog drugog lika srecemo pripovedacku strast: to je Haim iz Smirne. on postaje pretendent na presto . Kao i Dzem . bujnom glavom. kao i mladic sa pocetka price. Poslednje dane svog zivota provodi pricajuci o Avliji i citalac oseca. nesudjenim vladarem Turskog carstva. objedinjuje vise paralelnih radnji i vise glavnih likova.Petar je povlasceni pripovedac. misliocem i ratnikom koji zeli mesto koje zasluzuje i ne pristaje ni na sta manje. aristokrat i obrazovanjem i karakterom. koji se poistovetio sa Dzem .Medjutim i samog fra Petrovog pripovedanja seca se posle njegove smrti mladic koji ga je slusao . On je usto i rodjeni pripovedac. poistovecuje se sa Dzem .sultanu. sto i ne cudi. uplasen. Nije dato eksplicitno objasnjenje te Haimove natp rirodne sposobnosti. Citalac moze.a ono sto ne zna. prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze. sumnjicav prema svakom. nezan. a Camil o Dzem . Proucavajuci zivot Dzem . postajuci oko koje sve vidi. jer. Prokleta avlija je poezije pripovedanja.

zatvorenici ga ipak prihvataju. vec potreba za upoznavanjem same Avlije. cija je Karadjoz dusa. ona se nikada ne menja.Tako nas je Andric proveo kroz Prokletu avliju. dok Camil u skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu human u svest.. Sve je to za njega velika igra bez kraja.neprijateljima. ludilu. Karadjoz je covek akcije. ona ih prerasta. u slici predela pod snegom koji na kraju biva zavejan i pretvara se u "hladnu pustinju bez imena i znaka". Iako je smestena u odredje no vreme i mesto. koji. odlican glumac i jos bolji psiholog. gnusnog izgleda. izmami priznanje i odvuce u propast. u kojoj je jedan.sultana. kao da dobija elemente fantomskog.psiholoskom i metafizickom smislu. aktivan princip. poput Camila. a zatim razocaranje. a sneg je kondenzovano. ali cvrstu kompoziciju price oziveo je razlicite sudbine i zlo vreme u kojem zive. lirskim delovima i refleksijama. te plahovite a nezne duse? Je li sreca naklonjena samo trezvenim i priracu natim? U Andricevoj povesti jasno su suprotstavljeni svet misli i svet akcije. kroz slozenu. Ona je proizvod civilizacije koja se gusi u svojim protivurecnostima. jer su zapravo posluzili da se ozivi prica o braci . on najzad glasno izgovara reci : "Ja sam to!". Ono sto joj je ipak nadredjeno nalazimo na pocetku i na kraju povesti. u njemu kao da nema niceg ljudskog. vec i pravo na postojanje. vec u igri. realistickim opisima. Ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para . opredmeceno vreme u dejstvu. Ona predstavlje sam vrhunac pripovedackog umeca u srpskoj . pojavljujuci se uvek u sumrak. Njegovi postupci ne robuju nikakvim ustaljenim pravilima. I jednom i drugom bilo je. identitet licnosti i njegovo saobrazavanje vec zasnovanim modelima. a Prokleta avlija je . a iz tog sukoba radja se motiv o braci neprijateljima. u mestu.. Dete iz dobre porodice. kojoj nije osporen samo polozaj. Ume on da bude i pravedan. sto scoiolosk i predstavlja osnovni oblik drustvene grupe. Iako ga mrze.sultana i izgubio se u masti.umeo i nije mogao da zivi svoj zivot. ali i on je. U dramski napetoj sceni ispitivanja. Ta Prokletoj avliji nadredjena realnost je aktivna. ali i dive. a ovaj poslednji odnosi pobedu. iako je bio bezobzirno iskoriscavan. nju ne zahteva tok dogadjaja. to je igra uspesnija. Karadjoz sa strascu vuce nevidljive konce. tako i preciznoscu pojedinih tokova price. Iza te igre i vecitog iznudjuvanja priznanja ipak se naslucuje iluzorna vera u red i poredak. Prokleta avlija postaje bice po sebi. nemoguce da ostvare bekstvo ili pobedu. prisvojio je zivot Dzem . legendom ili mitom. bivsi kriminalac. kao sto su: krivica u drustvenom.neocekivan. a sto vise ima improvizacije.Odredjena svojom strukturom i njegovom licnoscu. Fra Petar u svom pripovedanju nikako ne moze u mestu i vremenu da locira svoje dozivljaje sa Camilom. Samo jedno je uvek . prica o Prokletoj avliji je bogata kako umetnickom suptilnoscu. istinu proslosti fiksiranu pricom. Sagledana kroz vise licnosti i iz razlicitih perspektiva. Avlija je u vremenu.nikada nije okrvavio ruke niti nasrnuo na neciji zivot .on dela daleko promisljenije i istancanije i uspeva uvek da zaplasi coveka. da ga ponizi. Njihova je sudbina Prokleta avlija.junak i njegov pratilac. jer stvarnost je isuvise kompleksna da bi mogla da se objasni samo kroz jedan lik. nikakvoj logici i njihova sustina nije u (ne)pravdi niti u zlostavljanju. u kome on trazi svoj oslonac. razorna.sultana je metafora ljudske sudbine: nada. neslucenih obrta i iznenadjenja. ali ne u jednom mestu. prema coveku neprijateljska sila. On nije egzekutor u fizickom smislu . I Camil i Dzem . Sudbina Dzem . a svojim primerom najbolje pokazao kakva je umetnost pripovedanje. U "Prokletoj avliji" ponovo otkrivamo sredisnje motive Andriceve proze. Pratilac kasnije postaje oponent. ali za Dzem . covek pogresnog prvog koraka. kruzni karakter ljudske akcije odredjen neminovnoscu "vecitog ponavljanja". ali ne u jednom vremenu. da bi se njegova egzistencija jos vise obezlicila u sizofrenom podvajanju licnosti.Karadjoz.sultan su unapred izgubili svoju bitku. pronadje mu najslabiju tacku. cude mu se. On je olicenje apsolutnog zla. susti na uzasa Proklete avlije. a prica je odbrana od mirenja sa onim cime smo okruzeni i razmisljanja o onome sto nas ceka. Vreme brise tragove. Sta ih to cini gubitnicima. indi vidualno . izaziva patnju. i to obicno mladji brat. ipak. bolesti. ceo svet je bio prokleta avlija. ali ne uziva toliko u tudjoj patnji koliko u svojoj igri. ali to je slucajna pravda. unapred osudjen na propast..Prica o Karadjozu je umetnuta.

knjizevnosti.prokleta avlija svakako najbolja prica andrica moze dozivi duza pripovetka kraci roman premda odredjuju povest oblik granici pripovetke romana andricevo delo koje govori tragici ljudske egzistencije spada vrhunce srpske pripovedacke proze radnja pripovetke smestena uzasan carigradski zatvor prokletu avliju steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina mahom nesrecnih svakojakog carigradskog olosa okorelih zlocinaca poluludih sanjara tragicnih likova cije vrednosti nestaju paklu proklete avlije andric pontu bavio tamnicom uvek prisutnom aktuelnom temom tamnica koja daje obelezje atmosferu citavoj prici veliki simbol ljudske nesrece nema mogucnosti srecom traga gore utonuti mracnu stvarnost avlije iluzije koje nemaju nikakve nade ostvarenje poput jadnog zaima koji vecito masta dobroj zeni udobnom zivotu cudan uticaj tamnice coveka jednom kroci avliju ostavlja proslost sebe drugaciji naravno prolazni koje avlija samo kosmar mora koja nestati kada probude bugara strasno mesto optuzeni krivi pravi razlika izmedju robijasa fratra njih samo fantom koji jednom mora iscezne ipak vecina stanovnika avlije ocekuje spas njima avlija zivot sudbina nije njihova kazna teza zbog svoje duzine zbog skorog izgleda smrt osudjenici najdubljem smislu reci osudjeni sebe svoje propale nade mucna secanja zivot koji smrti nema novo donese izvan zidova postoji svet kome zivot smisla svitanje boje kome covek moze bude dobar nevin svet kojim ceznu daleko njih medjutim kako pise dostojevski covek podlac navikne prvi dani prokletoj avliji bili najgori najtezi traje samo covek navikne svoje okove prestane oseca tada postaje formalnost stvari uvuce coveku dusu ispuni misli proguta potpuno potcini sebi izuzetak prolazni osetljive svesti zastrasene izmucene beze imaginaciju ludilo prokletoj avliji vrlo bliska pojma slozenim uslovima policijske represije utamnicenja kazna avliji dobijaju drugaciji prizvuk stradanje pojedinca pretvara dramu coveka ljudske svesti idostojanstva dospevaju avliju ciji jedini greh drugacije misle osecaju razlikuju predstavljaju opasnost prepreku koju treba otkloniti mutnim vremenima kada vlast prestaje razlikuje pravo krivog vlast cilj sama sebi svemocna bira sredstva narocito turskoj toga doba turskom upravlja jedan sultan avlijom opet jedan karadjoz takvim uslovima nema pravde postoji jednog coveka smisljeno sprovodi planove najvaznije odluke donose cesto bojazni cudljivosti sudbina politickih zatvorenika zavisi niza okolnosti mogu predvideti retko desava stihiji dogadjaja dokopaju obale treba pustiti udave tome pomoci najbezbedniji nacin uklanjanje opasnosti postupaju protiv zakona misle kako nije dozvoljeno daleko opasnije moze primorati postupa ovako onako kako primorati misli drugacije sredinu andric ozivljava prokletoj prica osnova koju nadovezuje vise prica medjusobno dopunjavaju objasnjavaju uplicujedna drugu glavna price jednom trenutku gubi petar poslom boravi carigradu uhapsen krivice provodi meseca svojevrsnom paklu kome djavo strasni upravnik karadjoz sprijatelji turcinom camilom politickim zatvorenikom brbljivog haima smirne saznaje zivotnu pricu ovog darovitog ucrnog misaonog mladica tone svoj izmisljeni svet poistovecuje dzem sultanom istorijskom licnoscu mladjim sultanovim bratom pretendentom presto koga evropske diplomatija napravila sredstvo kupuje prodaje dzem sultan camil zavrsava tragicno petar uskoro napusta zatvor zaboravlja nesrecnog camila interesantno nacin ispricana povest proklete obliku koncentricn ih krugova uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price uokvirena prici uglavnom pratimo kazivanje petra cudi tako dobija toplini autenticnosti medjutim samog petrovog pripovedanja seca posle njegove smrti mladic slusao postojala mora biti nekome ispricana tako andric predstavlja mladica inace puko duhovno prisustvo identiteta petru petar haimu haim camilu camil dzem sultanu prokleta poezije pripovedanja objedinjuje vise paralelnih radnji vise glavnih likova svaki nosi svoj udes svoju poruku povlasceni pripovedac prototip mitskog kazivaca njegovom pricanju delo zasniva ujedno kojim citalac najlakse poistovecuje ovaj skromni dobrodusni bosanski fratar iskren zdrava razuma stoicki podnosi nedace nesreca savlada uklapa nikako turobni mracni zato dobro sagleda prenese slusaocima njegove strahote iako pripada odlicno razume usto rodjeni pripovedac poslednje dane svog zivota provod i pricajuci citalac oseca mladic pocetka price lepotu caroliju pripovedanja .

jednog saznavanje prosirivaje vidika cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota drugog sveta drugog vracanje proslost ponovni ovaj bezbolni prolazak kroz naslucivanje neceg dubljeg vaznijeg ispod niza dogadjaja kroz pricu ljudi upoznaju pricom protiv usamljenosti smrti ostaje covekovih vrlina mana uspomena nadanja raznolikosti zivota zato petra neizmerno mnogo znacilo camilom pravom svetu makar tako udalji medjutim izgleda samog petra postoje vrste govora nepromisljeni govor prebiva promisljena govor kojim otkrivamo d aje povod srece umece jednog lika srecemo pripovedacku strast haim smirne mrsav neugledan vecito tuzan brizan uplasen sumnjicav prema svakom opet najgovorljiviji stanovnik proklete dise svemu obavesten haima ucini epizodan njemu upravo stoga okosnica njegove sudbine pricanje drugima njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost umerenost cudesan uverljivo oponasa sebe naslucuje nije dato eksplicitno objasnjenje haimove natprirodne sposobnosti usmeni pripovedac prestane bude vidi postajuci vidi narocito videti prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze izlazi svetovi drugih ljudi postaju dostupni haim svom kazivanju najduze zadrzavaju camilu citalac svom nahodjenju uzme bilo junaka samu prokletu simbol glavni emocijama izaziva njegova samoj konstrukciji glavni upravo camil tahir pasin poistovetio sultanom nesudjenim vladarem turskog carstva nezan pesnicki plemenit aristokrat obrazovanjem karakterom izuzetne vrednosti potpuna suprotnost teskoj gruboj okolini robusnom karadjozu poistovecuje sultanom bujnom glavom pesnikom misliocem ratnikom zeli mesto zasluzuje pristaje manjesurove mehanizme policijske drzave koja svemu vidi opasnost zavere postaje pretendent presto bavi zivotom pretendenta presto mnogo obecavao ziveo knjigama naukom putovao obrazovao imao porodicu prijatelje ljubav bila osujecena niko razumeo najbolje razumevao polako udaljio ljudi prihvacen zeleo menja odrice utopio okolinu proucavajuci sultana naisao sudbinu slicnu svojoj umeo mogao zivi svoj prisvojio sultana izgubio masti bolesti ludilu svom pripovedanju nikako mestu vremenu locira dozivljaje camilom pojavljujuci uvek sumrak dobija elemente fantomskog njegova egzistencija obezlicila sizofrenom podvajanju licnosti dramski napetoj sceni ispitivanja najzad glasno izgovara reci cini gubitnicima plahovite nezne duse sreca naklonjena trezvenim priracunatim andricevoj povesti jasno suprotstavljeni misli akcije ovaj poslednji odnosi pobedu sultana metafora sudbine nada zatim razocaranje sultanunapred izgubili svoju bitku iako bezobzirno iskoriscavan prokleta skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu humanu svest kojoj osporen polozaj pravo postojanje drugom bilo ipak nemoguce ostvare bekstvo pobedu zapravo posluzili ozivi braci neprijateljima ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para junak njegov pratilac scoioloski predstavlja osnovni oblik drustvene grupe pratilac kasnije postaje oponent sukoba radja motiv braci neprijateljima kojoj jedan obicno mladji brat unapred osudjen propast karadjozu umetnuta zahteva dogadjaja potreba upoznavanjem same cija karadjoz dusa dete dobre porodice bivsi kriminalac gnusnog izgleda odlican glumac bolji psiholog njemu niceg ljudskog olicenje apsolutnog sustina uzasa egzekutor fizickom smislu nikada okrvavio ruke niti nasrnuo neciji dela daleko promisljenije istancanije uspeva uvek zaplasi ponizi pronadje najslabiju tacku izmami priznanje odvuce propast bude pravedan slucajna pravda jedno neocekivan njegovi postupci robuju nikakvim u staljenim pravilima nikakvoj logici njihova sustina pravdi niti zlostavljanju igri njega velika igra kraja improvizacije neslucenih obrta iznenadjenja igra uspesnija strascu vuce nevidljive konce izaziva patnju uziva toliko tudjoj patnji koliko svojoj igri igre vecitog iznudjuvanja priznanja ipak naslucuje iluzorna vera poredak trazi oslonac akcije poput camila pogresnog prvog koraka iako mrze zatvorenici prihvataju cude dive njihova odredjena svojom strukturom njegovom licnoscu bice sebi aktivan princip proizvod civilizacije gusi svojim protivurecnostima smestena odredjeno vreme mesto prerasta vremenu vremenu mestu mestu nikada menja nadredjeno nalazimo pocetku kraju povesti slici predela s negom kraju biva zavejan pretvara hladnu pustinju imena znaka vreme brise tragove sneg kondenzovano .

.opredmeceno vreme dejstvu nadredjena realnost aktivna razorna prema coveku neprijateljska sila odbrana mirenja onim cime okruzeni razmisljanja onome ceka proveo kroz prokletu slozenu cvrstu kompoziciju oziveo razlicite sudbine kojem zive svojim primerom najbolje pokazao kakva umetnost pripovedanje ponovo otkrivamo sredisnje motive andriceve proze krivica drustvenom individualno psiholoskom metafizickom smislu identitet licnosti njegovo saobrazavanje zasnovanim modelima kruzni karakter akcije odredjen neminovnoscu vecitog ponavljanja istinu proslosti fiksiranu pricom legendom mitom sagledana licnosti razlicitih perspektiva stvarnost isuvise kompleksna mogla objasni bogata umetnickom suptilnoscu preciznoscu pojedinih tokova realistickim opisima lirskim delovima refleksijama predstavljen vrhunac pripovedackog umeca srpskoj knjizevnosti.

Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Razgovor s Gojom. gdje je 1923. Priča o kmetu Simanu . V. esej o Njegošu. Aleksandra. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. a sve ostalo. Godine 1878. Prve književne radove. Studirao je filozofiju. a age su ostali age.stihove. a 1920. Ivo Andrić rođen je 9. a od pripovjedaka Nove pripovjetka. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. pripovjedač. 1892. Dobio je povelju za životno djelo. Župančića. Beču. godine u siromašnojobrtničkoj porodici u Travniku. gdje je završio i osnovnu školu. a nešto kasnije i svoje prevode O. 26. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Usporedo s tim.koja se bori za nacionalno oslobođenje. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. Djetinstvo je proveo u Višegradu. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. 10.Pripovetke Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac. stoljeća . Kad su . Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. i uz dosta teškoća i prepreka. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. a time slabi i čitavo tursko carstvo. Lica … Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. Travnička kronika. ______________________________ ____________________ U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca.10. Kočiću … Godine 1956. najvišu književnu nagradu u zemlji. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. pjesnik i esejist. kmet je i dalje ostao kmet. Tu je poražena Turska vojska. ______________________________ ___________________ U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa. M. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku. objavljuje kao maturant 1911. Promijenilo se samo ime države i vlasti. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto. godine u časopisu Bosanska vila. Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. Gospođica. sa mnogo napora. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja.1961. gdje je i maturirao. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. Vuku. Krakovu i Gracu. Rano je ostao bez roditelja. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige. Levstika … Godine 1918. Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope.vrijeme : krajem 19. Prokleta avlija. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod.Ivo Andrić . Priča o vezirovom slonu.

koja je pripadali porodici Crnojevića. doživljajima. ni kriva ni dužna našla na Beogradskom bedemu. koju je Stojan iskoristio i tu je noć pobjegao. pošto su ubili Stojanovog prijatelja. žena otišla kod rodbine. Veletovci . Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. Smirenje je nalazio u alkoholu. Siman je tražio svoje pravo. piše o samovolji. Nije bio loš čovjek. hajduka. kojeg je ovaj jako volio. Stojan je sa svojim drugom pružao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. zaključcima. Stojanov stria čiča Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Turcoi ubiše čiču Miloja.austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. Ali Siman se grdno prevario. jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. iako u smrtnoj opasnosti. Otpor su im davala dva hajduka koja su već pet godina bili klica bune na tom području. uobučajenim životom. među pijance i propalice. Stolječa . Turci su se morali vratiti u Užice i umjesto Stojanove glave poslali su čiča Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. Kao i mnogih drugih vojnika. . Razlikovao se od drugih aga. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. misleći da je u pravu. a zapao je u najlošije društvo. ______________________________ ____________________ Ideja: Ova kratka Andrićeva pripovjetka prikazuje nam junaštvo. vlast je još uvijek bila na strani age. . Na poseban način opisuje likove u svojim odlukama. Analiza djela Andrić u svojima lektirama najčešće piše o događajima u našim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas. nije to učinio već je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima. a pogotovo ne živ. Andrić to opisivanje prikazuje na početku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju još više obradio njihove postupke i to na takav način da izazove čitaočevo razmišljanje i zaključke. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Od Simana je stvorio propalicu. ______________________________ ____________________ Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. Ali čiča Miloje.vrijeme: početak 19. koja se nalazila u kuli. Turci su opkolili tu dvojicu. što su trebali dovesti Stojanova strica. Tako se čičina glava. veliku hrabrost i borbenost hajduka. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Tako su i učinili. aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. Varka se sastojala u tome. Simanu su umrla dijeca. u mnogome je popuštao Simanu. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana . Bila je oluja. Siman se nije imao na koga osloniti. naprotiv. tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. a on se odao pijanstvu. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. a pratile su ga same teškoće. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima. mišljenjima.mjesto: na granici Bosne i Srbije Turci su odlučili da potpuno očiste planine i oslobode putove u tom kraju. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao.

Savršeno jasan. s plastičnim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andrić je stvorio poseban stil kojem nema premca u našoj književnosti. U njegovim pripovjetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih rečenica. o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu. Kroz njegove pripovjetke prodire osjećaj o praznini ljudskog života. .Zaključak U svojim pripovjetkama Ivo Andrić slika život Bosne. te osjećaj o njegovom vječnom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt. njene ljude i pejzaže kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova.

Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila. Boris Godunov i Belkinove pripovijesti. a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena -smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi Doživljaj djela Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. gdje je već pokazao pjesnički dar. a kada je ribar došao kući.godine. a zatim i svijetla carica.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Živjela je u dvorcu. Kratak sadržaj Na obali mora živjeli su starac i starica. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu. a zlatna ribica je živjela u moru. našao je opet svoju kolibu. Kapetanova kći. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin. Tema: zlatna ribica Ideja djela Čovjek ne smije biti pohlepan. željela je biti moćna vlastelinka. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Kad je to dobila. već je pusti natrag u more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora. Bilješke tijekom čitanja -stari ribar i njegova žena -zlatna ribica koja ispunjava želje -pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito. ali nije ništa tražio od ribice. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi.dobar i pošten starac Starica . Analiza likova Stari ribar . tražila je novu kuću. kuću. a njegova žena je prela pređu. pohlepna i nikad zadovoljna Zlatna ribica .Aleksandar Sergejevič Puškin .zla. imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Ribica je molila starca da je ne ubije. Bajke.dobra ribica koja održava svoje obećanje . Starac je lovio ribe. svijetla carica i na kraju vladarica mora -žao mi je starog ribara. Umro je u 38. a ona će njemu ispuniti njegove želje. ženu i prepuklo korito. želi biti vlastelinka. Mjesto i vrijeme radnje Obala i more.Bajka o ribaru i ribici Bilješka o piscu Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799. Starac ju je pustio u more.

Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava često je napadan. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka Bilješke o piscu : Aleksandar Sergejević Puškin rodio se u Moskvi 1799. Ona mu je to ispunila. Ona ga je slušala i zatim zaronila. godine u plemičkoj obitelji. te od posljedica ranjavanja umire godine 1837. Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Tukla je i derala se na sluge. . On je pred kolibom našao novo korito. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Zamolio je ribicu. Starac je otišao i zamoloi rabicu. pa i izazvan na dvoboj. a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. lude Sadržaj : Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Vratio se kući i to rekao starici. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. dvori.. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. Nakon nekog vremena se vratio. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. tako nekolio puta. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Starac ju je pustio. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba. Starac je dugo čekao odgovor. U njemu je bila baka. a starica je prela. a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna Vrijeme radnje : Ljeto Mjesto radnje : More. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito.Bajka o ribaru i ribici Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu. u svoj trideset i osmoj godini. Glavni likovi : Starac – bio je pošten i dobar Baka – okrutna i sebična Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja. Starac se je bavio ribolovom. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. ali ne i zadnju Sporedni likovi : Sluge. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Zatim se je vrato.2.

Mjesto Radnje : otok. Napisao je : Kraljević i prosjak .god. Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo . Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne.Doživljaji Hucheeberryia Fina. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojničku bandu.tata .ali bez uspjeha. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili.god. . Prije smrti gospođica Watson oslobodila je Jima ropstva. na Floridi u državi Missouri. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji. Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi .Doživljaji Toma Sojera Bilješke o piscu : Mark Twain rođen je 1835.Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da će se vratiti doma i reći istinu.Ben . a Jim je bio na splavi. crnac.Douglas. Imao je prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio.Tom .Joe.Mark Tven .Huck… Fabula : Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno.Bames. Ilijanska obala Vrijeme radnje : ljeto Likovi : Fin.Harper. Umro je 1910. .

Baka ju je ponijela sa sobom u visine i nestalo je hladnoće. Nije smjela doći kući ako ništa ne bi prodala.Hans Kristijan Andersen – Devojčica sa šibicama Naziv knjige Bajke i priče Glavno lice: Djevojčica Sporedna lica: dječak. promrzla. Sve je nestalo i djevojčica je sada sretna sa svojom bakicom. ljudi Djevojčica : siromašna. gladna. otac. mrtva. Djevojčica je vrlo teško živjela. Prodavala je šibice. bosonoga. ali joj više nisu mogli pomoći jer je bila mrtva. gologlava. . bakica. gladi i straha. Ljudi su je sažaljevali. jadna. Voljela je svoju pokojnu baku koja joj se ukazala. Djevojčica se smrznula posljednje noći u staroj godini.

Danica. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Šilo. Budala. Prvi je u bunar išao Medo. Mato Lovrak umro je 1974. a drugi su se tome protivili. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Sutradan su Peru spustili u bunar.Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice Bilješka o piscu: Mato Lovrak rođen je 8 ožujka 1899. Književničkim radom se bavio 50. Zvali su ga Pero Kvržica. Napravili su mostić. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova.g. Sutradan su svi krenuli u mlin. Htjeli su ga očistiti da bih imali pitku vodu. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. u školi. ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. očistili grane koje su smetale. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. a Divljak se naljutio i pobjegao. Sječao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. U bunaru je bilo pitke vode. Do perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak. Tu im je rekao da će mlin biti njihov. Medo. u obitelji. Vrijeme radnje: Lipanj Mjesto radnje: Selo Likovi: Pero. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Put do mlina je bio zapušten i pun granja. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Kada se pero vratio bio je sretan. a o detaljima će se kasnije dogovoriti. a svoj su mlin napustili. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Osnovna misao: Zajedničkim radom i trudom se može sve ostvariti. Čuli su da se u selu odrasli opet . djevojčice su znale čistiti. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. u Zagrebu. Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima. Šilo. Milo Dijete.godina. U školu su zakasnili.g. crtati i uređivati vrt. ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Osim toga. Uspjeli su ga spasiti. Pored mlina je bilo mutno jezero. učitelj Sadržaj: Bio je mjesec lipanj.Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Imao je temperaturu. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Zaprijetili su mu. Marija. Mariji i Danici. u rtazličitim akcijama i pustolovinama. Dramatizirani su. S njim je otišao i Budala. Divljak. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri . Divljak i Milo dijete. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Budala. a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo. Dječaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. ali je on ipak sve ispričao djevojčicama.

Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Znali su da je to učinio Divljak. Bili su tu i tamburaši. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu.pokušavaju dogovoriti o popravku mlina. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. ali tajnu nisu odali. a među njima je bio i načelnik općine. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu. Ipak su krenuli. ali im to nije uspjelo. Nekoliko dana prije završetka škole diječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. . Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Družba nije odustala.

jedne zore. Mileva. Kada su zaradili za farbu. Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Mijo. Prvi sat bilo je lagano. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. Ante. Kratak sadržaj: Bio jedan djecak Ivo. da izgleda kao nov.g. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more.kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. mještani. stari Nikola. koji nije imao ni oca ni majku.Družina Sinjeg galeba Bilješke o piscu: Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1. a majka mu je zbog tuge umrla. a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja.1900. Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Otišao je gore. Ivi se pridružuju djecaci iz sela..Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba. Jure. Nasukani brod. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire. Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. alimu je bol jako brzo prošla. Mazge. Lorenza. Tršcanska cesta. Tamao su radili jako dobro. Petar. . Pere i Frane. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti. Medutim. Razbio je celo. u Ljubljani. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik. nego je cuvaj od propasti. Djecaci su sve uredili. samo još treba ofarbati krmu. Jedra na kraju svijeta. a umro 1970. nije vidio svog "Galeba" na šalu. Medutim. kada se Ivo probudio. ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Djecaci odlaze na kamenolom.. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"Svi su šutili dok se nije javio Ive. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade.Tone Seliškar . Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prošlosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe.4. Rudi. Tema: djecja družina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i družina Sporedni likovi: Ivini roditelji.Otac mu je protjeran s otoka. sretno se popeo i postavio dijamant. Drugovi.

kasnije se oslobodila toga straha. Sam je rastao. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. . d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac. a on ga nije htio ostaviti da trune. Karakterizacija likova: a) Ive: bio je uistinu mrk djecak. jer ga se bojala. zdravih. c) Mileva: Smedokosa. sam se mucio i kada je urlala bura. milih pogleda. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. nije se bojao. b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka. da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". cim je vidjela Ivu odmah se smrkla.Doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak. sa svom djecom je mila i dobra. crne kose. rumenih i vjecno nasmijanih obraza. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih. prije. ali. voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima. nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio.

te traži satisfakciju. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu. Uto nasljeđuje neko imanje. “suvišnom čovjeku”. te odlazi na duggo putovanje od više godina. Godine u bogatoj obitelji. koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Pomilovan je 1826. Vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 19. an epic satire. koji je zaljubljen u Olgu. romantičarom. Napomena: Puškon je na onjeginu radio osam godina. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sreše Tatjanu. te mora otićiu u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Lenski je romantičar. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin.Aleksandar Sergejevič Puškin . Onjegin ga ubija u dvoboju. Ona pak kao žena generala. Onjegin iz prkosa koketira s olgom. Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu.Evgenije Onjegin Ukratko o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. poeta. Tamo se upozna sa Lenskim. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan. Ruslan i Ludmila… Ponešto o likovima: Evgenije Onjegin je tipični lik suvišnog čovjeka. gdje je čest lik suvišnog čovjeka. Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji. te on odlazi na daljnja putovanja. te se vraća u Moskvu i St. Kapetanova kći. oglušuje se na njegove izjave. te je prognan u južnu rusiju. Umro je u dvoboju 1837. i ne suspreže svoje osjećaje. Brončani konjanik. pa prema tome kao romantična knnjiževna vrsta. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana. Oda slobodi. među pukom. Zarobljenik Kazkaza. Olga pak ima sestru Tatjanu. Kratak sadržaj: Radnja započenje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu. Petersburg. a tome pripomaže i njegova sveopća nezainteresiranost. kada voli voli strasno. te tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. te joj piše strastveno pismo. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. sušta suprotnost Evgeniju. posjeduje neposrednost.stoljeća. Lenskog to uvrijedi. no Onjegin ju odbija. Godine. nesumljivo stečen u provinciji. . te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav. sa dadiljom. Ona se zaljubljuje u Evgenija. zanesenjak. koja samo čita knjige. godine. Takav život mu ubrzo dosadi. možda čak ljenost. mirnu povučenu.

i u vrlo velikoj mjeri. dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ili po gospodskim kućama.istina. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. bio je i orguljaš u katedrali. ˝Arkulin. ˝Dundo Maroje˝. i zabavljač svojih sugrađana i pjesnik ljubavnih stihova. bjesnio je i u njemu. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu.Marin Držić . on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda. i pisar u bjednim i zadimljenim uredima svoje Republike. Djela su mu: ˝Pamet˝. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdej ne može da se smiri i koji ni u čem ne može trajno da uživa. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. i student crkvenog prava.Dundo Maroje Biografski podaci: Marin Držić (1508. rektor sveučilišta i glumac pri izvođenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč. i tragedija ˝Hekura˝.renesansni mladić. (lirske pjesme).živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Maro Marojev . a on je. sin škrtog dubrovačkog trgovca. te pastitske igre ˝Pjerin˝. baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu. Lakomislen i rasipan. ˝Tirena˝. književni rod: dramski književna vrsta: komedija vrijeme radnje: mjesto radnje: Rim jezik: štokavsko narječje. ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝. stoljeća razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. . ˝Skup˝. ˝Mande˝. a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog kazališta. željan slobode i uživanja. pastoralnih ekloga.-1567. neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina. komedija iz građanskog života i uzvišenih. on . ˝Novela od stanca˝. mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka kompozicija: 2 prologa Pet činova podjeljenih u scene Likovi: Dundo Maroje . i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad.) je u Dubrovniku sredinom 16. Prilikama i parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika. ˝Grižula˝. i svirač na zabavama.

a ne za materijalnom koristi. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. a Lauri Petrunjela. őkreće kako vjetar puše˝. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Otkrio je i da je Laurino Pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Pera – je prevarena Marova zaručnica. Laura – je bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda.Pomet – je sluga Uga Tudšeka koji je zaljubljen u Lauru. Laura je navodno zaljubljena u Mara. Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. Ljubavnica. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera. Međutim. Udala se za Mara. Maroju pomaže Bokčilo. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. Pomet se zaručio s Petrunjelom. njegov pomoćnik i savjetnik. Maro Popiva. Kroz cijelu priču pomet. tako će ti biti. tj. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. sluga Uga Tudšeka. tj. zaluđena pričom o velikom Marojevom bogatstvu. pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. Slučajno. čini sve da bi pomogao gospodaru. a u stvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac. uspio je spojiti Lauru i Uga. ali kad je Maroje došao u Rim. ali je na kraju ipak dobila što je htjela. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. . traži puteve do svog cilja. sve čini u svoju korist i za svoj boljitak. Iz vlastite koristi. Stalno govori o Marojevoj škrtosti. Tema: Škrtost i novac Ideja: Kako si u životu učiniš. Laura uživa u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom. Marova zaručnica. kao i Pomet. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav. Sadržaj: U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Bokčilo – je Marojev sluga. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji. ali i to je radi novca. posudila je novac. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. ali pod uvjetnom da se ožene. Ona je vjerovatno jedina uz Uga Tudšeka koji se povodila za srcem. Ugu Pomet. a koja je Marova ˝kurižana˝. Popiva – je Marov sluga koji. Snalažljiv je i dosjetljiv. a Maroje je vratio bar dio svojih novaca. te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Maro se prist oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo. Ne otkrivajući to Nikome. No. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Ugo Tudšek – zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Petrunjela – je Laurina služavka. Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. Laura je. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac. tj. njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca.

do 1562. Ugo Tudeški Pomet Trpeza (sluga koji želi pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudeškom. grad duge sveučilišne tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo . nadimkom vidra. dobio je potporu od 30 dukata kako bi otišao na nauke u toskanski grad Sienu. rodio se godine 1508. Ponašali su se kako je to najbolje odgovaralo. Laura. Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. 2. komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-družine. Petrunjela. Bokčilo. Maro Marojev. nije imala sreće u trgovačkim poslovima pa je gospodarski propala. prikazana je. godine živi u Dubrovniku. ne svršivši studij prava. u kojoj odbacuje sve objede protiv Marina. koja je prikazana iduće godine pred Kneževim dvorom. Pera. Došli su pred jednu gostionu. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkističkog pjesnika Džoru Držića. Popiva. Držić je u Sieni proveo nekoliko godina. Kada su došli u jednu četvrt. Perina baka. Držić e žestoko branio od optužbi zavidnika. Nema pozitivnih likova. Držić od 1548. Držićevi književni protivnici optužili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovića. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. komediji nijedan lik nije držao oko nekih moralnih normi. u obitelji trgovca pučanina. Godine 1550. Obitelj Držić. što je još važnije. Pomet Trpeza. tiskana je u Mlecima jedina za Držićeva života objavljena knjiga "Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi". pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". on je kriv za sve zavrzlame u djelu) Sadržaj: I čin Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. Dživo. To je razdoblje njegovog plodnog književnog stvaralaštva. Godina 1538. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Iste godine bila je premijera najpoznatije Držićeve komedije "Dundo Maroje". kako treba gaziti sve što nam se nađe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviđa. u Dubrovniku. Jedino što mi se stvarno sviđa je Pometova lukavost i snalažljivost. važna je u Marinovu životu. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina. u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrštena i farsa "Novela od Stanca". Godine 1548. Likovi: Dundo Maroje. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena". godine u Veneciji. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. pri čemu mu je pomogao sam Vetranović pjesmom "Pjesanca Marinu Držiću ipomoć". što mu na kraju i uspijeva. Najzanimljiviji podatak o Držićevom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalištem. Držić umire 1567. Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. što je imalo bitnog odraza na Marinov životni put.Dundo Maroje Bilješke o piscu: Marin Držić. U to vrijeme Siena je bila živo renesansno središte.Moj sud o djelu: Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. Te godine je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali i. danas izgubljena.

Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. a Laura mu odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. U grad dolazi neki čovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. Maro je sa Laurom stajao na balkonu. Pošto nije imao baš mnogo novaca. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. a poslao ga je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Upravo u to doba očekivala je Marina. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u Dubrovnik. Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. Marin je najprije odugovlačio. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata. Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. te da će ga dovesti onamo. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom.". III čin Kada se Marin vratio. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor. da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. On je iz Kotora. II čin Petrunjela. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. pretvarajući se uzornim građanom i poštenim trgovcem. Bokčilo je ostao sam. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Marinova zaručnica Pera. Laurina služavka razgovarala sa Pometom. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici. njemačkim plemićem. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. Marin se razbjesni. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana. Marinovoj ljubavnici obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. U to doba Ugo je sinjori Lauri. Pošto je Marin nabavio novca od Laure. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani. da kupi robu. on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću. kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Ugo ponovno dolazi kod Laure. IV čin Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. . Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina. Kada se Petrunjela vratila Lauri. te je on potegao nož da ulovi sina. te traži da se pomire. te moli Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago. a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika. te plati dug. Marin se je pravio da ga ne poznaje. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata. To je oca rasrdilo. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan. samo da bude njegova žena. Kada je Marin došao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca. U gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina.Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu.

Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima. te ga se odriče. sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik.V čin U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. Baba. dok se sinjora Laura vratila u Kotor. . Bokčilo. na kraju. No ipak. no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noćnu moru iz koje se teško izlazi. djelo još govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajući se poput svojih vršnjaka. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi. no još i dalje voli Mara. koji bjesne. On odjeven poput plemića. s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pera i Dživo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina. Pera je razočarana. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje.

između ostalog i protivljenje devojčinih roditelja. Sličica u kojoj je u centru pop Spirn ćuran. Melanije i Jule. i priča o Juli i berberinu Šaci. da ih prikaže u njihovom privatnom životu kao ljude koji se poglavito brinu za stomak. Nasuprot Juli koja je zdrava. Najveću draž knjige čine opisi kojih ima u izobilju i raznih vrsta : slike seoskog ambijenta i atmosfere (ё''ёidilično predstavljeno veče u u kući pop-Spirino''. krišom.Pravi Nojev kovčeg! Bilo guskaka ugojenih tako da. ali su pravu sreću u braku našli samo Juca i Šaca. kao okosnice. s druge strane..Sremac se našalio i na račun ratobornih popadija. U daljem razvoju radnje paralelizam po sličnosti preobražava se u paralelizam po kontrastu. opisi seoskih dvorišta.U dvema popadijama. I dve ljubavne priče. srećno dopunjuje životno iskustvo njene majke. oličen je i nivo malograđanskih . Njih ima u mnogim njegovim djelima. bećari jedni''. koketne i pričljive. ё''ёlopov mačak '' i. stvari. U konstrukciji romana primetan je paralelizam po sličnosti među likovima i tokovima radnje: dva popa.Sremac se ne ustručava da ih prikaže kao ljude oblaporne i sangvinične. pa luckastih ćuraka i među njima glupi i uobraženi ćuran. a koje su po mentalitetu vrlo nalik jedna na drugu. iz životne svakidašnjice.. čiji su odnosi promenljivi i zavise od ličnih interesa.grdila bi ih ona tada. Druga počinje romantično. sebična. nemate ni srca ni duše!A šta vam radi da ga sekirate tako!? Jao naopako. ipak je propadao među komšinskom decom kao neuspeli pedagog.data je široka realistička slika vojvođanskog sela. najizrazitiji od svih pohotljivi patak pop-Spirin. što najvolje dolazi do izraza u likovima dveju djevojaka. zadovoljstvo komšinske dece. sitničavog mehanizma njihovog jednolikog načina života. a njemu pođe voda na usta. tako da se obično morala i sama gospođa Sida umešati i zauzeti za nj. kadre da jedandrugome podvale i da u svađi jedan drugome izbiju zube. životinja. Takav je stari sat u kući pop-Ćirinoj. njihovi crteži mu zgodno po služe da u duhovitim poređenjima i asocijacijama iznese smešne sličice iz života. priča o Melaniji i učitelju Peri. za novac ikoji se surenjivo bore za crveni pojas.Odlično poznavajući mentalitet domaćih interijera malograđanskih porodicaSremac je dočaravao komične stranešablona njihovinj međusobmnih odnosa. Iako je pazio na sebe i dostojanstveno se ponašao. još su sličnije dve popadije. što se vidi i po njinim imenima (Persida i Sida). na primer duhovito ilustruje čitav ambijent u kom se razvijaju događaji oko sukoba pop Ćire i pop Spire: ''Na primer živine ! Šta je i kakve je sve to bilo u avliji. Sremac je majstor u slikanju životinjskih likova. a kad ste u drugom šoru i šta tek radite drugim paorskim ćuranima. s jedne. I pojedini predmeti pod njegovim perom dobijaju individualna obilježja. U početku romana to je paralelizam po sličnosti : dve popovske kuće su sasvim slične. Prva je od početka samo lov na muža. nalazi se u kontrastnom odnosu. Obe priče završavaju na isti način.Pop Ćira i pop Spira ~ Stevan Sremac Delo To je humoristični roman koji kipti od šaljivih zgoda i smešnih likova. Oko emforne priče o popadiji i tuči popova zbog zeta. dve popovske kćerke. kada ih pop Spira vidi u perju još.Sram vas bilo. svadbom.u ambijentu bašta i cveća i mora da savlada niz prepreka. koje su u prvom planu njegovog humora. gde umešnost mlade djevojke.kad ste takve aramije pred gospodin-popinom kućom?!'' Kritika Pobožnost i odanost crkvi nisu Sremcu smetali da se našali na račun popova.I kad opisuje životinje. Tu su : ё''ёstari Šarov''.Vrlo su ga često sekirala deca izkomšilukakad izađe na sokak. a najviše upravo u ovom romanu. dve ljubavne priče. snažna i vredna seoska djevojka. Sremčeve humoristične ilustracije uvek izviru iz života.ёё'' nedeljni dan na selu ''). Melanija je razmažena. da bi se ostvarila. izveštačena.

međutim je u razradi. koloritnim detaljima duhovito poentiranih elemenata utkano je u ovo delo. što se ukorenilo u život i postalo zahvalan objekat šale i dosetke. Humor Stevana Sremca crpe svoju vanrednu živutnost neposredno iz stvarnih doživljaja.Mnogo oštroumno zapaženih..Čitaoci su u ovom Sremčevom humorunalazili realne elemente iz svoga života i života svoje sredine. Vrelo Sremčevog humora se nalazilo u intimnom pozzĐnavanju te sredine i saživljavanju s njome. a preko dana odlazak i povratak krava reguliše domaćicama radno vreme. zakržljao u ogrubelosti i zaparločenosti ličnog života. .iz svakodnevnih doživljajaprosečnih ljudi malograđanske sredine u kojoj se Sremac kretao .patrijarhalnih žena. iz svojih ustaljenih navika. iz svega onoga što je postalo uobičajno.Dobio je u ovim epizodama pejzaž ljivota banatskog sela u kome noću sate oglašava bokterov rog.. proizašlo veće djelo. ilustracije i karikature intimnog domaćeg životabanatskog sela i popovskih kuća.Sremac je zamislio Pop Ćiru i pop Spiru kao kratku pripovetku. dodavanjem velikog broja epizoda . čiji je svijet zatvoren u domazluk. Ovi detalji su ukomponovani u fabulu i unose mnogo životne vernosti.. slikovitosti i boja u duhovite crteže.

Koreni . sa samim sobom. postalo je ocigledno da ce ovaj covek proziveti sve. na prvi pogled. tek rođenog Acima Katica. upravo zato. Zato u Adamu vidi pretnju. On u nasledniku vidi svoje spasenje i beg od proslosti. Provodi mladost kao polupismeni seljak. Acim postaje izgubljen covek. emotivno iscrpljen iako nikad nije javno pokazivao osecanja. biva izdat i od samog lidera stranke. a sa druge stranepogresno kanalisana ljubav. svojim osecanjima. Moral je zamisao. izdati sve ono sto je gradio celog veka. Nad njim se konstantno nadvija senka Vasilija. Tragika i jeste u tome. porodicna drama postaje uzrok stradanja pojedinca. samo ne jedan obican zivot. Shavata da mu vise nista i nije preostalo. resen da svojim sinovima obezbedi bolju buducnosti vece sanse za uspeh. u ovom slucaju Acima Katica. Licna tragedija Acima Katica (Nevena) Svi smo mi nosioci razlicitih drama. Vise je greha ucinjeno zbog sprecavanaja greha nego zbog njega samog. unutrasnje previranje. zeli da sa samopuzdanjem pogleda u oci sve one koji su ga krisom nazivali "sin Luke Dosljaka". Veciti smo borci sa svetom. Stradanje dozivljava i na politickom planu. dokaz da postoji. obuzima mu razum. Njegovi principi su jaci od ljubavi. da je izdvojen. iako je Acim nevernik koji bezi od religije ali istovremeno i pronalazi spas u njoj. Međutim. nacelima i moranjima. najvecu boljku Acimu zadaje nemogucnost imanja naslednika. bezizlaznost i ocaj. zavrsetak sebe. Upravo zbog toga. karakter i odstupanje od moralnih nacela ne ustupaju tron emocijama. moglo bi se reci i ukleti. glavni su motivi "Korena" – prikaza svovremenog stradanja i porodicne tragedije. Ne pokusava da spase sebe. Stalno smo primorani da biramo između osecanja i straha da budemo slabi i stavljeni u rascep između principa i sigurnosti u svoju. jer misli da tako treba i da ce. Svi njegovi pokusaju da stvori istinske korene na tom tlu bivaju destruktivni. a sam Acim moralno otuđen. Upravo zato i nismo u stanju da shvatimo svu njegovu zrtvu. Svestan je da gubi poreverenje. Prkos je stavljen na prvo mesto. jer on ne proizilazi iz njegovog mesa. ali i zbog đorđeve neplodnosti. svaki covek je zrtva unutrasnjih bura i lomova. Cim je prvi uzdah prostrujao njegovim plucima. Acim je jedna izuzetno komplikovana licnost. kao ni ostale clanove porodice. a ne sina. koja spaja gresno i moralno zalutale. ali on to cini. jer Acim. Ipak. ona ga konstantno proganja. koja se ne moze perom iskazati. Spoljasnji uticaji deluiju na njegovu psihu. Zeli svoju krv koja ce poteci zemljom.Ovde je to poistoveceno sa biblijskim grehom. kubureci sa svim problemima koji su mucili njegove sugrađane. slicne a toliko razlicite osobe. mozda nepostojecu snagu. svi buduci događaji u porodici Katic bivaju. ako postupi drugacije. Njegov odnos prema sinovima i krajnji ishod tih situacijasu . njegov zivotni san se stravicnom brzinom rusi Vukasinovom izdajom. dusevni lomovi. skroz se ograđuje od ostalih clanova. prelomio tisinu prerovske noci. Mislim da je Acim upravo taj stalni borac i zrtva svojih principa. Sva njegova unutrasnja trvenja proisticu iz velikog straha. cim je prvi plac. on dozivljava emotivni slom. Od te zamisli ne moze da pobegne. naravno nesvesno. ne pronalazi drugi motiv za zivot. on krece u svoju borbu. jer je birao sebe. kao da baca nevidljivu koprenu nesrece i prokletstva. Vecito svestan da ne pripada tu. krvnicki grabeci svaku zivotnu priliku. vec se zatvarao pred svakom naznakom emocije. On te teskobe ne moze da se oslobodi do kraja zivotai ne uspeva da pobegne od kompleksa koji samostalno stvara.Dobrica Ćosić Sastav na temu Licna tragedija Acima Katica (napisala Anda Savić) Strast. da je izgubljen. covek koji. birao je moc i snagu a ne ljubav.

bio je neka vrsta tiranina. ali ipak na pogresan nacin ljubavi. Ipak. Nesumnjivo da ih jeon voleo. ne oseca u njima ljubav prema zemlji. ser zeli da mu nametne politicke stavove i profesiju. i time obezbedisigurnost porodici. glas pogresnih nacela zivota. Naisao je na otpori ostao slomljen od najblizih. olicenje plodnosti i lepote. ili je samo zrtva svojim nacela? Mislim da je njegovo srce ostalo puno ljubavi koju nije znao da pokaze. izrazeni kompleks vladarai stav da je jedino njegov put pravi i da taj put moraju slediti i njegovi sinovi. ali i ostaje uz njih kad biva zarobljen. iako u dubini duse zna da on nije Katic. pa bira Adama. da mu sluze za ponos. Acim zeli da im nametne svoju volju. Vukasinovu decu. To za mnoge i nije prava ljubav. prenebregivo je glas srca i Acim ce vecno patiti. Tu je i neizbezni odnos sa Prerovcima. bas kao ni Adam. jer ne oseca nikakvu bliskost sa njima. Da li je Acim Katic zaista toliko surov kao sto govore njegovi postupci i da li je tiranin prema porodici i drugim lljudima. hteo je da im nametne licne stavove. . tu ga ocekuje krah. hvatajuci se za slamku spasa kao davljenik jer ni on nije Katic. tretirao ih je kao vasarske konje i voleo samo dok su bili najbrzi u selu. osecao je vecito nizim i bezvrednijim i to zeli da nadoknadi kroz vrline sinova. slom kroz poram svog sina da se ostvari kao otac i podari potomke Katicima. Hteo je da se hvali njima. ali i tu dozivljava neuspeh. Sebe je smatroa uljezom. uzda se u njega. ljubavi koje se plasi i za koju je mislio da ne moze da pruzi sigurnost. iako on po krvi nije njegov. dok su bili dobri za njega. vraca mu se. On zeli da oni nastave da zive u jos vecoj snazi i svezini potomaka. pa cak i gazeci preko leseva. Voleo je ih je na jedan sebican nacin. mlađi sin. Tu je i strah za odrzanje loze Katica. Kako sam Vukasin kaze. Svi koreni njegove drame leze u osecaju nepropadnosti porodici Katic. Nije ocekivao da ce se Vukasin razvijati i da se izgraditi isopstveni put kroz zivot. ukorenjenost u porodici Katic. Ali. kad dobije unuka. vec sebicluk. On odbacuje i svoje unuke. Prisutna je njegova zelja za politickom dominacijom koju zeli da ostvari po svaku cenu. pa zato i Dđrđu bira Simku. Nije ih cenio kao individue.odlicje njegove drame. nije uspeo da pokoleba surove principe svoga oca koji ga dozivotno odbacuje od sebe. Iako Acimova velika slabost. Njegova surovost ogleda se i kroz mlađeg sina Vukasina. Oni su mu daleki.

To je učinila te postala opet postala velika. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Alisa se igrala sa mačkom. kneginja. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Imao je pantalone. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. kralj. Došla je do raskrižija gdje ima puno natpisa.Sviđa mi se što ima dobro srce. Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr. Njegove pripovetke razvedravaju i zabavljaju dečiju maštu. Kada je ušla u sobu videla je stvari kako lete.radoznala. Alisa je tako uradila i smanjila se. ima dobro srce i sposobna da suoseća s drugim. Kratki sadržaj: Bio je letni dan. ponosna. Ona popije i smanji se. U nezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. školjke i golemu ribu. Bill. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost. Kad se spustila videla je kako zec ulazi kroz vrata. kraljica. maza. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos. majicu i sat na ruci.Alisa u zemlji čuda 1. -sporedni: sestra. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. puna ljubavi. Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Sjeli su za stol i pili čaj. u zečijoj jazbini Vrijeme događaja: leto Likovi: -glavni: Alica.Razgovarala je s njom i pošla dalje.orla koji puši lulu. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san. a vojska od karata je slijediti.Luis Kerol . Mesto događaja: na obali. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom.Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. . Alisa potrči za njim. dva blizanca. uporna. popela se na drvo i zaspala. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Kvaka joj kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. gospođa kornjača. Napisao je mnoge fantastične pripovetke za decu. Počme bježati. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica.beli zec. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca.Kada je Alica krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se smanji. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a rečenice nemaju logičnog smisla.

ali kad je trebao da odgovara pravio se da ne cuje pitanje nego je odgovarao ono sto je znao. Od tada kako nekog. vadio mrve od hleba i grickao ih. a sveske i odeca su mu stalno bile prljave od mrlja mastila. profesor i lekar i poceli da ga ispituju jer su culi od nekog da on uopste nije gluv. da stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao zaba. Nije voleo da ide u skolu i jednom kad ga je zaboleo zub majka ga nije pustila da ide. Mile Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvek kopao po dzepovima. ali nije islo i onda je ceo razred pustio kuci. Bio je jedan od najgorih ucenika. Laza Cvrca je bio najduhovitiji. pa bi napravili loptu od kucine i na poljani igrali fudbal sve do veceri. ali su se pravili da mu veruju jer su ga se plasili. kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuce. ali je bio jako lenj. Umeo je svasta da izvodi. pa je ponavljao prvi razred. Ali bio je pravedan.“Hajduci” Vec u predgovoru Branislav Nusic naglasava da je knjiga opis njegovih dozivljaja iz detinjstva na jednom starom velikom hrastu pored obale Dunava na koji bi se popeli on i jos njih petorica i redovno druzili cetvrtkom i nedeljom. ali onda je pocelo i njega da svrbi. sve dok nisu sapatom rekli da treba da dobije batine. oca. zaboli zub. Bilo ih je sestorica “stalnih”: Zika Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je ucio. Ceda Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogresno potpisao na kontrolnom. pa je pokusao da ispituje. Izbacili su ga iz skole jer je bio prava napast. Jednom je u skolu doneo neki prasak koji je prosuo izmedju klupa po podu i od kog su se svi cesali. stitio je slabije. znao je kako drugu decu da povuce da ne uce i tako je postao pekarski segrt. Jednog dana su u razred dosli razredni. Najteze mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kuci prozvali Trta i taj nadimak mu je ostao. sestru. Mita Trta jee oko svega umeo da se rasplace. i tako redom sve dok im ne bi dojadilo.najmanji i najveca kukavica. ali je to bio njihov najomiljeniji dan na hrastovom drvetu. . ali su ga otpustili iz skole sa pravom da polaze ispit koji nije polozio. Bio je najjaci od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu sipku moze da savije rukama. brata. Za sebe Nusic kaze da je jedini o sebi mislio kao o dobrom detetu. ali je mucao kad treba da odgovara od prvog razreda gimnazije. Poceli bi da pricaju o necemu. Nije bio dobar djak. Iako su saputali Sima ih je cuo i poceo da place. Imao je dobro srce. pa da je odjednom poceo da cuje i na drugo. a zvali su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu. Pravio se on i dalje gluv. on ne ode u skolu. Sima Gluvac dok su se igrali nije bio gluv. pa presli na drugu temu. Cetvrtkom posle podne nisu imali skolu da bi radili domace. Onda je pokusao da se izvuce da cuje samo na jedno uvo. majku. Da li je stvarno mucao ili se pravio blesav kao Sima Gluvac nikad se nije saznalo. Profesor se iznervirao jer se ceo razred cesao. svi su znali da laze. Jedino sto je znao da odgovara su bili predmeti iz hriscanske nauke ili istorije. cak i stivo iz drugih predmeta.Branislav Nusic . U skoli kad je odgovarao odgovarao je najkrace moguce i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Profesori su ga kaznili za to.

