Žil Vern - 20 000 milja pod morem

Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo Mesto radnje:u dubinama mora Vreme radnje:19.vek Tema: pustolovine i plovidba podmornicom Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem Sadržaj: Godinu 1886. svi ljudi istražuju morsko čudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov večni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidič camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani električnim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana kada su bili na ostrvu i grejali se na vatri, počne padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u čamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.

2. 20 000 milja pod morem O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. " Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga čuda i nevolje putujući pod morem. Vreme radnje: 1866. godina -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866. Mesto radnje: U morima i oceanima. -dokaz: č Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom) Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se miče. Miče se naprijed natrag!Napast će! Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato što neman napada, a posada je prestrašena i vrlo uzrujana. Likovi: Ned Land- kanađanin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara. Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim na putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli su na neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reći da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i počeli pričati o pustolovinama što su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.

Sofoklo - Antigona
Bilješke o piscu: Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta. Lica: Antigona - kćer Edipova Izmena - kćer Edipova Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski Hemon - njegov sin Tema: Sukob zakona i individualnog svaćanja života b]Mjesto radnje:[/b] Teba Sadržaj: I čin Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj. II čin Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću. III čin Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija. IV čin Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu svog doma.

V čin Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti. VI čin Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća. Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najvećoj tajnosti. VII čin Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu. Karakterizacija likova: Antigona Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.

2. Antigona Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je rođen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. Čitavog je života bio istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovođa i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grčko kazalište i dramu uopće. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra... Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali

su Bogovi odlučili pomoći Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom. Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na Antigoninog zaručnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku, ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt. Likovi: Antigona i Ismena -Edipove kćeri Kreont-njihov ujak Euridika-Kreontova žena Heman-Kreontov sin Tiresija-Prorok Stražari, glasnici, zbor Karakterizacija likova: Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina. Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik mora biti Kreont. Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo. Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeća prije Krista.

3. Antigona Tema: Antigonina sudbina Mesto radnje: grad Teba Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr. Radnja je podijeljena na činove. Prvi čin: u njemu se odvija razgovor između dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da će bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajući za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan. "Al' sudi, kako hoćeš, ja ću ovoga Sahranit!" Drugi čin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu. Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika: "Za njega gradu evo ja proglasih sad, da grob mu nitko ne spremi nit ožali, bez groba nek mu tijelo pusti pticama i psima da ga žderu – grdno pogledat!" Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao: "Pa kažem. Baš mrtvaca netko sahrani I ode suhim prahom tijelo posuo mu I sveti obred kako treba obavi." Treći čin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara. Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne poričem." Četvrti čin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tiče Antigonine kazne. Kreont govori kako neće promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrću i govori kako cijeli grad žali Antigonu. Kreont odlučuje poštedjeti Izmenu. Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu: "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to, tu djevu kako žali grad, što s najgorom sad smrću gine zbog čina predivnog, a od svih žena najmanje to zavrijedi..." Peti čin: Antigonu vode do groba u koji će biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veličini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju sudbinu. Kreont naređuje slugama da odvedu Antigonu: "Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je

Bez ikoga vi pustite, nek ili mre Il' živa pod onakvim krovom počiva! Ta mi smo čisti što je do te djevojke; A s nama tu na svijetu neće boravit." Šesti čin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuće proročanstvo -> da će se dogoditi nešto strašno ako ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti Tiresija o proročanstvu: "A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije – bič zatomi Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja, I pazi da li i to srebrom potkupljen Sad govorim. Ta neće tamo dugo bit, A ljudi, žena jaukom će jeknut dvor." Sedmi čin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona. Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaća da je pogriješio i ostaje sam u boli okajavati svoje greške Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo: "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se obijesila i omčom rupca platnena njega stegnu..." "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe, Naperiv, mač zatjera posred rebra..." Euridikina smrt: "Mrtva je žena, mati ovog umrlog, Od udarca njoj jadnoj netom zadanog." Likovi: Antigona: hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša. Kreont: ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ -> to znači da je čovjek od riječi <- ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene Hemon: neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Većinu života se Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod. Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar... "Antigona" je tragedija pisana u stihovima. Radnja ove tragedije se zasniva na mitu. "Antigona" ima mnoga obilježja tragedije: 1. TRAGIČKI JUNAK (Antigona)

Kreont oseća da greši.njegov mlađi brat.ali kasno-ona je već bila mrtva(obesila se).Pored dela od 5 epizoda ima i još početni deo-prolog i završni deo-eksodu.koji je ušao u Tebu da preuzme presto od brata uveren da njemu pripada.njena sestra Ismena.Odlukom Kreonta njega niko ne sme niti pokopati. Prva epizoda.umre ali ne i da nosi sveti greh i dopusti da ptice i psi raznose bratovljevo telo.njegova žena Euridika i prorok Tiresija.uhvaćenu u trenutku oplakivanja brata.niti oplakati.zaljubljenog u Antigonu.mudrost je saslušati šta drugi govore i misle.na što Antigona ne pristaje.saznavši da se greškom oženio svojom majkom i sa njom izrodio četvoro dece rukama je sebi iskopao oči.ubeđuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne. Prolog.Ismena odbija da učestvuje u tome.Antigona to doživljava kao izdajstvo brata i spremna je da kao sestra.dok su braća u međusobnoj borbi izginula.Dijalog između Kreonta i sina Hemona.ubija se.njegov sin Hemon.odlazeći u smrt.Dolazi stražar koji saopštava da je neko već pogazio njegov zakon:Polinikovo telo je prekriveno zemljom.može sahraniti sa svim počastima.a majka im se obesila.Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži.na njega je jurnuo Hemon.ali sad je već sve kasno.Kreont tada ističe da državom upravlja kralj a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara.kriveći sebe za udes koji ga je snašao.Ta vest u Kreontu je izazvala bes i naređuje da se krivac pronađe.Na scenu stupa mudrac Teresija.Antigona.da bi se nakon toga probo mačem.2.ali ne i stariji poginuli brat Polinik. Hemon odvraća oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani.Ismena ne želi nista da razrešava na svoju ruku jer im je nesreće dosta:otac Edip. TRAGIČKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta) 3.ujak Kreont.poginuo u odbrani prestola i Tebe. Druga epizoda. Peta epizoda. Antigona dolazi kod sestre Ismene i govori joj o novom zlu koje se sprema:kralj Tebe.od žalosti za sinom.ćerka tebanskog kralja Edipa.i da hranu dobije tek toliko da preživi.Majka Euridika.novi kralj tebanski Kreont.Po njemu.Hor se oglašava pesmom.Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom.Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život.jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova.Tragediju završava hor pesmom.a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene.izdao je zapovest da se Eteokle. Eksoda(završni deo). Treća epizoda.u koji je uključena i katastrofa drame. Četvrta epizoda.Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta.Glavni likovi u drami su:Antigona.On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju. . TRAGIČKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti) UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog čina) ___________________________________________________________________________ Antigona je klasična tragedija starogrčke dramske umetnosti.pozivajući se na svoje mudračko iskustvo.kralj Tebe.Kada je naišao otac Kreont sa namerom da zaustavi tragediju.Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke:Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone.Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami.

sahranivsi mrtvog brata.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle.to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba."Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti.Antigonin brat.mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi. KROZ LEGENDU Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost.izabrani su za tebanske vladare. Znala je da se suocava sa smrcu.zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.obojica poginuli. Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen.povrijedio interese porodice.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom.makar I simbolicno.Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave.a Antigona na religiozni obicaj.kako to I Antigona cini.a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila.njegovi sinovi.ali ih sreca nije posluzila.Kreont je.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada. Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije.nego luta unaokolo kao avet.koji je prvi stupio na vlast.na obicajno pravo.Uz pomoc svog tasta Adrasta.Teba je odbranjena.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni. tamom podzemlja. iako svjesna krivice koju ce ispastati.odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla. a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. a da bi sprijecio dalje krvoprolice.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu.sahrana je neophodna.ovaj se.Eteokle.carstva mrtvih.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe.Medjutim.ANTIGONA Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima.a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih.zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Vidjevsi da njegova vojska gubitku.U tom dvoboju su.medjutim.a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu.Kreont je postao novi vladar. Tu pocinje "Antigona".Opsjeli su grad.mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.blizanci Polinik i Eteokle.Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla. Antigona je . njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike .pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena. Sinoc dok me magla vodila u praproslost. Svoju zagonetnost I privlacnost .Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju. Odlucila je. da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.medjutim.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace..ni Polinik.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju.izvrsila svoju duznost.Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu.stiteci interese drzave.

A sad primite i mene. Kada istinski volim. tebi zena nisam bila. Antigona. tek tada mozemo biti cijeli. Hemone.ovako: "O gresko moja. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino. vise zore ne docekala. zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri. treba ostati nerazrusiv greben. jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Da je Sfinga moje patnje znala.nastojati zivjeti u skladu sa sobom. I tada nastojim da se uspravim. jer kada sebe cijelog ulozimo i damo. pitanja bi o meni postavljala. . Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti. da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki. kao Antigona. olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. majka nisam bila. ponekad. nerodeno dijete. Kao mi. novog stanovnika podzemlja. visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih. ljudska rijec me kazni." U zivotu treba imati cilj. Tada saznajem da . zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena. inace." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju. Mozda smo svi mi. jer: "Necu stradati. tebi. Bogovi vas sam moralni zakon postovala. posvetim se u potpunosti bez rezerve. probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati. nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. postala sam bogatija za jedno saznanje. vise svjetla ne vidjela. dici se iznad vremena." Dok talasi udaraju. Mislim da sam. ne za mrznju ja sam rodena. Izdigla se iznad svih.a plemenita da me ne zadesi smrt.

Kralj Lear. Napisao je trideset i šest drama koje obićno delimo na : 1. nezavisno od toga gde i kada čovek živi. Antonije i Kleopatra. Henrik šesti. Osim toga Shakespearove drame. legenda o Hamletu danskog povesničara iz ranog 13. Saxa Grammaticusa. Predpostavljalo se da je postojo praHamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi savremenik Thomas Kyd. Polonijeva kći .William Shakespeare . npr. Guildenstern. Romane: Romeo i Julija. godine odlazi u London gde deluje kao glumac. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaraoc svih vremena. Henrik sedmi. Polonijev sin Voltimande. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. Zna se da je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih autora. Henrik četvrti. vojnik Reynaldo. iz svoje savremenosti. Hamlet Osobe Klaudije. Richard treči. Hamletov prijatelj Laret.Avonu u Engleskoj. Otelo. Koriolan. Drame: Kralj John. Zimska priča i oluja. ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. San Ivanjske noći.on . No dok je to samo predpostavka. st. Na Tri kralja. danski kralj Hamlet. Oko 1585. kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije. 2. To važi i za Hamleta. godine) bio je pesnik i dramatičar. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric. Rodio se i umro u Stratford . Richard drugi. Mnogo vike ni za šta. časnici na straži Francisko. Mera za meru. iz starije pisane književnosti.Hamlet Beleške o piscu William Shakespeare (1564-1616. 4. Henrik peti. Kornelije. odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. smešni dvoranin Marcel. Sve to samo znači da svi podaci potiču iz ljudskog ponašanja. dvorani. Zacelo je većina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Macbeth. 3. Komedije: Ukroćena gospodarica. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. danska kraljica. Bernardo. reditelj i pozorišni pisac. zbirka od 154 pesama. iz povesti. Kritičari obično ističu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. 1609. neki izvori su dobro poznati. norveški kraljević Gertruda. Julije Cezar. Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaćivao podacima iz usmene književnosti. satkane od bezbrojnih čestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora. pa naravno i Hamlet. Polonijev sluga Fortinbras. godine izašli su njegovi soneti. Tragedije: Hamlet. Hamletova majka Ofelija.

Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. Stražarima Beruardu i Marcelu. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Kralj i kraljica bili su prevareni. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. . glavnog kraljevog savetnika. no ona. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju. da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). sinu pokojnog kralja. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću.Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići.. oko ponoći. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. glasnici i pratnja. U strahu. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. što su videli te noći. i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. . Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. a duh se izgubi. da se sunce kreće. kćer Polonija. nego se prema njoj vladao dosta surovo. Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. delo je pisano u stihu . plemkinje. Kad je Hamlet ostao sam.. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. nego su zaključili. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. odlučio je da se pravi lud. vojnici. počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. mornari. dobra srca. Nije mogao gledati stričeve greške. učinila je da je zanemario. mesto da mu zameri što je izneverio . duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju. Mesto radnje : Danska. neka se zakunu da će ćutati o onom. neka sumlja da istina laže i dr. Hamlet obeća da će se ravnati prema zahtevima duha u svemu. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. udovicom Gertrudom. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Duh Hamletova oca. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. što mu je duh rekao i zamolio da učini. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. nego samo ono. izvinjavala ga je pred sobom. To je najviše smetalo Hamletu. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. časnici.

koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. neko se vreme čini da se ona opire i da okleva. Kraljica grli njega. nekadašnje njezine ljubavi. ostavi ga samog. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. koje je mesto tupe sablje. naže kralja mrtva i prenemaže se. . koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici. zatim legne na cvetnu leju. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. koji je bio svedok te kobne tragedije. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. uzme Kraljevu krunu. Dok se Hamlet tako borio. poljubi je. Statisti iznose mrtvo telo. vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. Hamlet sumljajući u izdajstvo. budući da su obojica. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. u kojima je on uživao. Neoprezno je ispila pehar. ko će pobediti. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. ubija Polonija koji se tamo sakrio. Trovač daruje Kraljicu darovima. Hamlet. Stigavši kući. Laret mu reče. neka dalje ne traži. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. pretvarao. koju mu je zadao Hamlet. Kraljica se vrati. pred oči pojavio mu se tužan prizor. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. jer da je on izdajnik. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ). Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. Dvorani su se kladili za visoke svote.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće. kad je vidi da je usnuo. a on nju. bili poznati kao vrsni mačevaoci. dok ne pronađe izdajnike. i umiraućim ga dahom zamoli.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. sluteći izdajstvo. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. kakva se uzima po propisima mačevanja. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Srdačno ih je pozdravio. hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Trovač opet uđe s dva.Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu. prizna. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju. uzeo oštru i otrovnu. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. i osećajući da umire od rane. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. izvadi potajno noću pismo. i da je još ostalo otrova u maču. kako mu je blizu kraj. Hamlet koji je saznao. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. Sledeći dan za vreme predstave . obrati se svom prijatelju Horaciju. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje.

Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. sve je to Hamlet mogao . a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. pohlepan čovek. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. od rane koja ga je mogla i obići. Polonije :Laretov i Ofelijin otac. nije ni hteo ni mogao. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila.važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ofelija :Hamletova ljubav. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. nije neizbežan. Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. bira onu koja ga vodi u smrt. da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ". da na nju obesi svoj venac. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj prebacuje krivicuu. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.a sve to. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto.Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. Hamletova smrt : Hamletova smrt. i verovatno najtežu. koje su podstakle te događaje. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći. On umire u dvoboju. a i neizravan je krivac za njezinu smrt. On je istovremeno hrabar i plah. onakav kakav je. O delu . u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. pa kad se htela popeti na vrbu. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. . Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : . je Hamletov srtic. nego državi preti i vanjska opasnost. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti. Lepa i mlada devojka. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok.prelomila se grana. kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta." sigurno mesto u 9 krugu pakla " Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. makar i iz osobnih razloga i računa. Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). Klaudije :. Grubim rečima je tera od sebe. s manje mržnje i savesnosti.

. Jedno su namere. i nek mi kaže taj ko znade. Što brodograditelje tako bolno kinje. . Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. da na brzinu krilima. po Hampetu. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje .. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje. govore da se sprema neko zlo.. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. uči .. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. poremećenje u suncu ". Zašto se dnevno liju brončani mužari. Ko što su zakletve i misli ljubavne.. upravo se taj cilj stalno događa.. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će : .. tako da nas to. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose. Na osvetu poletim. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti.

već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju. Hera je Zeusova žena. no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. Ipak. koji su pravi pokretači radnje. ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao . Ahilej je imao svoje mane. . Atena je Božica mudrosti i rata. Početni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16.srdžba na Herakla. Drugim riječima. Karakterizacija likova: Ahilej je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen. Veliki je prijatelj i pomagač Trojanaca. ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. no u većini situacija ipak postupa pošteno. a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti). nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe). jer je napokon uvidio što je učinio. jer samo stvaraju dva glavna motiva. Kada se ljutio na Agamemnona.Homer . Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca. nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Hektor je bio trojanski junak. jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge. mada nekada daje prednost majčinskoj ljubavi. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. Bio je pošten i vrijedan. koji potpuno prekida prvi motiv. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom. Patroklu) . pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru. Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave). a bori se na strani Ahejaca. pjevanja. Poslije u 18. ali onda kao da nestaje. kao i obično u grčkoj mitologiji. a pojavljuje se novi motiv . a posebno Hektora. Ahilejeva ljubav prema Briseidi. svjetlosti i proroštva. da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo. ali sputan svojim položajem ne može doći do punog izražaja. Na kraju i taj motiv nestaje. Zeus je mudar i pravedan.Ilijada Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. U 1. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji. kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja. ali oni nisu toliko bitni. Apolon je mladi Bog sunca. Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. zaštitnica obitelji. Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv. Postoji još par motiva ljubavi (npr. Svojom škrtošću je izazvao bijes boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. gdje ni bogovi nisu bili savršeni. Hefest je bio Bog vatre i kovačkog zanata.domovinu. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi.

jer onaj. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili. jer uze mu dar i ima ga sada. 1. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina. ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani brodove i tabor. I još oklop. Uto dođe Hektor i ubije Patrokla. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Agamemnon nevoljku pristaje. kako bi potukao Trojance. jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Dolazi Hefest i razveseljava ih. ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. pjevanje: Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju. Nazuvke prekrasne ktom. pjevanje Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. Agamemnon odbija ponudu. od ostalih koji je ljudi Najkraćeg v’jeka. što imaše. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona. a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Desetog dana epidemije Ahejci vjećaju i vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu.Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini” Ahilej mu da oružje. 18. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat. 16. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. koji želi otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. ali traži dar za taj postupak. med besmrtnicima tebi Djelom il’ besjedom kojom ugodih.” . Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu Meni deder pridruži. Dotle Trojancima snagu udjeljuj. izvrši mi želju: Mojega sina počasti. te razbježali. Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’ Prestali. što ih kopče spučaju kruto. Citat: “ Stog ti pred koljena padam. U ahejski tabor dolazi Hriso. te mu kaže da ne kreće u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. svećenik Apolonov. moli Apolona za pomoć. moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem. gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj. izgubi vjerni Ubiti drug mu. pjevanje U 15. pjevanju). pjevanju. a on na zemlji žalostan leži. da svane Danajskom rodu.” Zeus joj ispuni želju. a njegova majka. dokle Ahejci Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega. da Hera ne opazi tebe. a Hriso. pjevanju. Nitko mu ga ne želi dati. božica Titeda. Apolon na Ahejce pošalje kugu. a uzeo ga je Hektor u 17. Zeuse o oče. a sada junacima kralj Agamemnon Pogrdi njega. Svoje mi oružje na pleći daj. da se njime oružam. Prijam je bio kralj Troje. a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. Citat: “Ako. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike. Nego otiđi i gledaj. kratkovječnom mojemu sinu Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit. njegovoj ljutnji i ahejskim porazima.

nisam siguran da me to uzbuđuje. Ahilej pristaje. gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. a Trojanci uplašeni bježe. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači. a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grčkim jezikom. epiteti Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaičan s puno vrlo čudnih i krajnje nepoznatih riječi. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje čak i klanje). jer bi inače bili previše izloženi. te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. pjevanju i dalje prilično su dosadni i vrlo razvučeni. da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. Doživljaj Ilijade: Kao praktičnog čovjeka. Pulidamas. Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12. ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. pjevanje U 22. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara. predlaže da se preko noći svi vrate u grad.st.pr. koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio.Hefest pristaje i počinje kovati novo oružje. s obzirom na to da se Ahilej vratio. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. a iako je to nažalost stvarnost. Stilska sredstva: Poredbe. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela. 24. Spustila se noć i Trojanci vjećaju. s malo interesa za ovakva stara književna djela. . ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna.K. već su ostali vani. Hektor i ostali ljudi. stalni pridjevi. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju. a to se najjasnije očituje u 24. nisu željeli poslušati njegov pametni savjet. S druge strane nije sve baš tako crno. Ahilej se prošeta opkopom. prorok. a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Te noći Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo. jer ipak se pojavljuje i tračak ljubavi.

Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. uz muža i djecu. ne ostvarivši je.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). muke svoje savjesti. “… Oni kažu: religiozan. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. svoju ljubav i vjeru.Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. njemu treba laž i pristojnost. On sve zna. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. “ Ja sam loša žena.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu.” . U djelu se isprepliću tri braka. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. ja sam propala žena”. a koja je potreba svakog čovjeka. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. pošten. odluči skončati život. Ta sredina ih guši i osuđuje. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. karakteran. Ali ne. razmišljala je “ali ja ne volim laž. sve vidi. Međutim.Lav Nikolajevič Tolstoj . događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. da ubije Vronskog . ali vjerojatno ima dva odgovora. a njegova (muževa) hrana jeste laž. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. svoju potpuno izraženu borbu za dobro. To pitanje svatko može postaviti za sebe. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. ne trpim laž. Po Tolstojevu shvaćanju.preljub. gušio u meni sve što je bilo živo. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje.ja bih ga cijenila. obrazovanu. Toliko je kriva. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. tim više što. pametan čovjek. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i .ona. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila.

Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. “ Serjoža?. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. “. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. ponaša se kao da se ništa nije desilo. a drugom ga gurala od sebe. Ja nisam ta. ti si isuviše dobar. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. Ali u meni postoji druga. ali to će se brzo svršiti. u njemu neće biti nejasnoća i laži. .” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. Ja sad umirem.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. usprkos svemu. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . Sad sam ja ona prava. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. Nemoj mi se čuditi.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj.…. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. društvenih. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.sjeti se ona . a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu.Ali ja to neću. ne .jednom rukom držala je njegovu ruku. a nje nema. već zašto ona. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. ja se nje bojim.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. A živjela sam bez njega.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. Ja hoću ljubav. idi. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti.” Ana je. to je sporedno. Ja sam ona ista. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. Ana je samo željela malo ljubavi. ja sva. .

filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. A on sve više i više hoće da ode od mene. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. a ubrzo i majka. da on ne računa sa Sorokinom . “ Da. patiće zbog mene. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. A gdje završava ljubav. i to ljubav prema muškarcu. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . da me neće prevariti? Sve ja to znam. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. Bilo je potrebno samo jedno. ja sam nezadovoljna. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. To me ne može promijeniti.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Ja nisam ljubomorna.tj. nastavljala jje da razmišlja.” Za Anu je ljubav sinonim života. vanjskih i unutarnjih kretanja.Znači. ne voleći me. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. Kada je ta ljubav prestala. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici.” ….kazniti ga. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. Lik Levina je prikazan kao osjećajan. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se . a on u meni zlobu. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. i Serjoža i moj strašni stid. zaljubio se u Anu. “ Zašto nisam umrla?”. tamo počinje mržnja.sve se spašava smrću.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje.i on će se pokajati . I smrt. “ I tu pomoći nema. dobar. Ako on. ali to nije istina.. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. biće me žao. da nije zaljubljen u Kiti. po dužnosti bude dobar. Jeste. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . voljeće. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. ali mi od toga nije ništa lakše. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. Umrijeti. On me već dugo ne voli. i to ne može biti drugačije. Upravo. u početku bolno tuguje.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna.

“ Drhteći od hladnoće. Jednostavnost.oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola. prvoj pobjedi svjetlosti nad temom. Prvo.Pa ipak. To je zaključak razuma. čistotu. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. da je ova noć riješila moju sudbinu. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života. Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju. nada. jednostavnosti i smislu života. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati.osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. radosti .reče u sebi.Kasnije ću razjasniti. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. zavidi njihovoj slozi. tj.reče on u sebi. 1879. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. . I tu mu ništa nije bilo jasno. Samo sam spoznao ono što ja znam. zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo. Na četrdesetak koraka od njega. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života. koja su vukla četiri . sa prtljagom.to je bilo odricanje od svog starog načina života. nešto drugo.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. Da. zajednici. patnje. . Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. čije je odsustvo tako bolno osjećao. Oslobodio sam se obmane. njemu u susret. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca. Jedno je sigurno. eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”.nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor. spokoj i dostojanstvo. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost. upoznao sam gospodara.

…. a kad je Kiti stasala. To je bila ona. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali. nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. dolazak Ane je sve pobrkao. očigledno tek probudivši se. Samo tamo.reče on u sebi . ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju. sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom. Nije se mogao prevariti. Ne. sva ona rješenja kojih se prihvatao. da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. ja mu se više ne mogu svetiti. Međutim. a uz prozor. odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. iskrene oči ga pogledaše. upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. svakojake besmislice. tuđim Levinu. sve je to odjednom iščezlo. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Kiti pada u duboku depresiju i bolest. u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta. . osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo. a naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice. bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem. Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili. ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole. sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. činilo da ima u ulozi muža.konja.ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. koji je po bočice sjedio na sjedištu. Vronski nikad nije znao za porodični život. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu. ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. shvatio je što želi. samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života. Ja volim nju. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima. imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. a naročito poslije njega. Opis Vronskog: “ …. To je bila Kiti. ali vješti kočijaš. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime. U uglu kočije drijemala je starica. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz. Vedra a zamišljena. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije.

“ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka.već u njoj samoj. najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam . svađe. već je prvo zamišljao porodicu. Upoznajući likove. ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku.” Naposlijetku. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Ali s vremenom. možemo naslutiti da će njihov brak potrajati. dobijale neobičan i neporeciv značaj. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao. po njegovom uvjerenju. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. U njegovom budućem bračnom životu. čitajući. To je ljubav Stive i Doli. tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. tj. ljubomora. Ta ljubav završava tragično. ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi. iako je on bio svjetski i skladan čovjek. samo prezrivo osmjehivao u duši. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. sitne brige. gledajući tuđi bračni život. Ubrzo slijedi vjenčanje. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom. da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj. dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću. shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično. ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive. tj. ali niju ju prihvaćao. naprotiv. vjenčanje i početak bračnog života. odlazak na selo i Kitina trudnoća. a koje su sad. protiv njegove volje. Treći brak. Bilo joj je lako sjećati se Levina. ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. on je bio tako jednostavan i mio. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih. tim više. pratimo njihove zaruke. U sjećanjima na Vronskog. Ali zato.ne u njemu. miješalo se nešto nelagodno. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo. pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. “… Događalo se da se kao neoženjen.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina. kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim. ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. kada mu se želja ostvari. naprotiv. u koju je bila sigurna. Kao da je to bilo nešto falš. pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva.Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj. i zbog okruženja u kojem je nastala. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. izgledala joj je laskava i radosna.

Mi ga obje znamo.ukoliko ima. lijep i zaljubljiv čovjek. izlaz iz naizgled nemoguće situacije. što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći .” Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju. ali da na to gleda kroz prste. djecu i sebe samoga.Samo. ne ona neće oprostiti”. njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran. samo godinu mlađu od njega. kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela. kako samo voljela. koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. prije šest godina. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ja to ne razumijem. 34-godišnjak. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada. Takvi ljudi čine nevjerstva. ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. Toga nije bilo. dušice. ali zato i za potpuno kajanje. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice.to je za njih svetinja. samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam.reče ona.može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. nije bio zaljubljen u ženu. ali gord. njegova žena. Pokazati se sasvim suprotno. Da. da bi se moglo oprostiti. Doli naposlijetku oprašta. sposobnost za potpun zanos. bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije. Njemu se čak činilo da je ona. shvaćanja žene. i to što je voleći te… da. njegova sestra. da. ja shvaćam da je njegov položaj užasan. jedino dobra majka porodice. On sad ne vjeruje. krivcu je gore nego nevinom. “ Ne. i uopće se ne krivi zbog toga. onda oprosti! …. izmorena. tu sposobnost da sve. stalno govori on. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao.poče Ana . nekako maglovito. sve zaboravi. voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol. Ali kako da oprostim. ubio te. On je dobar.ja sam njegova sestra i znam njegov karakter. Stiva je prikazan kao prilično površan.Jeste. a sad je tako ponižen. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Ja poznajem svijet bolje od tebe. majku petero žive i dvoje umrle djece. ali. ne misleći na posljedice. ja njega znam. Ako ima. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Odvaja ta dva života i dva pogleda. što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) . Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati. on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. To ti znaš. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala. draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. U tome je uvelike pridonijela Ana. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje. …. potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno. Doli. jednostavna. već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena. ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci.njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom. On se nije mogao kajati za to što on. Dijalog Ane i Doli: “ . po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna. kad je prvi put prevario ženu. . ostarjela. Osnovno. Ali. ali to je tako. ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega.” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli. shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. ali domaće ognjište i žena.

Rađa sina Dimitrija. uzdizanjem seljaka. Rođen je 9. Aleksej uplašen zbog skandala . rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sretan brak Levina i Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost. Ana je udana za Alekseja Karenjina. U publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. ali bez ljubavi. Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na selo. iako nikad više neće biti isto. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom. Ona napušta Moskvu. dok je ona zaljubljena u Vronskog. a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti. Levin je plemić i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti. to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. Ana i Levin viđaju se svaki dan i ljudi su počeli širiti glasine. Njihov odnos je korektan. možda bi Anina sudbina i drugačije završila. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u završnici 19 i na početku 20 stoljeća. Razmišljajući. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». Aleksej Kiriovič Vronski. ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. Petrograd Vrsta: Roman ideja Likovi: Ana Arkadnjevna Karenjina. ali s vremenom se i ona ugasila. Umro je 20 studenog 1910. a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. Bavio se pedagoškim radom.Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo. Tema: Preljub Ane Karenjine Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeća Mjesto radnje: Moskva. Aleksej Aleksanarove Karenjin. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo. 2. Putovao je po zapadnim državama. koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. S druge strane. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu. nadajući se da će Vronski zaprositi nju. ali Levin je slijedi. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom. vratio se vrlo razočaran gradskim društvom. On je državni službenik. Konstantin Dimitrie Levin Sadržaj: Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila . ali ovaj put ona prihvaća. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja. jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Ana Karenjina Bilješke o piscu: Ruski pisac. Levin je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga. Bio je jedan od najvećih mislilaca svog doba.

Godine 1844. godine. Sit gradskog života. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. Levin je rado viđen. upisao je Sveučilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean . Ana sve više kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina. Bio je žrtva. Aleksej želi sačuvati svoj brak. Sljedeći srce Ana ostavlja muža. braneći svoju ljubav. Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. Aleksej Vronski Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani. a noću uzima morfij. Ostaje u drugom stanju i to priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke.1828. Grof Tolstoj rođen je blizu Moskve 28. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO. Ana raskida s mužem. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata. Ana Karenjina Leo Nikolaievič. Tolstojev brat Nikolai umire 1860.08. Neshvaćen i razočaran. podnio je gorčinu poraza. Vronski i djevojčica odlaze u inozemstvo. Karakterizacija likova: Ana Karenjina Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna. položaj. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogođen. imao je osjećaj krivnje i nije znao zašto. Ona je željela dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. Na putu kući Ana priznaje mužu svoju vezu. Vojsku napušta 1855. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. odgojen je i obrazovan kod tetke.Jacques Rousseau. uključio se u rat prateći tako svoga brata Nikolaia. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi. odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaćaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemić želio pomoći seljacima. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladića u potrazi za kockanjem i noćnim provodima sa ženama. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. upada u histerična stanja. ugled i sina.moli Anu da prikrije vezu. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. žena državnog službenika. ali Anina čežnja za sinom ih vraća nazad u Moskvu. Ana. Godine 1851. Od tada piše svoja najznačajnija . On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat. godine bez dobijanja diplome. Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. koji se isto tako zvao Nikolai. Povlače se na selo gdje vode luksuzan život. 1852. a on joj namjerno ne želi dati sina. Tada počinje njegova karijera kao pisac. uzorna majka. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. ali Ana doživljava javnu osudu. godine i tada putuje po Europi. Osirotio u devetoj godini života. vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeći “na visokoj nozi”. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Napustio je sveučilište 1847. čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Godine 1862. Bili su sretni neko vrijeme. ali on to odbija zbog religioznih načela. 3. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja. ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću.

Sve se to jasno vidi i u glavnom liku. do 1869. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. no ja se ne slažem s time. nakon što je konačno odlučio otići iz Yasaya Polyana . biva izbačena iz društva jer živi u grijehu. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj učinio i tako napustio dijete. seoski plemić. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Brak bi bio glavni problem. a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga.sela u kojem je živio. u Ani Karenjinoj. Ana je rodila i sina Serjožu. upoznavanjem s grofom Vronskim počinje pad njene ličnosti. Tu počinju bračni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. njene naravi. te slažu oko svega. U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamćenje ozbiljno zakazuje i pati od čestih napada prilikom kojih gubi svijest. Mislim da je ljubav uništila pravu ličnost Ane Karenjine.preljub. Mnogi kritičari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom. Likom Levina prikazao je sebe. pisac. Levin. Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rođacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeća. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj. kontrastno Ani. Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu.vojnik. Ana je kroz ljubav izgubila osjećaj stvarnosti. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. a to je druga polovica 19.djela “Rat i mir” od 1864. Ana se mijenja. godine. Ana je u početku vrlo dobra majka. a jedino joj Doli dolazi u posjetu. nanijela je bol Vronskome. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima. Mjesec dana nakon jednog od napada. Oni . tim činom ipak je ostvarila dio svoga cilja. Mnogi čitatelji smatraju Tolstoja jednim od najvećih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje. Leo Tolstoj bio je čovjek mnogih činova . postaje vrlo ljubomorna na Vronskog. vjerna žena i dobra prijateljica prihvaćena od društva. godine). Na temelju te dvije radnje možemo zaključiti više tematskih slojeva. niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. No. odnosno duševno zadovoljavanje. godine. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine. Ona se strasno zaljubljuje i čini preljub s Vronskim koji ju također strasno obožava. uspijeva u potrazi za srećom i živi sretno s Kiti. a preljub zaplet radnje. Pratimo lik Ane Karenjine od početka gdje se prikazuje kao dobra majka. ali i iskustvima drugih oko sebe. Strasti između Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje. No. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. U braku s Karenjinom. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantičnosti. Mislim da je i osnovna tema djela brak. Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo. Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost. a “Anu Karenjinu” završio je 1876. stoljeća (oko 1870. a druga govori o Levinu i njegovim problemima. da i on osjeti kako je to. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje čitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne. jer je to brak između dvije osobe koje se međusobno vole i poštuju. ne pronalazi svoju sreću i oduzima si život. Tolstoj taj brak smatra idealnim . Dala mu je svoj osjećaj krivnje. 1910. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. učitelj. uzbuđenja. a kasnije se osjećao krivim zbog toga čina. kroz romantičnu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeh . “Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. studenoga. Zato se Ana odlučuje na preljub. 20. nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom. godine. nije mislila racionalno već srcem. kritičar itd.