Posto je bila sreda. Italijan bi sa majmunom izveo prvi deo tacke. nego lopov koga su streljali posto je ubio nekoga u pljacki i tu sahranili. Tu su izabrali Cedu Brbu za ‘Arambasu . Prvo su njega pitali da vodi ustanak. U nedelju nisu otisli do hrasta nego se svako kod kuce spremao za polazak u hajduke. Sledece nedelje je dosao sa zavijenom glavom i opisao kako je isprebijao Matamutu. Nekada. pa bi on otisao u hajduke samo da se toga spase. Od “oruzja” su imali noz. O njegovoj snazi su se medju decom pricale legende. bacanje kamena s ramena. Ali onda ih je Brba ubedio da rade i dobre stvari i pitao ko bi jos isao u hajduke. ostao je vidljiv samo taj grob. kog nisu u prvom trenutku videli jer je bila noc. Sledeceg dana su se dogovorili da ce svi u hajduke. Odlucise da mu sude popodne u starom mlinu jer je prekrsio zavet cutanja. za vreme Turaka hajduci su stitili narod. od kojih su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavas. dok je pas iznemogao lezao. najstariji medju njima. viljusku i iglu. Sutradan ujutro svi su se nasli i krenuli. zavrsili na drvetu jer ih je uplasio magarac. To je jako iznerviralo Cedu Brbu i i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tucu da se vidi ko je veci junak. Objasnio je tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga rano probudi jer ide da polaze zakletvu za hajduke. Sutradan je skola bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. Posle vecanja svi su bili za to da se zavezani Cvrca odveze i da mu se oprosti. Naravno svi su se pravili da mu veruju. rade ruzne stvari. Na sastanku u Orascu sa Karadjordjem. zapalili vatru i u gluvo doba noci prvo Ceda. Bio je neverovatno jak i klonio se druge dece. Maksa Zaba nije bio nikakav junak. napadaju. Na tom mestu su pre njega bili streljani i sahranjeni hajduci. Ime mu je bilo Mata. Tu su se zakleli. Ceda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad je Italijan rekao ‘Avanti’ pustio ga. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i drustvo se razislo razmisljajuci da li ovi danasnji hajduci jesu junaci ili samo razbojnici. te da u subotu ode na grob i polozi zakletvu sa Cedom i Vrapcem. Onda je pristao i Dronja.staresinu. radio je oko kuce sa ocem. dogovorili su se da se sutradan nadju na hrastu i kazu sta je ko odlucio. ali je drustvo saznalo da ga je dan ranije premlatio gazda. Ceda Brba je dolazio samo nedeljom. Prvu noc su napravili plan kako da opljackaju putnicka kola. Celo drustvo se okupilo na hrastu i onda je ‘Arambasa odlucio da se sutradan u rano jutro nadju na grobu Makse Zabe i poloze zakletvu. poranio bi i od rane zore sedeo na stablu cekajuci drustvo i najvise pricao o svojim “podvizima”. a ujutro mu je u sobu usao otac sa kajsem i isprebijao ga. napravili gusle i pred vece se dogovorili da se nadju u starom mlinu na kraju sela koji je davno izgoreo i niko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio. ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena. ali je bio nem od rodjenja. majmun je bio na drvetu i tek posle mnogo ubedjivanja je pristao da sidje i onda je zagrlio Italijana onako uplaseno kao da je covek. ali on nije prihvatio pa su onda izabrali Karadjordja. Nasli su ih u sumi. Cvrca se prvi prijavio. a onda mu na Italijanskom rekao “Avanti” (u prevodu “Napred”) i majmun bi skocio na psa i tako bi optrcali nekoliko krugova na odusevljenje publike. U drugom kraju sela je ziveo Matamuta. Nije bila laka odluka. Neki su bili i istina. Kad su uvideli da je . ali se Cvrca nije pojavio. Kad su stigli blizu setio se kako nije namazao ruke uljem i kako tako ne moze da se bori. skupile su se sve hajducke staresine. Ostalo drustvo se neckalo.Nedeljom je bilo drugacije. a onda ostali za njim. izabrali Vrapca za guslara. pa su ga prozvali Matamuta. Celo drustvo ga je odgovaralo i pricalo kako su hajduci losi jer otimaju. Neki su poverovali neki ne. Na jednom vasaru je neki Italijan imao svoju tacku sa majmunom obucenim u generalsko odelo i dresiranim psom koji je bio osedlan kao konj. Dosao je na hrast i svima rekao da je resio da ide u hajduke. Ovaj se silno uplasio i krenuo da bezi. Ovaj je nasrnuo na italijanovog psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku izbezumljeni majmun nije skocio na ledja i cvrsto ga uhvatio za vrat. Igrali su se hajduckih igara. Kad ga je zapanjeno drustvo pitalo zasto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa.

Cvrcina prica je o njegovom bratu Peri koji je krenuo da cupa kose sestrinim lutkama. sa dve godine jahao. ali skoro uvenuo bez vode. da mi predstoji velika radost i da ce mu se do podneva desiti sve to. Brbina prica je bila o Caru koji nije umeo da nadje odgovor na 3 pitanja – kada je covek najjaci. Mis je doveo miseve i rekao im da je macak pijan. napravi torta i upregnu kocije sutradan. Zapoceo je pricu sa mackom i dogovorili su se da macak ne dira njega. ali nije hteo da ga dira jer nije bilo njegovo. Posto je bio dobar lazov Pera je uspeo da ubedi sestru da su se lutke same pocupale jer su se posvadjale u ormanu. a Marku poslao poklone koje je ovaj razdelio sirotinji. Rekla mu je da ce mu se brzo nesto desiti. kako da izbegne smrt i da li treba da slusa samo sebe ili i savete prijatelja. Gluvaceva prica je o mladom kozaru koji je u planinama cuvao koze od jutra do veceri. vratili su se kod vatre. Devojka mu rece da je svo blago njegovo jer je ona njegova jer joj je jedini prisao. Nasao ga je u sumi i odneo kuci i stavio u vodu gde se cvet malo oporavio. a sestra se jako naljutila na njega. Vrapceva prica je o misu koji nije mogao da izadje iz svoje rupice od macka koji se namerio da ga pojede. izasao iz rupe i poceo da skace po njemu i oko njega. Otad ga je zalivao svaki dan i uzivao u njegovoj lepoti i mirisu. negovao je i voleo. dosao besan kuci. I pojeo ga. Zadrzao je samo zlatni mac i buzdovan. Kad je car u prosjackom odelu nasao Marka ovaj mu je odgovorio da je covek najjaci kad brani pravdu. da zivi posle smrti ako je cinio dobra dela i da je dobro slusati savete prijatelja jer retko ko voli da vidi svoje mane.magare. On spusti jare u stado i kako je cvet bio lep. Sanjao je dalje kako se najeo bonbona i probudio se taman kad je trebao da pocne da jede tortu. Majka ga je videla i istukla. da prekrate vreme do jutra. napuni svoju kapicu vodom i zali cvet. i pope se na stenu da ga spusti kad ugleda predivan cvet koji je jare htelo da pase. gde ih je sestra . da je sa godinu dana bio vec toliko jak da je rukama lomio orahe. sklonila je blago tamo. ali nije to bilo najbitnije. U medjuvremenu je njegov otac izasao iz crkve. pa je Ceda Brba predlozio da svako isprica po jednu pricu. a da mu on dovodi druge miseve da ih pojede tako sto ce im reci da je macak liznuo rakiju i napio se. Ceo dan je bio tuzan i samo je sluzavki ispricao svoj san jer je umela da tumaci snove. izmlatio ga kao nikad i kad je Trta pitao sluzavku kako je tako lose protumacila san ona mu je odgovorila da je pogodila jednu stvar. ode do izvora. Kaludjeri iz manastira Treskavica bi silazili u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. i poceo da mu gricka brkove. Kad je uvece zabrinut za cvet stigao kuci zatekao je prelepu devojku koja mu je objasnla da je ona bila taj cvet nastao iz suze njene majke Carice koju je otac oterao od sebe. Trtina prica je o snu u kom je sanjao da je car i da cini dobra dela ljudima. ali niko nije mogao da zaspi. Jednog dana vide da je jedno jare otislo previsoko. Car se zadivio odgovorima i vratio u svoje carstvo. Te noci je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gde je bio cvet i da ce naci blago kad pomeri stene. Kad su ga dvorjani pitali sta on zeli naredio je da mu se kupe crvene bonbone. a to je da ce se sve vrlo brzo desiti. Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obisao pola sveta dok nije cuo za jedno dete Marka Kraljevica za koga su pricali da je pre nego sto je napunio godinu dana prohodao i progovorio. Dogovorili su se da mis izadje iz svoje rupice i pokaze ostalima da moze da skace po macku i slobodno se seta. Macak ga je u tom trenutku scepao u zube i rekao mu da nece dirati druge miseve. ali da ce njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da ce tako sutra izdati i njega. Jednog dana je oluja polomila cvet i kozar je proveo ceo dan trazeci ga. Pre nego sto je posla u beli svet. I stvarno mladi kozar je nasao blago. sreo profesora koji mu je o Trti rekao sve najgore.

Kad je video blago. Dronjina prica je o bogatasu koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom. Otac mu je rekao da je hteo da ga nauci kako je tesko steci i sacuvati bogatstvo. Nisu znali sta da jedu. Sinu je bilo zao blaga. Kad je otac to cuo. Dronji i saznao da ga je pekar istukao i oterao jer mu je ukrao 2 perece. i poceo je da radi sve vreme stedeci. koja je bila lepsa u izlogu. jedincu sinu. Nacelnik dojavi roditeljima da sacekaju “hajduke” na putu da se ne bi brukali pred selom. poslao ga je da kupi budak i naterao da razbije zidove. a posto je ovaj bio dobar poce odmah da istrazuje. Ustedeo je za konja i rekao ocu da bi je stedeo sve vreme i da ce sa konjem vise zaradjivati i vise stedeti i da ce otvoriti malu radnjicu pa da ce jos bolje ziveti. rasekao dzakove sa brasnom. Kad je pala noc majke su vec bile jako zabrinute. Jednu noc je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Posto Raka nije hteo da mu pridje. on uze korbac i izmlati ga. Svi su bili otpusteni iz skole. jako nevaljalom i neposlusnom detetu. Uprkos ocekivanjima dece da ce ih roditelji izljubiti srecni sto ih vide. nazuljani. a dreser ga opet izmlati i rece roditeljima da mu daju da jede tek kad bude molio. posto je dojavio Nacelniku da ih je nasao. 2 nedelje niko nije dosao na Hrastovo stablo. nigde nije bilo vode. Ujutro. Sutradan je Raka sve naucio. U medjuvremenu su roditeli otkrili da dece nema kod kuce. Za ruckom Raka odgurnu tanjir sa supom. a bili su suvise slabi da krenu u napad. .travu. dok nije bila kupljena.zemlju. Jednog dana odose u cirkus i otac vide dresera zivotinja kako izvodi svoju tacku sa raznim zivotinjama i ode kod njega sa molbom da vidi moze li mu pomoci oko sina. smrznuti. Od tog dana Raka se potpuno promenio i deca su ga prozvala: Dresirani Raka. gladni i zedni. ali je bio zabrinut da li ce njegov sin moci to blago da sacuva ili ce se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio. ali da je to bio jedini nacin. otsekao konopac za kantu za bunar i pustio kanarinca iz kaveza kog je gazda obozavao. da ce lose proci. Sledece jutro skupise se ocevi i odoce kod Nacelnika i ispricase mu kako stoji stvar. Moja prica (Nusiceva) je o Raki Pustoglavicu.koru drveta. I tu su se zarekli da nikad vise nece praviti takve gluposti. Nacelnik naredi da se pretrazi suma i decu pred kraj drugog dana iznemoglu i sklupcanu na zemlji nadje jedan pandur sa batinom i zajedno sa magaretom ih zakljuca u svoj svinjac pun buva. ocevi ih odmah isprebijase. U tim pricama su jedan po jedan zaspali. ali jos vise oca. Celo selo im se smejalo. Prvo se raspitao o pekarskom kalfi. probali su tikvu. sin je pitao oca zasto je to uradio. povede ih u njihovo selo.sklanjala od njega. Posle rucka mu zapreti ako ne nauzi sve sto ima do sutra. Dreser objasni roditeljima da nije lepo decu vaspitavati batinama. pomagao siromahe i nije bio cicija. Posle 2 nedelje su se svi skupili sem Cede koji je presao da segrtuje kod jednog opancara. pred noc im dade hleba i slame za spavanje. Probudili su se umorni. Ceda Brba je dobio batine i od bivseg gazde jer mu je iz zlobe kad ga je ovaj otpustio. Roditelji su bili ocajni. a ocevi besni. Dreser se slozi i dodje u njihovu kucu.

Djordje je imao dva sina. Stiče novac i njime kupuje sve. nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće. To je roman o fizičkim seobama. ali bez zvijezde u njemu. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica. Arandjel Isaković-Aranđel je potpuno szprotan lik Vuku. Gospodja Dafina-Ona je jedini lik koji svojim gospodstvom i ljepotom zrači u romanu. Likovi U romanu Seobe dominantna su tri lika: Vuk Isakovič. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga. Bio je bez žene. jer mora ponovo poći u rat i ostaviti one koji su smisao njegovog trajanja. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama.Pavla i Nikolu. Gđa Dafina potiče iz grčke porodice Hristodula. Vuk Isakovič pronalazi izlaz u svojim snovima.galantnoscu karakteristicnom za taj vek. Ona je žena koja u sebi nosi nešto anđeosko. Vuk Isaković-Čitalac ga vidi kao "krivonogog i teškog". Pisac ga slika kao fizički izmorenog i propalog.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. porodice Isakoviča i ljudskih života. misao i obuzetost daljinama. iluzijama i sanjarijama. Jedan. Pavle Isakovic Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju.Pavle je glavni junak romana. lutanja i grubosti. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. što se vidi iz druge knjige Seoba. Kupuje kuću i teži da se ukorijeni. mladosti i sreće. u novi beskrajni krug. mučne stvarnosti. život koji žive i drugi koji je više san. Uprkos novcu i mogućnosti dakupi sve što želi. o onome što postoji u biću kao htijenje. ali i strastveno. bezvoljnog. plavo. Prije Vukovog dolaska iz rata ona umire kao Aranđelova žena. izdanak je novog srpskog građanskog društva. izgubljen u stidu. dakle.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I. Bježeći od nužne. bez ljubavi i u sebi je nosio osjećaj nezadovoljstva i praznine. a unuk Vuka Isakovica. birajući jezik koji bi ukazao na njegovu spoljšnju neuglednost. u oblinama. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote. kao takav. pa čak i ženu i prijatelje. Poslije smrti gđe Dafine i bratovljevog povratka iz rata. čovjek nezadovoljstvai unutrašnjih nespokojstava koja ga vuku naprijed. htijenje.čulno neodoljivo u boji kože. U svakome od njih postoje dva života.i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu. Razlikuju se apsolutno po svemu. a koji je tako neprimjeren tom ambijentu.Pavle je duhovni . zakoračio je u još veću prazninu. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima. Ta njena ljepota se stalno mijenja i preobražava bivajući uvijek nekako drugačija i neodređena u odnosu na okolinu i prostor u kojem postoji. Aranđel je bio trgovac i. gospoža Dafina i Aranđel Isakovič.Sve druge licnosti su u njegovoj senci.hrabroscu i neznoscu. On je čovjek otvorenih prostora.Miloš Crnjanski ~ Seobe Semantika romana Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. S prezirom gleda sve koji misle na seobe. visinama. u stasu i u pogledu. realan. život koji se priželjkuje. Njegovu veliku želju da povede svoj narod u Rusiju ostvariće Pavle Isakovič. Aranđel je nosio u sebi osjećaj da je pust i prazan. Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista. Vuk Isakovič je.

Bol njegovih sunarodnika. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju.dosadni i stari.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke.ali koju je sad toliko voleo.Rus.koja ga opo potiljku miluje.nije hteo de slusa price o njegovom nacionu.svet slobodnog ponasanja.bar u Pavlovim ocima. On uvek tuguje za onim cega nema.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio .Tekla ga zanosi svojom mladoscu.Pavla su ozenili iznenada.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji.Ali.nego zato da ratuju. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san.ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda.'' Bez volje i bez nade Pavle .ali on i od nje bezi.potom odanost naciji i umrloj zeni.a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za zene." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.Evdokija Bozic opija ga telesnim carima.ono sto poseduje cini mu se nistavnim. Pavlepolazi sa svojom bracom.Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi.vecno ponavljanje istih reci.kratkih susreta i erotike.Pavlova izrazita lepota.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu.kome je sve ostalo podredio. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine).Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku.na brzu ruku.Dakle.potlacenih.Cak ni Volkov.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava.Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja.Sa zenom koja je mrtva.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa. ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka.razjedinjenih.vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju .ne za porcione novce.njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.veoma licila na njegovu umrlu zenu.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka.u koju su putnici svratili na kratko vreme.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.Osim toga.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.caru Lazaru i Kosovu.jer je uvideo koliko ga je volela.zakletvi i nada.On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec.ne za cinove.na putu u Rosiju. Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji.

I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada.nego i citav jedan narod.'' Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora.osecao je. bio.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje.postao francuski oficir.sve u nadi da . obecanom zemljom u kojoj su Srbi. koji je poceo kroz tri godine. dotle manji deo i pre svih Pavle.Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji.1690.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom. samo granicari koji brane nekog novog gospodara.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki.Medjutim. u Temisvaru. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu. i kud je posao. kao sto je carica razresiti tu problematiku.u kom ostavlja. znajuci sta hoce. sve do pocetka iduceg rata.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda. sigurno.zauvek. Ipak. kao i u Austriji. O tome postoje dokumenta.ne samo rodjake koji ostaju. bez nade. na put. Pavle se potpuno promenio : ''Taj covek.kao 13ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku.od 1690.ne samo svoju kucu u Temisvaru. a trajao sedam godina. Nije recenice vise zavrsavao. ciji je povod neuspela turska opsada Beca.je. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri.Medjutim. u Kijevu.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji. Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela.Car je to odobrio i u avgustu 1690.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru.ne samo zenin grob u Varadinu.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe.kom je pripadao.iz jednog sveta. a zbunjen toliko.kao neki zastupnik razocaranog i .Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske.slabe volje. gube se u cutanju i samoci. koracao tako oholo.rodom iz Sida. U njegovom zivotu sve se smirilo.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara.u koju je s poboznim ushicenjem dosao.i Rusije. '' Pavle se razocarao novom. eto.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe. bio je sad. kad je.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja.Potom je usledila austrijska kontraofanziva. dolazi do preokreta u ratovanju.Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese.Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica.koje je mrzeo. Piscevic. koji je.u kom je dotle ziveo. da je sve cesce mucao. ' TRAGIKA SRPSKOG NACIONA -ISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683. pri polasku.

jadati.Ikrece taj narod u Rusiju.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.ponizenje.jednog uznemirenja i nesredjenosti.gorko i ironicno.Tada se oni okrecu Rusiji.na opstem planu ceo jedan narod.gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji.Austrija ih je.ocekujuci u ratovima smrt.Ali isto tako.nece se vise buniti.da ce pronaci svoj pravi zavicaj.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru. Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.Voljno.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.nije pravi zavicaj.ginuci i umiruci na putu.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.vraca se u zavicaj koji mu.Dakle.sa ranjenima i unakazenima.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu.mirno.ne znajuci gde ide.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.nestanak i zaborav.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda.sklon seobama. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest. obmanula.svesni da nemaju vise kud.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.onu tragicnost sudbine tog naroda.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba. u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.na uzemslavensko-podunavski polk.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.pa u tudjini zasniva novi. Pojam SEOBE.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji.Naime.Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada.ne znajuci za sta gine i opet na kraju . Dakle.buduci da je nesiguran.podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima.iscrpljene su sve mogucnosti.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja.smiruje se buka i bes zivota.u grupama i pojedinacno.nada koja je zvezda vodilja.Crnjanski opisuje u finalu.opet.Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.naroda koji je zbog toga nemiran.medjutim.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase. U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao. .doslo se do kraja svih puteva.koja je iz turske Srbije.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu.ce izaci iz tmine i nesrece.

memoare i eseje. romane.iz tudjine mu idu u susret. . pjesme o umoru. putopise.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI. ali na sasvim nov poetski način u zbirci Lirika Itake. TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA. a djetinjstvo je proveo u Temišvaru. a ustoriju umjetnosti je studirao u Beogradu i Beču. proveo je emigraciji u Londonu. Gimnaziju je završio u Temišvaru.celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir. Tamo su doselili njegovi preci iz Crnje. godine. klonuću i razočaranjima.Karakteristika ovog romana je lutanje. Odmah po povratku u zemlju objavljena su mu Sabrana djela u deset knjiga. U Prvom svjetskom ratu bio je otjeran na front da se bori protiv Rusa.NITI SVOJU SUDBINU. Svi su bili jako vezani za tradiciju i pravoslavni duh.KROZ KOJU GODINU NASLUTI.Oni takav zavicaj iz tudjine slute. MEDJUTIM. Miloš Crnjanski rođen je u Čongradu (Mađarska) 1893. Pored pjesama i poema pisao je još i pripovjetke. Poetika ekspresionizma konkretizovana je u Objašnjenju "Sumatre" i primjenjena u njegovoj pjesmi Sumatra. Vrijeme od Drugog svjetskog rata pa sve do 1965. bola.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.grupa. godine.neprekidno lutanje-pojedinca. Počeo je da pjeva i piše donoseći "uzavrele vizije" razočaranja.I BOLJE TAKO! Pisac Sa pojavom Miloša Crnjanskog i njegovom poezijom započinje puni zamah srpske avangarde i traje sve do 1925.Ali. u romanu Seobe i poemama Stražilovo i Lament nad Beogradom. godine. u prozi Dnevnik o Čarnojeviću. Pisao je antiratne i političke pjesme. Umro je u Beogradu 1977.

Treci cin. daje joj nisku dukata. sestra je uz njega. On se budi. sto mi tako u nista otide a brigu ostavi. a majka Kata. akteri su mladi i stari – jednako kaznjeni zivotovom i nesrecni. Dramska radnja je razvijena u cetiri cina koji nisu rasclanjeni na pojave. brat sevdahlije Mitketa. Ovaj se pravda da ne moze. koji je takodje stalno sa mladom i lijepom pjevacicom Kostanom. Hadzi-Toma se raskravljuje. sestrinu brigu. Kostana pjeva. trazi svoju pjesmu. praznik je. priziva Kostanu. da se uz Kostaninu pjesmu vesele I njegov sin Stojan i drugi uglednici kao sto su Maksim. Prva slika se odvija u gostinskoj sobi Hadzi-Tomine kuce. a Mitketa je otpisao jer se “lud i rodio”. Druga slika se odvija u Mitkinoj kuci.Uskrs. daje Marku novce da casti muziku.bijesno rastura brojanice. Mitke ulazi u dvoriste sa Kostanom i sviracima. na zalasku sunca. U razgovoru se zacinje ideja da se Kostana nasilu uda i tako smiri varos. Dogadja se u Vranju tema je koliko stara toliko i savremena-promasena ljubav. ode u varos i pozove na “radost i veselje” Hadzi-Ristu. Zafira. Drugi cin. daruje Kostanu. majcinu strepnju. srucuje svoj bijes na zenu Katu okrivljujuci je za sinovljevo ponasanje. na porodicno imanje. Dolazi Mitke. pracen muzikom. Zafir. proklinje brata sto ga silom ozeni i moli Kostanu: Poj “ zal za mladost”… Za moju slatku mladost. Dolazi Arsa sa policijom i pandurima. bijesan i namjeran da ubije sina. U tom dolazi policija donoseci vijest da je Stojan odveo Cigane u Sobinu. slika pojedinacne patnje i kolektivne nesrece. . vjeste dramaturgije. Dolazi Stojan sa muzikantima.Hadzija ih ohrabruje da ostanu. trazi od Marka pusku da ih sve pobije. Kostanina pjesma ga dirne. uplaseni. Hadzija ga kritikuje sto ne zavede red. naredjuje Marku da uzme konja. Ulazi Hadzi-Toma. Sobina. da vise varos ne luduje za lijepom Cigankom. raskosn aslika foplklora sa juga Srbije.Bora Stanković ~ Koštana Kostana je jednostavan pozorisni komad bez slozene radnje. Sluge Marko i Magda radosno docekuju mladog gazdu. predvece. Kostana pjeva. Gostinska soba Hadzi. Dolazi Hadzi-Toma bijesan. Mitke sve vise pada u tugu. preplasena I ocajna. policiji naredjeje da ode u Banju i prenese Asanovom ocu da spremi svatove i dodje po Kostanu. Stojan lezi. Cigani.Tomine kuce. Ne moze da hapsi ni Kostanu jer je ona postena i ne pruza povod za hapsenje. Marko ga jedva umoli da sjedne. nego snazna drama tragicnih ljudskih sudbina. Stanko. snaznih sukoba. predsjednik opstine. Kostanom i drustvom.Ali ona nije samo komad sa pjevanjem. razjuri svirace. grdi sina. Kratak sadržaj Prvi cin. radi bericeta. Hadzi-Toma polazi tamo. trazi da mu pjeva “njegovu” pjesmu. ali je ona. Dolazi Arsa. ostaje da se moli Bogu. Ulazi zadihan Marko i najavljuje Hadzi-Tomin dolazak. porodicno imanje Hadzi-Tomino. Sekulu. ali im Mitke ne da. hoce da odu. Ovaj ulazi u kucu sa Kostanom. Trazi od Kostane da mu pjeva pjesmu. krisom. uz pjesmu obnavlja sjecanje na mladu Redzepovicu. U kuci je nemir:Hadzi-Tomin sin Stojan danima je sa Kostanom sto je izazivalo ocev bijes. vraca Marku. Mitketa otjera u kucu.

da je nigdje ne vodi. mirno i dostojanstveno. Kostan!Digni se. Digi se! Ne placi! Sluzu ne pustaj! Stegni srce i trpi! Bidni covek. ne zeli da se u gospodskoj kuci zatvori za cijeli zivot. . Da bi odbila Stojana bijesno kaze: Nisam!Nikoga nisam voljela! I nikad necu da volim! Stojan je porazen njenim rijecima i odlazi. svatovi te cekav. Dolazi Mitke i daruje Kostanu. ali on joj kaze: Ajde. mladozenja te ceka. rasvesti! Ajde. kmet je pogodjen njenom tugom i moli je da ne cupa kosu. Kostana je nesrecna. Ciganska mahala. ali odbija da podje s njim: ona je Ciganka. penje u kola sa svatovima i kreca za Banju.Cetvrti cin.a covek je samo zal i za muku zdaden! Kostana ne dozvoljava da je panduri ubacuju u kola: sama se. nije joj mijesto u hadzijskoj kuci. Ona je obradovana njegovom ljubavlju. Iz daljine se cuju svatovi da dolaze. Ona ga moli da je spase. Kmet cuva strazu pred Kostaninom kucom da ne pobjegne. Dolazi Stojan da vodi Kostanu.

Raymondom. Primjerice. tako i sad. Mersault je dobio dva slobodna dana da obavi sahranu te boravi kraj odra i hoda u svadbenoj povorci. lijepom djevojkom koja je s njim radila u poduzeću. Drugi dio romana odvija se u sudnici i zatvoru. porote. a Raymond i Mersault se vrate kući. a na viku i zapomaganje došla je čak i policija koja je Raymonda privela. bez ikakve proračunatosti. uz opomenu. cijelim su ih putem pratila tri Arapina. vulgarnim tipom koji se svađa sa svojom djevojkom i koji nastoji uvući u tu svađu i Mersaulta. Arape su pronašli kraj jednog izvora u hladu velike stijene. Mersault se ubrzo miri s činjenicama i . Završilo je tako da su sutradan svi u kući čuli kako Raymond mlati tu djevojku. potom je Raymond u bijesu zgrabio revolver i vratio se na plažu u želji za osvetom. kako bi je i sam poslije mogao izvrijeđati. U zatvoru. a onda ga Mersault nagovori da odloži oružje i ravnopravno se potuče s bratom svoje djevojke. drugog dana. Nakon povratka s pogreba. međutim. od kojih je jedan bio brat Raymondove pretučene djevojke te im je očito bila namjera osvetiti se za uvredu nanesenu sestri. pušta da lukavi tužitelj manipulira njegovim riječima i time njegov proces usmjeri prema smrtnoj kazni. i to tako da ga zamoli da umjesto njega napiše djevojci pismo da dođe. Mersault kaže da je to bilo zbog prevelike vrućine. Arapin izvadi nož čiji bljesak potakne Mersaulta da ispali u njega metak. Jednog jutra dobije obavijest da mu je umrla majka. Sutradan se sprijateljio s jednim svojim susjedom. Arapi su se nato povukli iza stijene. Raymond najprije priprijeti pištoljem. već je pušio i pio kavu uz njen odar te se već drugog dana otišao zabavljati. Međutim. službenik u jednom trgovačkom poduzeću koji živi vrlo jednostavnim životom. pod utjecajem žege i nekih unutarnjih nagona ne ode u kuću već se odluči vratiti do onog izvora te tamo zatekne Arapina kako leži na pijesku. Mersault se nalazi pred istražiteljem i protiv njega se priprema optužnica. jer je on zamolio Mersaulta da potvrdi kako ga je djevojka vrijeđala i isprovocirala. Najprije je jedan Arapin nožem lakše ranio Raymonda koji je otišao u kuću da previje rane. novinara i javnosti. proračunati i bezosjećajni ubojica jer nije plakao na sprovodu svoje majke. Mersault. Istražitelj i tužitelj grade optužnicu vještim manevriranjem zakonima. Glavni argument im je taj da je Mersault hladni. Poslije toga Raymond je pozvao Mersaulta i Mariju da provedu s njima vikend u kući uz more. jezičnim smicalicama i psihološkim nadmudrivanjem svjedoka. oslobodila. ode na kupanje s Marijom. kod jedne njegove prijateljice. Osuđen je da mu javno bude na giljotini odsiječena glava. ali i odmah. kad ga sudac pita zašto je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. Glavni lik je mladić Mersault. koja je do smrti živjela u staračkom domu. Mersaul na sva pitanja odgovara iskreno i. kao što je ubio iz nekog nejasnog impulsa. Potom je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. potom odu u kino i na kraju završe u krevetu. Do sukoba je dosita i došlo na plaži za vrijeme kupanja.Stranac ~ Alber Kami Radnja se odvija pedesetih godina u Alžiru dok je još bio francuska kolonija. dok čeka ili pomilovanje ili izvršenje kazne. Raymond daje revolver Mersaultu da ga čuva i pazi kako se ostali ne bi upleli.

Ovako blizu smrti osjećao je osjetilni život puno snažnije i punije. Shvaća da postoji samo ovaj život. ljubavi ili vječnog blaženstva. Svećeniku koji ga dolazi navesti na pokajanje kaže da su vjera i Bog obične tlapnje iz mašte te ga istjera iz svoje ćelije.postaje mu svejedno hoće li uopće biti pomilovan ili kažnjen. kao svoje konačno duhovno oslobođenje. . samo sada i ovdje. i da ne postoje drugi svjetovi pravde. a svoju ravnodušnost prema svijetu i životu. kao i stanje bez ikakve nade i posebne želje.

na vrhuncu slave. trgovce. Rođaka Beta. vikontese de Bozean. ministre. Šagrinska koža. Kada je ostao udovac. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. Pariz je veliko iskušenje. fabrikante. Htio je. podneblje. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. nada i čežnja mladih ljudi. po želji roditelja. Čiča Gorio:Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. potom kupuje štampariju uz finansijsku pomoć roditelja. Balzak je došao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija. sveštenike. studente. Francuska. zdravlje se sve više pogoršavalo i posljednjih nekoliko godina. željenih da dopru do senžermenskog društva. svu svoju ljubav je posvetio dvema . potpisuje ga svojim imenom. da bude bilježnik jer je taj poziv obezbjeđivao društveni ugled i udoban život. U najznačajnija i najpoznatija djela ubrajaju se: Čiča Gorio. svjestan njegove vrijednosti. Njegov prvi pokušaj je tragedija Kromvel. Poslije prvih književnih neuspjeha. Evgenija Grande. Svaki roman je posebna cjelina ali sve ih objedinjuje vrijeme. da bude pisac. gospođa Kutir. bezdušnosti i egoizma. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. stalno je bio u dugovima i stalno se borio sa nemaštinom. advokate.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje plemstvo. Pukovnik Šaber.godine u Turu. U ovom poslu propada i doživljava materijalnu katastrofu koja će ga pratiti do kraja života. prostitutke. Kada je završio studij prava. ali je to bilo vrlo slabo djelo. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. bez predaha. Od tada pa za sljedećih dvadesetak godina Balzak će napisati stotinu kniga pišući iz dana u dan.vijeka. Seljaci. umoran i ophrvan bolešću. odbjegli robijaš Votren). mjesec i po dana prikuplja građu i vraća se u Pariz. Opet se vraća književnosti rešen da piše roman o gradjanskom ratu između monarhista i republikanaca u Bretanji. prosjake. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. Traženje apsolutnog. novinare. piše roman Posljednji šuan i. grofica Anastazije de Resto. On je postao najbolji i najpoznatiji istoričar. Izgubljene iluzije. Neke njegove ličnosti javljaju se u različitim djelima. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. posvećenosti književnosti i sagorijevanja u neprekidnom stvaralačkom zanosu. bankare. opredjeljuje se za izdavaštvo. Rođak Pons. Ogromna radna energija je slabila. napisao za nekoliko godina nekoliko romana. ništa nije napisao. Balzaku se taj poziv nije dopao.Onore de Balzak ~ Čiča Gorio O piscu: Balzak je rođen 1799. ali pored njih. vijeka. ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao svojim imenom. oficire. mlada devojka Viktorina Tajfer. čak mu je bio odvratan. godine. o tome je maštao kao dječak. gospodin Poare. Okrenuo se romanu. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. Odlazi na mjesto događaja. trebalo je. Naslućivao je svoj stvaralački genije i uporno odbijao da se bavi bilo čim osim pisanja. Balzak je primjer ogromne stvaralačke snage. političare. Kompozicija: Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. Kao ličnost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19. Njegova Ljudska komedija je tako postala i ostala istorija naravi francuskog društva prve polovine 19. baronice Delfine de Nisenžan. različitim vremenima i drugačijim ambijentima. seljake. Umro je 1850. zanatlije. po sedamnaest sati dnevno. koju obilježavaju snažan uspon buržoazije i njene filozofije života i sila novca kao osnovna pokretačka snaga svega djelovanja i stila življenja. Pariz je i slika moralnog blata. mentalitet. ličnosti. robijaše. sudije.

kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. napušten pd svojih kćerki. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. Dok je jedan na kraju svoga puta. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu . Na jednoj strani je siromaštvo. prezren i siromašan. ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. mentalitetu i karakteru. bivao je sve mršaviji. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče. zadovoljavao njihove prohteve i hirove. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. društvenom statusu. srećan što su one zadovoljne i srećne. pokućar gospođe Voker. dok je jedan potpuno skrhan. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. opljačkan od sopstvene dece. prestao je da se puderiše. gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. nije više nosio skupa odela. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (. Društvo:Na samom početku romaneskne priče. drugi ga tek krči. nakit." Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri. A kad je nestalo novca. obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. sada je ličio na izlapelog. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. osluškivao bi da čuje kako su izgledale. Uvek davati to znači biti otac''. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki. različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi . jesu li se lepo provele. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. nemilosrdno su ga oterale.sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. posuđe od srebra. Ja sam to pomišljao ponekad. željan uspeha po svaku cenu. Drugi je na zalasku života. Dok je ima pare. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof. one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. jesu li bile srećne.. prodao je nakit. zlatne tabakere. njihove potrebe su postale veće .poslale su prazne kočije i kočijaše.. Odrekao se duvana. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. ne bi dobila tako snažne akcente. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu. na izmaku snage.piše Balzak . pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. na drugoj strani je bespomučna . uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. na drugoj materijalno izobilje. kočije. i onaj iz predgrađa Sen Žermen. cvjećnjake. Jedno je mladi student prava. posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker. rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Novac su dobijale od oca koje je. ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. ali nisam smio da verujem. prvi put će izraziti razočarenje i bunt : "Ne. Kada je ponestalo novca. zaslepljen očinskom ljubavlju. drugi se bori za pobedu. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre. jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. različitih ideja i ideala. dok je jedan poražen od života. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi. kao ubogi siromah. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa. ispunjen verom u život. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. prijateljstva i uvažavanja. otpustio berberina.). Tek na samrti. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa.kćerima: kupovao im haljine. poštenja. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti. U pansionu Voker je našao sklonište. Da je njegova ljubav slepa. Kada su ušle u visoko društvo.

na kraju romanesksne priče. Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. niske intrige. zavidljivost. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. bezdušnost. preljuba. podmetanja. zloba. ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. Ali on je stradalnik i nesrećnik.na svakom koraku je lopovluk. nemoral.borba za društveni prestiž. dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. ali ih ne idealizuje. Čiča Gorio nije idealan lik . . Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija .bogatstvo je stekao na nepošten način. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima. ali postepeno popušta. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on.

Njegovo omiljeno oruzje je. Napomenimo i da nije mogao nikuda bez vina. Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje. Marko Kraljevic je imao konja Sarca od koga se nije odvajao. njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pjesama. mudar i hrabar. MARKO KRALJEVIC KAO KNJIZEVNI LIK Marko Kraljevic je definitivno bio najpopularniji junak kod narodnih pjevaca i pripovjedaca. cekajuci trenutak kada ce ponovo njegovom narodu biti potrebna njegova junastva. tj. Kao mudra i stara zena davala mu je savjete koji bi mu pomogli u zivotu. Zivio je veoma dugo(u nekim pjesmama pominjano je i 300 godina). bio topuz kojim je vjesto baratao. Stvarajuci u svojoj masti takve likove poput Marka. Posjedovao je i druge talente. onda 'vaki junak postanu!" Druga legenda kaze da se sa Sarcem sklonio u jednu duboku pecinu. koji su stvorili mit o covjeku nenadmasne snage i hrabrosti. Dakle. a jedan od njih je da je mogao zaista mnogo da popije. kao prestolonaslednik. sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. izdajnik koji se borio na turskoj strani. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira. nego mu je bog jednostavno uzeo dusu ka sebi na planini Urvini. nemocan da ucini nesto vise. Iako je Marko Kraljevic u stvarnom zivotu bio turski vazal. dakle. zbog turske nadmoci. Otac. postaje turski vazal. opisan kao veoma krupan covjek izuzetne snage. bila mu je zivotni savjetnik. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast. u noci 1371. . i majke Jevrosime. Marko je u pjesmama. Vjesto je baratao topuzom teskim 66 oka. Nazalost. oni su vjerovali da ce Bog da se smiluje na njihove patnje i zaista posalje junake takvih sposobnosti. Bio je zastitnik Srba od surovih turskih osvajaca i kao takav ulivao je narodu nadu u srca. Marko je prije toga bacio svoj topuz u debelo more i rekao: "Kad moj topuz iz mora izis'o. Marko.MARKO KRALJEVIC KAO ISTORIJSKA LICNOST Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV vijeka kao sin kralja Vukasina. koji bi ih oslobotili otomanskih okova. godine. kao vladar tog dijela Makedonije. hrabar i neunistiv. u boju. Njegova majka Jevrosima. koji je dosao glave svim Turcima i "negativcima" koji bi se sa njim uhvatili u kostac. njima je bilo potrebno da vjeruju da postoji takav junak. u kojoj spava dubokim snom. a da se ne napije. gospodara Prilepa. koja ga je odgojila bez pokojnog oca Vukasina. dok su bili utaboreni na obalama rijeke Marice. koji ce ih voditi do slobode. sto bi se ocekivalo od takvog ratnika. Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. Ta vojska trebala je da sprijeci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. bas kao i u narodnim pjesmama. a o njegovoj smrti vezano je vise legendi. Najprihvacenija je da nije umro od maca. jer se na taj nacin Srbi istrajali pod turskim jarmom sa neunistivim snom o slobodi. To je podrazumjevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. koje su ga velicale kao najveceg srpskog junaka. To je bilo veoma znacajno. koji su davno izgubili. i velikog dijela Makedonije. Nije bilo stvora koji ga se nije plasio. Bio je tvrdoglav pa nije poslusao majcine savjete da se mane hajducenja.

фебруара 1200. Одмах по повратку Сава почиње да ради на обнови и осамостаљењу српске цркве: обнавља старе цркве и манастире. текст који садржи правила о владању испосника и њиховој исхрани. кад су крсташи освојили и похарали Цариград. године. због чега је и атрибу Првовенчани. вијеку био оснивач православног монаштва. а умјесто грчких свештеника уводи српска свештена лица. гдје ће 1219. сунцем и знојем паљени и зимом и мразем мрзли. Истовремено Сава зида и свију испосницу-Карејску ћелију. утемељитељ српске цркве и први српски просветитељ. а многи мисле и због унапријед постављеног задатка.Растко одлази у Свету гору 1192. гради нове. судећи по томе да је имао 17 година када је 1192. Типик карејски. Рано је почео да чита житија светаца и да се усхићује њиховим аскетизмом. те бејаху убоги и сироти. а који је у 6. Ништа не имаху што би им крадљивци могли украсти. Градња је завршена 1199. у којо ће бити крунисан брат му Стефан за првог српског краља. Уз помоћ неких руских калуђера. а други задовољаваху глад плодовима дрвећа и дивљег биља. Сава је прво дошао у манастир Пантелејмон. показао је да га власт и почасти много не интересују и да је у својој скромности и повучености предодређен за нешто друго. па и то недовољно. Био је трећи најмлађи син великог жупана Стевана Немање и мајке Ане. граматике и теологије код калуђера. које ту растијаше. Храна им беше мало хлеба и то ретко. по Сави Освећеном. није дошло до општег рата. Мисли се да је рођен 1175. прихвативши монашко име Симеун. На мјесту гдје је некад већ постојао манастир. За њу ће написати и тзв.) и основали Латинско царства.што он и чини. Захваљујући мудрости Саве. Сава га позива да додје у Свету гору. године отишао у Свету гору. године од никејског патријарха издејствовати . или у провалама у земљи. кишом и ветром мученим. Из тих разлога и није много марио за изобиља световног живота.стицао је основна знања из реторике. најбоље говори Теодосије у биографији о Сави Немањићу: Испосници живљаху у каменитим пукотинама. Од новоподигнутих манастира је и Жича. упознавши многе испоснице као аскета. Дипломатско умијеће Саве дошло је до изражаја нарочито кад су Угари кренули са јаком силом на Србију. а не беху ни сну много подложни. Сава се интензивно бави и државничко-дипломатским пословима како би се сачувала српска држава и учврстила немањићка владавина.чије је житије са великом знатижељом прочитао. и када су се завадили и међусобно била закрвила Савина браћа. Симеун и Сава су подигли прво српско светилиште на Атосу-манастир Хиландар. Сава путује у Никеју. Да би српској цркви обезбједио самосталност и учинио је независном у односу на грчку цркву. престоницу хришћанског царства (1204. Добио је монашко име Сава. са врло тачним подацима: да је Немања у Свету гору дошао 1197. којом гашаху жеђ. године. Затим слиједи писање Типика хиландарског. да је у Хиландару живио само осам мјесеци и умро 13.Сава Немањић Сава Немањић је родоначелник српске књижевности. да би се потом нашао у манастиру Ватопед. Световно име му је било Растко. године. или на стенама морским као птице угнездивши се. Рођен је у граду Расу. Као сва владарска и властелинска дјеца. Пиће им беше из камена горска слатка вода. исте године када је завршен Хиландар. изузев кудељино рубље. он се враћа у Србију и над моштима Стевана Немање мири завађену браћу. Када је Стеван Немања напустио престо и замонашио се у Студеници. Када му Стеван Немања повјерава област Хум на управу. године. Неколико година касније. колико да покрије наготоу тела. године. А како се тамо живјело.

Свети Сава у народним умотворинама Учења Св. слави се 27. а Сава ће као архиепископ или патријарх бити на челу српске цркве 14 година. 1775.У многобројним предањима Св. лиемјере и лажљивце. угрожавање националног. он је био и велики човекољубац. Он је био духовни и просветитељски дјелатник. Васко Попа. ишао у Каиро и Александрију. Студенички типик. јануара. правник. национално било поистовјећено са вјерским. Симеуна. године. Владислав је био родбински везан за цара Асена Ii. само да би се што више приближио људима и да би их лакше искушао. тада. Књижевно дјело Саве Немањића није обимно нити је јединствено у жанровском смислу. а у Трнову уз велике почасти и сахрањен. стихова.светодавац и учитељ. по наредби кнеза Милоша Обреновића Свети Сава. а од 1823. Жича ће постати сједиште српске архиепископије. Хиландарски типик. на Синај. Љубомир Симовић. јачао је култ Саве у народу. Касније ће Владислав пренијети његове кости у манастир Милешева. Умјесто ослањања на Грчку. Десанка Максимовић. Међутим Радослав је бачен с пријестола а на његово мјесто је дошао Владислав. јануара 1236. О њему пјевају: Војислав Илић. Матија Бећковић. Свети Сава спашава јањце од Турака) јер је. Посјетио је Јерусалим. . Служба св. мрзећи га или бодрећи да надјача зло.Он је свемоћан.Саве су временом прересла у тзв. гдје је сада храм. књижевник. више окренут истоку. Синан-паша је наредио да се његове мошти изваде из гроба и у Београду спале на Врачару. Поред тога. године. јављала се и мисао на Саву. а он бити постављен за првог српског архиепископа.Сави. Витлејем и на Синај. а Савин гроб српско светилиште. Крмчија или Номоканон-општи црквени устав и Писмо студеничком игуману Спиридону.сбетосавље. час пастир или просјак. Умро је 27. из којег ће настати многе легенде и разна предања. Миодраг Павловић. Било је то 10. епистоларних творевина-укупно седам дјела: Карејски типик. године. увијек близак "простом народу". Сава одлази на далеки пут-иде у Јерусалим. а онда преко Цариграда долази у Бугарску у Трново гдје ће се разболити од прехладе. А кад се вратио Србија је била у пропадању а српска црква на путу да изгуби самосталност. да не очајава када је најтеже.Сава се јавља као највећи мудрац и заштитник: кажњава трговце и варалице. има и ту моћ да се може преображавати: час је калуђер. своју задужбину. Сава је проглашен за свеца. Послије смрти брата Стефана Првовенчаног на власт долази његов син Радослав.паша. године. Има ту правих биографских списа. Сава понаво одлази али овај пут у Палестину.Свети Сава и Хасан .Увијек кад се јављало зло. као школски празник. Много касније. Да манастир Милешева не би био сабориште свих Срба. први српски медицинар и апотекар. Живот св. Тако је створен култ о Св. заштитник сиромашних. маја 1594. Змај. хвалисавце. Симеуну. Митска димензија Савиног лика посебно је јачала у вријеме ропства под Турцима (пјесма Сава и турски цар.право српске цркве на самосталност. Од тада започиње култ Саве Немањића коме нису могли да одоле ни Турци јер су га поштовали као свеца и јако га се бојали. похлепнике и незахвалнике.

Opisuje se Kvazimodo: grbav. završava u provaliji.. koji smatra alhemiju jedinom naukom.ono malo lijevo oko zatvoreno riđom čekinjastom obrvom. da su ciganke ukrale Esmeraldu od jedne Parižanke i mesto nje podmetnule Kvazimoda.cijela njegova ličnost bila je grimasa. moralitet čiji je autor mladić Pjer Grengoar.dva srpa čije su drške sastavljene.a naročito lice koje je obuhvatalo sve ovo. Sumnja se. Grbavac se prvi put suprotstavlja svešteniku braneći Esmeraldu od njegovog besa i ubija ga. Optuže je da je veštica i osude na vešanje. januara 1482.ona usta u obliku potkovice. On je zvonar Bogorodične crkve sa kojom je i duhovno povezan. arhitekte.ovde-onde okrnjene kao zupci kakve tvrđave.. Arhiđakona obuzima satanski bes.kad se pogledaju sprijeda izgledale su kao dva polumjeseca.zbog koje su grudi bile ispupčene. Poziva na čuvanje građevina stare arhitekture..Takav biješe papa. Narod svetkuje Bogojavljenje. Esmeralda ga sažaljeva. Sutradan.ruke nezgrapne. naroda. Esmeralda se Grengoaru kasnije revanšira kada su ga zarobili pariski kriminalci. Posle dugo vremena u toj provaliji nalaze dva zagrljena kostura.Ko može.koga su lude izabrale sebi. Oni je veoma cene i slušaju. Svetina odobrava ovaj čin. Fabula započinje 6. Nakaznoj bebi dao je ime Kvazimodo. Kvazimodo zajedno sa Esmeraldom.noge. Likovi Kvazimodo-. godine zvonjavom zvona na crkvi.okretnost i odvažnost.čuđenja i tuge. s kojom beži od vlasti. Kvazimodo je uhvaćen i osuđen od strane gluvog sudije (“”’’gluv ispituje gluvog) na šibanje na stubu srama. hrom i gluv. vremena. Pod mukama Esmeralda priznaje sve što se traži od nje. što znači otprilike.Viktor Igo Pisca za nastanak ovog romana motiviše fasciniranost Bogorodičnom crkvom i natpisom na njoj: ANAGKN. Tu zločinac postaje svetinja. za njega želi da se uda dobrostojeća gospođica Fler de Lis koja je ljubomorna na Esmeraldu. Kralju stiže vest da se narod pobunio.onu mješavinu zlobe. Grengoar je slučajno omeo otmičare.Zvonar bogorodične crkve. utočište -– vlast ne sme da uđe u nju.neka zamisli ovu cjelinu.Necemo ni pokusavati da opisujemo čitaocu onaj tetraedatski nos. pred izvršenje Kvazimodo ugrabi Esmeraldu i spasava je odnoseći u crkvu.To je tzv. a veštica obesi.neka užasna snaga. Opisuje se narod.stopala velika. Međutim. On ga je pre šesnaest godina pronašao na ulici u kolevci. Gledaju predstavu tzv. Kvazimodo ne zna za njihove namere te im se suprotstavlja.i pored sve ove rugobe.neobičan izuzetak su vječitog pravila. da bi je zatim spasio oficir Febus. te on naređuje da se narod potamani..po kome snaga kao i ljepota proizilaze iz sklada. Kriminalci tzv.one rasturene zube.. Njim gospodari mračni sveštenik arhiđakon Klod Frolo. Na ljubavnom sastanku Febusa i Esmeralde ljubomorni arhiđakon ranjava Febusa za šta optužuju Esmeraldu. Ona ga proklinje. njegovo sujeverje i sirov odnos prema umetnosti.onu nadutu usnu iznad koje je jedan od ovih zuba i9zbijao kao zub u slona. Noć pre izvršenja kazne sveštenik izjavljuje ljubav Esmeraldi i obećava da će je spasiti ukoliko pođe za njega. Ove reči su skoro izbrisane od strane sveštenika. što znači sudbina.sastavljene tako neobično da su se mogle dodirivati samo koljenima.dok se desno oko potpuno gubilo pod ogromnom bradavicom. šatrovci se oružaju da spasu Esmeraldu od nepravedne vlasti. Pokazuje se da je Kvazimodo zaljubljen u Esmeraldu (lepotica i zver). ćorav. Ona se zaljubila u mladog i prepotentnog oficira koju ju je spasio –Febusa.Velika glava obrasla riđom kosom. ciganku Esmeraldu.onu rakljastu bradu. na osnovu jednog razgovora lokalnih jezičara. Kada je Kvazimodo po naredbi sveštenikovoj pokušao da otme prelepu igračicu.Rekao bi čovjek da vidi pred sobom .između ramena ogromna grba..

Ona nije bila velika. .Ona je igrala.mirno i mračno.čas da je kraljica.i kad god bi u okretanju njeno divno lice prošlo poredvas.s mačem u ruci.koji joj nemarno biješe bačen pod noge.grdno ste se prevarili.tako je bila vitka stasa.jedva je sa strane imao nekoliko rijetkih pramenovarijetke i već sijede kose.kapetan kraljevih strijelaca.duboka strast.džina...ali je izgledala velika.vrtila se kao vihor na jednom starom persijskom ćilimu.pružan od glave do pete.jer joj je u isto vrijeme bilo i tijesno i ugodno u ukusnoj obući. dejstvo. FEBUS-konjanik gromkog glasa.okretala se.lice ozbiljno..međutim bio je sasvim ćelav. zvučno.) ESMERALDA Esmeralda-ta riječ imala je čarobno&nbsp.. KLOD FROLO-arhiđakon..ali je čovjek mogao pogoditi da je danju njena koža morala imati onaj lijepi pozlaćeni sjaj Andaluskinja i Rimljanki.Rekao bi čovjek čas da je luda..kao i njena ljepota.na njegovom širokom i visokom čelu bijehu se počele pojavljivati bore.Bila je crnomanjasta. od najrazuzdanijeg nadahnuća do najčednije dostojanstvenosti.njeno lijepo lice pratila je s neobičnom pokretnošću sve fantazije njene pjesme.To je bilo nešto neobjašnjivo ljupko nešto čisto..Njen glas je bio kao i njena igra..I nožica je u nje bila andaluska.(Ako ste očekivali psihološku analizu.izabranik Esmeraldinog srca.ali u u njegovim upalim očima ogledao se bujan život. krilato tako reći.izgledalo je kao da taj čovjek nije imao više od 35 godina.koji je razbijen pa rđavo slijepljen.njene krupne crne oči obasjale bi vas munjom. vazdušasto.bio je kapetan voda kraljeve garde..

Umro je oko 1540 .Silazak u polje . O njegovoj biografiji je sacuvan veoma mali broj podataka koji su uz to i nepouzdani .Legenda o Faustu prvi put je zabiljezena oko 1570 .Faust se zaljubljuje u mladu Gretu . Uslijedili su i prevodi na francuski i engleski 1600 .Faust u svojoj sobi sa zeljom da ovlada tajnama svijeta. a pjesnik govori o svom snu-da se vine do najvecih tajni zivota .vjestica podmladjuje Fausta napitkom .Predigra na pozornici .3.Prvi dio tragedije . tj.5. ubija ga i zavrsava u tamnici . a 1611 .San valpurgine noci.pojava crnog psa . 4. i da je vodio nemiran zivot. Faust se sukobljava sa Gretinim bratom .Bog tvrdi da nisu svi takvi i kao primjer uzima Fausta . Radnja 1. a posebno izmedju Boga i satane Mefistofela o covjeku i zivotu na zemlji. sjenkama onih kojih vise nema . Hvalio se da bi po sjecanju mogao da napise djela Platona i Aristotela . model Geteovog djela . prizivac duhova . Iz dokumenata se vidi da je Johan ili Georg Faust rodjen oko 1480 . 6.odlazak u Auerbahov podrum u Lajpcigu . prvi put osjeca strast . saznaje da je u tamnici i zeli da je uz Mefistofelovu pomoc oslobodi .Greti . Greta radja vanbracno dijete . Izgubljene su skice koje je sa sobom donio u Vajmar 1775 .na nebu se vodi razgovor izmedju Boga i andjela . djavola . skepticar . dogmaticar . pod naslovom Faust. Mefistofel u svemu vidi jad i bijedu .Vjesticina kuhinja . pod nazivom " Pripovjest o doktoru Johanu Faustu " . Djelo je postiglo popularnost i nove obrade .Direktor zahtijeva djelo koje ce zabaviti publiku .sve ono sto mu je do tada bilo strano . covjek je za njega malen i beznacajan . Medjutim .Valpurgina noc . ali ga Gete doradjuje i objavljuje 1790 . glumca i pjesnika .Posveta . je obavijen velom tajne .dat je razgovor upravnika pozorista . ali i patnju . Zbog Geteovog ucestvovanja u pohodu na Francusku djelo je bilo zapostavljeno od strane pisca . srecu . Istorijski Faust . Predstavljao se kao ljekar .Prolog na nebu . 7.gosti su Geteovi savremenici odvrgnuti ironiji i podsmijehu : idealista . i na ceski .Faust Gradja dela Nastala je u XVI veku .Faust se vraca svojoj zemaljskoj opsesiji .U ranom djetinjstvu Gete je upoznao marionetsku predstavu o Faustu i to mu se urezalo u sjecanje .Ne moze se sa stvarnoscu utvrditi kad je Gete poceo da radi na Faustu . tumac zvijezda i grafolog . sacuvan je prepis rukopisa koji je izdat 1887 .Fragment .2. Gete je ponovo posvetio paznju svom djelu i objavio prvi dio tragedije 1808 . Na nagovor Silera .Legenda se sirila i putem dramske obrade . Djelo je mirovalo niz godina .glumac trazi lak i veseo komad u kome ce iskazati sebe .Mefistofel vodi Fausta na planinu Harc . Mefistofel i Faust sklapaju savez . a tamo se odigrava sve sto predstavlja izopacenu stranu ljudske prirode .8. Ni njegovo ime se ne zna tacno . . ljubav . pod nazivom Pra-Faust . proljetna svetkovina u prirodi i Faustov izlazak medju obicne ljude .obracanje ''lelujavim oblicjima'' . koji se preobrazava u mladica . idu na brijeg vjestica .

Zainteresovana je za otmjenost i za sve sto se razlikuje od malogradjanske ucmalosti . Bas je videti lepo takvog gospodara da i s djavolom samim covecno razgovara '' .da potpuno razumije svijet . bez obzira sto je tako neposredan i blizak . mracna strana Faustovog bica . Oslobadjajuci se svega sto je zemaljsko on se vezuje za nebesko .Najprije se pojavljuje kao crni pas . vec s Mefistofelom odlazi u nove pohode . Shvata da je bez njega svako saznanje nepotpuno . 2.Tad se javlja Mefistofel . Za sebe kaze da je kriticar i negator svega postojeceg . U Faustu se budi zela za takvim zivotom .kaznu prihvata kao jedinu mogucnost iskupljenja za ono sto je . Mefistofel i Margareta . Poziva Fausta da se preda culnosti .Tamnica. I dok se vezuje za nebesko . podlegnuvsi strastima ucinila .9. svojim obavezama i nevoljama . prica iskreno i otvoreno o sebi . Izlazi u prirodu gdje mladi i stari slave svoje postojanje .Margareta . medjutim .U dosadasnjem zivotu osjetio je samo napor .. nadvladjuje zelja za zivotom . Ne ostaje s njom . osjeca spremnost na solidarnost . strastima i svim varkama svijeta . Govori mu da se culni dozivljaji i saznanja ne mogu iskluciti iz ljudskog zivota . Siromasna je .. Ijedan i drugi imaju nedostatke te se nadopunjuju .'' Faust je uvjeren da se culno u njemu nece uzdici iznad uma .ima oko 60 godina . ali iskrena . Za nju Mefistofel kaze : ''Nema ta nijedan greh na ispovest je isla zabadava . To je znak da se ocovjecuje . bez pocinka i stanka sto ti srce zeli nabavljacu ti . 1.ima nesto vise od 14 godina .. Kad nalazi Gretu . muku i odricanje .Mefistofel . '' Ja cu na ovom svetu tebi sluziti .Faust . ali podmladjen i vodjen Mefistofelom dozivljava preobrazaje : zaboravlj na nauku i odaje se culima .Greta u ludilu ocekuje smrt . na zrtvu za druge . 3. U takvom raspolozenju pomislja na samoubistvo . sto se vidi iz Prologa na nebu . a zatim kao otmjen mladic . Faust pristaje na savez s djavolom . covjekove tajne i nebeska prostranstva . Likovi Najznacajniji likovi u ''Faustu'' su : Faust .Tezi da sto vise ovlada ljudskim saznanjima . Obiljezava je moralna cistoca . Zaljubljuje se u Gretu . . dobra i naivna . Pri prvom susretu sa Faustom nista ne izmislja .kao satana nije neprijatelj bozanskog poretka . Nosio je osjecaj nesigurnosti . predodredjen za nauku nije se mogao snaci u svakodnevnom zivotu . Izmedju Boga i Mefistofela vladaju tolerantni odnosi u kojima cak ima i prijateljstva : ''Volim da katkad vidim se sa starim i cuvam se da sa njim odnose ne pokvarim .Negativno u Mefistofelu suprotstavlj se pozitivnom u Faustu . Ipak . To ga cini egoisticnim . i neces se potuziti . Gete kaze da : '' Mefistofelesa ne mozemo tretirati kao izrazito destruktivnu pojavu koja apsolutno steti covjeku . ali ne i po cijenu da izgubi zapoceti zivot . Faust uvidja covjekovu nistavnost : '' crvu sam jednak ja koji rije po prasini. obican zivot mu se otima i cini mu se nedostupnim . pokusava da je spasi . a cojek prazan iglup . vec kao cinjenicu i faktor otreznjenja i kompleksnijeg sagledavanja svijete i covjeka '' . A kad na onom budemo se sreli ti ces se meni istim tim oduziti .Ali njegovo bice sve vise ide za strastima koje iskljucuju obzir prema drugima .'' .

ko u svet jedva i na praznik hodi no izdaleka .nad njom ja nemam sile niti prava '' . a ona se zrtvovanjem svoga tijela trudi da spasi svoju dusu . Razmisljanja Ako bi Faust predstavljao obicnog covjeka . Faust se vrtio jednom ciklicnom putanjom . Cak ga i Vagner upozorava : ''Ah ko u sobi sav se knjizi preda . tako bi se mogao posmatrati citav svijet . kroz koje prolaze svi ostali ljudi . Fausta vodi kroz zivot . tako je i Greta njegov drugi . Na kraju tog svog putovanja Faust ostaje jadan naspram Grete . upoznajuci ga sa njegovom culnom stranom . svijetli dio . ne obracajuci peznju na sitnice i veselje koji su potrebni svakom covjeku . ali je ipak najvaznije doci do umjerenosti . patnju i bol . Na put obicnog zivota ga je poveo Mefistofel . Mefistofel njegovu losu . Na planu osjecanja ona je uzvisena nad Faustom : voli predano . Ako covjek vec pokusa da izmijeni svoj zivot u pozitivnom smislu i to mu uspije barem malim dijelom . makar mu to i Mefistofel naredjivao .a Greta dobru stranu .Mefistofel . durbinom ljude gleda kako ce da ih ubedi i vodi '' .Zbog cistih osjecanja navukla je na sebe prezir sredine i uvrede brata . On je ostavlja u zatvoru . intenzivno i spremna je na sve . I sam Mefistofel kaze da je dio jedne prvobitne cjeline . od knjiga i samoce do bola i samoce . Cak ni u smrtnom casu ona nema rijec prezira prema Faustu .U ime te ljubavi zeli da stradanjem svog tijela izbavi dusu . U ''zivotu'' Faust upoznaje ljubav . Citav svijet se zasniva na balansu dobra i zla . poput Beatrice koja Dantea vodi kroz pakao . ne smije da se vrati onom prethodnom kojeg je mapustio . Vazno je sta ce prevagnuti u covjeku .Faust je u pocetku bio previse zadubljen u nauku i knjige . .

Upitace: Srce moje samohrano. nastala je 1863. anatomsku vrijednost i poprimila drugo znacenje: postala je metafora za nevidljivi i neuhvatljivi dio pjesnikovog JA. sta ti misliš s pletivom? k'o pletilja ona stara. Iz stihiva se vidi da se pjesnik neposredno obraca svom srcu (koristi apostrofu kao stilski postupak ). neshvatljivo sto izmice kontroli i nasem potpunom razumijevanju. svjesnog i podsvjesnog. Pjesniku srce nalici na staru pletilju koja stalno radi ali koja nije zadovoljna svojim ucinkomi i zato ono sto danju isplete nocu para i obrnuto. / ko te dozva u moj dom?.doslo je do cijepanja u njemu : njegovo JA se podijelilo na onaj razumski dio. jer radi nesto sto je tesko i nemoguce. Ova slika. srce mi pati. Zasto samohrano? Samohran je onaj koji je sam. shvata i kontrolise i na onaj drugi dio koji cini nesvjesno.Analize pesama Medju javom i med snom Pjesma Medju javom i med snom. koji sve promislja. srce ludo. Pjesnik ce ga nazavti “pletisankom”. ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko. a sto u stvaralackom poslu ima vrlo vaznu ulogu.Laza Kostic . pokazavsi u slikama da je ona proizvod sna i jave. odnosno ni ciste jave ni sasvim nejasnog sna. ne moze da ju razumije. sa znacenjem: onaj koji plete snove. U narednoj strofi on ga dalje razvija i produbljuje: Srce moje. ono je dio njega. ona tezi savrsenstvu koje se nikada ne moye postici. ali se ponasa kao da je odvojeno i samostalno.I zato su njegova uznemirenost i stepen -uzbudjenja veci.kao da je to neko izvan njega. U tome je neumorno. onaj dio koji je apstraktan. neko drugi ali njemu blizak i drag. Sta srce u pjesmi oznacava? Ova rijec izgubila je svoje pravo znacenje. godine. Ono nije proizvod ni potpune noci ni pravog dana. halucinantnog i logicnog. dan što plete. Primjecujemo da je rijec rijetka. neposlusno i samovoljno. prepusten sam sebi. ono je sada ludo jer je nestasno. noc opara. u njoj je Laza Kostic. sa kojim dolazi nadahnuce i sve sto je emotivno. Ovom prvom strofom pjesnik je najavio pjesnicki problem: pletivopletenje-medju javom i med snom. Srce je u tom smislu srediste psihickog zivota. neuhvatljivo u svojoj profinjenosti jer djeluje paucinasto i kao takvo je neobjasnjivo. bez igdje ikoga. Odmah se zapaza da srce nije vise oznaceno kao samohrano. medjutim pokazuje nesto drugo: ako je dan simbolika za ono sto . voli svim svojim srcem. što pletivo pleteš tanko među javom i med snom. U konkretnom slucaju. srce si mi ranila… Pjesnik je srce nazvao samohranim. Ocevidno. Pjesnik kao da se cudi tvrdoglavosti. covjekove duse jer u narodu se kaze: srce me boli. ne zna za klonica i predahe. na poetski nacin definisao i promislio poezijui kao narocito stanje duha. slozena. A pletivo srca je tanko. To pletivo nastaje u prostoru koji je “medu javom i med snom”. Pjesma pocinje strofom: Srce moje samohrano. medju javom i med snom.

plete. Zato sto stavlja pjesnika na muke: ono se ponasa inadzijski. a noc za podsvjesno onda iznedju njih postoji jedan vid suprotnosti. sto je doslo bez prethodnog razmisljanja. nije sasvim mrtva…ona dolazi da me vidi u snu.medu javom i med snom. koju nikad nije volio. godine umire Lenka a on sa zenom odlazi u Veneciju gdje izmedju ostalog posjecuje crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute). Uzvicnik koji je nakraju drugog stika pokazuje da nema smirenosti u glasu subjekta.analiza To je najljepsa ljubavna pjesma-elegicna pjesma Laze Kostica. ono je sadakivno. ono ukljucuje svjesno i nesvjesno. A da je to tako potvrdju7je i njegov licni dnevnik u kome je zapisao: “Znate. to se moze predstaviti ovako: Prema tome. Treca strofa glasi Srce moje. Lenka D. Laza Kostic govori o ovom u svom eseju O pjesnickom zanosu u kome kaze: To nije ni java ni san to nije ni svest ni zanos.je racionalno i svjesno. to nije . Na prijedlog njenog oca zeni se bogatom udovicom iz Sombora. sve dok nije dobila puni sjaj. ali istalno prelivanje jednog u drugo. jedna od najljepsih u srpskoj poeziji. godine. je bila ocinjena slavnim pjesnikom a on njenom mladoscu i ljepotom. Upravo od trenutka Lenkine smrti i susreta sa grandioznom ljepotom crkve Laza Kostic ce u sebi nositi ovu pjesmu. pjesma Medju javom i med snom pokazuje da je obracanje pjesnickog subjekta srcu u stvari jedan vid uspostavljanja dijaloga sa samim sobom. Stvaranje djela je upravo pletenje i paranje. medutim. srce kivno. nastala 1909. gdje ce ostati nekoliko godina. U njoj se susrecemo sa motivom mrtve drage. Pjesnik bi zelio da ostvari uvid u sve to i da sazna sta se sve desava u procesu stvaranja i nastajanja pjesme. stvara pletivo a pjesnik ne moze da odgonetne kako ono nastaje. Da bi pjesma bila. Kada je Laza imao pedeset godina. ubio te zivi grom! što se ne daš meni zivu razabrati u pletivu medju javom i med snom! U pocetku ove strofe. Santa Maria della Salute . upoznao je devetnaestogodisnju djevojku Lenku Dundjerski. To je razlog sto su pjesnicka djela tesko razumljiva is to se na kraju nikad ne mogu docitati. Sve ostaje jedna velika zagonetka jer sve se desava na nekoj granici. Medjutim shvatajuci da je razlika u godimana suvise velika i da je takva ljubav prosto nemoguca Laza bjezi u manastir Krusevdol. Ali kad mi se javi Ona. te da je subjekat ocito ljut i da nepomirljivost izmedu srca i njega presla u sukob. narocito kad je riojec o nastajnju umjetnickog djela. koja je i kraj pjesme. i postala oprostajna pjesma. te iste 1895. Prirodu stvaranja i nastajanja pjesme Kostic je opjevao u ovom djelu. bolje shvacena potrebno je podesiti na intimnu dramu pjesnika koja je prethodila nastanku pjesme. Nosio ju je u sebi punih cetrnaest godina.u tome ne uspijeva. intuitivno. pesnik zapise zapisnik o onome sto se dogodilo. Postavlja ase pitanje zasto je srce kivno i cemu kletva. za mene L. pa samim tim i pjesme. da sagleda sta je u svemu tome razumsko svjesno a sta nije. Tu nepomirljivost pokazuje stih: ubio te zivi grom! Ova kletva je povecala emocionalnost u pjesmi. niti da objasni sta je u njemu java a sta je san. sa svopjom pjesnickom prirodom. kad svesna java prelazi u pesnicki zanos…kad ga prode zanos. kcerku svog dobrog i bogatog prijatelja Laze Dundjerskog. to je neki suton uoci zanosa. Iako nisu bili bliski po godinama rodila se obostrana ljubav. To je pesma.srce vise nije ni samohrano ni ludo.

napisao je 1879. Saznajemo da je sve pocelo sa iznenadnom pojavom malde zene. njena mladost i njegova starost nasli su se u vrijeme kada jedno iskljucuje drugo.pjesme su im djeca. tamo je raj u kome ona obitava “u raj. Ona udje u moju pamet. balzena i vrelo milosti. sest godina ranije. Ona udesi san.Ona je zlatna vocka koja je sazrela kasno. hram na “stubu secanja” na Lenku8 Dundjerski. krivicu vidi u sebi. Javlja se u snu ali uvije iznenada. U tom snu i zanosu oni su kao muz i zena. pisao je negativno o Bogorodici i madonizmu u katolickoj vjeri. patnja. Ova dva zhrama imaju nesto zajednicko a to je ljepota i divljenje. U hramu pred koijm se nasao.culno se nije ugasilo. zemnih milina nebeski kroj. u kojoj govori o zidanju istog hrama i zali za posijecernim dalmatinskim borovima koji se u njega ugradjuju. Njegov grijeh je dvostruki. On ispisuje hvalospjev njoj i njenoj ljepoti. Ne kad je zove silnih mi zelja navreli roj. mimo njegovih zelja i uvijek drugacija: Dodje mi u snu. ona mi dodje kad njojzi gove. sa njom je sinula ona unutrasnja milina ali su dosle i muke. vec po pripadanju nebu i duhovnosti). Ona je “majka svijeta”. U ovim stihovima prepoznajemo onu pjesnikovu biljesku iz dnevnika sto dovolkjno govori o Lenki kao njegovoj trajnoj opsesiji. Preko hrama se dakle uspostavlja veza sa nebeskim. tajne su sile sluskinje njoj. Bogorodica je svetost.godine pjesmu Duzde se zeni. Pjesnik stoji pred hramom. nebeskim. vjecnost bi dao za trenutak njenog pogleda. on u njenom javljanju vidi znak da joj se pridruzim. “sve je to sa ove glave. Zena lepota je ispunjenje svih njegovih ocekivanja. da bi se nakon unutrasnjeg prosvjetljenja i duhovnog ozarenja bica. ona je vila. Oni imaju i djecu. Kada je pjesnik opjevao dramu bica i kad ju je podigao na nivo svjetskie kataklizme on se opet vraca slici hrama i asocijacijama koje ona budi u njemu. Pjesma pocinje obracanjem pjesnika Gospi od Spasa u čije ime je podignut hram. to se pjesnik ni malo ne plasi smrti.a ona svisnu). momenta kad pocinje priblizavanje jave i sna. i izidje iz nje sa snom. u cemu je i razlog vise za njegovu patnju i dusevnu dramu. Posto ona pripada onostranom svijetu i odatle pristize u njegove snove. Laza je vidio sveti znak i vertikalu preko koje se uspostavlja veza zemaljskog sa bozanskim.san kao drugi. Kraj pjesme – cetrnaesta strofa jos vise naglasav pomisao na taj onostrani svijet i susret s . u raj u njen zagrljaj!”. pred likom Bogorodice i u tom trenutku shvata da je i njemu jos jedan hram. U tome i jest problem. java preobrazila u san: hram Gospe od Spasa nestaje . i ceznajma i nadama koje je gruba stvarnost sasvim ponistila. Ushicen ljepotom hrama on trazi oprost za sve svoje grijehe. Smrt voljenog bica dozivljava se kao opsta kataklizma. Razum ce na kraju nadvladati srce i pjesnik ce se povuci. za sve sto je “dusi lomilo krilo”. Poslije ovakvog uvodnog pristupa pjesnickoj temi. sve muke koje su ga zadesile. moju dusu za minut jedan. i kao drugo. samo san i ona u tom snu. U pjesniku dolazi do dvojstva: u njemu se sukobaljavaju razum i osjecanja. prvi put.. citaocu nudi slike svopjih patnji i promasenosti. kada je zauvijek usla u njegov zivot. postao jaci od jave: Postoji samo ona . Sada je san.m duhovnim. To je hram podignut na uspomenama. To bas ona bude tu. on je cak prizeljkuje. gradacijski. svoju pjesnicku intimu. Od ovog trenutka pjesnik u slikama. sa njom je dosla svjetlost. Govori o svom stradanju. pjesnik pravi zaokret i pocinje da ispovjeda sebe. Medjutim. 1872. Navek su sa njom pojave nove. sa lude”. (Utekoh od nje. a ona umire. s tim sto je ona sad starija od njega (ne po godinama vec starija po smrti.

gove. ljepote iljubavi. svevremenske. kosmicko i neunistivo. Njime se potencira pjesnicka tema kao izvor ljepote. beznjenice. Ova kraj sadrzi krupne kosmoloske odrednice: svijet. kajan. ugod.javlja se na kraju svake strofe: cetrnaest puta. zwmaljsko i nebesno. univrezalne. suncima zasut' seljanske stude. Laza Kostic je svojom imaginacijom i izuzetnim senzibilitetom stavaraoca umeo da pveze mnoge krajnosti: ljidsko i bozansko. zvijezde. pobjeda razuma Pjesnikovo uzmicanje pred mladoscu iljepotom. neologizmi. nesto brani i pomocu nje otvaraju vrata koja vode u onostrani svijet. bogove silne. Santa Maria . Uvid u kompoziciju pjesme Santa Maria della Salute I Susret pjesnika sa hramom u Veneciji i kajanje zbog prethodnog pjevanja: • • • • Ushit ljepotom i bozanskim Obracanje Bogorodici i trazenje oprosta Ljepota kao univerzalni smisao trajanja. kamoli ljude. U ovoj posljednjoj strofi pjesnik je toliko glasan i raspjevan da se sve stropstava i sliva u jedno. sveto i profano. dva principa: muski i zenski. Ljubav za divljenje i za vjecnost: zadivicemo svetske kolute. Kada je u pitanju jezik ovog pjesnika. otkriva hram u sebi od uspomena na nju III San i ona: San postaje jaci od jave Njena pjava u snu Oni su u vezi. zapon. zvezdama cemo pomerit' pute.njom. zud. bogovi. Pjesnik je krenuo od zemaljske stvarnosti – od hrama Santa Maria della Salute da bi putem pjesnickog majstorstva to prosirio “ovlastima sna. gled. sunca. da u sve kute zore zarude. Javlja se kao tajna rijec kojom se nesto zakljucava. dusilo. Ovaj italijanski naziv djeluje i priojatno na sluh – zvucno je bogat i pjevljiv. posebno mjesto imaju Kosticeve kovanice ili tzv. da od miline dusi polude. srediste je pjesme i povod za apologioju zene. opredmecen u hramu Usmjeravanje pjevanja prema vlastitoj drami II Osvjetljavanje vlastitih muka: Pojava zene: svjetlos umjesto mraka Zena kao ispunjenje svih zelja Hvalospjev zenskoj ljepoti Dvojstvo u pjesniku: razum i strast. srecu i tugu. zanosa i fantazije”. zalut. Santa Maria della Salute. U tom susretu on vec vidi neslucenu srecu i uskrsnuce ljubavi koja je toliko jaka i sveprozimajuca. kojima je kitio svoje pjesme: nebesnica. senzualno i duhovno • • • • • • • • • . trajno i prolazno. lom u njemu i njena smrt U ljepoti hrama vidi ljepotu zene. Dozivljavamo je kao misticnu rijec kojom se neko priziva iz neznanih daljina. bozansko i vjecno. raj. U ovom pjesnickom djelu posebno mjesto ima refren Santra maria della salute. vaseljena.hram.

"Đulići uveoci" za temu imaju: bolest voljene žene.• Pjesme koje se ne pisu i ne poju – to su njihova djeca – definitvno bjegstvo od jave i prizivanje smrti – zamisljeni susret u tom svijetu donosi srecu.analize pesama ĐULIĆI Đulići su prvo pjesničko ostvarenje J. po čijem se imenu da zaključiti kako je i naslov djela simboličan: đul. A on bi htio sveobuhvatnu i neponovljivu reiječ . ono ispunjava njegovu javu i san. ona postaje njegovo sunce. zemaljsko i nebesko JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ . iznad nje je "od bisera grana".J. Međutim. . kao neodoljiva privlačnost jedne djevojke koja njeguje njegovu sestru. intenzitet toga osjećanja i sveukupan njegov odnos prema njoj. duša. Prije nego što će se pojaviti ljubav. javiće se težak od bola i nespokoja stih: "Bolna leži. sva ona svojstva koja je određuju i bez kojih se ona ne bi mogla ni zamisliti. u slikama koje su utopija njenog srca. dika. Prema tome na sve njegove pjesme treba gledati kao na cvjetove njegove duše. Tuga. kratki dani".. Kad ona spava i sanja. postojali su samo "mračni. nego i njenu prirodu. postojali su"na nebu oblaci na srcu kamenje". "jagode i cveće". ali i bližnji sa kojima je bio neizmjerno srećan: žena i djeca. pitajući se da li je to java ili san.Pošto su za kratko vrijeme svi pomrli. njegova sreća se sve više uobličava.. ozdraviće mlada! "Umjesto smrti koja predstoji voljenoj ženi on će joj ponuditi viziju života. lažnu nadu u njeno ozdravljenje. Oni su pjesnikov "razgovor sa srcem". Ona je njegova: snaga. njenu smrt i nestanak djece. I čini mu se da je svako od ovih imena nemoćno i nedovoljno kao značenje da izrazi ono što on osjeća. Da bi kasnije u 14. ĐULIĆI UVEOCI Ciklus "Đulići uveoci" tematski je mnogo širi. bol i patnja potisnuli su raniju ditirambičnost. kao odjek patrijarhalnog ustručavanja i mladalačke čednosti.Zmaja. Zmaj očevidno romantizuje svoju ljubav i dragu. Sa ljubavlju sve se izmjenilo: došla je ljubav. "đuliću" sve poprimilo dimenziju pomahnitalosti i raspamećenosti od zanosa i unutrašnjeg pijanstva. To svijetli njen nesvjesni blagi osmjeh. dublji po svom smislu i jači po svojim umjetničkim vrijednostima. ditirambično stanje duše se preobrazilo u elegično.a nas vara nada ozdraviće. vremenom. lane. njena duša koja se u snu opušta i sanja nešto lijepo. turska riječ i znači ruža. mirišljavi cvijet. pjesnički dnevnik njegove uznemirene duše. jer njena funkcija ne bi bila da izrazi samo njegovo osjećanje. Voljeno biće je sada pored njega. "u lugu slavuje". pred kojom se toliko kolebao i ustručavao. ljubav objedinjuje bozansko i ljudsko. skakutanje ili leptirov let: "Ala je lep ovaj svet". Sve mu liči na "pletisanku" koju on u običnoj pjesmi i običnim riječima ne može da izrazi. Kada spava. sunce. Pjesme su đulići. slikajući je kao neponovljivu i idealnu. a đulići su postali njegovi uveoci. predočavaće joj: proljeće.najljepšu i najmoćniju riječ. sliku umišljenog idiličnog izleta u prirodi. emotivno razgranatiji. na Fruškoj gori. uvećava i središte njegovog pjevanja postaje upravo ona. Nastajanje pjesama iz ovoga ciklusa započelo je sa njegovom ljubavlju prema djevojci Ruži Ličanin. a uspavljuju je "sićani slavuji" svojim "svilenim glasom". zanos duše i otvorenost prema svijetu. svijetli kao mjesečina. blago. izvor njegovih tugovanki. Umjesto kratkog stiha koji podsjeća na žubor. sreća. A sve je počelo kao romansa sramežljivog zaljubljenika.

emotivno i misleće.ali se iza toga krije Zmajeva parodija . kad je to najpoptrebnije dijete i on ostati sami. punu pobožnosti. U ovim glagolima sadržan je najveći stepen očaja i bola. pa je sklopila oči i počela da tone u predsmrtni mir..ređanje akustičnih slika.klecnem. IDEM. nešto kao psihološka blokada koja dolazi od trenutne pomisli da će ona umrijeti..... gradacijski raspoređenih: Vičem bogu. .. bježim ka očajnik kleti. Na kraju ove strofe čuje se i glas: "Ne sme nam umreti!" koji će se kao refren javljati još dva puta na kraju svake strofe. smrtan. on se ustvari obraća čovjeku.na smrt.u svijesti čitaoca uvijek se to doživljava kao sadašnji trenutak.okreće se sebi i.. svojoj svijesti i ljekarskoj nemoći. Dakle. Na jednoj strani je priroda.. da odloži njenu smrt: "Šetalicu zadržavam". Primjećujemo da su glagoli trajni. "U ovoj pjesmi izrazito elegičnoj ritam je sav u znaku bola i panike. nemoćan da bilo šta učini u svoju korist.dati su u asidentskom nizu. jurim. znanju... Pjesma liči na himnu (ta riječ stoji i u naslovu).. Jedna od najuspjelijih Zmajevih pjesama iz ovoga ciklusa je ona pod brojem IV.on bi da pobjegne od te apsurdne situacije i tog poražavajućeg saznanja: jurim. dostojanstvenu i svečanu pjesmu.Ona nakon toga utješnog monologa nad svojom glavom. na uzvišenu. zastajavam. uvijek kada provali misao o smrti. KLECNEM. sam u svom bolu. Zašto: "Zborim reči. kao da se umorila od zamišljenog hoda i sreće. Ali.. Glagoli na početku pjesme :pođem. Pjesnik uviđajući uzaludnost svih obraćanja molbi i proklinjanja . vičem pravdi. A kad već to ne može vrijeme i mimo toga neumitno teče .komicno-podrugljiva imitacija himne. upućuju na unutrašnji nemir. reči bez pameti?" "Bez pameti " zato što ih izgovara čovjek u košmarnom stanju i što su izraz njegovoga beznađa: priželjkuje nešto sto je bez ikakvog izgleda na ostvarenje. a na drugoj strani je čovjek.. Da je baš tako pokazuje i pjesma Đure Jakšića "Na liparu". i da kao takvi ostavljaju utisak svevremenog nemira i očaja . Ova Zmajeva pjesma je i parodija na molitvu.. u prezentu. među tim glagolima ima i jedan trenutni glagol . idem. penjanje na vis sa kojega se vide polja. pjesničke vrste koja je nekad pjevana u čast Boga. a što se doživljava kao trenutna paraliza. paniku koja dolazi od pomisli na ono najgore . biće doživi psihički udar. vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraća. Zmaj parodira vrstu. vičem sebi. POĐEM. iskazan na vizuelan način.. idem. klecnem. čiji prvi stih glasi: "Pođem. vladar.. božanskog porijekla i da je potčinjenost i slijepa pokornost njemu obaveza svakog građanina. njen svečan ili religiozan ton i predmet pjevanja pri čemu pjesma prerasta u satiru i veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uvjerenjima da je on. klecnem. JUTUTUNSKA NARODNA HIMNA Jututunska narodna himna je satirična narodna pjesma objavljena 1865. religioznu pjesmu... a ujedno i prekoravajući sebe: "Zar joj nemaš leka?" Kao da optužuje sebe za svoju nemoć. godine protiv kneza Mihajla. vičem zemlji.. pitajući se. Upravo počev od ovog stiha započinje drugi umjetnički postupak u iskazivanju bola i očaja . Preostali glagoli: zadržavam. njenu bolest i smrt. Po tematici je vrlo bliska pjesmi Jututunska juhahaha. Obraćajući se sebi.. ZASTAJAVAM.. bjezim još više naglašavaju unutrašnji nemir i haotizam tj.. zastajavam . ljekaru. praćen saznanjem da će..odmaranje u hladovini. univerzum i njegova ravnodušnost prema svemu što je ljudsko. heroja ili domovine (otuda i nacionalne himne). Uplašen tim saznanjem on bi da zaustavi vrijema. anđelima.

da ga učini oholim i slavnim. mudrovanja i bilo kakva htijenja.U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti. potkazivača i žandara. U svemu tome krije se aluzija na ono što već postoji. silu velikim slovom (Njega. svoju ironiju usmjerava prema knezu Mihajlu. govoreći kao reprezentant naroda (uvijek se javlja oblik Mi).Zmaj. i da mu time obezbijedi veću sigurnost i lakšu vladavinu.policijski sistem vladanja. U pojedinim strofama ironija mjenja smjer i pretvara se u kritiku protiv samog naroda. . Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava. Od Boga traži da mu podari što više policajaca. i da sve što postoji njemu podari . vlast. Iz strofe u strofu pjesnik pojačava svoju razornu ironiju. u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. vidi se. U želji naroda sadržano je u stvari preslikano stanje postojećeg. onda čemu naše želje. ispisujuci tobož iz poštovanja svaki zamjenički oblik koji personifikuje njegovu moć. Ga i Mu). što je društvena realnost . govor. samo da njegovim namjerama ne bude na smetnji. ako sve postoji zbog njega.

ali je istovremeno.Dositej Obradovic . . prvina. Što se knjige tiče.Srema. da je mogu razumeti svi srpski sinovi i kćeri. književni proglas kojim se obaveštavaju prijatelji o štampanju knjige.Hrvatske (osim kajkavaca). kako god i ovo pismo. Za promene:"Samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati". no one ljude od koji' sam što dobro naučio. • Njegove su knjige namjenjene svakome koji "s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati". Slavonije. Ono je po samoj zamisli. nemecki' i talijanski' najlepše misli kao cveće izbirati nameravam i na nas opšti jezik izdati. a rod i jezik nikada". 1.Banata (osim Vlaha) 3. 4. O verskoj toleranciji.Dalmacije. 1.Pismo Haralampiju Pismo Haralampiju je pismo prijatelju. Pismo Haralampiju pokreće više aktuelnih pitanja društvenog. iz kojih premudri' knjiga francuskih' . nema intimnih poruka. ne mislim u tom sebe hvaliti. ali pošto je knjiga na srpskom narodnom jeziku. Zato je Pismo Haralampiju Dositejev manifest prosvetiteljskih ideja. i posle štampanja Orfelinove pesme. opštem jeziku. jeste ponajmanje iz više razloga: ovo nije obično pismo nego štampano u stotinjak primeraka: o ličnim. Prostiranje srpskog jezika." "A opšti. jezičkog i verskog karaktera. Srpskim jezikom govore ljudi različitog zakona (vere) ali to ništa ne menja jer "Zakon i vera može se promeniti. "na polzu mojega roda".Hercegovine. prosti dijalekat svi znadu.Bosne. Na početku pisma govori o nameri: priprema knjigu Sovjeti zdravog razuma. Obrazlaganje nije ništa drugo nego izlaganje svojih prosvetiteljskih ideja.Srbije. O jeziku: ukazuje na pokret u Evropi da se piše na narodnom jeziku i tako knjiga približi seljaku i čobaninu: • • • "Koja je nami korist od jednog jezika kojega u celom narodu od deset hiljada jedva jedan kako valja razume i koji je tuđ materi mojej i sestram. koja će "napisana biti čisto srpski.njime govori ogroman broj ljudi Crne Gore. a sasvim prirodno. i na njemu svi koji samo znadu čitati mogu razum svoj prosvetiti. ličnog." Jezik ima svoju cenu od koristi koju donodi. od Crne Gore do Smedereva i do Banata". Dositejev prosvetiteljski manifest. familijarnim temama nema ni reči. književnog. ono je književni proglas. privatnog karaktera. bila neuobičajena. Ono lično prijateljsko pismo. ona se ne hvali nego vrlo skromno kaže:"Uveravajući da će knjiga moja biti vesma polezna." 3. valjalo je obrazložiti razloge zbog kojih se knjiga štampa na srpskom narodnom jeziku. To je ono pre svega. a narodni jezik je najkorisniji. O novčanoj pomoći koja mu je neophodna da bi ohrabrila štampara i pokazala mu da ima ljudi koji žele srpsku knjigu. 2. srce poboljšati i narave ukrotiti. 2.Bačke. I to mu daje poseban književnoistorijski značaj.

o iskorenjivanjy ryžnih starih običaja. o potrebi prevođenja. za braću Srblje. yjak. o pisanjy po savesti i pravilima zdravog razyma. o poznavanjy sebe.pripovedni i refleksivni sa naravoyčenijem. Prvi deo života -sastoji se iz poglavlja y kojima se opisyje rođenje. šteta da toliki mnogobrojni narod ostaje bez knjiga na svom jeziky". dobrotvora i dobrotvorki" . o ljydskim slabostima koji proizilaze iz neznanja. vjeri i drygim nematerijalnim tj dyhovnim stvarima kojima se on i bio posvetio.Spis y kome aytor govori o sebi. bude rekao "Ovde ležu njegove srpske kosti! On je ljubio svoj rod! Večan mu pomen!". svome životy i vremeny y kome je živeo. Život i priključenija Predgovor -ima programski karakter: ykazyje na namere koje želi da ostvari pisanjem i na osnovny sadržiny o kojoj će biti reč. komentarima svega što opisyje. da srpski na štampy što dobro izdajy. bekstvo y manastir Hopovo. ljyde. y opisivanjy događaja i ljydi. naime on ga odvraća y nekoj meri od svih do tada poznatih knjiga o manastiry. Svako poglavlje završava se esejističko-filozofskim segmentom sa ideološkom kritikom manastira . U čemy sy prikazani svi oni događaji koji vezyjy mladog Dositeja za ovaj svet naspram onog y kojem je do tada živio. iz Hopova. Zatim govori o potrebi roditeljskog vaspitanja dece. o nepristrasnosti svoga kazivanja. gde će započeti izdavanje svojih knjiga.Stara vrsta spisa. zanat. Detaljno pripoveda o svim pojedinostima najranijeg detinjstva. slikovito i sygestivno. monaha i syjeverja ili pak izlaganjem sopstvenih ideja o slobodnom mišljenjy. za srce i za naravi človečeske. Drugi deo života . Igyman ovoga manastira Teodor Milytinović glavni je krivac ypravo za takvo nešto. ali je to pripovedanje prožeto moralnim komentarima . detinjstvo. o obrazovanjy žena kao prvih vasitača dece. Aytobiografija je ytoliko vrednija i značajnija ykoliko je piše ličnost koja je imala značajny ylogy y dryštvy. Aytobiografije sy obično pisane živim i neposrednim stilom. roditelji. Dositej osuđuje zlo koje se širi među ljude u ime vere i poručuje: "Ja ću pisati za um. 1. Vrednost aytobiografije zavisi i od toga y kojoj je meri aytor bio objektivan i prikazivanjy svoga života. Svrha pisanja. Tako se svaka celina ovog dela života može podeliti na dva dela . PISMO . Ovo svoje kazivanje Dositej čas naziva "istorija" čas "doživljaj". kojega su god oni zakona i vere". AUTOBIOGRAFIJA . savetima roditeljima i čitaocima. Pošto je izrazio veliky radost što će pominjati "srdačny ljybav i prijateljstvo mojih dragih prijatelja i prijateljica. jezike.• • U Evropi se ne gleda ko je koga zakona (vere) jer "Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli biti dobri". posle njegove smrti.yopšte itd. nayci ili ymetnosti. Dositej kaže da je rad štogod korisno za svoj narod da yčini i da nayky i prosvećenost srpskoj omladini preporyči. Nastavie da radi i štampa jer će mu preko mere biti plaćeno kad srpski rod. Nastalo je iz ljydske potrebe za yspostavljanjem komynikacije sa . Njegov rad je namjenjen prosvećivanju omladine jer se danas prosvećenost ("zraci učenja i filozofije") prostire do tatarskih granica. Dositej zakljyčyje svoj predgovor rečima da ovim svojim delom daje "primer yčenim ljydima mojega naroda. vaspitanjy pojedinca i prosvećivanjy naroda. pa sve do boravka y Lajpcigy.Tjera ga da pytyje i ypoznaje nove običaje. izlaganje je zanimljivo. O prosvećivanju omladine.opisyje istorijy koja započinje "bekstvom iz raja". Neće se obeshrabriti ako pomoć izostane. pisanja i štampanja na srpskom jeziky. 2.

pokućar gospođe Voker. ali nisam smio da verujem. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. nemilosrdno su ga oterale. nada i čežnja mladih ljudi. kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. Odrekao se duvana. gospođa Kutir. srećan što su one zadovoljne i srećne. gospodin Poare. nije više nosio skupa odela. željenih da dopru do senžermenskog društva. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. jesu li se lepo provele.). Kada je ponestalo novca. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. kao ubogi siromah. Pariz je i slika moralnog blata. cvjećnjake. svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine. A kad je nestalo novca. mlada devojka Viktorina Tajfer. Novac su dobijale od oca koje je. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. nayčnika i književnika jer sadrže značajne podatke za razymevanje ličnosti aytora ili ličnosti primaoca pisma. posuđe od srebra. uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. Uvek davati to znači biti otac''. Tek na samrti. Kada su ušle u visoko društvo. zadovoljavao njihove prohteve i hirove.drygim osobama .. bezdušnosti i egoizma. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. bivao je sve mršaviji. jesu li bile srećne. prvi put će izraziti razočarenje i bunt : Ne. sada je ličio na izlapelog. Dokymnetarny vrednost imajy pisma poznatih javnih radnika.. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (.Onore de Balzak Kompozicija Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. osluškivao bi da čuje kako su izgledale.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. grofica Anastazije de Resto. baronice Delfine de Nisenžan. Kada je ostao udovac. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. prezren i siromašan. Da je njegova ljubav slepa. Pariz je veliko iskušenje. prestao je da se puderiše. njihove potrebe su postale veće . Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. Dok je ima pare. kočije. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. telegraf) pismo gybi na aktyelnosti. zlatne tabakere. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. Ja sam to pomišljao ponekad. Pojavom tehničkih sredstava komynikacije (telefon. vikontese de Bozean. Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri.članovima porodice i prijateljima. pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. ali pored njih. nakit. one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Čiča Gorio Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. odbjegli robijaš Votren). Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof. zaslepljen očinskom ljubavlju. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na . rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. U pansionu Voker je našao sklonište. Čiča Gorio . otpustio berberina. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. prodao je nakit.

Ali ako ukradete milion. I vikontesa de Bozean. pojmiće vrijednost novca i njegovo dejstvo na čovjeka: kada ima novac. Ali će taj isti Rastinjak odbiti nečasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatom nasljednicom Viktorinom poštvo pije toga bude ubijen njen brat. Visoko društvo i. To će bogatstvo vrlo sporo ići. Iako sam pažljivo čitala tu knjigu o svetu. kada je ljubavnik bio napustio. kao svetac. dolazak pješice na bal ili neuglednim kočijama. prevare. Sudbina čiča Goria iz temelja potresa Rastinjaka. samouvjeren. čist. Kada je morao da pozajmi franak od pokućara Kristofa da bi grobarima dao napojnicu. Za Votrena je Pariz obična kaljuga : Oni koji se u njoj ukaljaju vozeći se kolima. kazuje Rastinjaku istinu o životu i upućuje ga kako da se ponaša u drustvu u koje hoće da uđe : Dakle. Ako vam se desi nesreća da ukradete neku sitnicu. čovej je siguran. U ljudske mase treba ili uleteti kao topovsko đule. riješen da uspije. a oni koji se ukaljaju idući pješice. Ja ću raditi plemenito. puzati i uspravljati se. U tom trenutku je nestao . Po tome je sebičan. Sahrana svoga stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje je Rastinjak gajio o svijetu. Ukoliko hladnije budete računali. Rastinjaka obuzima tuga i gorčina. povijati se. zar ne znači da je pristao da bude sluga onih koji su lagali. u jednom trenutku razočaranja. laž. kao što su sebične kćeri čiča Goria. Sad znam sve. ne. kada osjeti miris bogatstva. jedna od najvećih plemkinja. pretvarati se. neiskusan. to su pošteni ljudi. radiću danju i noću da stečem bogatstvo samo svojim radom. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje ćete na svakoj stanici ostavljati da crknu. koja je po svom imenu i po svom bogatstvu. Uvidećete koliko je duboka ženska pokvarenost. Ali on je opljačkao majku i sestre da bi kupio skupo odijelo i vozio se kočijama. Ako hoćete da vas se svet boji. Već na prvim koracima u to društvo Rastinjak mlad. otvarala mu je vrata aristokratskih kuća i obezbeđivala pozivnice za balove. Rastinjak ima svoj put : Moja je mladost još čista kao vedro nebo : ko hoće da postane velik ili bogat čovek. Prvi ulasci u to društvo otkrili su muneiskrenost. pritvornost. ili se uvući kao kuga.poslale su prazne kočije i kočijaše. treba da se pomiri s tim da mora lagati. laskati. uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio da mora nešto da promijeni. Prvo im treba biti sluga. neiskusan i čista srca doživljava poniženje : njegovo odijelo. pa onda postati njihov saučesnik. bogatstvo i moralna čistota to ne može da opstane jedno pored drugogo. Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. Shvatio je da u velikom gradu mora imati yaštitnika da bi opstao i da bi mogao da uđe u visoko društvo koje je postalo njegova preokupacija i glavni cilj. puzali. Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savjetima robijaš Votren i vikontesa Bozean. ja ću vam pomoći. izazivaju podrugljive poglede i osmjehe slugu koji mu otvaraju vrata. povijali se. prav i dostojanstven. što je uslov da se uđe u visoko društvo. neiskvaren. udarite bez milosti. Činjenica da je rođak vikontese de Bozean. to su lopovi.sahranu . O. Brzo je došao u vezu sa daljom rođakom vikontesom de Bozean i njena kuća mu je postala prva stepenica za ulayak u visoko društvo. Ali. gospodine de Rastinjak. Želite da uspete. Ežen de Rastinjak Ežen de Rastinjak je mladić koji je iz provincije došao u Pariz na studije prava. kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžwn. izmerićete veličinu bedne ljudske sujete. Tu je osjetio velegradski život. U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad. onda će vas u salonima smatrati za poštenog čovjeka. pa ćete ostvariti sve želje. bilo je stranica koje su mi ostale nepoznate. utoliko ćete bolje uspeti. upoynao siromaštvo i blagostanje. pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuđa kao kakvo čudovište. ali ću zato spavati mirne savesti. Ko pristane na to. postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. shvatio je Rastinjak. U društvo treba krčiti put bleskom genija ili umešnom pokvarenošću. Poštenjem se ništa ne postiže. Votren je dobro upoznao svijet i iskusio društvene nepravde pa nastoji da Rastinjaku otvori oči i ukaže mu na neprijatne istine.

opljačkan od sopstvene dece. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti. Drugi je na zalasku života. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki.sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. bezdušnost. prijateljstva i uvažavanja. gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. Društvo Na samom početku romaneskne priče. Dok je jedan na kraju svoga puta. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju. drugi se bori za pobedu. ali postepeno popušta. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre. podmetanja. napušten pd svojih kćerki. niske intrige. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva. ne bi dobila tako snažne akcente. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. ispunjen verom u život. drugi ga tek krči. na drugoj materijalno izobilje. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. Pojavio se novi Ežen de Rastnjak koji upućuje društvu preteće riječi a sad je na nas dvoje red . jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. Na ručak kod gospođe de Nisenžen odlazi Rastinjak koji prihvata borbu sa društvom Sen Žermena. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa.na svakom koraku je lopovluk. Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija . na kraju romanesksne priče. ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. društvenom statusu. dok je jedan poražen od života. preljuba. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. zavidljivost. Jedno je mladi student prava. ali prihvata i sredstva kojima se ono služi. Čiča Gorio nije idealan lik . na drugoj strani je bespomučna borba za društveni prestiž. posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker. dok je jedan potpuno skrhan. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta. mentalitetu i karakteru. na izmaku snage. željan uspeha po svaku cenu. zaslugom i vrlinom. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. . različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi . poštenja. i onaj iz predgrađa Sen Žermen. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu. različitih ideja i ideala. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče.piše Balzak . zloba. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi. ali ih ne idealizuje.bogatstvo je stekao na nepošten način. Na jednoj strani je siromaštvo. Ali on je stradalnik i nesrećnik. nemoral.dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želio da svijet osvaja trudom.

Odgovor bi bio u sledećem :stari svet je sticao i imao hrabrost da se uhvati u koštac sa svim problema.Umro je od upale pluća. Stari Sentandrejci.pružajući jasnu sliku zašto je stari svet uspevao i bio zadovoljan i srećan. stalno na umu imaju profit. O drugoj generaciji Sentandrejaca Jakov Ignjatović počinje da pripoveda od jedanaestog poglavlja. nemoćan da odredi sebi smer i nađe pravi cilj.Pelagija je umrla.Jakov Ignjatović O ROMANU Da bi što slikovitije pokazao te međuljudske odnose u Sentandreji. put koji traje danima.VEČITI MLADŽENJA .vinograde. dominira Čamča. ali se ne podsmeva novom.ali ne na bezočan način.stekao je kuće. dok mlađi svet ništa ne stiče.razočarana. pokazao u stvari odnos između starog i novog. ušteđeno rasipa.Pisac o njoj kaže "Bila je cvet koji je .Najviše nada je polagao u sina Šamiku.a Katica. SOFRINE KĆERI I STARIJI SIN Lenka se udala za nekog sudiju i to mimo očeve volje. Za stariju generaciju karakteristična je energičnost i spretnost u sticanju bogatstva. U tome je bio racionalan.u kući gostoljubivi a izvan kuće odvažni i preduzetni.Prema bližnjima su ozbiljni i strogi.On pripada onom tipu ljudi koji do imetka dolazi neprestanim radom.povukla se u sebe i tako neudata živi.u trideset i petoj godini se oženio osamnaestogodišnjom Sofkom.Njegovo bogaćenje počelo je šezdesetih godina XIX vijeka.dobrom imetku i ugledu koji je brzo rastao.trgovinom. Likovi: Sofra Kirić Trgovac. Jakov ignjatović.. sa svojim poznavanjem poljskog jezika i velikim smislom za šalu. od trenutka kada Sofra Kirić sa svojim prijaeljima vraća sa puta iz KrakovaSofra Kirić je zadovoljan učinkom.sa kojom će dobiti dva sina-Peru i Šamiku i kćerke Lenku Pelagiju i Katicu.A stečeno bogatstvo znali su i da pokažu. Put do krakova obeležen je i nizom drugih slika i situacija.vrlo imućan i od ugleda čovek.Želja im je bila da u svemu budu vidjeni.Oženio se i ubrzo postao udovac. već staro rasprodaje..Zahvaljujućisvojoj vrednoćo. nedeljama i mesecima. naravno. i zašto mladi svet propada. vidimo. u kojima.zemlju. niti je smelo biti rasipništva.ali u tome nije bilo.Takav je Sentandrejski svet o kome Jakov Ignjatović pripoveda do desetog poglavlja. razvijajući roman Večiti mladoženj.On na najbolji način oličava vreme ekonomskog uspona i procvata Sentandreje.On sa simpatijama gleda na staro.mehanu. ducane. u roman uvodi i razne scene sa puta u Krakov.stečeni novac ulagao u imanje i nekretnine i tako se sačuvao od inflacije koja u ratu jede sve što je zarađeno. Pisac Jakov Ignjatović je.

."Ona je poštovala očevu volju i nije se udala za onog kojeg je voljela.Sve se više udaljavao od oca govoreći:Zar od pauka oca sin baš mora pauk biti?Tako je Šamiki postalo jasno da:Od Pere našeg neće ništa biti.kartaš.. zaricanje. .. materijalno bezbedan i uvek odevan po poslednjoj modi. u koga su polagane sve nade. Sve je to izostajalo kada je bilo najpotrebnije.valjda i pijanac.Svoju surovost prema ocu pokazao je u trenutku kada hoće zbog novca da ga objesi. Stalno u društvu sestara i drugih djevojaka. oličavao je mladića koji ne zna za bilo kakve nevolje i prepreke. lišen dečačkih nestašluka i igara koje jačaju duh i podstiču na akciju. za čije su ovladavenje potrebni volja.netaknut uveo.. pantalona..ne sluša.Bio je obuzet kao nikop drugi izgledom i odevanjem.Bilo je važno da ostavlja utisak. Šamika je bio mažen i voljen kako od sestara tako i od roditelja. Namenjeno mu je školovanje i svi su u njemu gledali budućeg advokata. razvijao je razneženost i "žensku" finoću.bekrija. ŠAMIKA Šamika. Tako je gubio energičnost. Pera je postao bedan. Kao đak i student.To je ujedno bio početak kraja porodice Kirić. frakova. kada se uveliko formira čovekova individualnost. muško držanje i ponašanje. postaje posebna priča u romanu. snaga i čvrsta rešenost.Otac mu je dao jednu kuću i nešto para-izdvojio se. Imao je mnogo kaputa. da ga svi traže i da se svima dopada.