Odkad živi s Vronskim. i nakon toga osjećao veliku krivnju. samo da bi bio s Anom. Ana pada u očaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži. upada u histerična stanja. pisama upućenih Vronskom.Stiva. “Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. da bi postala nečija svakodnevica. a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veće dramatičnosti priče. U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Vronski je vrlo odlučan u ljubavnom životu s Anom. S . a noću uzima morfij.napuštanje svoga sina Serjože.se kreću iz sela u grad. Aleksej Kirilovič Vronski. Sve te priče odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne priče na drugu. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. i to mora tako biti. ucjena. poruka. Tolstoj je život shvaćao kao jedan dio zatvorenog kruga -> rođenje. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odlučuje na osvetu. Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu. jer ipak. Moskva. Levin se zaručuje s Kiti). što na kraju dovodi do tragičnog samoubojstva. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. kroz svoje likove. no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjičava i osvetljiva prema njemu. postoji još jedna manje važna za glavni tijek događaja. Ana. Kroz brojne monologe u djelu. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom. a ne osobno zadovoljstvo. Vronski se želi vratiti svakodnevici i običnom životu. otišla je izvan njegova shvaćanja svijeta i zato ju je uništio. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim. je glasnogovornik Tolstoja. Ne može se pomiriti s činjenicom da je napustila sve za što je živjela. odnosno to je sam Tolstoj. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo. No. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti. i želi da Ana bude s njim jer ju voli. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. Tolstoj opisuje u detalj misli i osjećaje svojih likova. Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti . te osuđuje Vronskog. za svoje napuštanje voljenog sina. selo blizu Moskve). No. Konstantin Dmitrič Levin. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. To su Ana Arkadjevna Karenjina. Aleksej Aleksandrovič Karenjin. smrt. što Ana tumači kao uvredu prema njoj. Stjepan Arkadjič Oblonski . Ana. Anini prijatelji su i njegovi. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno između Ane i Levina. i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Levin. život. Podsvjesno. S druge strane gledišta. iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio. a time manipulira našim. s druge strane. Svaka knjiga sastoji se od četiri dijela. Neprestano se svađa s Vronskim. iz grada u selo (Petrograd. Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli). smatra seks kao osobno zadovoljstvo. odnosno u grijehu. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja rađanje djece. Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Ščerbacka). Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. “sveznajući govornik”. U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utječu više ili manje na tijek događaja. koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. To su kućne nesuglasice te financijske i obiteljske svađe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). Poput Ane i Tolstoj je učinio preljub i tako napustio dijete. Glavna pripovijedačka tehnika je tzv. biva odbačena od društva. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Žedna i gladna zbog izgubljene energije. mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjećaja krivnje i odbačenosti te želje za osvetom. Od tada počinje sumnjati u ljubav Vronskoga. koji je u biti Tolstoj.

. i ne pomišlja da ju ostavi. upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obična žena. i njene suze. još veća od one kad ju je zaprosio: “. poslije vjenčanja s Kiti. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan. reagirala je osvetoljubivo i ogorčeno. pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. ostaje joj vjeran.” Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Osjećajući da Vronskom postaje navika. lijep. dobar momak. Na njegovu licu i pojavi. što se Vronski više vraćao onom što zaista je. a i ona sama. vidimo Tolstojeve nade za buduću Rusiju. Ana je portret poremećenja uma. sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi. Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti: “ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima određeno ime. da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim ljudima kao što je on (. Levinu se budi nesigurnost u sebe. koja ga je baš zbog toga progonila.. Jer. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu.” Tada više nije znao što učiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri. “ S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme. a pogotovo njoj. Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. to je čovjek koji će daleko dotjerati. veoma bi se začudio (. No. on smatra da smrt uzima svako značenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti. Vronski je svoje pravo na običan i društveni život želio zadržati. u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom nakon svega? Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu: “ Silno je bogat. Vronski ju i dalje voli. odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Odlučuje da .. teret ili fizička potreba.” Fizički izgled Vronskog: “ Vronski je bio onizak.” Kiti tada oboljeva.. Ona je razočarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju. što ju nije zaprosio. jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje opterećen osjećajem krivice. neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. u Levinu. religiozniji način i ne boji se više smrti.vrlo je drag. smrti njegova brata i rođenja sina. No. i Vronski je dio toga osjetio. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj događalo. Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka. Kada ju je zaprosio prvi puta. I još više nego naprosto dobar momak. vidimo moralni slom gradskog društva. Levin Kiti može ponuditi siguran život. narav. No bez obzira na njenu ljubomoru.Anom je u tim trenucima teško živjeti. ali ne može joj dati romantičnu avanturu i strast kakvom zrači Vronski. dobrodušna i lijepa.. U Ani. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugačiji način. i zato mu se činilo da je Kiti u svakom pogledu takvo biće ponad svega zemaljskoga. svojoj običnosti i svakodnevici. U biti. krilni ađutant i uza sve to . zavist i osvetoljubivost Ane. Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj.) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu. “ Levin je junak “Ane Karenjine”. te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. Nakon što je odbijen. ne shvaćajući bol. Levin shvaća život na drugačiji. jakih veza. kako ljubavne. I tako je Ana uništila svoj život iz čiste osvetoljubivosti. Ana je sve očajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. ljubavi i poslu. neobična i mirna i odlučna lica. od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme. čvrsto građen tamnoputac.Ali Levin bijaše zaljubljen. tako i poslovne. on se povlači.) da je mogao saznati da će Kiti biti nesretna ne uzme li je za ženu. No.. Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt. Dok njegov brat Nikolai umire. ocijenili kao nje dostojna.

i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobađanjem te zarobljene osobe. tako slobodno smještene na visokim djevojačkim ramenima. i uvijek ima unaprijed izračunato što i kada treba učiniti. i time bi ova teza jednostavno bila negativna. i tako bude. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli. posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom dječje jasnoće i dobrote.. osoba puna šarma. muziku. a ponajviše sebe. ali i pretjerano budi zanimanje za žene. i kasnije imaju sina. naravno da nije. bijaše izraz njenih očiju. Karenjin čini upravo suprotno jer njegovo Kršćanstvo slabi. čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. blagih. Ona u početku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim.” Aleksej Aleksandrovič Karenjin je jedna vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba. zabavu.jednostavno je takav. svoga ranog djetinjstva. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti. No bez obzira na sve. odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan. pa čak ni otkriće nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život: “ Kiti pronalazi svoju najveću sreću u ulozi žene i majke. te je porodična sloga opet napukla na onom istom mjestu. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu. a i Stiva voli nju. što ga čini vrlo predvidljivim. Stiva ima još jednu lošu osobinu. Nakon razgovora s Anom. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga. za isplaćivanje svojih kockarskih dugova. Doli Stivu uvijek voli. što Anu čini željnom uzbuđenja.” Kiti i Levin žive sretno. ne može si pomoći . i njihov je brak dosadan i monoton. i ne boji ga se. mirnih i iskrenih. a to je kockanje. a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u čarobni svijet .” Stiva je bio uvijek veseljak. a slutnje u nevjeri postojano su mučile Doli. Prva provala ljubomore. Stalno gleda na sat. Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza. nego njegova vlastita sreća. no upornost . žene koja koristi svoju tzv. Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan. Fizički opis Kiti: “ Kad je mislio o njoj (Levin). više se nije mogla pojaviti. Ničeg određenog nije bilo. jedanput proživljena. no te strasti su zarobljene u kući Karenjina. no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. I upamti da sam te voljela i da ću te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja. željnom prave i strastvene ljubavi. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe. i izazive smijeh. Kasnije veza između Ane i Stive postaje ponovo krhka: “ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom. te je dopuštala da je vara prezirući zbog te slabosti njega. Takva bi je otkrića sada samo lišila njenih porodičnih navika. Stjepan Arkadjič bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time započinje knjiga.. novac koji joj je naslijedila. Treća strana priče govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjiča . ženi koja ga uistinu voli. ali i nevjere. Kiti je vrlo pametna i jako realna. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao. no vjerojatno je najvažnija ona koja uključuje lik Ane Karenjine. Zahvaljuje joj se riječima: “ Upamti Ana: ono što si ti za mene učinila nikad neću zaboraviti. ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši.se želi udati za Levina. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu braku. Iako ne uvijek dobro shvaćena. života i smrti. No. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina. ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu rođenja. On je kontrastan lik Levinu što se tiče religije. i ona ih je sad odgonila od sebe bojeći se proživljenih muka ljubomore.” Doli kasnije i potvrđuje te riječi jer ona će jedina posjećivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. Voli dobru gozbu i piće. ali ono što je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj. Potpuno sigurna u sebe. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac. ali Stjepana Arkadjiča gotovo nikad nije bilo. te postaje laki plijen Lidije Ivanovne. a sada počinje uzimati i novac od Doli. mogao ju je svu sebi živo predočiti.Stive. Karenjin je na kraju željan osvete. ona prihvaća Stivu natrag u svoj život. i dalje od Ane.

i u nama time budi naše vlastito rasuđivanje . Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. neromantičan. i nekad mirna i uvijek stabilna Ana. No. i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. posesivna i sumnjičava osoba. moralni. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan način. odluči . no kasnije svaki čitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. muke svoje savjesti. To je dovodi i do samoubojstva. svoju osobnost.. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. ali ovaj puta svi se čine pozitivnim u početku. Dio života i je. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Ova teza afirmativna je.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). o tome kakvi ljudi zaista jesu. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Međutim. nego u Karenjinu.Vronskog. Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. smatrat ćemo je dijelom života. kako njegovoga tako i našega. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i čitajući djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. 4. svoju potpuno izraženu borbu za dobro. “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto). tko je loš. dosadan.preljub. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susrećemo svaki dan u životu. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. Konačan zaključak je samo dvije riječi: remek-djelo.. ne ostvarivši je. strast i ljubav.tko je dobar. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo učiniti nego osloboditi svoj pravi karakter.” Dio života i je. uvijek zaposlen. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. i time ih učinio svakim za sebe vrlo posebnim. obrazovanu. Ana i Karenjin vjenčali su se ne iz ljubavi već zato što je tako bilo uređeno. jer mislim da problem nije u Ani. Levin.psihološki. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. a i ta Anina želja za oslobađanjem tjeraju je na preljub. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. U djelu se isprepliću tri braka. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. socijalni. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguće načine . Obično smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni. Vronski i drugi. svoju ljubav i vjeru. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. estetski. “ Nećemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetničkim djelom. a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sličnom sudbinom kao na primjer Ana. postaje sada vrlo histerična. zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Tolstojevo remek-djelo dio je života.

uz muža i djecu. tim više što. pošten. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. da ubije Vronskog . sve vidi. Po Tolstojevu shvaćanju. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Ali ne.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. gušio u meni sve što je bilo živo.ja bih ga cijenila. u njemu neće biti nejasnoća i laži. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. a njegova (muževa) hrana jeste laž.ona. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Toliko je kriva. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. On sve zna. ne trpim laž.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. ponaša se kao da se ništa nije desilo. “ Ja sam loša žena.da li on optužuje njen postupak ili ga brani.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . razmišljala je “ali ja ne volim laž. a koja je potreba svakog čovjeka. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. karakteran. pametan čovjek. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. njemu treba laž i pristojnost. ja sam propala žena”. već . U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. To pitanje svatko može postaviti za sebe. Ta sredina ih guši i osuđuje. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene.” Ana je. “… Oni kažu: religiozan. Ana je samo željela malo ljubavi. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav.skončati život. ali vjerojatno ima dva odgovora. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase.

ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. biće me žao. “ Serjoža?.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. ne . to je sporedno. a nje nema.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. ja sva. usprkos svemu.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. Sad sam ja ona prava. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. A on sve više i više hoće da ode od mene. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A živjela sam bez njega. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. Znači. Ja hoću ljubav. “. ti si isuviše dobar.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. I smrt. Ali u meni postoji druga.. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. društvenih. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga.zašto ona.Ali ja to neću. “ Zašto nisam umrla?”. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši.sve se spašava smrću. patiće zbog mene. ja se nje bojim. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. ali to će se brzo svršiti. i to ljubav prema muškarcu. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. Ja sam ona ista. a drugom ga gurala od sebe. Ja nisam ta. voljeće. Bilo je potrebno samo jedno. a onda se nezadrživo .jednom rukom držala je njegovu ruku.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. Kada je ta ljubav prestala. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. Upravo. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze.i on će se pokajati .” Za Anu je ljubav sinonim života. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne .sjeti se ona . “ I tu pomoći nema.kazniti ga.” …. Umrijeti.…. i Serjoža i moj strašni stid. Jeste. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. idi. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Nemoj mi se čuditi. Ja sad umirem. nastavljala jje da razmišlja. .

ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. Lik Levina je prikazan kao osjećajan. ali mi od toga nije ništa lakše. a ubrzo i majka. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.razilazimo na razne strane. da me neće prevariti? Sve ja to znam. A gdje završava ljubav. filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. Ako on.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. i to ne može biti drugačije. a on u meni zlobu. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. dobar. On me već dugo ne voli. To me ne može promijeniti. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. zaljubio se u Anu. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. da nije zaljubljen u Kiti. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. da on ne računa sa Sorokinom . Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. ali to nije istina. tamo počinje mržnja. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio .tj. vanjskih i unutarnjih kretanja. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. Ja nisam ljubomorna.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. ne voleći me. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. . On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. ja sam nezadovoljna. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. po dužnosti bude dobar. u početku bolno tuguje.

te opće društveno stanje toga doba.Napomena : Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje ironije.a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj.obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame.a sebe Don Quijote od Manche.Don Kihot Književna vrsta : Roman. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača.a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane.Miguel de Cervantes Saavedra . Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice. . Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti.Gostioničara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži. Tema : Pustolovine viteza Don Quijota i perjanika mu Sancha Panze.što gostioničar.kažnjava udarcima remena zbog nemara.Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući.gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti. Motivi: Viteštvo.Tako Don Quijote postane pravi vitez. humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju posebnost i time veličinu.njihove osobine i karakter.stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju. Vreme radnje: 16. Vidjevši ga takvoga.koja mu se učini dvorcem. ----Don Quijote.Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga.Videći pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli.Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni.prihvati.ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen.Uronivši u taj fantastični svijet.staro kljuse nazva Rocinante. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom.životi vitezova srednjeg vijeka. Problematika : Fiktivni sijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcineji od Tobosa.satirički viteški. Mesto radnje: Španjolska. .njegovoj izabranici.no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put.Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka.krene dalje.pastira u njegovoj službi.Činilo se da je Don Quijote došao pameti.veliki šaljivac."osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluči obnoviti drevno viteštvo.on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela. Fabula: U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano.Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su bile.stoljeće.Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga načini nezgrapnu bojnu opremu .naravno.te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

Kada Don Quijote ode ne plativši račun.Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica sukobe.Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona. ----- .Don quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji.dvorjanke se zaljubljuju u njega.a on za to vrijeme čeka u gori. a među najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.Njihov plan bio je jednostavan:podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima.koji je u međuvremenu prizdravio.grupu ljudi koji nose mrtvaca.Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode. krčmar se obrati Sanchu. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica.On je u dogovoru sa župnikom i brijačem.Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli.odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo. ----Put ih vodi u Toboso.Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući.Don Quijoteov znanac.nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate.gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju.Kada su ga konačno našli.Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi keda ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao.odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja.Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu.a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu.Don Quijoteu ukazuju velike počasti.ali ne i došao pameti.koji je trebao udesiti susret.Nedugo zatim susreću dva fratra.Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom. Mučen tim mislima.Napada stada ovaca.po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitničkim životom.koji preplašeni pobjegnu.Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke.a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem.treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja.Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco.te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju.praćen vjernim perjanikom.Usred vjenčanja mladić Basilio.Nakon boja on je.Sancho.i kočiju sa pratnjom.pobjedio Don Quijotea. Don Quijote.smatravši da mu to ne dopušta viteški red.njena kćerka i služavka.uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho.koji je zaljubljen u Kiteriju. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu.

jer mu on više ništa ne može niti želi obećati.Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam."plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta.on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te.Napomena :Radnja. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara.Pohlepan je i sebičan.Njegova djela.oboli.Fizički izgled mu je opisan vrlo škrto.Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka.koliko god mahnita.veliki ranoranilac i ljubitelj lova".postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. .On je Don Quijoteva čista suprotnost.mršav u licu. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da će postati pastiri.On je lud.kanonik.umire kao Alonso Quijano. --Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik.pomućenog uma od tolikog čitanja.U bitkama je nemilosrdan.a dostojan je najvećim ljubavnicima. Na povratku u selo Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir.plemenit je u svojim namjerama.pop.sinovica. Postaje hrabar.On nije odbačen od okoline.Iako bezuman u svojim postupcima.Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja.već sam način njegova postojanja i djelovanja.iako se na prvi pogled ne čini tako.ne okljeva opljačkati ni fratra. Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi.primivši posljednju pomast.smion i hladnokrvan.Izneneđujuće.Smatram da bi kakvo puno kraće prepričavanje ostavilo "rupe" u ovoj fantastičnoj.pa ga čak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike.ali mudar i vidovit.a nizak rast i tanke noge".Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo.On je luđak.ali to nije patološko ludilo.Tome .krčmar.Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea.Nasuprot Don Quijoteu.Don Roland.ali zapletenoj fabuli. vojvodkinja.zrače veličinom.ljudske bezumnosti.fratri.on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može.Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi".ostali likovi :gazdarica. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.seljanke.ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom.u budućnosti se dokazuje suprotno.ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu.odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj.krčmarica.već uzdignut iznad nje.Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna.viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi.Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada.Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen.no vrativši se kući.suhovljav.nepokolebljiv i ustrajan.brijač. Karakterizacija likova: Don Quijote je na početku romana Alonso Quijano.Tada se Don Quijote odriče života skitnika .župnik.istinom i nedostižnim idealima.na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu.vojvoda.odnosno fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnoštva raznovrsnih pustolovina u kojima glavni junaci sudjeluju.na uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo.a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti. .

u svojoj zasljepljenosti ne vide Ideja dela : Svijet se mijenja.narodnih izreka i primjera iz života nema kraja.tj.Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka.Naime. .Kiterija. Njegove riječi.dijalogom i opisivanjem. Izvantekstovni odnosi : Uz glavnu fabulu koja je poznata.Ovi to.prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca.u njemu nema umetnutih novela.pretvaraju se da ih cijene i poštuju.koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova.Poslije "Biblije"."Don Quijote" je od samog početka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala.u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini.glumci itd.a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana.U tome i jest Cervantesova veličina.Uvijek nas navodi na razmišljanje.ozbiljnije i šire od onoga što kaže.Don Quijotea kroz cijelu radnju potajno.Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati.Školovao se u rodnom mijestu. Stil i jezik: Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom.Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra.kao četvrto od sedmero djece siromašna kirurga. rveć stoji u njenoj pozadini.U različitim vremenima sudilo se o njemu različito.Cecial.Često se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit". pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja se ne vidi iz glavne.naravno.zbivanja.mazgari.pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti.koji bi otvorio tiliko problema. Kritika dela : "Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman.jer nam uvijek nameće nešto drugo. Služi se pripovijedanjm.On sam objašnjava taj postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova.U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche".-1616.U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca.Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji.Njegovoj riznici poslovica.Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila.brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet.ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe.ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene.Uz pustolovine glavnog lika.) On je bio pisac koji je značio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega vremena." Beleške o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra(1547.Rođen je u gradiću Alcala de Henares.a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.Basilio.Cervantes upotrebljava poredbe(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore(zatrpati provaliju straha.župnik.te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos".Don Antonio.a nikad zapravo ne znamo na kojoj.Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama.galijaši.treba čitati misleći.nedaleko od Madrida.prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu.poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati.Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja.Don PedroRecio.osvjetliti zbrku smetenosti).Sanson Carrasco.od kojih su.To na kraju i uspjeva bakalar Carrasco."Don Quijote" je doživio najviše prijevoda.on u svoje djelo unosi nekoliko novela. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela. Dokaz je Don Quijote.neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje(novela o Kiteriji i Basiliju).Tereza.Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu.na trenutke.

Radnja je zasićena tolikim uzbuđenjem. u kojem počinje svog Don Quijota.Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.Ali.Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku.Don Kihot Bilješke o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra rođen je 1547.Unatoč popularnosti takvih romana. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche.Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda. Nakon toga nastavili su svoj put.dio ipak više svidio od 2. fratri su se .Ipak.ovo Cervantesovo djelo nije polučilo slavu i novac kojima se on nadao.dio napisao u tamnici. Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjače. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konačno svoje glavno djelo. Osobni stav: Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo. Čim ih je ugledao don Quijote se zaletio na njih misleći da su to gorostasi.U 37.Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika.da čitatelja doslovno "ljepi" za stolicom.Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda".. Nakon što je skoro probio jednog fratra. a po povratku u domovini bavi se književnim radom i živi u trajnoj oskudici . Tada ga stečaj novčara. godine okreće literaturi.U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji će biti objavljen 1605.Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Nedugo zatim dosao je njegov sluga i pomogao mu ustati se.prvi dio" i postiže veliki uspijeh. Njegov sluga ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo.no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača.a od 1582.papina legata u Španjolskoj.Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. upropaštava i dovodi u zatvor.Kad je došao blizu vjetrnjača don Quijote uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaču. Godine 1585.Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Sadržaj: Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama.Mogući uzrok? 2.Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele". neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom.gdje je počeo pisati svoje prve pjesme. Bio je najveći španjolski pripovijedač. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odlućio napraviti novo. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga bacilo na pod.bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini.Tu je upoznao i talijansku književnost i život.objavljen posmrtno. izdao je pastoralni roman "Galatea".Sa dvadeset godina. Drugog dana stigli su u klanac Lapice. besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche.odlazi u Italiju.satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri". a umro je 1616.kod kojega je položio svoj novac.Iz piščeve biografije saznajemo da je 1. Mladost provodi u vojničkoj službi. zbog novčanih neprilika dospijeva i u zatvor. Na svom putu sreli su dva fratra i kočiju sa nekom gospođom iz Vizcaye. Don Quijote je mislio da su fratri otmičari te se zaletio na njih sa svojim kopljem. Propiknuo je krilo vjetrnjace koje se okretalo.Sevilli i Madridu. gdje biva teško ranjen i poslije do pada ropstva.uz sve najveće pohvale ne mogu se oteti dojmu da mi se 1.kao član pratnje kardinala Acqavive.dijela.ni u domovini ga nije dočekala sreća. godini se ženi.kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost .

Likovi: Don Quijote: . 3. Plastično ocrtani likovi. Stil. nego želi vratiti kočiju u Toboso. Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama. Don Quijote se zatim približio kočiji kako bi razgovarao sa gospođom. Vrlo je ponosan na to i vjerno služi svog gospodara. Konjušar koji je vidio da don Quijote ne želi pustiti kočiju. Pošto . Don Quijote je u toku stvaranja prerastao pišćeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti . O djelu: Zamišljen kao satira na preživjele. Kompozicija: Ovo djelo napisano je kao roman.on je Don Quijotov štitonoša. Sancho Panza: . Kompozicija je kronološka tj. ali u to doba još popularne viteške romane. Želio se prerušiti u viteza i hitati u pustolove. optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika. piše in medias res tehnikom pisanja. nađe sebi koplje i konja.prestrašili te pobjegli. Previše je čitao viteške romane i živio je u mašti. No naposljetku nakon tolikih viteških knjiga sine mu neobična zamisao. očisti je . Živio je zajedno sa gazdaricom i sinovca. Bio je željan akcije i išao je u potragu za njom. tj. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio od plijena. teče svojim tijekom. epiteta i metafora. napao je don Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju mačevima. U selu bijaše dva njegova prijatelja od kojih je jedan župnik. boriti se za svoju državu.sukob izmedu ideala i stvarnosti. stilska iznijansiranost izraza. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glave. jednostavan. Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne može pobjeći od svarnosti. U djelu ima i usporedbi. pravdati nepravdu. Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. zdravi topao humor kojim je prozeto cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg čitaoca. Pošto je u kući imao pradjedovsku vitešku opremu. Prezime mu je neki kažu Quijada neki Quesada a zvao se Quijana. Mjesto radnje: Radnja se odvija u Španjolskoj. Dok mu je bilo dosadno on je mislio na nju. Svi su htjeli spriječiti taj dvoboj ali nitko nije uspio. a drugi majstor Nicolas brijač s kojima je svakodnevno raspravljao koji je vitez iz knjiga koje je on čita bolji. stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrednijih već i jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela svjetske književnosti. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje se pojavljuje i dijalog. Uz to bio je i vrlo nespretan. Don Kihot U neko selu Manchi živio je plemić po dobi pedesetih i bio je snažna rasta suhonjav i mršav.on je glavni lik u ovom djelu. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju. u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske. a sve te rečenice ishlapile su mu mozak. jezik i tehnika pisanja: Ovo djelo je pisano jednostavno. dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva . Taj plemić čitao je puno viteških knjiga tako da se nije od knjige odvajao.

Tako dođe i drugi mazgar ne znajući što se dogodilo pokuša maknuti njegovo oružje ali i ovaj padne. Nakon što je sve spremno dočekao izjaše on iz svoje kuće razmišljajući kako on još nije pravi vitez jer još uvijek nije ovitežen.naposljetku ga tako ispremlaćena . To je don Quijotea razjarilo i pojurio je na gomilu trgovaca no konj pošto je bio sav iznemogao od putovanja padne. Jedan mazgar trebao je nahraniti svoje mazge. ali don Quijote je za sve bio posve ozbiljan. nađe seljak iz njegova mjesta i povede ga kući. Tada jedan od mazgarskih momaka pohita za njim i isprebija ga na živu glavu. pristao je na njegovu molbu. Don Quijote zapovijedi seljaninu da oslobodio mladića te da mu otplati sve dugove koje mu duguje. gladan i pao s uma naiđe na krčmu. . Kad ih do Quijote ugleda zaustavi ih pa ih pita da priznaju da je njegova ljubav carica od Manche Dulcinea od Tobota najljepša na svijetu na što oni odgovore negativno jer gospođicu ne vidje. Seljanin naime obeća don Quijoteu da će platiti mladića svih onih devet mjeseci što mu dugovaše u realima pa don Quijote ode upozorivši ga da ako svoju dužnost ne izvrši da će ga pronaći. ali šljema mu skinuti ne mogaše. Djevojke ga priupitaju bi li što god pojeo skidavši mu istovremeno oklop. Nakon što ga je krčmar ovitežio ovaj sav zadovoljan ode iz krčme. To uvidje krčmar i uputi se ka mjestu događaja rekao je don Quijoteu da će ga istog časa ovitežit kako bi se ovaj odvukao iz njegove krčme. smišljajući još itekakve ludorije koje su mu se uma hvatale. a pošto je don Quijote svoje oružje stavio na valuv mazgar ga pokuša pomaknuti na što će ovaj da ne smije dirati to oružje bez njegovog dopuštenja ako ne želi da ostane bez glave. Jahao je gotovo cijeli dan razmišljajući kako će nabasati na neki otmjen dvor i kralj koji bijaše u tom dvoru će ga proglasiti vitezom. Nakon što je don Quijote otišao seljanin nije ozbiljno shvatio što mu je ovaj rekao i nastavio je tući već iznemoglog mladića. nadjene on sebi ime don Quijote od Manche. Na vratima naiđe na dvije djevojke no kad ga djevojke ugledaše onakvog u oklopu poboje se i počnu bježati u čemu ih spriječi don Quijote rekavši im da se ne trebaju bojati. a djevojke prozva damama. No uvidjevši da je on skrenuo s uma djevojke se počevše smijati u sav glas. Na to izleti neki krčmar kad spazi don Quijotea i sam se počne smijati. Tako on sav iscrpljen. svom konju nadjene ime Rocinante. a ovaj se skotrlja niz padinu ne mogavši se dići. Krčmar ga i nije shvatio ozbiljno. ali ovaj put sa četiri kvrge na glavi. Sljedeće zore sav sretan nastavio je svoje putovanje i negdje u daljini čuo je jauke nekog malog dječaka. a ako to ne učini da će ga prema viteškim zakonima morati napasti što bi seljanina koštalo glave. nadjene joj ime Dulcinea od Tobosa. Krčmar te večeri dok je ovaj stražario ispred krčme ispripovjeda svima ostalima koji su se okupili u krčmi. a sam don Quijote drži u sebi rastući bijes. Nakon oskudnog jela otiđe on do krčmara i zamoli ga da ga oviteži te ga moli za milost da to bude u kapelici pokraj dvora. Kako je bio ovitežen čekao je samo priliku kako bi po prvi put nepravdu opravdao pa tako ode na mjesto događaja. a svojoj izmišljenoj ljubavi koja je živjela kako kažu u susjednom selu imena Aldonza Lorenzo.je doslovce svaki vitez imao neobični ime. Vidje on da tamo neki seljanin tuče nekog mladića zato što mu je ovaj svaki dan izgubio po jednu ovcu dok je vodio stado. Kažu oni da im pokaže i najmanju sliku ako postoji pa da je naJužnija djevojka na svijetu oni će odgovoriti da je najljepša. i reče da će stražariti cijelu noć ispred kapelice kako bi sljedećeg jutra bio ovitežen. Mazgar to olako shvati i ide da pomakne oružje a don Quijote nije hvatao priliku već je digao koplje i kopljem mazgara udario po glavi da se ovaj srovao na pod onesvješćen. No kako je i on uvidio da je ovaj skrenuo s uma odluči mu se uljudno obratiti kako bi ovaj mislio da mu se obraća neki dvoranin. Dok je tako don Quoijote lutao naiđe na skupinu trgovaca koji su putovali za svojim poslom. Krčmar mu ponudiše da prespava na što ga don Quijote prozove kaštelanom.

počevši sa čuvenim napadom na vetrenjače u kojima je samo on video grdne i surove divove. lokalnim berberinom i župnikom. a možda čak i imenovati za kralja neke kraljevine koju će on osvojiti. Sad su drugi ti koji stvaraju privid viteškog sveta i volšebnih . Nakon što se don Quijote probudio na svoje oči prvoga je ugleda svojeg susjeda siromašnog koji je bio također njegov prijatelj.del poco dormir y del mucho leer se le secó el cerebro. Don Kihot se. Sancho Panza). Pedro Crespo) i vraća ga kući. Aldonsa Lorenzo). svom konju nadenu ime Rosinante (šp. živi dosadnim životom u nekom malom mestu u Manči.U međuvremenu u njegovoj sobi su se događale neke druge stvari. a mnogi događaji opisani u njima realno nemogući.. Vreme krati čitajući viteške romane i veruje da je svaka reč u njima istinita. a pošto je bio siromašan on pristaje na njegovu ponudu i sutradan obojica u ranu jutarnju zoru iziđu iz kuće sa bisagima i krenu na putovanje. Prvi odlazak od kuće Don Kihota počinje u ranu zoru i traje ceo dan. spale sve viteške knjige koje su po njihovom mišljenju. to jest. Prvi deo Alonso Kihano. Čitao je mnogo. proglasi sebe za viteza Don Kihota od Manče. te krenu na put u potrazi za avanturama. de manera que vino a perder el juicio) te odluči da se proglasi lutajućim vitezom i da krene da traži avanture. Od tog momenta nižu se dogodovštine veleumnog viteza Don Kihota od Manče i njegovog štitonoše Sanča Panse. seljančicu iz susednog sela. nežnih devica i platonskih ljubavi. te zaključaju biblioteku a njega ubede da je biblioteku odneo neki volšebni čarobnjak. Dulcinea de Tobozo). Dulsineju od Toboza. po ceo dan i noć i "od malo spavanja i mnogo čitanja osuši mu se mozak te izgubi pamet" (. pošto ih je očistio i uglancao. na putu sreće neke trgovce iz Toleda koji ismevaju i vređaju njegovu uzvišenu damu. Ime mu je bilo Sancho Panza. „vlasnika začaranog zamka“ te pozove svog komšiju. za svoju damu kojoj će posvećivati svoja junaštva i dobra dela i prekrsti je u Dulsineja od Toboza (šp. Dok se on oporavlja u krevetu. ne predaje tako lako i dalje razmišlja kako da ostvari svoj naum. a ovi skoče pa ga dobro izmlate. te prvo posluša savet krčmara. a za uzvrat mu obeća mesto guvernera na ostrvu. hidalgo). gde on ustaje u njenu odbranu i napadne trgovce. u drugom delu je lucidan. Svog premlaćenog. nalazi ga njegov komšija Pedro Krespo (šp. sasvim bistre pameti i vidi stvarnost onakvom kakva jeste. sa svojom nećakom i domaćicom. sredovečni idalgo (šp. nećaka i domaćica sa Don Kihotovim prijateljima. Onaj njegov prijatelj župnik i brijač te njegova gazdarica spaljivali su sve one viteške knjige koje je on čitao i čitavši ih izgubio razum. te se njih dvojica iskradoše u zoru iz sela i tako Don Kihot po drugi put pođe od kuće u susret avanturama lutajućeg viteza. Odlazi iz krčme. krive za njegovo ludilo. Drugi deo Za razliku od prvog dela gde je Don Kihot potpuno zaluđen i u nekom svom svetu vitezova. međutim.. Rocinante). odabra Aldonsu Lorenzo ((šp. Sančo pristaje. da mu se pridruži u avanturama kao štitonoša. iako su dani viteštva odavno prošli. To je ujedino bio i razlog zašto su ih spaljivali jer su mislili da ako on kad se probudi uvidi da njegovih knjiga nema doći će ka razumu. Don Quijote mu je obećao da ako bude pošao sa njim kao njegov sluga i štitonoša da će mu osvojiti otok. Tu će dobiti prve batine i savet da potraži štitonošu. priprostog i dobrodušnog Sanča Pansu (šp. da bi na kraju dana potražio prenoćište u nekoj krčmi za koju veruje da je začarani dvorac. Tako izvuče iz nekog budžaka oružje i oklop svojih pradedova i.