I nije prestao sve do 1842. a sto sam ja tada znao. sve nepravde koje se cine na onim mestima i onim slucajevima gde se pravednost trazi od coveka vise od svega. Na njemu je poceo da radi od 1834. sudija Amos Fjodorovic Ljapkin Tjapkin. zdravstvo. ali je i komedija karaktera i situacije. Iz njegovih reci saznajemo da u bolnici vlada prljavstina. iako je delo vec dozivelo i prvo scensko izvodjenje i stampanje 1836. postar Ivan Kuzmic. da je tu vec dve nedelje. sitni cinovnik iz Petrograda. spremaju se da svi odu u gostionicu i potraze revizora. varoske spahije Dopcinski i Bopcinski … Lik koji je iznad njih.NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ REVIZOR Revizor je jedino Gogoljevo dramsko delo. ali kako kad ne znaju nista o njegovom izgledu. obrazovanje. gostionicar preti da ce ga prijaviti vlastima i oterati u zatvor.do svijih roditelja. Dolaze spahije Dopcinski i Bopcinski sa vescu da je u gradskoj gostijonici cinovnik. sal ili bilo sta drugo.skupocenu bundu. sve zaudara na kupus. nacelnik sve sto mu padne saka. i hteo sam sve da ismejem u jedan mah… STRUKTURA GOGOLJEVE KOMEDIJE Komedija ima pet cinova: PRVI CIN Za mesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve drustvene strukture: sudstvo. Ismejavanje drustvenog stanja i ljudske naravi je tema koja je uzeta iz drustvene stvarnosti carske Rusije u prvoj polovini 19. direktor bolnice Zemljanika. veka. Nastaje dilema sta raditi. DRUGI CIN Mesto desavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su odseli Hljestakov i njegov momak Osip. Ipak. skolski nadzornik Luka Lukic. Da se zove Ivan Aleksandrovic Hljestakov. Ideja komedije sadrzana je u jednoj izjavi samog Gogolja: U Revizoru ja sam odlucio da na jednom mestu skupim sve ono sto je u Rusiji ruzno. nema bolesnickih lista i dijagnoza. pusi se duvan. U sreskom sudu je opsti nered. a nikako da stigne na cilj. godine. Nastaje izuzetno komicna situacija koja se gradi na zabuni. nesporazumu i uzajamnom strahu. Nacelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u gradu da im saopsti iznenadnu I neprijatnu vest koja glasi: Dolazi nam revizor. Sudija uzima mito. godine. Drama Revizor spada u drustvene komedije jer se bavi ljudskim naravima i negativnim pojavama. Glavne uloge: nacelnik grada Anton Antonovic. Vec je drugi mesec kako je Hljestakov iz Petrograda krenuo na put. bolesnici lice na kovace. U gradu nista ne placa. koji pokrece radnju jeste Hljestakov.lovacke kucice. TRECI CIN .

ciji ce se sadrzaj otkriti na kraju. Verujuci da se visoko vinuo. pa cak i suve sljive koje u buretu stoje i po sedam godina. Korupcija i malogradjansko ponasanje malih ljudi u malom mestu spram vaznih licnosti. Da bi sto vise dobio. a on. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom. Do izrazaja prvo dolazi provincijski du nacelnikove zene i kcerke. sve deluje obicno. Njegova gramzivost popsima takve dimenzije da se nicega ne libi. I one su uzbudjene jurnjavom koja je nastala u gradu. Dopcinski im javlja da ce u njihovu kucu na smestaj doci revizor i da ona. Svi dolaze da nacelniku cestitaju na udaji kcerke i da sa njim podele “zadovoljstvo” i srecu. Dolazi postar sa pismom Hljestakova koje je upuceno prijatelju u Petrograd. U njemu je Hljestakov podsmeh upucen svima koji su uvereni da nesto znace u tom provincijskom zivotu. stize gromovita vest o dolasku pravog revizora. Ali. izrice pretnje i osvetu svima koji su se zalili na njega. nego i sve ostalo sto ih . i dok jos traje stanje izazvano brukom koja je dosla sa pismom. to je dokaz njihove neizivljenosti i potrebe za zivotom u velikom gradu i svetu otmenisti. Nacelnikovu bahatost i samovolju potvrdjuje i zena jednog podoficira. LIKOVI Likovi imaju posebnu funkciju: da svojom pojavom. A onda. te da je nacelnik sa svojom porodicom izigran i kao ostali ismejan. Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako cinovnickog tako i trgovackog sveta. sudija. Prilazi zaplaseno. trgovce i policajce. Hljestakov se naizmenicno udvata nacelnikovoj zeni i kcerci. cijeg je muza nezakonito oterao u vojsku a nju isibao. Dolaze i trgovci koji se zale na nacelnika. Hljastakov ga uzima na zajam. Odlazi u kocijama. iz ruku mu ispada pripremljen novac. ne dajuci im vodu. ono sto ih razlikuje od drugih. PETI CIN Ovaj cin donosi resenje. Ana Andrejevna. niti neka vazna licnost. u Petrograd. Njegova prica ima svoje dejstvo. novinaru. dok prica. pored sklonosti da podmicuje. Videci povoljnu priliku. a opet izuzetno i neponovljivo. Nacelnik u udaji kcerke vidi izuzenu sansu za svije napredovanje u sluzbi. gubi granicu izmedju istinitog I izmisljenog. a nacelnikova porodica ostaje presrecna sto je sve dobilo takav nesluceni obrt. Gogolj i treci put na pozornicu izvodi i sudiju. zivi zivot o kome je sanjao kao sitan cinovnik.sok za sve njih. kako bi sebe prikazao u sto boljem svetlu. sve dobro pripremi. Tako se zavrsava Gogoljeva komedijau kojoj. Ova vest je pretvorila sve prisutne u skamenjenu grupu. Hljestakov pise pismo prijatelju.sve nosi. Sve se pretvara u nemu scenu. vec slucajni prolaznik i prevarant. uveliko su dosli do izrazaja. u kojoj nema ni pokreta ni reci. CETVRTI CIN Do kraja se uoblicava motiv korupcije i podmicivanja kao sredstva u ocuvanju polozaja u drustvu. nacinom razmisljanja i jezikom izraze ne samo individualno. da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi nacelnikovu kcerku. Nacelnik i svi oko njega drhte od straha.Razgovor nacelnikove zene Ane Andrejevne i kcerke Marije. One su fascinirane prisustvom i pricom Hljestakova o petrogradskom zivotu. u pricanju. sa izgovorom da ce to biti nakratko. postupcima. Nacelnik dovodi u kucu uglednog gosta. on ima jos jednu crtu: potrebu da svakog od bliznjih podkazuje i jos vise obelezi greskama i nedostacima. Posto u pitanjma prelaze sa teme na temu. upravnika bolnice. Pocinje citanje pisma u prisustvu svih. sto dobija i vanvremensko znacenje. Pismo otkriva da Hljestakov nije nikakav revizor. ali na nacin kako je komedija i pocela. Na pocetku ovog cina data je slika malogradjanske porodicne srece. na prvi pogled. Hljestakov . on i po dva rodjendana slavi godisnje. Prvo Hljestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin.

nista ne moze da ga dirne. laze. . pa odlazi u crkvu.grabljenje i otimanje tudjeg nije samo njegova potreba nego i navika. zbog cega je bilo zucnih reagovanja kada je delo prvi put prikazano na sceni.strah. a veruje u to kao da je najveca istina .ne radi svoj posao. za njega postoji samo sadasnjost i olako trajanje od danas do sutra . .kada prica raspanjene maste. nema osecaj za tudje probleme. . tipizirani. ali kajanja jos nema. .odeven je po modi . malogradjanski i egoisticki duh koji ne poznaje velike duhovne vrednosti.osvetoljubljivost i bahatost. . Mnogi su u njima videli sebe. nego se javlja kao neko kome se desilo nesto ugodno. On se slucajni i iznenada pojavljuje i postaje centar svih zbivanjarevizor.postao ugnjetac jer je bio obuzet samo uzimanjem onoga sto je tudje. onda u orvi plan stavlja sebe.otupeo i ogrubeo. . .on je salonska varalica iz zadovoljstva u tome uziva . .u dnu duse oseca da je gresan.I kad odlazi.osobenost su njegovog cinovnickog karaktera. .covek koji se najvise brine da ne propusti ono sto mu samo ide u sake. samovlasce.covek je bez proslosti i buducnosti. svoju zaparlozenost ili podmitljivu prirodu. odnosno sto je svojstveno mahom svim ljudima na istim polozajima i u istim okolnostima. dakle. niti obavlja duznost kako treba .uzima mito i sklon je druge da korumpira. zabavno i prosto neverovatno.sklon je kartanju i lako procerda sve sto ima .govori i radi bez ikakvog razmisljanja . nada i radost jesu unutrasnja stanja koja se stalni smenjuju u njemu. ne ostavlja utisak coveka koji misli da je ucinio neku nepravdu ili ruznu stvar. NACELNIK . izrazito prepoznatljivi. na sta upucuju mnoge zalbe trgovaca HLJESTAKOV Uveden je u prostor komedije kao umetnicko sredstvo vrlo pogodno da se izrazi osnovna ideja dela i namera pisca. svoju zaostalost. Likovi u Revizoru su.sitni petrogradski cinovnik . prica o vlastitoj velicini i vaznosti.cini slicnim ili jednakim sa drugima. nesto sto nikada nije imao na umu .zaboravlja na opreznost i biva prevaren.

Osjeća se razrješenje i sagledava poenta pjesme. i moja duša s njim pati i grca.." sugeriše da je nešto prethodilo. ognjište i otadžbina. Lirska inercija se ogleda u tome što "ne plačem samo. mene sve rane moga roda bole.. Druga strofa dalje razvija misao o bolu i ljubavi jedinke i njegove zemlje: Ovdje u bolu srca istrzana ja nosim kletve svih patnja i muka. U katrenima su naznačeni osnovni motivi.. Bol koji izražava lirski subjekt nije individualni bol . tamo je meni otadžbina mojamoj dom i moje rodjeno ognjište.ali zanimljivo. I dalje: u srcu je bol. Poruka je jasna: pjesnikova otadžbina je svuda tamo "gdje je srpska duša koja". Nije slučajno srce u prvim stihovima obe strofe. jednostavno. tamo je pjesnikov dom. Probijanje subjektivnog.u njemu se pletu najrazlilčitija osjećanja od tuge i bola. do patnje i nesreće. Jedinka i rod se izjednačavaju u bolu i patnji. ali je to samo jedna rana-"mene sve rane moga roda bole".to je bol "duša miliona".gdje god je i jedan Srbin. napisana je 1908. U tercinama se sa pojedinačnog prelazi na opšte.. godine.. a poenta je cijela strofa: I svuda gdje je srpska duša koja. Poslednja strofa.. . u svome srcu. Pjesnik govori prosto. prirodno. Ne plačem samo s bolom svoga srca rad zemlje ove uboge i gole..Analiza nekih pesama MOJA OTADŽBINA Pesma Moja otadžbina. Početak pjesme djeluje lirskom inercijom.U pjesmi ima rodoljublja.. ali se na sve to nadnosi istina. to je krv moja iz mojijeh rana. prirodna je posljedica snažnih emocija i osjećanja srođenosti i sjedinjenosti sa rodom i zemljom. ali jasno.ALEKSA ŠANTIĆ . snažnog ritma i jakih osjećanja.ono je najveći patnik zbog nedaće roda i zemlje uboge. ima smireniji ton. iste godine kada je Austrougarska anektirala Bosnu i Hercegovinu.raspoloženja i osjećanja. lirskog ja . i krv što kapa sa dušmanskih ruka.

pjesmom.slika usamljenosti u ambijentu porodične kuće 2. sticajem mnogih okolnosti. 1. Druga slika donosi kontrastnu promjenu: oživjelo je sjećanje na daleku prošlost iz djetinjstva u isto pretprazničko veče. što svoje duše na zvijezdama griju. Ta osjećanja i raspoloženja najpotpunije i najbolje je izrazio u pjesmi Pretprazničko veče. U središtu prve slike su lirski subjekt i atmosfera. U šestoj slici nastaje nagla promjena . a on je . strijepnje. Kandilo sjaji.pjeme su oživjele i okružile usamljenog pjesnika 5. Silina kontrasta pustoši i praznine na jednoj strani.porodična soba u predbožićno veče 4. pjesme tvoje i drugova sviju.PRETPRAZNIČKO VEČE Aleksa Šantić je bio već zamakao u pozne godine kad su mu pomrli svi članovi porodice. svjetlošću. U petoj slici iskazana je poruka pjesama : Mi. susjed kao simbol prijateljstva. otac i majka kao simboli sreće i sigurnosti. susjedi.živio je usamljen u porodičnoj kući. U pjesmi su središnja tri motiva: -motiv usamljenosti i dubokog bola zbog toga. sveta smo živa porodica tebi! Mi združujemo duše ljudi sviju! Mrtve sa živim vežu naše niti: I s nama vazda uza te će biti. Tamne boje potisnute su živim bojama i svjetlošću koje ozaruju oči i dušu lirskog subjekta.lirskim subjektom. bojama. I oni koje davno trava krije! Naša će suza na kam tvoga groba kanuti toplo kao kap sunca zlatna. 3.pjesme tješe pjesnika: one su mu nova porodica i utjeha 6. -motiv evokacije prošlosti i topline porodičnog života iz djetinjstva -motiv stvaralaštva kao nadoknade i utjehe. ostao neoženjen.slika porodične idile iz djetinjstva: roditelji. U strukturi pjesme uočava se 6 slika. osjetio je " porodicu" kroz koju će i dalje da . neizvjesnosti.saznanje i olakšanje jer riječi pjesama odzvanjaju u duši lirskog subjekta. Četvrta slika je promjena i osvježenje. miriše soba. Pretprazničko veče je lirska priča sa svojom fabulom. poenta: pjesnik je shvatio da je stvorio novu vrstu porodice. da nije sam. sreća grije ukućane. Lirski subjekt je u apsolutnom mirovanju kao i atmosfera iz koje proizilazi sumornost i bol koji prerastaju u plač. vatra plamti punim žarom. vraćanje iz sjećanja u stvarnost pretprazničke večeri lirskog subjekta. Treća slika je buđenje. U tom trenutku potekle su suze radosti i sreće jer više nije sam. Zato će u svojim elegijama izražavati tugu za izumrlim domom i žal što je nestala patrijarhalna atmosfera.oni su u potpunom skladu. događajem i junakom. Ispunjena je kretanjima. djeca. a svjetlosti i sreće na drugoj strani izaziva veoma bolna osjećanja. Smirivanje i olakšanje izraženo je riječima" ja sklapam oči" : to je trenutak kada se pjesnikova duša oslobađa napetosti.

Interpretacije pesama SUNCOKRETI Pesma Suncokreti pripada ciklusu Vecernje pesme pa su i sadrzina pesme. Suncokreti u ovoj pesmi dobijaju trostruku simboliku: . odsustvo zivota. Iskaz je u ovoj strofi neutralan. da je stvorio " porodicu" koja će ga nadživjeti i prenositi njegovo ime. i olicenje svih nemira i nespokojstava koji obuzimaju zivi svet. Sesta strofa ponovo uvodi prevagu svetlosti na tamom: Pomrece nocas sirom vrti. i svako spustanje noci za suncokret je pretnja i izvor straha. radosti i tuge. Izbor suncokreta za navedenu simbolizaciju nije slucajan: u njegovom nazivu je organska veza ove biljke sa suncem. Sve sto je u tami.On je. Za njih je sve sto zari bozanstvo jer daruje svetlost i zivot. toplotom i prostranstvom visina. -teznja ka visinama i prostranstvima. njen emocionalni ton i smisao u skladu sa naslovom ciklusa. "sume u strahu svom od mraka". olicenje zedji svega zivog za svetloscu. Mrak i senke se tiho spustaju. kako se po nebeskom svodu krece sunce. Noc je za suncokret mirovanje. odsustvo svetlosti. glas lirskog subjekta se ne osjeca. On cezne za jutrom i za suncem. obelezeno je prokletstvom. U prvoj strofi je predocena slika suncokreta koji "nemo prati neba bludnje" dok su u njemu skupljene "sve zedji ovog sveta. obuceni u "tesko zlato". U ovoj strofi je ostvarena ravnoteza svetlosti i tame. Cetvrta strofa je metaforicna slika suncokreta: oni su "s istoka kralji". sjaji bojom zlata. Ali ce biti u toj smrti . glava suncokreta se spusti "pogleda" uprta u zemlju./Sva nespokojstva i sve zudnje". -teznja ka idealima. suncokreti su tuzni. Kada sunce zadje.svetlost kao izvor zivota. Dvoredi sjajnih suncokreta. koja. obasjana suncevom svetloscu. sunce je daleko "na kraj sveta". Poenta je u saznanju da život nije bio uzaludan. Druga i treca strofa predstavljaju posebnu sadrzajnu i smisaonu cjelinu: u njima progovaraju suncokreti. tako se okrece cvetna glava suncokreta.dakle.traje. prirodno. ali je. Jovan Ducic . a makar "jedna zraka" svetlosti mera je i cena sviju stvari. oni su i "zreci sunca" koji "u cas mracni" vape za svetloscu i suncem. i sto makar jednom nije zasijalo i sto ne gleda u visine. U petoj strofi se pojavljuje lirski subjekt svojim iskazom:"Te tuzne oci suncokreta/ u mom su srcu otvorene". strepnje i tuge.

Sva nespokojstva i sve zudnje. u neunistivosti svetlosti i njene energije skupljene u zlatu suncokreta. ko slutnje. o svetlosti i tami. Pesma o suncokretima je pesma o svetlosti kao izvoru zivota. 2.u tom susretu priroda ostaje na svome. to su samo tri rijeci "Zasto tako sume"? Ovdje nije pitanje zasto sume. upitanost i nedoumicu.strahuje. sve zedji i zudnje i sva zarka sunca. Ovdje je uspostavljen paralelizam prve i seste strofe: 1. Stajanje kraj mirne vode opisano je odsjecnim. U sredistu pjesme je onaj covjek sa kraja pjesme koji stoji. Smrt suncokreta je samo privid: u njima je sakupljena sva energija sunca i svjetlosti.to je tema Jablanovi. Poenta je u neunistivosti zivota i zudnje.Ali ce biti u toj smrti Sva zarka sunca ovog sveta. To saznanje budi nemir. Primarni motiv je suncokret jer ima istaknuto i udarno mjesto u kompoziciji pjesme: dominira u prvoj. Pjesma zapocinje pitanjem. treci i cetvrti stih imaju narativni ton i deskriptivnu funkciju: Zuti mesec sporo zalazi za hume. posmatra i . drugo pitanje je sazeto. JABLANOVI Kada se covjek nadje pred tajanstvom prirode u tamnoj noci kojom huji sustanje jablanova. a covjek sam i zaplasen. vec zasto tako sume. oni su simbolicna manifestacija covjekovih misli i zelja. ona traje i dalje mimo volje covjekove. Treca strofa predstavlja sliku covjeka koji je toliko usamljen da se osjeca "ko potonji covek". vedrini i nespokoju u ljudskom zivotu. koji su na samoj granici straha. dva puta ponovljenim. daleka brda i crna.Tu su sve zedji ovog sveta. slutnje i strahove. sporim rijecima koje ostavljaju utisak niza koji . Jablanovi su samo predmet opazanja i dozivljaja lirskog subjekta. Dok su prva dva stiha emotivno napeta. Ova dva stiha upitnom intonacijom. Prve dve strofe ispunjavaju opisi prirode i desavanja u njoj. nagovjestavaju odgovor i time stvaraju pocetno raspolozenje za sadrzinu pjesme. cudno? Zasto tako sume? Dva puta ponovljeno pitanje "zasto" sugerise napetost i nemir. Tamna boja poredi se sa slutnjom koja budi nejasni nemir i slutnju.Sva zarka sunca ovog sveta. Covjek pred prirodom . morao je da obori pogled . uzbudjenje koje obuzima lirskog subjekta. Daleke i crne. o iskonskoj teznji ka idealimal. ali ga on sam ne moze da objasni. i snovi -to je pejzaz noci u kojoj se dogadja sum jablanova: zuti mjesec i njegov spori zalazak zs brda. petoj i sestoj strofi. pocinje da shvata da je samo jedan mali delic prirode. Sekundarni motivi su TAMA i SMRT. ali su oni dobili periferno mjesto i nemaju snagu poente. Tako strasno. Zato je on pun naboja nedoumice i iscekivanja: Zasto nocas tako sume jablanovi.nije uspio da odgovori na pitanja koja je postavio. treca strofa donosi sliku usamljenog covjeka u noci. Ovakav pocetak unosi zacudjenost. sagledano je ocima lirskog subjekta:On i priroda nasli su se oci u oci . Dok je u prvom stihu pitanje kompletno sa svim sintaksickim clanovima recenice. Sve sto je opisano u prve dve strofee. o ljudskoj teznji ka visinama i prostranstvima.

"ko potonji covek". zemlja. nastavljanje trajanja. umrtvljenu vodu bez zivota. tacnije odvija se njihov cin padanja u vodu "ko olovo mirnu i sivu" . sreo se sa ogromnom sjenkom jablana koji sumi. Covjek se suocio sa prirodom. sagledao je sebe i shvatio da je malenkost. Na pragu izmedju prve i druge strofe. Pitanje postavljeno na pocetku pjesme ("Zasto nocas tako sume jablanovi?") nije dobilo direktan odgovor. ispof koga stoji usamljeni covjek.mjesec. svjezinu. opkoracenje neminovno vuce u drugi stih da bi se stajanje odredilo preciznije .nije samo padanje. ali osoben strah:"Strepim sam od svoje seni". On se nalazi u spletu poetskih slika. . simbol je njegovih teznji da se izadje iz ove samoce i mraka visina je u poeziji uvijek simbolizovala izbavljenje.lagano prolazi. poslednji. izmedju dve tamne slike. Sum jablanova. pa je shvatio koliko je on sitan u odnosu na jablana. Naime. Osjeca se izvjesna utemeljenost lirskog subjekta u svijetu: "ja stojim" je puno samopouzdanja. nalaze se snovi. nebo. voda. nego je to padanje snova u sivu. jedini. usamljen u tom ogromnom prostranstvu sveta koji je predocen kao mrtva noc. iz njega zraci rjesenost i cvrstina. U tom trenutku se javio strah. Medjutim. Ovaj covjek stoji sam kraj mirne vode. sa elementima prirode . u njihovom zajednickom prozracavanju smisla.

To je bio momenat kada je Dorijan sebi spasio život a u tome mu je pomogla ništa .Pronasao je izvor vječne ljepote.Dorijanova ličnost je. Knjiga koja je proglašena nemoralnom.Oskar Vajld .pronašao savršenstvo.Nije želio više misliti o njoj jer je ona uništila pjesmu njegovog života.Volio je pozorišne predstave jer je među njima.Dorijan Grej rodio se onog momenta kada je slikar Bajazit započeo slikati njegov portret.Htio je da svi ljubavnici svijeta čuju njihov kikot. Zašto?Zato što je slikar uhvatio njegovu unutrašnjost a ne fizičku ljepotu.A on.bio je sam sebi ružan.ali sada mu se više nije činilo tako.Jedne večeri brat djevojke koju je Dorijan ubio.očaravala ga je njegova ličnost jer do tog trenutka kada se zaljubio u Dorijanovu ljepotu bio je sam svoj gospodar.Portret za koji je mislio da je uništen.jednom Laura….nego nju običnu djevojku koju je zbog te običnosti poceo mrziti.za toliko godina nije se nimalo promijenio.zaljubio se u genija.ne Juliju.po prvi put vidio je sebe na taj nacin.jednom je bila Julija.jedna je od najljepših knjiga ikad stvorenih.Izašao je nakon 20 godina opet u svijet. Mladi slikar.Uzeo je nož i zario joj u srce.govorio je svome prijatelju Henriju.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako lijep.tri su piščeve strane.on će biti savršen.Dorijan je često gledao pozorišne predstave.Skinuo je kapuljaču i čovjek sa nožem u ruci vidio je momka koji je imao samo dvadeset godina koji mu je objasnio da nije mogao počiniti taj zločin jer bi onda on tada po pravilu imao jednu godinu kada se to dogodilo.možda je to bila njegova najveća kletva. • Ljubav. zaljubio se ponovo.jedno od mnogih za kojima je tragao.Htio je da iscrpi i sazna sve.zbog koje je završio na sudu. jer je Dorijan živio s ljepotom ali bez duše.njegovo stvaralaštvo ime je za sebe Oskar Vajld.Tog momenta sjetio se scene iz romana u kojoj na sličan način umire jedna žena.možda ljepši.bila je to jedna velika praznina..razbuktala mastu.smrt i život imaju neki viši nivo.reklo bi se najupečatljivija u svoj priči o slaganju i protivrječnosti.bila je savršena a postala je plitka i tupa.Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio je zaprepašten prizorom.nikada neće biti takav..đavo i anđeo kako su ga zvali.Susreli su se na ulici.kada su se upoznali on je upoznao nju.Ali.napisao je najljepše stranice ljubavi i umjetnosti.onaj isti ali ipak drugačiji svijet.upravo ta obična pojava je ubila njegovu ljubav.opet je bio poštovan i opet su mu se svi divili.lord Henri i mladić savršene ljepote.20 godina nakon toga bio je zatvoren u sobi.Opet su novine pisale o jegovoj ljepoti.Međutim..Time se pokazalo koliko je unutrašnjost važna a spoljašnja ljepota ne.Zvala se Sibila i glumila je uzvišene ličnosti.mislio je.Dorijan je imao kapuljaču na glavi.i tada i nju i sebe vidio je drugačije.ne Lauru.Slika Dorijana Greja O Dorijanu Greju Bez obzira što neće nikad biti ubrojan među svjetska književnička imena.postojao je i stario dok je Dorijanova ljepota ostala ista. pronašao ga je da bi osvetio sestrinu smrt.izolovan od ljudi koji su ga nekoć obožavali i divili mu se.činilo se kao da mu je ukrao dušu.Slikar je bio očaran Dorijanovom ljepotom.a prava je istina i da su to tri lica svakog čovjeka.

A slika?Slika nije uništena. o umjetnosti ikad napisanih jer ja nisam ni jedno književno djelo nisam okusila kao ovo i nisam se nikad u tolikoj mjeri složila s piscem.a druge rijetko”.on je morao da bude poseban.mislim da bi u drugu ruku to bila jedina istina.bacaše mu dukate pred noge…Ta slika zamrzi sebe.zagledan 15 minuta u taj prizor znao je da gleda u čudoviste.možda ću u potpunosti razumjeti riječi umjetnosti.bogatstva koje je ostalo isto.moramo tragati za savršenstvom i biti savršeni.fraza.Svi volimo ljepotu.tražio je neku dubinu života iz kojeg će iscrpiti i saznati sve. geniji?Šta je za nas savršenstvo?Za čim da tragam?Da li da budem narcis?Ali ja ne volim genija.To čudoviste na ruci je imalo prsten. Prsten je bio simbol materije.Sa druge strane može se reći da ja lažem.da je u potpunosti ovladala sa mnom.samo kad bi je pročitali kada bi bili u mogućnosti da posjete takav jedan fascinirajući svijet.Živ.Najslabije su one naše pobude čije smo prirode potpuno svjesni.treba obožavati.Ta “slika” život provodi u savršenstvu.shvatiti.ali samo je jedna knjiga koja me je porazila u onom pozitivnom smislu književne riječi.a mrtav.bar sa jedne strane jer mislim da nije materijalno sve a duhovno nista.u mladosti.plitki.toliko mnogo zapisanih rečenica.zar je teško biti savršen i ne dopustiti nikoga da ti tiraniše dušu i tijelo.Da bi došao do savršenstva za kojim je toliko tragao morao je ubiti slikara i uništiti svoj portret.Ubio je slikara zajedno sa ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.a za to svo vrijeme stari njegov portret.živ.pobijediti kao i Dorijan.Duša mu je bila prazna.Dorijana Greja treba upoznati.dijaloga.Ako bi u neku ruku bila greška.lijep i savršen. Naći izvor mladosti i biti zauvijek lijep! Vajld nas tu stavlja na enigmu ljepote i ljubavi ali na jedan sasvim nov način.Nije li tako i danas……? Po mom skoromnom mišljenju ova knjiga nije nemoralna. a sa druge strane tragao je za višim ciljevima.života i ljepote koja ne prolazi.Nije shvatio da je bio poseban.Dorijan je rasparao sliku i ostao na mjestu mrtav.Osjetim da stojim pred čovjekom čija sama pojava me toliko očaravala.Možda je malo egoistično od mene da priznam da neke ličnosti Dorijana odlično poznajem kod sebe.a ko ne želi biti savršen? Pitanje ostaje da li imamo pravo na savršenost? Kada se spusti zavjesa i kad mi postanemo publika svog života možda i mi uništimo svoj portret.Pa kako onda reći da ona nije važna.A nije bio u pravu.i to je bio jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on.Vratimo se sad na izvor vječne mladosti… On nastaje tako što ga jedan slikar naslika i on poprima formu života.možda je to mogao i Dorijan ali ne.Živ.drugo do njegova ljepota.Ova knjiga navela me je da razmišljam o ljudima i shvatila sam da je ipak tačno “sebe ne shvatam nikada.Svi mi želimo biti savršeni negdje u dubini sebe.Nije li to ono za čim često žudimo i čemu se divimo?Sa jedne strane Dorijan je bio genije koji je sve vidio u ljepoti. volim i mane jer su one interesantne.Ugledao je sliku i vidio portret čovjeka koji je ostario.cinu on je ubio sebe.U početku me je to zabrinjavalo jer to ipak nije “pozitivan lik” ali upitala sam se onda šta je to pozitivan lik? Trebam li se sramiti moje identifikacije s njim?NE.mlad.mojom dušom.Da li je ljepota sve što postoji? Da li smo kratki.ima tu privilegiju da nikad ne stari. Da li je to bila pobjeda? -Postoji mnogo knjiga od kojih sam sazidana.Slika je ostala slika mladog Dorijana a na podu tavana ležao je starac.čini mi se da je on to proživio.u obožavanju.Pokazao je da svijet puzi pred materijalnim i povšinskim….nepromjenjeno pa je Dorijan gledao u njega kao da je to najveća vrijednost portreta.prije toga.Možda će i drugi to shvatiti.Ali.omrzi svoju .možda će neki reći da je netačno ali to je slika sviju nas koji se krijemo iza lažnih portreta.tijelom i umjetnošću-rekoše za Dorijana.apsolutno ne.Pa kako teško pitam se opet.pokazao je da je moguće pobijediti i pobijedio je.Dorijan je to saznao.Možda jednom kada neko načini “moj portret” i prvi put stanem pred tako nepoznatu sebe.mogu reći da je uspio jer je istrajao i pokazao da ona vrijedi.imao je onu jednu vise dimenziju.Knjiga je sklop najljepsih stranica o ljubavi.o ljepoti.Biti Dorijan Grej je tako lako a čini se tako teško.

shvaticemo istinu…… Branko Ćopić .mladost za koju je preklinjao. a u vidu zapovijesti. Slobodno se moglo živjeti jedino kada bi u goste došao stari samardžija Petrak. koji karakterišu Ćopićevu kjasniju prozu. vremenu kada se mnogo sanja i žudi za nepoznatim i dalekim. Knjiga je podijeljena u tri cjeline: Jutra plavog sljeza. plava i crvena.baci ogledalo i smrvi ga. Ćopić slika zgode i nezgode vezane za dječaka i starce bez kojih se nijedno djetinjstvo ne može zamisliti. jedinstvenu vrstu duhovne biografije. Nemirni ratnik i Dani crvenog sljeza.živila svoj a tuđi život.Da li je on uništio nju ili ona njega. jer ih čvrsto povezuje jedinstvena misao i značenje.. pričom «o jednoj bašti sljezove boje». Pisac se toj zlosutnoj slici svijeta suprotstavlja onim čime može: pisanom riječju i pričama o ljudskoj dobroti. Ove dvije boje. ovo je dobro.Sopstvena ljepota ga je uništila. Ćopić govori o mračnim i razornim silama koje vladaju u ovom svijetu. U toj svojoj zbirci kratkih priča. Imaju ukupno 54 priče (zanimljivo je primjetiti analogiju između broja priča i Ćopićevih godina: naime.ako ikad pronađem vječnu mladost. u tragičnom liku bivšeg mitraljesca Stevana Batića. Inspirisan tragičnim stradanjem svog prijatelja u logoru. Djelo Bašta sljezove boje predstavlja specifičnu sintezu cjelokupnog Ćopićevog stvaralaštva.Kako bih ja postupila kada bih prodrla u umjetnost.slika Dorijana Greja.ljepotu. intenzitetom i kontrastom. ovo smiješ kazati. sjećajući se svojih ranih nestašluka. noćni i dnevni vampiri».reći ću vam. POHOD NA MJESEC Jedna od najboljih priča ove zbirke je Pohod na mjesec. mirisima i slikama zavičaja.Do tada ostaje samo praznina i jedna slika. piscu Ziji Dizdareviću. koji većim dijelom čuva raniju Ćopićevu vedrinu. Ti tonovi. zahtjeva i savjeta: «ovo možeš. Priču kazuje narator sa vremenske distance od nekoliko decenija. Svaka priča iz zbirke je autonomna. svijetu obojenom zvucima. kada se život čini kao velika tajna i bajka. dani neometanog dječjeg sanjarenja.». Ciklus Jutra plavog sljeza posvećen je ranom djetinjstvu. Pojavom sutona započinjala . Tada bi nastupali «Petrakovi dani». označavaju dva perioda čovjekovog života. Ovo djelo Ćopić je posvetio svom drugu iz djetinjstva i prijatelju iz rata.BAŠTA SLJEZOVE BOJE Ponovo se vraćajući svijetu djetinjstva. i da se iz dana u dan «još umnožavaju po svijetu crni konji i crni konjanici.Možda isto kao Dorijan. postaju vidljiviji. koje se doživljava kao neko zatvaranje i stezanje bića. koja mu je donijela Njegoševu nagradu. isti likovi i ambijent. kao i poruka samog djela. radoznalosti i snova.svakako je pitanje koje si stalno postavljam. Ćopić stvara svoju posljednu zbirku.Jednom kada se pogledamo u ogledalo i nekim slučajem budemo oduševljeni odrazom ogledala.Prava je istina da svi mi imamo barem mali dio Dorijana u našim ličnostima. a ovo ne možeš. Ona počinje naglašavanjem gušenja i okivanja unutrašnje energije «zanesenih dječaka». razboljeniji tonovi. ovo ne smiješ. Posveta ima formu pisma i vrlo je važna za razumijevanje djela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana.. uslovljeno odnosom starijih. ali ipak sve one čine pripovjednu cjelinu. isti narator i njegova reminiscencija. mukliji. u vrijeme kada je knjiga objavljena Ćopić je imao 54 godine). javljaju se tamniji. U ciklusu Dani crvenog sljeza. Pogotovo u posljednjoj priči ove zbirke.iscrpila sve estetske ljepote. Tako djetinjstvo postaje njegovo bjegstvo i utočište od nezadovoljstva vremenom u kome živi i od zla koje sluti. Zatočnik.Ne znam. oporiji. ono nije. pričama «o dobrim starcima i zanesenim dječacima» iz doba svog djetinjstva. specifičnu vrstu piščeve biografije.

bi druga avantura . Djeda Rade je.prekidali snove. Ali. kazan i rakija. pošto to u djetinjstvu surovošću i nesmotrenošću drugih nije mogao. U noći mjesec bukne kao «ogroman požar» i u tim trenucima narator zaboravlja na sve što je zemaljsko i postaje «mjesečar». racionalan. On ne ide izvan granica vidljivog i mogućeg. stvarno. što je rastužilo dječaka i on se osjetio nemoćnim i poraženim pred kosmičkim prostranstvom. Nasuprot djeda Radu koji uvijek opominje i brani. nasuprot njemu. on bi da ispuni svaku želju.kada je bilo najpotrebnije . imaginaciju i san. Što je bliži mjesecu. Po povratku. ide za mjesecom. kojima je strano sve što nije materijalno.. u golu i sivu stvarnost vraća ga djeda Radino pitanje: «Baja.. Svijet ne može ni bez jednih ni bez drugih. željan da ga dotakne. nemiran. označava sigurnost. On misli na djedovu vatru pored kazana i na toplotu i sigurnost koju mu ona pruža: «žao mi je te vatrice u dolini. zemaljsko i nebesko. Samardžija Petrak pokušava da iživi svoje «vantazije». toplinu... nepoznatog i hladnog nebeskog koje ne grije. svakodnevna riječ i brige. Pitanje je samo: «Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće. jer i njemu su . streme duhovnom i u tome nalaze osnovni smisao života. racionalno i iracionalno. ali i čovjekovu podsvijest. Svijet je sastavljen od onih koji. stric Nidža). djedovom ljubavlju zaštićen od zastrašujućeg kosmičkog prostranstva. dječak se sve više pribojava te daljine. daleko. a noću raspaljuje kao sam mjesec. Jedini koji shvata njegov nemir i potrebu za noćnim idenjem u nepoznato i daleko jeste samardžija Petrak. zamora i stega krene u nepo. «Pohod na mjesec» označava ljudsku radoznalost i čežnju za dalekim i nepoznatim. kuda ćeš?». U tom požaru se mire blisko i daleko. stezali i ubijali dušu svojom strogošću i racionalnošću. iskonsku ljudsku potrebu da se sazna ono što je zagonetno i tajnovito. Likovi samardžije Petraka i djeda Rada razvijeni su na principu suprotnosti. To nije hladni nebeski požar. ali i da se čovjek odvoji od zemaljskog i »tvrdog svakodnevnog života» i da . onu noćnu i skrivenu stranu čovjekovog života koja se u toku dana krije od svakodnevice. već vatrica koja priziva i kojoj se dječak sa radošću vraća. Njegov svijet nisu daljine i visine. Djedova vatrica simboliše ono što je zemaljsko. «velika delija. to su za njega «vantazije» i on im se podsmijeva kao najvećim besmislicama. već «vatrica». .znato. prijateljstvo i ljubav. U dječakovom snu «plamičak djedove vatre se razastro u moćan i stravičan mjesečev požar». Možda je najbolje pomiriti jedno sa drugim. kao što to čini dječak u ovoj priči. iako u poznim godinama. zanemarujući golu stvarnost. veliki zanesenjak i maštar. zaštitu.!» Odgovor na to pitanje moramo tražiti u sebi. tamo gdje je prava sloboda. želje i mogućnosti. ali i od onih koji su za zemaljsko i racionalno (djed Rade. konkretno i čulno saznatljivo. Mjesec simboliše ono što je nepoznato. mjesecom. Kada su se približili mjesec je «odskočio iza drveta». Petrak je.». blisko.samardžija Petrak je spreman na sve. u visine.oslobodjen od svih briga. rušili maštarije.opčinjenost «najtajanstvenijim putnikom». hladno. smjeli lovac na mjesec» će zadrijemati «medju djedovim koljenima».

u kojima se javljaju odjeci golgote Srbije. Cosic ovaj rat i njegovo vrijeme sagledava u kontekstu individualne i nacionalne istorije od kraja XIX vijeka pa do Drugog svjetskog rata. Nikola Pasic. prestolonasljednik Aleksandar. Cosicev stvaralacki pristup Prvom svjetskom ratu razlikuju se od svih prethodnih. sa stokom i preostalom imovinom na jug Srbije · povlacenje naroda i vojske preko Albanije Likovi: . General-staba. pokreti vojske. gradove i sela. ostavivsi svoja stradanja i podvige istoriji naroda kome su pripadali. pa pad Beograda · povlacenje naroda.izvan sopstvenog stvaralackog konteksta. kralj Petar. Dok su ostali pisci ovaj rat sagledavali parcijalno. bitke. od onih koje je istorija upamtila do onih koji su potonuli u zaborav. Prostor je sirok. Posebnu draz predstavlja cinjenica da su junaci ovog romana proistekli iz “Korena”. Stepa Stepanovic. Time je roman “Vreme smrti” samo segment siroke poluvijekovne istorije Srbije.VREME SMRTI O ROMANU “VREME SMRTI ” Roman “Vreme smrti” je roman epopeja. Ovaj plan je ispunjen djelovanjem velikog broja istorijskih licnosti: Zivojin Misic. Ratni vihor je zahvatio ne samo narod nego i veliki broj pojedinaca. prostor se prosiruje na Evropu i njene glavne gradove. Dogadjaji su razvijeni i isprepleteni.Prvog svjetskog rata na tlu Srbije. a nastavljaju romaneskni zivot u “Vremenu zla” i “Deobama”.Opsti (istorijski) plan ostvaruje se prikazom istorijskog dogadjaja . samo jednim dijelom. Prikazno je djelovanje diplomatije. Ovim romanom Cosic se pridruzio piscima koji su za temu uzeli Prvi svjetski rat na tlu Srbije.Dobrica Cosic . Unosenjem dokumentarne gradje. Vlade. jer je cijela Srbija popriste ratnih zbivanja i nesredjenih sudbina. KOMPOZICIJA: · pocetak rata · front: narod u borbi i povlacenju · Suvoborska bitka · valjevska ratna bolnica · odbrana. Skupstine. Po tematici je istorijski roman. Osnovni dogadjaj je rat. pripovijedanje je ostvareno na dva plana: opstem i pojedinacnom. ali je vremenski to nepuna godina od izbijanja rata do povlacenja preko Albanije. Roman je zahvatio dvije kalendarske godine Prvog svjetskog rata. Radomir Putnik. Nadezda Petrovic i dr. opste i pojedinacno. U ovom romanu su na najbolji nacin aktivirane sve osnovne epske karakteristike: vrijeme. koje zahvataju razlicite krajeve. narod i pojedinca. front i bolnice. prostor. U romanu . dogadjaji i licnosti. ali se on grana u bezbroj epizoda i situacija.

ponos. U Olgi se javlja sumnja u njihovu ljubav. Skolujuci se u Evropi Vukasin je shvatio da se ta Evropa. a i bojao se da ne povrijedi sina. ponos i osjecaj morala u ocima drugih i time dozivio sebe kao promasenog. uvijek brine samo za svoje interese.tip supruge i majke. Vukasin nije intervenisao da ne bi izgubio dostojanstvo. srecu i neuspjehe sve je vezivala za Vukasina i sve je djelila sa njime. nikad ne gubi neposrednost i ljudsku humanost. Lik Olge Katic je jedan od najcjelovitijih zenskih likova u romanu. Progresu hocu da sluzim. U odnosu prema njima ona je njezna. Vukasin pocinje da razmislja o svojoj porodici.Shvatio je da je Srbija. Vukasin mnogo voli svoga sina. ciniti u ljubavi. Ubrzo se u njoj javlja osjecanje praznine i neispunjenosti. Kako god rat zavsio . Mrzio je prizemne ideje i shvatanje naroda .”). pazljiva. Nije mogao to da uradi. sve te svoje 43 godine bez samostalne i znacajne odluke. casnog. “Ratovi nas ravnaju: jednaka nam je moc. kao i uvijek da tada. A za to niko nije kriv. trebalo bi da je . Pocinje da shvata da je uvijek bio razapet izmedju duznosti i porodice. Olga je oslonac muzu i brizna majka djeci. Divljenje. OLGA KATIC . Pridrzavao ga se i u ratu.. sa svakojakim iluzijama o svom ponosu. Srbiji su potrebne fabrike i profesori . a prema Ivanu je imao sasvim drugaciji odnos.. jednako delo i nada.tip intelektualca i aplikacija egzistencijalnog problema raspinjanja izmedju opsteg interesa ( duznosti i poziva) i porodice. Iz straha da ne ponovi gresku Acima Katica nije zelio da utice na Ivana. Iako tako postupa. zelela za okolinu da bude “srecna zena”. Pustio je da se sam formira kao licnost.VUKASIN KATIC . a ne za vlast: “Hocu znanjem da sluzim ovoj zemlji. govorili su za Vukasina Katica. Ona je od rodjenja u svemu bezbedno zivela. a ne stranke i politicari”. od koje je srpski narod ocekivao tako mnogo. a od vlasti vise voli istinu”. sama u ovom ratu.Tada se sukobljavaju njena ljubav i njegova ideja. “ On je bio onaj redak covek koji zeli vlast. suzenu i sebicnu sliku gledanja naroda na opste interese. bandoglavog. Znao je da srpski narod treba sam da se brine za svoju sudbinu. jednak nam je i vek” . Njegov cilj je bio duhovno obogacivanje i uzdizanje srpskog naroda.U jednom trenutku ipak je osjetio da je i on kao i Acim “izgubio” sina. bio je moto kojeg se pridrzavao Vukasin Katic. U Vukasinu Katicu su korijeni ondasnje intelektualno-politacke Srbije. iako je sa saveznicima. Njegova porodica je trpila zbog njegovih ideala: ”Kako je to ziveo odricuci se bavljenja decom i cinjenja sitnih prijatnosti njima. Njen odnos prema Vukasinu obiljezen je ljubavlju ( “Ona ga je volela bas takvog: zanetog. Postaje svjesna da je “zivela jadno.Tu ljubav pokazuje u trenutku kada saznaje da je Ivan nestao u borbi i da jer zarobljen. odana i iskrena. elegantna i otmjena. zaostalog. zivela je u iluzijama. ni sta je to ljudski zivot u ovoj zemlji. Ona je jako vezana za porodicu. poslovati. Ona zaista nije imala pojma ni sta je covek. Po tome. Svesno je uzivala u obmanama bogatstva i gospodstva. kada je zahvaljujuci svom polozaju mogao da omoguci da Ivan ne ode u rat. kako to da nije osecao kolika je radost raditi. znao je da ce sudbinu srpskog naroda odrediti velike sile. Borio se za ideje. zbog ne postovanja njegove odluke. Politicar. bez ijednog ozbiljnog rizika i sve do rata i bez velike patnje.Strogog prema sebi i svakome. Ta ljubav se moze vidjeti i iz pisma koje mu salje. Prvi veci nesporazum i sukob izmedju Olge i Vukasina zapocinje kada on odbija da intervenise i preko veza spase sina od frontova i stradanja . a sme svakom da kaze istinu. ” Pitao se zasto je sve njeznosti poklanjao Mileni. tek kad shvata da bi mogao izgubiti Ivana za uvijek. jer je osjecao da tako iznevjerava svoje principe. ni Vukasin. neobrazovanog i neprosvijecenog.

a lici na sve srpske vojnike! Ako mu skines sinjel i sapku. o sebi i svojim osjecanjima.”.jer je Zivojin Misic bio isti kao i oni: ”Vidis li . braca i domacini . sto vise rastu. Pravo Olgino razumijevanje Vukasinove licnosti pocinje kada je od njega dobila pismo u kojem govori o Ivanu.U kontaktima sa narodom nije oholi i samouvjereni politicar. ona je svojim cutanjima i samocama sve jace osecala neku promasenost i beznacajnost sopstvenog zivota. suzdrzavaju. kako ih njena neznost sve manje raduje. pati i voli. Kako je uvidjala da je deci.” Dr. Vojvoda Misic je istorijska licnost. prepoznatljiva i bliska . dok im je bila neophodna. ZIVOJIN MISIC -tip vojskovodje i ratnika.Smatrao je da to ujedinjenje zele samo politicari i pjesnici. uvijek suzdrzanog i skromnog komandanta.narod. Pasic je spreman da prihvata kompromise koji ce dovesti do sporazuma. Smatrao je da onaj ko se bori za svoj opstanak smije vise i moze duze da trpi od onoga koji se bori za pobjedu. Javice se ljubav koju i Olga i Mihajlo Radic precutkuju. ljekovita.Radic ce u njoj otkriti vrijednosti zene koje ce ga vezati za nju. oca i igracke volela. Kada se obraca vojsci govori jednostavnim jezikom svojih boraca i seljaka. nego skroman i jednostavan gradjanin i jedinka iz toga naroda. Covek isti ko mi”. tjesi.( Tola Dacic). Moze u politici ici u obracun sa pojedincima . Medjutim. brani sve ono sto je bilo. Zivojin Misic. Snaga samokontrole samosavladjivanja je znacajna vrlina Pasiceve licnosti. Njegova rijec je utjesna. ne toliko sto je po prirodi optimista. nego zato sto smatra da politicar mora da bude optimista.Ali ona je bila srecna samo dok su joj deca bila mala. ostroumnost.On voli. jer onda je i smisao politike obezvrijedjen. Zeli da cuje sta taj vojnik misli. aplikacija problema jugoslovenskog ujedinjenja. Pasic sve podredjuje politickom cilju. Tada shvata da ga nije dovoljno razumjela ni poznavala. sve manje potrebna. iskusnog. radikala. jer je svjestan da rat vode obicni ljudi. kada je za sve bila “srecna zena”. Za njega je narod i njegov interes ispred svega. mora da bodri narod i uliva mu vjeru. dok su samo nju. Glavno njegovo ”oruzje” jeste . humanog i nimalo subjektivnog. On je tu da vodi politiku i da u tome postigne cilj koji je postavio.To mu i priznaje. Misic je bio protiv jugoslovenskog ujedinjenja. pa je zato najizrazitiji predstavnik srpskog kolektiva. odlucnog. hrabrost. sta je general? General. bez obzira na sredstva koji ce morati da upotrebi. ocevi.narode. U nagonu za samoodrzanjem vojvoda Misic je vidio mogucnost trajanja i obnove snage za nove borbe koje su predstojale srpskom narodu. Odolijevajci toj ljubavi Olga brani svoju proslost.U poslovima politike narod je za Pasica vrhovno mjerilo. Tada ce ga zavoljeti punom ljubavlju. Narod mu je vjerovao. sta mu smeta. zali. na koga je kivan i zasto. jer ga je upoznala u novom svjetlu. U svom politickom djelovanju Pasic se rukovodi nekim principima koji su postali njegova zivotna pravila. mudrog. Komandanta koji ne ratuje za pobjede i slavu vec za zivot i opstanak. videces ga za plugom i motikom. zabrinutog. brani onaj period svog zivota u Beogradu. NIKOLA PASIC -tip politicara i drzavnika i aplikacija politickog pitanja odnosa Srbije i saveznika. pjesnici i profesori. Ostavlja utisak uvijek budnog. NJegov zivotni pricip je optimizam. Misic hrabri. Ima osobine i vrline nasih predaka: odvaznost. postuje i cijeni svoje vojnike. kako su Vukasinu politicke i nacionalne brige postajale i pred njom jedine njene brige. ali ne i sa narodom. a isti k’o mi. a to nije po volji naroda:”Ujedinjenje vekovima razjedinjenih naroda vredi onda ako se u to ujedinjenje ravnopravno ulazu krv i kosti! A ja se bojim ujedinjenja za koje se bore politicari i novinari.srecna. Srpska politika i diplomatija u Prvom svjetskom ratu olicena je u liku Nikole Pasica. saosjeca.

narodski. a dicili se sto smo prenosili kosti nasih vladara. a i tudje interese. o narodu koji nikad nije vodio osvajacke ratove. . Rusijom. zato on djeluje ljudski. celjad i imovinu. a nikada u potpunosti ispricana. mnogi osvajaci su pokusali da pokore srpski narod . Ucinila ih svjedocima svih ratnih uzasa. hrabrost i junastvo.Cemu sve to stradanje kad nikog nece ostati u drzavi. krenuo u rat. da u njoj zivi. neobrazovan i neprosvecen. Kao politicar i drzavnik usmjeren je ka cilju izbavljenja srpskog naroda iz zla.” Srpski narod je uvijek vjerovao u svoju snagu. Neki uceniji ljudi tadasnje Srbiji govorili su da je Srbija sama iako je sa saveznicima. po svome i na svome da postoji. nego je uvijek branio sto je njegovo. zlocinackom rasom”. prica o srpskom narodu. Ratovao je sa velikim silama: Francuskom. Otkad se naselio na ovu raskrsnicu svih puteva. Mnogo vise se bojao rata.. po ko zna koji put u istoriji. s vjerom u saveznike. Sjetimo se samo u koliko je pjesama opjevan Kosovski boj. A seljacki srpski rod. U ovom ratu nije stradala samo vojska. obnavlja je. u najcrnjim danima njene istorije. zvanu Balkan. Sahranjivali smo tu djecu.strpljenje. jer situacija je i danas vrlo slicna onoj sa pocetka XX vijeka . Sa ove vremenske distance sigurno bismo se slozili sa njima.trpljenje i tolerancija. posredno ili neposredno. Pocetkom XX vijeka srpski narod je jos jednom morao da brani svoja vijekovna ognjista.umije da odstupi. U najboljem gunju i “opancima sa sest kaiseva” pracen pjesmom. NJegov licni i porodicni zivot gotovo da ne postoji. odnosno uticaja rata na njegovu licnost. da brani svoje.. Neki su to i uspjeli.U tome je velicina njegove ljudske licnosti. on im nikad ne robuje. da precuti i oprosti. prljavom. Ali ovoga puta nije ratovao sam . Evropi nije stalo do subine jednog malog balkanskog naroda. Esej: Vreme Smrti “Vreme smrti” je jos jedna. ognjiste. Nisu mogli. Njoj je samo trebala njegova junacka vojska za ostvarenje davno postavljenih ciljeva. Engleskom i vjecitom uzdanicom srpskog naroda. vjerovao je u sjajne i mocne saveznike. o narodu kojeg je kroz dugu istoriju u rat uvlacio kad je ko htio. slavljen kao najveca pobjeda. I tako je narod. Pasic iz “Vremena smrti” je politicar i drzavnik. Uvijek vodi racuna o situaciji i trenutnim okolnostima. Prica o narodu koji je mnogo puta prolivao krv da bi odbranio svoju otadzbinu.Zar treba te kosti da nadzive srpski rod? Da ostanu kao jedini dokaz nase slavne proslosti? Nastupilo je doba kada covjek mora podjednako da se bori za ocuvanje proslosti i tradicije i da se bori za svoju egzistenciju. da odobri i ono sto on licno ne odobrava. Cak i kad je dozivljavao poraze znao je da ih pretvori u slavne pobjede. do sada mnogo puta pricana. jer “ovaj narod hoce da postoji. A ta pjesma ubrzo se pretvara u lelek. nasu uzdanicu i buducnost. ali ni oni nisu mogli da pokore i zatru srpski duh.kojeg su smatrali “smrdljivom. Zrtvovala ih za ideju. “Bijese li na svijetu jos kojeg naroda da je satro djecu zbog drzave i nekih krajeva?” pita se Danko Popovic. Vjerovao je da nece napustiti Srbiju. Vlada je mobilisala i djecake od deset godina i djake. koju je dodatno podsticala srpska vlast. jer ipak je on “spasio Evropu turske tiranije”.Cudan je taj obicaj naseg naroda da u velike tragedije i stradanja pjesmom ispraca svoje najblize. Mnogi ljudi vole da kazu da je u nasem zivotu jedino smrt sigurna.Pa i u Prvom svjetskom ratu covjek je smrt prihvatao kao sasvim realan ishod zivota. svoju saveznicu. jer rat mijenja ljude: “ Ako se vratim iz rata necu biti isti onaj koji je krenuo u rat”. Iako se u svom politickom i drzavnickom djelovanju rukovodi svojim principima.. A u ratu stradaju svi .

Najvaznije je zivjeti . Nije ga bilo moguce izbeci. jer dok su oni branili otadzbinu u rovovima. Nicemu zivot ne smije da bude cijena. liferanti i razni prevaranti bogatili su se na tudjoj nesreci: Na ovom svijetu odvajkada jedan kuka. ljudima koji su izgubili svoje najmilije i svoje domove sloboda nije bila najvaznija. “Mi treba jednom da pogledamo sami sebe i da se izmjerimo pa da znamo koliki smo. sto zbog prostora na kojem zivimo. drugi pjeva. Zelja za bogatstvom i moci nadvladala je osecaj humanosti. . majki. sto zbog naseg mentaliteta. Ali covecanstvo to nikako da shvati.Samo mnogo unistenih porodica.“pod tudjinom ili svojim : siromahu je svaki isti. Oni su trazili pravdu. zena i djece u vjecnoj tuzi za za svojim sinovima i domacinima. a bogat svakog moze da kupi”.Narod nije zelio slobodu po svaku cijenu. Mi nismo velika sila” i zato treba treba da nadjemo druge nacine borbe za slobodu i postojanje. Trazili su da se postuju njihove zrtve za drzavu. Cosic se u romanu pita: “Koliko je besmislenih ratova bilo u istoriji?” Ali zar nije svaki rat besmislen? Zar nije bilo dovoljno ubijanja i razaranja? Ratovi nam ne donose nista dobro. Ranjenicima. Sudbina srpskog naroda do sada je bio rat.

Svijet djetinjstva prikazan je kroz sjecanje. I naracija i struktura. gospodin Molnar. sitnih i svakodnevnih. predmeti u kuci sve je to mogucnost da se u sjecanje vrate neki trenutci iz djetinjstva. Birani su onako kako ih sjecanje vraca u sadasnjost. malih dozivljaja. slucajni prolaznici kroz zivot Andreasa Sama. Prica o djetinjstvu je sklopljena iz niza malih dogadjaja. prelomljen kroz prizmu djecijeg vidjenja. poslije mnogo godina za ulicom divljih kestenova. svacije..nesigurno. -Sadrzina: Sadrzinu ove knjige cini kazivanje o teskom djetinjstvu Andreasa Sama. a iz tog vremena povremeno sjecanjem zalazi u neposrednu proslost. ni kuce u Belmovoj ulici sedam u kojoj je Andreasova porodica zivjela.prtljagom. Prica je zivot jer govori o njemu onakvom kakav jest i lijepom i ruznom i veselom i tuznom. koja je ziva u sjecanju Andreasa Sama ali je nema u stvarnosti kao sto nema ni divljih kestenova. gospodin Fuks. Medjutim nestalo je sve ono sto je mogo da ozivi sjecanje. tako su i ove licnosti ostale skice i siluete. Kao sto je sjecanje prozracno i maglovito. U sjecanju dominiraju siromastvo. Zivot je sazidan od malih prica. da bi negdje pri kraju price sav jad bio izrazen jednom recenicom:. vucemo za sobom cergu svog lutalastva. Vrijeme je ratno. -Jednostavno kazivanje: Teme su svakodnevne. potpuno subu skladu sa junakovim uvjerenjem da je zivot prica i da je prica zivot. -Motiv kestenova i simbol prolaznosti: Motiv kestenova ponavlja se u prici Ulica divljih kestenova. cijela prica je potraga. Zivot tece u seoskoj sredini. a mastom u buducnost.Rani jadi RANI JADI Analiza: Knjiga novela Rani jadi govori o ranom piscevom djetnjstvu. zeljenu ali jos nejasnu.. Zato ova knjiga ima i neke osobine romana. medju obicnim i jednostavnim ljudima.''Ulazimo u voz sa svojim smjesnim. koji su ostavili tragove na djecakov zivot i zivot njegove porodice.Danilo Kis . nesigurnost i bijeda kao stalni pratioci djetinjstva. zalosnu prciju mog djetinjstva''.kuca. bez cvrsce povezanosti.. Ipak. Ova knjiga novela objedinjena je glavnim junakom i jednim narativnim subjektom koji kazuje pricu. uspomene su sacuvane. pa opis toga zivota nije nista drugo nego niz prica. U mnogim pricama nalazimo iskaze koji odrazavaju svijest o bijednom zivotu i ranim jadima. . koje je proveo u Madjarskoj.. one se mogu osvjeziti i ozivjeti vrjeme i ljude iz proslosti. Promicu pojedinci koji su u junakovom djetinjstvu bili vezani za njegovu sudbinu i uticali na neke dogadjaje: Anton Financ. Ulica . Dogadjaji su obicni bez naglasenog dramskog naboja. zivotne. gospodja Rigo.

mirise. Djecak Andreas je vrlo rano ''ispio gorku casu'' ovog svijeta. mozda samo da im sluzi kao podsjetnik.Da li je moguce uopste saznati vrjednost zivota. da u sitnicama sagledava sustine i ljepote. ali samo na tren. Mozda bi to i bilo normalno. Nekim ljudima je to jednostavno neophodno da bi se ''opametili''. 3. takav je i danas mozda samo u nekom drugom obliku. vise patnje nego srece i radosti. travke. ali bez uspjeha. Ali ce zapazati i ono sto je ruzno i sto je proisteklo iz covjekovog nemarnog odnosa prema prirodi. osjetljiv na spoljasnje utiske prijemciv za sve sto je lijepocvijece. Ako mu se neces pokoravati jednostavno ce te ''pojesti''. sposoban je da oko sebe zapaza naoko nevazne detalje. Iz zvuka vremena saznata je buducnost Andreasa Sama. zvuci. kao da se ovim oblikom narator brani od dogadjaja koji opisuje. 4. kad odrastes. Ipak dok si dijete sve ti je nejasno i u tim trenutcima ne razmisljam puno o tome. Ipak djecak je uspio. ali ukazuje na momenat koji se ne zaboravlja. Trece lice omogucava distancu. da iz druzenja sa prirodom. drvece. ali nekad je radio i ono sto nije htjeo. Mislim da ni Danilo Kis. pa je kazivanje u trecem licu jednostavnije i lakse. Vrlo je malo ljudi cije djetinjstvo ne nosi naslov ove knjige. Prica Kruske ne zauzima ni polovinu stranice knjige. njegova masta je ziva i nemirna. Mozda ja ovo primam ovako jer sam imao priliku da prozivim ''rane jade''. samo neko na tezi. Iz te sposobnosti proistekla je ljubav prema prirodi u kojo ce zapazati sume.Kakva osjecanja i raspolozenja izaziva knjiga? .zvukove. neko na laksi nacin. Ponekad pomislim da je sve to bio samo tuzan san i da se nista od tog nije desilo. mirisi. mirnocu i objektivnost kazivanja. pocinju da naviru sjecanja cijih posljedica tek onda bivas svjestan.'' Stvarnost bola Andreasa Sama jeste vjecna prica o patnji koa o najupecatljivijoj oznaci zivota. gospodja Molnar izjednacava Andreasa sa psom. Ipak je on samo djete. Vrlo je tesko zamisliti svjest jednog djeteta. Samo sjecanje na njih izaziva vrlo tuzna raspolozenja.cvijece. Svako u ranoj mladosti dozivi neke jade. -Pitanja: 1. Tek kasnije. koje ima epilosko mjesto i funkciju najvise je dato prostora djecakovom dozivljaju elektricne bandere kao ogromne eolske harfe sa koje se moze prepoznati zvuk vremena. razvije smisao za lijepo i sposobnost da se lijepo osjeti svuda oko sebe.Kakva je ''slika svijeta'' u knjizi rani jadi? Svijet je vrlo surov. kao i mnogi drugi nikad ne bi saznali pravu vrijednost zivota da nisu dozivjeli nesto lose ili tesko. -Andreas Sam: Andreas Sam je senzibilna licnost. ''Gospode kako sam nemocan pred ovim cvjecem. Kao da ova kazivanja izazivaju mucna sjecanja. koje kada najvise treba da uziva u zivotu i bude bezbrizan.-Naracija: Upotreba treceg lica za kazivanje o sopstvenom zivotu otkriva junakov odnos prema djetijstvu u kojem je bilo vise ruznih nego lijepih dana. -Biografski elemementi: U prici Eolska harfa. Onda pozelis da se vratis tamo i da izmjenis tok dogadjaja. Danilo Kis je svojenaporno djetinjstvo dozivio kao neku vrstu prosvjetljenja. pogotovo kad je rijec o Srbima kao narodu. Ali kakav je bio svijet tada. ali ''svijet'' to ne vidi. Ako je htjeo da prezivi morao je da radi. proslog i buduceg. ako nesto tesko i lose ne iskusis na svojoj kozi? Da li bi Kis bio ono sto jeste da noje sve to prozivio? Mislim da svi ljudi u zivou treba bar malo da osjete patnje i bola. 2. izlaze se velikim naporima. boje.Povezite naslov knjige sa svojim sjecanjima na rano djetinjstvo. Da problem bude veci ovdje se ne radi samo o ''ranim jadima'' vec se ti jadi vuku kroz cijeli zivot.

takvo nesto ne postoji u snovima. Mozda je ovo preuranjeno misljenje ili pesimisticno.ucjenjivanja. Ali ne. . Jahaci apokalipse vec uveliko jasu na svojim konjima i haraju svijetom sireci rat. kada poslije procitane knjige shvatis da si postao vrijedniji za saznanje o jednoj sudbini. Jedno se zna: nijedan dogadjaj u istoriji nije prosao bez prolijevanja krvi. a za sve to je kriv sam covjek. To je jednostavno iskustvo koje covjek stice cim se rodi. Cemu i zasto zivjeti ako znas da ces ti ili tvoja djeca ili cak tvoji unuci morati uzeti pusku i ici u rat.glad. jer svi mi nosimo klicu zla u sebi. ma koliko oni bili ruzni. Nema nikakve sumnje da ova knjiga podjednako uzbudjuje sve osjetljive citaoce. Njenoj vrijednosti doprinosi i ta cinjenica da su sva ta zbivanja bila stvarna i da nista od toga nije izmisljeno. ma koliko se mi bunili to je istina.prevare. Mislim da je krajnje vrijeme za ''Potop''. Cijelo covjecanstvo se nalazi na ''rubu propasti''. U svijetu se toliko ''nakotilo'' zla. bez obzira na starost. -Esej: Covjek je oduvjek predstavljao misteriju i jos uvjek se ne moze dokuciti bit njegovog zivljenja. Sve to govori o nepravdi i surovosti ovog svijeta.Ova knjiga donosi mnogo nedoumica. Ovog pute bez ''barke'' i izuzetaka.bolest. ali svakim danom raste broj onih koji su istog misljenja. mozda ja to tako vidim. samim tim sto pocinje posvetom ''za djecu i odrasle''. Da li je to bit zivljenja ili je samo sudbina ovog naroda ili je to sve samo ruzan san. Neopisiv je taj dozivljaj. A zasto? Zato kadtaman mislite da ste doznali bit i da ste stigli do kraja pojavi se na drugom kraju svijeta nesto jos nevidjeno i neodgonetnuto.

tamo u tuđini. dovodi neke bradate ljude u stan. nego za pretpostavkom da se baš u njemu krije neprijatelj i da ga. Glavni junaci drame su . vratio u zemlju da otvori modni salon i da tu nastavi život. pa još ako dolazi iz inostranstva.kako kaže glavni junak ove drame . Ilija za takvo prosuđivanje ima i "dokaze": on samo ćuti. Dušan Kovačević za osnovu svoje komike uzima jedan društveni fenomen koji se može smatrati bolešću svakog komunističkog sistema i društva. Kao da je za uzor imao Brehtov epski teatar. njegova supruga. uvijek treba imati na oku. o ekonomskoj stabilizaciji i potrebi da se više radi a manje priča i sastanči. a svaki čin ima po pet naslovljenih poglavlja."sve je suprotno od onoga što što izgleda da jeste". koji je bio žrtva jednog političkog mehanizma i ideološke tiranije. Na uopštavajući način i ispraznim jezikom govori se o njenom toku i zaključcima koji nikog konkretno ne obavezuju. . jednostavnog ili pak poslovnog čovjeka.BALKANSKI ŠPIJUN Balkanski špijun je dramsko djelo napisano u dva čina. Iako je podstanar običan krojač koji se poslije dvadeset godina. Iliju. Njegova je pretpostavka da je on. Ilija ne vjeruje u tu činjenicu.još i Danica Čvorović.DUŠAN KOVAČEVIĆ .Ilija Čvorović. u kojoj je prisutno 12 poglavlja. gdje je na stotine i hiljade ljudi prevaspitavano da se vrate ispravnom mišljenju. a to što izgleda tako gospodstveno i djeluje nenametljivo samo je maska i privid koji treba da zavara. pa i promašeno i tragično: postaje psihički bolestan. zašto bi njega. brat Đura i "balkanski špijun" Petar Jakovljević. neka lopuža i kriminalac. Zbog njega su ga zvali u policiju na "informativni razgovor". Od takve bolesti boluje i junak ove drame . u kuhinju ulazi Ilija Čvorović. čovjek koji je jednom ponio žig neprijatelja naroda. Po toj izopačenoj logici sve je jasno: ne treba se povoditi za utiskom koji na nas ostavlja čovjek iz našeg okruženja. sada se stavlja u funkciju poniženja i mučenja. iz tih razloga. Kompozicija pomalo neobična ako se na umu ima ustrojstvo drame u klasičnom smislu. kćerka Sonja. čovjek izgubljenog smisla za normalno posmatranje i ponašanje. navlači platno na prozore. pa se stoga mora uvijek biti budan jer . godine morao da robija na zloglasno Golom otoku. a to opet znači da se često iza naizgled povučenog. zaradivši mukotrpnim radom nešto para. vjerovatno. povratnik iz Pariza. nešto "radio protiv svoje države" i da je. govori o "polaznim osnovama dugoročnog programa". zbog čega je kao informbirovac 1949. krije neki "imperijalistički špijun" i neprijatelj naše društvene stvarnosti. U svemu tome on izgleda dosta naivno i smiješno. a to je: na svakom mjestu i u svakom čovjekumoguć je neprijatelj naroda i postojećeg sistema.Drama Balkanski špijun počinje emisijom preko radija o tek završenoj sjednici od velike važnosti za zemlju. Djeluje dosta nervozno. pali cigaretu i pita za podstanara (gdje je on?) jer je njegovo prisustvo uzrok psihičkog stanja u kome se odjednom našao. Uključuje se i glas seljaka: on govori o selu koje hrani grad. Po njegovoj logici policija se ne interesuje "za običnog i poštenog čoveka".Ovaj uvodni segment treba da pokaže društveni ambijent i nagovijesti istorijsko vrijeme u kome su junaci smješteni. I kada su vijesti pri kraju. misli on. sumnja u njega i već je u njegovim očima "gadan i opasan čovek" jer da nije tako . krojač.pored Ilije Čvorovića . postupak komponovanja primijenjen u drami Majka Hrabrost. pozvali u policiju. On.

Stanovali su "po šumama i podrumima" sve dok se nisu pozaduživali do do guše i nekako napravili tu skromnu kuću. a on samo ponavlja: Bez brige.često izlazi iz kuće i šeta noću. menjaju strane pare i planove. Ona. više od četrdeset puta je konkurisala. preko veze. obezvrjeđuje: "Po ceo dan skupljam neke potvrde i uverenja. Iz . nadovezuje se svojim ispovijestima. stalno pojavljivati na vratima pod izgovorom da nekoga traže ili nešto nude. slučajno. čime se još više produbljuje slika o samovoljnosti i svemoći naše birokratije. našla posao. na proljeće. nije na oku".praćenju podstanara i prikupljanju dokaza o njegovoj "zločinačkoj" aktivnosti. Kasno uveče vraća se Ilija "krvavog lica i ruku. snima njegove goste i sastanke. olako prelazi preko njegovog telefonskog "referisanja". U tom kontekstu Ilija sebe doživljava kao jataka a svoju kuću kao sklonište mračnih sila. po zadatku. naime. I već predviđa kako će odsad nepoznati ljudi.. ali od toga ništa. ne važi i za "decu budžovana" koja se lako zapošljavaju. U narednoj dramskoj situaciji kao središnji lik javlja se kćerka Sonja (ima već trideset godina) sa viješću da je. namirnicama. kao građanina. a zatim i neplaćeno odsustvo. i to baš u vrijeme kada je ekonomska stabilizacija glavni zadatak svakog građanina.Nakon ove dramske situacije dolazi promjena: stiže i podstanar i priča o svojim nevoljama: ne može da riješi formalnosti oko otvaranja krojačkog salona jer ga birokratija. koja je obuzeta kuhinjom. Ilija odlučuje da se sav posveti kontrašpijunaži . priča o tome kako su im punih dvadeset godina obećavali stan i kraj podstanarskih muka. njegove šetnje sa nekom novinarkom i nekim drugim ljudima. Ilijina obuzetost neprijateljima koji "kidišu" na njegov samoupravni sistem sve više raste i počinje da prelazi u pravu paranoju (bolesno stanje psihe kada čovjek postaje "progonilac progonilaca"). sigurno. o čemu govori i slika s početka petog "poglavlja" koje nosi naslov "Pokušaj ubistva" i cijela naredna scena: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". Danica. ispraćaj jednog iz grupe na aerodrmu. onda su mirni. Drugi "dokaz": za mjesto stanovanjaizabrao je baš njihovu kuću jer je "izvan centra. Ako neko greškom dobije njihov telefon. projektor. kupio je fotografski aparat sa teleobjektivom. Ilija to doživlja kao provjeru i uhođenje "mračnih sila" pošto je on jedina opasnost za njihovo djelovanje. mada za njega niko ne mari. a niko ništa ne radi". da bi na kraju izveo svoj zaključak: "On radi tačno. bez brige". niti nekome izvan kuće nešto znači. u centru grada. ispisujem molbe. U njegovoj glavi je tako. Prati ga. Uvijek je to bilo u stilu: sigurno ćete dobiti. Snimio je njegov sastanak u hotelu.). Radost majke i kćerke prekida dolazak oca Ilije koji je u nekoj zadihanosti i žurbi. što će Iliju dovesti do potpunog razočarenja: "Zlikovci im vršljaju ispred nosa. čekam sekretare(. jedina savjest koja im stoji na putu: "Sad su zvali da vide hoću li se javiti. preobučeni špijuni u liku prosjaka.. Ako se javim. Prethodni citatpokazuje kako on u tome vidi najamnike poslane iz inostranstva da ruše njegovu zemlju i potkopavaju njen ekonomski sistem. Prvo je uzeo godišnji odmor. Prelazeći olako preko velikog događaja u porodici. a potom analizira u svom domu. U takvom ponašanju birokratijeovaj čovjek vidi "uništavanje ljudskog dostojanstva". shvatajući da u svemu tome Ilija Čvorović pretjeruje. Obuzet neprijateljstvom drugih prema njegovoj zemlji. sa pocepanim odelom i bez jedne cipele na nozi". on telefonira inspektoru Državne bezbjednosti o kretanju i nekim susretima podstanara sa ljudima. shvatajući muku svog podstanara. zbog čega pada u velikuu depresiju. U svojoj obuzetosti tim problemom on već osjeća da mu "spremaju nešto gadno". Sve to Ilija priča svojoj supruzi Danici. Govori i o slučaju svoje kćerke: pet godina čeka na posao. Inspektor. Radni dogovor svog stanara u kupljenoj kući sa izvođačima radova Ilija posmatra sa nekog balkona na koji se popeo uz gromobran. mogu da rade šta hoće". onako kako je napolju isplanirano". besparicom i brigom što ćerka kao diplomirani stomatolog već godinama nema posla. majstora za kišobrane ili seljaka sa kajmakom. što. Svi obećavaju.

a ona njegova ljubavnica). Traže od Danice da ode do Đurine žene. bez obzira na činjenicu što je prelazio ulicu na nedozvoljenom mjestu.putuje u Njujork. samo ih treba znati prepoznati"."Saslušanje". Dok radi projektor. Drama Balkanski špijun nema neke osobite obrte u svom razvoju. a sve na osnovu pričanju zavidnog strica koji na sve moguće načine opanjkava svog sinovca. Ovakvo razmišljanje je ishod simptoma jedne bolesti od koje je bolovalo jedno društvo i cijeli jedan poredak. strinu). izvan pješačkog prelaza. nego ga tretira kao bolesnog i traži njegovo liječenje. Ilija traži od njega da mu prizna sva "nedela". Počinju da ga saslušavaju. što će dovesti do sukoba između nje i kćerke koja u ocu vidi već bolesnog čovjeka. Opsjednut problemom "špijunaže" i njenog razornog dejstva na zemlju. Đuru.dio neprijateljskog scenarijakoji vodi u izvršenje likvidacija i sijanje nesigurnosti među građanima. a podršku počinje da dobija i od svoje supruge koja je dosad bila sasvim po strani. i to u jednom pravcu i samo na verbalnom planu. pod krevet mu je podmetnuo mikrofon. slijede slike iz pozorišta. na sobnom tavanu je probušio je rupu i kroz nju stalno motri. uhvatio ga. Uhvaćene situacije su sljedeće: šetnja podstanara pored rijeke sa jednim muškarcem i ženom (Ilija ih je identifikovao: nepoznati je naučnik iz Vinče. Kada je bio na ručku kod prijatelja. Razrješenje. po Ilijinom mišljenju. što je . U njemu Ilija referiše svojoj ženi o dvodnevnom boravku u Nišu radi prikupljanja informacija o podstanaru (posjetio je njegovog strica. njena radnja ide linijom progresije. Ilija organizuje projekciju slajdova kojoj prisustvuju brat Đura i žena Danica. Majka ne može da shvati kćerku koja ne podržava svog oca koji se bori za veliku stvar. saznajemo da je neko htio da ga ubije . on priča kako ga zamalo nisu ubili dok se krio u obližnjem žbunu jer su mislili da je u grmu lisica ili zec. U narednom poglavlju "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". onda se vidi kako ga gužvaju i bacaju u vodu (a Ilija. i nije pravi lov nego "čista vojna vežba pod firmom lova na fazane". O tom posebno govori "poglavlje" po naslovom "Rasprava o ocu". njih troje sjede na splavu i za stolom razgovaraju. Puštaju mu magnetofonske snimke njegovog razgovora sa profesoricom o ekonomskoj situaciji u zemlji i uzrocima slabe proizvodnje.namjerno je htio da ga pregazi kolima dok je prelazio ulicu. Taj lov.. razmatraju neki plan (po Ilijinom objašnjenju to može biti samo plan našeg instituta u Vinči). pošto je prikupio dovoljno "dokaza" protiv "špijunske organizacije". da je porodica zapala u velike dugove zbog nabavke opreme za praćenje "neprijatelja". svezao i zatvorio u svoj podrum. sav je u žurbi jer treba na brzinu da se pripremi . ako može tako da se kaže. ali i putovanja koja je on preduzimao iz "bezbednosnih razloga". naročito kad mu neko dođe u posjetu. pune priče i psovki. slike društva u lovu u okolini Beograda. U tako nešto on je čvrsto uvjeren. "izdajnik" u službi mračnih sila. Ilija paranoično zaključuje: "Špijuni su među nama. iako je tek mjesec mart. iz neke kafane. Ilija Čvorović u svoju aktivnost uključuje i brata blizanca. Pristiže i Đura koji pripovijeda o tome kako je pratio nekog profesora.Pretposlednje "poglavlje" u drami je "Sve gori od goreg". Iz razgovora majke i kćerke saznajemo da je Ilija izgubio posao. U međuvremenu stižu Ilija i Đura. da bi se pokazalo dokle doseže ljudska uobrazilja i kako ona postaje paranoja. a podstanara lisicama vezuju za stolicu. a u cilju očuvanja tobožnje nezavisnosti i blagostanja naroda. primijetio je Iliju na vrhu drveta u susjednom dvorištu kako ga slika. iznoseći još jednom svoje ubjeđenje da je on "đubre". "uvežbavanje streljačke sposobnosti" i "održavanje kondicije". "zlikovac". inventivni Dušan Kovačević koristi slike projekcije.njegove priče. Podstanar Petar stiže u dom Čvorovića. dato je u posljednjem "poglavlju" . koji je svuda i na svakom mjestu zagovarao neki sistem samozaštite od spoljnog i unutrašnjeg neprijatelja.po njemu . skače u rijeku da se dokopa "dokaza"). Prije nego što će se oprostiti od Danice. Naime. Bdijući nad poretkom svoje zemlje kao jedina savjest. organizovanje neprijateljskog izviđanja "po sistemu trojki". traži od nje da mu kaže zašto ga prate. . kao "izučavanje terena oko Beograda".

ako ih neko prati. Ilija sve više ulazi u svoj novi posao istražitelja" uzima godišnji odmor.da pokaže da je bio u zabludi. u vrijeme informbiroa. projektor za slajdove-komletnu opremu za posao u koji potpuno uranja.U sadašnjosti je mučna svakodnevnica. Bes je izazvala činjenica što je pozvan u miliciju. jasno je da ih treba čitati u inverziji. pre vremena". Iliji. Međutim. BALKANSKI ŠPIJUN . On će pregledati stvari osumnjičenog i odpočeće da prati njegovo kretanje po gradu. Pozledu u saobraćajnoj nesreći tumači kao pokušaj ubistva i to još više pojačava napetost. strepnje. kao što se i njemu. putuju u mesta u koja odlaze podstanar i njegovi ljudi. podstanar Petar Jakovljević. Njegove priče o praćenju i onome što je video stvaraju psihozu straha u kući: slučajni telefonski pzivi. Besan je na ženu što je podstanarau izdala sobu i time " izdala " njega. dovlači se do telefona. A potom. Ilija i njegov brat su vezali podstanara i počeli saslušanje. načinu otresanja cigarete. desilo neposredno poslije rata. on koji je robijao na Golom otoku. ugruvanjedva stoji" U njemu je sazrelo uverenje da je podstanar " poslat iz inostranstva da organizuje neprijateljske grupe". plećatog" . Oni (naročito brat Đuro) ne prezaju ni od otvorenih pretnji likvidacijom. obuzima ga panika: odmah zove inspektora. psihozu straha. kad vidim čoveka. zove Đuru i traži od njega da krene na aerodrom i kako zna zaustavi sve letove. boreći se za život. odnosno u duhu njegovog svetog pravila: "Sve je suprotno od onog što . tačno znam šta je". Ovo saslušanje osvežava davnašnje rane Ilijine: umesto da ispituje. U njegovoj prošlosti je rat i ranjavanje a potom hapšenje i robijanje na Golom otoku. U načinu postavljanja pitanja. magnetofon. pa posle mogu mirno da odu u kafanu. žena "davno ostarela. naravno noseći i stolicu za sobom. Mada je vezan za stolicu. koji će drastično promijeniti njegovu svakodnevnicu. To je početak Ilijinog angažovanja na praćenju podstanara. živi na periferiji.Vrhunac ideološke paranoje i fiks ideje o narodnim neprijateljima koje trebe omogućiti i uništiti.Likovi (analiza) Ilija Čvorović Ilija Čvorović je čovek šezdesetih godina. izgužvan. s namjerom da stigne na aerodrom prije polijetanja aviona. Ilija Čvorović. ružna sećanja. krupnog.bježi iz kuće. odustaće zbog opere. To je prelomni trenutak . muža. Celu noć su proveli u razgovoru i ispalnirali dalji rad. bes je izazvala i sumnja na podstanara. kupuje fotoaparat sa teleobjektivom. izlazi u dvorište. poziva hitnu pomoć. anoniman je jednostavan. Ilija dovlači telefon. ali ga nema jer ga Ilija nije kupio ("Nema ga u apotekama"). U njemu su oživele rane prošlosti. četvoronoške. Ovakva revnost motivisana je da sa sebe skine sumnju policije i opet se vrati u miran život bez zebnje i straha. braća se ne razlikuju od svojih nekadašnjih istražnih sudija: potpuno se uživljavaju u svoj "posao" primenjujući metode verbalne i fizičke torture. zadihanog. koja je dovela u sumnju Ilijinu lojalnost. Snimaju podstanara i njegovo društvo. Kada saznaje od žene Danice da su podstanara zvali iz Priza nekoliko puta. snažnog. pretnjama i postupcima. Ilija je uveren da je stekao solidno iskustvo: "Sada. on počinje da se ispoveda. nisu računali da ima ljudi spremnih na sve"). došao je u desetoj situaciji. Brat blizanac Đuro priključuje mu se u istraživanju delovanja "imperijalističkih špijuna". probudi se bes i rešenost da raskrinka neprijatelje. nepoznato lice na vratima-sve su to "znaci" da ga neprijatelji uhode. I dok je Đura na putu . pokretima. u trenutku velike uzrujanosti. prisluškuju razgovore. nemir. Iako se previja od bolova. Ilijina pojava na sceni pokazuje "čoveka u godinama. Iz tog mirnog porodičnog kruga i društvenog miljea izvlači Ilija poziv iz SUP-a na "informativni razgovor". nervoznog i uznemirenog: nervozan je u hodu. dobija napad srca i pada. Podstanar bi da mu pomogne. nezaposleni stomatolog.Ali je već "prvi" radni dan doneo nevolje: došao je kući "prašnjav.i dalje vezan za stolicu . traži pogledom lijek. a potom . Imamo li u vidu kome Ilija kazuje ove reči. kćer Sonja.otišao je da dovede "uhapšenog" profesora na suočenje s Petrom. Om je spreman i na takvu žrtvu kao što je gledanje operete u pozorištu ("Računali su.

On je jednom bio indoktriniran i zbog te indoktrinacije ispaštao.Ilijina misaono-ideološka transformacija kreće se od sumnje do paranoje. utoliko je ogorčenija na sve ono što doživljava u prodavnici i na pijaci. ali u nekim situacijama i targično" on sve više pokazuje znake paranoje i sve više zapada u afektivna stanja. nego mu daje neki drugi mogući smisao ali sa negativnim predznakom. Zato. U njemu su borac i rodoljub na jednoj strani. kako vreme prolazi. I tada Ilija nije obuzet mišlju da traži pomoć. ljušti krompir i usput sluša radio" .Naj oštrija društvena kritika izrečena je kroz usta ove Kovačićeve junakinje.. Ilija tako nesvesno postaje oličenje totalitarne vlasti i njen instrument.On je već iskusio da ono što jeste ne mora to i da bude: bio je borac i komunista.Tragično je u liku Ilije Čvorovića. koja rečnikom političkog praznoslavlja govori o "zacrtanim planovima". ali podozrivost prema "stranim elementima".sve što se menjalo kao da nije dotaklo njegovu ličnost. majka. suprotne od onih koji se nude kao očigledni i sasvim jasni. u razgovoru sa podstanarom. sada je opet indoktriniran. Ilija je ostao na ideološkoj svijesti svoga vremena . Apsurd Ilije Čvorovića je u tome što on nastoji da uništi "imperijalističke agente".odležao je dve godine robije. u razgovoru sa inspektorom . nego ga je uzbudilo sećanje na vreme kada je on ovako sedeo pred istražnim sudijom. mogućnosti i svrhe. itd. ali su drugi ocenili da nije i . Udaljavanje od stvarnosti deluje smešno i groteskno. večito rasejana(.Ilija Čvorović nije jednostavna ličnost. To je izdvaja iz prosečnosti koja se mogla slutuiti iz prvih .ona kao domaćica najbolje oseća nemaštinu i bedu. na njegovo pitanje kako izlazi na kraj " sovim poskupljenjem". Njeno mesto je u kuhinji (a kuhinja je i poprište dramskih zbivanja): na početku se vidi kako "sedi za kuhinjskim stolom. Daničin svakodnevni život nudi sumornu sliku životne stvarnosti . U ovoj sceni dolazi do izražaja narativnost dramskog govora: replike su prave male pripovesti od nekoliko stranica. izjavljuje: "Privatili smo stabilizaciju. Danica ima samo reči jada i osude svega onoga što je snalazi u svakodnevnom životu. Ona je " večito zamišljena i zabrinuta. Ranije je podlegao spoljašnjoj indoktrinaciji. Danica pak. ne samo da zapada u nevolje. Ostali akteri drame Danica je dramski junak koji ne silazi sa scene: prisutna je kao domaćica. nego zove sanhu. "Krompirski posao" u ovoliko scena (a dramsko zbivanje traje četrdeset pet dana) ima jasnu socijalnu notu: krompir je pretežna hrana ove porodice. U njemu je podozrirvost prema vlasti. oštro će progovotiti o situaciji u društvu. u ponašanju podstanara ne pokušava da uoči pravi smisao. supruga.ova rečenica će se ponoviti u nekoliko scena. Odmah poslije didaskalije u kokoj se opisuje Daničin "krompirski posao" sledi govrna emisija sa radija. a uništava sebe.) davno ostarela. Tada se u njegovoj svesti utvrdilo sveto pravilo: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". ali su posledice mnogo ozbiljnije. postupcima i pojavama neke moguće smislove. pre vremena". i Golootočani na drugoj strani. kad god se povede razgovor o životu. on nalazi sve više indicija da je njegov podstanar opasan čovek i "imperijalistički agent". ali će biti uz njega: ne dozvoljava kćerki da vodi oca kod psihijatra jer on nije lud. koja prete njegovom životu. to nam je sad svetinja". ali Danica ume da otrpi muževljeve reči. nego i delije vrlo groteskno: to je nesklad moći i delenja. sredstava i cilja. Ove reči će razgneviti Iliju koga je već načeo strah. Ovaj razgovor sa "okrivljenim" ne samo da je uzbudio Iliju što ima pred sobom "uhvaćenog" neprijatelja. koji nezadrživo tone u svet svoje prošlosti. Nju će začuditi neki muževljevi postupci. Dok radio-emisije govore o nekoj apstraktnoj stvarnosti.izgleda da jeste". Njen muž Ilija. Zato i sada. Ponaša se anahrono: misli da će zaustaviti neminovne procese tako što će on sam loviti "imperijalističke agente". To ga odvodi u paranoju koja ga potpuno iščašuje iz stvarnosti i života. sada je indoktrinacija došla iz njega samog. svet ideoloških utvara koje su uništile njegov život. On će razgovorom kod inspektora pronaći u sebi potrebu da sve što se događa u stvarnosti tumači na svoj način pridajući ljudima. U njoj se događa zanimljiv proces: ukoliko više sluša izveštaje na radiju i govore političara.. "neprijateljima našeg društvenog sistema".

pokušava da urazumi dvojicu braće. briga za porodicu. ne reaguje burno na Ilijine optužbe. a "olinjali službenici" maltretiraju stalnim odlaganjem i postavljanjem novih uslova. u situacijama u kojima se pojavljuje podstanar.slika dramske igre: njena izmučenost i mirno podnošenje nekih muževljevih postupaka i ponašanja. ali ume da sačuva prisebnost. . spoljašnja je slika ove žene. ali je glavni agnes za pokretanje priče i zaplitanje dramskih sukoba. nego tragikomično. čitalac ili gladalac ni jednog trenutka neveruju Iliji i Đuri: ne podležu iskušenju da da prihvate razmišljanje i uverenje dvojice braće. to je snažnija figura ovoga junaka: njegova snaga je u svesti da je sve to što mu se dešava velika glupost i da se mora jednom završiti. Iako je i ušla na strani onoga što čine njen muž i dever. nema smeha na njegov račun. On je čovek koji je rano otišao u inostranstvo. U njoj je zdravo jezgro dramskog sveta. korektna za ponašanja i čitanja ostalih likova. Čak i poslednja situacija kada podstanar izlazi napolje noseći glomaznu fotelju za koju je vezan lisicama. Za otvaranje su potrebne gomile papira. razum i korektno ponašanje. Podstanar (Petar) pojavljuje se samo u tri dramske situacije. ali zato buran smeh prati mišljenje i čitanje dvojice braće. u njenoj duši je snažni jad na sve ono što se događa. ne deluje smešno.Iako u delovanju i kretanju ovoga junaka nepoznanica i tajanstvenosti. On deluje smireno i pribrano.ona ne razume njihove postupke i ono što čine. Sonja je dramski junak koji nema značajniju sižejnu funkciju: samo je agnes za uvođenje bočnog motiva: kćerka i roditelji. Petar je sticajem okolnosti upao u vrtlog jedne paranoične igre i jurnjave. ali im veruje. to je nimalo ne karikira . jer su njeni. tamo zaradio nešto novca i vratio se u svoju zemlju da otvori krojačku radnju. veliko razumevanje za muža i ono što on radi. Što su žešći napadi braće. Iz tih razloga.

. ali. vid je izgubljen. bičuju ih. a onda slijedi jedan udar kame u grlo. cerekanje. pa zato i :"Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!/ Mjeseče! Svijetlo ko majčino mlijeko!" Ali ostaje i vizuelni utisak u svijesti jedne druge sablasne. grohot i neumjesne šale zločinaca:"eh.Jama .. rušilačke svjetlosti. na kraju svih muka. a put jedini je do jame. žrtve završile u tami duboke jame. neko je pokušao da pobjegne i taj je bio ubijen. Od šestog pjevanja počinje doživljaj subjekta u jami: polumrtvi ljudi. pošto je lišena čula vida. drugi u pleća. Jeza izvire iz slika grozomornih detalja: krv se iz praznih očinjih jama sliva niz lice. oštrim vrhom kame. u prirodi ravnodušnosz spram stradanja žrtava i udesa ljudskog: "negdje je cvrčsk pjevo". Tama odnosi pobjedu nad svjetlom i život postaje gusti mrak. Žrtva više nema oči. Sam čin vađenja očiju izaziva grozu i jezu. steže u samrtnički zagrljaj dok se ." Treći dio jame produbjluje patnje žrtve: jedna žena završava u ludilu. Krik žrtve sada prelazi u urlik. mrtva i već hladna tijela klize po krvi i sluzi "kao mrtve ribe studena tjelasa". javlja se i psihičko mučenjeuvrede: "Dupljaši". Prva riječ je "krv" . subjekat rukom nalazi "zakoljak grozan" i čuje kako "krkjla grkljan u krvavoj rani". Tada se gasi i poslednji "jauk". To je ta jeziva slika kojom se završava prvo pjevanje. Pored nanošenja fizičkpg bola. Nosioci te svjetlosti su ptica.. I dok se mučenja smjenjuju i bolovi traju. uništenja jer se prosipa. Njegova funkcija je da posvedoči i o dešavanjima u jami i da tako pruži cjelovitu sliku o zločinu. sluhom pokušava i uspijeva da odredi svoju poziciju u redu i u odnosu na sva dešavanja. "lubanje mrtvačke". i sva ta mučenja imaju za cilj da čovjek što više obezvrijedi i ljudsko biće poništi: onesvješćene mokraćom svjeste. zločina. sa njom ide i "tama" koja dolazi nakon svjetla. Krike i zapomaganja žrtava u jami ućutkuje prasak bombe. Žrtva. Četvrto pjevanje potencira bacanje žrtava u jamu: "Čuh meki udar. kroz uši im provlače žicu. svjetlo i tama. To je svjetlost u vidu odbljeska: " blijesak munjevita noža" i "bijela krvnikova koža" jer "do pojasa svi su bili goli/ I tako nagi oči su nam boli". bolje reći do pakla naci ce i stradalnik koji kazuje o zločinu (peto pjevanje). A u drugom pokušaju da se pokrene i "zaroni" ispod leševa i tako nađe spas od bombe. krvava krvnikova kama.ovdje simbol zvjerstva. i mesnata vreća/ Padaše dugo. životonosnu svjetlost koja simboliše ljepotu života i zadivljujuće prizor svijeta. Ona je i "svjetlo" kao izvor života. koščatim rukama.zgnječi svoje oči. vidimo.umjesto da začepi usta koja vrište. rijeka. Stara žena. Užasavajući prizori se uvećavaju naradbom dželata da žrtva." Žrtva biva dovedena do jame. Osnovno i dominantno osjećanje je sada jeza koja se naročito pojačava u trenutku kada subjekat..u očne duplje starice zabada svoje ruke.Ivan Goran Kovacic ANALIZA PJESME Pjesma je razvijena na principu kontrastiranja ili suprostavljanja različitih vrijednosti. i da rekonstruiše sva zbivanja oko sebe. Već se iz ovog prvog stiha sluti da će u djelu biti dominantna tri elementa: krv. žrtvama vadi oči da bi. "ćore". U drugom pjevanju mučenja se nastavljaju. ali ne i sjećanje na jednu raniju svjetlost.svaka od njih. hvata ga čvrsto. probadaju im uši. Tako se na samom početku javlja stih : "Krv je moje svjetlo i moja tama". drvo. "jecaj" i priklano "ciktanje" žrtve u jami. Radnju prate zvučne slike koje su zamjena za čulo vida: jauk i plač mučenika prati objesni smijeh. otiče i donosi jezu. završava u mraku: zločinac. Stravični put do jame . jednu malu vidio sam danas.

ko bi posvadočio o užasima što ih zločinac čini.... a sa njim je stiglo i saznanje da su dželati zapalili selo. prinudom i silom. Sedmo pjevanje je u znaku polivanja žrtava krečom. četvoronoške ide po livadi.. jer očiju nemam.. lastavičje gnijezdo pod strehom. jedući posnu travu. u krik očajnika.. U osmom pjevanju stradalnik izranja iz gomile leševa dok mu "krv gusta/ kroz nosnice oštro briznu.. radovanja i svjetlosti. Svjastan trenutka i položaja u kome je..brani. Jama je puna. da je u vatri izgorjalo sve: kuća.. toli žeđ. Stradalnik.umjesto tuge... I brat joj stavjla mrtvoj na grud krin?. kućni prag.. kosmičku.. prozorsko okno kroz koje je.nema ni pjesme.. postaje duhovni zanos bića.. To je trenutak kada na rame pada ruka koja teši. Gdje trpi. subjekat. ona je zamjena za fizičku svjetlost .. Jedino srcem. prela.. Igazeći "prsa i trbuhe grubo". Kraj poeme je u znaku pesme. greje. izlazi iz jame (deveto pjevanje)...zgarišta i "na putu lešina od psa". Deseto pjevanje je u stvari evokacija onih momenata i životnih prizora i situacija iz kojih govori svijetlost života.. on čeka veče da izađe iz pakla/ jame. oduhotvoruje.. Sama pomisao na te slike vodi u protest." Pritajen.u vrijeme mira i spokoja. djetinjstvo.. koljevka.. ni smijeha.osjeća mržnju. a koja je sada samo prošlost i sjećanje. Javljaju se i suze kao izraz jedne nove sreće:Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom. ostaju bez odgovora: Zar ima mjesto bolesti i muka... i sve to u vidu retorskih pitanja kojima kao da nema kraja i koja. na početku Jame i ustupila mjesto. A onda sledi susret sa oslobodiocima. ona je sada obilje umiranja i smrti. majku sin? Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca.. vjetar je donijeo miris paljevine.. koja je bila na početku svega.. izašavši iz jame.. ... kao božji znaci/ Okupala me". ali u sebi duboko jeca što ne može da je vrati u život dok "umirući stenje". Ta svjetlost se ovdje. sve što je nekad oličavalo život.. Sada je to ona unutrašnja svjetlost koja grije i vraća vjeru u smisao života.. gonjen strašnom žeđi..subjekat posmatrao parče neba. berbe. na kraju pjesme .. saznanje da je osveta izvršena i nova svjetlost: " Široka svjetlost. Gdj im otac kćerku.. Žeđ je u stvari strašna potreba za životom jer. koji dolazi sa slobodom.. koja donosi nežnost i vraća vjeru u ljude. umjesto toga. kola. Naime. strada čovjek živ?.. pati. ako toga nema... a sa njom ispunjava ga potreba za osvetom. ni kletve. tami. sva odreda.. Sve je sagorjelo. trajanje u njegovim najrazličitijim manifestacijama: svadbe.. jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji put..Zar ima mjesto gdje još vrište djeca. puni usta travom i.

umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.Zato on nije sam predstavnik seljaka iz Stričića.A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.tek obložena providnom skramom humora.koze i krave.ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.i još više -ropstvo uopšte.ali su veći kao ljudi i imaju čojstva više no stotinu okupatora.a danas :carska šuma".jer je ona mene od napasti oslobodila.Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.da se mijenjaju najčešće svjesno.suše.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina. reć' ćemo.peče nagoni suze na oči.poplave.a katkad i nesvjesno.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom.ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.patnji.a žena i djeca zaplakoše.i više od toga-državu koja iza njega stoji .da se mijenjaju najčešće svjesno. godine.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta. David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka.kasti.i više od toga-državu koja iza njega stoji .Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime.Davide .Vrhunac bola.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.i još više .od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.O dobre carevine."Ova velika tagika .od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.ničija šuma.onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti.on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno jesu manje obrazovani od okupatora.David svojom riječi.Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.ni carska.JAZAVAC PRED SUDOM .To ti e nagrada.U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".PETAR KOCIC Delo "Jazavac pred sudom" nastalo je 1904.budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.neku nagradu.grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini .Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija."Oslobodio" ga je svinjčeta.ni spahijska".a katkad i nesvjesno.postavila ga je u centar opšteseljačkih briga.njihovih bolova i njihove nesreće. DAVID ŠTRBAC Junak satirične aktovke Jazavac pred sudom David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka.

jer je ona mene od napasti oslobodila.Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina.njihovih bolova i njihove nesreće.umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.čas surov."Ova velika tagika .postavila ga je u centar opšteseljačkih briga.-ropstvo uopšte.a danas :carska šuma".krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti. .Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.čas molećiv i miran kao jagnje.ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije strane.A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.Davide .To ti e nagrada.patnji.peče nagoni suze na oči.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.ničija šuma.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Vrhunac bola.koze i krave.O dobre carevine.David svojom riječi. reć' ćemo.poplave.onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini ."Oslobodio" ga je svinjčeta.budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.tek obložena providnom skramom humora.suše.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.neku nagradu.kasti.a žena i djeca zaplakoše.ni spahijska".ni carska.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija.dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.David je o čitavom svom životu govorio pred sudom i pred njim bio čas stidljiv.U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".

Jahanje. pijuckanje vina i citanje knjige. pocast. a naratorov san je predocen u unutrasnoj prici.analize pripovedaka Danga Domanovic je kao covjek. . Iskaz domanovicev je zbijen. Danga je kratka pripovjetka. labave kompozicije i fragmentarne strukture. . poltronsko i servilno. Fabula je jednostavna . Na meti njegove satiricano . . niti je dovoljno individualizovan i prilicno je pasivan.to je niz epizodnih situacija koje se ne osjecaju kao jedinstven i uzrocno posredicni tok zbivanja.Clanak.alegorijske proze bila je vlast i njeni predstavnici. U unutrasnoj prici on je samo posmatrac koji predocava i povremenim pitanjima provocira ispoljavanje drugih aktera prica.Zigosanje. Prica iz sna . To je uslovilo specificnu kompoziciju: naratorova stv arnost je predocena u okvirnoj ili spoljasnoj prici.Radoje Domanovic . Naglaseno ironiski ili satirican odnos prema stvarnosti i prikazanim pojedinostima ima kohezionu funkciju i ponistava mane fragmentarne strukture pripovjetke. Narator nije imenovan. kojima se atakuje na cast i ljudsko dostojanstvo uzimaju se kao zasluga. nepoznatom svijetu. . Prolog (java) . Njegova je uloga kao kazivaca spoljasne price da uvede u zbivanja koja se odvijaju u nekom drugom. . Meta veoma ostre i ljute satire su obest i osijonost vlasti: podlost. .Putovanje kroz noc. recanica je krcata informacijama. Prica je data kroz dvije slike: naratorova stvarnost i naratorov san.jahanje i zigosanje: sramni cinovi. a pojedinosti emituju doslovno i preneseno znacenje: slika ili iskaz su obojeni ironijom ili satirom. .Zbor.Sjajno dugme sa policijske uniforme. vitestvo i rodoljublje. podanistvo i servilnost gradjanstva (naroda): pokvarenost i nevaljalstvo: pomjerane (degradirane) vrijednosti .Narator o sebi i svom narodu. Struktura ove pripovjetke moze se predstaviti na slijedeci nacin. ali je Domanovi} bio razocaran i drzanjem gradjanstva (naroda): ono je bilo podanicko. Osnovna zamisao pisceva u Dangi bila je da se prikaze odnos vlasti i podanika.Razgovor sa gostijonicarem.Cackanje zuba. . pisac i publicista imao veoma kritican odnos prema stvarnosti svoga vremena: one za vrijeme vladavine Obrenovica i one poslije majskog prevrata i dolaska nove dinastije i nove vlasti.

Ucesnici zbora su " blijeda. . jahanje i zigosanje (unutrasnja prica).Budjenje. Ali. iskaze i pojedine rijeci. Epilog . dijaloske replike.. a pripovjedanje ima hronoloski tok. aktere price. Ova tri segmenta isticu se sveobuhvatnom slikom odnosa vlalsti i podanika. Ali dok Izrajelci. u vremenima daleko poslije Pasicevog vremena.satiricnog predocavanja stvarnosti i satiricnog sibanja prilika i naravi.onim za koje smatramo da su bitni za razumjevanje pisceve intencije i sustine pripovjetke. Dugo je sadrzina ove pripovjetke iskljucivio vezivana za Nikolu Pasica i njegovo vodjenje Radikalne stranke. Pasic i Radikalna stranka samo su podsticaj i povod. Svaki detalj na putu ka obecanoj zemlji zahvacen je ironijom. Vodja strelica Pripovjetka Vodja je cjelovitija pripovjedna cjelina: postoji jasna fabula sa uocljivim uzrocno . tupa. Nasa analiza se usredsredjuje na tri segmenta pripovjetke: prolog (spoljasna prica). Imamo li u vidu da je svaka scena u funkciji alegorisko . iz svake replike ili dijaloske sekvence izbija snazna ironija. koji su uvjek prisutni u drustvenom i politickom zivotu. mutna.Poslije nekoliko dana Lear ponosno seta gradom. umjetnicke slike.nasao se u bespucu. ispijena lica.posljedicnim tokom u kome iz jedne situacije proizilazi druga. u Domanovicevoj prici na ironican i satirican nacin je ispricana prica o jednom narodu i njegovom vodji: i narod i vodja su ovdje na udaru ostre i jetke ironije. . Vodja kao umjetnicko djelo nosi u sebi umjetnicke istine koje su svevremene. vidjeti svoje politicko okruzenje i svoje Pasice. poslije cetrdeset godina trazenja kroz pustinju. bez ikakve nade u izbavljenje.satiricnim tonom. dolazimo do zakljucka da je potpuna analiza pripovjetke u svim pojedinostima nemoguca. Postupkom in medias res citalac je uveden u sjediste zbivanja: prica zapocinje narodnim zborom na kome se raspravlja o potrebi da se krene u bijeli svijet i potrazi bolja i plodnija zemlja jer se na zvanicnoj zemlji ne moze opstati posto je neplodna i sva od prljusi i kamena.Narator pred sudnicom. Citaocu ostaje dosta prostora da analizuje situacije.Razgovor u mehani. jedna od mnogih koje cine legendarnu istoriju izrajelskog naroda. ali ce citalac Vodje. Zato cemo u ovoj interpretaciji zadrzati samo na nekim segmentima pripovjetke i nekim umjetnickim slikama . kao i da se ostvaruje velikim brojem pojedinosti. glasovi su nejaki i iznemogli. . predocavanjem poremecenih moralnih vrijednosti i naglasenim i ironicno . gotovo besvjesna pogleda". Savremenici su mogli u prici vidjeti aktuelnu politicku situaciju. stizu iz Egipta u obecanu zemlju. U osnovi price covjekova iskonska tezna i potreba da traga za boljim zivotom i trazi obecanu zemlju. sadrzi slike i situacije koje su uvjiek moguce. Primjecuje se da je ova nevelika pripovjetka sastavljena iz velikog broja epizoda i scena. Izmedju biblijske price o obecanoj zemlji i ove Domaoviceve price postoji sustinska razlika: u Bibliji je ispricana jedna legenda. predocava ponasanje moguce u svim vremenima. Motiv vodje i naroda ima biblijsko porjeklo: u knjigama Izlazak i Mojsije (Stari zavjet) nalazi se legenda o Mojsiju koji vodi svoj narod ka obecanoj zemlji. Domanovicev narod ne uspjeva da stigne na cilj .

Cine je 73 knjige:46 starozavetnih i 27 novozavetnih.Psalmi. Ljudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio.Ponovljeni zakoni.Knjiga izlazaka.On je obecao ljudima da ce se starati o njima a oni su se zavetovali da ce se drzati njegovih zakona.Ovaj deo Biblije jevrejska tradicija naziva.ali je Bog svoj Zavet odrzao. Petoknjizje ili Knjige Mojsijeve cine:Knjiga postanja. Novi zavet je nastao na starogrckom jeziku kao sveta knjiga samo hriscanske religije. U prvom je sav smisao izrailjskog naroda:njegova mitologija religija .Mojsije prima od Boga tablice (deset bozjih zapovesti) i tim cinom jevrejski narod postaje ''izabrani narod''.Zakon.Ukupno ima 150 psalama. Poucne (mudronosne) knjige sadrze sabrano opste ljudsko iskustvo o prirodi .Istorijske knjige.slikarstvu i vajarstvu. Istorijske knjige. Stari zavet Stari zavet kazuje o sporazumu Boga sa Avramom i njegovom porodicom.savez se desio po ozlasku jevrejskog naroda iz Misira (Egipta) a sklopljen je izmedju Boga i Mojsija kao narodnog izaslanika.Kaaradzic 1847(Novi zavet) i Djuro Danicic 1869(Stari zavet). Prorocke knjige cine 4 velike knjige:Knjiga proroka Isaije.Knjiga brojeva.muzici.Bog poucava svoj narod o sebi .Sveto Pismo Naziv Biblija potice od reci biblos i biblion(knjiga).osvetljavaju nastajanje Saveza Jahve s Izraelom . Knjiga proroka Danila.koju je i hriscanska religija prihvatila kao svoju. Stari zavet je sveta knjiga jevrejske (mojsijevske )religije.Na srpski jezik preveli su je Vuk S.Tora.coveku i Bogu.Levitski zakonik.Biblija . .Prvi prevodi uradjeni su u vreme stvaranja slovenske pismenosti (Cirilo i Metodije).ljudi su se ogresavali o Boga .. Biblija je vekovima izvor nadahnuca u knjizevnosti . Biblija zapocinje Knjigom postanja a zavrsava Otkrovenjem ili Apokalipsom.nastala na hebrejskom jeziku .ima ih 16. Drugi savez sklopljen je izmedju Boga i svih ljudi posredstvom Isusa Hrista .prema temi koju obradjuje .Ona se u hriscanskom svetu zove i Sveto pismo. Psalmi se vezuju za davidovo ime ime ("Psalmi Davidovi").Poucne knjige i Prorocke knjige.prorocka vizija i poezije. U oba dela Biblije glavno mesto zauzima savez ili zavet. Stari zavet se sastoji iz 46 knjiga koje su grupisane u 5 celina:Petoknjizje(ili njige Mojsijeve).LJudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio.Knjiga proroka Jezekilja.koja je postala izabrani bozji narod.Knjiga proroka Jeremije .Ova knjiga nad knjigama deli se na dva dela:Stari zavet i Novi zavet. Biblija je rano prevodjena i na slovenske jezike.

Poslanice i Otkrovenje ili Apokalipsa.ljudski rod i sve zivo na zemlji/. Besjeda na gori Jevandjelje po Mateju (28 galava) odrazava zivot prve hriscanske zajednice (crkve) u Jerusalimu .Poslanice apostola Pavla.Legenda u osnovu ima pouku: Bog je ljude kaznio potopom zato sto su se namnozili i zato sto se namnozilo zlo u cinjenju i misljenju "Gospod videci da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji.Sin Bozji Isus Hristos umro je da bi svim ljudima doneo oprostaj kroz veru i njega. Jevandjelja znace blagovest .kaznio ga je potopom ali ga nije unistio.Zakljucuje Bibliju vizijom novoga sveta.novog neba i nove zemlje.Dela apostolska.koje su grupisane u 5 celina:Jevandjelja.poreklu i sudbini coveka.Novi zavet se sastoji iz 27 knjiga.Jevandjelja po Jovanu. O potopu se peva i u Epu o Gilgamesu.Novi zavet Novi zavet je kazivanje o Isusu Hristu i njegovom dolasku da utvrdi novi sporazum izmedju Boga i ljudi.Jevandjelja po Luki. Poslanice apostola Pavla se smatraju nadahnutim i merodavnim za propovedanje vere.Izraelaca.i da su sve misli srca njihova samo zle" Bog se jednom pokajao sto je stvorio svet jer se ovaj mnogo pokvario.s kojima pocinje spasenje celog covecanstva.Svako zlo u ljudskom rodu vratice se zlom od covekove ruke.Legenda o potopu je jedna od najstarijih pa takvo mesto zauzima i u biblijskim knjigama .Cetiri su Jevandjelja:Jevandjelje po Mateju.Jevandjelje po Marku. U prvom delu obradjuju se opstecovecanska pitanja o Bogu stvoritelju. Dela apostolska predstavljaju nastavak Jevandjelja u kome se pokazuje kako se Isusov zivot produzava u Crkvi kao njegovom delu.Nalazi se u Prvoj knjizi Mojsijevoj (Postanju) .dobru i zlu. U drugom delu kazuje se o Bozjem izboru praotaca i patrijarha a potom i njihovog naroda.izraz radostiSredisnja licnost je Isus Hristos kao Sin Bozji koji propovedom uspostavlja vezu Boga i coveka.Opisuje se Isusova licnost a njegove reci i dela treba da postave norme za zivot Pracrkve. Otkrovenje ili Apokalipsa predstavlja zavrsetak zbirke biblijskih spisa.ostavio je najcistije i najblagorodnije duse da obnove svet .sledbenici pronose sirom sveta radosnu vest o Bozjem obecanju novog zivota u Hristu.Matejevo jevandjelje sadrzi 5 besjeda hristovih od kojih je najcuvenija Besjeda na .. Legenda o potopu Knjiga postanja ili Prva knjiga Mojsijeva (50 glava) predstavlja sadrzinsku osnovu celog Starog zaveta.Posle Hristovog vaskrsenja .Bog se odrice da ponovo salje potop ali upozorava da ce se ljudi sami istrebiti ako zlo udje u njih i budu prolivali tudju krv.