Čak je i nesrećni Sančo prinuđen da učestvuje u toj šarenoj laži te dovodi Don Kihotu tri seljančice rekavši mu da su to Dulsinejine dame pratilje. kao kratka priča. Sančo uspeva da postane guverner i pokazuje se kao veoma mudar i praktičan vladar. Sančo polako prihvata ideale svog gospodara. da li realnost pobeđuje fikciju ili fikcija pobeđuje realnost. Kasnije je Servantes razvio roman počevši od te prve priče. poglavlja. Međutim. ozbiljne besede. Ova tema je usko povezana i sa konceptom ljudske slobode. Roman takođe sadrži komične delove. Glavna tema kruži oko pitanja da li je moguće naći ideal u realnosti. Roman se završava Don Kihotovim potpunim ozdravljenjem. Takođe su veoma zanimljivi razgovori između viteza i njegovog štitonoše. Sansón Carrasco). Iako je u prvom delu to isto pokušao kao Vitez od Ogledala. međutim. to jest.da postane guverner ostrva. Sanson Karasko (šp. a s jedinim ciljem da po viteškim pravilima natera Don Kihota da izbije iz glave ideje o životu i avanturama lutajućih vitezova. Sančo se zgražava i pokušava da ga ubedi da je to opet mađija nekog zlog čarobnjaka koja mu ne dozvoljava da vidi realnost. poglavlju i koji se pominje svega četiri puta u celom romanu. međutim. Ono što izdvaja ovaj roman je veština kojom Servantes sve te elemente potčinjava i uklapa u nit glavne radnje. Sam roman poseduje osobine različitih književnih rodova. nakon što je iskusio? Možemo li promeniti svet ili svet menja nas? Šta je uopšte razumnost a šta je ludost? Da li je moralno pokušati promeniti svet? . Cide Hamete Benangeli) mavarskog hroničara koji se zapravo pojavljuje tek u 9. potpuno razočaran stvarnošću. ali ovaj put kao Vitez od Belog Meseca uspeva u svojoj nameri i pobeđuje Don Kihota u viteškom dvoboju. u kojima se vidi kako Don Kihot polako i postepeno gubi svoje ideale. postaje Vitez od Lavova. mladi učenjak i takođe Don Kihotov prijatelj. odriče se viteštva. pod uticajem Sanča Panse.magova ne bi li privoleli Don Kihota da jednom za svagda odustane od „života lutajućeg viteza“. konkretno epizoda događaja u Montesinesovoj pećini. od viteških romana i ubačenih novela. sada su drugi koji stvaraju svet privida za Don Kihota. i 23. svojevoljno kreće Don Kihotovim stopama i pretvara se u Viteza od Belog Meseca. Kako čovek treba da shvati slobodu? Kakve zaključke može da izvede o slobodi. Kao što smo već napomenuli. Priča je zamišljena kao čitanje rukopisa Sida Ameta Benandželije (šp. opisana u 22. bio je poražen. koji se polako u samom Sanču koncentrišu u jednu fiks ideju . kada Don Kihot prepozna devojke kao samo tri sirote seljanke. nateravši ga da se vrati kući i obeća da neće pokušavati da opet polazi na put barem godinu dana. a zatim se pretvara u Viteza Tužnoga Lika. poglavlju Struktura i tematika Kao što je već pomenuto. do literarnih rasprava pisanih u dijalogu. moguće je skicirati neke od osnovnih tema ovog dela.od Don Kihota. međutim njegova vladavina će ipak na kraju završiti kao potpuna propast. da bi na kraju potpuno nestao u prvom delu nakon 27. Međutim. Bogatstvo tematike dela je nepresušno. Ta transformacija se takođe vidi i u postepenom menjanju imena . pripovedanje se odvija bez reda. veruje se da je prvo poglavlje isprva bilo zamišljeno kao posebna literarna celina. struktura romana je kompleksna i pažljivo građena. Zanimljivo je da postoje pretpostavke da su neki delovi ovog drugog dela apokrifni. kako je to bilo uobičajeno u ono vreme. S druge strane. priznaje svoju zabludu i umire. Na prvi pogled. poslovice i anegdote narodnog karaktera.

U delu postoje kritike viteških i pastoralnih romana. Don Kihot se svodi na običnog posmatrača. 1492. "Moriskosi" su muslimani koji su bili nasilno pokršteni nakon pada poslednjeg mavarskog bastiona. islam. 4. Da li je moguće iznaći književni ideal? Tema književne kritike je veoma karakteristična za celokupno Servantesovo delo. Da li je moguće pronaći ideal pravde? Ovu temu vidimo u epizodama sa galeotima. dok drugi smatraju da te novele nisu tek tako ubačene i da čine deo opšte kritičke. 3.Iz te glavne teme. Neke su nesrećne zbog samog životnog koncepta vezanog za slobodu. međuljudskom. priviđanjima koje ima Don Kihot u Montesinovoj pećini. momkom koji dobija batine. itd. usko vezane za erazmovsku temu ludila i baroknu ideju privida i realnosti. ekonomskom i etičkom tragikom. proterivanje "moriskosa" (šp:moriscos) 1502. Neki smatraju da ove novele ne remete i nemaju nikakav uticaj na glavnu radnju romana. godine. Svoje detaljno mišljenje o . proizilaze ostale sekundarne teme: 1. godine. kao što je ubačena novela Nestrpljivi radoznalac. kao i kritika nove komedije Lopea de Vege. U prvom delu romana ubačene novele samo podvlače Don Kihotov osnovni etički motor: želju da privoli druge da se povinuju njegovom apsurdnom idealističkom pogledu na svet. kao što je sama Dulsineja. sve Mavre i "moriske". druge zbog patološke nesigurnosti. estetske i tematske strukture romana. itd. godine proteruju sve Jevreje. Kritika viteških i pastoralnih romana U romanu je uočljiva i kritika viteških i pastoralnih romana. ili pak zbog previše idealizovanih dama. U želji za ostvarenjem što monolitnije države na verskom planu. Epizoda u kojoj učestvuje Rikote sa svojom kćerkom Anom Feliks.novela. Ubačene novele Jedna od novina u žanru je ubacivanje posebnih priča u nit glavne radnje u obliku kratkih priča . veoma važan za Servantesa. Izabele od Kastilje i Fernanda od Aragona i završetka Rekonkiste 1492. Takođe se pojavljuje i motiv ljubomore. Ubačene novele U drugom delu romana predstavljaju prave socijalne probleme Servantesovog doba. to ne bi mnogo poremetilo glavnu priču. Da li je moguće pronaći ideal u ljubavi? U romanu se pojavljuju različite ljubavne priče. i da čak i ako bi se izbacile. ili previše prozaična kao što je Aldonsa Lorenzo. Da li je moguće pronaći politički ideal? U romanu se pojavljuje tema utopije u obliku Sančove vladavine ostrvom Baratrarijom. a 1502. 2. U slučajima istinske moralne nepravde. kao što je slučaj sa Marselom i Grizostomom. kao recimo. opisuje te događaje sa svom svojom propratnom religioznom. Problemi koje on pokušava da reši nisu zasnovani na realnosti nego na idealizmu sveta mašte koji on pokušava da oživi. jer su smatrali da njihova predanost novoj religiji nije iskrena i da u tajnosti i dalje praktikuju svoju staru veru. Granade i konačne pobede Katoličkih kraljeva.

mnogim veoma popularnim viteškim i pastoralnim romanima tog doba Servantes je dao u 6. poglavlju prvog dela u kome župnik i berberin vrše „veliku čistku“ Don Kihotove biblioteke. Pre nego što odluče da li određena knjiga zaslužuje da završi na lomači ili ne, daju svoj sud o istoj. Tako u tom poglavlju možemo pročitati Servantesovo mišljenje o romanima kao što su španski viteški roman Amadis od Galije (Amadis de Gaula) ili valensijanski viteški roman Tirante Beli (šp. Tirante el Blanco, katal. Tirante lo Blanc). Lista knjiga osuđenih na lomaču daje nam savršenu sliku o Servantesovim književnim stavovima. Parodija je osnovni element ovog romana. Međutim, roman je veoma kompleksna parodija. Delo nije samo prosta parodija viteških romana putem direktnog preterivanja nedoslednosti i nemogućih događaja. Komičnost ovog romana proizilazi iz nemogućnosti da se staromodna i fantastična priča situira u moderan okvir realnosti. Neke od parodija otvoreno pokazuju svu besmislenost i nereanost osnovnih karakteristika glavnih junaka viteških romana. Lutajući vitezovi su superljudi, veoma otporni, izdržljivi i nadasve dugovečni. Veoma veliki deo komičnosti romana proističe upravo odatle: realno, putešestvije i avanture Don Kihota iziskuju energiju i izdržljivost koja nikako nije svojstvena za čoveka njegovih godina. S druge strane, činjenica je da su njegovi uzori bili veoma aktivni i izdržljivi, iako mnogo stariji od njega. Kritika besmislenosti i nerealnosti pastoralnih romana u kojima su pastiri i pastirice nežni mladići i devojke sa klasičnim imenima koji po ceo dan uzdišu zbog neuzvraćene ljubavi i govore skoro isključivo u stihovima izražena je u pastoralnim epizodama o pastirici Marseli i Grizostomu, a vrhunac kritike je sadržan u Don Kihotovom „ispaštanju“ u Sijera Moreni, gde provodi više dana i noći go ko od majke rođen, skačući po planini, uzdišući i žaleći se u stihu i pompeznim rečima na „okrutnost“ svoje dame, Dulsineje od Toboza. Kritika nove komedije Lope de Vege Servantes takođe kritikuje Lopea de Vegu i novu komediju. Iako se na više mesta dotakao kritike Lopea de Vege lično i nove komedije, svoje stavove o dramskoj umetnosti detaljnije je izrazio u 48. poglavlju prvog dela preko lika kanonika. Za novu komediju kaže da komadi koji se trenutno prikazuju su "sve same poznate budalaštine i stvari koje nemaju ni glave ni repa" (I, 48), međutim, narodu se ipak sviđaju. Dalje kritikuje autore, konkretno, samog Lopea de Vegu, iako ga ne imenuje, što ugađa neukom svetu i piše ono što je masi milo, a na uštrb prave umetnosti. Nova komedija, po Servantesu, ne poštuje pravila klasične komedije, na šta će mu kasnije Lope de Vega odgovoriti u svojoj Novoj umetnosti pisanja komedija (1609.) da onaj ko danas piše poštujući pravila klasične komedije "umire bez slave i nagrade". Servantes dalje govori kako slava obavezuje Lopea de Vegu da uzdiže teatar a ne da ga spušta na nivo prostog sveta. Servantes takođe kritikuje upotrebu čuda i duhova, nepoštovanje jedinstva mesta ("prvi čin počeo u Evropi, drugi u Aziji, a treći se završio u Africi") i vremena ("dete u pelenama večera u prvom činu, i u drugom je već bradati čovek"), mešanje likova iz različitih epoha (radnja se dešava u vreme Pipina i Karla Velikog i glavna ličnost je u njoj osoba za koju se kaže da je imperator Iraklije"), nedoslednost i mešanje žanrova, pripisivanje čuda jednog sveca drugom, itd. Međutim, pored sve ove kritike, Servantes ipak ne može a da se ne divi ogromnom talentu Lopea de Vege za koga takođe kaže da je "srećni genije ove kraljevine, slavan i poznat u celom svetu po svojim komedijama"(I,48). Moglo bi se reći da je Servantes u neku ruku osećao izvesnu ljubomoru prema Lopeu de Vegi (koja je svakako išla i u obrnutom pravcu), pogotovu što njegova dramska dela nisu ni približno imala isti uspeh. Servantes je takođe kritikovao neviđenu umišljenost i uobraženost tog "monstruma prirode", kako je jednom prilikom nazvao Lopea de Vegu. Beskrajno imenovanje i navodno citiranje slavnih pisaca

(Platon, Demosten, Aristotel), obavezno citiranje sijaset poema koje slave njegovu umetnost na početku svakog njegovog dela, poeme koje su navodno napisale slavne ličnosti i žene, a koje je u stvari pisao sam Lope de Vega pa ih potpisivao tuđim imenima, samo su neke od stvari koje Servantes kritikuje u prologu prvog dela Don Kihota. Na primer, sa sigurnošću se zna da su soneti koje je potpisala Kamila Lusinda (poetsko ime koje je Lope de Vega dao Mikaeli Luhan, svojoj dragani) zapravo njegovi, jer sama Mikaela Luhan nije umela ni da se potpiše. Kritika društva Don Kihot je višeslojan roman sa bezbroj značenja i isto toliko tumačenja. Osim oštre kritike i parodiranja viteških i pastoralnih romana, popularnih u Servantesovo doba, ovaj roman predstavlja takođe i kritiku crkve i inkvizicije, kritiku tadašnjeg španskog društva koja se ogledala u podeli na stare i nove hrišćane, običaja i ljudskih naravi. U Servantesovo doba, mnoge od ovih kritika su mogle da koštaju autora slobode ili čak i života, i jedini način da ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremećenih literarnih junaka. Isto će uraditi i u jednoj od svojih Uzornih noveli, Stakleni licencijat (šp: El licenciado Vidriera). Don Kihot i Sančo Pansa Don Kihot je centralni element romana a njegovo ludilo je najkarakterističnija crta njegovog lika. Trezvenost i ludilo se kombinuju u njegovom liku koji evoluira tokom romana. Don Kihot nije statičan, konačan lik, već se njegova egzistencija razvija i definiše samu sebe kroz proces samoostvarenja. Don Kihota i Sanča Pansu definišu pre svega njihova dela i ono što govore, a ne opisi njihovih duševnih, psihičkih i fizičkih stanja. Ludilo Don Kihota je presudno za pravilno razumevanje ovog lika, jer se radi o specifičnoj vrsti. U tom ludilu, njegova mašta je ta koja je poremećena, ne njegove sposobnosti. U samom naslovu, Don Kihot se naziva "veleumnim" ili "oštroumnim" (šp:ingenioso), terminom koji bi se mogao protumačiti kao "maštovit",čime se jasno ukazuje na hiperaktivnu maštu glavnog lika. Zapravo, u najnovijem prevodu prevodilac se odlučuje baš za reč "maštoglavi". Postoje tri osnovna aspekta Don Kihotovog ludila: -Prvi aspekt je da on čvrsto veruje da događaji opisani u viteškim romanima imaju čvrstu istorijsku podlogu. To je suština njegovog ludila. -Drugi aspekt proizilazi direktno iz prvog: ako su te priče istinite, sasvim je logično pretvoriti se u lutajućeg viteza. -Treći aspekt se pokazuje tek u drugom poglavlju - mašta nameće stvarnosti slike sveta viteških romana i pretvara krčme u dvorce, seljanke u princeze, vetrenjače u divove, a stada ovaca u vojske. To su tri osnovna elementa Don Kihotovog ludila koje uspostavlja Servantes na samom početku knjige, vođena njegovom opsesijom viteškim romanima. Kada izađe iz opsesivnog stanja, Don Kihot je razborit i mudar i njegovi postupci ne razlikuju se od postupaka bilo koga zdrave pameti. Takva vrsta ludila se definiše kao ludilo sa momentima lucidnosti. Međutim, jedna osobina je zajednička i ludom i lucidnom Don Kihotu - neverovatna plemenitost i spremnost na žrtve za dobrobit čovečanstva. Sančo Pansa je Don Kihotova potpuna suprotnost, kako duhovno, tako i fizički. Dok je njegov

gospodar visok i mršav on je nizak i debeo. Primer prostodušnog čoveka iz naroda koji je naučen da poštuje autoritete, ali ne i da razmišlja o "umnim" temama. Zdrave je i bistre pameti i, za razliku od svog gospodara, čvrsto stoji sa obe noge na zemlji, a kad zatreba, ume da bude i lukav. Njegova mudrost ne dolazi iz knjiga i visokih škola, već direktno iz života i predstavlja nepresušni izvor prave narodne mudrosti. Na svaku ludoriju svog gospodara uvek ima spreman odgovor ili komentar u obliku neke narodne umotvorine - bilo poslovice, bilo izreke ili verovanja. Svestan je ludila svog gospodara, ali svejedno ga ne napušta u nevolji, u početku zato što poseduje veliki osećaj odanosti ali i praktičnosti, jer mu je sve vreme u glavi Don Kihotovo obećanje da će ga učiniti guvernerom ostrva, zbog čega je, uostalom, i pošao u avanture. Međutim, u drugom delu, Sančo zaboravlja na to obećanje i ponovo polazi na put, pre svega iz velike ljubavi i prijateljstva koje oseća prema svom nesrećnom gospodaru. Originalnost Don Kihot je konačno uobličio formulu realizma, čije preteče nalazimo u španskoj književnosti Srednjeg veka. Karakteriše se parodijom i ismevanjem svega fantastičnog, društvenom kritikom i insistiranjem na psihološkim vrednostima i deskriptivnom materijalizmu. Don Kihot je takođe kamen temeljac za polifonični roman, roman koji pokazuje realnost sa različitih tački gledišta koje su isprepletane u istom vremenskom prostoru. Pretvara realnost u nešto veoma kompleksno jer ne samo da pokušava da je reprodukuje, nego i da je zameni. Moderan roman, onako kako ga je začeo Don Kihot, mešavina je svega. Kako to kaže sveštenik, "razuzdano pisanije": mešavina epike, lirike, tragedije, komedije, proze, stiha, dijaloga, govora, pošalica, basni, filozofije, legendi... I naravno, parodije svih tih žanrova. Transkripcija i izgovor U Servantesovo doba, Kihot je pisano Quixote, a X (iks) se izgovaralo kao srpsko Š, tako da bi transkripcija imena na srpski jezik prema starošpanskom mogla biti Kišote. Međutim, u modernom španskom jeziku, X (iks) je zamenjeno sa J, koje se izgovara kao srpsko H, tako da dobijamo Quijote - Kihot. Takođe je pravilna, mada manje zastupljena, i transkripcija Kihote.

William Shakespeare - Romeo i Julija
Kratak sadržaj Uvod:Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija. Početak: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu. Zaplet: Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju Vrhunac: U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza. Rasplet: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život. Kraj: Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću. Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji. “Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju. “Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oči njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oči tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeća od sunca, A njezine bi oči na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83 Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka. “Iz ljute mržnje niče ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78 Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom. “Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ćeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84

Tema Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja. Ideja Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju. Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije. “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izađi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“, citat, str.82 2)”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreću naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108 Najzanimljvije u romanu: su dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan. Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju. “LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline.

I najslađi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedući uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107 “LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95 Dojam o knjizi Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”

F. M. Dostojevski - Zločin i kazna
Književno djelo Fjodora Mihajloviča Dostojevskog značajno je ne samo u okvirima ruske književnosti, gdje je često bilo osporavano, već je ono mnogo značajnije za zapadnoeuropsku književnost i misao kraja XIX i XX stoljeća. Gotovo da nema pisca, kritičara, povjesničara književnosti ili suvremenog mislioca koji se na neki način odredio prema djelu Dostojevskog. William Faulkner je pisao da je Dostojevski umjetnik s kojim bi se rado usporedio svaki pisac samo kada bi mogao. Austrijski književnik Stephan Zweig smatrao je tragediju Karamazovih isto tako značajnom za svjetsku književnosti isto tako kao i trilogiju Orestija ili epove Homera. Za Thomasa Manna Dostojevski je največi psiholog svjetske književnosti, za Nitzschea on je jedini mislilac od kojeg je nešto naučio. Za Gidea romani Dostojevskog nisu samo knjige već najustreptaliji život za koji zna. Prodiranje u psihički svijet čovjeka, funkcioniranje njegove podsvijesti, kako ih opisuje Dostojevski, visoko su cijenili Freud i Adler. Maksim Gorki je, nazvavši Dostojevskog zlim genijem, priznao da se njegov talent može usporediti jedino sa Shakespearovim. Tridesetih godina F.M.Dostojevski, sin vojnog liječnika i kčeri morskog trgovca, živi i školuje se, zajedno sa svojim starijim bratom Mihailom, u jednom od najboljih moskovskih pansiona. Tamo se, slično kao i u liceju koji je pohađao Puškin, poseban naglasak stavlja na književnost. Profesor ruske književnosti doduše ne priznaje Gogolja, ali zato svoje učenike detaljno upoznaje s Puškinom, Ljermontovim i Koljcovom. Ovdje se mladi Dostojevski upoznaje i s francuskom književnošću te pored klalika Racinea i Corneillea čita djela suvremenih francuskih autora - Balzaca, Hugoa, George Sand, E. Suea, djela nova i sadržajem i formom, čije ćemo tragove pronaći u stvaralaštvu ranog i zrelog Dostojevskog. Istovremeno on se zanosi i "gotskim romanima" Ann Cliford. Godine 1837. Dostojevski se, prema želji oca, upisuje na vojnu inženjersku akademiju u Petrogradu. Niz stručnih predmeta i stroga disciplina inženjerske škole oduzimaju Dostojevskom mnogo vremena, ali ga ipak ne sprečavaju da se, kao i do tada, bavi književnošću. Pisam koja Dostojevski u to vrijeme upućuje bratu Mihailu puna su rasprava o Schilleru i E.T.A.Hoffmannu, Byronu i Shakespearu, Goetheu i Homeru. Njegov odnos prema književnosti gotovo je religiozan i upravo je književnost za Dostojevskog to što jedino može izmijeniti svijet. On je još uvijek naklonjen romantičarskoj književnosti kojoj će uostalom biti uvijek naklonjen, no za daljnji život pitomca inženjerske akademije presudno je poznanstvo s Gogoljem. Dostojevski je završio akademiju u činu oficira, no već sljedeće godine zatražio je otpuštanje iz vojne službe. On se osjeća pjesnik, ne inženjer. Za Dostojevskog istodobno počinju financijski problemi koji će ga pratiti cijeli život. Upoznaje svijet zalagaonica, novčanih zajmova i mjenica, poslovnih ljudi i petrogradskih zelenaša, svijet gdje vlada novac, svijet u kojem će živjeti junaci njegovih romana (Zločin i kazna, Krotka). Ruski čitatelji upoznaju Dostojevskog kao prevodioca Balzacova romana Eugenie Grandet. Prijevod je objavljen 1844.g., Dostojevski ga smatra izvrsnim, ali taj prijevod je tek predradnja, priprema za književni rad. Prvi roman Dostojevskog bio je Bijedni ljudi(1846). Dostojevski je, oslanjajući se na rusku književnu tradiciju Puškina i Gogolja, stvorio roman u duhu vladajuće naturalne škole, a epistolarna mu forma dopušta da prodire u psihički svijet svojih junaka i na nov način ispriča o životu "malog čovjeka" premjestivši naglasak na sa socijalne na psihološku motivaciju. Iste godine kad i Bijedne ljude Dostojevski objevljuje svoje pripovijetke Dvojnik (1846) i Gospodin Proharčin. Radeći na noveli Gospodin Proharčin, Dostojevski se poslužio novinskim materijalom,

sivilu svakodnevničkog gradskog života poniženih činovnika. Na žrtvu su primorane i majka i sestra Raskoljnikova. Puljherija Aleksandrova. Isprepliće se sa sudbinom pijanog i nesretnog Marmeladova. uviđa i njenu uzaludnost. Raskoljnikov ubija staru lihvaricu. a ni jedna od motivacija nije potpuna ili dominantna. svestan veličine Sonjine žrtve. etičke i estetske sudove koji su uvijek u dijaloškom suodnosu s tuđim idejama i mišljenjima. o idealnom čovjeku. Dostojevski želi progovoriti i o ljudskim strastima. Ostajući vjeran svojim siromašnim i osamljenim junacima. dobru i zlu. moralnim i etičkim traženjima. Demoni. Dok Turgenjev poetizira svijet koji opisuje. svojih motivacija podsviješću što počinju zamjenjivati socijalne motivacije. kako ga naziva Dostojevski. Scena s pijanom djevojkom koju Raskoljnikov slučajno sreće na svom lutanju petrogradskim ulicama. Dunja koja je spremna na ponižavajući brak s mrskim i ograničenim Lužinom da bi osigurala bratu budućnost. Dostojevski zastupa načela idealističke estetike. Da bi provjerio svoju teoriju. Sudbina Raskoljnikova isprepleće se sa sudbinama drugih "poniženih i uvrijeđenih" stanovnika prijestolnica i one uvjetuju i opravdavaju njegov postupak. da bi dokazao sebi da nije tek pripadnik mase. odobrava taj brak kao jedini mogući izlaz iz situacije u kojoj se obitelj našla. majka Raskoljnikova. polemizira s Černiševskim i njegovom teorijom "razumnog egoizma" (parodirat će je Dostojevski u liku Lužina u Zločinu i kazni). "materijala". provjera njegove teorije. . Na prostituciju se odlučuje i Sonja. Likovi pripovijedaka Slabo srce (1848) i Polzunkov (1848) pripadaju istoj socijalnoj sredini kojoj pripadaju i likovi prethodnih pripovijedaka i romana. Dostojevski dokumentarnoj građi pridaje novo značenje . Svi postupci Raskoljnikova. smatra da umjetnost mora biti nezainteresirana. Svojim razgovorima s nepostojećim anticipira buduće junake u čijim će se podvojenim svijestima odvijati cijeli dijalozi. "velikim grešnicima". o socijalizmu. "poniženog i uvrijeđenog". To je dodatni moment koji ga potiče da učini "ono". jedan od mogućih kompromisa s vlastitom savješću. koja je više nalik na grob negoli na sobu.člankom o siromašnom činovniku koji je umro s pola milijuna gotovine. "Antijunak". Sonje. Monološka forma omogućuje Dostojevskom da neograničeno istražuje misaoni i emocionalni svijet svog "antijunaka" te da iskaže odrađene filozofske. Dunje nije samo slučajna. o ženi razapetoj između strasti i kajanja. ali se ono istovremano motivira i psihološki i socijalno. zavedenih djevojaka i bijednih studenata. tuberkuloza ili prostitucija. Raskoljnikov pak Dunjin brak poistovjećuje sa Sonjinom prostitucijom. Tim postupkom pisac će se koristiti i pri stvaranju svojih velikih romana (Zločin i kazna. motivirani su višestruko. Ubojstvo starice "intelektualna" je odluka Raskoljnikova. no i ogorčenog filozofa zločinca Rodiona Raskoljnikova. on se ne može i ne želi odreći svog romantizma i fantastike. a ponajprije ubojstvo. suprotstavlja se civilizaciji i poriče čak i sam pojam "progresa" koji se uz nju vezuje. Glazbena načela kompozicije razvit će Dostojevski u svom romanu Zločin i kazna (1866). U središtu romana nalazi se lik bivšeg studenta. zahtijeva slobodu stvaralaštva i umjetnosti. o slobodi koja je čovjeku mučna. u dijaloškoj formi razmišlja o društvenim i polotičkim idejama svog vremena. a umjetnički čin iracionalan. a Tolstoj pokušava prodrijeti u dušu svojih likova. Njega norme i zadaci ograničavaju. već neizbježna. o izuzetnim ljudima. kao da dokazuje da sudbina Marmeladovih. "napoleonima". njegove smrtno bolesne žene Katerine Ivanove i djece čija je budućnost pijanstvo. kći Marmeladova. On u svojoj potkrovnoj sobici. pa i "krv po savjesti". nepodnošljiva. a srodni su im i po svojim psihološkim karakteristikama. da bi spasila obitelj. a čija je propast samo pitanje vremena. a Raskoljnikov. ne prihvaća žrtvu svjestan da je i taj izlaz tek prividan.filozofsko. kaje se i predaje vlastima. razvija intelektualnu teoriju natčovjeka prema kojoj je sve dopušteno. dobrovoljnog osamljenikaotuđenog od društva. Braća Karamazovi) i na taj način povezivati aktualna društvena i politička pitanja Rusije s filozofsko-psihološkom problematikom. Nakon počinjenog ubojstva ne može izdržati moralni i psihološki pritisak.

divnih tamnih očiju. s onim svojim žućkastim. naglašavaju bezizglednost njegove situacije. ta je gradska četvrt bila takva da je tu bilo teško koga iznenaditi odjećom. u kutu obojen stol na kojemu ležaše nekoliko bilježnica i knjiga.Mjesto radnje je Petrograd koji se bitno razlikuje od Pariza.Čak i vlasnici velikih kuća koji su iznajmljivali stanove bili su siromašni i svedeni na krajnju bijedu. koji bi spasio živote mnogih. Gotovo sva zbivanja romana upoznajemo prelomljena kroz svijest Raskoljnikova. podržavaju ga u njegovoj odluci. skele. Socijalno zlo velikog grada potiče Raskoljnikova na zločin. ili pak unutrašnji kao monolog Raskoljnikova. prilično trošna. i toliko niska da se malo viši čovjek osjećao u njoj tjeskobno te mu se sve nekako činilo da će udariti glavom o strop. svoj izlaz iz bezizlazne situacije šti ih stvara veliki grad. Ali uskoro je utonuo u nekakvu duboku zamišljenost.čak u nekakav zanos. Njihove životne priče prepleću se s onom o Raskoljnikovu. i pošto dalje ne primjećujući više ništa oko sebe. zapremala je gotovo cijeli zid i pola širine cijele sobe te služila Raskoljnikovu kao postelja.Neumitnost propasti većine tih ljudi uvjetuje neimaština. već po tome koliko su bile zaprašene vidjelo se da ih već odavna ničija ruka nije taknula. pet . ali koliko god ti ljudi bili siromašni ne mogu se mjeriti sa bijedom ljudi iz Petrograda. sa Svidrigajlovim. a i za postavljanje aktualnih društvenih pitanja Rusije tog vremena. Sav roman protječe u dijalogu. povisok. neobično jadna. Dok je u Parizu opisivano siromašno građanstvi i puk. služi iskazivanju etičkih. Stara zla lihvarica posjeduje novac. dopunjavahu odvratan i turoban kolorit prizora. što se vidi po sobama koje su iznajmljivali: "Bijaše to majušna prostorijica. toliko jadni i toliko siromašni da se ne mogu čak ni približno usporediti sa siromašnim pariškim pukom. vitak i sjenit. s istražiteljam. Sve je svedeno na krajnju bijedu. Kakva soba. prašnim tapetama.sve to neugodno uzdrma ionako već rastrojene mladićeve živce. U ovom je času znao da mu se misli na mahove brkaju i da je . gužva. Fabula je cjelovita i završena . . Kriminalistička fabula. prašina i onaj posebni ljetni zadah što je dobro poznat svakom Petrograđaninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac . na mnogim mjestima odlijepljenim od zida. čita evanđelje. Kadikad bi samo nešto promrmljao sebi pod nos. prostitucije. Sijenska tržnica u blizini. sudstva itd.. Nepodnošljiv zadah iz krčma kojih u tom dijelu gradu ima sva sila.. koju je u Zločinu i kazni Dostojevski prvi put upotrijebio. Likovi koje Dostojevski opisuje na samom su dnu svega. a uz to i sparina. i Raskoljnikov ga ne želi za sebe samoga. pitanja pijanstva." .Raskoljnikov je vrlo povučen u sebe i neki svoj svijet. Marmeladov je pak suprotstavljen Raskoljnikovu svojom pokornošću pred sudbinom i vjerom koju ne gubi čak ni onda kada je potpuno svjestan vlastite konačne propasti.šest koraka dugačka. i pijanci koje je neprestance susretao iako je bio radni dan. Život Lužina zasnovan je na ideji "razumnog egoizma" koji čak i samom Raskoljnikovu zvuči kao strašna parodija njegovih vlastitih ideja. na sve strane vapno. moralnih i filozofskih ideja. Dijalog je ili stvaran . emocionalno i socijalno pripremaju ga na zločin. i napokon glomazna sofa. "Vani je bila strašna žega. rijetko s kim puno govori. sa Sonjom koja ga prati. no pitanja koja postavlja roman ostaju otvorena. Svaki od likova pokušava naći svoje rješenje. vode prema problemu koji njega muči. bolje reći . iz one svoje navike da razgovara sam sa sobom što ju je malo prije bio i sam priznao. pa i ne želeći ništa primijetiti. i u Sibiru. nedostatak novca. psihološki." "Doduše. takvo i pokućstvo: tri stara stolca. opeke. mnoštvo stanovitih lokala i uglavnom .Raskoljnikova sa Sonjom. odriče svojih ideja o natčovjeku.Raskoljnikov se kaje. nekoć presvučena cicom a sad sva izderana. kestenjaste kose. bio je neobično pristao. obitelji. ali zato pažljivo sluša sve što mu sugovornik priča "Usput rečeno. što prelazi u dijalog.

Kao da se u njemu zbivalo nešto novo. baš kao da se u njemu redom smjenjuju dva suprotna karaktera. Bila je prava ropkinja svoje sestre. Ponekad ne možeš riječi izvući iz njega! Nikad nema vremana.Lizaveta je sestra Aljonina. pogotovo u posljednje vrijeme. Ona je u zajam uzimala sve što bi joj neki student ponudio i davala mu novac.. I rasprede o tome kako je pakosna i hirovita. Učio je mnogo. onako mala i odurna. živahnih i pakosnih očiju. a oko ramena joj se. u čemu ide sve do nečovječnosti.veli . kao nejako dijete. a u isti mah kao da se nekako zaželio ljudi. ništa ne radi." "Raskoljnikov nije bio navikao na svjetinu i. Uostalom. kako su je svi zvali. Starica je svaki čas kašljala i hrakala.." "Zanimljivo je da se Raskoljnikov. radila je dan i noć. Bogata je kao Čifutin. uskoro su se i od njega svi odbili. Nju Raskoljnikov neplanirano ubija jer je došla kod sestre baš u trenu kada je on još bio tamo "Ta je njihova znanica bila Lizaveta Ivanovna. Mnogo je naših bilo već kod nje. slaboumnica tako reći. između ostaloga. Velikodušan je i dobar. Samo je strašna gadura. pa i ona je njega donekle poznavala. bijaše joj obilato namazana uljem. tj." .kod nje uvijek možeš dobiti para. ali ne zato što nema duha. Bjeličasta. kako je dovoljno da jedan dan zakasniš pa da ti propadne zalog. plašljiva i ponizna djevojka.. Student se raspričao i spomenuo. klonio se svakog društva. ali ga nitko nije volio. ni u zabavama.. uznosit i ohol. kako već rekosmo. gologlava. kako baba ima sestru Lizavetu koju ona. od svih se tuđio. a ne libi se ni zaloga od jednog rubalja. Oni su joj .. Nerado iskazuje osjećaje i radije će biti okrutan nego da riječima iskaže što mu je na srcu. mrk. nikom nije odlazio u posjete i nerado je dočekivao goste. ni u bilo čemu drugome. udove koleškog registratora i lihvarke kod koje je Raskoljnikov jučer bio založio svoj sat i izveo svoju probu. ni u razgovorima. može ti odjednom isplatiti pet tisuća. Daje i po četiri puta manje nego što stvar vrijedi. ponešto progrušana kosa. pa i po sedam posto kamata na mjesec. kao da je pred svima nešto tajio. a uzima po pet. Bio je vrlo siromašan i nekako nadmetno uznosit i suzdržljiv. premda je Lizaveta natprosječno visoka. sav pohaban i požutio.Aljona Ivanova bila je starica koju je Raskoljnikov ubio. Nije sudjelovao ni u zajedničkim sastancima. stidio da u po bijela dana izađe na ulicu u takvim dronjcima. strepila je od nje i trpjela čak i batine. i tako dalje. Ne sluša do kraja što mu govore. Bijaše to visoka. klatio haljetak obrubljen krznom. Neizmjerno cijeni sam sebe. čak i naviknut na pohabanost. od svojih trideset pet godina. u posljednje je vrijeme (a možda i znatno ranije) nepovjerljiv i sklon hipohondriji. dok je studirao." "Sila ti je ona . nego baš kao da nema vremena za takve tričarije.puno toga o Raskoljnikovu saznajemo i od Razumihina: "Rodiona poznajem godinu i pol dana: natmuren je. a čini se da ima donekle i pravo." ." . kada bi netko došao u poziciju da nešto mora prodati ako ne želi ostati gladan odlazio bi Aljoni Ivanovoj i davao joj neki svoj predmet u zajam "Bijaše to sitna suhonjava bakica od svojih šezdeset godina. svakog časa tuče i drži u pravom ropstvu. ili naprosto Lizaveta. Toliko je bio bijedno obučen da bi se neki drugi čovjek.Odavno je već znao sve o toj Lizaveti. mlađa sestra one iste starice Aljone Ivanovne.. nije gotovo ni s kim družio. malog šiljastog nosa. unatoč vrućini. nezgrapna. Tanak i dugačak vrat nalik na kokošju nogu bijaše omotala nekakvom flanelskom krpom. Stajala je neodlučno sa zavežljajem u rukama pred trgovčićem i njegovom ženom i pozorno ih slušala. neprestano mu netko nešto smeta.malaksao: već je drugi dan kako nije gotovo ništa okusio. Nikada se na zanima za ono što u tom trenutku zanima sve druge. nije se štedio i stoga su ga poštovali. Ali sada ga najednom nešto privuklo ljudima. Nije podrugljiv. nego je naprosto hladan i besćutan. Inače. ponekad uopće nije hipohondar.