U jednom trenutku.pomrli sveci su ustali.Najobimniji dio Besjede na gori je onaj u kojem se navode moralne norme .Karakteristican je sledeci momenat>Pilat pita sta ciniti sa Hristom.Svestenici su spremno odgovorili da pusti Varavu odmetnika i ubicu.vazece i za apostole i za narod koga uce vjeri.Nakon ovih reci ispustio je dusu i desilo se cudo:crvena zavesa rascepila se na dvoje.Duh istine i pravde jaci je od duha sile i zla.gori. Bogati Josif uzeo je Hristovo telo i zakopao ga u grobnicu. Isus sa prezrenjem gleda na sve optuzbe i ne odgovara na pitanja sudije Pontija Pilata. Dosetio se svog prava da povodom jevrejskog praznika Pashe pusti jednog suznja.Vaskrsenje je obnova zivota. Isus se obrati Bogu:"Boze moj zasto si me ostavio".grob je ostao prazan.Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim sto jevrejski svestenici kazu .daj mu i haljine -ako te potera po jedan sahat .iskupljenja.stradanja dostojanstva. Najvazniji elementi ovog moralnog kodeksa su : -ne ubij -ne gnjevi se na brata svojega -miri se sa suparnikom -na cini preljube -ne kuni se nikako:ni nebom.Mnogi su tada uzviknuli:"Zaista ovaj bese Sin Bozji".kao sto je savrsen otac vas nebeski" Stradanje i vaskrsenje Hristovo Prica o stradanju i vasksenju Isusa Hrista ispricana je u 27 i 28 poglavlju Jevandjelja po Mateju.Juda baca u crkvu 30 srebrenjaka koje je dobio za izdaju .uzima uze i obesi se.Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsenja oznacavaju pomeranje zivotnih vrednosti i moralnih principa na kojima pociva ljudski rod.simbol neunistivosti duha na kome pociva vera u Boga.U ovu pricu usli su motivi lazne optuzbe izdaje .:Narod se rugao muzeniku razapetom na krstu i uzivao u tudjim mukama>"Ako si sin Bozji .Za takvu optuzbu donosila se smrtna presuda.vi cete videti".idi s njime dva -koji iste .u mukama.vernosti. Razapeti Isus nije ostavljen na tim mukama.pokajanja. . Na drugoj strani vec je izrazen prezir prema Judi kao izdajniku. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato ce on pred svima prati ruke i govoriti:"Ja nisam kriv u krvi ovoga pravednika.masa odgovara:" Da se razapne".zemlja se protresla .grobovi su se otvorili .ni zemljom .Sudija Pilat je ispitivanjem utvrdio Isusovu nevinost.sidji sa krsta".podaj mu -ljubite neprijatelje svoje Poruka Besjede je u poenti: "Budite vi dakle savrseni.Posle 3 dana Isus je vaskrsao.Predase ga rimskom namesniku Pontiju Pilatu pod optuzbom da buni narod i govori da je on car.ni glavom svojom -ne braniti se od zla -ako ti uzme kosulju . U njoj su sadrzani Isusov proglas kraljevstva nebeskog i njegov nauk ucenicima (apostolima) i narodu.Hristova pojava i ucenje smetali su jevrejskom svestenstvu i ono ga optuzi da huli na Boga.Narod je na ovo odgovorio:"Krv njegova i na nas i na decu nasu" U ovim recenicama sadrzana je misao o nezasluzenom stradanju Hristovom.

"pravilne raspodjele" (svakom prema potrebi. Stoga nije neobicno što je Don s kozacima glavna tema njegovog književnog stvaralaštva.Grigorije sa bijelima 7.Grigorije ranjen dolazi kuci 5. III-1933. nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca". To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj istoriji:I svjetski rat.Aksinja i Listnicki.Grigorije odlazi u vojsku 1.Natalija rada 5. Februarska revolucija.Šolohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloženju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu života ruskog naroda." Fabula: 1. bolji ljudi (boljševici) MIJENJAJU zvijezdom.Porodica Melehovih.Kozaci se vracaju. a posljednji IV1940. Oktobarska revolucija. itd. Ruše stare norme morala i života uopšte. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912.Natalija rada blizance 3. Rat 3.Grigorije odlikovan 5. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su Šolohovljeve "Donske pripovijesti".Natalija se vraca Melehovim 2.Radnici i Štokman-boljševicka skupina 3. Lenjin.Buncuk 2.Februarska revolucija 1. svakom prema radu. Krst. Tihi Don je najvece djelo poslijeoktobarske ruske književnosti i zasigurno jedno od najvecih uopšte u XX vijeku. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio štampani su 1928.Potjolkov i Cernjecov 4.Ratne operacije 6.A.Natalija pokušava da se ubije. i 1929. 2.Valet . Gradanski rat. Za ovo veliko djelo M.Trgovci Mohovi.Tihi Don . novi. Medutim. HAPŠENJE Štokmana.Grigorije i Aksinja 2.Mihail A.Koršunovi. srpom i cekicem.Potjolkov. godine.Natalija i Aksinja 4. do marta 1922.Nezadovoljstvo. Engels.Crveni i bijeli-sukob. Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode Šolohovu savremene i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja.).Rat 1916.Grigorije se ženi Natalijom 1.Grigorije se vraca kuci 1. Novi junaci su Marks.Grigorije napušta kucu i bježi s Aksinjom 4.Grigorije sa boljševicima 3.. postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude Šolohov nastojao da prikaže i to mu je veoma zamjereno. živjeci sa kozacima.Šolohov Gotovo sav svoj život proveo je Šolohov na Donu.Oktobar 2.Rat 1917.

Dunjaša.Grigorije stupa u Crvenu armiju 2.Listnicki se ženi. Natalija.Bijeg Grigorija i Aksinje 7.sinu Radnja romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX vijeke na jugu Rusije.pantelej melehov.Njegov daljnji put je nedorecen.Grigorije demobilisan. Šolohov nam takode istice i slijedece tokove radnje: Melehovi-Koršunovi.Petar . na teritoriji Donska Oblast. Koševoja.Oni su predstavljeni kroz Štokmana.Umire Pantelej 1.dolazi kuci i vraca se 5.Grigorije.Aksinja i Stepan.Miška Koševoj ubija Petra 6. Grigorije se vraca kuci i živi sa sinom. Kroz glavne likove ovog romana predstavljen nam je i život kozaka u ratu i miru.Stepan i Aksinja 4.Raspad donske vojske.Aksinja.Natalija Melehov. sporednih tokova:Petar. Kroz cijeli roman pratimo preobražaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao. Darja.Grigorije 2. moralne cistote i viteštva.Kako je radnja romana obimna mjesto radnje nije jedno. Sam Melehov.u previranjima savremenim mu.Stepan.Darja se davi u Donu 6.ILINIČNA.Koševoj i Dunjaška 3.Grigorije i Koševoj 5. postaje simbol ljudskosti. linija zbivanja vezana je ponajviše za mjesto Tatara Jagodno-front.Grigorije. Tema:kontrarevolucija oko Dona Ideja:besmisao rata(bratoubilackog) Likovi:Grigorije Melehov.1.Aksinja Astahov.Umire ILINIČNA 4.Grigorije komandant. Potjolkova.Natalija umire 4.Umire Aksinja 8.napušta Aksinju 3. da bi zatim ponovo postao crveni i na posljetku otpadnik u Fominovoj bandi.Ustanici prelaze na lijevu obalu Dona 7.Darja Melehov.Stepan se vraca iz zarobljeništva. a duša mu je "tamna kao prazan bunar".Rascjep u kozaštvu 2.odn.Vecina junaka u Tihom Donu tragicno skoncava. bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljševici kao nosioci nove svijesti. Ova fabularna linija(Melehovi). naprotiv.pali kuce 1. Kuca Melehovih je u središtu romaneskne price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu. zatim bijeli pa onda ustanik. On je najprije crveni.Grigorije se razboljeva 5. Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista.Grigorije i general 3. Pantelej. Melehovi-Astahovi i MelehoviKoševoj. Medutim. On je poražen u sticaju istorijskih dogadaja i okolnosti. ali je pobjednik stamenošcu i dosljednošcu svog moralnog lika.Grigorije se vraca kuci. razvija se u nekoliko posebnih. Okosnice radnje predstavljaju: -na prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom -Grigorijev odlazak u rat -pojava boljševika i komunisticka vlast -sukob crvenih i bijelih Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana.Rat u aprilu 1918.ilinična melehova.Aksinja i Grigorije 8.Prohor i Aksinja odstupaju 7.Grigorije i Fominova banda 6. onako kako je i živjela.Miška Koševoj ubija Grišaku. ipak.

može se reci.Grigorije..Kao prvi kozak.tj.Grigorije se pridruzujeDonskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda zabacuje zaklanu ovcu.veoma osudivali Prokofija."Sad se osjecam kao nedotucen".Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta sa .. Naravno.MiĆka Koršunov.kao seljak.a mladi Grigorije. Njegov opis dat nam je na samom pocetku knjige:".pa da Grigorije promjeni stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti.a ne progresa. "Turkinje".kozaci.cak i u osmehu bilo je kod obojice nešto zajednicko divljacno." Da bi se bolje razumio Grigorije.njegove korijene. dospio u crvene i borio se hrabro ..Grigorije Melehov je veoma kompleksna licnost.Melehov." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican Prokofiju:on se ne obazire na druge nego sluša svoje srce.On postaje sinonim za ratnika.Ono nije imalo sazaljenja".Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev djed Prokofije.bezgranicna ljubav od koje ce se Grigorije povremeno udaljavati.te pokazao vitestvo. Melehov.Isto kao otac.koja ja odmah.kao i ostali kozaci.tad se razbuktao Gradjanski rat.Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost svih ljudi..potrebno je razmotriti i porodicno stablo Melehovih.Umrla je mucenicki.nije ni za kakvu jednostranost i zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima.Malo je trebalo.revolucije i kontrarevolucije nisu knjizi zbog sebe samih(iako su bitni).tradicionalista.ima se cim disati.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili Turkinju i osudili je na smrt.središnji je lik romana "Tihi Don".Na pocetku je bio veoma osjetljiv.vizije buduceg.otišao na front.iako šest godina mladi.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i upoznao surovosti ljudi.Veoma je upecatljiva i scena prvog Grigorijevog ubijanja.nemir i buru strasti u njemu izazvala je Aksinja.On je u središtu romaneskne price.u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih ociju..ali kojoj ce se uvijek iznova vracati.rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na njegovoj dusi "Meni se brate dusa umorila.kao muž.a stice se i utisak da opisi ratovanja.predstavljen je. On je bio uobicajen momak.medutim.doveo je sebi za ženu Turkinju.njegova ljubav je isto osudena od strane svih I svoju ljubav je isto tako izgubio tragicno..možemo reci da je nosilac najviših moralnih vrijednosti-on je covjek cija je krivica u tome što se našao u škripcu istorijskih zbivanja koja su zahtijevala samoopredjeljenje.osjecao se zamor i rasulo.vec da su i to samo sredstva za što uspješnije sagledavanje njegove licnosti."I tako pocinje velika.Medjutim .u više dimenzija:kao vojnik kozak.skupa s Prokofijem.udata žena:"On je uporno oblijetao oko nje."Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.Ovdje je stepa.mladi sin Panteleja Melehova..njegovi postupci i ponašanje.Seljaci su zbog nje.takode.Nikud iz sela necu ici!".. Likovi: Grigorije Pantelejevic Melehov: Grigorije P.postala predmet ismijavanja cijelog sela.I Grigorije je igrom slucaja .Bez Dona.Za dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je cetrnaest puta.medutim.Mozda je to bilo njegovo prvo razocarenje u covjeka.komšinica.a kako se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i odlazi u Tatarsko. Za Grigorija možemo reci da je bio pravi kozak:ratnik I ratar.ali kasnije je postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez Grigorija.Na samrti je rodila Panteleja. Za njega.pocela je Oktobarska revolucija.Rat se blizio kraju.pri povratku sa turskog ratišta.kao ljubavnik.izbocene jagodice mrkorumenkaste kože.boljševici.stepe I njiva on nije mogao da živi:"Od zemlje se ja nigdje ne micem.bio je sav na oca:gotovo za glavu viši od Petra..Grigorije je.isto kao u oca povijen orlovski nos.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa svim sto im protivno.Miška Koševoj.i Grigorije je bio malo povijen.jer drugacije nije umio. Kada je poceo Prvi svjetski rat.

Vodnik u cizmama od najfinije kože. Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u neizvjesnost. Ostao je bez svega što mu je bilo drago. Njena cerka sa Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva ljubavnica. on je opet hrabar vojnik koji juriša u okršaje. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato što je bila osramocena. Poslije me možete ubiti. I tako u vrijeme strmoglavog kraha ni Natalija nije mogla više ostati cestita. . Kozakinje su brižne. Dariju. ni za kog drugog necu poci. Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Zato Miški i kaže:"ti kažeš da sve bude jednako. a crveni što je bio sa bijelima. neodreden položaj u braku. što može biti dokaz njene neukorijenjenosti u životi. Ranjavan. Sve mi je dosadilo. On je covjek vjecitih dilema. Prije svega tu valja pomenuti. Ona ne može imati svoju djecu. za život u miru. Vidio sam komesara sav se zavukao u kožu a drugima nema kože ni za cipele. Nosilac nacela materinstva je Iljinicna Melehova. hrišcanske predanosti mužu i nacelu porodice uopšte. Pocinju da sumnjaju na njega. dobre majke i domacice. U kuci Melehovih svi je obožavaju osim muža. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu se vrati. To je bilo sve što ga je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom. bio stvoren za starost. Otkad je muž napustio. Kad malog Mišatku vrijedaju rijecima "otac ti je bandit". umoran i bolestan. vec prosto nesrecan covjek". Njena ljubav je kao neka bunika pored puta. Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao. Grigorije Melehov nije stvoren za komplikovana stanja.a kad pobuna bude pocela slabiti. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi.Grigorije je kompleksan lik u višestrukom sukobu sa okruženjem:razdire ga osjecanje pravde i prezira. Po povratku s ratišta Koševoju kaže "ja sam svoje odslužio.strane na stranu . Oni su ponovo zajedno. Griška je moj!" Ona i Grigorije žive bestidno ne krijuci se. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti.on ponovo prelazi crvenoarmejcima. on se vraca u svoje Tatarsko. neka ide sve do davola" a nešto kasnije kaže i "pobijedite me. na Grigorijevim rukama. U ovom djelu veoma su upecatljivo dati ženski likovi. To ga je boljelo i on bježi. a ne za velike dogadaje i za velike prelome u istoriji. U njenom životu nigdje nikad nije bilo ljubavi i nježnosti. Pokušaj samoubistva. sem Aksinje i Natalije. Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju što jednom bio u crvenima. vrijedne.Tako se na kraju sve smiruje . da je postao progonjena zvijer. Nosi ju na rukama i sam sahranjuje. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge isto tako sprecava u tome. Pisac je za to kažnjava mucenickom smrcu. Griška joj se odmah svidio:"Drag mi je Griška. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su njena. Aksinja Astahova je postala Stepanova žena kad joj je bilo 17 godina. Djelo se završava slikom doma Melehovih:"stajao je kod kapije svog doma i držao sina u narucju. ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena. Dunjašku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik žena.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu ona kaze:"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki život. prošli su ovuda. Natalija Mironovna je olicenje vrline i dobrote. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne ženstvenosti. Shvatio je da je sve potonulo. Aksinja ga tješi "nije on bandit. sve to donosi bol i stradanja ovoj ženi. gubitak najbližih. A godinu dana prije toga otac ju je silovao i osramotio. ali barem je umrla na nacin dostojan samo nje." A stvarnost je bila surova prema Nataliji. Uzmi crvene. htjeli su da ga zatvore. jer misli da je okajaoo grijehe i zaslužio mir i spokoj.sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don. hocu smrt".licemjerja. nove vlasti. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu. ona je izložena uvredama. a obicni vojnik u valjenkama. a narocito Miška K. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim njegovog malog Mišatke. To su rijeci covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage. cistoce." Grigorije nije covjek misli i ideja vec osjecanja. Kada na kraju saznaje da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne boji. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju.

Pisac ovu stamenu, kozacku, seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav smisao svog života vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova, Petrova žena, nosilac je nacela drskosti, životne radosti. Kao soldatuša živi raspuštenim životima i krši sva nacela kozackog morala. Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega."Neceš!Ili možda ne možeš? Privukla je svekra na sebe i dodala: muža nemam evo godinu, a ja niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila jedina razonoda, vjecito nasmejana. Medutim sve ima svoje posljedice, oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa, stoga se utopila u Donu.Dunjaška, najmlade je dijete Panteleja i Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je poslušna, vrijedna djevojka: u svemu se vinuje svojim roditeljima. Zbog svoje ljubavi prema Miški Koševoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena žrtva je velika i njezin nesrecan, težak život. Šolohov ne bi stvorio tako veliki i ssveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je boljševicima-nosiocima nove svijesti:Štokman,Buncuk, Koševoj. Štokman je tip boljševika i asketa,koji svoju u revoluciju potvrduje licnom žrtvom i smrcu.Metode Štokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i izazvale ustanak kozaka protiv svjetskw vlasti. Buncuk je boljševik po svemu znatno bliži Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci primaju znatno prisnije od Štokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret svoje teške uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i žrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miška Koševoj,mali i zao covjek prikazan je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona i svojih duboko urodenih kompleksa. Kozaci Kao specifican društveni sloj,a poslije i vojnicki stalež,kozaštvo se pocelo formirati krajem 14 vijeka ,popsebno u 15 vijeku. Kozaci vode porijeklo od odbijeglih najsiromašnijih seljakakmetova,koji su se poceli naseljavati na stepe juga Rusije ,zvane divlje polje ,koje su opustošili Mongoli.U pocetku su oni bili nezavisni ,medutim ruski car Ivan lV Grozni,sredinom XVl-vijeka,angazovao kozake kao vojnike,cuvare svojih južnih granica.Kozaci su bili pod pokroviteljstvom imperije,priznate su im sloboda i autonomija.Njihova skupština se zvala Krug. Kozaštvo je ukinuto u SSSR-u.Sva istorija kozackog naroda sadržana je u jednoj njihovoj pjesmi:"Ponosan je naš dom,tihi Don,naš bacuška".Kozaštvo u romanu Tihi Don izraženo je u vidu mnogih protivrijecnosti koje posebno dolaze do izražaja u revoluciji.U ratu oni potvrduju svoju staru slavu :"stotine ihiljade njihv otišlo je u smrt.padale su glav ena sve cetri strane svijeta,lila se crvena kozacka krv.Takvi su kozaci u boju,a kod kuce oni su vrijedni kosioci,zemljoradniczaljubljeni u svoju slavu.Mkedutim unutrašnja komešanja u carskoj Rusiji i dužina ratovanja stvarali su medu vojnicima haos i dezertiranje.Kozaci,nemocni da shvate novo i revolucionarno,opredjeljuju se za staro kao dobro poznato i sigurno.Zato je revolucija i bila tragicna za kozake i kozaštvo.Kasnije umorni od zablude i sablje,prikljucivali su se crvenima,ili su se pretvarali u bande koje su remetile mir stepa sve do 1922.godine.Kao najizrazitijeg kozaka,iizdvajamo,naravno,Grigorija Melehova. Don Don je najveca rijeka u južnoj Rusiji,peta po velicini rijeka u Evropi,dug je 1970 m.U bijegu od kmetova ruskii seljaci su se naselili na stepe uz Don.Bila je to plodna zemlja.Na Don,kozaci nisu gledali kao na obicnu rijeku,voddenu površinu-Don je za njih bio nešto više;

stoga mu se pjesmama obracaju:"Oj ti,naš bacuška,Tihi Done!" I sam Šolohov mu je dao znacajno mjesto u djelu.Don je mjesto ljubavi,mjesto lova,mjesto smrti,mjesto bola,mjesto srece-mjesto življenja.Don se pojavljuje u opisima slika od važnosti za junake:cin Grigorijevog i Natalijinog vjencanja.Medutim,ratovi i smjena vlasti dovodi Don skoro do samouništenja.Sve što je ostalo jeste zlo i smrt. "Okicen je naš Tihi Don mladim udovicama,procvjetao je bacuška Tihi Don sirocicima,valovi Tihog Dona prepuni su suza oceva i materi. Simboliku romana sugeriše,prije svega, narušenost ravnoteže izmedu života i smrti i nadmoci stihije smrti. Šolohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noža lati od noža ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su živjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu živjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali više necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridržavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za života bila olicenje vrlina hrišcanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam išla doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto šta cu." Darja je živjela nemoralno: kao udata žena se zabavljala, kad joj je muž bio u vojsci. Živjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala muža stalno i bila razbludna umrla je od tada najstrašnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao što vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se proteže kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav život nastoje da što više steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav život pate i tuguju umiru neutješni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o grešnoj ljubavi Šolohov je ipak dosta blaži: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav život patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...

Ivo Andric - Travnicka hronika
Travnicka hronika je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata,ostvaren po modelu evropskog realistickog romana.Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo kojeg drugog Andricevog ostvarenja.Roman je ispripovijedan u trecem licu i sklopljen je od prologa,epiloga i poglavlja.Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji ljetopis koji obradjuje vrijeme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Pocinje dolaskom francuskog konzula,a zavrsava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula.U procesu stvaranja Travnicke hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti istorije civilizacije,etnologije i autenticnim spisima o istorijskim licnostima koje su predstavljene u romanu.Kljucni lik djela je francuski konzul Zan Davil,Parizanin tanane prirode,pjesnik po osjecanju svijeta .Ta istorijski verifikovana licnost je kao prototip posluzila Andricu za oblikovanje knjizevnog lika u kojem se kao u osjetljivom mediju projektuju slike bosanske sredine,obicaja i navika bosanskog svijeta.Nikada do tada Davil,savremeni mladi covjek evropskog obrazovanja,nije vidio ljude kao sto su bili Travnicani,ni obicaje kao sto je audijencija kod turskog vezira,ni navike kao sto je pljuvanje nedobrodoslog stranca.Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kome Davil cita klasicnu tragediju,a kod koga ona izaziva grohotan smijeh,Andric je htio da prikaze sudar dva svijeta i dvije kulture koji se nikada nece pomiriti,a jaz izmedju njih nece biti prevazidjen ni pokusajima njihovih najdobrocudnijih predstavnika. Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19. vijeka.Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom.Bacen u medjuprostor dvije civilizacije,ne razumijevajuci do kraja nijednu od njih,fon Miterer je,pri tom,fatalno obiljezen brakom sa zenom koja se neizmjerno razlikuje od njega.Fon Miterer nije razumio nijednog od trojice turskih vezira koji su se smjenjivali za vrijeme njegove sluzbe u Travniku,ni istocnjacki svijet cutnje i tajnih radnji ciji su oni predstavnici.On,takodje,nije razumio ni novi gradjanski svijet francuske drzave ni njenog predstavnika Davila,sa kojim je cesto dolazio u sukob.Bio mu je stran svijet fantazija njegove lijepe,ali i cudne zene. Vezirov Konak je trece srediste politickog zivota i mjesto najcescih susreta trojice diplomata.Ocekivalo bi se da predstavnici prosvijecene Evrope cine zajednicku prepreku azijatskom osvajacu.Da nije tako kazuje nam vrezirov komentar poslije jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom:"Dva psa,pa se pobila u mojoj avliji." U Travnickoj hronici sudarila su se cetiri svijeta,razlicita po vjeri,kulturi,istoriji,obicajima.Emisari zapadnih i istocnih svjetova nasli su se na prostoru Bosne sa namjerom da nikada i ne pokusaju da se priblize i razumiju.Najblizi saradnici francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog vilajeta,Davna,Rota,turski cehaja,teftedar Baki,kao i travnicke kasablije,u neprestanim su medjusobnim sukobima i stalno iskazuju mracne ljudske nagone.Cak i ako neki od pripadnika tih toliko razlicitih kulturnih krugova pokusa da pomiri suprotnosti sa kojima se suocava,odmah mu,kao po nekom pravilu,zaprijeti opasnost unistenja.To se,na primjer,dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafnicu. Istorijsko u romanu Moglo bi se reci da je,u neku ruku,citavo ovo djelo istorijsko.Bas u tome je,cini se,osnovna razlika izmedju travnicke i visegradske hronike.Na Drini cuprija mahom se zasniva na

fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi,dok je Travnicka hronika zaista prepuna istorijskih podataka.Cak je glavni nosilac radnje,Davil,istorijska licnost.Mithad Samic je u studiji Istorijski izvori Travnicke hronike napisao da ponekad,citajuci ovo djelo ima utisak da je Andric na kraju svake stranice trebao navesti reference izvora Emocije u romanu Iako se,citajuci prethodno obradjeno pitanje,moze steci utisak da djelo ne obiluje emocijama junaka,upravo je suprotno.Dovoljno je krenuti od gospodina Davila,njegove istancane ljubavi prema svojoj supruzi i porodici,prema svojoj Francuskoj (u izvjesnoj varijanti),od patnje koju gospodja Davil osjeca zbog gubitka djeteta,preko pomalo neobicne emotivnosti gospodje fon Miterer,pa sve do mladenackog zanosa lijepog Defosea,da bi se napustila prvobitna pomisao o manjku emotivne crte romana. Na koji nacin je Andric u ovom djelu iskazao evrofobiju balkanskih naroda? Andric jasno nastoji da ukaze na odbojnost koju Travnicani (a preko njih on govori o cijeloj Bosni,cijelom Balkanu) osjecaju prema svemu sto stize iz razvijenih evropskih zemalja.Ova se odbojnost na prvi pogled izdvaja kao netrpeljivost prema jednoj konkretnoj nacijiFrancuskoj i njenom predstavniku Davilu.Jednim dijelom,ovdje se radi o opsteevropskom konzervatizmu toga doba,izrazenom kroz podozrenje prema revolucionarnim idejama i Francuskoj kao njihovom nosiocu. Ali,vijest o dolasku Evrope u Travnik budi i sasvim druge osjecaje.Budi zelje i nadanja njegovih stanovnika,tako da odnos prema Evropi biva do kraja protivrjecan i kompleksan.Rezultira cutanjem,prezirom i daljim stvaranjem predrasuda,kako sa jedne,tako i sa druge strane. Zajednicko svim civilizacijama zbijenim u tadasnji Travnik Na nesrecu,jedino zajednicko svojstvo u razlicitosti tih civilizacija jeste nepostovanje covjeka,sustinsko nepostovanje ljudskog dostojanstva.Na to je Andric ukazao kroz neizgovorenu recenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posjetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne.Cutljivi travnicki trgovac zelio je da se zahvali francuskom diplomati na paznji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikad do tada nisu dozivjeli:"Prizivali ste nas kao ljude,ne izdvajajuci nas od ostalih."< Sta je to sto Travniku ostaje? Ostaje mu njegova tisina,ostaje "Lutvina kahva" i ono sto Andric na kraju djela zakljucuje,povjeravajuci Hamdi-begu zadatak da to

Lelejska gora - Mihailo Lalić
STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori,1942. godine.U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala posle povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasedama, glađu, strahom i neizvjesnošću. I ta malena grupa, koju čine Lado, Ivan, Vasilj, razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajović ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem, hranom. Samoća deluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čoveku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica, besomučnik. Povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvetljavaju Lada Tajovića , da bi opet , kada ostane sam, počeo da luta po gori kao zver. Susret sa Jakšom, i kasnije Vasilijem, čini Lada čovekom koji je svestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije. pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje , vera u svetlost i sunce: Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza,tame i svetlosti:prvo poglavlje romana ima naslov "MAGLA",a poslednje ima naslov "IZ MAGLE"-dok je u prvom poglavlju čovek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su se kretali u krug),u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle: Nagnuh se da vidim,s nevjericom,i opipah ga dlanovima.Jeste,put je,stari onaj kojim su često odlazili u zbjegove i vraćali se s dogovora da se dignu na oružje.Sam se prikrao i ćutke se ponudio da nas odvede.Skoro se umiljava oko nogu,žut,mokar,ispalih rebara od vjernosti,kao pseto koje je dugo lutalo i uzalud tražilo ljude.Pomilovah ga,dođe mi da ga poljubim-jer on je najbliži naš ovdje i ostaće poslije nas da se odupire još neko vrijeme. (...) Koračam njime i brišem znoj,i jedva se uzdržavam da ne zapjevam.Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. RADNJA ROMANA je vrlo razvijena,razuđena i složena.Iako je psihološka supstanca dominantna,posebno prisutna i dobro motivisana u liku gl. junaka Lada Tajovića,dinamizam spoljašnjih zbivanja je snažno prisutan.Time je ostvarena ravnoteža spoljašnjeg i unutrašnjeg,akcionog i psihološkog.U skladu s tim je i lagano pomeranje konflikata sa spoljašnjeg ka unutrašnjem.Prvi konflikt je na relaciji partizanska grupa-četnici.Postepeno se ovaj konflikt svodi na sukob pojedinca (Lada Tajovića) sa progoniteljima.Istovremeno teče i konflikt unutar partizanske grupe.DOk je prvi konflikt proizvodio dinamizam i zanimljivost fabule,ovaj drugi je statičan,sveden na grupu.Manifestuje se verbalnim sredstvima a sadržine tih duela pretežno su ideološke,psihološke ili etičke prirode.I najzad,tu je najvažniji,po mestu u strukturi romana,konflikt u ličnosti Lada Tajovića,koja je podvojena i suprotstavljena:na jednoj strani su revolucionarni ideali i dužnost partizanskog borca,na drugoj strani su animalni porivi,moralna srozavanja,osećanje izgubljenosti i očaja,pritisak tradicionalnih nanosa.Ovom konfliktu dato je najviše prostora-tri petine romana. STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori

1942. godine. U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala poslije povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasjedama, glađu strahom i neizvješnošću. Ta malena grupa koju čini Lado, Ivan i Vasilj razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajević ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem i hranom. Samoća djeluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čovjeku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovjek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica i besomučnik. povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvjetljavaju Ladu Tajevića da bi opet kad ostane sam počeo da luta po gori kao zvijer. Susret sa Jakšom i kasnije Vasiljem, čini Lada čovjekom koji je svjestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije valjalo. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje i vjera u svjetlost i sunce: "Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim". U strukturi i sadržini romana sučeljavaju se harmonija i disharmonija. Harmonija u struktuiranju romana na pet odjeljaka od kojih svako ima po dvanaest poglavlja: Bješe tama, Sam, S đavolom, Đavo lično i Prođe ljeto. Harmonija je u situiranju likova i oblikovanju priče: u prvom i poslednjem odjeljku Lado Tajović je u društvu saboraca i sapatnika, u tri središnja odjeljka je sam. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza, tame i svjetlosti: prvo poglavlje romana ima naslov Magla, a poslednje ima naslov Iz magle - dok je u prvom poglavlju čovjek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su išli u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle PLANOVI ROMANESKNE PRIČE Romaneskna priča se odvija na tri plana:akcionom,verbalnom i psihološkom. AKCIONI PLAN obuhvata događaje koji su zahvatili Lada Tajovića i njegovu grupu,ali još više događaje u kojima sudeluje Lado Tajović kada je ostao sam u Lelejskoj gori.Izvan Ladovog kazivanja nema ni priče,ni događaja;nešto malo retrospektivnih situacija prikazano je ili kroz kazivanje Lada Tajovića ili je ispripovedano Ladu Tajoviću. VERBALNI PLAN je razvijen na dva nivoa:spoljašnji i unutrašnji razgovor.Oba nivoa ispunjavaju iste sadržaje:ideološke rasprave,etičke i rasprave o egzistencijalnim pitanjima.Ovi razgovori se kreću od sasvim običnih,svakodnevnih ,do ideoloških i etičkih pitanja. PSIHOLOŠKI PLAN je dominantan i kroz njega se iskazuje sva složenost i protivrečnost prirode Lada Tajovića.Kroz njega se prelama ne samo svest i podsvest junaka romana,nego i njegovo viđenje čoveka i prirode. POKRETAČKI MOTIVI PRIČE Rat , kao dominantna stvaralačka tema u delu Mihaila Lalića, okosnica je priče u Lelejskoj gori. Posle povlačenja glavnine partizanskih jedinica, u Crnoj Gori su ostale po zadatku grupice partizana koje treba ilegalnim radom da šire ideologiju pertizanskog pokreta. Jedna takva grupa (Lado, Ivan, Vasilj, Niko i Jakša) ostala je na terenu i izložila se stalnim progonima okupatora i četnika. neki od ovih boraca ne uspevaju da izdrže: Niko se predaje jer nema više snage da kao gonjena zver luta po Lelejskoj gori. Drugi se prepuštaju životu progonjenih, sakrivaju se u Lelejskoj gori i povremenim pojavljivanjem u naseljima skreću pažnju na svoju prisutnost.

Osim ovih likova, tu su likovi onih koji rat koriste kao mogućnost da se nešto ušićari, pa makar se to postiglo izdajstvom, zelenašenjem, pljačkom (Masnik, Kosto Amerika, Miklja, Galjo) . Opisivanje ratnog vrtloga kao da piscu ne dopušta mogućnost da razvije neki ženski lik. Ipak, pojaviće se ovde , u usamljeničkim danima Lada Tajovića, žene koje se nalaze u procepu između sukobljenih strana. Neda i Iva, a u sećanjima i Vidra, unose malo svetlosti, nežnosti i lepote u sumorni svet romanaispunjen borbama, deobama, hajkama, izdajama i nasiljem. Fenomen samoce dobio je u ovom romanu znacajan umetnicki prostor,samoca je posledica rata i ratne atmosfere, ali je uzrok sustinskih promena koje se desavaju u psiholoskoj i moralnoj strukturi aktera price, posebno Lada Tajovica. Treci kljucni pokretacki motiv je motiv podvojene licnosti, uobicajen u modernoj evropskoj prozi, ali prvi put pazljivo razvijen i umetnicki valjano utemeljen u ovom Lalicevom romanu.Lalicev junak nije se jednostavno poveo za nagonskim delom svoga ljudskog bica.Zapada u bunilo i halucinacije, ali se iz njih budi, preispituje i analizira.U izvesnim trenucima njegova licnost se raspolucuje, u njemu su dvojica koji razlicito rasudjuju, razmisljaju i procenjuju situacije i postupke. LIK LADE TAJOVIĆA Lado Tajević iz Međe je lik intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa gripom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali kakvu ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. "Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto- može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao". On prestaje da o sebi razmišlja kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je sveden na ovakav položaj. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo dashvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti. "Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo". U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela- probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. "Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća". Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će. Zbog svega ovog, često je mijenjao raspoloženje: Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti, ako je u šumi- skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja- izazvaće protivnika; ako ubije nekog- daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.

zlo i naopako u zbivanjima u prirodi. "Glavno je da si živa Vidra. junaštvo . kao mogucnost sopstvenog sagledavanja negativnih postupaka i stavova.njegova se licnost podvaja.kukavičluk.urvine. pravda nepravda.zivotinje) i slike iz proteklog vrtemena (Beograd. đavo se u romanu pojavljuje kao drugo JA. đavo mu priča o vječitoj nepravdi i tako se pojavljuje kao njegov sagovornik.ŠČepaj. kojom se objašnjava sve što je čudno. Svaki put prije nego što će se on pojaviti Lado preživljava psihičke i fizičke krize.Kako se skrama omamljenosti navlaci a halucinantno stanje pocne da obuzima Lada Tajovica.To me spasilo. ali nisu uspjeli da mu ubiju Vidru. da bi se postepeno kao biće nastanilo u Tajovićevim mislima.mesaju se slike iz egzistencijalnog vremena (suma. lik otuđenog usamljenika. Njega su rat i revolucija mijejali. Glad je druga nevolja koja muci Lada Tajovica. Samocu prati strah koji "potkopava covjeka" i cini ga nesiguirnim i nespokojnim. obrisi djavola postaju sve nejasniji dok se potpuno ne izgubi. Sama pomisao da si živa ispunjava me slašću nade koja je bila izgubljena". Ali ni odustajanje od moralnih principa nije spasilo junaka romana:zahvacen je omamom i obamrloscu.to je sve ono negativno u njemu.Ali tada sam prihvatio grabljive zakone i obicaje okoline: uzmi. zgrabi i ne Žali. drugo je Lado usamljenik u Lelejskoj gori.Izmedju JA Lada tajovica i njegovog drugog JA bitne su razlike: jedno je Lado pre Lelejske gore i usanljenosti. Neda ili neka druga.Te okolnosti naterace Lada Tajovica dac odstupi od svojih dotadasnjih principa : bio sam vec polumrtav. život . Vidra). a onda je to straŠno neŠto. a drugi je đavo. Đavo je u stvari njegov dvojnik. koji je ideološki stabilan. Lado Tajović je dvostruka ličnost: prvi je lik intelektualca. Ona mu je ulijevala snagu i stvorila saznanje da nije uzalud živio.Prvo izgubi stid.Đavo je simbolička uzrečica i poštapalica iz narodnog govora i umotvorina. On je čovjek koji voli žene.nečovještvo. On se pojavljuje u romanu da isprovocira i pokoleba Ladu. kradljivca i ubice. bilo da je to Maga. u stanju ni jaava ni san.U bunilu. sloboda .tlači. On kaze : Gladan Čovjek je pogana zvijerka. stenjje. U glavi Jači. Ona u stvari živi kroz Nedu. kao sto povremeno prosijava savest Lada Tajovica.I tacka gledista je podvojena: jedno je tacka gledista egzistencijalne svesti.drvece. a poslijepamet i strah.moŽe od gladi da uČini Što ni sam ne bi vjerovao. drugo je tacka gledista savesti. LADO TAJOVIC I NJEGOV DJAVO U relacijama dobro . u njemu su dvojica koja se medjusobno optuzuju i gloze. progoni policije.On se pojavljuje povremeno i nestaje. čojstvo .otmi. Fenomen samoće dobio je u ovom romanu značajno mesto : Samoća je sam protiv svega.smrt.zlo. ali i sujetan. a na njegovom mestu se pojavi neobicna stena ili panj. tj. Samoca odjednom sav svijet pretvara u nevjeru i zavjeru. . U strukturi romana pojam đavola se javlja od samog početka i ponavlja se konstantno u svakoj glavi. ali je Ladi potreban đavo jer je nesiguran i slab. ostaalo mi je da izaberem kako je zgodnije ispruŽiti papke. Moglo bi se na neki način reći da je on uzrok tome.ropstvo stalno oscilira moralni lik glavnog junaka jer su okolnosti nenormalne.

Lelejska gora je i više od sredstva za metaforičku karakterizaciju junaka. ona je široko razvijena metafora ratnog haosa i stranputica. Ona oličava mitsku sliku provalija. .čovek i priroda: lelejska gora kao metafora Lelejska gora ima mitsko poreklo i simbolično značenje. odsustva života. ali je ona i slika duhovnih i moralnih avantura čoveka pritisnutog samoćom. ali je u stanju da pobedi i samoga sebe. Simbol je zagubljenog puta. glađu. Urvine i doline Lelejske gore su metafora moralnih sunovraćanja Lada Tajovića. -čovek je u stanju da pobedi sve okolnosti. bezizlaza. strepnjom i strahom. moralnog mraka i bezizlaza. Iz čitanja romana čitalac izvlači neka saznanja kao što su: -rat ne uništava čoveka samo fizički nego i duhovno. složenosti i tajnovitosti ljudske prirode. -čovek je društveno biće i izvan društva prestaje biti ljudsko biće. Ona je prirodni ambijent koji okružuje čoveka izgubljenog u svetu i otuđenog od ljudi. pretećih stena. umiranja prirode. hladnoće i pretnje. Njen mrak i zagubljene staze metaforička su slika duševnog nemira ipsihološke nemoći da se razreši situacija i nađe izlaz iz nje. Ona je prastari eho đavolje gore.a to je najveća i najdraža pobeda. čije su tajne nepoznate te zato izazivaju zebnju i strah.

trajanje u vremenu. jezicka i umjetnicka sredstva.Djura Jaksic .inverzija je potpuna: mjesto Prica o dalekoj vekovecnosti imamo O vekovecnosti prica dalekoj . I epitetska inverzija BRAZDE DUBOKE ostvaruje estetske i znacenjske efekte. Kostiju krsnih to je gomila. stamenosti i prodornosti: I ovaj kamen zemlje Srbije Sto pretec suncu dere kroz oblak . U prirodnom poretku pridjev ima znacenje boje. SUMORNOG. Prva slika sadrzi sve elemente Jaksicevog stvaralackog postupka: u skladu sa temom je leksika i sintaksa. Te crne bore. ali umjetnicki vrlo efektno potiskivanje epiteta sa njegovog prirodnog mjesta prije imenice u polozaju poslije imenice.analiza pesme OTADZBINA OTADZBINA I ovaj kamen zemlje Srbije. Vekova tamnih to su tragovi.neuobicajeno. Pokazujuci nemom mimikom Obraza svoga brazde duboke. mracne pecine. Kazivanje u ovoj strofi dobilo je epski zamah i zahuktalost bitke. U drugoj strofi kamen se transformise u piramidu nacinjenu od kostiju svih predaka. PRETEC. To su jake rijeci sa primjesom patosa i svecanog tona: VJEKOVJECNOST. ko piramida Sto se iz praha dize u nebo. OBLAK. objekta i njegovog atributa . iza koje ce "dusmana cekat cete grabljive". mracnim borama. nego vekova tamnih. O vekovecnosti prica dalekoj. nezaustavljivo tece kroz cijelu strofu u jednom . Slika kamena iz prve i druge strofe identicne su po snazi. Herojska tema i jake rijeci povlace veliki broj hiperbola koje se prepoznaju u rijecima ili sintagmama... koje su "slagali" svjesno. ritam i intonacija. OBRAZA. Sumornog cela. Prvi stih predstavlja otadzbinu kao dio kontinuiteta vjecnosti . udarno. nepjesnickog: izmijenjena su mjesta predikata.tako je "kamen zemlje Srbije" dobio vasionske dimenzije i snagu. A kamen ovaj. ali i u cijelom stihu: pretec suncu dere kroz oblak . Sto pretec suncu dere kroz oblak. ogledaju se vjecite patnje koje su ostavile tragove na licu. gradeci potomcima busiju. U stihu su rijeci dobile sasvim drugaciji raspored od uobicajenog. VEKOVI.predikatom su rastavljeni objekat i njegov epitet i stavljeni su na istaknuto mjesto: pocetak i kraj stiha. objasnjen je njegov nastanak. Kamen je dozivljen kao ljudski lik iz koga zrace osjecanje i raspolozenja. U nastavku je portret kamena branika i bedema. stavljena na prvo. DERE. cime je imenica. Spregovi rijeci su inverzovani: VEKOVA TAMNIH . U pjesnickom poretku on ima preneseno znacenje: dalekih vijekova koji se gube u daljinu proslosti te se ne mogu jasno razaznati. U drugoj strofi je konkretizovana predstava "kamena". Hiperbolicna slika piramide "sto se iz praha dize u nebo" samo je metafora za junacku proslost koju pamti epska tradicija i napaja ljubavlju prema domovini. mjesto u stihu i smisao je sustinski promijenjen: brazde duboke nisu posljedica tamnih vekova.

recenica tece poput bujice ostvarujuci jedinstvo misaonog slijeda. one oblikuju slozenu recenicnu strukturu." .. Sve ove transformacije sugerisu monumentalnost.. sam nastavlja neku svoju istoriju. nema mjesta rimovanju. mi cesto mesamo drzavu i otadzbinu. Snaga emocija trazi snazne rijeci. proistice iz laganih raspolozenja i osjecanja. Rima dolazi sama po sebi u laganom ritmu.. Patriotska poezija Djure Jaksica jednim je delom u proslosti. a u ovakvim stihovima. "Ne znamo da li ima u svetu mnogo pesama gde je samo jedan red. i u toj istoriji nalazi jedan prost i tvrd kamen od kojeg se ponovo pocinje ziveti i raditi i pobedjivati.. Dosta je. opstu ili licno svoju.U trecoj strofi je jos jedna transformacija "kamena" sa pocetka pjesme: u drugoj je on busija. Svako od nas posle tog retka. Ali drugim delom ona je ne samo savremena.. presijecala tok i djelovala bi neprirodno. U danasnjim nasim borbama. cRne. prvi red pesme dosta: I ovaj kamen zemlje Srbije Necemo dalje navoditi. Otadzbina je bice. neprolaznost. nepomjerljivost. Dotle moze da stupi "noga pogana". Djura Jaksic ih nije mesao. sama po sebi. drzne li dalje. nego svetli u savremenosti.dahu. Iz tih glasova razabrace se jedna jedina misao:"Otadzbina je ovo Srbina.. naici ce na gromove. Ovu strofu karakterise jos jedna osobenost: izuzetna zvucnost.. To je zavicaj kao tajna i lepota.. strasne i smjele glasove branilaca.. ukopalost." Ovaj stih je poenta pjesme i njena poruka. grmljavinu. Ona se ostvaruje visokom ucestaloscu dobosarskog R: tRagovi. Otadzbina je ideal. pRaha. Ovakav ritam recenice potiskuje rimu. ovdje je on bedem. i diskusijama. mRacne.. boRe. koji teku poput bujice. jer bi ona.

cini mi se da su najiskrenija i najnaivnija djecija osjecanja vezana za njegove djecacke dane data u ovom Romanu. kao i drugim. zivot koji je bezbrizan i opusten.Branko Copic . pa mozda i romanticniji. ali isto tako sa svojim bremenom obaveza i odgovornosti. Jezik “Magarecih godina” je knjizevni. Zato treba naglasiti da “Magarece godine” spadaju u one romane koji se ne mogu shvatiti iz jednog citanja. ljepotu kao i povremenu surovost djecije duse.Magarece godine Roman “Magarece godine” ne prate neke silne kritike knjizevne javnosti iako je jedna od rijetkih knjiga koja na tako zivotvoran nacin govri o nevinoj stvarnosti djcijeg zivota u interantu tridesetih godina 20. Tim vise ima prostora da se razmislja o tom vremenu. Stoga ova knjiga o zivotu djecaka u bihackom konviktu moze da se smatra svojevrsnom biblijom posvecenu osnovcima koji iz nje mogu uvijek da crpe pouku da su najljepsi djecacki dani. mozda. jer su i akteri romana buduci akademski gra|ani. jer je u suprotnom nemoguce shvatiti onu sustinu koju nam daje pisac –najbolje godine u zivotu su ’magarece godine’ i ko ih ne prozivi zivot mu nece biti sasvim jasan. pa i kada spavaju. jer su u internate odlazila djeca sa sela koja su po pravilu bila siromasna. a ova generacija koju mi ovdje poredimo prozivjela je ratno djetinjstvo. najvece dostignuce u proznoj literaturi namijenjnoj djeci. ali uz odre|eni broj izraza preuzetih iz narodnog jezika sto romanu daje pravu autenticnu zivost. Oni su svoje prozivjeli u miru u kasnije ih je zatekao rat. On nam daje sliku zivota i zajednici vrsnjaka. Dok citate taj roman imate mnogo prostora da povlacite paralele izme|u djetinjstva djecaka ranih tridesetih godina u internatu i svog djetinjstva – osamdesetih i devedestih godina. po mom mosljenju. predstavlja naivni i nejasan dio zivota koji nikada nece naici na isti. na prostoru bivse Jugosalvije. a mozda ni slican odgovor. Cengic je to kasnije objavio u vidu memoara Branka coipica u dva toma pod naslovom “Kroz svjetla i pomrcine” i “Na bodljikavim lovorikama” “Magarece godine” predtavljaju. vec u njegovoj punioj velicini i vrijednosti. zivot ni u tim godinama ne treba da se shvata olako. Ali isto tako to je bilo vrijeme bogatog duha. Upravo ta kombinacija izvornog jezika i njegove narodne paralele priblizva roman danasnjem citaocu. Cudesni svijet Branka copica prikazan je u svim njegovim djelima namijenjenim djeci i omladini. PROZIMANJE ZIVOTA Zivotno pitanje postavljeno u djelima Branka Copica da li nam djetinjstvo odredjuje zivotne tokove ili. To bi upravo i trebalo da bude onaj sustinski motiv koji treba da nas navede da su uvijek i ponovo vracamo ovom. zivot u kojem vec svaki treba da ima pravac i da ne popusta ni pod kakvim pritiscima. vrijeme u kojem jos nisu bile uvezene vrijednosti sa zapada u kojem je zivot tih djecaka bio ljepsi. vremenu djetinjstva nasih baka i djedova. vijeka. romanima Brnka copica. njihova mastanja i planove. koji se moraju procitati vise puta. Jedini tekst o ovom romanu napisao je sam autor i to je kasnije ponovio zagrebackom knjizevnom kritiacru Enesu Cengicu u okviru prica o svom djelu. Sve to pisac daje kroz humor koji moze da stovri i “napise” samo zivot zdravih. copic je odslikao jedno vrijeme siromastva. On nam jasno pokazuje promjenu te djece vecinom sa sela usljed zivota u gradu i njihovo razmisljanje da se nikada vise nece vratiti na selo kao ratari – poljoprivrednici. Pravi primjer za to dat nam je u romanu “Magarece godine” koji . bistrih i ambicioznih djecaka u internatu – konviktu u kojem su zajedno od jutra do veceri. udruzivanja jednih protiv drugih i odbranu. jedni jedini i neponovljivi. stvaralastva. Ipak. nesnalazenja i nespretnosti.

copic nam ovdje upravo predocava jednu veselu grupu djecaka zahvacenih silnim problemima prikladnim za njihove godine. Pisuci ovaj tekst dolazim na ideju da je jedan od pravih razloga zasto je Branko copic pisao uglavnom za djecu upravo taj. nego i sire. Jedan od primjera za to je trenutak kada se djaci u internatu. jer jedino uz to dijete u nama se budi znatizelja za novim saznanjima. nacin na pravi put u ova zla vremena. Takvim primjerom copic zeli da djetetu tj. ali ipak zdraviju. novim iskustvima i jos mnogo toga. jer on nije zelio da zarobi dijete u sebi koje vjerovatno u svima nama cuci i da mu na taj nacin pruzi slobodu koju bi ono trebalo da zivi i da prezivi taj period od odrastanja. To ga i navodi da u “Magarecim godinama” ogromnu paznju posveti formiranju savjesne i odgovorne licnosti koja bi trebala da predstavlja neku. odlucuju na takav korak kao sto je strajk protiv prefekta i uprave tdasnjeg konvikta. mozda cudan. a da ipak ne izgubimo buducnost koracajuci u suprotnom pravcu. I zato nas nikad ne bi trebalo zacuditi da vidimo odraslu osobu da iskazuje tu zelju za necim sto mozda nije u skladu sa njegovim godinama. pa do kraja zivota. . Osnovna poruka ovog djela je da zivot od samog pocetka treba zivjeti ne onako kako mi planiramo nego onako kako nam samo po sebi dodje kao sto se to desilo nasem danasnjem junaku. ali i sa odredjenom mjerom pitanja vezanih i za sam zivot u to vrijeme. jer ja bih to ovako okarakterisao: ”jednom djete uvijek djete”.daje onu pravu istinsku sliku zivota. Ali ipak djelo Branka copica ima i svoju ozbiljnu stranu. Taj primjer govori nam o svijesti tadasnjih generacija za koje slobodno mogu da kazem da su u tom pogledu bile naprednije od nadolazecih. citaocu dadne pravi primjer i izvede ga na neki. Ovaj roman prica nam nevjerovatnu pricu o onom periodu nasih zivota o kojem mi danas kad cujemo neku pricu kazemo mladost-ludost. ne samo djece i omladinaca tog vremena. mozda dalju. Upravo jedino ovakvo djelo moze da vam pruzi mogucnost da to dijete u sebi uskladite sa svojom licnoscu kao sto je to uradio jedan od omiljenih copicevih junaka Servantesov Don Kihot. popularno zvani “konviktasi”. pa i danasnjih ljudi u tim godinama. buducnost. Kao pisac koji je prosao svud i preko glave prevalio svasta nije mogao da ostane ravnodusan prema svemu i zato biva osudjivan od tadasnjeg sistema.

bio je gord. „iskliznuće" epskog junaka iz njegovog epskog sveta. No. uzajamno spoljašnje poštovanje srpske gospode. U drugom delu pesme sledi otrežnjenje. sine. Zaboravio je na oprez. odnos muškarca i žene u takvom svetu (žena služi muža). Ponosi se bane u tazbini. sveta kulta junaštva: odlazak muža u tazbinu (bez žene). Ka' što bješe Strahiniću bane. sveta kulta junaštva. tragičan junak. tj. centralna je tema pesme Banović Strahinja. ili.A to je da TREBA PRASTATI ! Narod tokom vekova nije zaboravio cojstvo Banovica Strahinje koji je oprostio svojoj zeni preljubu. To je svakako sticanje tragedijske svesti. sledi sticanje svesti o sebi i svetu u kome živi. .. Inace pesma je biser Srpske epike. upozorava: Pozadugo bane gostovao. da poseti „kano što je red" svoju tazbinu i da s njima „pije rujno vino". On je u epskom svetu (iz)gubio svoju ličnost. do zavetnog junaka. Majka mu u pismu javlja da su mu dvori poharani. jer iako su Turci zaposeli Kosovo od Laba do Sitnice. Strahinja je u tazbini začamao! Strahinja se. Tematski.. Strahinja nije bio na kosovu uz tasta Lazara jer je vec bio turski vazal. Banović Strahinja je. sluge pobijene. jer mu je bilo važnije da ispoštuje neke oveštale norme epskog sveta. kukam na garištu. a cela pesma prikazuje evoluciju iz epskog. u tazbini poneo.Banović Strahinja Pomalo je takijeh junaka. ostavio je svoj dom bez zaštite. na krilima slave. a da mu je žena oteta i da Vlah-Alija: Ljubi tvoju ljubu pod čadorom. preko tragičnog.Pesma govori o duhovnoj velicini oprastanja kroz lik Banovica kao simbola-nosioca ove vrline.Sama cinjenice da je anonimni pesnik iz ranijih vekova stvorio takvu pesmu . A Turci lagano dolaze. Poruka . bolje reći.ili naravoucenije pesme jeste ono sto je vazno. gošćenje srpske vlastele.i da je ta pesma jedna od napopularnijih u Srba. pesma Banović Strahinja počinje u klasičnom epskom stilu. A ti vino piješ u Kruševcu! Zlo ti vino napokonje bilo! Kroz navedeni kontrast prikazano je neshvatanje istorijskih i društvenih realnosti od strane srpske vlastele. u stvari. običaji i društveni odnosi epskog sveta. srpska gospoda se veseli i gosti ne vodeći računa o svojoj imovini i svojoj zemlji. A ja. guslar koji je Vuku Karadziću ispevao navedenu pesmu. Tast mu nije bio Jug Bogdan nego knez Lazar Hrebeljanovic. starac Milija.! Jedna od najlepsih umotvorina narodnih pevaca ali nazalost daleko od istine. U prvom delu pesme opisuje se život. Zašto ? Banovic Strahinja je Djuradj Stacimirovic Balsic. Pozadugo bane začamao.