Marmeladov je čovjek kojega Raskoljnikov sreće slučajno u gostionici i tu započinju njih dvojica razgovor i "sprijateljuju se". zaista joj Marmeladov nije bio par. Kad ju je Raskoljnikov iznenada spazio. čak i zelenkast u licu podbuhlom od neprestana pijančevanja. Raskoljnikovu se učini da joj nije više od trideset godina. vrlo visoka rasta.Pa kao da se i tebi sviđa? . žut. ali je govorio glatko i tečno. sve samo za žene. rekao bi da je prerušen vojnik." "Neka nedavno doseljena i osiromašena obitelj prodavala je stvari. Međutim. bezazlena. "Bijaše to čovjek koji je prevalio pedesetu. ali. pokorna. nipošto nije grdoba.. zamazan i ispolijevan. Hodala je gore-dolje po svojoj maloj sobi ruku stisnutih na prsima. mrsio je kosu i pokatkad ojađeno podupirao objema rukama glavu naslanjajući se poderanim laktovima na ispolijevani i ljepljivi stol. strašno nezgrapna. znaš. samo je na mahove zapinjao i otezao u govoru. A smiješak joj je čak i vrlo lijep. . i vjeruj mi da me savijest ne bi nimalo pekla . posrne. razborita. Vrlo je mirna. strpljiva i velikodušna djevojka. zastupala svoje mušterije i imala veliku praksu zato što je bila vrlo poštena i svagda kazivala posljednju cijenu: koju cijenu odredi pri njoj i ostane. obuzeo ga je nekakav čudan osjećaj nalik na silno zaprepaštenje. premda u tom susretu nije bilo ničeg čudnovatog. posve pohaban crn frak s kojega su bila pootpadala poceta.Jest. tanka. bila je vrlo skromna i plašljiva. . Dokaz ti je što se mnogima sviđa. Još kako. znaš što ću ti reći. niti što čuje niti vidi." "Lizaveta pak nije iz činovničkog staleža nego obična pučanka.nešto vrlo živahno tumačili. Općenito je malo govorila i. želi udati za Lužina . Na njemu bijaše star.Katerina Ivanova bila je Marmeladova žena. Čak mi se učinila i vrlo hladnom kada je Marmeladov umro "Bijaše to strašno mršava žena. sav zgužvan. stara djevojka. veliš da je grdoba? . Naravno.nasmije se oficir.Dunja je Raskoljnikova sestra koja se. . Bio je pripit. koje je zakopčavao želeći očito ostati pristojan. Nego. ali živahne zakrvavljene oči. odjeću i ostalo. ali vatrena srca. nabreklih vjeđa iza kojih su se caklile. crna je u licu. Pa i u njegovim manirima zapažalo se zaista nešto dostojanstveno činovnički.gorljivo nadoveže student. Bio je obrijan. što sam već odavno uočila kod nje. kako već rekosmo. dugačkih. Bolno se doimalo to sušičavo i uzbuđeno lice pri posljednjim zrakama krnjatka svijeće što su treperile na njemu. još i sad divne kestenjaste kose. prosijed i dobrano čelav. Student se pak najviše čudio i smijao tome što je Lizaveta svaki čas trudna.pripomene oficir. ali već poodavno. Samo se još kako-tako držalo jedno jedino puce. -Pa kako. malko ukoso od njega. Kako se takva roba ne prodaje dobro na tržnici. povisoka i skladno građena. vrlo nervozna.čovjeka kojega ne voli. u pogledu mu je blistao čak nekakav zanos . a Lizaveta se time bavila: uzimala je robu u komisiju. .Nije čula ni opazila došljake. ali uredna i pobožna. reklo bi se da je nekako zanesena. kao pukotinice uske. Ali je bio nemiran.. Čak je nekako pohlepno saletio Raskoljnikova. nekako iskrenutih nožurda. Oči joj bijahu užagrene kao u vrućici. srednjeg rasta i čvrste građe." . ali uvijek vrlo čista. Ima neko dobro lice i oči. bilo je nešto na njemu vrlo čudno. baš kao da nije ni on već mjesec dana ni s kim razgovarao. tu ni s njene ni s njegove strane nema neke osobite ljubavi. tražili su preprodavača. a obrazi joj zaista bijahu osuti crvenim pjegama. da bi pomogla bratu.a valjda i razum i pamet ali u isto vrijeme kao da je prosijavala i ludost. kao činovnik. ali pogled joj bijaše oštar i ukočen. dohvati svoju staklenku i čašicu i sjedne do mladića." . Samo zato što je čudna. Ispod prsluka od nankina visio mu je plastron. krotka. ispucalih usana. dišući nepravilno i isprekinano. na sve pristaje. vazda u izgaženim cipelama od jareće kože." "Pridigne se. "To ti je čvrsta. tako da mu je po licu bila gusto izbila sivkasta čekinjasta dlaka. Ja bih tu prokletu babu ubio i opljačkao.

ali joj bljedoća nije bila nezdrava. možda isuviše samodopadna. tanke hlače svijetle boje. rukavice boje jorgovana. pridavala nekakvu osebujnost i. kako mu je pristajao smijeh. ako ničim drugim a ono time što ih nije navlačio nego samo nosio na rukama. a počešljana i nakovrčana kod frizera. sjajne. koji će se sa svoje strane brinuti za njenu sreću. zajedno s bradom . Ja. dobar. jer onda čovjek neminovno nalikuje na Nijemca koji ide na vjenčanje. oči gotovo crne. te mu beskonačno zahvaljivati što ju je izbavio iz siromaštva. na trenutke. nisam bogzna što shvatila. Na njemu bijaše zgodan svijetlosmeđ ljetni kaput.ali Dunja nije samo pametna djevojka nego je u isti mah i plemenito stvorenje. i smatrat će svojom dužnošću da usreći muža. možda. samo što je malko mrgodan i nekako uznosit. a koja će mu se za uzvrat klanjati i klečiti pred njim." "Petar Petrovič je.Lužin je bio čovjek za kojeg se Dunja trebala udati. ali to gotovo da i nije neka mana. ali da je pametan i . novi novcati cilindar svjedočio o toj svrsi: Petar Petrovič je postupao s njim nekako odveć obzirno i držao ga u rukama suviše oprezno. I još je štošta kazao jer. samo je. kao što je sam rekao. iako valja priznati da smo sve skupa obavili navrat-nanos. pomalo tašt i voli da ga drugi slušaju. Cijelo mu je odijelo bilo netom sašiveno i sve je na njemu bilo lijepo.sve je to čak i pristajalo licu Petra Petroviča. naravno. štoviše. služi na dva mjesta i već ima svoj kapital. Tomu su njegovu uvjerenju znatno . tome su bili krivi neki drugi uzroci. divnog stasa. što se očitovalo u svakoj njenoj gesti. nije zbog toga bila ni manje smiješna niti mu je pridavala glup izraz. ponosite." "Čak bi mu se i osobna spoznaja. ali mi je Dunja kazala da nije doduše osobito naobražen. ali da u mnogo čemu pristaje. snažna. i sam uvidjeti da će mu sreća u braku biti utoliko pouzdanija ukoliko Dunječka bude s njim sretnija. lice joj blistalo od svježine i zdravlja. Pa i prekrasne rukavice. a donja usna. noebuzdan!" . U licu je nalikovala na brata. "uz shvaćanja naših mladih naraštaja" i da je neprijatelj svih predrasuda. ali bi se moglo čak reći da je prava ljepotica. bilo suviše novo i suviše odavalo određenu svrhu.visoka. Čak ni kosa. originalne Louvainove proizvodnje. sudeći bar po mnogim znacima. i vrlo se lijepo zgušnjavali oko glatko izbrijane blistave brade. pravi anđeo. Ima doduše četrdest pet godina. netom kupljena fina košulja. Kosa joj bijaše tamno plava. nepravilnost koja mu je. dakako. neobično čestit čovjek. mladenački. U svoj odjeći Petra Petroviča prevladavale su svijetle i mladenačke boje. kazao nam je da je praktičan čovjek. Imala je prilično malena usta. bijaše joj malčice isturena. neobično dobre. uostalom tek malo progrušana. Kad nas je prvi put posjetio. ali je prilično ugodne vanjštine i još se može svidjeti ženama. čini mi se. kao što obično biva kad se nakovrča kosa. Ali možda se to samo tako čini na prvi pogled. neobično svježe i. a što je najljepše . ali što inače nije oduzimalo njenim kreznjama ništa od njihove gipkosti i ljupkosti. o čemu za sad nema mnogo razloga da sumnjamo. svjedočile su to isto. nalikujući na dva kotleta. čini se. lijepo. to je vrlo promišljen čovjek pa će. pa i inače je noebično ozbiljan i pristojan. Njegovo lice. Tamni zalisci zgodno su ga osjenčavali s obje strane. međutim. "Čovjek je pouzdan i imućan. isto takav pršnjak. Osim toga. vedar. Ako je u tom prilično lijepom i ozbiljnom obličju i bilo nečeg neugodnog i odbojnog. Bila je blijeda. svježa i rumena. a u isti mah gdjekad. malo svijetlija nego u brata. samouvjerena.jedina nepravilnost na tom krasnom licu. mogla oprostiti u takvoj prilici zato što je Petar Petrovič igrao ulogu zaručnika." "Avdotja Romanovna bijaše izvanredno lijepa . On je htio siromašnu ženu kojoj će moći zapovijedati. Čak je i gizdelinski." "Junačio se bio preko svake mjere i nije ni pomišljao na to da bi se dvije siromašne i nezaštićene žene mogle izbaviti od njegove vlasti. Izraz na licu bijaše joj svagda prije ozbiljan i zamišljen nego vedar. pored ostalog stanovitu uznositost. za paradu. ali kako je samo tom licu pristajao osmijeh. posve lagana batistena kravata s ružičastim prugama. ionako se doimalo mlađim od četrdeset pet godina. o ugodnoj promjeni na bolje.

izvanredno lijepih plavih očiju. Mogao je stanovati i na krovu.Razumihin je bio prijatelj Raskoljnikov. uživao gledajući se u zrcalu. s Razumihinom nije čovjek ni mogao biti drugačiji. Petar Petrovič je bio počeo od ničega pa se u njega razvila bolesna navika da uživa u samom sebi.svijetle ljetnje hlače i uopće je sve na njemu bilo nekako široko. Bio je vrlo bistar.Raskoljnikova majka bila je osjećajna i voljela je svoju djecu. s naočalama i s velikim zlatnim prstenom na prstu nabreklom od debljine. na licu su joj ostali tragovi nekadašnje . "Puljheriji Aleksandrovoj bilo već četrdeset tri godine. Ali najviše je na svijetu volio i cijenio svoje novce stečene radom i kojekakvim dovijanjem: novci su ga izjednačavali sa svime što je bilo iznad njega. nekako mlitave. otvoreniji. crnokos. i upeo se iz petnih žila da popravi svoje imovinske prilike kako bi mogao nastaviti studirati. Svi njegovi znanaci držali su da je težak čovijek. Osim toga. više nego bilo kome drugom "S Razumihinom se. posve mršavo i blijedo lišce. Pio je kao spužva.pridonijeli taština i onaj stupanj samopouzdanja što se najbolje može nazvati zaljubljenošću u sama sebe. ponekad bi pretjerao u vragolijama. a u isti mah promišljeno slobodne. Bio je to neobično vedar i društven momak. Čak se ne bi moglo reći da je ljepuškasta. svaki čas izbijaše iz njega taština. nikakve nepovoljne okolnosti nisu mogle skršiti. Doduše." ." . Nedavno je i on bio prisiljen prekinuti studij. Pristala je. naravno poštenim radom.svijetle ravne kose. Bila je prostitutka. ali su joj zato plave oči bile tako bistre. tako reći pravo dijete. doimala se mnogo mlađe nego što je uistinu bila. rublju mu nije bilo zamjerke. čini se. a lančić na satu bijaše podebeo. dobar do prostodušnosti. lice bi joj postalo tako dobro i tako prostodušno da je i nehotice privlačilo čovijeka. naime. ali su trvrdili da zna svoj posao. tko zna zašto. Znao je bezbroj izvora iz kojih je mogao crpsti.Zosimov je bio Raskoljnikov liječnik "Zosimov je bio visok i ugojen čovijek. ali prilično zgodna plavojka. gizdavo i novo novcato. dok je bio sam. nekako zbližio.Sonja je bila Marmeladova kći. Kretnje mu bile spore. "Sonja je bila niska rasta. nekako ušiljeno. Bijaše upadljive vanjštine . Za Razumihina je bilo značajno još i to što ga nikad nikakvi neuspjesi nisu zbunili i što ga.visok. Mnogo je držao do svoje pameti i sposobnosti i čak je kadikad." "Bijaše to mršavo. ispod te prostodušnosti krila se i dubina i dostojanstvo. Na sebi je imao širok gizelinski lagan kaput. što se gdjekad čak i smiješno očitovalo u nekim njenim kretnjama. pa i na cijeloj njenoj pojavi. izgledala je još gotovo kao djevojčica. ali je mogao i bez njih. Uostalom. vazda loše obrijan. brinula se za svoju obitelj. mršava. premda gdjekad zaista priprost. djevojka od svojih osamnaest godina. trpjeti najgoru glad i veliku studen. glatka izbrijana lica. mršav. ali je također bila i proračunata. prilično nepravilno. Jedino je njemu Raskoljnikov govorio dosta toga. čak što više i željela da se Dunja uda za Lužina iako je znala da ga Dunja ne voli. a kad bi živnule. ali ne zadugo. iako se trudio da je prikrije. Bio je vrlo siromašan i bez igdje ikoga. Bilo mu je oko dvadeset sedam godina. nije se baš zbližio nego je samo s njim bio razgovorljiviji. Jednom nije cijele zime ložio u svojoj sobi tvrdeći da je čak i ugodnije jer se u hladnoj sobi bolje spava. ali je mogao biti i bez pića. na njenu licu. Ponekad je zapodijevao kavgu i bio na glasu sa svoje snage." . a ujedno je pomagala i Raskoljnikovu. zarađivao je novce svakojakim poslovima. podbuhla i bezbojno blijeda. ali je isto tako znala da bi udajom svoje kčeri riješila materijalno stanje svoje obitelji. . šiljasta nosića i brade. međutim. bila je još jedna karakteristična crta: iako joj je bilo osamnaest godina.

a bijaše neishranjen i skrofulozan čovjek niska rasta. među uglednije stanare jer se nije opijao. Uz to su ga vječito boljele oči. počeka časak .i polagano.Porfirij Petrovič bio je kriminalistički inspektor i na neizravan način izvlačio je iz Raskoljnikova istinu o ubojstvu Aljone Ivanove. svom bivšem štićeniku. glatko izbrijan. "Porfirij Petrovič je bio obučen po domaću. strogo i nezadovoljno. smežurano lice govorilo je da je prevalio pedesetu. ono što je vidio. Podbuhlo. da navodno igra važnu ulogu u nekim zanimljivim i famoznim društvima. pa se objema rukama podupre o trskovac i bradu nasloni na ruke. Glavu je.Svidrigajlov je bio vrlo bezobziran . Bio je to čovijek od svojih trideset pet godina. priđe stolu. nečujno sjedne na stolac do ležaja. u prsluku i nečim nalik na kućnu haljinu. Najednom oprezno preskoči prag. Kosa joj je već počela sijedjeti i prorjeđivati se. nekako posebno ispupčenoj na potiljku.Dokazao je svoje poštenje time što nije htio lagati da je Sonja ukrala Lužinu novac već je rekao istinu. bilo gotovo svagda smiješno. kratko podšišane kose na velikoj okrugloj glavi.. "Pazikuća je stajao na vratima svoje sobice i pokazivao ravno u njega nekom oniskom čovjeku koji je vanjštinom ličio na obrtnika. pa ipak je to lice bilo još divno. u kućnom kaputu. ali je svagda postojala određena granica poštenja. samo nakon dvadeset godina. tj. sa zaliscima u obliku kotleta na što je bio neobično ponosan. brižljivo zatvori za sobom vrata. pohotan čovjek koji nije birao sredstva da ostvari svoj cilj i naum. Koliko je Raskoljnikov mogao razabrati kroz trepavice kojima je treptao. čist žar srca. pa i trbušast. vodenastim sjajem i bile zastrte gotovo bijelim trepavicama što su treptale baš kao da namiguju. inače." . sitne oči urasle u salo gledale su nekako mrzovoljno. Amalija Ivanova ubrajala ga je. Njegovo nabuhlo. Pogled tih očiju nekako je čudno odudarao od cijele njegove pojave na kojoj je bilo čak i nečega ženskoga. svježinu dojmova i čestit. bez brkova i zalizaka. ali samo do određene granice: mogla je dugo popuštati. što je.ljepote. izdaleka bi se reklo da je žensko. oborio. "Još je u provinciji bio čuo o Andreju Semjonoviču. bila je bojažljiva i postupljiva. ali ne i sentimentalna. na mnogo je šta mogla pristati.Bilo bi možda i dobroćudno da nije bilo izraza očiju koje su se sjale nekakvim žitkim. Očito je bio spreman da dugo čeka. da je jedan od najistaknutijih mladih naprednjaka i. što više." . tamnožute boje." . ali prilično živahno i. šešir odloži do sebe na pod. Bijaše to slika i prilika Dunječkina. okruglo lice s pomalo prćastim nosom bijaše nezdrave. a to je da je Lužin podmetnuo novac Sonji i optužio ju za krađu. štoviše. u posve čistoj košulji i u izgaženim papučama." ". obrazi joj upali i osušili se od briga i jada.neznanac svejednako stoji na istom mjestu i netremice ga motri. Bio je prilično meka srca. podsmješljivo. u masnoj kapi.." "Taj je Andrej Semjonovič negdje služio. gotovo bijele brade. a osim toga doimala se mnogo mlađa nego što je uistinu bila. a . a koji put čak i izvanredno uznosito. bio je to čovijek već u godinama. čak i na ono što se protivilo njenim uvjerenjima. onizak. bujne. Da kažemo uzgred da je očuvanje svega toga jedini način da se i u starosti ne izgubi ljepota.. ali je govorio vrlo samouvjereno.. jedino bez onog izraza donje usne što je u nje stršilo. stamen. kao što gotovo svagda biva u žena koje su do pod stare dane sačuvale bistrinu duha. te je pridavao mnogo više ozbiljnosti nego što bi čovijek u prvi mah očekivao.Andrej Semjonovič je bio cimer od Petra Petroviča.za sve to vrijeme nije odvajao očiju od njega . s obzirom na njegovu sitnu pojavu. Puljherija Aleksandrova bijaše osjećajna. oko očiju su joj se već davno bile razgranale sitne bore. punašan. pravila i najdubljih uvjerenja preko koje ju nikakve okolnosti nisu mogle natjerati da prijeđe. nevjerojatno plav. pa i sav je bio nekako pogrbljen. svijetle.

A progresu i "našem mladom naraštaju" bio se prikrpio zbog nekakve strasti. jedino za nj.a gdje bi on mogao biti neki raskrinkavač!" .otkaži mu. hladno se podsmjehne jer je već bio tvrdo naumio da će na policiju.. I zato mu napiši do sutra pismo.. i da nema nekih važnijih veza čak ni u svom društvu.razmišljaše Raskoljnikov. Bijaše to jedan iz one nebrojene i šarene legije tikvana.. Baš kao da se za svaku sitnicu hvatao. opazi svjetinu. Andrej Semjonovič bio je zaista priglup.. sve bijaše nijemo i mrtvo. što je najvažnije. štoviše. ili sam čovjek? Hoću li moći preskočiti zapreku ili neću? Hoću li se odvažiti da se sagnem i uzmem ili neću? Jesam li puzav stvor ili imam pravo. pouzdano je znao da će uskoro svemu doći kraj.ja ne želim taj brak.... lovio sve oko sebe u paučinu i svima im pio krv.Dunja . oko dvjesto koraka od njega. Sonja.Shvati me. nešto me drugo guralo naprijed: morao sam doznati...uredno je plaćao stanarinu. u sve gušćoj tami. nisu meni novci bili potrebni.Usred svjetine stajaše nekakva ekipaža. Sonja. poželio sam. Kad je to pomislio. da ubijem zbog sebe. začuje žagor.. kao pauk. stojeći nasred kaldrme na raskršću i gledajući oko sebe.Misliš da bulaznim? Ne bulaznim. te da je samo ponešto čuo iz treće ruke. pa ćeš odmah sutra morati. Donesi mi ujutro da pročitam i kvit posla!" .Žali za načinom života kakav je vodio prije ubojstva i iskreno se kaje "Sad se odjednom živo sjeti tih svojih nekadašnjih pitanja i sumnji i učini mu se da ih se nije slučajno sjetio.Cijeni ljubav iznad svega i zato ne želi da se Dunja uda za Lužina samo iz računa i da bi se obitelj izbavila iz siromaštva ".. ni svoj propagandni posao možda i ne zna kako treba jer se svakako previše zapleće u tumačenja . Ali ja ne prihvaćam tvoju žrtvu.. kad bih opet išao tim istim putem.razlozi koji su Raskoljnikova naveli na ubojstvo "Sve. i to što prije doznati. otkazati Lužinu. Već mu se to učinilo fantastičnim i čudnovatim što je stao na onom isto mjestu kao i nekad. samo zbog sebe: a bih li ikad postao nečiji dobrotvor ili bih do kraja života...Udala bi se za Lužina radi mene. Sonja.." "Radilo se o tome da je Lužin instinktivno počeo naslućivati da Lebezjatnikov nije samo vulgaran i priglup čovjek nego možda i lažljivac.nastavi Raskoljnikov na jedvite jade . sve muke tog naklapanja podnio sam. čim se budeš vidjela s njim. sve im prizna i preda se "Da odem ili da ne odem? . Nešto sam drugo morao doznati.. da ne bude više ni spomena o njemu!" " .. samo zbog sebe! Čak ni sebe nisam htio o tome obmanjivati! Nisam ubio zbog toga da pomognem majci . kao kamenje po kojem je gazio. kao da od nekog očekuje presudnu riječ." . možda se nikad više ne bih latio ubojstva.Sve ja to sad dobro znam.koješta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio. to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!. i htio sam ih skinuti sa vrata. kao da je diosta uvrtio sebi u glavu da može misliti o onom istom kao nekad. kao bi učas napravili karikaturu od svega čemu sami gdjekad sami služe. uzvike.Nasred ulice zatreperi slabašno svijetlo.Najednom u daljini... nisu mi toliko bili potrebni novci koliko nešto drugo. zbog sebe sam ubio. mlitavih žgoljavaca i nedoučenih uobraženjaka koji u tili čas pristanu svakako uz trenutno najpomodniju ideju kako bi je odmah vulgarizirali. Ya sve te svoje vrline.Raskoljnikov je toliko očajan svojim činom da razmišlja i tome da ode na policiju. mrtvo za nj. jesam li gnjida kao i svi...I. kad sam ubio. Što je to? Raskoljnikov skrene desno i pođe prema svjetini. da ubijem bez kazuistike.još ne . Ali nigdje se ništa ne odazva. na kraju ulice.. i da ga mogu zanimati one iste nekadašnje teme i slike koje su ga zanimale." .

"Usred sobe stajaše Lizaveta.priklopi Razumihin. jedva da ga vidi pod nogama. pa još jednom. da se baba bar u prvi mah ne dosjeti da je "stvar" drvena. čak je i u nesvijest pao. On se odmakne. kad kucne čas. Navratit ću opet za pola sata do njega.. a kako mu je ogrtač vrlo širok. ali ipak ne vrisne nego počne .. sat kasnije (kad sve već bude gotovo). zbilja. bilo gotovo smiješno. nadođe mu snaga. i uzeti sjekiru.Jest. Krv je briznula kao iz prevaljene čaše i tijelo se izvalilo nauznak." . s velikim zavežljajem u rukama.Raskoljnikovu se sav život počinje vrtjeti oko počinjenog zločina i to ga sve više i više opsjeda. i nekadašnji zadaci. tog ubojstva. čvrsto ih koncem sveže unakrst. spusti ušicu babi na glavu. gotovo makinalno.Kao što sam već rekla. prava vreća." "Trebalo je.Kako ne bih primijetio! Zanima me to i plaši." "Napomenut ćemo samo uzgred jednu osobitost u svim tim konačnim odlukama što ih je već bio donio. kako preko svega šutke prelazi. A sad... kao da će iskočiti iz duplja. i one nekadašnje misli. To mu je. samo kradom ući u kuhinju. upale neće biti. sam ga je vrag donio. dakle. pa ću i ja onda tebi koješta reći. otvori već usta. čim je spusti sjekiru. kad ima petlju. u policijskoj stanici. jedva i znajući za sebe. vratiti sjekiru na mjesto.Pričat ćeš mi opširnije o tome većeras. povjerovati u ostvarivost svoje zamisli. od kojih je željezna bila manja od drvene.tako davno. i on sam. i cijela ta panorama. opet bi je morao pridržavati rukom. neće se izvana uopće primijetiti da kroz džep pridržava nešto rukom. morao ju je ubiti jer nije imao drugog izbora. Nije ipak mogao ulicom nositi sjekiru u ruci. A da ju je sakrio pod ogrtač. sve. prošlo učini mu se sad kao da je negdje duboko. Baš su ga onog dana kad se razbolio zaplašili.. osim nečega što ga upravo izbezumljuje. sve ušicom i sve po tjemenu. pusti je da padne i odmah se nagne nad njeno lice. jest . Uza sve mučnu borbu u samom sebi. Kao da leti nekamo uvis. Ali. A jesi li primijetio kako je Raskoljnikov na sve ravnodušan." .. Sve su one imale jednu neobičnu osobinu: što su bivale određenije.. Ako turi ruku u džep sa strane. Kad ugleda njega kako je dojurio. . za sve to vrijeme. i nekadašnji dojmovi. zatim ih uredno i zgodno umota u čist bijel papir i sveže tako da bude malo teže odvezati. može pridržavati držalo da se ne klati u hodu. i poslije. možda je sad sve pokvario. Zanima me to. pripodigne ruku. bila je već mrtva.. Raskoljnikov nije namjeravao ubiti Lizavetu. petlja je bila za sjekiru. A željeznu je pločicu primetnuo radi težine.Sam zločin izgledao je ovako: "Ni časka više nije smio čekati. nije mogao ni na čas..Iako u velikom strahu zbog plana koji je naumio izvršiti ipak ostaje pri tome i pomno i pažljivo planira ubojstvo "Što se pak tiče petlje. i sve. dolje. te sa on počinje gubiti i poticati sumnju okoline " ." . Kao da uopće nije uložio u to ni trunka snage. i nekadašnje teme. To je bilo zato da odvrati na neko vrijeme babinu pozornost te tako uluči zgodan trenutak dok se ona bude baktala s tim zavežljajčićem. Činilo se da nema snage da vrisne. to je sam vrlo lukavo smislio. štoviše. zatrepta sva kao list na vjetru. gledaše ubijenu sestru. zamahne objema rukama.Inače. to su u njegovim očima bivale u isti mah neskladnije. Sve to nekadašnje." "Pošto je sastavio te obje pločice." . što bi se lako primijetilo.Da. i gotovo bez napora. a čelo i cijelo lice naborani i iskrivljeni od grča.. i zgranuto. treba samo u nju utaknuti oštricu sjekire pa će mu lijepo cijelim putem visiti unutra ispod pazuha. nesuvislije." "Tada je udari svom snagom još jednom. . a u isti ga mah nešto bolno steglo u prsima. . Ona se jednostavno našla na krivom mjestu u krivo vrijeme. blijeda kao krpa. Oči joj bijahu izbečene. Izvadi sjekiru. a sve se gubi pred njegovim očima. a da bi prikrio sve dokaze koji bi vodili do njega.

gotovo do tjemena. na kraju krajeva.Ja sam. Raskoljnikov otkloni rukom vodu i tiho. baš kao da joj nedostaje zraka da bi mogla vrisnuti.. ali ne odvoji očiju od lica vrlo neugodno izneneđenog Ilje Petroviča. iako bi to bila najnužnija i najprirodnija kretnja u tom času jer joj je sjekira visila nad glavom. On nasrne na nju sjekirom: njoj se usne iskrive žalostivo. . iako nikada nije imao ni prebijene pare. Ilja Petrovič zine. i odjednom joj prosjekao cijeli gornji dio čela. a nije morao jer oni nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. Raskoljnikov ponovi svoj iskaz. netremice. sav je svoj novac dao Katerini Ivanovoj da sahrani muža. Samo se stropoštala. dohvati njen zavežljaj i opet ga baci pa odjuri u predsoblje. gledajući ga uporno.Koliko god se za Raskoljnikova mora reći da je veliki griješnik toliko bi se trebale istaknuti i njegove dobre osobine. sjednite ovamo. Također je dao novac i onda kada su naišli na onu pijanu djevojku i otjerali od nje onog postarijeg čovjeka koji nije imao časne namjere. Udarac ju je pogodio ravno u lubanju.polagano uzmicati natraške pred njim. Sjate se ljudi sa svih strana." . Donesu vode. isprekidano.. ali nikako ne puštajući glasa od sebe. jednom zauvijek zatucana i zaplašena da nije ni ruke podigla da zaštiti lice. oštricom. i polako je ispružila prema njemu. Časak su se tako gledali i čekali. štoviše.Vama je zlo. Samo je malko pridigla svoju slobodnu lijevu ruku." . Bio je više pošten nego što je i on sam mislio. . Nije htio iskorištavati Dunjinu udaju zbog sebe niti je krao ili tako nešto. a nije čak ni bio dobar s njima. . on se sam predao u ruke policiji. Pa. ni blizu lica. dajte stolac! Izvolite.. ali razgovijetno izusti: . sjednite! Vode! Raskoljnikov se skljoka na stolac.počne Raskoljnikov. " .. kao da ga želi skloniti s puta. Raskojnikov posve izgubi glavu. I toliko je ta nesretna Lizaveta bila priprosta. Čak.Popijte malo vode.Ja sam onda ubio sjekirom onu staru činovničku udovicu i njezinu sestru Lizavetu. kao u sasvim male djece kad se nečega uplaše pa se zagledaju u ono što ih plaši i spremaju se da zavrište.

epski i dramski elementi Tema pjesme: Tema pjesme je tragična sudbina Hasanaginice Mjesto radnje: Južna Hrvatska Vrijeme radnje: Za vrijeme rata s Turcima Kratak sadržaj: Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu. brzoplet voli svoju sestru… Hasanaginica: dobra. a njen rodni kraj je u području Imotske krajine (oko grada Imotski). Pintarović beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjećivati. tragična HASANAGINICA ISTORIJA NASTANKA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica nastaje negde između 1646-49. No ona je i dalje voljela Hasanagu. nego da ode iz dvora. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte. objavljen od strane švedskog pisca Samuel Edmana. a žena ga ne posjećuje. jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.godine prevodi sa “morlačkog” jezika na italijanski. U to doba romantizma uvrštava se u najlepšu zbirku literature u Evropi i na taj način zaokuplja pažnju svih mogućih književnika. Kasnije je prevođena na mnoge evropske .Geteborg. Vrsta pjesme: Lirsko – epska pjesma. Pintarović – beg: on je dobar. On to čini u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” (putovanja po Dalmaciji). jadna.Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge. Venecija. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Balada BALADA – je mješovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski. Ovu baladu. ljut. Hasanaginica. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. godine iz “morlačkog (iliričkog)” naroda.godine dolazi prevod na švedskom jeziku. te je rekao da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci. etnograf i putopisac Alberto Fortis. Glavni likovi: Hasanaga. ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju.Narodna pjesma Hasanaginica Bilješka o pjesniku: Ovo je narodna pjesma. Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. voli djecu i muža. Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka. ponosan. 1774. Već 1792.

koja su želela da uđu u suštinu ove narodne pesme i u probleme koje ona pokreće.unutarnjih prostora u kojima se poale i gase signali što stoje u osnovi ponašanja. a naročito veliki značaj ima prva scena. poštoje teško ranjen. Pošto je i sam bio nezadovoljan svojom preradom.oproštaj sa decom i nasilno odvođenje. baladu je izostavio iz drugog lajpciškog izdanja narodnih pesama. ta sudbina se više ne da zaustaviti. Udaja i svečana svadbena povorka nije prilika za neugodnost. uvek je dramatično zbog otvorenih. Radnja je oblik sudbine koja se neumoljivi ispunjava. Ta je pojedinost duboko istinita i zasnovana na psihološkoj nijansi : savladana strahom.najednom se sručuje na Hasanaginicu.Brzo smenjivanje situacije naročito doprinosi dramatičnosti cele pesme. Nadao se da će pesmu ponovosresti u narodu.Samo prve scena pokazuje Hasanaginicu kao ženu koja se preplašila od mogućnosti povratka muža. dramatične konfrontacije junaka. Izbor trenutka raspleta dramski je obeležen.Hasanaginica i deca.jedini i poslednji susret muža i žene. tzv. Radnja se odvija hronološki. Suočenje je po intenzitetu i smislu spoj svega prethodnog i započetog. „srbiziranja“ i „povučivanja“ Hasanaginice i često su bile preterane i u tonu zlonamerne. ovaj put u otvorenom prostoru i uz neposredno prisustvo Hasanagino. svi učesnici.ali sažimanjem događaja na značajne segmente. sa svima koje voli.iako ponekad opravdane. Odnos prema vremenu se menja. ona potpuno zaboravlja da je nemoguće da to bude on. Doživljavanje udesa glavne junakinje grana se u nekoliko pravaca nagomilavajući se do smrtonosne jačine. pa kako se to nije desilo. Sporna mesta su mu7 očigledno smetala. VUKOVA ''HASANAGINICA'' Vuk Stefanović Karadžić je Hasanaginicu uneo u svoju prvu Pjesnaricu.Vukovo kolebanje. Kasnije su došle osude Vukovih izmena.ali nijemogaoda ih se reši. Izazvana jednim trenutkom ljudske srdžbe. Upravou tom delikatnom trenutku Hasanaginica se suočava sa krivcem za svoju nesreću. Samo prva scena ima naglašen nagon za samouništenjem. U ovoj baladi dojedinog susreta dolaziposle sukloba. Na završetku pesme ponoviće se isti postupak. kulminacione epizode između kojih stoji treća. iako ide protiv temeljnih težnji junaka ove balade. To su dve dramski najjače scene. Hasanaginica mora još jednom da proživi sve one trenutke lepote i9patnje vnjezan eza decu.jezike i doživela brojna tumačenja. To rastojanje smanjuje se u jednom trenutku samo na korak od ponora. Prisustvo svega onoga što se ranije javljalo u isečku radnje ili u iznenadnom osećanju. Na sceni su kao što biva u raspletu tragedije. prekasno. beg Pintorović kao glasnik. Magnetsku snagu toj sceni daje prvi.u raspletu.nizanje i izviranje jedne iz druge. U toj sceni sugestivnije je prisustvo Hasanage u Hasanaginici od neposrednog prisustva na kraju.U tom trenutku radnje prisutni su svi učesnici : Hasanaga porukom. Tada je Hasanaginica najbliža smrti. i etičke i psihološke prirode ali i u probleme koji su čisto umetničke prirode. Mudro . koja predstavlja znatno odstupanje od originala. Struktura situacija.Postupak tzv. DRAMSKA STRUKTURA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica je obrazac dramatičnosti u poeziji balada i ona je jedna od naših najuzbudljivijih balada.probleme koji su i etničke. U konačnoj redakciji ostalo je sporno mesto u obliku „ uboške haljine“. u kakvoj takvoj vremenskoj postupnosti. kuću i Hasanagu.Smrt je neizbežna. ali kao vlastitu redakciju Fortisove Hasanaginice.on je ponovo štampa u bečkom izdanju .primenjen neposredno samo u poslednjem isečku radnje. gde odustaje od svoje prve verzije i daje više za pravo Fortisovoj verziji. obuzeta prisustvom Hasanage u sebi. želja i nada da će se sresti sa boljom verzijom od Fertisove ukazuju na njegovo poznavanje narodne poezije i njenog duha. svedoči opesniku koji je imao neverovatan dar za logičnost zbivanja dgađajau prostorima umetničkog oblikovanja.