Jednu noćcu s njime pod čadorom. Starac Milija želi da to i sam potvrdi: Kad pijahu vino i rakiju. već tragična junaka. tj. Nekadašnje prijatelje zamenjuje pas. sveta kulta junaštva. Sa ovim stihovima Strahinja izlazi iz sveta kulta junaštva. No bijaše jedan stari derviš. Bog j' ubio. opljačkali sve kod kuće. dok je bio u Banovoj tamnici. Prijatelji biti dovijeka. sada kao pravi tragični junak. Bijela mu prošla pojas brada. Voli njemu nego tebe. Šnjime nema nitko pod čadorom. Derviš prepoznaje Strahinju. isto kao Strahinja. Pije Turčin vino kondijerom. Derviš je. ne znali te ljudi! Al' ako je jednu noć noćila. No sam lije. ostaje sam. zete. Ove reči Jug-Bogdana najbolje prikazuju glavne nedostatke epskog sveta. Strahiniću bane. no sam čašu pije. Dosta si me vinom napojio. Strahinju pamti po dobru: I ako sam bio u tamnici. polazi na Kosovo. Neka ide. Svi se fale za dobre junake. Hrt Karaman je jedini prijatelj čoveka koji se rastao od epskog sveta i epskog kulta junaštva. preobučen u Turčina. sine. Fale s' zetu i Bogu se kunu: „Volimo te. On. No svu zemlju našu carevinu!" Al' da vidiš jada na nevolji! Banu jutros nema prijatelja. Ova epizoda se javlja samo u varijanti pesme koju je Starac Milija ispevao Vuku i karakteristična je po tome što se u jednoj epskoj pesmi susreću dva ne epska. Jedna od najlepših epizoda u srpkoj epskoj narodnoj poeziji je susret Bana sa usamljenim dervišom. usamljenik u polju Kosovu kome su Turci. Ne može ti više mila biti. S tobom hoću ladno piti vino. Banović Strahinja. . Iako je u Banovoj tamnici proveo nekoliko godina. Bekrija je taj nesrećan derviš. Krvav derviš bješe do očiju. vrag je odnesao! Boljom ću te oženiti ljubom. pa je to prokleto.Majčino pismo je početak otrežnjenja koje se nastavlja kada Jug-Bogdan odbija da mu pomogne i kada ne dozvoljava svojoj deci da pođu sa Strahinjom na Kosovo: Znaš li. svestan njegove jalovosti.

kada je zaista bio pravi srpski vitez.. saznao je da su mu njegova braća po veri opljačkali dvore i pokrali sve što se moglo pokrasti. tamničara i utamničenoga. ceo mu se život sastoji od ubijanja. Strahinja ga pronalazi i započinje dvoboj dva velika junaka. pobeđuje neverstvo ženino. pravoslavca i muhamedanca. vrativši se u Tursku. Udarac mača Vlah-Alija nije običan junak. čovek koji je izgubio sve. pobeđuje ceo svet u kojem je do juče živeo. A hrišćansko opraštanje nevernoj ljubi najdublji je dokaz toga. udara Strahinju mačem po glavi. Ban oprašta ženi neverstvo! On pobeđuje sve zato što je na prvom mestu Banović Strahinja pobedio sebe smrtnoga. iako je mačem nasrnula na njega. U tome se krije sva lepota navedene pesme. ali oni u tom istorijskom terenutku ne učestvuju. ne sluša nikoga. Banović Strahinja je specifičan srpski junak upravo zato što je za njega vezano mnogo „iskliznuća" iz epskog sveta. Život im je približio sudbine: dva usamljenika se susreću u jednom istorijskom trenutku. kad su i jedan i drugi bili ostavljeni na cedilu od svojih „epskih" prijatelja. preko tragičnog. Derviš. pobeđuje sve: pobeđuje Vlah-Aliju.Bijelijem ljebom naranio. a u otetoj Strahinjinoj ženi je pronašao trenutni mir koji ni po koju cenu ne želi da izgubi. Banovo potpuno otrežnjenje . Na kraju. A često se sunca ogrijao. dok još nije potpao u čamotinju oveštalog epskog sveta. Puštio si mene veresijom. na Kosovu pre velikog boja. Pa i zašto bi. Strahinja je postupio prema dervišu hrišćanski: pustio ga je iz tamnice. koji je obećao Banu da će doneti otkup za svoju slobodu. On je svojeglav i gord. pred dilemom da li da pomogne Banu ili Vlah-Aliji.nastaje onog trenutka kada ona. Srbina i Turčina. Banović Strahinja. čak ni turskog cara. On umnogome podseća na Ahila iz „Ilijade": najbolji je turski borac. Pre mnogo godina. Iako ga je izdala. pića i žena.. pobeđuje svu tazbinu svoju. spaja njihovo duhovno bivstvovanje u za njih novom tragičnom svetu. Ponovićemo sada već jasnu činjenicu: u pesmi Banović Strahinja on evoluira od epskog.jer možda je tinjala vera u vernost ljubinu . . kao i lepota ličnosti Strahinje Banovića. radi kako mu se prohte. do čoveka liturgijske svesti.

a age su ostali age. . a on se odao pijanstvu. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. Smirenje je nalazio u alkoholu. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima.Priča o kmetu Simanu . a zapao je u najlošije društvo. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. Promijenilo se samo ime države i vlasti. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. Usporedo s tim. u mnogome je popuštao Simanu. Siman se nije imao na koga osloniti. Razlikovao se od drugih aga. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. vlast je još uvijek bila na strani age. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Od Simana je stvorio propalicu. U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca. a pratile su ga same teškoće. a sve ostalo. Simanu su umrla dijeca.vrijeme : krajem 19. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Tu je poražena Turska vojska. naprotiv. među pijance i propalice. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa. jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. a time slabi i čitavo tursko carstvo. Nije bio loš čovjek. misleći da je u pravu.Ivo Andric . aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope. uobučajenim životom. . Ali Siman se grdno prevario. Godine 1878. kmet je i dalje ostao kmet. stoljeća . Siman je tražio svoje pravo. žena otišla kod rodbine. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja.

Ondje pri radu sa bolesnicima zarazi se tifusom i nema mu pomoći. Arkadije konačno stiže ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova doktora i prodoslovca kojeg veoma cijeni i poštuje. Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenječke dok Arkadije otvoreno pita o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. pa umjesto njih odlaze Arkadije i Bazarov koristeći tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki koje već pomalo prijete kulminacijom. Svi zajedno odlaze na Marjino – Nikolajev posjed na kome je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina sa svojom. buntovnik koji sve niječe i ništa ne priznaje. u gradu.Turgenjev . Uskoro mu se pridružuje i Bazarov. Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer za njega idealna. koji treba stići iz Petrograda gdje je upravo završio Univerzitet. TAko dani prolaze u sitnim i većim prepirkama. koji poziva Pavla. romantična ljubav je potpuna besmislica.Očevi i deca Sadržaj: Radnja romana započinje 20. maja 1859. Već sasvim na početku vidimo neminovni sukob generacija. iako malo žalostan jer . ženu koja ih je odmah očarala. Ona dolazi već slijedećeg dana i on umire te napokon pronalazi svoj mir. Nikolaja i Arkadija da dođu u grad. On se ponovo zbližuje s Anom i oni oboje uživaju zanimljivim razgovorima. Međutim pravi sukob nastaje između Bazarova i Pavla Petroviča. zato šalje poruku Ani da je na samrti. Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla. ondje se još nastanio Nikolajev brat Pavle Petrovič. Pavle Petrovič je pravi aristokrata. No zapravo odlazi u Nikoljskje ni sam svjestan da ga zapravo Katja vuče ondje. ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja. konzervativan angloman s manirima pravog gospodina. Međutim Pavle i NIkolaj ne žele slušati njegova hvalisanja. Dok je Bazarov nihilist. na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu. Bazarov ne povrijeđen i nestrpljiv želi raditi nove pokuse i seciranja nesmetano kao kod Kirsanovih samo ovdje ton nije moguće – roditelji ga nisu vidjeli tri godine. Nikolaj Kirsanov. vidi se da im je mnogo nedostajao. Ondje. Takve islične nesuglasice zbivaju se među njima no velika ljubav između oca i sina ipak i malo pouštanje s obe strane ne dopušta pravu svađu. I oni ponovo odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali. Arkadije uživa u konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom. iako Bazarov to ne izržava otvoreno. dočekuje sina Arkadija. kako se čini. uglađen. Kod Kirsanovh nekolik mjeseci nakon ovog žalosnog događaja slavi se ženidba Arkadija i . a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu ženu Fenječku s kojom ima šestomjesečnog sina. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo odobrenje. Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom već sutradan odlaze u apartman u koji je odsjela a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na njen posjed. Međutim tek se ondje privremeno nezadovoljstvo i sitno neprijateljstvo među Arkadijem i Bazarovim raspiruje.. Odincovoj je zanimljiviji Bazarov. Zato oni i odlaze. U dvoboju Pavle je ranjen u nogu. sada pokojnom. a Bazarov također odlazi svojoj kući. ženom Mašom i sinom Arkadijem. daljnjeg rođaka Nikolaja. Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljiča. no rana je laka i neopasna a Bazarov mu pruža liječničku pomoć i Pavle mu na odlasku pruža ruku nastoeći biti velikodušan. Arkedije je otišao od kuće već prije ovog događaja pod izlikom da ima nekog posla u gradu. Ona iako nije ravnodušna prema njemu odbija ga jer joj je duševni mir ipak draži. Ondje se zadržavaju petnaest dana. Nakon petosatnog iščekivanja. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji on je prosi. godine. Međutim osjećajima se ne može upravljati i on joj napokon izjavljuje ljubav Odincovoj. Bazarov se ponovo upušta u prepirke s Pavlom Petrovičem i to konačno dostiže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknu Bazarovoljevom sklonočću Fenječki koju je i ovaj potajno zavolio. Otac. Oni ga dočekuju s gotobvo ka ošto je Nikolaj Arkadija.

duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu. ali pred sobom nikakva cilja. sva bi se uzburkala od plemenitih težnji. činilo joj se da živi cijelu vječnost da je ostarila i umorila se. za jednog od budućih ruskuh javnih poslanika.” Život na selu imao je točna pravila. smireno i pametno. Možda ju je on sprečavao da osjeća i javljao se kao prijetnja kad god je ona to pokušala.” . i potužila. ali čim bi kroz poluotvoreni prozor zastrujao zrak. ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti. inteligentan i obrazovan mladi čovjek slobodnih uvjerenja. vrlo otmjena žena smanirima.” Možda je i on bio kriv za njezinu hladnoću. Bila je žena dosta hladna i staložena. veoma pametnoh čovjeka s kojim možda i doživi ljubav. Imala je za sobom mnogo uspomena. željela je nešto. a da ni sama nije znala što. Njezino lice uvijek je imalo isti izraz. Ana Sergejevna također se udala. a ne zamišljeno. obla ramena.” “Bila je žena dostojanstvenog držanja. upravo smireno a ne zamišljeno. a činilo joj se da želi sve. ništa što bi je tjeralo naprijed. ali ne toliko da bi zadovoljilo njenu maštu. Lice joj je odisalo nekakvom ljupkom i blagom snagom. vrlo drži do sebe. gledale su svijetle oči ispod blago nadnesena bijela čela. brine se za svoju sestru i uvažava kneginju koja kod njih živi iako joj ne pridaje veću pažnju jer je ova već stara i nesnosna “Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”. Zapravo nije htjela ništa. posmatrale su svijetle oči pod blago uzdignutim bijelim čelom. za nepoznavanje strasti i uzbuđenja. Iako je bila mlada.” Ponekad je maštom prelazila granice dopuštenog i razmišljala o svemu. Njene gole ruke bijahu lijepo spuštene niz vitki stas. zaključi napokon. kao i sve “žene koje se nisu uspjele zaljubiti. Jevgenije Vasiljev Bazarov – sposoban. Po Bazarovu njoj je nedostajala ljubav. žene koja je uspjela zaintrigirati i privući Bazarova koji se unatoč svojim uvjerenjima. s blistave kose lijepo su padale na obla ramena lake stabljike fuksije. baš mirno.Katje te Nikolaja i Fenječke koji su dobili Pavlov blagoslov. i gotovo se rasrdila. ne priznanju romantike i velikih ljubavi. sve ju je zanimalo. “Dušu bi joj obuzela nenadana smionost. “Red se mora poštivati. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom snagom.” Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove. Taj red i blagostanje bili su posljedica njezina bogatstva. možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika u njemu . svojeg reda i mira – vanjskog a tako održava i unutarnji. nestrpljiva je i uporan. U tom trenu bilo joj je samo do jednog: da ne pušta taj prokleti vjetar. Likovi: Ana Sergejevna Odincova – pametna. Bila je slobodnog i prilično snažnog karaktera. Puno je toga prošla u životu i kako bi Bazarov rekao bila je premazana svim mastima. slobodnih ilibralnih shvaćanje. s tim se ne valja šaliti. zaljubljuje u nju. no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Drezdenu gdje ima poznanika među Englezima i Francuzima koji su na proputovanju. Nije u ništa snažno vjerovala. a usne se jedva primjetno smiješile. A Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko plaču nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin. Bila je nezadovoljna. prijazan. “Sam bog zna kamo bi me to odvelo. tvrdila je Odcinova. Ana bi se sva skupila. a usne su se smiješile jedva primjetnim osmijehom. profinjen. Da nema reda bilo bi ovdje užasno dosadno. za smatranje ljubavi neprirodnim osjećanjem. a njene divne oči odavale su pozornost. međuutim ne iz ljubavi već iz uvjerenja. mirno i pametno. sa sjajne kose divno su padale lagane stabljike jarkocrvene boje fuksije na lijepa. Njene obnažene ruke lijepo su se spuštale niz visok struk.

klasično je odgojen i obrazovan a najveći užitak predstavlja mu obiteljski život. I zaista je uspio ali samo na kratko i otada ga je neprekidno izbjegavala. Nosila je veliku čašu kakaoa i. I ona je imala vezu sa Pavlom no ubrzo se ona ohladila prema njemu a tada je on skoro poludio. godine osijedjelog. duguljaste. ali nekako sjetne. tek nakon više godina neprekidnog lutanja konačno je prihvatio Nikolajevu ponudu i nastanio se u Marjinom.” Arkadije Kirsanov – obrazovan.a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka. voli Nikolaja “Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena. crte lice su mu bile sitne. sa modernom nisko svezanom kravatom i u lakovanim čizmicama – Pavle Petrovič Kirsanov. sa nosom u vrhu ravnim a prema bradi šiljatim. sačuvao je mladalačku vitkost i uspravnost. sjajne. krupnih zelnkastih očiju i zaliscima boje pijeska koji su se spuštali. postojala je jedna žena koju nitku nije zaboravio – toliko je bila izuzetna pojava ta kneginja R. obiteljski orjentirana. vrlo energičan. uživa u prirodi Nikolaj Kirsanov – prije svega veoma dobar čovjek. prijatne. bjeloputa i punačka. tamnih očiju i kose. bojažljivo i iskreno. koja je djelovala još ljepše zbog snježne bjeline manžetne. Posebno su lijepe oi. neobično pravilnih crta i skladno kao isklesano najtananijm postupkom. Na sebi je imala urednu pamučnu haljinu. Oborila je pogled i stala kraj stola. a gledala je nekako . “. iskrena i pobožna. imao je 43 godine. “Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i.. Lice mu je bilo žućkasto ali bez bora. lijepog i pristojnog ophođenja. mladić privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima. ne štedi nikoga. crnokosa i crnopurasta. dugačkih noktiju. što se najčešće gubi posliej dvadesete godine. ovo lice je izražavalo samouvjerenost i pamet a oživljavao ga ej smireni osmijeh. Cio izgled Arkadijevog strica. Pavle Petrovič Kirsanov – tipični predstavnik aristokracije.” “Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala.. voli prirodu “. i pružio ju je sinovcu. nesretan u ljubavi – iako je imao mnogo žena i tako reći nije bilo one kojoj se nije sviđao... strogih moralnih načela koja mu možda ponekad smetaju da razumnije sagleda nešto. vesela i učtiva. malo je vukao nogu. Po izgledu imao je četrdeset i pet godina. veoma razborit sa snažnim očinskim osjećanjima. uvijek uglađen i pristojan. crne. pričvršćene krupnim opalom. plava nova marama ležala je prirodno na njenim oblim ramenima. iskreno.kad se zaljubi u Anu. Gotovo ju je opsjedao ni bi li je ponovo osvojio. obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. a majci ni ne spominje) koje ni sam sebi ne želi priznati “Dugačko i mršavo. raskošan i rasan. crvenih dječje nabubrelih usana i nježnih ručica. odgađa cijeli dan reći ocu da sutradan odlazi. lako oslonjena na same vrhove prstiju. a on više nikako nije mogao pronaći mir. spustivši je pred Pavla Petroviča. gotovo dječački voli Katju i oca. Nosila je punu košaru cvijeća.”. veoma obrazovan čovjek. ali on ne niječe svoje osjećaje i ne pokušava ih zatomiti. punačkog i pomalo pogrbljenog.” Fedosja Nikolajevna-Fenječka – draga i mila ženica. širokog čela. Pavle Petrovič je izvadio iz džepa pantalona svoju lijepu ruku. odjeven u tamni kaput engleskog kroja. ali ipak u njemu postoje svi osjećaji (ljubav prema Ani. s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim očima.” Katja – draga.. evo. bio je crnih očiju i mekane rijetke kose. mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova. ali je u taj čas ušao u salon čovjek srednjeg rasta.. živahna cura. njegova kratko ošišana sijeda kosa presijavala se tamnim sjajem. vidimo ga u maju 1859. poput novog srebra.

da bi tek urijetko njihove glavice izvirile iz njenih valova boje dima. da je on otišao ispred mene i da se ne možemo razumjeti. Svuda su se neprekidanim glasnim pjevom razlijegale pjesme ševa. a proizlazi da ja zaostajem. drveće.. progutajte tu pilulu..” “Za vrijeme prepirke sjedio je kao na žeravici i samo je bolno. kriomice bacao pogled na Arkadija. – Znaš čega sam se sjetio. privlačno se crneći šetkali su gačci između nježnog zelenila tek izniklog jarog žita i nestajali u blago pobjeljeloj raži. i maljice na licu i ružičaste ruke sa bjelkastim kružićima na dlanovima. tek neznatno skupljena ramena. odozdo prema gore. sve se bujno i blago talasalo i blistalo pod mirnim disanjem toplog vjetrića – sve.a nad njima u lišću breze zeba je bezbrižno pjevala svoju pjesmicu” – on je prosi Pano . mipripadamo različitim geeracijama. Ona se straašno uvrijedila. nije me htjela saslušati. i dok je ramišljao proljeće je učinilo svoje. Na kraju sam joj rekao: vi me.” Razlike očeva i djece: “Tako smo ti mi – pričao je tog istog dana poslije ručka Nikolaj Petrovič svom bratu sjedeći u njegovoj radnoj sobi – svrstani među zaostale ljude. Sve je na njoj bilo mlado i zeleno: i glas.. a ja sam pomislio: što da se radi? Pilula je gorka. naše je vrijeme prošlo. žbunje i trava. ali mora se progutati.“Tako je razmišljao Arkadije.. . brate? Jednom sam se posvadio s pokojnom majčicom.Ona se stalno crvenjela i ubrzano je disala. vivci su kliktali izvijajući se iznad niskih livada ili su šutke prtrčavali preko grumenja. ne možete shvatiti.. štono se veli. ona je vikala na mene. ali priznajem veoma me boli samo jedno: nadao sam se da ću se upravo sada zbližiti i sprijateljiti s Arkadijem. Svuda okolo jzlatasto se zelenjelo.” Pejsaž Funkcionalni – “... sada je došao red na nas i naši nasljednici nam mogu reći: vi niste naša generacija..zabavno – strogo. Eto. Ko zna? Možda je Bazarov u pravu.

Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Bijahu to Crnogorci. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. Novica je htio . Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Jedino se spasi Bauk. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Durak je molio. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. jedan.Smrt Smail-age Cengica Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. dva. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. Šuteći. Čuje se pucanj. Aga naredi da mu se dovede raja. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. a trećima je dao odrubiti glave. Pade tu mrtav aga i sluge. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. a od porodice jednog ovna. Aga muči Crnogorce na razne načine. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. druge vješati. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. pištao i vikao da ga pomiluju. a pravac joj je bila Hercegovina. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. On se je nadao da će čuti jauke. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Oni se svi vraćaju praznih ruku. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Jedne je dao nabiti na kolac. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Šatore je razapeo i poslao haračlije.

Durak.krvoločan .u duši kukavica .da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Saruk Ritam : umjereno polagani Mjesto radnje:kula Smail-age ( Hercegovina ) ANALIZA DJELA: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. Turaka i Crnogoraca : Smail-aga je silni turski ratnik. jer tko je odbacio svoju vjeru. SMAIL-AGA: .divi se svojoj moći . Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. To je njegovo čelo. razvratni su i novac im predstavlja najveće zadovoljstvo. Umiru bez straha. da bi ih zastrašio i iz njih izvukao što veči harač. Da bi živjeli takvim načinom života. koji im takav život omogućava. Taj čovjek je Smail-aga. iako umiru u strašnim mukama. LIK SMAIL – AGE. samo kako bi ugodili Smail-agi. Jašar. Proganja ga savjest. Mujo. također uživaju u zvjerskim mučenjima zarobljenih kršćana. S druge strane . Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.utjeruje harač . Njegovi sluge Turci. stoljeće Tema: Krvnički život Smail-age Čengića Lica: Smail-aga Čengić. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. Bogatstvo za njih ne predstavlja ništa značajno. koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. njegove ruke i odijelo. Novica.surov . U pjesmi je naglasen i religiozni moment. Bank. Vole živjeti lagodnim životom. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. spremni su raditi sve i svašta nevinom narodu.bezosjećajan . Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama. koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude. al' sve to visi obješeno i tužno. on je u duši kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi. Međutim. ne ispuštajući ni jednog jauka. Hasan.ljut što njegovi zarobljenici umiru ponosni i s vjerom u Boga . priznavao je Tursku vlast. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Vjeruju u pravdu i Boga. i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati. Vrsta pjesme: Umjetnički ep Vrsta stiha: Slobodni Vrijeme radnje: XVI. Mer. Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima.

ciči .na nogah im teške negve .rijekom krvca poljem teče .Osvetoljubiv ELEMENTI FABULE: Smail-aga poziva svoje sluge Naređuje slugama da pobiju Brđane Brđani umiru dostojanstveno bez jauka Smail-aga naređuje slugama da ubiju starca Duraka Novica moli milost za svog oca Pjesničke slike: a) vizualne .Krcnu kolac Izražajna sredstva: a) epiteti .na rukah lisičine .Ne trpi ubijanja Smail-age .Durakov sin koji voli svoga oca .starac moli milost za Crnogorce .gvožđa. konop .plačuč plače .SMAIL-AGINE SLUGE: .Moli milost za svog oca .boje se Crnogoraca koji umiru ponosno. kolac grozni b) akustične .umire ponosno.pišti . ne boji se smrti NOVAK: .plačuć pjeva .umiru sa vjerom u Boga .zvijezde sjajne b) onomatopeja .tamne oči .britka sablja .boje se Smail-age .ne boje se Smail-age DURAK: .zlatno odijelo . oganj.ne mogu vjerovati da ljudi mogu umirati u strašnim mukama a da pri tome ne ispuštaju ni jauka .hrabro idu u smrt ne ispu?tajući ni jauka .palu.slijepo slušaju naređenja Smail-age .okovana sablja .boje se njihove osvete CRNOGORCI: .

IVAN MAŽURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA Kratki sadržaj: U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brđane. prolio je toliku krv. gospodaru! .sunce zađe. Smail-aga kažnjava starca vješanjem. Raja gine u mukama ali bez jauka. a mjesec izađe .malena je.zadrhtaše ta vješala tanka . Sluga ga propušta u grad.Ne vidjesmo davno hljeba! Zaključak: Djelo mi se veoma svidjelo. ljudi koji mogu uživati u zvjerskim mučenjima nedužnih ljudi.zrolar krst se smije e) usporedba . Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži da se želi boriti na strani crnogoraca. Divim se narodu u kojega je tako duboko usađena vjera u Boga. a svoju silu nije iskazao. narodu koji bez ijednog krika trpi zvjerska mučenja i vjeruje da će nepravda jednog dana nestati i da će se oni ponovo domoći svoje slobode. U silnom sukobu nasilja. vjera u pravdu. Durakov sin Novica potajno kreće noću crnogorcima da iznenadi Smail-agu. kojeg je zatočio jer mu je svojedobno savjetovano da ne muči raju koja bi se mogla osvjetiti.gola nevesela duša .hripi d) personifikacija . Do toga časa i on je bio krvnik sa turcima.noć je vani slijepa. jer je jako poučno. Ne mogu vjerovati da na svijetu postoje bolesni ljudski umovi kao što je Smail-aga.već ko tajni glas duhova .zadrhtaše ta vješala tanka-al nepisnu Crnogorčad mlada h) gradacija . Smail-aga siđe na polje pred kulu i počne zarobljenu raju darivati darovima. raja pobjeđuje nijemim. Divim se narodu koji se hrabro bori protiv tuđinske vlasti i tlačitelja.hljeba. bez obzira što gubi.mrak se gusti . koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Smail-aga je bijesan. a on će ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru.riknu aga ko bik ljuti g) kontrast . Zato poziva starca Duraka. Novica će izdati agu da bi mu se na taj način osvetio za vješanje njegova oca.. ali hrabra . gluha . hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. hljeba. .

a da postane dostojnim vodičem Novica se mora pokrstiti. U međuvremenu na polju je oluja. Svećenik spominje skoru borbu. Harlije se raziđoše. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. Aga pogine. Strašnom Smail-agi suprostavlja se glas starca svećenika. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. već i o sukobu dobra i zla. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. Izvana gledajući doima se kao junak. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. koji je prikazan kao krvnik i mučitelj. koji je bio značajan u borbi naroda protiv turaka. iz prvog izbija prijetnja. boga. da će ih povesti u Smail-agin logor. Obojici glas podrhtava. ali unatoč tome četa je pobijedila.Sapat saziva junake. slobodu. Aga je bijesan što nema harača. Analiza glavnog lika: Smail-aga Čengić Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je turski plemić Smail-aga Čengić. U pjesmi je naglašen i religiozni moment. a iz drugog mirnoća i odlućnost. Smail-aga kupi harač po Gackom. jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast. Četa se približava logoru i razvija se borba na život i smrt. a on krati vrijeme junačkim igrama. četa se sabrala i stigla na obale Morače. . Riječi su povišene. koji vođeni ljubavlju i odlučnošću žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uživa mučeći nevine i nedužne ljude. a možda i smrt mnogima od njih. Analiza djela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. To su dvije suprotnosti. ubio ga je Novica. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. hladne vode. Ima oštro oko. Uto stiže Novica i obećava. kojeg zadesi ista sudbina. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. naslađujući se u njihovim patnjama.

Njihov uzrok je u pritisku vojne sile ili zuluma. Nisu vise imali snage da lome i krhaju i ne usudjivahu se vise da diraju zene. nisu verovali da ce se ikad vratiti. da su stalne seobe u sudbini srpskog naroda. U romanu je ostvarena i uzročno-posledična veza među likovima. ali i u traganju za obećanom zemljom koja će pružiti utočište. emotivno i refleksivno je potisulo događaj koji je smo impuls za unutrašnja preživljavanja. već roman stanja. Obesni i razjareni pri polasku. porodičnog. i slike njihovih zena i dece. Ono sto je ostalo kod kuce. bojazljivo i snishodljivo. kada se kao austrougarski vojnik borio za tuđe ideale. također. predočena sličnost sudbinskih . od proljeća 1744. Kao i magle sto su lebdele nisko. Bratimili su se i sprijateljili sa svakim ko im je prisao. a Vukova supruga. U roman Seobe. obilje. do ljeta 1775. Vukov brat i njegova snaha. spokoj i smirenje. dodje im kao san. kako nam čitanje otkriva. raskidase se. brata Aranđela i Vukovu ženu Dafinu. na zene i decu vise nisu mislili. gospoža Dafina. drugi je porodićni koji prati zbivanja u domu Iskoviča. Nikad pitomiji vojnici ne prodjose tuda. Kao i u dusi Isakovicevoj. Seobe nisu roman zbivanja. Zbijeni u gomilu. psihološki lomovi i preživljavanja. nad poljanama i nestajale iz njih. interese i ciljeve . Kuce i kucista zaboravise. moralnog i filozofskog porijekla. Prostor je. duševne dileme i nedoumice. sa svim svojim bunarima i oborima. pod sklopljenim zazarenim ocnim kapcima.Milos Crnjanski Inspiraciju za roman Seobe Crnjanski je našao u svome saznanju. stidljivi. u njihovim mislima. ništavilo. vise nego od hoda i zamora. ilustracija svijeta i mentaliteta u kojem žive i rade glavni junaci. i u njihovim dusama nastade praznina.života glanih protagonista. teme prolaznosti i smrti. Roman je komponovan na principu paralelene kompozicije: u njemu su razvijena dva paralelna fabularna toka. a svoju muku ipak osecahu sve jace. u čijem su središtu Aranđel Isakovič. Ona prati sudbinu tri glavna aktera: Vuka Isakoviča. lutanja i seobe.Seobe I . Inspiraciju mu je dalo i čitanje memoara Simeona Piščevića koji je upravo opisivao vojne poput onih koje će imati polk Vuka Isakoviča. Bi im mrsko da zive i mrsko da se secaju svojih na domu. deobe u narodu. u secanju njihovom. U okviru ovako raznovrsne tematike obuhvaćeno je više tema i problema: bračni trougao. Romaneskna priča je razvijena u deset poglavlja kojima pisac daje lirski intonirana naslove. psihološkog. kao u dusi Isakovicevoj. stajahu na sred sela. jasno definisan. Mozgovi im zatupese i ni lica svojih najmilijih vise nisu umeli da sagledaju u zatvorenim svojim ocima. ušla je vrlo bogata tematika istorijskog. ti su zavičaji u sremskim močvarama pored Dunava i tuđina u evropskim gradovima i na evropskim bojištima. sa licem izmucenim od tih unutrasnjih bolova i patnja. Ostali akteri su samo okruženje . poce. da se razliva i da nestaje kao dim. postadose snuzdeni i ponizni kad su odmicali u tudjinu. Natrag. kao istoričar po struci. jedan je istorijski koji prati puk Vuka Isakoviča po evropskim bojištima. Svi oni su tu jer su u funkciji osvjetljavanja karaktera. kako nam naslov sugeriše. Gledajuci pred sobom sve vise brda. nesreća i zla sudbina naroda. Na njega su djelovali i doživljaji iz Prvog svjetskog rata. Vrijeme je istorijsko i tačno označeno. ravnica barovita sa koje podjose. sudbina. misaone preokupacije i refleksivne uzlete obojene čežnjom i nadom. uzaludnost i praznina.

ali sada ima poroicu: muž je i otac. Kao oficir i vojnik. Uprkos svom bogastvu i moći. Vuk voli svoje vojnike.. sazvezdja.. kavgama. Karakter Aranđla Isakoviča se otkriva iz njegovog odnosa pram starijem bratu. Aranđel vlada ljudima pomoću svoje moći i manja.. po tudjoj volji. Kada se zaljubi u Dafinu. Vješt je trgovac. najneznije budjenje proleca. koju je narocito voleo. ili najtisu tisinu veceri. Lijep i snažan.. avanturistički duh. nataknute na razne kuce.. grad. to ga je opredjelilo da se posveti vojničkom životu. . pod gradom Varadinom. bez smisla. a kada ona umire on ne može da je spasi ni svim novcem i moći koji ima. kao rascerecen. Aranđel Isakovič Dok je Vuk Isakovič bio u stalnom poketu. Praznina. gde se bese naselio. pre dvadeset godina. evo ovde. odao se pijanstvu. to nebo puno svetlosti? Kad se pred tim ucuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno. .. u ličnosti Aranđela je ststično načelo mirovanja. kada je onuda prolazio nisu mu se vise secali ni imena. memiran trgovačkim poslovima . u imanju vidi sigurnost moć i snagu. može da ostvari sve što želi. ali ih voli i štiti. Vuk je zadržao svoju ogromnu snagu. U sadašnjosti.. kao da je vidljivo nevidljivo. ostavljao komade svoga bica. traži od njih discipliniu i izvršenje zadatka. Aranđel ne može da ima sve onon što poželi.. zna svakog u dušu . nije ga ni poznala. mesecima. peska i vrhova jablanova? Kroz tri godine. zna i njihove porodice. On je oličenje građanstva u nastajanju.... ne osetio. nepokreta. nego na sasvim drugu stranu. Njegova opsesija je da svojim služenjem i ratnim podvizima izbori bolji i spokojniji život za svoj narod. prošlost i sadašnjost... ona mu daje tijelo. za zivota. u oku sa zutom svetloscu razlivene vode. u mrak. i u životu Vuka Isakoviča postoje dva različita perioda. zlatom. Bio je gubitnik jer nije imao ni volje ni vještine za taj posao.. Mrzeo jue sve koji se stalno seljakaju-novcem. imovno stanje. ni onamo vise ne vodi njegov put. a da ostaje tamo otkuca bi bio rado posao? Ne samo posle smrti sto nece vise moci dolaziti tamo gde mu je bilo dobro i gde ga cekahu rado. na bira sredstva za sticanja bogadstva. bludu.. ali ne i sebe. na vratima? Kad se pogledaju sva polja u mesecini? Sva ona brda u daljini. službenik carstva i kao čovek. nemiran prema obavezama. Sa onom strasnom ranom sto mu se protezala od grkljana do desnog ramena. on se prema njemu ponašao kao prema onom mlađem i neiskusnijem. lebdeci izmedju zivota i smrti.. A kad se pogleda ovako u noc? Kad se stane. u krajevima kud mu noga nikada vise nece krociti? Zar se nije navikao da gleda tako. lezao nepomican nad utokom Dunava. U prošlisti je bio nemiran. Gubitnik je i kao ratnik. niko ga za to nije pitao. kad je prebivao pod trvdjavom Oseka. besmisao i neostvarenost dominantana su osjećanja sva tri aktera romaneskne priče. je li moguce da je sve to jedna bezdana praznina? Likovi: Vuk Isakovič Kao i u svakom životu. nemilosrdan u trgovačkim poslovima.. zar nije uzalud. a jedna Vlahinja. Ni tamo. krovovi. nije mogao da se vrati u mesta gde je proziveo po desetinu godina.. bogadstvom. Ziveci tim strasnim zivotom. zar nije. pa je hteo i da ostane. Iako je mlađi od Vuka . Osetio on. u poslovima u kojima je trebao da se kao sin slavnog trgovca posveti on nije imao uspjeha. po volji tudjoj. Sablje i konji su bili njegova jednia njegova ljubav. tamo oblaci.nemiovnosti i paralelizam ponašanja i ispoljavanja. vrednost i smisao života vidi u sticanju. a nevidljivo vidiljivo i da prodje tamo gde bi bio rado ostao.. i placao. nego vec ni sada.

ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka. o onome što postoji u biću kao htijenje. njena psihologija.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I.Pavla i Nikolu. Opsednuta time što je učinila. SEOBE II .i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu.potlacenih. Bol njegovih sunarodnika. a njena fatalna ljepota i naglašena čulnost su doneli nesreću samo njoj.razjedinjenih. Njen lik i karakter. Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista.na brzu ruku.galantnoscu karakteristicnom za taj vek.Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku.Sve druge licnosti su u njegovoj senci. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. kad on hoce i kako on hoce.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja. Kretahu se po njegovoj zelji i njegovim zamislima i uskoro mu se cinilo da i kise na njih padaju.Pavle je duhovni vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima. ona je pasivna ličnost.Moc neku natprirodnu osetio je i u svojim talirima. Na samrti želi da se vjenča sa Aranđelom.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni. Gospodja Dafina Dafina se ne ispoljava u svojim aktivnostima.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. jer gde je njih istresao iz kese.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja. Tako je Dafina ostala protivrečna do kraja. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga. porodice Isakoviča i ljudskih života. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta.Pavla su ozenili iznenada.Rijetko će kada biti predmet unutrapnjeg monologa ili opisa unutrašnjeg stanja. lutanja i grubosti. zapada u halucinantno stanje i povređuje se. sagledani su očima muža i djevera.Gospoža Dafina je tip fatalne žene čija ljepota i strast izazivaju nesreću.Milos Crnjanski LIK PAVLA ISAKOVICA Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju.Dakle.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji.Djordje je imao dva sina.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda. mladosti i sreće. ali kada umire u njenim očima je lk muža Vuka koga je sve manje volela. ona je nejasan lik. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote. To je roman o fizičkim seobama.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za . Na početku romana.hrabroscu i neznoscu. a proleca oko njih nastaju. viđena Vukovim očima i doživljena osjećajem dosade. nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće. misao i obuzetost daljinama. SEMANTIKA ROMANA Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. a unuk Vuka Isakovica. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju. tu su zaostajale ladje i kuce su postajale nepomicne i njegove. visinama.Pavle je glavni junak romana. njena duševnost je potisnuta Vukovim preokupacijama. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine).

ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima.u kom ostavlja. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san.jer je uvideo koliko ga je volela.ono sto poseduje cini mu se nistavnim." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.u koju je s poboznim ushicenjem dosao.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.Osim toga.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke.Ali.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.na putu u Rosiju.Tekla ga zanosi svojom mladoscu.koja ga opo potiljku miluje.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi.koje je mrzeo.u koju su putnici svratili na kratko vreme.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa.'' Bez volje i bez nade Pavle .Evdokija Bozic opija ga telesnim carima.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji.a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori.i Rusije.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.osecao je.kome je sve ostalo podredio.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu.iz jednog sveta. On uvek tuguje za onim cega nema.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava.Cak ni Volkov.nego i citav jedan narod.''Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.u kom je dotle ziveo.nije hteo de slusa price o njegovom nacionu.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio je.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata.caru Lazaru i Kosovu.nego zato da ratuju.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu.kratkih susreta i erotike.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.ali on i od nje bezi.dosadni i stari.zene.Sa zenom koja je mrtva.veoma licila na njegovu umrlu zenu. Pavle se potpuno promenio : ''Taj .zauvek.Pavlova izrazita lepota.njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima.bar u Pavlovim ocima.Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom.vecno ponavljanje istih reci.ne za cinove.ne za porcione novce.Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi. Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva.ali koju je sad toliko voleo.ne samo rodjake koji ostaju.Rus. Pavlepolazi sa svojom bracom.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju .Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka.kom je pripadao.ne samo zenin grob u Varadinu.potom odanost naciji i umrloj zeni.zakletvi i nada.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.ne samo svoju kucu u Temisvaru. U njegovom zivotu sve se smirilo.svet slobodnog ponasanja.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao.

Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov . '' TRAGIKA SRPSKOG NACIONAISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683. dotle manji deo i pre svih Pavle. na put.Voljno.Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske. kad je.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda.Medjutim. Nije recenice vise zavrsavao. bio je sad.sve u nadi da ce izaci iz tmine i nesrece.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar.kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog.koja je iz turske Srbije.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda. sigurno.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu.Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki.covek. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. O tome postoje dokumenta. bez nade. obecanom zemljom u kojoj su Srbi. koji je.1690.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja. ciji je povod neuspela turska opsada Beca. Ipak. kao sto je carica razresiti tu problematiku. i kud je posao. a trajao sedam godina. a zbunjen toliko.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.kao 13-ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.rodom iz Sida. koracao tako oholo.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota. '' Pavle se razocarao novom. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima. pri polasku. sve do pocetka iduceg rata. koji je poceo kroz tri godine.da ce pronaci svoj pravi zavicaj. eto.slabe volje.Ali isto tako.mirno. da je sve cesce mucao. gube se u cutanju i samoci.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje.Potom je usledila austrijska kontraofanziva. bio.postao francuski oficir.kao neki zastupnik razocaranog i . kao i u Austriji. dolazi do preokreta u ratovanju.Medjutim.jednog uznemirenja i nesredjenosti. znajuci sta hoce. u Kijevu.Car je to odobrio i u avgustu 1690.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe. Piscevic. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru. I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja. samo granicari koji brane nekog novog gospodara.Pojam SEOBE. u Temisvaru.od 1690.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji.onu tragicnost sudbine tog naroda.

gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji. obmanula.NITI SVOJU SUDBINU.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.gorko i ironicno.ponizenje.jadati.neprekidno lutanje-pojedinca.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.ne znajuci gde ide.I BOLJE TAKO! .Ali.Naime.na uzemslavensko-podunavski polk.sa ranjenima i unakazenima.Oni takav zavicaj iz tudjine slute.u grupama i pojedinacno.U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru.ocekujuci u ratovima smrt.podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.ginuci i umiruci na putu.buduci da je nesiguran.pa u tudjini zasniva novi.doslo se do kraja svih puteva.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao.opet.nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu.Tada se oni okrecu Rusiji.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.nestanak i zaborav.iscrpljene su sve mogucnosti.Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada. u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest.Ikrece taj narod u Rusiju.sklon seobama.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.svesni da nemaju vise kud.nije pravi zavicaj.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba.nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.iz tudjine mu idu u susret.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.nada koja je zvezda vodilja.smiruje se buka i bes zivota. Karakteristika ovog romana je lutanje.Dakle.nece se vise buniti.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI.Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica.na opstem planu ceo jedan narod.grupa.Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove.Crnjanski opisuje u finalu.KROZ KOJU GODINU NASLUTI.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.Austrija ih je.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir.vraca se u zavicaj koji mu. MEDJUTIM.Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.medjutim.naroda koji je zbog toga nemiran.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.Dakle.ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.ne znajuci za sta gine i opet na kraju .

Pripovetke Put Alije Đerzeleza Put Alije Đerzeleza je prva Andrićeva pripovjetka objavljena 1918. živi za stvarnost svog djela samo do trenutka dok ne bude gotovo. On je bitisanje u kojem raditi znači živjeti. o neodvojivosti ljepote i zla i o mučnom putu čovjeka do žene. Ova pripovjetka otkriva lik čovjeka stvaraoca. Ova pripovjetka pruža izvanredne mogućnosti da se vidi svojevrsni spoj nacionalnog i evropskog duha koji karakteriše Andrićevu umjetnost i da se osvjetli priroda umjetnikovog postupka u oživljavanju narodnih predanja. svjedoči o veličini ljudskog napora I veličini ljudskog strpljenja. Andrić u liku neimara daje viziju stvaraoca. ni na stepen herojstva. Ritam umjetnikovog pripovjedanja je čas stišan i ravnomjeran. a živjeti znači stvarati. Andrić je rekao: “Moglo bi se reći da djelo za pisca umire onog dana kada ga završi “. Đerzelez na putu i Đerzelez u Sarajevu. a onda se odvraća od njega. Neimar.Ivo Andric . i u okviru njegovog pripovjedačkog opusa ostala je jedna od najznačajnijih. u kojoj Đerzelez. ali on oko njegove ličnosti ne stavlja nikakav oreol. a komentar ostaje drugima. Pripovjetka se sastoji iz tri dijela: Đerzelez u hanu. . a to je posljedica složenosti njegovog lika i mjesta u svijetu. kao i promjenljivog osvjetljenja u kojem umjetnik neprestano približava i udaljuje njegovu intimu i opšte ljudsku problematiku. Pisac zgodno upotrebljava epitete i predikatske dodatke i smišljen redosljed riječi koji daje rečenici boju i emocionalnost. Njegov život nije ni na stepen žrtve. jer se njegov put najjasnije ocrtava kroz stvarnost njegovog dijela. Tom skladnom izmjenom u ritmu Andrić je uspio da ocrta ritam Đerzelezove duševnosti i moćan ritam samog života. suprotno onome u pjesmi. svjedoči o njegovom neobičnom samopregoru. Ove avanture pobuđuju misao o sukobu ideala i stvarnosti. Andrić je u ovoj pripovjetci izrazio viziju velikih ljudskih dijela I sudbinu onih koji ih prave. pojavljuje kao smješan i osjetljiv mladić. a čas brz i nemiran. Ono što ovog junaka čini nosiocem crta šireg karaktera jeste podvojenost njegovog bića: Đerzelez je i tragičan i smiješan. Nije slučajno što Andrić neimara ostavlja bez riječi. graditelj mostova. Pripovjetka je nastala na temeljima proznih predanja o ranoj mladosti junaka muslimanske epike. Most na Žepi Pripovjetka “ Most na Žepi “ objavljena je 1925.

simboličkom nivou govori o ljudskoj nemoći da se dosegne konačni smisao. velikog vezira Jusufa. po nepodeljenoj oceni kritike jedna od najboljih Andrićevih priča. makar smer kojim se ide bio krajnje etičan. Tada je odlučio da mu napiše istoriju. U epilogu priče „Most na Žepi“ pripovedač napušta objektivnu perspektivu kazivanja i sa poludistance. ali prohladne noći./ Radost podanika i dika Jusufova/ Na oba sveta. izašavši kao pobednik iz carigradskih dvorskih spletki. ta priča na svom nedoslovnom. Tako most ostade bez imena i bez znaka. godine. Odmah se sporazumeše. bezimenog. prijatan i čudan je bio dodir toplog klesanog kamena. Hronogram glasi: „Kad Dobra Uprava i Plemenita Veština/ Pružiše ruku jedna drugoj. a potom i devizu. posle svih iskušenja. Bili su vreli letnji dani. Prvi put je objavljena 1925. govoreći o sebi u trećem licu. vezir prvo precrta tekst hronograma. i u Andrićevoj priči povezana sa nizom poteškoća. kao i u narodnim legendama. To je bilo jednog večera kad se vraćao iz planine. najmi da u rodnoj Žepi kao zadužbinu izgradi most.“ U potpisu je stajalo „Jusuf Ibrahim. Kad se naslonio leđima na kamen. a sa Drine je dolazio hladan vetar. i potom vezirova deviza „U ćutanju je sigurnost“. Uporan i zavetno predan poslu. bezimeni neimar. a sam se zamisli nad hronogramom koji je kao natpis za most smislio jedan mladi pesnik. Pisana u realističkom ključu./ Nastade ovaj krasni most. seo pored kamenite ograde na mostu.Pripovetka napisana u trećem licu.“ . oseti da je još topal od letnje žege. istinski rob božji“. Čovek je bio znojan. U priči se naizmenično prati sudbina dva lika. tajnovitog Italijana koji diže mostove po Otomanskoj imperiji i koga vezir. naredi da se ostatak neimarove plate razdeli bolnici i sirotinji. U dugom. tumači kako je i kada odlučio da priču napiše: „Onaj koji ovo priča. prvi je koji je došao na misao da mu ispita i sazna postanak. primivši tu vest. i neimara. i. ali se pri povratku u Carigrad razboli od kuge gde izdahne u bolnici na rukama italijanskih franjevaca. Sledi opis gradnje mosta koja je. ipak završi most. poreklom iz Žepe (zabiti kraj Bosne. razmišljajući o svojoj sudbini. umoran. samoispitujućem ćutanju. Veliki vezir Jusuf. uz reku Drinu). U sasvim određenom smislu priča „Most na Žepi“ može biti tumačena i kao osnovni piščev pripovedni i poetički model. rezigniranom.

Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja živi na zabačenom imanju okružena provincijalizmom. da . ta zabitost karaktera u uskom prostoru različitih interesa može dovesti samo do sukoba. a odlično se služi i pejsažima i lirskim digresijama. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj način svoj propali i izgubljeni život. U tome je Čehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivačem ruske impresionitičke drame.). Jelena. primitivizmom i zaostalošći ruskog sela i sredine. a kamo li izmene. osuđeni ne umreti nego na umiranje.Čehov ne donosi u svojim novelma događaje i velike izrazite ličnosti koje nastupaju u društvu glasno i bučno. ruski novelista i dramatičar. pa još Telegin kao propali spahija i lekar i osebnjak Astrov. Porodični odnosi naslućuju zamršenost koja može dovesti do dramatičnosti. Vojnicki. Zbog toga je Čehov uvek sažet. jako utiče na protagoniste. lirske drame. nego je sav u stvaranju scenskih raspoloženja i onoga neuhvatljivog ugođaja u kojima se likovi očituju kao živi i neposredni ljudi. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada žena Jelena od 27 godina. Čehov nam je satkao lirsko-psihološku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice.nastavlja novelama u kojima obrađuje izgubljene i otuđene likove. Sonjina baka. istina. Naši su junaci svijesni da su prokockali smisao svoga života i da nemaju izlaza da sa poprave.po zanimanju lekar. Bežeći od malograđanštine na kraju se utapaju u njoj. njegove se drame uzimaju kao primer tzv. bilo koje zemlje ili kontinenta. – 1904. Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosečnost u kojoj se kreću. Fabule su vrlo jednostavne. Ni u drame Čehov ne unosi veće dramske zaplete. ne mogu se pomaknuti iz buke gde su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu.ANTON PAVLOVIČ ČEHOV: UJKA VANJA Beleške o piscu: Anton Pavlovič Čehov (1860. Astrov. Sonja. Naši su slabići samo drhtaji. Sonjin ujak. Započeo je književni rad kritikama humoreskama. Beleške o delu: Naslov drame i posebno dodatak „Scene iz života na selu“ upućuje nas na neku idiličnu ili realističku priču iz života sela. kada prave inventuru svoga života. Serebrjakov. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. shvataju da su ga prokockali u zabiti. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kog drugog gradića. Ne mogu pobeći od sebe ni iz sebe. oko pedesetak i više. pa Marija. Na unutrašnjoj dramatičnosti antijunaka otkrivamo zamorni i promašeni život glavnih likova. Rusko selo samo je okvir zbivanja. te profesorova kćerka Sonja iz prvoga braka. i onda Vojnicki. da ga nisu iživeli. ne živeti nego vegetirati. U poodmaklim godinama.Pisac nas je zavarao. ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo.

pomirite me sa samim sobom!” Iako nemoćan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muški.kao i Sonje. Čehov nam razotkriva njihove psihloške drhtaje. a ništa se ne razumeš u umetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja voleo ne vrede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao!” “Vojnicki: Ti si upropastio moj život. Dvadeset i pet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naučnim radom. Skučenost i ograničenost spoljnih zbivanja dramski je opravdana zbivanjem u jednom danu i noći. Analiza likova: Vojnicki Drama nosi naslov Ujka Vanja.su ga utrošili uzalud. Vojnicki je dekadent koji u 47. a najtragičnija je spoznaja da će i ostatak života provesti besmisleno. on je nula! Mehur od sapunice!” Vojnicki je nesrećan.” “Sad je on u penziji i sada se vidi ceo smisao njegovog života: posle njega neće ostati nijedna stranica iz njegovih dela. Pisac ne ocenjuje postupke likova. a sve to ukomponovano u lirskom stilu. on je potpuno nepoznat. dosadno. je kada shvate da će još živeti a da ne znaju zašto i za koga i da im je . Ivan Petrović. Citati: “Vojnicki: Ti si za nas bio više biće. umetnički virtuozno i spada u antologijske klasike. na verandi i u sobi imanja Serebrjakova. godini spoznaje uzaludnost svog života. Njegov je čin završio očajno i sramotno. ubitačno dosadno čekajući smrt kao jedinu moguću promenu. Čehov ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. a spoljna kretanja i zbivanja sporadična su. Upoznajemo nemire i osećaje junaka. Tragedija Vojnickog . Kada profesor želi da proda imanje a njega i Sonju izbaci na ulicu kao stari kofer. besciljno. Vojnicki reaguje elementarno ljudski i pokušava u efektu pištoljem da ubije profesora.promašio je profesora. “Vojnicki: Prvo. on se ne može pomiriti sam sa sobom i svojim stanjem. Kada se tih šest nesretnika nađu zajedno svesni svojih promašenih života i kada pokušaju pronaći krivca za svoje stanje. odlučno. pa bi glavni lik trebao biti Vojniciki. Redatelj mora biti samo oprezan da u pozorišnoj predstavi nečim ne pokvari vrednost književnog dela. ugođaj trule atmosfere. Dramsko književno delo Ujka Vanja slojevito je. Ali sad mi je puklo pred očima! Ja sve vidim! Ti pišeš o umetnosti. Vojnicki je zaljubljen u prelepu mladu Jelenu ali mu ona ne uzvraća ljubav. a tvoje smo članke znali napamet. pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni stručnjak kojemu se trebalo diviti kao božanstvu i da je on potrošio svoj život za jednu običnu ništicu.

Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. lep. Sonja je smirenje. Treba biti milostiv!” Kada shvata da joj je sudbina okrutno zapečaćena očekujemo njen jauk.. da smo plakali. kako da počnem. Naporno radi. a naročito uVojnickom. bezizlazan. “Astrov: Kakav nov život! Naš je položaj. “Vojnicki: Meni je četardeset i sedam godina. ostaje mi još trinaest godina. nema krika ni pobune kod nje.jer ne veruje više u ljude i nema više osećaje. reći ćemo da smo patili. “Sonja: Nismo mi jeli hleb zabadava! Ja ne govorim šta treba reći. s osmehom .” Tragedija je Astrova što je on gotovo prestao da postoji kao čovek. Odavno već nikog ne volim.. “Astrov: Ja za sebe više ništa ne očekujem. Predstavlja tip žene koja je bez prava na pobunu.svetli. onda ćemo. mili ujko.Naprotiv. recimo do šezdesete. donekle racionalno. ujko..primorana da prihvati svoju nesrećnu sudbinu. Nikada neće biti voljena. da nam je bilo teško i bog će se sažaliti na nas. mlada žena starog profesora.. Ona je žrtvovana i svoju žrtvu prima mirno. . videti drugi život . divan.bez okolišanja. Ona puno radi.Sonja je realni lik... Sonjinim dijalogom završava drama: “Sonja: .” Jelena Andrijevna Jelena Andrijevna. Mnogo! Kako ću proživeti tih trinaest godina? Šta ću da radim. radovaćemo se i na sve sadašnje naše patnje pogledaćemo ganuto.Određenu simpatiju Čehov stidljivo poklanja Astrovu.. i moj i tvoj. bez porodice. “Vojnicki: Početi nov život. na onom svetu. ali ti nas moraš razumeti tata.” Sonja Sonja je nesrećna žena. čime ću ih ispuniti?” Vojnicki bi želeo nemoguće.budućnost besmislena. Astrov više ne veruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kaže: “Astrov: Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji čovek s velikim brkovima i malim sposobnostima. Jelena je nesretna žena koju svoju najveću nesreću prima sa manje emocija. od čega da počnem?” Astrov odgovor osujetio je Vojnickove želje . ne volim ljude. ne može voleti. pokorno ćemo umreti i tamo... To sam ja. ne govorim ono što treba.i odmorićemo se. u žabokrečinu ljudskih duša unela je nemir. Astrov je osebnjak.” Astrov Astrov je lekar u zabiti i primitivnosti ruskih sela. zaljubljena u lekara Astrova koji je ne voli. Sonja pronalazi bizarno hrišćansko otkupljenje i spas. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnodušno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga života. Sonja je neiživljena i nikada neće ni živeti.. Možda je uzrok tome što je i Čehov bio lekar. Reci mi. a kad nam dođe naš sudnji čas. ako budem živeo. Probudila je mrtvilo u Astrovu. novi život.

ali nema logike. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke pisca. prikazuje.“Jelena Andrejevna: I mrzi me da živim i dosadno mi je! Svi napadaju mog muža. Čitav je život bio sebičan. a sada život ostavlja drugima. ali ih ne objašnjava ili optužuje. ali ga Vojnicki bolno secira. verovatno. a nimalo ne razume umetnost. “Jelena Andrejevna: Ćuti! Ti si me ubio!” Jeleninoj vernosti filozofski i lirski razmišlja Vojnicki. Đavo da je nosi! Otkako sam ostario. Ustvari je umišljena veličina koja u zimi svog života očekuje od svih još malo pažnje. Optužuju ga i mrze njegova žena i Vojnicki. On ih slika.” Stari profesor Stari profesor uzrok je uništenja mnogih života. “Vojnicki: Čovek punih dvadeset i pet godina predaje i piše o umetnosti. U njoj je mnogo retorike. kako ga dobro razumem” Jelena mrzi muža.to je nemoralno.” O likovima: Likovi drame su slabići i malenholični tragičari. “Vojnicki: Zato što je ta vernost neprirodna i izveštačena od početka dokraja. Sonja svoga oca voli i žrtvovanje za njega prihvata kao nešto prirodno. Profesor ne govori o svome radu. Iznevereti starog muža kog ne možeš podneti . Prikazano je stanje duša u određen . čini likove drame drastično tragičnim. Pristati svesno na predaju. odvratna starost. mlađima.Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje. A i svima vama. ona ima starog muža! To je saučešće meni .” Ono što ubija profesora i čini ga nesretnim je starost. Vojnicki koji je na tren reagovao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezličnu senku spreman da sa Sonjom propati ostatak života. ali zna da mora živeti sa njim. “Serebrjakov: Prokleta. gadim se samom sebi.o. svi me gledaju sa željenjem: nesrećna žena. Oni nemaju moć ni brzo da umru. pomiriti se sa činjenicom da si živ zakopan u zaostalosti ruskog sela i da ćeš tu lagano umirati. na vegetiranje. U takvoj atmosferi života Čehov ponire duše svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. gadno je da me gledate.