Dijalozi u ovoj baladi i nisu razgovori.ostaju bez odgovora. Objektivni i subjektivni tok ukrštaju se i slivaju u jedno.pretočena u slike i radnju.kao što je i pokušaj samoubistva „snimak“ užasa koji je njome ovladao. Za umetničku jedinstvenost balade o Hasanaginici odsudna je pesnička sposobnost povezivanja misaonog i emocionalnog. Od reči dočina samojetrenutak.i vidovito pesničko rešenje da se aga ne pojavljuje na početku uslovilo je ovo potonje. Od Hasanaginice se u jednom trenutku očekivala slobodna volja i samostalna odluka. pa zato. One trp'e i ne traže odgovor. Taj poziv treba da izazove asocijaciju na nekadašnju toplinu i sreću zajedničkog života. zbilje duha i stvarnosti života. “Hodte amo. Ona oseća neizmernu ljubavi prema svojoj deci i potajnu nadu da će je Hasanaga ponovo primiti sebi. Njena smrt nastupa kao duhovno oslobođenje. svedoči o unutarnjoj potrebi dece da zadrže majku. Unutarnja zbilja.srca kamenoga. čini ovu baladu različitom od većine naših balada. nesebičnost i bol. ”Hasanaginica umire. već samogovori i odblesci nevidljivog strujanja u svakom junaku.U pesmi je pokazana njena neizmerna briga i čežnja za decom. dok se. BOLA I SMRTI U ''HASANAGINICI'' Njena iskrena ljubav prema mužu nije se mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. nedorečeni isečci nemirai teskobe. Onošto kazuju deca. a smrt je i mera njene odanosti. dovodi do jedinog rešenja koje je jedino mogućno.sirotice mojekad se neće smilovati na vasmajka vaša. voli i oseća. ono na šta nikad u svom braku nije imala pravo. čime se ostvaruje čudo istovremenosti. sadašnjost raspleta kao svekolikog prisustva prošlog i budućeg. Svi dijalozi u ovoj baladi su u stvari monolozi iz kojih se kao iz izvora vidi čime je koja ličnost zaokupljena. ni slobodu govora. prvo kćeri. posle grube i nezasnovane zamerke. do onog koje donosi balada. Od zlostavljane i uplašene žene očekivala se još i bezuslovna ljubav! Ta ljubav koju Hasanaga prezrivo odbacuje nije ni .one ostavljaju dubok utisak.FUNKCIJA MONOLOGA. njenim rečima se ne veruje.postojala. neka je vrsta unutarnjeg monologa. molbe i pitanja ostaju bez odgovora.Najviše zbog toga štounutarnje zbivanje obrazuje jedan tok bez obzira na objektivni tok radnje. Svaka ličnost sledi svoju misao i vlastiti ritam i upravo iskidanost govora i potpuno ćutanje umestoodgovora kazuju o unutarnjoj sadržini priče rečitije od samih reči. nagomilanog bola. Baš zbog toga što reči. U međuvremenu sve se promenilo. Dokaz njenog karaktera je smrt. UMETNIČKI POSTUPCI U OBLIKOVANJU PESME (REDUKOVANJE GOVORA PRIPOVEDAČA I OPISA. Svi spoljašnjipokreti izraz su unutarnje napregnutosti izazvane nekim snažnim podsticajem.one se prosto dešavaju. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. Žena u patrijarhalnom poretku nema jezik. čemu su deca dala ton neposredne molbe. . kao posledica stalno uspostavljanih zabrana da misli.Hasanagine reči. opet.života koji se završio i koji počinje novom udajom.kao i tuga. Ono što govori Hsanaginica uplašena od mogućnosti susreta. To su male intimne ispovesti. jad. MOTIVI LJUBAVI. Ona može svoje postojanje da iskaže samo smrću.DIJALOGA I ĆUTNJE) Dijalog u Hasanaginici je specifičan. po posledicama uvek fatalne.da nije dobra majka. a potom i sinovi u odsudnim trenucima događaja. njeno nemoćno ćutanje tumači kao odsustvo osećanja i obzira. Hasanaga je povređen što je njeno poštovanje običaja veće od ljubavi prema njemu. izrečene pred decom.a susret otkriva dubinu te promene. ali i kao posledica zapretenog.

kraj priče o Hasanaginici.vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja. da bi ženu koja simbolizuje obećanje društvenog uzdignuća sveli na poziciju autsajdera. I Hasanaga i Hasanaginica vole svoju decu i svesni su da deca najviše pate zbog njihovog rastanka. nego i nepodnošljivo ironična . a takođe.Drugi nesporazum koji dovodi do tragičnog kraja je na kraju pesme kad svadbena povorka prolazi pored kuće Hasanage ioproštaj Hasanaginice sa decom . HASANAGINICA (2) ODNOS MUŽA I ŽENE U PESMI Društveni odnosi u ovo doba su još uvek bili primitivni. U to vreme žena je bila prikovana za kuću i svako javno pokazivanje osećanja prema mužu ili pominjanje njegovog imena bila je velika sramota. aon strepi od toga kakoće na decu uticatiprolazak majčinih svatova. ona donosi položaj i poreklo koji se. ali on u svojo usamljenosti. međutim.u svom poimanju straha i dužnosti. nego je preobraća u prestupnika. U slučaju Hasanaginice revnost se tumači kao prestup. Patrijarhalna kazna stiže žene zato što nisu prepoznale .poraz u saznanju da ona odlazi drugome.Kada nailaze svatovi i jedno i drugo taj trenutak intenzivno preživljavaju. Žene su imale svoje mesto u kući. Kriva je zbog gospodstva i plemenitog porekla kojima je unapredila društveni položaj svog muža. on u stvari sakriva nemoć. Hasanagi.Kada ona to ne učini . šta je to dotuklo Hasanaginicu? Odgovor treba potražiti u razumevanju prilika i ljudi iz vremena o kome peva ova balada. tokom drame konstantno obezvređuju. Još nešto se oseća iz ove strepnje: neka potajna nada da će deca promeniti situaciju. Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga je „zaboravila“ u njegovoj muci i samoći.Otuda one Hasanagine rečipune srdžbe i jeda i prebacivanja. odričući se svoje ličnosti u prilog bračnog ugovora koji joj nameće apsolutnog gospodara njihove sudbine. muža i poredak vrednosti. Brak je ovde obećanje koje ne obećava ništa.on je liberalan u svojim shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila ponašanja i da mu dođe.. Takvi ljudi često nemaju sposobnost da lako oproste. nada da će se možda odlučiti na povratak ( opet ono njegovo uverenje da ona treba da učini neočekivani korak ).Takvo nesigurno obećanje određuje ženinu društvenu poziciju.Hasanaginica ispašta zato što se njenom mužu učinilo da su njoj patrijarhalni običaji važniji od njega. Ispunjavajući sve zahteve patrijarhalnog poretka. pravni odnosi potčinjavaju ženski pol. kraj nesporazuma između muža i žene .Odlazak agi pod šator bio bi velikiprestupi ogrešenje opatrijarhaklne norme ponašanja. Deca su spona koja još uvek veže rastavljene supružnike: ona strepi od toga kakoće proćipored dvopra i pored svoji sirtotica. Opet nesporazum. One gaje i vaspitaju decu.U tom trenutku u njemu su se zbivali složeni duševniprocesi : bolšto mu se žena preudala. Podređeni položaj žene ne samo da umanjuje svaku njenu eventualnu prednost. s druge strane su sigurno bile poznate te norme ponašanja. ona posmatra kao neraskidivu celinu. ali deca pripadaju mužu u svakom slučaju i muž ima pravo da razvodi brak. izmiriti roditelje. istina je ne samo surovija. Hasanaginičin odnos prema mužu se temelji na apsurdnom poimanju nepostojeće krivice: Hasanaginica je kriva zbog pasivnosti i nedovoljno iskazane revnosti. Ali ovaj kraj nameće jedno pitanje : šta je to izrekao Hasanaga.Prvi nesporazum nastaje u vezi nedolaska Hasanaginice u logor da obiđe ranjenog muža.verovatnopotajnoželi da žena pređe preko zabrana i da ipak dođe i poseti ga. Pošto je video sveta i drugačije običaje. nisu plemeniti.TRAGIČNI NESPORAZUM SUPRUŽNIKA I NJEGOVE POSLEDICE Kraj Hasanaginice pokreće niz pitanja koja nude različite ičesto suprotne odgovore. Ova prava Hasanaga koristi. jer zna da uvek gubi sve.po drugi put ali ovaj put tragičan. jer Hasanaginica ne može da podnese više taj pritisak i umire. što sa sobom donosi veliku tragediju Hasanaginici. Iskazujući svoju moć. Ovo je kraj jednog događanja.

iz porodice. neposredno posle stida. Hasanaginica je oličenje žrtve. i onih krajnje proračunatih i onih potpuno nepromišljenih.Krotka i uzdržana žena bila je moralni ideal onog vremena. na uzaludan pokušaj da razume sebične interese muža i brata. u svom dostojanstvenom ponašanju. osuđena na bezuspešno traganje za smislom tih odluka. što pod pritiskom sudbonosnog zapleta dovodi do katastrofe. dobija svoj materijalni oblik u očajničkom pokušaju da skoči sa kule.običaja i načina života.Glavna junakinja je u svetu vrednosti koje određuju muškarci.10Stid je povezan isa jakim materinskim osećanjem. majčinstvu. osuđena na ulogu političkog i socijalnog mamca u očima brata i muža. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat. Hasanaginica simbolizuje veliko obećanje povezivanja viših i nižih staleža.Tako se i Hasanaginica smerno držala svoje kuće i dece.ni. koji se olako igraju njenom sudbinom.Dužnost žene bila je briga o kući i porodici. No. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasanaginom liku. smatrajući to ispravnim.a ljubovca od stida ne mogla” Smatra se da je stid baština žene onog doba. prisutan je i stid izazvan samim Hasanaginim rečima:“Ne čekaj me u dvoru belomu. donosi joj sramotu. HASANAGINICA (3) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINICE (SLOŽENOST I OSEĆAJNOST NJENE PRIRODE U njenoj čistoj. ona očekuje nekakvo objašnjenje kazne. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. Patrijahalni odnosi i patrijahalne norme nametale su određeno ponašanje. Hasanagi proradi muška sujeta i osećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otera. nežnosti. tj. Ona je žrtva njihovih pogrešnih odluka. utemeljenih samo na snazi jačeg. Hasanaginica ostaje dosledna pravilima i ostaje kod kuće. HASANAGINIČIN STID-PSIHOLOŠKA I MORALNA USLOVLJENOST STIDA Kamen spoticanja i uzrok mnogih pitanja u svim kritikama. nevinoj duši odvija se prava drama. svog muža i dom. Jedini ženski uslov bezuslovne pokornosti jeste argument gole sile. U tome i jeste moralna uslovljenost stida i stav i mišljenje koje se provlači kroz celu situaciju. veličanstvena u plemenitosti.” što izaziva osećaj krivice i stida kod Hasanaginice. što bi prekršila ukoliko bi otišla mužu u posetu.uz pitanje: Šta će reći drugi? Pored toga.u dvoru ni u rodu momu.PSIHOLOŠKA USLOVLJENOST Strah koji se javlja u Hasanaginici. Hasanaga zamera ženi to što je poštovala običaje kasabe. ignorišući i božanske zakone i običaje zajednice. a sam joj je nametnuo izolaciju i stroga pravila ponašanja .nije smela javno da izražava svoja osećanja.Navikla da patrijarhalni poredak ima opravdanje čak i za najapsurdnije zabrane. U svojoj nemoći da nešto menja njeno srce puca.trenutak u kom moraju da svoju bezuslovnu odanost stave iznad uobičajenog poštovanja običaja.zbog otpučtanja žene bez vidljivih razloga. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju decu. Hasanaginica izvršava zadatu dužnost. Ona doživljava da je sam patrijarhalni zakon gura u bezakonje i pretvara u izgnanicu.a sama činjenica da je oterana iz doma. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. u zabludi da čini najbolje i da čini ono što se od nje očekuje. Hasanaginicu izjeda strah prisamoj pomisli na činjenicu da treba da napusti svoj .morala.Iako mučena željom da obiđe muža. HASANAGINIČIN STRAH. Hasanaginica je obespravljena.analizama i proučavanjima ove balade predstavljaju stihovi “Obilazi ga mati i sestrica.

On želi da mu žena dođe u posetu i ublaži samoću.u to vreme bio je različit.da ne puca jadno srce moje.On je zato liberalan u shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila i da mu ipak dođe.za kojeg je majka prirodno.Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga nije posetila onda kada mu je bilo to potrbno.a u malom broju stihova.” Strah od ponovnog susreta.i dalje bi bila živa i njen život ne bi bio okončan pre vremena. najtežeiskušenje.najprisnije vezana i napokon. ''Hasanaga.obeležava upravo njega tako grubo.položaj muškarca i žene.ali ipak očekuje nešto drugo. na koje je najosetljivija. vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja.Takav gest bio bi odveć promišljen. sve bi bilo drugačije-ona ne bi bila odvojena od svog doma. da upoznaje jedan drugi život. čak lukav.da se uda za drugog čoveka i plaši se da pogleda u oči svoje najmilije. Plaši se i bori samasasobom.Nema psihološkog opravdanja da majka.U njegovom postupku je oživela muška sujeta i osećanje muške nemogućnosti i prava da upravlja životom žene i gospodar njenom sudbinom.taj bi se niz rasuo.ubošku haljinu’’.Da je Hasanaginica pregazila svoje patrijahalne norme i da se nije obazirala na tadašnji moralni ideal.silom odvojena od deteta.dom.Uvreda i bol zbog rastanka i nasilje koje Hasanaginica trpi ne daju joj snagu već joj je oduzimaju.kad prolazi pored aginog dvora je i zebnja koja proizilazi iz tragičnog saznanja nesrećne žene da neće izdržati poslednje. oslobođen patrijahalnih stega i grubih normi koje ruše osećanja.Takođe.ljubavi i odricanja.. kao muškarac.gledajući sirotice svoje. može nesmetano da se kreće.Ukoliko bi Hasanaginica darovala najmlađem sinu . prirodniji i ljudskiji.a pre svega. jer nežnost oproštaja naglo prekida glas . ХАСАНАГИНИЦА (4) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINOG LIKA .u drugom oproštaju.trajan je duševni nemir što izvire iz duboke i odane ljubavi.'' ODNOS MAJKE I DECE U ''HASANAGINICI''-ODNOS LJUBAVI I RAZUMEVANJA Odnos sa decom iznijansiran je u tri prstena radnje:na početku kad kćeri teše prestrašenu majku.ne treba zanemariti i Hasanagu.pokušavajući da nadvlada ono što nemože. Početni stid je jedan vid tog potiskivanja.kad glasovi stihova zazivaju majku. POVREĐENA MATERINSKA LJUBAV U BALADI Materinska ljubav I strpljenje zbog nje dolaze do tačke usijanja u trenutku ponovnog susreta. od dece. već uzvišila snagu ljubavi koju je osećala prema svom mužu.potom u prvom oproštaju koji je naročito ljubavlju prema najmlađem.proračunat na određen efekat i simboličan kao poruka.savršeno se otvara i zatvara odnos između majke i dece kao odnos uzajamne ljubavi ali i razumevanja.SLOŽENOST I PROTIVREČNOST NJEGOVE PRIRODE (KOBNA NEDOSLEDNOST) Pored Hasanaginičinog patrijahalnog postupanja. Osećajnost žene dopušta pretpostavki da se ona boji sebe i svoje potiskivane ali ne i potisnute ljubavi koja se silovito oslobađa u poslednjem susretu.decu.koji je takođe svestan tadašnjeg ponašanja društva. Materinska ljubav vidljiva je u svom slikovitom obliku zakratko.U ta tri dela radnje. KOBNE POSLEDICE HASANAGINIČINOG STIDA Hasanaginičin stid je i uzrok daljeg odvijanja cele situacije.a da joj ne prepukne srce od žalosti: “Nemoj mene davat ni za koga.Strah od susreta sa svojima.Kada to ona ne čini.Nema nijednog detalja koji bi narušio taj niz milošte i nežnosti.pa i tragičnog kraja.

Kad ga nije ganula neposredno svojom nesrećom.sestra poseže za kletvom.sve to u tragičnom tonu kazivanja upućuje na diskretno saosećanje onoga koje priču o ženi stvarao ili prenosio razumevajući katkad i više nego što je uobičajeno. Stid.Majka daruje decu poklonima prema uzrastu jer ih sve .koje je znak potpune ugašene nade. Promena tačke gledišta.Tri puta mu se ona obraća i tek treći put ispunjava on njenu molbu.detalj sa . Glas pripovedača čuje se u značajnim trenucima zbivanja.uslovljene i tragične.ona prestaje da veruje da veruje i da se nada… DETALJ DARIVANJA ''UBOŠKIM'' ILI ''UBOŠČIM'' HALJINAMA. naročito intenzivirana nasilnim odvajannjem.uboškim haljinama’’ značio bi da žena želi da se zaustavi bez obzira na poziv.ali je nerazume ni rođeni brat.Jedino je ona svesna razmera nesreće. kazuju nešto unutarnije.poslednji je stepen negativne emocionalne gradacije od prvog stanja. rečju ili susretom kao da u nepovrat otiče deo po deo Hasanaginičinog bića i smisla življenja. neobično izbeljena slika pejzaža. dobru kadu prose sa svih strana” Ovaj opis duboko opravdan i kazan na prvom mestu. koji sestru nasilno odvaja sina u besici. FUNKCIJA I ZNAČENJE SLOVENSKE ANTITEZE U TUMAČENJU SMISLA DELA Slovenska antiteza.Gledan u svetlosti pesme. nešto što ulazi u ljudski portret: “Dobra kada i od rada dobra. povređena materinska ljubav. Ta slika ima svoj odjek u belom licu kadune koja umire.GLEDAN IZ SVETLOSTI PESME Hasanaginica prebacuje svom mužu darujući detetu uboške haljine.Druga molba.majka mu šalje darove na način koji je još i danas uobičajen. Utisak koji te reči ostavljaju otvara mogućnost novog viđenja i vrednovanja. strah i osećanje sramote. . ne toliko radi dece koliko radi toga da mužu uputi prekor.Tri molbe pokazuju tri različita trenutka neposredne radnje i tri stanja glavne junakinje. kazane na početku. Sve ostalo.Kad vidi da će je silom odvojiti od dece i silom udati.naročito s obzirom na psihologiju žene. a u baladi glavni momenat drame. Opis opraštanja sa decom.izrečena je u obliku relatizovane kletve.sestra se baca bratu oko vrata zbog sramote koju joj muž nanosi.da je brat ne udaje ponovo.Hasanagin. osnovne su oznake duševnog života žene.Ona mu se obraća za pomoć u trenutku pometnje i panike. pa i mesta koja izgledaju kao da su opisna. naročito naglašen bes bega Pintorovića.O beznadnosti njenog položaja moze se samo suditi i na osnovu molbi upućenih bratu.Pošto je ono u bešici.vidi’’ osim najmlađeg.To je jedina pojedinost koja pokazuje Hasanaginicu kao bespomoćnu sestru što spontano pruža ruka prema bratu.Ona je jedino svesna fatalnosti agine zapovesti i u tome ona zaboravlja sebe.detalj sa haljinama u bošči pokazuje se ne kao slučajan već u saglasnosti sa ostalim.S tačke gledišta radnje..ona ga opet moli.Možda je Hasaniginica donela svom sinu sirotinjsko odelo da bi ga sačuvala od uroka ili se možda tako zove jer se daje detetu koje gubi majku. sugeriše nedužnost i čestitost žene.A kad je brat i pored toga daje imotskom kadiji..Nju okružuju najbliži.prenesena kao molba proscu. TRI HASANAGINIČINA OBRAĆANJA BRATU-ODNOS SESTRE I BRATA U svojoj nesreći Hasanaginica je potpuno sama.Treća molba bratu. objektivno kazivanje pripovedača zamenjuje strasne i pristrasne reči Hasanagine.koja je bezazlena i koja ne može ništa da izmeni.Prvi put. Sa svakim novim osećanjem. treperi na početku ove pesme kao slutnja koja se reflektuje daleko i duboko.Molbe upućene bratu nijednom se ne odnose na nju lično već na posledice koje će trpeti deca.

U daljem razvoju radnje beg Pintorovic. liku koji predstavlja oličenje jednog age. sa lepim pozdravom da nije za udaju. oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao zlovoljnog krivca. lahkoutjecanim. Ali brat se već odlučio. Pitaju se: “Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi ranjenog muža?” Hasan-aga je neizbežno zagrizao mamac. ali kao što vidite nije toliko moćan. hoću reći: veličanstvena u plemenitosti. Međutim. nevina žena koja ne može ništa učiniti da zadrži svoju decu. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen. koje sve vise lici na anarhiju. Belo je čisto i nevino. Ali Hasan-aga bez ikakvog stida i oklijevanja. a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na njenu posetu. sklad. pre svega za svoje dobro. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mesto u kući sa decom. a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist. i glavna uloga im je uloga domacice. verujući samo svojoj materi i sestrici. a po najmanje u svoju “ljubu”. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasan-aginome liku. Bela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. čuvši za Hasan-agine zle namere. Hasanaginica je ovde oličenje žrtve. Kulminacija Hasan-agine surovosti je dobro predstavljena kada na kraju balade zove: “sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda. Taj beli listak knjige izražava sva trenutna osećanja Hasanaginice. Ovaj čovjek nema ni kućnog vaspitanja ni posebnog obrazovanja. Zene tog doba gaje i vaspitaju djecu. Njegovo poreklo je “niže”. nisu plemeniti. od stida kako navodi pesma. beg Pintorović. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti. bez povjerenja u samog sebe. Hasanagina mater ne voli snahu Hasanaginicu. Tada se pojavljuje Hasanaga. dvora. Ona je sasvim bela kao taj “listak”.U baladi je Hasan-aga ranjeni junak. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć.. a sestra je uvek na strani majke. Ratni šator Hasan-age se ovde predstavlja kao beo. majčinstvu. koji mu može pružiti pomoć i spasiti njegovo imanje. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju jecu. Sa tekstom ga dalje upućuje. a isto tako opisuju karakter i lik Hasanage. Hasanaginicu interesuju samo njena djeca. Obe štite Hasanagu. Ovi ljudi često nemaju sposobnost lahko oprostiti. Ona je slomljena. Šta je dovelo do grubog i bezosećajnog poteza Hasan-age? Odgovor dobijamo u prve dve strofe. Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru. Hasanaginica i kad bi htela. da je Hasan-aga uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. koje služe kao neki uvod. jer se osećaju nižim zbog svog porekla. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda. Dok je ležao ranjen. Hasanaginica stoji između teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osećala videti jadnog. no on je po dolasku tera sa dvora. On želi da je oslobodi poniženja sa jedne strane.zašto? Ovo nije pogodna boja za ratni šator. isteruje Hasanaginicu iz belog. Hasanaginičin brat. moćnom čoveku. Možda bi ga bolje “dočekala” kada se on sam potpuno zdrav i jak vrati nazad u svoje “kraljevstvo” kao glavni junak. ali izgleda da on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda. On se smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dve boje. a to srce jedne majke nije moglo podneti.” To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva lika. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem. imotskog kadiju. ranjenog Hasan-agu. nežnosti. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasan-age. a mozemo primetiti da je takvo porodicno uredjenje bilo mnogo naprednije od danasnjeg. ali može također značiti stid i sramotu. Njegova supruga Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tera iz kuće i odvaja od svoje djece. priskače u pomoć Hasanaginici. Njihov cilj je pokazati da snaha nije toliko bolja i “visočija” i dobili su mogućnost koju ne žele propustili. u svom dostojanstvenom ponašanju. Svoju sestru daje imotskom kadiji. Beli stid i sramota razbija tu harmoniju i sklad. vodi nju u svoj rod. “seljaka” sa ograničenim razmišljanjem. njegova žena ga nije nijednom posetila. vojnik. u pokazivanju . sestri svojoj. On joj što pre nalazi drugog muža. te da se vrati svojoj majcu u Klis. Vreme prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasan-agu. ne bi mogla obići Hasan-agu zbog društvenih odnosa tog vremena. “Zelena gora” označava na isti način harmoniju. u cemu je Hasanaginica bila veoma brzina i dobra.

a Hasanaginica je jedan od najljepših likova naše književnosti. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. Lik Hasanaginice svijetli kao svetionik u našoj i sjetskoj literaturi. U realnom životu vidimo da čovek kroz sve to može doživeti i prijatnosti i neprijatnosti. zato što su to nalagala pravola toga doba. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma. najplemenitija i najjača na svetu. Jedno znam. Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. Hasanaginica nije obišla muža iz patrijarhalnih razloga. najčešće. nevinoj duši odvija se prava drama. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat. Žena tog vremena nije smjela da pokazuje osjećanja prema mužu i nije se smjela kretati izvan kuće. U svojoj nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod kuće smatrajući to ispravnim. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera. Ali ovo izgleda nije bilo dovoljno. i pored svesti o tome da to deca. No. U njenoj čistoj. . darujući im svoje veliko srce za večnost. a isto tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to. I sada na kraju ove prelepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom ponašanju i do kojih granica sve to može ići. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona najviše u životu voli. koju nikad neće zaboraviti. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj tragičnijih likova naše književnosti. Daruje svoju decu. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom savršenstvu doživljava tragediju. U pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž bezdušno tjera zbog toga što od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen. Ovu sliku će deca pamtiti zauvek.neizmerne ljubavi prema svojoj djeci i potajne nade da će je Hasan-aga ponovo primiti sebi. najspremnija na žrtve. Sliku majke. a to je da je majčina ljubav najiskrenija. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. svog muža i dom. neće umeti da cene… Hasanaginica Balada Hasanainica je jedna od naših najljepših narodnih balada. Kao zadnji izlaz on joj uzima decu. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju djecu. Hasan-aga uviđa da je sve izgubljeno. a društveno pravni odnosi ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici.

Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Nekoliko su ga puta i uhvatili. upravitelj Latifaga zvan Karađos. golo dvorište. Tada je ludilo bilo zarazno i svi. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. zatvorenik Ćamil-efendija – bogati. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je. Likovi: fra Petar iz Bosne. čak i fizički. počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. a uvijek ga je izbavljao otac. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. To je većinom raznovrstan alat. uvijek se punila i praznila. Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. postajali su razdraženi i ljuti. Neki su ga slušali. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tako je Latifaga postao policajac. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Pismonoša je pobjegao. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali. a sada ga više nema. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. ni po noći nije mirno. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Latifagin otac je na to pristao. Kada je zapuhao sjeverni vjetar. Tu dolaze i tzv. Prevladava samo jedna boja – bijela. pa i najmirniji. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. a da ga nitko nije ni saslušao. Dva mjeseca bio je pod istragom. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. bez trave i s dva-tri kržljava stabla.Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija. nekad se nebo naoblačilo. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić.Ivo Andrić . Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. ali odjednom se promjenio. Nitko . Ta Avlija uvijek je bila puna. Ali. svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. zatvorenik Haim – Židov iz Smirne. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Zatvorenici pjevaju. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica.

Lijes s djevojčicom bačen je u more. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Kada se vraćala nazad. Imali su jedno dijete. Kada je djevojčica imala osam godina. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Oko očiju je imao tamne kolute. Karađoz nije volio političke zatvorenike. a Haim je počeo pričati. To je bio mršav. Sin je bio snažan. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. Bez riječi su se oprostili. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. Razgovor je počeo sam od sebe. znanstvenika i glazbenika. Svakoga je dana žena odlazila na grob. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Majka je umrla sljedeće godine. djevojčicu. a majka Grkinja. Grk je umro. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Bio je Židov iz Smirne. bio je dobar plivač i lovac. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Fra Petar ga je pitao o njemu. g. Otac mu je bio Turčin. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Ona je voljela i njega. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Oko Džema stvorile su se razne spletke. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. i snjim imala sina i kćerku. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. a onda su po njega došli neki stražari. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Jedne je zime umro i Tahir-paša. Često su razgovarali. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji.nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. . Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. na bojnom polju poginuo otac. ali nije vidio Ćamila. ali ona se branila. ali ponovo je izgubio. To je bila pričao o dva brata. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. blijedo.sultana(onaj s kojim se poistovjetio). umrla joj je kćerka. ali ovoga je morao prihvatiti. Džem je na to pristao. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. tanak čovjek. ali majka nije dala. Mladić se zvao Ćamil. Jedan je bio mudriji i jači. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Haim. Tahir-pašu. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. a otac ga je u tom podržavao.

Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. I tu je kraj.Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. da je došlo do svađe i obračuna. To se i dogodilo. a d’Aubusson je postao kardinal. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. ali Ćamil to nije ni primjećivao. a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Tada umire papa i dolazi novi. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Od njega je ostao samo grob. Nema više pričanja. Papa je to učinio. ali Džem se brzo razbolio i umro. Papa mu je morao dati Džema. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Nakon osam godina Džem je dan papi. mala njemačka. Jedna!” . Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen.

prosvijetljenog. Na djelo Thomasa Manna uticali su Gete. bila je umjetnicki nastrojena zbog svog mijesanog porijekla I toplog juznjackog duha. Kasnije je medjutim promijenio misljenje o Tolstoju. U eseju “Dostojevski-sa mjerom” (1945) raspravlja o piscevoj navodnoj ispovijesti Turgenjevu da je povrijedio maloljetnu djevojcicu. U ovom periodu radio je na dva romana. o borbi liberalnih I konzervativnih vrijednosti. Mann je bio razocaran progonom komunistickih simpatizera I mnogo godina kasnije vratio se u Evropu I smjestio u Cirihu. Zivio je burzujski zivot priznatog piscapredavao je. To je prica o sukobu licne slobode I politicke tiranije. “Mali gospodin Friedmann” bila je objavljena 1898. Mannov otac je umro 1891. Sopenhauer. Ovaj 10-godisnji period preispitivanja kulminirao je romanom “Carobni brijeg”. sve dok ga Nacisti nisu protjerali iz Njemacke. Ozenio se 1905. godine. On je podrzavao Kajzerovu politiku I napadao liberalizam. godine u Libeku. godine I njegova trgovacka firma je propala. Mann se divio ruskoj knjizevnosti I napisao nekoliko eseja o Tolstoju I njegovom “besmrtnom realizmu”. a prva knjiga. Kad je procitao jednu pricu. Pocetak Prvog svjetskog rata natjerao je Manna da ponovo procijeni svoja uvjerenja o Evropi. Nice. prica o kompozitoru Adrianu Lewerkühnu I progresivnom unistenju njemacke kulture u dva svjetska rata. avgusta 1955. izdavac je htio da vidi sve sto je Mann napisao. snaznog “covjeka od akcije”. od kojih jedan prepricava biblijsku pricu o Josefu. gdje odbija Potifarina udvaranja. primao nagrade I objavljivao kratke price. njegovo veliko djelo bila je trilogija “Josef I njegova braca” (1933-42). Vagner. Manova majka. Kratko je radio (1894-1895) u banci a zatim u Njemackom osiguravajucem drustvu protiv pozara. On je prodan Egiptu. godine Katjom Pringshajm. Thomas Mann je umro 12. Kratko je putovao po Evropi prije nego sto je dosao u Sjedinjene Americke Drzave 1940. Njegov roman “Ispovijest Felixa Krulla” ostao je nedovrsen. Imali su sestero djece. Poslije “Carobnog brijega”. romanom o idejama I izgubljenom humanizmu. Mannovo posljednje veliko djelo je “Doktor Faustus” (1947). Njegov prvi roman “Budenbrokovi” postao je senzacija I izvan granica Njemacke I veoma ga obogatio vec u 25. smatrajuci ga manje otmjenim od Getea. jer nije htio da unisti svoju reputaciju. spiritualnu autobiografiju koja istrazuje umjetnost I disciplinu. od kojeg je usvojio tehniku lajtmotiva. Putovao je po Evropi I za vrijeme jednog putovanja posjetio starijeg brata. Frojd I Jung. Uvijek je bio umjetnik teske savjesti zbog ljubavi prema burzujskom zivotu. prisustvujuci sahrani. objavio je novelu Tonio Kröger. U ovo vrijeme Mann se interesovao za pisanje filozofa Artura Sopenhauera I Fridriha Nichea. Rene Wellek je Mannova nagadjanja ocijenio potpuno neosnovanim. Porodica se preselila u Minhen.Biografija Thomasa Manna .Carobni brijeg Thomas Mann je rodjen 6. Godine 1902. prvo kao professor na Univerzitet Prinston. Otac mu je bio bogat I uticajan vlasnik jedne velike trgovine zitom I senator hanzeatskog grada Libeka. Poslije objavljivanja “Budenbrokovih” koncentrisao se na kratke romane I novele. Njegova spisateljska karijera pocinje u magazinu “Simplicissimus”. Bruhn da Silva poticala je iz njemacko-brazilske porodice i za razliku od oca. a sam . koji je glavni lik. Heinricha u Italiji gdje je pisao kratke price I svoju prvu novelu. kao I za muziku Riharda Wagnera. Mann je ocigledno napravio svoj izbor u borbi izmedju duha I zivota. civilizovanog svijeta I neracionalnih uvjerenja. sve dok se nije smjestio u Kaliforniju sa jos nekoliko njemackih protjeranih umjetnika. a drugi je legenda o Faustu. Kad je primio vijest o samoubistvu svog najstarijeg sina poslao je telegram saucesca. jula 1875. Prvi dio prica ranu Jakobovu istoriju I uvodi Josefa. smjestena u biblijskom svijetu. Narocito je volio “Anu Karenjinu”. godini.Pohadjao je gimnaziju u Libeku I neko vrijeme je proveo na Univeriztetu u Minhenu. U Americi. uprkos svojoj homoseksualnoj sklonosti. U periodu izmedju dva svjetska rata osvojio je Nobelovu nagradu I zapoceo kampanju protiv fasizma. Josef se razvija u mudrog covjeka I postaje spasilac svog naroda.