Danielli (38 godina) ·Angelika Glembay. Altman. liječnik (51 godina) dr. Angeliki postaje neugodno. (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. 29. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. advokat. juli 1893. direktor poduzeća Glembay Ltd. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. bankar. Ovaj odgovara da se tome protivi. Basilides . od jedan do pet u noći Likovi: ·Ignjat Glembay. (69 godina) ·barunica Castelli . gosti Vrsta: drama u tri čina (psihološko-socijalna) Sadržaj: ČIN PRVI Crveni salon. bez brkova. Ima prosjedu kosu. U ustima ima lulu. sin barunice Castelli i ignjata Glembaya (17 godina) sobarice. 7. Puba počinje čitati . Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. njegova druga žena (45 godina) ·dr. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. ruke skriva u naborima rukava. Svi dolaze za njom. (28 godina) ·dr. Puba pita Glembaya što da radi.). veka. pravni savjetnik poduzeća Glembay Ltd. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. sin Ignjata i prve supruge rođ. Smatra da to treba demantirati u novinama. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. baruničin ispovjednik (39 godina) ·Oliver Glembay. bankar Glembaya. – Zagreb.Miroslav Krleža O piscu: Miroslav Krleža (Zagreb. Silberbrandt. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. decembar 1981. književnik i enciklopedista. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. theol. a barunica govori da je boli glava. Leone Glembay. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Dolazi Puba tražeći barunicu. Govori joj da ju je gledao cijelo veče. veliki župan (69 godina) ·Dr. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući.Gospoda Glembajevi . Svi razgovaraju o portretu. Mesto i vrijeme radnje: Zagreb. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške.Glembay. Uz nju stoji Leone Glembay. med. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Puba Fabriczy. Dolaze do portreta Angelike i počinju razgovarati o njemu. udovica Ivana Glembaya. rijetku bradu. udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) ·Fabriczy. et phil. jedna ljetna noć prije rata 1914-18. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. po mnogima najveći hrvatski pisac 20. Sve je puno gostiju. Vitka je i otmjena.

Govori da je barunica za sve kriva. ali bila je oslobođena optužbe. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti. Nastavlja se dijalog između oca i sina. Gosti odlaze. Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Glembaya počinje probadati srce. a Leone tom ne može vjerovati. a već se prekrižila i otšla u salon. otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Glembay je bio već mrtav. Optužuje Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. U daljini se čuje grmljavina. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv. On pređe preko tog pitanja. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta. Barunici je svega dosta. Leone Glembayu daje pisma. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice. Glembay ponavlja: “ M-m-m-igre-na?” U tom mumljanju padne. Konačno Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembay pisma ne priznaje. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. . a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. a ne Glembayeva. ČIN TREĆI . Glembay opet ustaje protiv toga. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda ali kasno. Glembay želi da prijateljski razgovaraju. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode.članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Ne mogu je naći u sobi. Neki pričaju o vezi Leonea i Angelike. Leone mu govori da sjedne. Silberbrandt je počinje braniti. Leone na to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu. Tada se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Netko pokuca. ČIN DRUGI Zbiva se trideset minuta poslije. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Barunica dolazi. grmljavini. Glembay ostane stajati. Leon počinje razgovarati o obitelji. ali Leon to odbija. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom. Glembay traži dokaze. pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Kada je otišla. a Glembay je pita gdje je bila. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine. Tu se nalazi i Silberbrandt. Počinju govoriti o Leonovu slikanju. Počne govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. a zatim i u vrt. Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. ali ovako ne zna. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. a Leon kaže da ih nema. nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da nema nikakvo prava da je optužuje. Govori kako se sjeća da je odmah slijedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš. Konačno Leone upita zašto je došao. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. Zove slugu da ode po barunicu. Ulazi Glembay. On pakira kovčege. Glembay postaje sumnjičav. Silberbrandt govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačnu dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. To sve sluša Glembay na terasi.

Svitanje. Ostaje sama s Leoneom. Vraća se Angelika. na klecalu. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. a to je ubiti se. kleči sestra Angelika. da je ******. Čuje se lupanje vratima. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori da postoji samo jedno rješenje. On šuti. Angelika i Leone ostaju sami. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke.Glembayeva spavaća soba. ” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo. a Silberbrandt s vjerskog stajališta.želi je zgrabiti. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. da je nitko ne može otjerati. razbijanje stakla. Angela ga dovodi do divana. Leone joj govori: “Marš napolje. Govori da je barunica zaklana na stubištu. Leone slika oca. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. . Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Govori da je Glembay nitkov. Leone odlazi na telefon. Dr. Angeliki govori da glumi. Opet optužuje Glembaya. U naslonjaču sjede Fabriczy. Angelika stoji poput kipa. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. da ju je pokrao. Na postelji leži Glembay. što mu je skrivila. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu. da je ljubavnica kardinala. Pita ga zašto je mrzi. Leone uzima škare i govori: ”Ni riječi više!”. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja. Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Altmann o smrti razgovara s medicinskog. Barunica viče: “Pomoć!” na što ulazi sluga i uzima instrumente dr. Do njegovih nogu. kako se u njemu već razvija zločin. Leone nije zadovoljan skico i potrga je. hulja. Leoneu postaje slabo. Fabriczy. ali ona pobjegne I on za njom potrči za njom. Dolazi barunica poput luđakinje. Donosi kravatu. Altmanna. On legne. Silberbrandt i doktor Altmann.

"Kraljević i prosjak". rođen je 1835. Analiza likova: Kraljević Bistar i nadaren dječak.MARK TWEN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain rodio se u mjestu Floridi. u saveznoj državi Missouri. "Život na Mississippiju". kormilar na brodu. a svojom upornošću postiže cilj. riječni pilot. ---II nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain (pravo ime Samuel Langhorne Clemens). pa čak i kopač zlata. Teško glumi ono što nije iako ga to zabavlja. Kako su bili jako slični. Snalažljiv je i spretan. slobodu i istinu. U početku je pisao novinske članke sa jasno izraženom humorističnom i satiričkom notom. Dvorski život bio je težak za Toma. . a kraljević se uputi ulicama i predgrađima Londona. a dušu i srce izjeda mu grižnja savjesti. novinar). Kratki sadržaj: Siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda. Uz veliku i nesebičnu pomoć prijatelja Hendona kraljević se vraća na dvor. vrlo plodan američki pripovijedač i romanopisac. Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru. Školu je napustio već u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima. Kraljević je bio željan pustolovina i dječačke igre. a Tom je čeznuo za životom u obilju. Prosjak Siromašan dječak iz sirotinjske četvrti Londona. a umro 1910. godine. jednakost. Sa lakoćom uči jezike i uglađenog je ponašanja. novinar. Srce mu je dobro i plemenito. kopač zlata. "Pustolovine Huckleberry Finna". Mjesto radnje: London. Iako nije imao književno obrazovanje smatra ga se ocem američke književnosti. U svojim djelima promiče pravdu. netrpeljivost i nepravdu. Iako se u životu bavio različitim zanimanjima npr. plemenitost i pravednost pobjeđuju bogatstvo. Hrabar je i pun želje za pustolovinom. a borba za opstanak i preživljavanje još teži za kraljevića. humanost. objava prve zbirke humorističnih crtica potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom . Na kraju se počeo baviti pisanjem.Ne podnosi nepravdu. grafičar. Pouka: Dobrota. (tiskarski naučnik. dječaci odluče nakratko zamijeniti uloge. Bio je radnik u tiskari. siromašne četvrti i kraljevska palača Vrijeme radnje: Druga četvrtina šesnaestog stoljeća Tema: Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama. raskoš. a Tom ostaje živjeti s njim kao njegov štićenik. a djetinjstvo je proveo u gradiću Hannibal u dolini rijeke Missouri. a kad je nepravedan stidi se sam sebe. izdavač i poduzetnik. Najpoznatija su mu djela: "Doživljaji Toma Sawyera".

Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za odjeću. Edward Tudor Dobar. Kratki sadržaj: Edward i Tom se rađaju istoga dana. Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda. koji ga je zavolio i štitio. Mjesto radnje: Engleska Vrijeme radnje: 16. veoma sličan Tomu. Edwardje uporno ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao. Analiza likova: Tom Canty Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Tema: Život kraljevića i prosjaka Osnovna misao: Izmjenom društvenih uloga čovjek ostaje onakav kakav ustvari jest. st. Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe. pa su svi mislili da je poludio. koju želi spriječiti. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele. Tom upoznaje kraljevića. ali Tom je došao na svijet neželjen. ulica . Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne vladavine Henrika VIII. ali je temama o djetinstvu i mladosti s dječjim likovima privukao pozornost ne samo odraslih nego i mlade čitalačke publike. Veoma je pametan i plemenit. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila. pravedan i inteligentan. Pisan je na osnovu povijesnih događaja i ličnosti. Vuče ga želja da živi životom prosjaka.će se baviti do smrti. Napisao je i autobiografski roman "Život u Missisippiju". pa čak niti Miles. Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku. snalažljiv i inteligentan. zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII. Milesa imenuju grofom. Jezik i stil: Roman je pisan književnim jezikom. no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegov otac donio. a Toma njegovog štićenikom. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom. Nekoliko godina kasnije. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Cjelokupno Twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao posebno za djecu. Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva. III nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Mjesto radnje: Dvor. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je okrutne zakone koji su pogađali siromašne. Često dobiva batine i nailazi na probleme.

kraljević od Welsa.Edward kao kralj Najljepši odlomak: «Jest. proživio je svega nekoliko godina ali je i u tih nekoliko godina učinio mnoga dobra. nekomu čije ruho nije tako sjajno.Dan krunidbe .Kraljević kao uhićenik . majka Kratki sadržaj: .» Dojam o djelu: Ovaj roman mi se jako svidio. pustinjak.Tom se uči . pametan mladić Prosjak Tom Sporedni likovi: Sluge. onaj jadni dječak. Tomov otac i majka O djelu: Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to.Tom kao velikaš .Neprilike s Tomom . Edward. obrazovan. kao simbol položaja i moći. kralj Edward VI.Tom kao kralj .Glavni likovi: Edward . koji je siromašna .Kraljević kod seljaka . S druge strane. --- IV nacinMARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Vrsta djela: Pustolovni roman Mjesto radnje: London. posebno mi je bilo zanimljivo kada su se kraljević Edward i prosjak Tom zamijenili za uloge. stoljeće Tema: Društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj Likovi: Tom.Tom susreće kraljevića Edwarda .Zamjena kraljevića i prosjaka .Kraljević nestaje . otac. Engleska Vrijeme radnje: 16. zadivit će ih nečija odora.Kraljević među skitnicama .

U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa. a ona se probi kroz gomilu. ne snalazi se najbolje. Sjajan mu je prizor isprva godio oku. Zagrlila je njegovu nogu. a Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. U tom trenutku. ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo.” Prisiljavali su ga da prosjači.“ Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge.” Pritišće ga i sram. Tom je bio na dvoru. s Tomovih se usana . oči su mu sijale. Tek na kraju priče ljudi shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća. valja jednako tako poštivati. već i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljević. ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i većina govora. Analiza glavnih likova: Tom Rodio se u siromašnoj četvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji. No svaki put kad bi ga nešto pitali. okružen gospodom. odjednom jeugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja. izrugivat će se i ponižavati ga. Istodobno. baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika. po imenu Canty. djelovao je zbunjeno. iznenađeno lice s očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. za koji nije više znao kada ga je stekao. najradije bi slušao priče: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život. patuljcima i duhovima. milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. osjeća da je zatočen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao otresti. Ne prođe ni trenutak. preodjeven u kraljevića. svi su mislili da je lud. dok je veselim osmijehom pratio povorku. tako da se početni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i čežnju za domom. ali koji je iz navike ponavljao. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore. Kad je kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću. a kazne teške. ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili.podrijetla. I dok se taj ružni prizor odigravao. nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu. zato je dobar dio vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret. jer su zakoni protiv prosjačenja bili strogi. te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. primijeti kako ga jedno blijedo. obasula je poljupcima uzvikujući: “O. svi su mu se rugali.” Mladi Canty je nesretan u dvorcu. no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. ali sve je češće čeznuo za domom: “Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom. prođe uz stražara i stade kraj njega. sav se topio u ludoj sreći. o začaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinčevima. ako je živio časno.

zato neka nitko ne digne ruku na njega. što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu. a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom.To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu.Ali novi kralj. Nemoj me izdati. gospodaru.” . inače ćeš ostati običan grof a ne vojvoda!” “Zapamtite svi vi. dok mu je srce lupalo. kad zaspi ili kad se napije. lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku. gospodine. S one strane se nalazio jedan mio dječak. ja vas ne poznajem!’. na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom. čije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita. lorde-namjesniče. kada je stvarno došao.” Bio je vrlo dotjeran i lijep. prema tome. koji nije prezao ni od čega da svojim valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti. priznajem. a nije bio ni kralj. reče: . moj otac. ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali. . Kralj. da je ovaj čovjek moj vjerni i voljeni sluga. sav u dronjcima. pa da. a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. da joj se ruka odmara.” Mrzio je zlostavljanje djece: “Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad.predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi. rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. duge i kao snijeg bijele kose i brade.Slušaj. kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. prije nego se smrkne ona će biti na putu za Toranj. ovdje ili pred drugima. zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom. Engleska je toliko čeznula za njim. ali kad se istrijezni. a nada sve rasla. Istuče! A ti si tako nježan i mali. . inače sam propao. – Zadovoljan sam. ona sve nadoknadi time što me dobro istuče. puk skoro izbezumio od radosti. milorde. o bedru je nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem. Zato ne vrijeđaj ponovno. po imenu Tudor. toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega. ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku.” Pustinjak Bijaše to siromašno odjeven čovjek. I ne samo roditelji već i cijela Engleska. pomalo čudne naravi i ponašanja: “Bio je to stasit i koščat čovjek. pa će biti kao da nisi ništa rekao. ali i pravednost: “Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! . da se sada... Miles Handon.Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuče? – O. na nogama fine čizmice s crvenom petom. približio se i provlačio lagano istidljivo kraj stražara. pravi kralj. odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta. pokloni mi velikodušno ovu milost. dame.” Edward Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji.” Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju plemenitost i dobrotu. jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni).spustiše ove riječi: ‘Ženo.” U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”Pogriješio sam. lordovi i gospodo. dobri moj ujače. molit ću. A što se tebe tiče. Postupi blago sa mnom.

Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija. rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet okolnosti. u početku bezazlena dječačka šala. Na ulazu stoje visoki gardisti. Tomov je stol. čini je zanimljivijom. gusta gomila građana oba spola. odjeveni u bogata i slikovita odijela. postaje vrlo ozbiljna. ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim stranama ljudske naravi. Također mi se sviđa i što ima blagog humora koji još više pridonosi priči. Pripovijest je iznimno poučna.na isti se dan. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka.” Dojam o djelu: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije . držeći helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se svirači. U sredini odaje. nepomični kao kipovi. s pozlaćenim stupovima i kolonadama. na povišenom podiju. i zidovima i stropovima u slikama. . u dvije posve različite sredine. sjajno odjevenih.

---II nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Mjesto radnje: Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi. Noćni let. Ratni pilot. Na svom putovanju od planete do planete Mali princ otkriva njezine stanovnike. Jednog dana ju je pripitomio. Te se noći mali princ vratio na svoju planetu. Napisao je nekoliko romana (“Pošta za jug. Kratki sadržaj: Mali princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. Crvena ruža je za njega bila sve. poslani čovijek i geograf. Tema: Doživljaji Malog princa Osnovna misao: Čovjek samo srcem dobro vidi. prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. besciljni. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Išli su tražiti rodu i našli su jedan bunar. Mali princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu . On mu je rekao da je njegova planeta jedva nešto veća od obične kuće i da se teleskopom teško nazire. a bitno je i očima nevidljivo. u Afriku. Princ jednoga dana odluči otputovati. Svakog dana pilot je saznavao nešto novo o planeti. Tu su se napili vode. Dolazi do vrta rascvjetanih ruža. francuski pisac. Svi oni su bili veoma čudni. pustinji Sahari. Na kraju je stigao na Zemlju. Princ je prije nego što je otišao sa svoje planete pomno očistio sva tri svoja vulkana. Tada je legavši u travu i zaplakavši upoznao lisicu. Vodio je brigu o njoj. također malih planeta na kojima su živjeli raznoliki ljudi.ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o piscu: Antonie de Saint Exupéry. On je bio jako usamljen na planeti. pilot Antonie de Saint Exupéry Kratki sadržaj: Jednog dana se pilot Antonie de Saint Exupéry spustio u pustinju zbog kvara na motoru zrakoplova. Stanovnici na tim planetima su kralj.pisca. uobraženko. Mali princ i pisac su se upoznavali. do 1944. Taj mališan bio je Mali princ. sa crvenom ružom. pilot je opazio princa. Mali princ je spoznao da su rad. Ode princ do mjesta gdje je pao i padne polako. Zemlja ljudi. Prolazio je kraj mnogih. Svi stanovnici su besmisleni. zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Napokon. Ona mu je bila jedino društvo. Osmi dana razgovaraše pilot i Mali princ u pustinji. Sutradan u zoru probudio ga je neobičan mališan. živio je od 1900. Tvrđava”) i alegorijsku priču “Mali princ”. Likovi: Mali princ. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka . Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude. g. Sutradan navečer. pijanac. sedma planeta je bila Zemlja. Ruže ga ražalošćuju jer je on mislio da je ruža na njegovom planetu jedinstven cvijet. šećući. beskorisni. Nađe se u pustinji i upoznaje zmiju.

te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi. Nadam se da su druge knjige slične ovoj. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Tamo vlada duhovna pustinja.III nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Kratki sadržaj: Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa. Analiza glavnog lika: Mali princ Glavni lik u ovoj pripovjetci. nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. no Mali princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu. Osmog dana u pustinji. On je osamljen. a stidio se što pije. --. no sada je vidio da je to obična ruža. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Dojam o djelu: Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi.. jer se osjećao odgovornim za svoju ružu. a geograf mu predloži Zemlju. a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. a na drugom planetu živio je neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Mali princ brzo pobježe. činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Jednom usred leta pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost. Njoj povjerava svoje probleme. pilotu i Malom princu. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude onakvima kakvi zbilja jesu. Saznao je da je Mali princ sa drugog planeta. Kada su se napili pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti tamo odakle je došao.Sutradan navečer je otišao. Tako se pilot upoznao sa Malim princem. Na šestom planetu živio je geograf. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom princu. U žurbi da popravi avion nacrtao je ovcu u kutiji. Vrsta djela: Suvremena bajka. Nakon toga Mali princ je susreo skretničara. Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet. besciljnost i beskorisnost njihova rada.ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. Kada je imao šest godina svoje crteže pokazivao je odraslima. Prvo biće sa kojim se susreo na Zemlji bila je zmija. Ima osjećaje i ljubav prema svakome. Zalijeva ju svaki dan i s njom razgovara. silna uobraženost i samoživost. Trećeg dana čuo je priču o baobabima. Susret sa zlatokosim dječakom nakon neprospavane noći. Ovdje prevladavaju osjećaji. Dječačić je bio oduševljen. To mu se nije svidjelo. Mali princ odlučio je posjetiti i druge planete te pronaći neko zanimanje. B-612. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. ali ih nitko nije shvaćao. te se toga okanio i postao pilot. saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje. Pisac ga je tražio da ne odlazi. o ponašanju prema drugima. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka. tek nešto većeg od njega samog. a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna. ali budući da ima preneseno značenje možemo jeodrediti kao alegorijsku . Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena.

želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. On ne razumije smisao njihovih postojanja. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. pristojan je. to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu pustinju . a na kraju dostojanstveno. budući da ću ja stanovati na jednoj od njih. no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu: Citat: „Kada budeš gledao nebo noću. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže. Izvana malen. silna uobraženost i samoživost. Tamo . njegova psihička karakterizacija. Pijanac pije da zaboravi. Mnogo je lakše osuditi ljude oko nas. Kralj i uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine.“ Životna poruka: „Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima. Za fizičku karakteristiku. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o djelu: 1. Kao princ. 2. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. Ono što Maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost. Iskren je. odnosno mali plemić. jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile). Analiza glavnog lika: Mali princ Dječak iz svemira. jer žive sami svaki na svom planetu. Tema: Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis. premda se nikada nije potrudio da upozna svoj svijet. premda nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti. ne pitajući se da li smo prestrogi i kako bi oni postupili da sude sami sebi. besciljnost i beskorisnost njihova rada. ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratit njegovoj ljubavi . Putujući asteroidima. pisac ga je umjesto opisivanja.priču. a ni sam ne zna što bi to trebalo zaboraviti.Saharu. a upravo takvom osobom ga čini ljubav. sentimentalni smo i neobjektivni jer se radi o nama samima pa uvijek nalazimo isprike za naše pogreške. otvoren. nježan i krhak. te potpuna odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju.) Osobe na koje Mali princ nailazi na planetima što ga vode prema Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. a geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje knjižurine o drugim svjetovima. Mali princ upoznaje različite vrste ljudi. promatra ih znatiželjno i začuđeno. Prvi put dolazi na planetu Zemlju.ruži. znatiželjan i rado uči. budući da ću se na jednoj od njih smijati. Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi. Naoko moćni i slobodni. nacrtao. ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i “prisvajanju” zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi. svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika.“ Kada sudimo sami sebi.

sam riješiti neke probleme i unatoč svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i. ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi prožeta je humorom. ili to ne pružamo drugome.Ovo je zabavnije od posjeta kralju . te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama – putem ljubavi i odgovornosti.posavjetova ga tada uobraženko. dakle. 3. .Ali zašto si je sad ponovno upalio? . vedrinom i optimizmom.Takva je naredba . mogu imati sposobnost da uvjere druge ljude kako ih u tome valja poslušati. I on ponovno stade pljeskati. Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir. .Mali princ zaplješće.odgovori noćobdija. hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni koji će shvatiti žrtvu Malog princa. Dobar dan.reče u sebi Mali princ. jer je ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome. Samo oni koji su racionalni i staloženi.Nema tu što da razumiješ . I on je ponovno upali. Čovjek je osamljen i među ljudima. *** Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku? . Saint Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih. . Uh! To je. Ako nam nešto od toga nedostaje. prijateljstvo. nastaje jaz koji je teško premostiti. određuju ga ljubav. prožeti iskrenošću i istinom. Nemam vremena da je ponovno zapalim. pijanih. Dvadeset šest i pet trideset jedan.Dobar dan .Nakon pet minuta takve gimnastike Malog princa zamori jednolikost igre.Što je to naredba? . Dobra večer.Ne razumijem . prijateljstvo. pet stotina jedan milijun šest stotina dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan. istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. pokušaju pomoći. . Rad.Takva je naredba .) Autoritet počiva prvenstveno na razumu. iskrenost. prijateljstvo. .Da ugasim svjetiljku. istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek ne može živjeti.sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad. Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu.reče noćobdija. U svačijem životu ima trenutaka kada se mora sam suočiti s nekim istinama. Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako.reče Mali princ. Uobraženko skromno odzdravi podižući šešir.) Humor u bajci: * Zaplješći rukama .odgovori noćobdija. rad. ---- . iskrenost. Dvanaest i tri petnaest.Naredba je naredba.) Pisac nam je htio poručiti da shvatimo istinu o sebi . 5. koketnoj ruži na asteroidu B-612. koji mogu mudro i mirno obrazložiti neke postupke ili rješenja u životu. Mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj. Čovjek je društveno biće.. Petnaest i sedam dvadeset dva. čovjek je katkad upućen sam na sebe. ** Tri i dva su pet. ako je potrebno. Dvadeset dva i šest dvadeset osam. Pet i sedam dvanaest. 4.Premda puna gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti najjednostavniju istinu o sebi.

Dječak mu je još otkrio da je njegov planet jako mali i da na njemu rastu baobabi. Mali princ mu je rekao da je s drugog planeta. Nacrtao mu je. sve dok prije šest godina nisam doživio kvar. Objasnio mu je da je ta stvar avion i da leti. Mali princ ode dalje. Petog dana Mali princ upita da li ovce jedu grmlje. Ona je zahtijevala da ju stavi pod stakleno zvono. Volio je gledati zalaske sunca. Tjerao je malog princa da mu se divi. dakako. Odlučio je krenuti na put ne bi li shvatio sebe i svoju ružu. Odrasli su mu rekli da se okani crtanja. Počeo je posjećivati druge planete. Kratki sadržaj: Pisac je jednom kad je imao šest godina nacrtao zmijskog cara kako guta slona. ali Mali princ ode dalje. Tako je upoznao Maloga princa. Imao je vode za osam dana. Na prvom je bio kralj. Sprijateljio se s njom. Tako je mali princ došao na Zemlju.» Vrijeme radnje: Šest godina prije nego što je napisana knjiga .Citat: «Otada je. Pilot mu odgovori da da. Mislio je da vlada svime. Htio ga je imenovati ministrom pravosuđa. Jednom dok je letio nad Saharom. Ovaj mu se svidio. Na drugom planetu je živio umišljenko. zmijskog cara. da ga iskuša. Pijanac je pio da zaboravi da se stidi toga što pije. prošlo šest godina…» Tema: Mali princ putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu Ideja: Ljudi su osamljeni. Savjetovao mu je da ode na planet Zemlju. Temeljito je očistio svoje vulkane. Pilot je zaključio da je mali princ s asteroida B-612. Rekla mu je . Malog je princa nazvao svojim podanikom. Mislio je da je najljepši na svijetu. On je brojio zvijezde i ''posjedovao'' ih. Oprostio se s ružom.ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Književni rod: Epika Književna vrsta: Suvremena bajka Mjesto radnje: Pustinja . Mali princ ode na peti planet na kojem je živio nažigač koji je svako malo palio svjetiljku. Probudio ga je neobičan glasić koji ga je molio da mu nacrta ovcu. Na šestom planetu je živio zemljopisac koji je princa smatrao izviđačem. Tako je odlučio postati pilot. Dječak zaključi da onda jedu i cvijeće. Prepoznao ga je. Na trećem planetu je živio pijanac. Izgledalo je kao šešir. u pustinji Sahari. nešto mu je bilo puklo u motoru. Pojavila se lisica.Citat: «Tako sam živio sam. veleposlanikom itd. Na sljedećem planetu je živio poslovni čovjek. ali još uvijek postoje oni koji vjeruju da se svijet može promijeniti. otuđeni od drugih. Sreo je zmiju i pričao s njom. Pao je u pustinji u Africi. Na njegovom planetu dani traju jednu minutu. Dječak je otišao dalje. Mali princ je imao ružu. bez ikoga s kime bih mogao iskreno porazgovarati. oholi. Pokušao je sam obaviti taj težak popravak. cijelim svemirom. Na kraju mu je nacrtao ovcu u kutiji. Zaspao je. Jako ju je volio. Mali princ je mislio da su odrasli čudni i krenuo dalje. Prešao je pustinju i došao u vrt pun ruža.

Oprašta se s njim i govori da će se smijati sa svoje zvijezde 10. dobar je i pošten «Priđe li vam tada dječak. volio je crtati. Krenuli su prema izvoru. Popeo se na njega da pobjegne od zmije. trgovca. Kompozicija djela: Uvod: Mali princ dolazi na Zemlju i upoznaje pilota. nasmije li se. zlatne je kose. Sutradan kad se pilot vraćao. Mali princ je sjedio na zidu. Pilot mu je rekao da je uspio popraviti motor. Naišli su na studenac. ljudi na planetima . Jednom mu se avion srušio u pustinji Sahari 3. Citati: «Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih plaše li se moga crteža!» Odgovarali su mi: «Zar da se plašimo šešira?»Moj crtež nije prikazivao šešir. lisica. Tako je upoznao maloga princa 4. Vidio sam ih posve izbliza. Mali princ mu je rekao da mu je drago što se sada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući. Osmi dan on i pilot odlaze do izvora 8. ne odgovori li vam kad ga nešto zapitate. polako. ne odgovara na pitanja. Rasplet: Mali princ odlazi. Kad je on prišao mali se princ spustio dolje. Prvo je pored njegova gležnja bljesnula žuta zmija. Mali princ mu govori da mora ići kući. lijepo se smije. odnosno oni nisu njega shvaćali. To nije bitno popravilo moje mišljenje o njima. Fabularni tijek: 1. Vrhunac: Mali princ i pilot idu prema izvoru. samo to seosjećao odgovornim za svoju ružu. odmah ćete se dosjetiti tko je. Sreo je skretničara. nije shvaćao odrasle. Pisac je sa šest godina nacrtao zmijskog cara sa slonom 2. Ono što je pilotu ostavio za uspomenu je smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu. Mali princ odlazi na druge planete 6. Bitno je očima nevidljivo. Mali princ nečujno odlazi Analiza glavnih likova: Mali princ Pisac ga je nacrtao. Pilot mu je osmoga dana rekao da će oni umrijeti od žeđi. Mali princ mu govori da mora otići 9.*koje se smiju glasom Malog princa svaki put kad pogleda gore. Zaplet: Mali princ priča pilotu o svojoj ruži i obilasku planeta.» «Dugo sam živio među odraslima. u prinčevskoj odori je s mačem u ruci. Prikazivao je zmijskog cara kako guta slona. Potom je Mali princ pao. Mali princ mu priča o svom planetu i ruži 5.» Sporedni likovi: Ruža.Vraćao se na ono mjesto gdje se bio spustio na Zemlju.» Pisac Leti (pilot je). bude li imao zlatnu kosicu. Dolazi na Zemlju i upoznaje lisicu 7. da je sutra godišnjica njegova boravka na Zemlji.na rastanku da se dobro vidi samo srcem. Mali princ mu je rekao da tu mora ostati.

» «Izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Onomatopeje: «I voljela bih šum vjetra u žitu…» «…kao što stenje stari vjetrokaz koji je vjetar odavno zaboravio. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Tema: Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju.» Personifikacije: «Mali princ nije mogao obuzdati divljenje: . smrtna. Ispričana je jednostavnim dječjim jezikom i daje nam mnoge poruke. a ponekad lijevo. Stil: Ovo je dječji roman.» Dojam o djelu: Bajka Mali princ mi se jako svidjela jer je jednostavna.Kako ste lijepi! . istinita. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Stil se odlikuje slikovitošću i mudrim izrekama. ponekad desno. mladi. Jednog dana je doživio kvar . zmijski. To je priča o malom dječaku koji putuje s planeta na planet kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. Kratki sadržaj: Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom.» «Otpremam vlakove koji ih odvoze.» Usporedbe: «Kretanje takve vojske bilo je usklađeno kao u baletu. neobičan. slikarsko. maleno. drvena. naseljen. Stilska sredstva: Epiteti: Prekrasna.Jezik i stil: Jezik i stil ove priče su jednostavni.Zar ne? – umiljato odvrati ruža.» «Idu kao da ih vjetar nosi. Ovo je velika priča o prijateljstvu i ljubavi.Prilagođen je za djecu i pomalo je smiješan prikaz prinčevog života.» «…čini se kao da su rogovi…» Kontrasti: «…letio sam amo-tamo po svijetu.

Vrijeme radnje: Na početku knjige dječak je imao 6 godina. Bio je manji od svih drugih planeta. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. zatrese skretničarevu kućicu. doživio je kvar na motoru. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Princ je priznao da na njegovom . Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši.” Umoran. Sedmi planet bijaše Zemlja. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Prve je večeri morao zaspati na pijesku. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Analiza likova: Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Citat: ”Osvijetljeni brzi vlak. Na drugom planetu živio je umišljenko. Dječak svoj doživljaj priča ostalima. Princa ugrize zmija i on umre. Prije 6 god. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četiristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Taj planet se zapravo zvao asteroid B-612. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. Mjesto radnje: Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. tutnjeći kao grom. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B-612. On je imao svoju kućicu. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. 328. 327. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. zapravo. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. Otada je prošlo šest godina. Na sljedećem planetu živio je pijanac. Na prvom asteroidu je živio kralj. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. Na planetu je imao dva živa vulkana. princ je tragao za studencom u pustinji. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Dječak je dugo živio među odraslima. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute.Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. god. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Rasplet Dječak i princ pričaju.u pustinji Sahari. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. a imao je vode za nepunih osam dana. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. ali vidje tek oštre kamene vrhove. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono.

Stalo je razmišljala o kokošima. Najčudniji je bio nažigač. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je: “Evo jednog podanika”. i na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. pa mu je to bila jako čudna životinja. zbrajao.” Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. Govori o dječaku (piscu) koji je sreo Malog princa. on je palio i gasio uličnu svjetiljku. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao ni zamisliti. Lisica Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Nije podnosio neposlušnost. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti . bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. smiješan i želio je ovcu: Citat: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. odnosno bio je malo veći od obične kuće. To je princa jako rastužilo. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. Kralj je bio jako star. Bitno je očima nevidljivo”. Pio je da zaboravi.planetu baš i nema previše mjesta. Njegov dom je bio asteroid B-612. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. bio je zapravo malo veći od njega. a on je odgovorio toga što pije. Ona lovi kokoši.Stalno je nešto brojao. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. Malom princu se jako svidjela ruža. ali ipak veličanstvenom prijestolju. Imao je tri svoja vulkana. Kralj se jako držao pravila. O djelu: Ovo je dječji roman. Princ ga je pitao čega. Nikad nije vidio zmiju. a uostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Držao je do svog ugleda. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. množio. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. Mali princ je bio divan. što se smijao i što je želio ovcu. koji su imali razna zanimanja. To mu baš i nije polazilo od ruke. Na rastanku mu je rekla: Citat: ”Čovjek samo srcem dobro vidi. ljudi love nju. Sreo je mnogo čudnih ljudi. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Život joj je bio jednoličan. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. dodavao. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. npr. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je Mali princ došao. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor.

Priča je pisana za sve uzraste. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. ali naravno za svoje roditelje. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. . Mali princ nešto predstavlja. jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeca vole bajke. a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. On se nečujno sruši.nečem drugom. Djeci tu ništa nije neobično. Svako je dijete zapravo Mali princ. te Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi ga munja). Tamo je sreo Malog princa. Na kraju priče njih dvoje razgovaraju.

Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da deca ne dolaze u školu. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizovali su poteru i pronašli su skrovište dece. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Uskoro počinje rat. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu. Stric. na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. na njezinom mesto dolazi učitelj kojeg su dečaci prozvali „paprika“. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Vrsta djela: Roman Tema: Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom Ideja: Rat prekida bezbrižno djetinstvo. Glavni likovi: Jovanče. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . . U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. --II nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Priča o odrastanju jedne seoske đačke družine u vreme II svetskog rata. Vođa dečaka je bio Jovanče.jednom bosanskom selu. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju.jednom bosanskom selu. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak. Kada je učiteljica otišla u varoš. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Đoko Potrk. Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Stric. a osim njega tu su bili Lazar Mačak. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Lazar Mačak. Stric. Lunja. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Tu su bežali iz škole i družili se po čitav dan. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dečji život. Kada je učiteljica otišla u varoš. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Nikolca prikolca i devojčica Lunja. Đoko Potrk. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. Kratki sadržaj: U ovom romanu se govori o grupi dječaka. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dječji život. Učitelj je jako maltretirao i tukao decu tako da su deca počela bežati iz škole.

Nikolica sa prikolicom i djevojčica Lunja. na njeno mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „Paprika“. Dječaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Uskoro počinje rat. Tu bježe iz škole i druže se po cijeli dan. Njihova učiteljica Lana je jako omiljena među djecom. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče otkrivaju prolaz u neku podzemnu pećinu. Pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Na početku romana. početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Vođa dječaka je Jovanče a osim njega tu su i Lazar Mačak. Uskoro počinje rat. Dečaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima oni organizuju potjeru i pronalaze skrovište djece. Oni učestvuju u odbrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Prvi deo Glavne likove romana predstavlja grupa dječaka. Đoko Potrk. Stric. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju. tj. aprila 1941. Kada je učiteljica napustila školu i otišla u varoš. Zahvaljući tom oružju. ---III nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE „Orlovi rano lete“ se sastoji od dva dela. U selo dolaze ustaše a dječaci koriste jednu priliku i oduzimaju im oružje. učestvuju u odbrani sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Zahvaljujući Nikoletini Bursaću oni ipak oslobađaju djecu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. Kada se učitelj „Paprika“ požali knezu da djeca ne dolaze u školu. Oružje su predali partizanima. Na kraju odlaze u rat sa nadom da će se ponovo vratiti u Prokin gaj i u svoj logor Tepsiju. oni žive srećnim i bezbrižnim dječijim životom. U „Prokinom gaju“ družina pravi svoj „logor“ kojem daju ime „Tepsija“. kojima je već bilo nestalo municije. . Drugi deo Drugi dio počinje 6. učenika četvrtog razreda osnovne škole u bosanskom selu Lipovu. Učitelj maltretira i tuče djecu tako da djeca počinju da bježe iz škole.Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju decu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. partizani su pobijedili i protjerali okupatore iz sela.

Hamlet Osobe Klaudije. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. vojnik Reynaldo. sinu pokojnog kralja. Bernardo. časnici na straži Francisko. Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću. glasnici i pratnja. norveški kraljević Gertruda. uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. Polonijev sin Voltimande. oko ponoći. Nije mogao gledati stričeve greške. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Hamletova majka Ofelija. To je najviše smetalo Hamletu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. vojnici. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. časnici. danski kralj Hamlet. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. Duh Hamletova oca. udovicom Gertrudom. mornari. Polonijeva kći Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići. Hamlet obeća da će se . smešni dvoranin Marcel. Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. Kornelije. danska kraljica. Hamletov prijatelj Laret. Polonijev sluga Fortinbras. plemkinje. Guildenstern. dvorani. Stražarima Beruardu i Marcelu. Mesto radnje : Danska. kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric. delo je pisano u stihu .

u kojima je on uživao. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. kad je vidi da je usnuo. nego se prema njoj vladao dosta surovo. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. Dok se Hamlet tako borio. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Hamlet. odlučio je da se pravi lud. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. Statisti iznose mrtvo telo. uzme Kraljevu krunu. izvadi potajno noću pismo. i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. Trovač opet uđe s dva. bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici. ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. neka se zakunu da će ćutati o onom.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom.. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. sluteći izdajstvo. mesto da mu zameri što je izneverio . pretvarao. da se sunce kreće. hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. ostavi ga samog. kćer Polonija. a duh se izgubi. što mu je duh rekao i zamolio da učini. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. zatim legne na cvetnu leju. Kraljica se vrati. neka sumlja da istina laže i dr. vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. no ona. naže kralja mrtva i prenemaže se. Sledeći dan za vreme predstave . Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju. Kralj i kraljica bili su prevareni. Povod tom izazovu bilo je to što mu . Kraljica grli njega. . Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. učinila je da je zanemario. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. nego samo ono. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. glavnog kraljevog savetnika. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. Trovač daruje Kraljicu darovima. Stigavši kući. nego su zaključili. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja. da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. pred oči pojavio mu se tužan prizor. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. poljubi je. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ).ravnati prema zahtevima duha u svemu. neko se vreme čini da se ona opire i da okleva. izvinjavala ga je pred sobom. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. dobra srca. a on nju. što su videli te noći. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju. Srdačno ih je pozdravio. Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu.. ubija Polonija koji se tamo sakrio. koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. U strahu. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. Kad je Hamlet ostao sam. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. nekadašnje njezine ljubavi. ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću.

prizna. je Hamletov srtic. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. onakav kakav je." sigurno mesto u 9 krugu pakla "- . Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. neka dalje ne traži. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. Hamletova smrt : Hamletova smrt. od rane koja ga je mogla i obići. Klaudije :. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem.je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. budući da su obojica. a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. i umiraućim ga dahom zamoli. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju.a sve to. i osećajući da umire od rane. sve je to Hamlet mogao . Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . i da je još ostalo otrova u maču. s manje mržnje i savesnosti. On je istovremeno hrabar i plah. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. Neoprezno je ispila pehar. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće. bili poznati kao vrsni mačevaoci. i verovatno najtežu. kako mu je blizu kraj. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći. koje je mesto tupe sablje. koje su podstakle te događaje. dok ne pronađe izdajnike. koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. nije ni hteo ni mogao. koju mu je zadao Hamlet. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. Hamlet koji je saznao. Dvorani su se kladili za visoke svote. On umire u dvoboju. Hamlet sumljajući u izdajstvo. ko će pobediti. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje. Laret mu reče. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta. kakva se uzima po propisima mačevanja. obrati se svom prijatelju Horaciju. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. pohlepan čovek. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. . bira onu koja ga vodi u smrt. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. makar i iz osobnih razloga i računa. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti. koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. jer da je on izdajnik. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. nije neizbežan. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. uzeo oštru i otrovnu. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce. koji je bio svedok te kobne tragedije.

pa kad se htela popeti na vrbu. O delu važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. da na nju obesi svoj venac. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši. Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. Ofelija :Hamletova ljubav. Ko što su zakletve i misli ljubavne.. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. da na brzinu krilima. Lepa i mlada devojka. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice.. Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok. poremećenje u suncu ". na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. Hamlet obećava Duhu svog oca da će : . Grubim rečima je tera od sebe. govore da se sprema neko zlo. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. nego državi preti i vanjska opasnost.. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje .Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. upravo se taj cilj stalno događa. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.. Izravno joj prebacuje krivicuu. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : .. da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). i nek mi kaže taj ko znade. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost.. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose. Na osvetu poletim. Što brodograditelje tako bolno kinje. Polonije :Laretov i Ofelijin otac.prelomila se grana. po Hampetu. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ". On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše. . Jedno su namere. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. Zašto se dnevno liju brončani mužari. tako da nas to. uči .

Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. karakteran. Po Tolstojevu shvaćanju. odluči skončati život. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. pošten. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu .Prepricano: LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ-ANA KARENJINA U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. Međutim. pametan čovjek. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. Ta sredina ih guši i osuđuje.preljub. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. uz muža i djecu. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. tim više što. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. a koja je potreba svakog čovjeka. “ Ja sam loša žena. ne trpim laž. ali vjerojatno ima dva odgovora. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. muke svoje savjesti. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. To pitanje svatko može postaviti za sebe. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. obrazovanu. svoju ljubav i vjeru. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. “… Oni kažu: religiozan. a . ja sam propala žena”. razmišljala je “ali ja ne volim laž. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu.ona. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. svoju potpuno izraženu borbu za dobro.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. Toliko je kriva. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. ne ostvarivši je. U djelu se isprepliću tri braka. gušio u meni sve što je bilo živo.

ti si isuviše dobar. Nemoj mi se čuditi.ja bih ga cijenila.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. društvenih. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema .sjeti se ona .Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.…. Ja nisam ta.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. njemu treba laž i pristojnost.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. ja sva. sve vidi. već zašto ona. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . “ Serjoža?. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. Ana je samo željela malo ljubavi. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. ne .” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. usprkos svemu. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. Ja sam ona ista. Ja sad umirem. Ali u meni postoji druga.” Ana je. ponaša se kao da se ništa nije desilo. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. Ali ne. ali to će se brzo svršiti. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. Sad sam ja ona prava. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. a drugom ga gurala od sebe. On sve zna. da ubije Vronskog . a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. u njemu neće biti nejasnoća i laži. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj.njegova (muževa) hrana jeste laž. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. ja se nje bojim. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti.jednom rukom držala je njegovu ruku. A živjela sam bez njega. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. idi.

i to ne može biti drugačije. “ Zašto nisam umrla?”. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. biće me žao.” Za Anu je ljubav sinonim života. u početku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. tamo počinje mržnja. Znači. Jeste. Umrijeti. Bilo je potrebno samo jedno. ja sam nezadovoljna.Vronskome u još veću mržnju prema njemu. i Serjoža i moj strašni stid. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. “. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. To me ne može promijeniti.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. da nije zaljubljen u Kiti. patiće zbog mene. “ I tu pomoći nema. Ja nisam ljubomorna.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. voljeće. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. a nje nema. A gdje završava ljubav.tj. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. On me već dugo ne voli. Ako on. ali mi od toga nije ništa lakše. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. a ubrzo i majka. .Ali ja to neću. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. po dužnosti bude dobar. da me neće prevariti? Sve ja to znam. .” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . Ja hoću ljubav.i on će se pokajati . Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. to je sporedno. nastavljala jje da razmišlja. ali to nije istina. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. “ Da.” …. Kada je ta ljubav prestala. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. I smrt.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. i to ljubav prema muškarcu. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. ne voleći me. A on sve više i više hoće da ode od mene. Upravo. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . a on u meni zlobu.sve se spašava smrću. zaljubio se u Anu. vanjskih i unutarnjih kretanja.. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. da on ne računa sa Sorokinom .kazniti ga.

Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. Lik Levina je prikazan kao osjećajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zaključak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog načina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, čistotu, zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, čije je odsustvo tako bolno osjećao. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reče on u sebi. - Kasnije ću razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noć riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost, nešto drugo- reče u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno. Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteći od hladnoće, Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na četrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla četiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz, ali vješti kočijaš, koji je po bočice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. U uglu kočije drijemala je starica, a uz prozor, očigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuđim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo, iskrene oči ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice. Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći, sva ona rješenja kojih se prihvatao, sve je to odjednom iščezlo. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. …. Ne- reče on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju. Opis Vronskog: “ …. Vronski nikad nije znao za porodični život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naročito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima, osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio, činilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Međutim, dolazak Ane je sve pobrkao. Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili, a

naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest. Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjećati se Levina. U sjećanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan čovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- već u njoj samoj, dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću, ali niju ju prihvaćao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. “… Događalo se da se kao neoženjen, gledajući tuđi bračni život, sitne brige, svađe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom budućem bračnom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobičan i neporeciv značaj. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo.” Naposlijetku, tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenčanje, odlazak na selo i Kitina trudnoća. “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, već je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku, tj. čitajući, pratimo njihove zaruke, vjenčanje i početak bračnog života. Upoznajući likove, možemo naslutiti da će njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa

svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. Ta ljubav završava tragično, ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treći brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguće situacije. Stiva je prikazan kao prilično površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno, bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleći na posljedice. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaćanja žene, i uopće se ne krivi zbog toga. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlađu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. Ali, on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se čak činilo da je ona, izmorena, ostarjela, već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge. Dijalog Ane i Doli: “ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleći te… da, da, voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neće oprostiti”, stalno govori on. Da, ja shvaćam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reče ona- ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći - poče Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti! …. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi čine nevjerstva, ali domaće ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta. Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. Razmišljajući, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neće biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja, možda bi Anina sudbina i drugačije završila, ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom.

Ivo Andrić-Prokleta avlija
Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija, Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim – Židov iz Smirne, zatvorenik Ćamil-efendija – bogati, mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Citat: Sadržaj: Zima je. Prevladava samo jedna boja – bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblačilo, počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, čak i fizički. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile i pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao

jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo, blijedo. Oko očiju je imao tamne kolute. Razgovor je počeo sam od sebe. Mladić se zvao Ćamil. Često su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez riječi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak čovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je počeo pričati. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turčin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Kada je djevojčica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Kada se vraćala nazad, umrla joj je kćerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojčicom bačen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kćerku. Sin je bio snažan, a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeće godine. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije volio političke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio). To je bila pričao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jači, a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivač i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je

Jedna!” . ali Ćamil to nije ni primjećivao. Nema više pričanja. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. I tu je kraj. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. mala njemačka. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. da je došlo do svađe i obračuna. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. a onda je pušten i otišao je u Bosnu.morao dati Džema. Od njega je ostao samo grob. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. ali Džem se brzo razbolio i umro. To se i dogodilo. Papa je to učinio.

stavivši sablju u kamen legao je pa spava sve jednako a Šarac stoji i jede mahovinu malo po malo. Međutim. pa rekao: "Sad ne pomaže junaštvo. Šarac je u narodnim pesmama opevan kao silan konj. naišao na povorku Cigana trgovaca i htedeći da prođe on udari malo ždrebe koje je išlo na kraju te povorke ali se ono nije ni pomerilo. pa je Marko onda pružio ruku k nebu i rekao: "Bože. niti dvorim koga. U jednoj pesmi on sam to kaže: "Nisam sluga. šta ću ja sad?". Kaziva se da je jednom lutajući. jer najgora rđa može ubiti najboljeg junaka"." Za smrt Marka Kraljevića različito se pripoveda: jedni kažu da ga je u selu Rovinama ubio vlaški vojvoda Mirče zlatnom strelom u usta kada su se Turci bili sa Vlasima. Na to se Bog smilovao i preneo njega i Šarca u neku pećinu u kojoj po legendi i dan danas njih dvojica žive. iz kopita živa vatra seva. Prema Konstantinu Filozofu Marko je pred svoju pogibiju rekao: "Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik. On ga kupi od Cigana. Jedni pripovedaju da mu je Šarca poklonila vila a drugi. pak da ga je kupio od nekakih kiridžzija. Marka je ubio vlaški vojvoda Mirča u jednom ratnom pohodu. To zaintrigira Marka pa ga opet pokuša pomeriti ali se ždrebe ni ovaj put ne pomače. svodi se na to da je bio neznatan vladar. Pre Šarca. a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu. Od tada on i Šarac behu nerazdvojni. jedni govore da je Marko u tu pećinu pobegao kada je prvi put video pušku. pripoveda se da je promenio mnogo konja. U nekim pesmama kao što su "Marko Kraljević i Musa Kesedžija" i " Marko pije uz ramazan vino". . izleči ga od gube i nauči ga vino piti. od Dušanovog do hajdučkog vremena. O Marku Kraljeviću imaju pesme i pripovetke svi južni Sloveni i drugi balkanski narodi. pa čim sablja iz kamena ispadne i Šarac mahovinu pojede. Zašto je to tako ne može se pouzdano reći. jer ga niti jedan nije mogao nositi. U "Srpskom rječniku" Vuk Stefanović Karadžić kaže: " Nikakoga Srbina nema koji ne zna za ime Marka Kraljevića". on. U pesmi "Marko Kraljević ukida svadbarinu" narodni pevač kaže za Šarca: "Dobra Šarca vrlo rasrdio. drugi govore da se u nekom boju Šarac zaglibio u bari kod Dunava i da su tu obojica propali dok treći pak kažu da je u nekakvom boju toliko ljudi izginulo da su po krvi plivali konji i ljudi. Marko će se probuditi i njih dvojica će opet na ovaj svet izaći. Može biti da je za vreme njegove vlade narod bio pošteđen raznih teških nameta i da je kasnije pod teretom turskih nasilja. u pesmama i pričama on je najveći junak. iz nozdrva modar plamen liže. uspomena na takvo stanje imala presudan značaj za stvaranje junačkog lika Marka Kraljevića. sačuvana je istorijska istina da je Marko priznavao vlast turskog cara i da je ratovao za njega." Sve što istorija zna o Marku. Prema istoriji.Pesme o Marku Kraljeviću Pesme o Marku Kraljeviću obuhvataju veoma dug period.

i Markova pokornost turskom caru je bila veoma čudnovata. Poočime. da zastupa čovečnost i pravdu. Stvarnost za koju se morao vezati pesnični lik Marka Kraljevića je nesmenljivo tursko carstvo. Marko Kraljević je dakle proizvod narodne neizmirljivosti sa ropstvom. Kao što govori pesma " Marko Kraljević i Musa Kesedžija" car godinama drži Marka u tamnici. kao posinak prema poočimu kako jedan drugog nazivaju u pesmi "Marko pije uz ramazan vino": "Moj posinko. njihove snage su bile neizmerne. Narodni pevač je bio prinuđen da postavi Marka Kraljevića u osnovi istorijski verno-kao turskog vazala. U tamnim vekovima ropstva. Svi koji su nasrtali na našu zemlju. Njegova sablja je uvek bila žedna turske i nasilničke krvi. siromašna raja je kroz pesmu i zvuke gusala izlivala srdžbu uvređenih i slala svog nepobedivog junaka da deli megdane "od istoka pake do zapada".. pred čijim podvizima. nijednom drugom Turčinu i uopšte nijednom čoveku. On može da . Marko ubija na hiljade carevih podanika.našli su se licem u lice sa strašnim Markom Kraljevićem." I zaista. car je ne jednom drhtao od Markovog gneva. Marko je tobože u nekakvom rođačkom odnosu sa carom. dok je moja na ramenu glava. Sa jedne strane Marko pomaže caru. Marko onakav kakav je u pesmama bio. a sa druge on mu nanosi veliku štetu. Ali kako je narodni pevač pripadao sloju ugnjetavanog naroda i bio pritusnut turskim nedelima.. care Sulemane" . Arapi . Pesme o Marku Kraljeviću su živo svedočanstvo o neiscrpnim snagama naroda. za dugo vreme na promenu stanja u zemlji nije se moglo ni misliti. . kraljeviću Marko. Nadmoćnost Markova nad Turcima i nad svim drugim neprijateljima izražena je ne samo u njegovoj prevelikoj fizičkoj snazi nego i bistrini njegovog uma.no u Stambol cara čestitoga.Turci. oslobađa roblje. narod nije očajavao već stvarao sliku nenadmašnog junaka.. Ostavljena na milost i nemilost Turcima. To se može rastumačiti na ovaj način: u doba kada je živeo Marko turska sila je bila vrhuncu i nije bilo te snage koja je mogla da je sruši. o njeogovoj nesalomljivoj otpornosti i veri u sebe. U stvari. gorela je plamena žudnja za osvetom. No. Teško je reći da li je to više pokornost ili nepokornost. snagom i mudrošću i turska vlast i nadmoćnost su se pretvarali u prah. Turci su bili u zemlji. njihov odnos je duboko neprijateljski.. Iz te žudnje rodio se prkosni ratoborni lik Marka Kraljevića. svi koji su je pustošili . Ali to je više na reči nego na delu. Tu leži velika protivurečnost. On je bio sudija koji je stizao svakog zločinca. nikad se nije pokorio. Marko je ne jednom doterao cara do duvara. da kažnjava nasilnike. a kod njega ne mislim drugoga. Mnogobrojne protivnike Marko uništava ne samo svojom teškom rukom nego i svojom velikom pameću.

nemoj sebi smrti učiniti. nadmoćnost Markova nad Turcima i nad drugim neprijateljima . tome svedoči veliki broj pesama. . unesrećene devojke. Marko često tera šegu sa svojim protivnicima. Iz njihovog ognjenog sna izrasla je gorostasna figura Marka Kraljevića. Kosovko devojko." Marko mnoge teške okršaje uzima kao lake zabave. Marko je najizrazitija ličnost u našoj narodnoj poeziji. nek s`udaje dok je za mladosti. u vodu ne skači. pa i u poeziji nekih drugih balkanskih naroda koji su vekovima živeli u uslovima kao naš narod. On mudrošću pobeđuje i samog Musu Kesedziju junaka sa tri srca. ali činjenica je da Marka u većini pesama odlikuje visoka čovečnost. gde su dvori Arapina crna? Imam reči besediti s njime. ova ličnost predstavlja nešto potpuno novo u svetskom pesništvu. kao igre. kretali su se slobodno širom