Joahim odlazi u ravnicu. Po preporuci svog ljekara. dekadentnog I zivotaobicnog osjecaja srece. Leom Naftom. ali. Poslije rata pregledao je sav materijal. Teme njegovih romana su intelektualna I politicka zbivanja predratne I poslijeratne Njemacke I suprotnosti duha-umjetnickog. 5 godina kasnije. Mann je uskoro shvatio da prica sama uzima svoj tok. Medjutim. o djelu Knjiga je inspirisana Mannovim tronedeljnim putovanjem u Svajcarsku u posjet svojoj bolesnoj zeni u sanatorijum. godine. Mann je smatrao da “Carobni brijeg” treba da se cita dva puta da bi se potpuno uzivalo. Kastorp se zaljubljuje u Ruskinju. od kojih je najvaznije ono sa italijanskim knjizevnikom humanistom. Bilo mu je potrebno 12 godina da zavrsi ono sto je vidio kao “ozbiljnu salu”. Takodje cesto koristi lajtmotiv. Carobni Brijeg. I jedne pokladne noci izjavljuje joj ljubav. Originalno. “Carobni brijeg” bio je zamisljen kao novela velicine “Smrt u Veneciji”. u Davosu. Madam Sosa se u sanatorijum vraca u pratnji Menera Peperkorna. a Nafta puca sebi u glavu. Svajcarska. on nije ostao. Mann porucuje citaocu da su Kastorpovu izgledi da prezivi prilicno rdjavi. glavnom liku. ali pod pritiskom bolesti izvrsava samoubistvo. Tu upoznaje nacin zivota I obicaje.na sile koje je smatrao iskljucivo odgovornim za krvavu katastrofu. Fabula Hans Kastorp. pred kraj njegove posjete. Mener je izuzetna I dominantna licnost. Prvi dio knjige tacno biljezi Mannove utiske samog mjesta I njegove kulture. vitalnog Holandjanina sa Jave. u Svajcarkoj. sto stvara hladnu distancu izmedju price I citalaca. Sukob Nafte I Setebrinija za Kastorpovu dusu se zavrsava dvobojem u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis. stice prva poznanstva. Mann je odlucio da opise opasnost pred mjesavinom slobode I bolesti koja mlade ljude izoluje I odvraca od stvarnog I aktivnog zivota.Mann je uticao na Kafku. dolazi na tronedjeljni odmor u sanatorijum Berghof. Pred kraj svog boravka ljekari mu dijagnosticiraju vlazno mjesto u plucima I on ostaje u sanatorijumu na neodredjeno vrijeme. U Evropi se rasplamsava Prvi svjestski rat I Kastorp poslije 7 godina provedenih u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. ali se ubrzo vraca. ali da to pitanje ipak treba da ostane otvoreno. U ovom santorijumu smjesten je I njegov rodjak Joahim Cimsen I Kastorpov . Madam Sosa odbija njegovo udvaranje I odlazi u Dagestan. srecom. koji pokusava da utice na Kastorpa svojim pesimistickim I konzervativnim stavovima. Kalvdiju Sosa. to je povratan motiv ili fraza koja nosi simbolicno znacenje. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom. 1912. Kao I Hansu Kastorpu. poslije zavrsnih ispita. jos bolesniji I ubrzo umire. Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavaca u Njemackoj I brzo postala popularna u Evropi I Americi. Likovi 1) Hans Kastorp Hans Kastorp je 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga. 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci svog ljekara I ujedno u tronedjeljnu posjetu svom rodjaku Joahimu Cimsenu. osmisljajuci ga ovaj put kao kritiku na nezdrave I destruktivne sile koje kovitlaju Evropom I koje su u nekoliko godina dovele do rata. I Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlazno mjesto u plucima. 1929. Lodovikom Setembrinijem. Dobio je Nobelovu nagradu. Pocetak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu I ponovo procijeni svoje glediste o evropskoj kulturi. u sanatorijum u Davosu. Stil Thomasa Manna karakterise chesta upotreba ironije.

nicim optereceno. kako ga obuzima radost koja je pocivala na osecanju da je ovo sto cini korisno”. Ubrzo njegovu paznju privlaci ljupka zena bademastih ociju (koje ga podsjecaju na oci njegovog poznanika iz skole. njegovo porijeklo. Za studije se odlucio iz prostog razloga. navodno udata zena. Kastrop je human covjek. ovaj mladic je zeleo da ga neko spolja ohrabri. Psibislava Hipea. opominje. Najvaznija je bila njegova potreba da zivot I smrt shvati ozbiljno I da im oda postu. kao da se podsvjesno boji ostajanja. iako u jednom neobicno casnom smislu. sto je htio sebi da da vise vremena da razmisli sta bi volio da bude. “Hans Kastorp je sacuvao samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom. Nije volio rad. pitajuci se kakvu li ce javnu ulogu igrati. koja u trpezariju ulazi uz zestoki tresak vrata. O Hansu se brinuo djed. koji mu jednom ljubazno posudio olovku I koji je malog Hansa privlacio na neobican nacin). ugladjenost I dar za matematiku. vazan i velicanstven poziv” Hans Kastorp je imao plave oci. Mann za svog protagonistu kaze: “Hans Kastorp nije bio ni genije ni glupak…I tako je ipak nekako bio osrednji. Lodoviko Settembrini. ” Dobio je zapaljenje pluca I poslije samo pet dana umro. Kastorp u prvim danima nije napravio nikakva poznanstva. ciji su mu se boja. Bas zbog ranog gubitka rodjitelja Hans je u svom nemirnom srcu osjecao potrebu za ocinskim autoritetom. “U svakom casu svog razdrobljenog dana mislio je na nju. iako ga je sa dubokom religioznoscu postovao I otvoreno je priznavao da vise voli slobodno vrijeme. a povrh toga osjecao se kao gost I “nezainteresovani posmatrac”. na njega je najveci utisak ostavio italijanski knjizevnik. iako lisen svake strasti pomogli su mu da napreduje. a ni sam nije bio od najjacih i nije mogao s tim da se pomiri. Ali. Dok pomaze drugima Kastorp “je osecao kako mu se srce siri od srece. Medjutim. ” Iako je Hans ocaran Klavdijom. Po svojoj prirodi bio je povucen. da bi se predao osecanjima kojima se se neprijatno opirali njegov razum I njegova svest. morao je cak da ponovi poneki razred. To je Ruskinja. On je osudjivao ljude koji su pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uzivaju. provelo je siroce. na njena usta. Izabrao je poziv “koji bi mu dopustao da nesto znaci I pred sobom I pred ljudima. oblik I polozaj urezali u dusu. Hans Kastorp u kuci svoga dede. I pokusava da utice na njega. I djed je ubrzo umro od zapaljenja pluca I brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak. ” Sto se tice njegove karijere u skoli. ” Svoj poziv Kastorp “je visoko cenio I nalazio da je doduse vraski komplikovan I naporan. Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom. na drzanje . Radovao se sto ga ovaj covjek poucava. interes za medicinu I protest protiv egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. Njegova zelja da pomogne poticala je iz vise motiva. Hans Herman Kastorp. a sem toga. u jednoj kuci na Esplanadi”. prvo majka. sto Kastorpa strasno ljuti. Kad je tek dosao u sanatorijum neprestano je naglasavao razliku: VI ovdje. samo godinu I po dana. konzul Tinapel. jer vreca bi vec znacila ostajanje. I macijeg hoda.dolazak je ujedno I posjeta bolesnom rodjaku. Klavdija Sosa. Iz istog razloga nije kupio krznenu vrecu nego cebad. otac malog Hansa “je vrlo nezno voleo svoju zenu. na njena opustena ledja. ne preduzima nista da je upozna. pa da vec ima osjecanje koje se slaze sa lupanjem srca. “Izvestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega potrebu da cuje kako s trece strane potvrdjuju da je madam Sosa divna zena. Oni su umrli u kratkom razmaku izmedju njegove pete I sedme godine. Hans Lorenc Kastorp I “taj razmak vremena. MI dole. sa Joahimom posjecuje teske bolesnike I moribunde. bio je “koljenovic” i njegovi sugradjani su ga posmatrali ispitivacki. njene jagodice. ridje brkove I ridjoplave obrve. a od svih ljudi. njene oci. dovoljno je bilo samo da pomisli na nju. ali zato izvanredan. Medjutim. sasvim iznenada I u ocekivanju porodjaja”. zaboravljajuci da je I on dosao iz istog razloga I da je I on jedan od “takvih”. oca I majku jedva da je I znao. rad mu jednostavmo nije prijao.

Hans se prvi puta uplasio. nema razloga da covek ocajava radi vas. “a ne ovako kao danas”). u zivotu”. osjecao se potpuno nesigurno. “Je li moguce da ce me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri ludo I strashno da osecam kako mi se lice ledi I srce nepravilno kuca. sa svog balkona. na vratni prsljen na prorezu njene bluze za potiljkom. Kasnije ce mu reci: ”Preklinjem vas. sustinu njegove ljubavi nije sacinjavala njezno sentimentalna sjeta. najdublju usamljenost koja ga je stavljala u situacije coveku potpuno strane I opasne. gdje su svi lijepi. On je sa nekom vrstom zadovoljenja osjecao svoju krilatu nezavisnost. silno uzbudjenje. Kastorp “dete civilizacije”. ” U ogromnoj planini. gore u Berghofu. jer to je bio prvi pomak njegove duse u ustajaloj atmorsferi Berghofa: ”Kakv divna ideja ! Dve godine provesti ovde I biti sposoban za takvu ideju. uskoro cete poceti da grokcete-cuvajte se!” . jer ako ja ovde gore ostanem sam. a sto mu je u stvari nedostajalo. okruzen mrtvom tisinom gdje stalno pada snijeg. “To je pre bila dosta smela I neodredjena varijanta te zaludjenosti. odlucio je da ostane sve dok ga Berens ne otpusti izlijecenog. drzite do sebe! Budite ponosni I nemojte da se utopite u ono sto vam je tudje! Klonite se ove barustine. na njene ruke preobrazene pod najtananijim tilom…s tim slikama bio je povezan strah. da su neraskidivo povezani I da ne postoje odvojeno jedno od drugog. Jos prve veceri. necu naci put u ravnicu…” Hans se zavarava I samo odgadja trenutak odlaska. Poslije dvogogodisnjeg boravka u planini. ” Iz potpune otupjelosti koja je vec prelazila u razdrazljivost. zdravi.njene glave. pametni I srecni. Hans I ne razmislja o odlasku. ali biva pristojno odbijen. ne. Ovde Mann simbolicno naglasava da su u zivotu neophodni I sreca I patnja. Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa posebnim shvatanjima I “Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima I da konacno dignu ruke od njega. “Skijanje mu je pruzalo zeljenu usamljenost. vi se vec naginjete na prednje udove. mesavina jeze I vatre. ” Svi su vec znali za Kastorpovu zaljubljenost I posmatrali su ga ironicno. Setembrini predlaze Kastorpu da spakuje kofere I napusti Berghof. radost I strah bez imena. Bravo. Dakle. pjevajuci “Bregovi su stanista slobode !” on uziva u svojoj bolesti bez posljedica pomijesanoj sa osjecajem bezgranicne slobode. zatrazi olovku. jer on nije bolestan i tu ne pripada On ga nije poslusao. Ici cete najzad na sve cetiri. nikad vise. To vece izjavljuje joj ljubav na francuskom. Berens ga je pregledao (kad je otpustao Joahima) I saopstio mu da je potpuno zdrav (vecina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala I jedva je docekala. kao stanje coveka u groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima. jer “ozbiljnost postoji samo dole. Jednom prilikom nasao se usred snijezne oluje I u groznici prozivljava viziju raja. savrsenog ostrva. Kad je Settembriniju saopstio svoju ideju. ali njegova cula I duh davno su se bila navikla na takva osjecanja. I krvavog rituala zrtvovanja. Za ono sto se desavalo u dusi Hansa Kastorpa postojala je samo jedna rijec: izazivanje. Madam Sosa vec iduci dan odlazi u Dagestan. sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoceno u izvjesnom pravcu… I njegova ljubav prema ovoj neobicnoj zeni ostala je nijema sve do jedne pokladne noci kad je konacno skupio hrabrosti da joj pridje preko cijele sobe. jer ja sam nikad. svoju slobodu skitanja. ali Kastorp nije zelio da u nju vjeruje. Ah. bravo !” Kastorp je naucio da skija zbog toga sto se u dusi stidio sto visoku planinu I snijeznu mecavu posmatra iz svog ugodnog zaklona. vase srce je zdravo. I bas kao nekad Psibislavu. Dok se Joahimu zuri u ravnicu I u vojsku. bezgranicnom I potpuno pustolovnom. onda je sa mnom zauvek svrseno. nada koja se gubila u necem neodredjenom. ali od koga se srce mladicevo ponekad tako naglo stezalo”. a za njega je to znacilo potpunu slobodu od koje je njegovo srce malo-pomalo prestalo da strepi. on je bio odusevljen. Kad je Joahim odlucio da ode. dok je on zanijet I smijeseci se strasno. vi niste dovoljno Odisej da biste na njemu mogli nekaznjeno da boravite. bilo je bas neko osecajno sredstvo koje bi povezalo te ekstremne delove. ovog Kirkinog ostrva. Hansa je izvukla zelja da nauci da skija.

ne zbog Hansa Kastorpa. I znao je sta vidi: zivot van vremena. haosa I smrti. Settembrinijevo optimisticno shvatanje jednostavno dovodi do razocaranja. Efekti slobode su sagledani sa . ” Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna otupjelost I otudjenost od porodice. I obrnuto. Carobni brijeg. na jednoj. Mann koristi tehniku lajtmotiva da poveze dogadjaje iz proslosti sa buducnoscu. na drugoj strani. Nijedan ne moze da postoji bez onog drugog. bezazlenog siroceta zivota. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. prikazanog vizijom raja. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglasava destruktivnu prirodu apsolutistickog pogleda. bezbrizan I beznadezan. vijeka. samo je morao proci kroz duboko iskustvo bolesti I smrti. Kroz svoje uvijene argumente na kraju dodju do zakljucaka potpuno drugacijih od onih koji bi se ocekivali. Tragicno je sto je njegov “poziv” dimom ispunjeno ratiste I krvava borba. I kao u magnovenju shvata da ne smije vise ni minuta ostati u sanatorijumu. jer on je bio jednostavan. pomijesanoj sa neogranicenim osjecajem slobode. prikazano ritualom zrtvovanja u hramu. Druga pouka dolazi kroz snijeznu oluju u kojoj Hans shvata da covjek ne smije dopustiti da smrt prevlada njegovim mislima. Settembrini I Naphta – Mann koristi ove likove da suprostavi ideologije optimisticnog humanizma I pesimisticnog apsolutizma na neocekivan nacin. pakuje svoje stvari I odlazi da se bori. Na kraju. da bi dostigao zdravlje I pamet. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. mrtav zivot. Ali podzemni bogovi znaju da onaj ko okusi plodove njihova carstva ostaje zauvek njihov. Mann je smatrao da je ova preokupacija smrcu. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. U viziji snijezne oluje. “Hans Kastorp je gledao oko sebe… video je samo jezive I podmukle stvari. ali Mann pokazuje da takva apsolutna sloboda vodi samo do bolesti. dok suprostavljaju misljenja. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. zivot aktivne raskalasenosti u stagnaciji. kao dvije strane istog novcica. I zaslijepljenost koja dolazi usred nje. I smrti I bolesti koje ga cesto potajno cine mogucim. tako da su romaneskne ideje prisutne u svakom trenutku. njegova sentimentalna osjecanja bila su svedena na nulu. korijeni bolesti predratne Evrope. ” I taj je zivot ostao takav sve do pocetka Prvog svjetskog rata. Sloboda – Sloboda je bila najvisi romaticarski ideal Evrope 19. Sanatorijum je primjer predratne Evrope koji uziva u bolesti bez posljedica. da cesto. Hansova fascinacija smrcu I bolescu dolazi I prije nego sto je postavljena njegova dijagnoza. zato Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan. a njihovi argumenti su tako povezani. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog. teme Smrt I bolest – Mann je u “Carobnom brijegu” pokazao da je evropska kultura samo naizgled zdrava. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. Mann koristi bolest kao nacin da povisi Hansovo iskustvo koje nije bilo moguce ni na jedan drugi nacin-bolest je sredstvo uvodjenja. Vrijeme – Vrlo rano Hans je otkrio poremecaj vremena u Davosu. koju smatra vise oslobadjajucom nego mucnom. Mann istice dvije pouke. Mann ih jasno karakterise kao sustinski povezane. sam pisac kaze da je ova prica. ova istorija ispricana zbog nje same.Jos jednom ga je Settembrini ucio: “Bogovi I smrtnici sisli su ponekad u carstvo senki I uspeli da se vrate. Prvo istice neophodnu vezu izmedju zdravog I srecnog zivota. kad se Kastorp naglo budi. I predstavlja komentar na pogled na zivot ovih likova. pobijaju sami sebe. Prosao je razlicita iskustva I od mlade I neformirane licnosti pronasao svoj put. Sudbina svakog lika je takodje pazljivo napisana. Ali.

kao sto su to cinili mnogi modernisti. Joahim predstavlja ukocenog. seanse prizivanja duhova) I cesto ukljucuju prizvuk mitologije. Mann je opisao svaku nijansu razgovora Hansa I Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi. a Settembrinijeva humanisticka sloboda samo do razocarenja. narocito u dijelovima koji se ticu doktora Krokovskog ili romantike. bilo da su u pitanju mitoloski. cudan tok vremena. Znak apsolutne slobode koji Naphta propagira vodi do samounistenja. Nejednaki tok vremena je uobicajena tehnika. Sam Mann je za “Carobni brijeg” rekao: “On nadilazi realizam I znacenja simbolizma I cini realizam sredstvom intelektualnih I ideoloskih elemenata. Ove odnose Mann je napisao sa istom paznjom. njene volje da se izgubi. Velika detaljnost s kojom opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog portreta jednog trenutka. Hansov uzdrzani i uvazeni burzujski sjeverno-njemacki stav protiv Klavdijinog slavenskog nedostatka uzdrzanosti u njenim osjecanjima I postupcima. naglasavajuci njihovu vezu. Dualizam – Mann cesto koristi dualisticku tehniku prikazivanja. ali pored toga uvjerljive I prijatne. Carobni brijeg. Oboje ih je opisao kao . licnosti ili razgovora da bi predstavio uvjerljivu realisticnu atmosferu. Mann je mnoge svoje likove zasnovao na stvarnim ljudima. stil Realizam – Mann pazljivo opisuje svaki detalj sobe. Settembrini je senzualni I liberalni humanista. Veza Naphte I Settembrinija je vrlo pazljivo postavljena. Mann opisuje kako dekadentna kultura u romanticarskom idealu apsolutne slobode vodi samo do bolesti I krajnje destrukcije u Prvom svjetskom ratu. Medjutim. principa. godine. Pocinje pricu opisujuci sate. ne istorije. Umjesto toga covjek bi trebao da pronadje nacin zivota koji prihvata oba ekstrema. Settembriniejev optimisticni humanizam protiv Naphtine pesimisticne apsolutisticke ideologije. a ne kao istinito stanje. Na neki nacin oni su karikature. Zapravo. ” Modernizam – Mann je poznat kao jedan od najvecih modernista I ovaj roman je prvi primjer ovog zanra. Naphta ima stroge religiozne stavove. ” Karakterizacija – Svaki od Mannovih likova je stvarna osoba kao I simbol istaknutog vidjenja zivota za vrijeme predratnog perioda. Medjutim. ali ideje su predstavljene kao fenomen tog perioda. Nijemca. Mann je hronicar kulture. atmosfera I ton romana nalik su snovima I nadrealizmu (bizarne debate Settembrinija I Naphte. njegovi opisi nisu izvjestaji vec cine komentare efektivnijim. Detalji cesto nose simbolicno znacenje. dakle I srece. religiozni. Mann kritikuje pretjerivanje I u jednom I u drugom smislu dok pokazuje neophodnost I jednog I drugog u svijetu. dok Peperkorn predstavlja vitalni zivot bez komplikacija. sedmice. ovo ne treba shvatiti kao piscevu preporuku da covjek izbjegava ekstreme I drzi sredine. kao I vece intelektualne I simbolicke teme. ali su sklopljena na takav nacin da postaju sustinski povezana. ali I patnje. Vrijeme se raspada pred oslobodjenjem od svakodnevnih briga. Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi bili efektni. koju imaju kao individue. ali njihove portete je stvarao kao simbole kojima je istrazivao kulturalne probleme koje rjesava u romanu. Nije saglasan sa nezdravim zanimanjem za smrt. Mann je nazvao svoje likove “nicim drugim do predstavnicima svijeta. ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno. Mann je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena. to su trodimenzionalne karikature. duznosti posvecenog. a zatim se narativni periodi povecavaju na dane. Dio genijalnosti Mannove umjetnosti je njegova sposobnost da svoje likove intelektualizuje a da im pri tom ne oduzme covjecnost. I domena duha”. Mann je jednom rekao:” Samo je iscrpljujuce istinski interesantno.mnogo gledista. ali plaha Ruskinja. a Klavdija je slobodoumna. mjesece I na kraju. Zatim veza prijatne I srecne vizije tropskog ostrva I krvavog rituala zrtvovanja. Naftina I Settembrinijeva misljenja protivrijece jedna drugom. Frojdovske ideje prozimaju veliki dio price. Hans svoju dijagnozu vidi kao oslobodjenje. Ono sto svaki od ovih likova cini uvjerljivim jeste povezanost koja je ostvarena u njihovim medjusobnim odnosima. preda I da zivi zivot radi zivota samog. Mann se nadao da njegov likovi nisu “ puke sjene licnosti I hodajuce parabole”. ali naglasava njenu neophodnu vezu sa srecnim I zdravim zivotom. knjizevni ili psihoanaliticki.

Hans je ocito iskusio sve ovo. mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako. Cuvsi to. Razmisljanja o vremenu potpuno zaokupljaju Kastorpa:” Dakle. a gdje pise da je tako? Za nasu svijest nije tako. ali I previse dobrovoljno prihvata bolest I smrt. niti je ovo nekakav zivot. nije to nikakvo vrijeme. cetiri puta na dan. Lijepo. mladi neformirani lik je podlozan razlicitim uticajima. “Ono uopste ne prolazi. poput vode u nekoj ustajaloj bari. U razvojnom romanu. sav roman predstavlja razvoj evropske duse u ovom periodu. . U pocetku mu je bilo strasno tesko da prihvati takvo “rasipanje vremena”. rece I dodade:”Covjeku se ovdje izmijene pojmovi. Mann opisuje Hansa kao tipicnog radoznalog covjeka. vrijeme je cudna zagonetka I tesko je razjasniti ga. Kastorp je zestoko odreagovao: “Pola godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si vec pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremena…” “Da. Jedino za vrijeme mjerenja temperature. cinilo mu se da je tu postao stariji I pametniji. prosto da ne vjerujes. ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu. vremena”. jer donosi tako mnogo promjena. Joahimu. jer je prvi susret s njima obecavao neobicno prosvjetljenje I avanturisticko napredovanje. Vidjeces vec. svojim culom vida I culom pipanja. rece Joahim I klimnu glavom vise puta pravo preda se. koliko traje mjerenje. I nase mjere samo su konvencija…” U Berghofu vrijeme se potpuno usporava. pa neka prolazi. generalni pregledi. Mannova kulturna kritika dolazi na kraju ovog razvojnog procesa. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopste). njegovom rodjaku. ne obracajuci paznju na dobronamjerno negodovanje svog rodjaka. jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo. moralo bi da prolazi ravnomjerno. koji dobrovoljno. Ali kojim culom opazamo vrijeme? (…) Mi kazemo: vrijeme prolazi. u Berghofu to je samo nesto duza jedinica vremena. primijetio je Hans Kastorp. nakon sto je Hans iskusio razlicite kulturne I inetelektualne uticaje. ili sta je citavih sedam minuta. Tri nedjelje su za njih kao jedan dan. Lijepo. sta je vrijeme? Mi prostor opazamo svojim organima. Mann je “Carobni brijeg” odredio kao roman “uvodjenja” zajedno sa tradicionalnim “mitovima trazenja”. Razvojni roman – Roman je napisan kao kulturna hronika u formi razvojnog romana sa modernistickim zapletom. pri tom odbacuje neprihvatljive mogucnosti I na kraju pronalazi svoj poziv I odgovarajuci odnos prema zivotu. tako da su svi rodjendani. “Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”. moze se zaista uociti sta je jedan minut. dijelom sto nikom nije ni stalo. sto niko ne haje da li su prosle sedmice ili mjeseci. Sve ces to vec nauciti”. ali buduci da on predstavlja dusu predratne Evrope. I to radoznalog u pravom smislu te rijeci. U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje I zveket casa nije ostajao neiskoriscen. tu su se cesto pridruzivale I licne I neredovne svetkovine. naravno. odgovori Joahim. “Brzo I lagano. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo I imalo zilavu vrijednost. kako kaze pisac “ talasi vremena valjaju se uvijek u jednolicnom ritmu”. I dok godina dana znaci toliko mnogo u zivotima ljudi u ravnici. I kao posljedicu ovog “obrazovanja”. ali I kao utjelovljenje ideja. Ali. divlji I pravi odlasci bili proslavljani cascenjem I pucanjem zapusaca u restoranu. povezano. tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vjecnost. kako se uzme”. stice iskustvo. ” Jos prvi dan Katorpu se cinilo da vec duze vrijeme boravi u Davosu. ” I zaista. sa vecim rizicima. Vrijeme “Carobnog brijega” Vrijeme –Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremecaj vremena u Davosu. “Ovdje se naprosto igraju ljudskim vremenom. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. da bismo ga ga mjerili…Da bi moglo da se mjeri.ljudska bica. potpuno staje. da ti pravo kazem. pronasao svoj “pravi poziv”-svoju neizbjeznu sudbinu-na ratistu u Prvom svjetskom ratu.

dva sata obaveznog odmaranja. Poruka koju nosi “Carobni brijeg”jeste: kad ne bi bilo vremena. stalno mjerenje temperature… svaki dan isti je kao I prethodni. voljeli su dan koji ostaje uvijek isti. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. I svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. Smatralo se da je savrseno neumjesno I brutalno reci nekome da se doticnog dana navrsavaju tri godine otkako je dosao – to se nije desavalo. I svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da I drugi zeli ono sto I on sam. godisnjica dolaska nije obiljezavana nicim drugim sem cutanjem. premda je ocevidno najgora nesavjesnost-ne obazirati se na vrijeme. slicna pitanja. prema kalendaru desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije vratio.Medjutim. licnog I individualnog vremena-to je bila stvar onih kratkorocnih pacijenata I pocetnika. “Vrijeme je bozji dar dat covjeku da ga koristi u svrhe covjecanstva I napretka. Na raspored vremena svakako se mnogo polagalo. njemu to mozda I nije bilo narocito ugodno. Ali mjerenje I brojanje onog vremena. Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme sto se ne mjeri. a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je gospodja Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena prozivio Hans Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga. Ali. Hans nije mogao da da odgovor. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. a ono sto ga je u tom sprjecavalo bio je nemir njegove savjesti. mjerenje dakle. Preko nje se prelazilo. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. ne bi bilo ni napretka covjecanstva I svijet bi bio samo smrdljiva I ustajala bara. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. Hans vise nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena. koje je za svakog pojedinacno bilo vezano za ovaj prostor gore. da je zaista htio. zaboravljalo se da joj se ukaze paznja. Koliko je Joahim zivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska? Koliko je vremena u svemu zivio s njim? Kad se. Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog-pet obroka dnevno. sto nezapazeno protice. mogao je Kastorp uz malo truda sve da izracuna I tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. pazilo se na kalendar. ” . Medjutim. sto se njega samog tice. na redoslijed dana I njihovo prividno vracanje. ali on nije ni pokusavao da ucini neki napor da se oslobodi te nejasnoce I rasplinutosti I da bude nacisto s tim koliko je vec vremena ovdje proveo.

Međutim Posejdon razbije Odisejev brod od obale ostrva Sherije. te on žuri da dođe kući. Homer koji je živio oko 800g. djela.U “Odiseji” se opisuju lutanja Odiseja. u kasnijim godinama. Pored njega tu se pojavljuju i drugi likovi: Penelopa. p. p.e. Ideja:Ideja je.Da Odisej nije bio uporan da dođe do Itake. lijep junak koji se trudi vratiti svojoj supruzi. Nakon što napokon stiže na Itaku. uz Ateninu pomoć. Vjeruje se da je “Ilijadu” napisao u ranijim a “Odiseju”. i da ga Penelopa nije uporno i vjerno čekala nebi bili sretni. bogovi Odiseja oslobađaju. Kalipsa… Fabula: Nakon što je niz godina proveo u zarobljeništvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju. Interesantni su njegovi opisi i heksametri (stihovi od 6 slogova). Posejdon . njegova žena koja odbija sve prosce. Tamo Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doživljaje. Po Homerovim spjevovima možemo zaključiti kakvi su bili stari Grci. Odisej je hrabar. jer je ovaj oslijepio njegovog jednookog sina (KIKLOPA Polifema) I dr. njegov sin sličan ocu po svojo hrabrosti. Apolon. Tu Odisej. Spjevao ga je slijepac. i kada više nije bila sigurna da je Odisej živ.grčki bog mora koji otežava put Odiseju.Odiseja Odiseja je starogrčki ep nastao u VIII st. naročito nakon što ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce. Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomoć Bogova. To mu daje snage da prebrodi sve teškoće koje mu se ispriječe na putu. pojavila sumnja u njegovu egzistenciju. ali se u 18 st. Penelopa ga jedva prepoznaje.n. po svemu upornost i da se čekanje isplati. . n.Za njega su vezivana i niz drugih epova. Telenah . Mestor adnje: Istočni i srednji dio Mediteranskog mora Vreme radnje: Nakon završetka Trojanskog rata. e. šaljivi spjev “Boj žaba i miševa” i dr.Homer . koja mu pomaže da dođe do grada. kao nastavak. nagovještavajući mu da će otac uskoro doći. Atena – grčka boginja lova koja pomaže Odiseju i olakšava put koliko može. Za to vrijeme Atena pomaže Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njgove majke. kći tamošnjeg kralja. sreće Nausikoja. -Zeus. grčkog junaka po završetku Trojanskog rata pri povratku na Itaku vjernoj ženi Penelopi i sinu Telenahu. a otac je presretan što vidi sina.

te mu on proriče da će biti prognan iz Firence. a umro je između 13. protiv prirode. U drugom pojasu nalaze se samoubojice. a čuvaju ih kentauri. Sedmi krug Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva. U svakom krugu nalaze se duše griješnika. u Firenzi. Njihove duše se ne muče i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. koji gonjeni Harpijama trče kroz šume samoubojica. ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. lav i vučica. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. Dugo luta šumom i izađe iz nje. Njihove muke su da ih. koji su zagnjureni pri vrhu. Prvi Krug U prvom krugu .. a ljeni se dave pri dnu. polijegale po blatu. Homer. te dođe do nekog brijega. te rasipnike. Drugi krug U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika. Šesti krug To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”. lik iz Danteovog romana Vita nuova. rijeku od vruće krvi. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga. a čuva ih Pluton. Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija. Najosnovnije crte fabule: Dante se na polovici života nađe u šumi. protivnika prirode. mitski čuvar Hada. koji su pretvorene u otrovno granje. . Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. gađaju strelicama. rujna 1321. leže nepokretni nauzak. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice. koji ih dok su uronjeni u Flagetont. u Ravenni. Čuva ih Flegija. Ovdje Dante priča s Farinatom i Cavalcantiem. Oni prsima guraju teške terete.Limbu nalaze se duše nekrštenih. Čuva ga Minos. Krene prema vrhu. moraju trčati i protiv rada. njegovog učitelja i uglednog književnika.Božanstvena komedija Ponešto o piscu: Dante Aliaghieri rođen je 1265. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo). rasčetvoruje. moraju sjediti. ali mu put zapriječe gepard. ljubavnicima iz Ravenne.Dante Alighieri . Treći krug U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Četvrti krug U Četvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. a raspoređeni su po težini grijeha . Vergilije.. i 14. a on ujedno i razvrstava teže griješnike.što su grijesi teži to su krugovi niži i uži. On krene natrag. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega. Ovidije. šiba kiša i snijeg dok ih Kerber. Peti krug Peti krug je krug duša srditih i žestokih. kojima vitla paklena oluja.

Ima tri glave. Taj krug je podjeljen na četri zone. Kain zona izdajica rođaka.simbol grešnog života Struktura: Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda. U devetom rovu su sijači nesloge. već krivnja njegove okoline. prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama. Tolomeja . U šestom krugu su licemjeri. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja. koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. koje vrag ranjava mačem. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. a među njima Dante sreće Odiseja. Karakterizacija likova: Francesca je griješnica iz poravednih razloga.zona izdajica domovine ili stranke. kroz pakao. Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku nečist.simbol grešnog čovjeka Vergilije . naglavce zabodeni u šuplju stijenu.Osmi krug Metabolge ili zle jaruge. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci. kako se još zove osmi krug pakla. U prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli). U osmom krugu se himbeni savjetnici. U ustima su mu Juda. Brut i Kasije. U petom krugu su podmitljivci i varalice. za razliku od prošla tri griješnika.ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti. nalazi se gorostasni Lucifer. osoba koja je u potpunosti zaslužila . a drugi s prvim iz sljedeće strofe. tj. a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj. sadržavaju deset rovova. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca. a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. U suštini je on dobar čovjek. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu. Tema djela: Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život. U središtu Kocita. a čuvaju ih vrazi. Simbolike: Dante . Farinata je plemenit. ujedno i središtu zemlje. Guidecca . a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. on ga moli da razgovara s njim. U sedmom rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. kažnjeni strašnim bolestima. glave okrenute naopaku. koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. koji je do pola zaronjen u led. Deveti krug U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. zagnjureni u vrelu smolu. Papa Nikola III je. koji hodaju unatrag. a u desetom rovu su krivotvoritelji. i iako je protiv Dantea po političkom uvjerenju.zona izdajica svojih dobročinitelja. čistilište i raj. U trećem rovi su simonisti . Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola. Antenori . od kojih se prvi rimuje s trećim.zona izdajica gostiju.simbol božanske milosti i objave mračna šuma .simbol mudrosti i razuma Beatrice .

jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opće kulture. Mišljenje o djelu: Djelo je tajanstveno i mistično.pakao. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg vremena. napravio je veliko i hrabro junačko djelo. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao. Alberigo del Manfredi je okrutan čovjek. koji je bio u stanju ubiti rođaka. ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo nedostupno većini čitatelja. . Općenito je on lukavštinom uništio Troju. čija djela ovise o kutu gledanja. samo zbog osvete. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva. Odisej je još jedan griješnik. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom. Vrlo je naporno za čitanje. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka.

Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Sve njegove ličnosti opterećene su zahtjevima “krvi”. bolji. potvrđujući često svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Kritike: Stanković je davao tregične sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu.Borislav Stanković . te memoari: Pod okupacijom. pogresnih uverenja i poatrijarhalnog odgoja.Nečista krv O piscu: B. je najčešći I gotovo jedini njegov motiv. ali ogorčen nakaznim ćiftinskim moralom građanske klase u nastupanju. Stanković je boravio u Parizu. stari dani. su likovi promasenog zivota. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjećanja. svijetliji. pozadina. Sav taj moral nalazi se pod još većom tiranijom. "Necista krv" . Ideja: Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemogućenih ljudi. da bi se poslije očeve propasti završio tragično I bolno za njih. -1927. Školovao se u Vranju I Nišu. čovječniji. silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajući nezadovoljni donose nesreće I prouzrokuju tragedije. Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio). on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi. Tragicna sudbina lepotice Sofke ("Necista krv" . Pokojnikova žena. neostvarenih snova. Borislav Stanković bio je plodan pisac. nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti. koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao. romani: Nečista krv. a sve ostalo je samo okvir. koji je u početku bio raskošan I ugodan. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanđela. Božiji ljudi. ) rođen je u Vranju. presjećeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima. Tašana I Jovče. pod mišljenjem čaršije I šta će svijet reći. već I sukobu sa samim sobom. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika ličnosti u okvirima kojima je vezana lićna sreća. zbog koga je I sam u životu patio. Tema: Tema ovog djela je težak život Sofke. bez prozivljene mladosti. u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema čovjeku.Borislav Stankovic ) Nosioci radnje ovog svevremenog romana. a završio je pravni fakultet u Beogradu. Svi njegovi ženski likovi nesrećni su I tragični na isti način. gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom čaršijom I ćitinskim moralom. I drame: Koštana. u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim očima. ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu. razvijao po volji neke jače sile. . sa svojim nagonima. tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. U djelu Borislava Stankovića čovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom. Književni rad započeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. Stanković (1876.

Njen zivot uz Tomcu bio je u jednom periodu jako srecan. Tako Sofka nikada nije osetila ni saznala koliko je zapravo njena porodica osiromasila. duge bujne crne kose. Njena majka se trudila da svojoj jedinici nadoknadi svu potrebnu ljubav ali i materijalne stvari koje cine svaku devojku srecnom: raskosne haljine.. Nemilosrdno je unistena kao zena. obraza rumenih zbog vrele krvi koja je tekla njenim venama. lagodan zivot.jednostavno plenila je svojom pojavom. dok je otac za nju bio stranac. Spas vise nije postojao. Predala se. da joj ostale devojke nisu ni blizu. Zaista tragicna sudbina! . izgubila svu svoju lepotu.. Kada bi onako izazovno setala dvoristem ili stajala na kapiji. Efendi Mita je retko dolazio. radnja romana se vrti oko nje i bazira na njen zivot . najpre je kategoricno odbijala.zanosnih oblina.savrsene lepote. Aristokratskog drzanja. kao majka. Neobicne. pun ljubavi. Dozivela je tezak slom i vise se nije oporavila. kao ni izlaz iz te bolne situacije. Njen zivot od trena kada je Efendi Mita trazio ostatak novca od Tomce. drskog pogleda jako je privlacila ali istovremeno i plasila muskarce. jer je retko dolazio.Sofka je glavni lik.. Za nju je bio veliki sok kada je otac odlucio da je uda za dvanaestogodisnjeg decaka Tomcu.ona je srediste zbivanja. otac joj po drugi put u zivotu rusi snove i remeti harmoniju. Trpela je ponizenja i udarce. krenuo silaznom putanjom u beskraj. Dakle. bleda i bolesna. zaduzivanjem kod nekadasnjih seljaka. Predala se svojoj necistoj krvi. Medjutim. ukrase. niti se trudila da joj bude bolje. o braku iz ljubavi. Njeni snovi su se srusili u trenu. Biserno bele puti. Deca su joj se radjala degenericna. Cesto je nocu razmisljala o svojoj necistoj krvi. Odrasla je sa majkom. izgubila svetlo na kraju tunela.. Jedan mlad zivot je unisten. Necista krv se prenela i na njeno potomstvo. prodorno je posmatrala muskarce ne krijuci pogled. I pre pocetka Sofka je dozivela kraj. ali kasnije svesno pristaje da se zrtvuje radi materijalnog spasenja svoje porodice. Kao i svaka devojka. mastala je o svom buducem suprugu. ali je jako voleo svoju kcer Sofku. kao individua. odgojena tako da misli da je iznad svih. tesko disuci. iz ljubavi i postovanja prema ocu. cesto bivala u potpunosti opijena da bi pobegla od stvarnosti. pozivala sluge u svoje odaje. sanjala bi cudne snove od kojih se budila oblivena znojem.

mir koji u njemu učestvuje. Imati prijatelja. Albert (Mondovi. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti. vedrinu duha. Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte. Camus ističe poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom. napokon. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u ćemu gora od života ni gora. Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. 01.1913 .11.Stranac Bilješka o piscu: Camus.Čitav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. U njegovu životu nema potresa. događaji koji se nižu nemaju opravdanja. koji životu daje sadržaj i veličinu. osim ispitivanja i suđenja. posvečuje se isključivo književnosti. francuski romanopisac. kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. izlaziti s njima. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. 1945. Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina.Stranc se . dramatičar i esejist. uvjeren da je. Camus nalazi izlaz u Revoltu. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti čovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života. Od 1947. Kad su se strasti smirile i činilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Roman. kao i svakodnevni. Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti način. 1960). 07.. ljubiti . sa čistoćom krajolika.oni najglavniji. najbolji prijatelj Mersaultea. svi su događaji apsurdni. osjećaje kriznih situacija.to je okvir njegova života. sve svejedno. nemaju smisla. Radnja romana događa se u Alžiru. ni želi da se spasi.Albert Camus . da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. isto tako ne može pronaći nijedan razlog pokajanja. koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak. on sadrži osjećanja i misli Camusova junaka. započinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. presudni. njegova mama. blagost večeri. 04. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grčke. Ateist s dušom kršćanina.Villeblevin. Poginuo u automobilskoj nesreći. Smrt na koju je osuđen prima potpuno ravnodušno. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošću očito je užasavanje koje čovjek pokazuje pred otkrićem besmislenosti. ne poznaje mir sijeste. jednostavan je u svijetu punom nedokučivosti i ravnodušnosti. kao glavni junak romana. apsurda svog postojanja. pisan u prvom licu. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke. Raymond. Camusa muči pitanje: kako pomiriti čovjekovu čežnju za vječnošću i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajući da riješi tu antinomiju. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957.” Od te prve jednostavne rečenice u romanu svi događaji djeluju tako na glavnog junaka . beznačajnih ljudi. ciničnim monstrumom. umorna i neurotična. Upravo je ta beznačajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. Camusov Stranac jest roman s poprilično uskom usmjerenošću. uvjeren da je ona apsolutni kraj. godine. koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”. Alžir. Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih događaja. vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani. ni besmislenija. Modernog čovjekova naziva hldnim. produžuje se do posljednjeg retka knjige. Celeste. mladić s banalnim životom bezbroja malih. nelagode. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Za uobičajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama. djevojku.. Glavni junak je mali namještnik Mersaulte.

o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima. Mersaultea. . već govori o nećem posve drugom. govori o privatnim stvarima. o ratu. zgodama i nezgodama jednog mladića.razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici.

srpnja 1944. u Lyonu. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. 327. On je imao svoju kućicu. Dječak svoj doživjljaj priča ostalima. Taj planet se zapravo zvao asteroid B 612. Izgubio je oca kad mu je bilo četiri godine. 31. god. “Zemlja ljudi”.Mali Princ Bilješka o piscu Antoine de Saint-Exupery se rodio 1900. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. Sedmi planet bijaše Zemlja. ali vidje tek oštre kamene vrhove. Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa. CITIRAM:”Osvijetljeni brzi vlak . Fabula Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Prve je večeri morao zaspati na pijesku. “Noćni let”. Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši(princa ugrize zmija i. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. “Ratni pilot”. tutnjeći kao grom. Bio je manji od svih drugih planeta. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu. na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. zatrese skretničarevu . ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. Rasplet Dječak I princ pričaju . 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. zapravo. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige.Antoine de Saint-Exupery . Na prvom asteroidu je živio kralj. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. . Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Mjesto radnje Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. 328. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. on umre). Na planetu je imao dva živa vulkana. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. god. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. leteći u izviđačkom avionu nestaje nad Sredozemljem. a sa sedamnaest gubi mlađeg brata. tj. “Tvrđava” i alegorijsku priču “Mali princ”. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. Na sljedećem planetu živio je pijanac. a imao je vode za nepunih osam dana. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. Na drugom planetu živio je umišljenko.

Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao zamisliti. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Stalo je razmišljala o kokošima. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Ona lovi kokoši. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. CITIRAM: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. Prije 6 god. smiješan i želio je ovcu. bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je : “evo jednog podanika”. . Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Njegov dom je bio asteroid B 612. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Otada je prošlo šest godina. pa mu je to bila jako čudna životinja. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. princ je tragao za studencom u pustinji. ”ZAVRŠEN CITAT Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Umoran. Kralj se jako držao pravila. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Nikad nije vidio zmiju. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. dodavao. što se smijao i što je želio ovcu. Kralj je bio jako razuman. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad mali princ došao. bio je zapravo malo veći od njega. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Neki je turski zvjezdoznanac 1909.kućicu. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Život joj je bio jednoličan. Dječak je dugo živio mađu odraslima. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. ”ZAVRŠEN CITAT. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. Lisica Bila je vrlo lijepa. Vrijeme radnje Na početku knjige dječak je imao 6 godina. Na rastanku mu je rekla:”Čovjek samo srcem dobro vidi. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B 612. Bitno je očima nevidljivo”. doživio je kvar na motoru. odnosno bio je malo veći od obične kuće. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. zbrajao. Princ je priznao da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. npr. Bio je jako star i nije imao vremena da obiđe svoju planetu. Imao je tri svoja vulkana. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Malom princu se jako svidjela ruža. Nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. Stalno je nešto brojao. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. . ljudi love nju. god. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Mali princ je bio divan. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Likovi Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu.

a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. Priča je pisana za sve uzraste. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. Pio je da zaboravi. a u ostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. koji su imali razna zanimanja. ali naravno za svoje roditelje. Prilagođen za djecu i pomalo smješan prikaz prinčevog života. Tamo je sreo Malog princa. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. a on je odgovorio toga što pije. Svako je dijete zapravo mali princ. jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. Na kraju priče oni dvoje razgovaraju i Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi munja). To je princa jako rastužilo. Princ ga je pitao čega . Sreo je mnogo čudnih ljudi. Djeci tu ništa nije neobično. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Mali princ nešto predstavlja. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti nečem drugom. On se nečujno sruši. Najčudniji je bio nažigač. . Djeca vole bajke. Stil Ovo je dječji roman. Govori o dječaku(piscu) koji je sreo Malog princa. To mu baš i nije polazilo od ruke. Tema Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Mali princ mu priča o svojim putovanjima.Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. Osnovna misao pisca Ovo je dječji roman. on je palio i gasio uličnu svjetiljku .

kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac: VLAHO "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od ocu iz kuće izit smio? MIHO ''Bogme smješna oca imam! " (79. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461-1501). Plakir. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku. Od vremena Džore Držića. Družina od Bizara). Arkulin. To je farsa (kratka komedija. na svadbi Martolice Zamanjića. u njegovom životu brojnim neprilikama. Godine 1548. dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine. gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju. Garzarija. ali je ona uvijek duhovita i vesela. Venera i Adon. čime si osigurava popularnost u suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost. Njegove su se komedije Pomet i Pjerin. Iako on tu farsu piše u 42 godini. koje su se prikazivale u određenim prigodama. a pokopan je 1567. tj.No najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca. stavlja se na stranu mladića. orguljaš. pošto su bile poklade. no takva joj kratkoća i odgovara. Miho i Dživo. Prozvan je Vidra. rođen je u Dubrovniku 1508. no mladići se žele samo našaliti. Sudjelujući i sam u organiziranju predstava. tokom vremena izgubile.Marin Držić . Tirena. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski najčistije i najsavršenije djelo Marina Držića. Grižula).Držić prikazuje suprotnost između starosti i mladosti. a to je Držiću vrlo dobro uspjevalo. Svojim dramama.Držić se u Noveli od Stanca koristi opkoračenjem (prenošenje iz jednog stiha u drugi). postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Najranjasi.) Novela od Stanca započinje na sa tadašnjim dubrovačkim govorom. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. tako da se je Marin morao snalaziti raznim poslovima. U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku. dok dolaskom Stanca počinju govoriti štokavskim govorom. str. . Ona vjerno reproducira slike gradskog života u kasnim noćnim satima. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina. Bio je Dubrovački svećenik. Dundo Maroje.On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana. kojim govore Vlaho. pjesnik i komedijograf..Novela od Stanca Bilješka o piscu Marin Držić. u hrvatskoj kulturnoj sferi. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima. Skup i Tripče de Utolče. kao za svadbe i u doba poklada. Mande. Nije na osobit način izražen zaplet i sva se radnja dešava u jednom činu. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku. Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne. On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. te pastorala Džuho Krpeta. obitelj se osiromašila. Bilješka o djelu Novela od Stanca u prijevodu znači šala koja je učinjenja Stancu. Napisao je i jednu tragediju Hekuba. a sve manje vilama i pastirima. a upućen je na školovanje u Sienu. zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika. što govori da se poput te životinje znao izmicati svim. Koristi se vulgarnim humorom.

uzmu kozle i sir te ostave mu onoliko novca koliko je to bilo . " (82. Stanac se silno želio pomladiti. koji mu isprića kako je došao u grad da proda jare i sira. ali ga nitko nije htio primiti da prespava. "DŽIVO Nu hod'mo tja. čelatu na glavu. kad su mu se pokazale četri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile. Dživo. str. str. brokijer na bedru učas stavim. a ja ti omijeram kako ću se kalat niz njeku funjestru i. VILA Pođ'mo ga junaka u pticu stvoriti. STANAC Neću moć bisaka leteći nositi. koji su se spremali na svatove. molju vas! " (92. te ih zamoliše da odglume vile. kad večeram. obriju mu bradu. " (80. Vlaho i Miho preobučeni u maškare.Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noći razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobijeći iz kuća dok roditelji misle da oni spavaju. MIHO Bogme imam smiješna oca! Kuću mi zatvori. pošto ima mladu ženu.) Kraj Stanac ostaje nasamaren Dok se maskari šale sa Stancem. Oni pristanu i odlaze k Stancu. Dživo mu je govorio kako ga shvaća jer je i on nekad bio stari seljak. te ispričao kako se to njemu desilo. pak se niz konopac na ulicu kalam.) Vrhunac Dživo uvjerava Stanca da se pomladio Dživo odlazi Stancu. buhu ili strašnog stvora. vlahu ću njekomu novelu učinit. ma ja. Uvjerio ga je da se i on može pomladiti. Rasplet Maskari Mladići susreću maskare seljački obučen. Bilo je to na Ivandan. Nemojte. da se spreme vlahu šalu napravit. a rđavu ovu mičinu na pas.) Zaplet Dživov dolazak Dolazi Dživo i govori Mhi i Vlahu. obučen se u pjastru. str. a mudri moj otac u odru mni da sam. fengam poć leć gori. kad pođu svi spat. Vile su se počele poigravati sa Stancem prijeteći da će ga pretvoriti u pticu. te se pomladio.Fabula Uvod Razgovor između Vlahe i Mihe. zavežu ga.

koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da proda jedno jare i nešto sira. sukob mladog i starog svijeta. brate.) Zaključak Novela od Stanca je vrlo kratka komedije.) MLADI DUBROVČANI To su Vlaho. a kod kuće imao mladu ženu.vrijedno. što joj i paše. " (77. Kad se Stanac osvjesti počne vikati za njima i tražiti ih. pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu. koji su se željeli u karnevalskoj noći zabaviti. sad ćete viditi. VLAHO Nijes' pratik.) Lica STANAC Stari seljak iz istočne Hercegovine. MIHO Vidiš li mčinu ovu? VLAHO Vidim. DŽIVO Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu. brate vlaha od svijeta. Napisano je ono glavno. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenočište. STANAC Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'? Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio. Miho i Dživo Pešica. Nema suvišnjeg opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija. Njima je dosadno. str. Pošto je on bio star. povjerovao je u Dživovu priču kako se pomladio. sva je rđava. čuješ ti? Poteci. " (83. . nije ga luđega od Rta do Mljeta. kako i sami kažu oni su "zahrđali". str. te se žele samo zabaviti. DŽIVO Ovo smješnijega. . On je uvijerio Stanca i smislio cijelu šalu. " (89.ostrigoše bradu! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?! Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga! A. stigni ga! " (97. još si mlad.Ritam same komedije je brz. str.) Dživo je od njih trojice najdomišljatiji. tadašnji istinski život i bit same komedije. obadva sje'te tu. Vjerovao je da će se i on pomladiti. str.

Te zvijere koje je susreo znače oholost i lakomislenost. koji je bio manji ali zat o bolan. pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogrešnog puta. Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjčaja. a vođa mu govori. Tada Frančeska započinje priču kada je osjetila prvu ljubav.Pakao Bilješke o piscu: U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim riječima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni dušama. u koji dio pakla. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko grešan i gdje ga treba smjestiti tj. U pomoć pjesniku dolazi Vergilije. . Vođa pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaša prema pjesniku. Pisac i političar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. Pjesnik vidi i čuje strašne muke i patnje.Dante Alighiere . Dolaze Frančeska i Paolo i ptičaju o ljubavi. misaonosti i akcije. plačan i jadniji. a pjesnik osjeća bol zato što da je to dovelo dovde. na početku svog putovanja pjesnik je zalutao. Na kraju njezinog pričanja paolo pada od bola u nesvijest. V pjevanje Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spušta iz prvog u drugi krug. Zanima ga tko su te duše što tako pate. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. a od straha ne zna kuda da krene. Tu su još Panis i Triston. Mjesto radnje: Pakao Lica: Dante Alighiere Vegilije Beatrice Sadržaj: I pjevanje Prema Danteovu shvaćanju čovjek na pola svog života kreće na zagrobna putovanja. Susreće različite zvijeri. a dovodi ga do vrata svetog Petra.

uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku. udaljen od civilizacije. Kada je uredio nastambu. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Odlučio je uzgajati koze radi mlijeka. Pošto je strah sve više rastao. Brod nije bio usidren već nasukan. Iako nezadovoljan svojom situacijom. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom. Pošto je imao tintu i papir pisao je događaje na otoku. Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini. do 1731. Drugi pokušaj je bio uspješniji. počeo se baviti zemljoradnjom. Nakon bijega od kuće Robinson Crusoe doživljava brodolom. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na pučini. Spasio je jednog ljudoždera. pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Uživao je upoznavajući razne vrste ptica. . Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu stranu otoka. Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san. piće. oružje. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok. Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje. Da bi odložio svoje prve plodove čak je počeo praviti košare od pruća. a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Plašeći se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu. Pojedine su klali. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. alat itd. Poslije dugotrajna i naporna rada. Velika želja za povratkom kući navela ga je na izgradnju čamca. a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka. Pošto se Petko dobro razumio u drvo. Čamac je bio jako velik. Robinson je uspio sebi napraviti i posuđe. Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. Kada je skupio snagu i ponovno izišao. Posada broda ili je bila mrtva ili je već napustila brod. koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. mornara iz Yorka˝ zasnovan je na stvarnom događaju. Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo. Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge ˝Dnevnik kugine godine˝ . Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. utemeljitelj modernoga romana. njih dvojica zajedno su napravili čamac. počeo je s gradnjom nastambe.Daniel Defoe . i u najtežim trenucima tražiti izlaz. Živio je od 1660. pržili meso i jeli. Njegov prvi i najpoznatiji roman je ˝Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici ˝Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders˝ . Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do broda. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voća. svakodnevnim govorom. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim. Pouka: Nikad se ne predati. shvatio je da je pogriješio. To je priča o brodolomcu koji se. te ga nije mogao dogurati do vode. engleski pripovjedač. Istraživajući otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Taj san mu se ostvario. pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voća.Robinson Crusoe Daniel Defoe. Pošto je u trenucima bolesti počeo moliti. naišao je na nešto strašno. Iako se Robinson u početku pribojavao. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima. bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti.

pojeli su mu cijelu ribu. kao i uvijek.Sabljarkin skeleton je ostao vezan za brod.5 metra. Tako je starac Santiago ostao sam. gdje je ranjen. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova. Slijedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je .ali je bila prevelika da je stavi u brod.1961). osim očiju.Kad su stigli do obale od ribe je ostao samo skeleton. a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu.Treći dan. američki književnik. ali ju nije vidio. bila je to ogromna mečarica.Starac je ušao u svoju kolibu i pao na krevet mrtav. prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak.Jednog je jutra. pokušao im je pobjeći.U podne toga dana uhvati sabljarku veliku kao njegov brod.Ernest Hemingway .Sledećeg dana starac je seo kraj mora verujući da će toga dana njegova sreća da bude promenjena. bila je duga 5. Ernest (1898 . pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani.morski pasi su namirisali ozleđenu ribu. javnim antifašističkim nastupima. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. ___________________________________________________________________________ Santiago: Starac Santiago je bio tanak i mršav.Borio se dva dana i dve noći sa ribom.Loša sreća je bila uzrokovana time da su njegovom mladom prijateljiu Manolinu roditelji zabranili da ide s njim u ribolov. Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti. izgledako staro. dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija. što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. For Whom the Bell Tolls.Na putu prema obali. Manoline. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti.umoran.Jedino je mogao da je veže i vuče za brodom na obalu. roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Sadržaj: Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca.Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa. na obali su se ribari divili. ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja.izmoren. Ali. Uz to. Santiago išao na pecanje.ali nije mogao da se odbrani od svih. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. ali je uz nagovor roditelja odustao. Santiago se borio s njima. nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež.uspeo je napokon da dokrajči ribu i probode je harpunom.drugi ribari i turisti su ga gledali u čudu misleći da je morski pas.Manolin je bio srećan da se starac vratio čitav kući i obećao mu je da će opet pecati s njim. Na njemu je sve. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući.Starac i more Bilješka o piscu: Hemingway. ali nije uspio. s dubokim brazdamana potiljku.starac je bio preslab da brani ribu i iako je ubio nekoliko pasa. ___________________________________________________________________________ Ovo je kratka priča o kubanskom ribaru koji 84 dana nije mogao da ulovi niti jednu ribu. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba. a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha.

Manolino je jedini pravi prijatelj Santjaga. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu.IDEJA : Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom. Glavni likovi su starac Santjago i dečak Manolino.TEMA ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. Ali Hemingway. Ideja: Hemingway upučuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čovjeka. On već 84 dana izlazi na more i vraća se bez većeg ulova. Santjago je povratio ugled vrsnog ribolovca. Svi u naselju misle da je starac "izgubio" ribolovačku sreću. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću. Kada je stigao na obalu svi su se divili njegovom ulovu iako je ostao samo kostur koji je veći nego što je neko nekada video. Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeći vlastita ograničenja. muće se i krvave zbog nje. Likovi Starac i more je delo sa svega nekoliko likova. on ipak ne klone duhom. Posle 3 dana riba je popustila i on uspeva da je ubije. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću. ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Ajkule su jele njegovu ribu sve dok nije ostao sam kostur. ali kako nije bilo ulova Manolinovi roditelji su odlučili da ga pošalju na brod koji ima više sreće. ___________________________________________________________________________ Nakon 84 dana lošeg ulova. Noću sanja lavove i želi da se vrati u vreme kada je bio prvak u obaranju ruku i vrstan ribolovac. Analiza dijela: Hemingway je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. kada ona treba biti potpuno njihova. Sasvim ne očekivano uspeva da ulovi ribu. Santijago odlučuje da zaplovi u potrazi za ribom. koja predstavlja silu prirode. Zajedno su 40 dana lovili ribu.obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. Čovjeka mogu uništiti. hrabrošću i odlučnošću. kome je borba uvijek značila što i život. bogatstvo. Santjago je stari ribolovac koji živi u siromašnoj kolibi spavajući na novinama. Posle duge plovidbe počinje da očajava jer nema ulova. zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja. bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dječak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti. ali ga ne mogu poraziti”. 2. svoju starost i nedostatak snage. 3. Međutim. . kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju . ali onda. Izlazi na okeansku pučinu. ne može da je ubije i izvuče na brod već pušta da ga riba odvuče daleko na pučinu. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. Zaključak:Iako nesretan. već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. kada postaje svijestan da je poražen. mnogo veću nego što je i pomislio. Njegovi problemi tu nisu gotovi jer je krv ribe privukla ajkule koje su počele da otkidaju ribu koja je bila i dalje na udici u moru. da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim. zalazeći dalje nego obično. Na kraju romana.njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju.

No. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. On nasloni leđa na dasku. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju. njegove prijatelje. Starac dugo. Volio si je živu. dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu. njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. on se ne predaje i ne gubi nadu. U dugotrajnoj borbi s ribom. Santiago zadobije teške rane. ZAPLET: U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. RASPLET: Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka. I doista. u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. pomisli on. Upoznajemo način starčevog života. ali ipak joj se divi. 89. žestoko se boreći protiv svog neprijatelja. uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode.82 “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima. jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi.citat. reče on. tj. str. a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. vjere. str. Leđa su mu to potvrdila. njegova pobjeda nije potpuna. str. mnogo veću nego što je i pomislio. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada. po povratku svi ga poštuju i hvale. zadivljen je njenom jačinom i veličinom. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. Ili je onda još veći?”. “Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci. starca i ostalih mještana. “>>Bori se<<. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. a voliš je i mrtvu.4. to Santiagu nije dovoljno. čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju.”.”. Nisu pripadali lešu. >>Borit ću se dok ne umrem. sada u noći bez tračka svjetlosti. za svoj opstanak. tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu. VRHUNAC: Starac. on se ipak osjeća poraženim. Ako je voliš.KRATAK SADRŽAJ UVOD I POČETAK: U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim.69 . No. Starac je primjer čovjekove snage. ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Nakon što savlada ribu.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima. 5. upornosti i samopouzdanja. citat. a na neki način i poražen. ali i za vlastiti život.<< Ali. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. siguran da nije mrtav. vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Riba je za njega neprijatelj. citat. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. nije li grijeh ubiti je. otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen. mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo.

str. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe. zvane >>guano<<. citat. kao i jedro omotano oko jarbola. str. 54 . sto. i u njoj se nalazio krevet. Ali. i plakao je silazeći. a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. citat.”. 13 “Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi. citat. citat.”. Jako je vezan za dječaka Manolina. 52 2. Starac je duhovno bogat. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima.”. jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. str.SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće. str. pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza. a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. reče on.”. Ali.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. citat. nikada sasvim sam.94 6. Voli i poštuje druge ljude. Na njemu je sve. osim očiju.<< Mada to nije pošteno. >>U svoj njenoj veličini i slavi. “Starac je bio tanak i suv. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke. s dubokim brazdama na potiljku. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. izgledalo staro. str. mislio je.Poštovanje prema protivniku “>>Ipak ću je ubiti<<.”. sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio.Hrabrost “Starac je vidio mnogo velikih riba. isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna. 13 “Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. 18 No. citat.”. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. “Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. želi mu uvijek biti prijatelj. veću od svih koju je ikada čuo. nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla. u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati. i savijeno u balu. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune. znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su : 1. stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog. str. Sada. posebno mu je drag dječak Manolin.

To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara. 8.”. ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E.61 “Ubit ćeš me. 73 4. izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage. pomislio je starac. Koliko će ona ljudi nahraniti. a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom. citat.3. str. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti. svakako da nisu. tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. Ali. Nema nijednog dostojnog da je pojede. jesu li svi oni dostojni da je pojedu.60 “Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede. otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici. str. Pa. ribo. ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. ipak. on na neki način i dobiva i gubi. simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče.Pobožnost “>>Nisam pobožan<<. No.”.53 7. str. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. citat. reče glasno. No.”. Riba je bila fizički jaka. str. izgleda da u borbi s prirodom.citat. čovjek nikad nije potpuni pobjednik. moram je ubiti.69 5.Suosjećanje zbog ubijanja “>>Riba je takođe moj prijatelj<<. Svejedno mi je ko će koga ubiti. Dođi i ubij me.METAFORIČNOST Metaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. ljepše. brate. citat. o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. mirnije i plemenitije stvorenje od tebe. reče on. Također je uvjerljivo prenesena radnja. str. kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde. ___________________________________________________________________________ . citat. a ako bude moja.”. no odlučnost da je ubije. ustrojnost “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima.Izdržljivost. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. Ali. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. ustrojnošću i mudrošću. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće. Ne.

sunce još nije ni izašlo a starac je već bacio četiri mamca. Cijeli mu je život bio poprilično neuspješan. ali ponosan. Kako je bio iskusan. Izmoren. a na desnoj je imao posjekotinu od konopca. Čvrsto je uhvatio udicu. koji se voli družiti s njim i s vremena na vrijeme mu pomogne noseći mu ručak ili pomažući s ribarskom opremom. Neka je riba zagrizla jedan od mamaca. Budući da je imao iskustva. U osamdeset i četiri dana nije ništa ulovio. Starac je otišao kući i zaspao. Tu počinje njegova osobna borba. a riba sve bliže čamcu. Dovukao ju je do čamca i zavezao ju za nj. odluči pokušati pronaći sebe. Primamljeni mirisom krvi morski psi su navalili na sabljarku. Starac je bio na izmaku snaga. U jednom trenutku iskočila je iz vode u svoj svojoj snazi i ljepoti. nije se uplašio. Tada je došlo ono najgore. Nije imao nikoga. Na moru je već bio jedan dan. naslutio je da je mamac zagrizla sabljarka. Čitava je ostala samo glava i leđna peraja. Nažalost starca je napustila ribička sreća. Jedino čega se bojao je bio dolazak morskih pasa. naglas se divio ljepotama mora i ribamakoje u njemu žive. On se i dalje ponosno drži i vjeruje kako će sretniji dani opet doći. Riba kao da je znala što starac želi. Mjesto radnje: Meksički zaljev i otok Kuba Vrijeme radnje: Druga polovina XX. Uzeo je harpun i zabio ga ribi u srce. ribu nije obranio. a često i zajedno odu u ribe. Živio je u predgrađu Havane . stoljeća Tema: Borba starca Santiaga sa sabljarkom i morskim psima Glavna misao: “Čovijek može biti uništen. Bila je duža od starčevog čamca i teža od pola tone. Pogledao je prema kopnu. Ali. koju će podnositi s nevjerojatnim stoičkim herojstvom. Poželio je da je i dječak s njim. Jednoga dana starac se sam otisne na pučinu i nakon trodnevne borbe uspije uloviti veliku sabljarku. tako je starac mislio. proveo ga je sam samcat. a ostali ga ribari i stanovnici kubanskog mjestašca ismijavaju. Tako je i bilo. Pala je noć i starac je ugledao svjetla iz Havane. a posebno o velikom Joeu DiMaggiu. Ipak. Želio je da riba iskoči iz vode. Grč na lijevoj ruci mu je ubrzo prošao. no izgladnjeli morski psi počnu kružiti oko njegovog plijena. tada je starac znao da je došlo vrijeme da ubije ribu. Starac je započeo svoju borbu sa sabljarkom. a sa sobom je ponio samo bocu vode. pa je imao hrane. Kad i njega izgubi. Budući da nikoga nije bilo u blizini mogao je pričati sam sa sobom. a da ga nitko ne proglasi ludim. A onda je iznenada osjetio trzaj. starac je znao da će riba početi kružiti oko čamca u sve manjim krugovima. Kad je uplovio u luku vidio je da je ostao samo kostur ribe. sve dok sabljom gotovo nije dodirivala čamac. što dalje od kopna. a uhvatio je i delfina. Starac je volio s dječakom pričati o bejzbolu . Jedini prijatelj mu je mali Kubanac. dječak Manolin Sadržaj priče: Starac Santiago bio je siromašan ribar. on krene prema kopnu.Stari ribar na Kubi već tri mjeseca nije ulovio ni jednu ribu. a za njega se donekle brinu dječak Manolinm koji mu je pomagao nositi mreže i donosio mu hranu. ali ne i poražen” Likovi: Santiago. U borbi s njima starac je izgubio svoj harpun i nož. ali se ono nije vidjelo. ali nije znao kolika. Lijeva mu se ruka ukoćila. a možda i uhvatiti toliko želejnu ribu. kada je Manolin ujutro došao do starca i vidio . pa da zna s kim ima posla. Osamdeset i petog dana odlučio je u svom čamčiću odveslati daleko na pučinu. na otočnoj državi Kubi.

Otišao je po kavu i donio ju starci koji je bio utučen. . Poslije je starac opet zaspao .njegove izranjavane ruke. rasplakao se. Ohrabren dječakom. sanjao je predivne snove.

godine. po kojemu je poznat i danas. Slijedeće godine izvedene su Kaćiperke. godine. od tuberkuloze. 1658.U velikom broju razvijaju se u Francuskoj razne umjetničke grane. njegova družina. Takva je bila i Molierova družina. kralj Luj XIV. ali glumci ne dobivaju nikakve privilegije niti počasni naslov kraljevi glumci. i pošto se predstavila kralju izvedbom jedne Corneilove tragedije. odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. prvi veliki Molierov književni i kazališni uspjeh. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Počeci kazališta Početkom XVII. uzima umjetničko ime Moliere. što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika. U tom razdoblju Francuska dominira Europom jakošću svoje vanjske politike i snažnim utjecajem književnosti i umjetnosti. glazbenika. pa čak i naklonost Luja XIV. što je značilo da dobiva stalnu novčanu pripomoć. slikara i graditelja oko svoje rezidencije u dvorcu Versailles kraj Pariza. ujedinjenu s kazalištem Marais i glumce Hotel de Bourgogne. okruglih nogu i jake glave usađene u ramena. Nakon što se vratila sa svojih putovanja po francuskoj pokrajini 1658. a završava 1715. 2. interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.Nakon Moliereove smrti 1673. stolijeću Klasicizam u Francuskoj zapoćinje 1610. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima.Prema zapisima suvremenika. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu. arhitekta Mansarta. sada već vođa družine. S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu i 1644. Bilješka o piscu Jean-Baptiste Poqelin rođen je 1622.Od mnogih imena koja su pridonijela slavi Francuske književnosti i umjetnosti treba istaknuti kazališne pisce Corneillea i Racinea. koja je bila u neprestanim umjetničkim sukobima s onom iz Hotel de Bourgone. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije.Moliere ~ Jean Baptiste Poquelin . duhovitog autora Maksima La Rochefoucaulda. Francuska u XVII. koje nastupaju po sajmovima i gostionicama na improviziranim pozornicama. basnopisca La Fontaine.. stoljeća Francuskom putuju mnoge putujuće družine. povjesnika i kroničara SaintSimona. kao sin dvorskoga tapetara. nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. godine smrću Henrika IV. književnice Gospođu de la Fayette i Gospođu de Sevigne. i otada je on poznata i viđena osoba kazališnog Pariza.Umro je 1673. a kralj usredotočuje djelovanje gotovo svih književnika. a ne izvan njega. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju. dakle nekrštenima. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere. pod zaštitom jednog moćnog plemića. spaja se s trupom kazališta Marais. jer se nikada nije odrekao glumačke karijere. 1680.Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega. a pravo studira u Orleansu. dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć. . postiže čast da je kraljev brat uzima pod zaštitu . Bio je otvoren i pošten. kao i pravo nastupa u javnim dvoranama. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa. slikara Poussina i skladatelja Couperina. projektanta znamenitoga versailleskog parka Le Notrea.. do 1658. u Parizu. smrću Luja XIV. 3. spaja bivšu Moliereovu družinu.Tvrdica 1.g. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu. a 1643 osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Čuveno kazalište”). kritičara i književnog teoretika Boileaua. Moliere je bio nizak i pomalo zdepast.

Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke. operni libreti prigodnice za kraljevske svečanosti. To su Kaćiperke (1659). Tartuffe ili Varalica (1669). koje je imalo svoj status i bilo materijalno osigurano. Moliere piše četiri takve scenske igre. d) Komedije temeljene na zapletima. Mizantrop (1666). od kojih su najpoznatije Ljubavni spor (1656) i Scapinove spletke (1671). što je izazvalo mnoge polemike. sa svoje tri zasukane dlake nad usnama kao mačji brk. gledaoca drže u neprekidnoj napetosti.Najpoznatiji Moliereov uzor za Škrca je Plautova komedija Auluarija. pogotovo oni koji bi došli pod zaštitom. Molierova djela Više od trideset Molierovih djela koliko su nam danas poznata možemo podijeliti u nekoliko stilskih skupina: a) Farse. To su djela koje Moliere piše u vlastitu obranu. Tako je nastalo prvo stalno državno kazalište u Europi. Škola za žene (1662). Zadaća im je bila svakodnevno prikazivanje francuskih ponajboljih dramskih djela. a Moliereov Harpagon do svog bogatstva dolazi postepeno lihvom. c) Polemičke komedije. te Mariane i Cleanta. zamjenama osoba i grubljom komikom. iz koje je preuzeo niz situacija i scenskih odnosa. Tu pripadaju komedije Građanin plemić (1670). Lica HARPAGON Cleantov i Elisin otac. b) Komedie-baleti.iste godine. s vlasuljama od kučine. Tako. U nizu je situacija prikazan onovremeni način stjecanja kapitala na račun zaduženih. Don Juan ili Kameni gost (1665). 5. te Versaillesku improvizaciju . osjećao je pokvarenost okoliša koje nije moglo odoljeti zovu zlatnika ni po kojoj cjeni. 6. te hoće li sin uspjeti oteti ocu škrinjicu s novcem?Moliere je Škrcem opisao vrijeme u kojem je živio i kojeg je osjećao. 4.pomiruje ih i osniva Comedie-Francaise. Gospodin de Porceaugnac (1669). ima oko šezdeset godina: HARPAGON : “I ja to govorim: sa svojom mliječnom kožom.Udruženi u grupe glumci su razmjerno dobro prolazili. odbijajući lažne optužbe nakon Škole za žene. kao i Držićev Skup. koja se rješavaju tek na kraju. Temelje se na često drastičnim efektima. piše Kritiku škole za žene (1663). e) Komedije u kojima se kritički promatra društvo i pojedini izopačeni značajevi. Najpoznatije od njih su Šganarelle ili Umišljeni rogonja (1660) i Liječnik protiv volje (1666). svoje je blago našao. i to nemilosrdnim kamatnjakom i svim mogučim novčarskim spletkama. Škola za muževe (1662). Hoće li Valere uspjeti u svojoj namjeri da dobije Elisinu ruku. zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659). kako će završiti spor između oca i sina oko Marianine naklonosti. I sam dužnik u mladosti.Scenskim zbivanjima oko Harpagonove Škrtosti. Plautov Euklion. George Dandin (1668). Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomoć sluge pokrade oca. dok bi u trećem planu bile ljubavi Valera i Elise. Umišljeni bolesnik (1673). Bilješka o djelu Moliere je smatrao neka dostignuća i ostvarenja literature općim i zajedničkim dobrom iz kojeg se mogu crpsti mnogi poticaji. s jednom temeljitom razlikom. sa širokim hlačama i . Ženidba na silu (1664). Po uzoru na improvizirane talijanske komedije. Škrtac (1668) te Učene žene (1672).U Škrcu možemo naći tri temeljna motiva. komične pastorale i herojske komedije. Ove komedije ulaze u najviši domet Molierova književno-dramskog stvaralaštva. te niz baleta i prigodica.

voli Cleanta.” JACQUES .” (str.” (str. a sluge izgledaju izgladnjelo. Frosine joj predlaže Harpagona. ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade.. izabrala bih najradije njega. Poštovao je očevu moć da odlućuje nad njegovim željama. da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji. lihvar i gulikoža. On je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga. . FROSINE Svodnica.Valerov i Marianin otac.) CLEANTE Harpagonov sin. voli Elisu. JACQUES : “.“Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu. ali tomu ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao.) Zbog svoje pretjerane škrtosti tjera sve ukućane na oskudan život. te želi pridobiti bratovo i očevo dopuštenje da se uda za njega.” (str.Harpagonova kći. ali znam da je stvoren zato da bude voljen. JACQUES (sam) .“Da. jer je već u šezdesetoj. da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život. Ja ne znam tko je on.Ukratko.Anselmova kći. ANSELME . Još nekako dok me tuče moj gospodar. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar.“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u službu.“Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam. FROSINE . Kad bih mogla slobodno birati. kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost. Svojoj kćeri i sinu dopušta samo minimalno što im je potrebno za život. Uspio se ugađanjem zasvidjeti Harpagonu.) MARIANE . voli Marianu. VALERE .” ELISE . volim. Drugi priča da uvijek sa slugama izazovete neku svađu uoči darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe samo da nađete izgovor da im ništa ne biste morali dati. Sadržaj Prvi čin Na samom početku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise. uvijek uspjeva u svojim poslovima. 134.) MARIANE . lakomac. on bar ima neko pravo na to. osim sa Harpagonom. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako bi se rješili bijede. VALERE Anselmov sin. 7. Odsada je se odričem i neću više govoriti istinu. svoje konje ne hrani ako ne rade.Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostručenim kvatrima i produljenom korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukućani.. 112. voli Valera... 113.” (str. Elisa je zaljubljena u Valera.Harpagonov kuhar i kočijaš.. CLEANTE . i on je upravo razlog što se tako strašno bojim muža koga hoće da mi dadu. koji ga često tuče. 140.. kad već hoćete da vam kažem. da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi. a nigdje vas ne nazivaju drugačije nego škrtac. Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu. Valer se uspio ugađanjem uvući u Harpagonovu službu i pridobivati njegovo . kamo se god čovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju.“Nisam.razdrljenim trbusima.

koji izazivaju goste i nude ih da piju kad oni uopće na to i ne misle. dužnost biti da perete čaše i da točite piće. Dok Valer govori o Elisi. koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kćer Harpagonu. Te se sav bjesan odriče sina i proklinje ga. oče! Dobro.Cleant otkriva Elisi da je on u sličnoj situaciji sa Marianom. Drugi čin Cleant zadužuje La Flechea da mu pronađe zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest tisuća franaka. nisi li je dirao?” VALERE: “Ja da je dirnem? Ah. Izgaram za njom . Harpagon okrivljuju Valera za krađu. reci mi. 152. Ubrzo Harpagon otkriva da nema svog blaga te počinje sumnjati u sve. i tvoja. svoju ljubav.) Mariane priznaje Frosini da joj je teško udati se za Harpagona. CLEANTE: “Dakle tako me hoćete izigrati. Četvrti čin Valere. HARPAGON: “. CLEANTE: “Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež. želi Cleanta oženiti za bogatu udovicu.Tvoja će. kako to imaju običaj neke neotesane sluge.) Dok se otac i sin svađaju. te Harpagon odlazi razočaran na još jedan neuspjeli posao. što čast i ugled žrtvujete nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?” (str. a ne. Harpagon ga optužuje za škrinjicu. Čekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da donesete mnogo vode. Prema Jacquesovim lažnim priznanjima. Treći čin Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu večere slugama. Ne znajući da mu je to otac odlučuje pristati na sastanak i na velike kamatnjake.Na njihovu nesreću Harpagon ima druge planove.povjerenje. kad je stvar došla dotle. Cleanta. Cleante i Mariane. La Fleche pronalazi škrinjicu sa deset tisuća škuda. La Merluche. Harpagon poziva na večeru Marianu i Anselma.” (str. Ispričala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo štedljiva. 136. Brindavoine. Pri tom svakome napominje da štede što bolje umiju. A on je namjeravao uzesti za ženu Marianu. Elise. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Claude. a Elisu dati Anselmu. La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona.. razmišljaju kako bi spriječili neželjena vjenčanja.. te je pokazuje Cleantu. jer je čuo da je skromna i lijepa. ali samo kad bude tko žedan.” (str. Kako bi dobio još novaca.) Dolazi Frosine. te da želi pridobiti oca kako bi se njome oženio. 129. koji ne traži miraz. objavljujem vam da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem. jer prepoznaje u njegova sina. Peti čin Dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o krađi. HARPAGON: “Dobro. vrijeđate je jednako kao i mene. Harpagon otkriva Cleantove osječaje prema njoj. te nebi trošila mnogo. Pretvarajući se da ne želi Marianu. Cleant skida prsten s očeve ruke i daruje ga Mariani.

8. a to je postizao često grotesknom komedijom. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime. u pisanju komedija. unio u komediju povečavši komični efekt. sluga Kratki sadržaj: Euklion. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom.čistom i smjernom ljubavi. Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu. sluga u Megadorovoj kući -Antraks -Kongrion kuhari -Pitodik. Te dopušta da se vjenčaju. Ona je željela svom bratu sreću.” HARPAGON (tiho) : “Moja škrinjica odviše poštena?” (str. Eunomijin sin -Strobil. bojao se da Stafila (Stara sluškinja) ne pronađe to zlato koje je on svim snagama čuvao. Isto je tako opravdao svoj kašalj. na što on rado pristane. što upućuje na brzinu. 2. ujedino gospodar i glavni lik (škrtac). njegova sestra (Megadorova) -Likonid. stara sluškinja kćerina dadilja -Megador. Zaključak Jean Baptiste Moliere je najveći francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima obogatio svjetsku književnost. jer La Fleche u prijevodu znači strijela. Bio je “promatrač i slikar ljudske naravi”. Premda je samo on znao za to zlato i nitko više. sin Don Thomasa d’Alburcy. . kći njegova (Euklionova) -Stafila. Tvrdica Likovi: -Kućni bog -Euklion. dodjeljujući ga Harpagonu.On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi povečao komiku. Euklionov susjed Eunomija. Tako je šepavost Louisa Bejarta. tukao ju i maltretirao stafilu. Ona je za to odviše razumna i odviše poštena. Sebe je smatrao bogatašem. iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju. jer je osjećala toliku ljubav prema svom bratu. koji je glumio La Fleche. gospodar -Fedra. bilo svidjeti se. ako Anselmo preuzme sve troškove i ako mu kupi novo odjelo. Harpagon pristaje da prepusti Marianu. Nitko nije znao kao on voditi svoja lica kroz komediju.Njegovo je pravilo. u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova družina.) Otkrivši da je došlo do nesporazuma. jer se bojao da mu netko ne ukrade ćup zlata koji je našao u svom vlastitom domu. kao i Elisiu za Valera. Valere otkriva da je Napuljski plemić. koji ga je mučio na scenskim nastupima. pa po tome Valere i Mariane njegova djeca.” HARPAGON (tiho) : “Izgara za mojom škrinjicom?” VALERE: ”Radije bih umro nego da joj pokažem i najmanju uvredljivu nakanu. te mu je predložila da dovede ženu u svoj dom te da ju oženi. 162. Čak je. a izaći sa jasnom poukom. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oženi. premda se pravio da je najveći siromah u selu.

Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kuće.… Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato. kako bi ga priupitao za ženidbu. pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin. 1643 g utemeljuje s obitelji Bejart “Illustre Theatre”. ili da mu se došao rugati zato što je siromah. u imučnoj trgovačkoj obitelji. on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom.Euklion više nije znao za sebe.Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram. Pitodik-glavni sluga svako toliko je provjeravao kuhare da li rade svoj posao. kaže Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje.U Pariz se vraća . Da se više ne želi oženiti za njegovu kći i kako mu je žao.Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu kći uda na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da će sve on platiti. za koju se trebao oženiti njegov ujak Megador. ali u tome nije uspio.Premda mu je sestra obećala sa će mu pronaći ženu. 3. ima deset članova i dolazi u Pariz. Euklion je mislio da se on šali. Kad je Euklion došao kući sa tržnice mumljajući kako je tržnica skupa. Premda bijaše zlato netaknuto. rođen je u Parizu. no Megador nije ni pomislio na takvo što da mu se ruga nego ga je dostojno pitao takvo nešto.Razbolio se .Njegova kazališna družina 1658 g. Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kći još danas udaje. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklinu ukrao zlato. da li sam pošten. Ode Megador ka Euklionu. Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuži. kad je imao 36 g. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog ćupa zlata koji je pronašao). ali joj Megador predloži da uzme za ženu Euklionovu kći Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju.U kraljevskoj palači družina ostaje sve do Molierove smrti. kakva sam ja roda.Završio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu.To kazalište djeluje uglavnom u Lyonu. Na posljetku Likonid . te je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. tj. nakon podosta uvreda upućenih njemu sa strane Eukliona. začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba veći lonac jer u ovaj niš ne stane.a pravo je studirao u Orleansu.Pod zaštitom kraljevske obitelji brzo je stjecala veliku slavu. Eunomija ga u tome podržava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan. Tvrdica Bilješka o piscu Moliere. Kuhari Antraks i Kongrion su pripremali svadbu. Dakle. Poznaješ li ti mene. mu uspije reći za taj događaj. dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi. no kad mu je Megador rekao da želi njegovu kći za svoju ženu. Euklion dođe kući sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. Naime Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu. Pritom u kuću ulazi Likonid (Eunomijin sin) te pokušavši reći Euklionu kako njegov ujak Megador više ne želi u taj brak. Premda je imao veliko bogatstvo Euklion rekne da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kći. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oženiti za Euklionovu kći Fedru. Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja kao što su npr. Grenobleu. Rouenu. Avignonu. Naime on je smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuću da provjeri da li je zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio.

Ljubavna srdžba. te će ih proglasiti nemoralnim i uništiti njihov tadašnji svjet. Moral ili razum? Tko po vašem mišljenju čini veće zlo: onaj tko trebanovac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac a ne zna što da s njim započne? Cjelo to razdoblje je prožeto filozofijom. Građanin-plemić.Što susrećemo u Molierovim komedijama. o njegovoj biti. ljudske mane te pojedine profesije(npr.za vrijeme izvedbe svoje komedije Umišljeni bolesnik. Škola za žene. ta čast i taj razum .Ljudi će početi razmišljati o uzaludnosti nekih egistencija. jer nisu zaneseni nikakvom ludom strašću”. Klasicizam i Moliere Klasicizam je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st. ali je svojim radom uvećao bogastvo. pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na lječnike jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stalež. kao npr. Učene žene. Umišljeni bolesnik. te svojom komikom dovodi svoje likove u smješne situacije u kojima kritzira društvo.Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.Mnoga takva shvaćanja dovest će do rušenja tadašnjeg načina života i pojave novog. pokraj njih možete izabratti koju vam drago bolest.Potpomognuta racionalnošću ona razmišlja o svjetu. mnogo liberalnijeg.Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana . oni će joj pronaći razlog i kazati vam zašto se oboljeli”).Tadašnje doba je u svom duhu njegovalo tragediju.Ta pravila određivala su sve. kad se dva lika svađaju zbog različite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari. egzistencija čije postojanje stoji na dugogodišnjoj tradiciji. Mizantrop. U svojim djelima Moliere poštuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel prije 2500 g. budući da je upitanju njihov bolji život .Ta pravila vladaju i u Molierevu Škrtcu te su uz razum .”da se ne smijemo ni skim vezati bez prestanka onih koji su nam dali život” i “mnogo bolje vide što je za nas dobro .Ali Moliere njeguje komediju.Naslijedio je od oca dobar dio tog bogastva.Glavna karakteristika tog razdoblja je čovjekova težnja za upotrebom razuma i susprezanja osjećaja. bolje bi bilo reći racionalna odluka . da popišu njegovo bogastvo. je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optužuje da . jedan od načina postizanja zapleta u duhu onoga vremena. dovest će do promjena u tadašnjem društvu i umjetnosti. nasljeđenom još iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor). taj moral.Ta moralna odluka. Djela su mu:Lakomislenik. isključivana od strane crkve jer kvari maldež. tj.od odnosa u društvu do odnosa u obitelji. Moliere se u svojim djelima često koristi metodom quiproquo. Čast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina . njegova bit i esencija. su samo sredstva da se dokući smisao našeg života. kao uzvišenom dramskom formom. Glumci su u Molierevo doba bili nepoštivana grupa ljudi . Ta filozovska razmatranja.Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika .Tadašnje društvo vladalo se po određenim pravilima. Škrtac.Pravila se odnose na jedinstvo vremena. Komika Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komična) gledaocu živo dočarava moralne osobine likova i piščevu misao. Don Juan. Kaćiperke. samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu proračunatost ljudskog mozga.samo težnja da se razumom dokući smisao života.”Zar se se liječnici u što razumiju?Ne bojte se. mjesta i radnje. ali što je čast ? .

dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti srce želi. Harpagon je tu i kani ostati gdje je.Pohvala.Iskrištavanje tuđeg jada .Svako je za njega sumnjiv. ona pokreće sve likove u njihovim kretanjima i razmišljanjima koja dovode gledatelja do smjeha a istovremeno ga potiču da razmišlja i da si postavi pitanje.mu je ukrao zlato (novac=Elise). jesam li ja takav? Za njega je novac .A riječ dati tako mu je mrska da nikad ne kaže: Dajem vam ruku.Gospodin je Harpagon čovjek koji je od svih ljudi najmanje čovjek. sam da je nasvjetu njegov je najslađi san.Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnosttako da razveže kesu. nego:Posuđujem vam ruku. kao u ovom slučaju Harpagonovu škrtost. što je pokazato nizom primjera (Harpagon pregledava sve na izlazu iz kuće. za njega je način života a škrtost njegovo biće u cjelosti. Harpagon ili ti škrtac Gdje?U Parizu. njegova ljubav i jedina religija koju priznaje. ali novaca ni pomirisati. . poštovanja.Njegova je škrtost epska i proteže se kroz stoljeća od Plauta preko Držića i Moliera pa sve do današnjih dana. kori djecu da se previše raskošno oblače(a jedva da nađu neku pristojnu odjeću).Mnoge mu komične situacije služe da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika.Namjerava do kraja vječnosti gomilati novac u svojoj škrinjici i terorizirati sve oko sebe svojom škrtošću.Zašto?Sam bog zna.Ništa nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova ljubaznost. Harpagonovo lihvarenje itd.Kako bilo da bilo . smrtnik. koji je od svih smrtnika najtvrđi i najnedarežljiviji. da bi što više zaradio .Ta je škrtost centralna tema Moliereve drame.

i 15. Bunić. odnosno Arijadna.Osman Posljednjih godina svog života Gundulić piše složeni ep Osman. djelo nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. pjevanja nadalje. i 15. koji će nasljedovati I. Stari pisci hrvatski knj. i 14. Tansillo i E. Dopjevatelji su. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Gundulićev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proučavanja tek krajem 19. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo. nazivajući ih porod od tmine. dok su Dijana i Armida samo djelomično sačuvane. 1621). Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. godine. zaokruživali pojedina fabularne linije. ) koja je nadopunio I. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene. a događaji vezani uz njih. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv). jer umro je 1638. no to ne znači da je najznačajnije Gundulićevo djelo ostalo nepoznato čitateljskoj publici. odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija. koje se smatraju izgubljenima. Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. i u tijelu 1638. ili 13. ostala je u rukopisu sve do 1883. Sačuvano Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. Valvasone). tiskan tek u 19. sve ćeš paka niže pasti. stoljeću više puta prepisan. kojih se. I drugo Gundulićevo slavno djelo. tašta ljudska oholasti? Sve što više stereš krila. koji je. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga. te Prozepina ugrabljena. Đurđević. rado čitan i stoga u 17. Mažuranić. pjevanja. a spominjani od 1. velikog kneza od Toskane. svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulićevo djelo. ). Gundulićev Osman započinje refleksijom o ljudskoj oholosti. Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulićevih kraćih pjesničkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulića. upotpunjavajući ep. stoljeća. drugo izdanje. čijem si se zahvalila. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h . Kanižlić i dr. Sorkočević i M. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoć osigurala uspješnost pripovijedanja. nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. ostali su nepoznati.Ivan Gundulić . Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranića iz 19. kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Zlatarić. iako sačuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka. polimetrična pastorala Dubravka. i 18. prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice. Ep je veličan (tekst je pisan krajem 1637. Zagreb 1919. stoljeća. izvedena 1628. Gundulićevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Iz neutvrđenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. Od drama koje Gundulić spominje u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija . do 13. već je on autor i deset drama. pjevanja. Suzama sina razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih mladenačkih ljubavnih pjesama. Đuro Körbler. stoljeću. a odmah je dan i sažetak epa. Možda Gundulić nije stigao dovršiti ep. 9. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred čitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. prir. Ah. JAZU. I. Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama. A. godine u Dubrovniku.

pjevanja. Vladislav svladava Sokoličinu družinu. i naposljetku. ali je zadivljen njezinom hrabrošću odmah oslobađa. Mustafina majka pa i sam Mustafa. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". odlučuje objaviti da se sprema na hodočašće u Meku. sjajne kose i rumenog lica: Mlađahan se car ponosi ispod toga lip nad svima: crne oči. U sljedećem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoć hodža trebali pobuniti janjičare i narod protiv Osmana. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima. romantičnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana. U prvom pjevanju Osman odlučuje nakon neuspjeha u Poljskoj. Ali-paša razgledava slike s prizorima hoćimske bitke. do 20. Ep završava dugim Osmanovim monologom. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji će mu na kraju doći glave. druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. naime. crnih očiju. U šestom pjevanju Krunoslava odlučuje prerušena u ugarskog plemića krenuti u Carigrad. o Krunoslavi. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao učiniti. . Postoji. u kojem se prisjeća slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici. njegovom smrću. Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoćimsku bitku. zaručnici poljskog plemića Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. Sokolica obećaje da više neće ratovati po poljskim zemljama i kreće put Carigrada. Osan je u epu prikazan kao lijep čovjek. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. Različitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i različito udaljena pripovjedna vremena. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. On u bježećim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. Ali-pašinu putovanju u poljsku posvećeno je treće pjevanje. tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvećena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaća sudbinu mladog sultana. Pripovijedanje ne teče kronološkim slijedom i obrađuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. ne bi li otkupila zaručnika koji je tamo zatočen. Zbog nepovjerenja u svoje janjičare. Na početku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moći: U zelenoj tuj haljini. Osman prihvaća savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao učvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Osmanu su zajamčene čitateljske simpatije. Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potječu iz kruga janjičara. svlače s njega odjeću.Hoćima te smrt Osmanova. Pobunjenici zarobljavaju Osmana. njegova strica Mustafe. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob između Sokolice i poljskog kraljevićaVladislava. Neobična raslojenost potakla je neke povjesničare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Sunčanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. zlatne kosi. Daut. Budući da je stavljen u mnoge antitetičke parove kao što su npr. posjednu ga na kljuse i vode do novoustoličenog sultana. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. a rumeno lice ima.

Stihovi epa večinom su osmerci. 81-88) Na kraju ona još više pojačava stanje u kojem se junak našao nakon pobune. ona riskira svoj život. Nakon što ga u hoćimskoj bitci Turci zarobljavaju. pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom. 49-56) Poljski kraljević Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka.zlato i biser ku nakiti. Veo na rusnoj glavi okolo snježan svit mu je u sto dijela. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaručniku. (II. s podvitijem sprid kolini sjedi Osman car čestiti. ali javljaju se i duži metri (deveterci. i od krvi rijetke proli od Nestera šire i više. On je malo kad izravno uključen u radnju. kada ga janjičari odvode u Jedi-kulu: Konj biješe ovi okoš. ne poteži mu ga tjera . tromijeh stopa: mješte uzde ga bojnik jedan smuca za oglav konopa. a u kamenu dragu oholo sunce sja mu vrh čela. deseterci). Sokolica je opisana kao mlada. star. mladan go. i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. kao netko tko je u tom trenutku odlučio o Osmanovoj sreći i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršćanske pobjede. Tim gologlav car na njemu tad u kratkoj toj haljini po prilici i po svemu viđaše se rob istini. ali je često prisutan u iskazima drugih aktera priče: …on sam turskoj vojsci odoli i od nas mrtvijeh gore uzdiže. (IV. Rima je unakrsna: Da poklisar caru mladu mir donijeti bude prije iz Varšave u Carigradu putujući miran nije. 61-64) U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. sadnit. (XX. hrabra i romantična ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zaručnica poljskog plemića Korevskog.

Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode.želja oglasit kako uzroči. . ). o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode čitača na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan. Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gundulićeva pjesništva. tipičan za Dubravku: O slobodo slatka i draga. Gundulić nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad. Najveće Gundulićevo djelo. Vrlo je često upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipičan za barok. izvrsno te vik ne ljubi. vedro čelo. ni poznava tvoga blaga tko te ovako ne izgubi. čija je osnovna tema tursko-turski sukob. anafora. igre riječima i naravno metafora i antiteza. kontrasti. To su hiperbole. itd. (VII. suho zlato. Gundulić je morao imati i bogat rječnik. Misaone riječi o životnoj prolaznosti. sinje more. ep Osman. a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju . personifikacija. metonimija. Analiza retoričkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. društvo Sunca od Sjevera do Mjeseca od Istoči. gradacija. genealoški je složen žanr. simetrično nabrajanje. 113-116) Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. . Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi čitatelja što više začudila.

U toj “nižoj srednoj klasi”. a stanujem u Pentonvileu. prezreno detinjstvo. Godina 1836. Barnabyjem Rudgeom. Posećivao ga je s majkom i zauvek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. prolazi kroz niz kušnji. to jest državni činovnici. Porodica je zapala u takvu bedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. ni oca ni majke. “Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu.“Međutim. Siti. koji je obično uzor kreposti i poštenja. Oliver Twist. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth. priroda ili nasleđe usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh. Pouke koje je poneo iz detinjstva ostali su mu u neizbrisivom sećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čoveka i pisca. koji se zahvaljujući oskudnoj prehrani u tom zavodu.Oliwer Twist Beleška o piscu: Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. obrtnici. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obično nazivaju Englezi). Opis glavnog lika: Oliver Twist bio je bledo. što dokazuju njegove borbe kroz život. I nemam uopšte sestre. O delu: Radnja. Posle je u svojim romanima oživeo uspomene na to svoje jadno. divili su se britanskoj imperiji. . Početkom te godine izlazi mu prva knjiga. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea. bili su to tipični malograđani koji nisu želeli nikakvih promena.” Pouke i kritike: Teško bi bilo naći nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije .Charles Dickens . značajna je u piščevu životu. mršavo dete. zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasičnim receptima. slika života koju je pisac naslikao uverljiva je i piastična. David Copperfield i mnogi drugi. Bio je drugo od osmoro dece. koja je isto toliko dobra koliko i lepa. Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja. zadovoljni trenutnim stanjem. otac mu je zbog dugova dospeo u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. a ponajčešće se i ženi odabranicom svoga srca. izvanrednog humorističnog romana. Posednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. godine. kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. koji je napisan kao spoj tragičnih i melodramskih elemenata. dobročinitelji nagrađeni. Ukratko. ponešto niska rasta i sitan. premda obično unapred znamo kako će neki Dickensov roman završiti i kakva će sudbina snaći njegove junake. Dok je još bio dete. Ipak. Glavni junak. Bozove skice. prosjaka. proveo je detinjstvo Charles Dickens.” Iako je Oliver izvana izgledao slabašno. mogao po volji širiti i razvijati. u pedeset i devetoj godini. Delo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije. siromaštva.. Sve navedeno možemo naći u romanu “Oliver Twist”. primitivnosti i oštra kritika protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muče do iznemoglosti. iznutra je bio vrlo jak. Izašao mu je i prvi mesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba. Stara prodavaonica retkosti. zadovoljni. lopova do nakaza i ubojica.Ja nju ne poznajem. Rano je upoznao bedu i nemaštinu. već je to i galerija likova. I dalje se nižu uspesi. 1871. hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opačina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobednik. Ja sam siroče. živeli su prilično dobro. sitni trgovci itd. On je zapravo literarna kritika društvene situacije. u porodici siromašnoga državnog činovnika. od dobroćudnih plemića. Poročni i zli ljudi primereno su kažnjeni. u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. beskućnika.

pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika. “Oliver Twist” sadrži mnoge tipične oznake Dickensovih djela. prizore i odlomke koje će rado prečitavati te nikad neće zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju. A sve je to začinjeno blagim. trodimenzionalni. .pojedinosti. dva oličenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga! Ipak. kad dođe u London. a oni koji su je jednom već pročitali. tko može ostati ravnodušan na sve one nesreće i zla što snalaze dobrog i naivnog dečaka Olivera od njegovih malih nogu? Dečaka kojega upoznajemo na njegov deveti rođendan. zatvorenog u spremištu ugljena. I zaista. kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnike. a to je sklonost sentimentalnosti koja će mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Mislim da se najugodnije i najsigurnije osećao kad je pisao o deci. neodoljivim humorom. vidimo ih pred sobom kao u životu. naći će uvek u njoj neka poglavlja. i koji i posle. sam kao u grobu. I kako da čitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa. širok. hteo bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno očituje i jedna Dickensova slabost. gdje spava među ljesovima. Knjiga je privlačna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke. Svi su njegovi prizori i likovi plastični. zdrav i radostan. divnim. Katkad ni humor ne može odagnati plačno i otužno raspoloženje izazvan u čitaelja. Najviše je kod njih volio i najbolje umeo opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tera čitatelja na smeh. gotovo neprestano živi negde između tamnice i groba. Taj humor. i najsićušnije crte. I tu je bio pravi majstor.

čin: Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro. pa nastavi rekavši proročanstvo. Međutim. Sveštenik podseća Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga. Jedina nada je jedan pastir. Ideja dela: Nemože se pobeći proročanstvu bogova. ali je Edip stvarno ubio Laja. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije. Međutim. čin: Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubistvo i da se istera iz zemlje. čin: Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Sada mu je sve jasno. na zahtev Edipa ipak je otkrio.Sofoklo . III. Ubica Laja je bio upravo Edip. svedok ubojstva. a ne spreči temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila. ali nije hteo reći. glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip. VI. Edip se razljuti.Kralj Edip Kratak sadržaj: I. Edip je shrvan bolom i besom. a Jokasta želi doznati šta je to uznemirilo njenog muža. a ono je bilo da će Edip postati slep. Tema dela: Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla. Kreont odlazi. IV. Tada se umeša Jokasta i razljuti kada vidi oko čegase svađaju. ali . ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. da su polja i žene bez ploda. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će doneti vesti iz proročišta boga Feba. On je jedan sasvim normalan čovek što se tiče njegove psihe. čin: Saznavši koje je grehe Jokasta napravila obesila se. a i isto da mu on nije otac. a ubio vlastitog oca. Edip je iskopao oči. te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga. Oženio vlastitu majku. V. čin: Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega. On je znao istinu. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. Svaka nevolja koja se pokuša sprečiti. a Kreont je zavladao Tebom. On je sin Jokaste i Laja. II. čin: Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveštenikom. Glavni likovi: Edip-glavni lik ove tragedije. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje će izaći nevolja kada nađu ubicu svog vladara Laja na čijem prestolu sada stoji Edip. Tiresiju je branila istina.

no netrpi uvrede. pametan i zna što treba reći u kojem trenutku. dobro vlada. a kada govori. istinoljubiv. Od davno skriva istinu jer zna da će ga razbjesniti njegovog vladara. ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleći da je mrtvo. Tiresija-prorok koji uprkos slepoči uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Kreont-veran vladaru. svađaju se. zatim odlazi -zbor pjeva o Tiresijinom proročanstvu 3. a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar. dobar govornik i čovek kojeg narod voli poštuje. ali i nemože podneti nesreću koja ga je snašla. a ubio oca. narod također podržava Kreonta -Kreont odlazi. hrabar. proklinje ubojicu i govori kako će kazna stići svakog tko šuti a nešto zna -dođe Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip također poslao. 2. ali on je svakako lukav.čin -dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja -Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro -Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroštvu . uvek ima istinu za obranu. snalažljiv. Jokasta-dobra prema svom mužu.čin -svećenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj -dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zašto se to događa i kako to riješiti -Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro) -Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu 2. Jokasta priča kako je prorok Laju rekao da će umrijet od ruke svog sina -u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa pošalje po pastira koji je preživio 4.Kralj Edip 1. a njeno djete je bio njen muž.čin -Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proročanstva. Edip je radoznao.čin -Edip naređuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti.sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan. svojoj djeci i brat i otac i ubojica svog oca. Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži -Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti -Tiresija govori Edipu kako će svojoj majci biti i muž i sin. da je oženio vlastitu majku. Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti -dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu. brine se što ga mući.

čin -dolazi Lajev pastir i glasnik potvrđuje da je to on -Edip ga ispituje o sebi. uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice. kaže da će sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik priča narodu odnosno zboru) -Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom -narod savjetuje Edipu da kad već odlazi Kreontu ostavi vlast -Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje. . ali kreont želi prvo upitati boga što mu je činiti -Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu.čin -Jokasta se objesila.-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi -Edip želi naći tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma 5. odnosno o djetetu koje je predao glasniku -sluga (pastir) govori da je on taj dječak Lajev sin -Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca 6. svoje kćeri -na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor zaključuje da više neće slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta može desiti. dolazi Edip i skine ju sa užeta.

Čadajev. što mu ne polazi za rukom. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd. U pjesmi Bodež (1821. Orlovom i Rajevskim. Puškin je 1824. Teško podnoseći reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenja dekabrističkog ustanka. godine u Petrogradu. kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka". koje je potrajalo od 1820. gdje je proveo dvije godine. Književno formiranje Puškinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije. u ranom djetinstvu prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve. Puškin misli na bijeg u inozemstvo. Budi pjesnik i građanin.VI 1799.J.F. Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. Godine 1819. godine otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko. koji je započeo pisati na jugu 1823. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i osvećivao mu se intrigama i klevetama. Godine 1831. godine Puškin počinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Riljejev. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". I. zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. godine) Puškin govori o careubojstvu.A. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njegov vođa Riljejev: "U tebe su uperene oči Rusije. a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i ističe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Njegovo glavno djelo. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščeva i Voltairea. roman u stihovima Jevgenij Onjegin. koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. do 1824. Apstraktno plemićko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilačke ideje izazvane 1812. A. zahvaljujući liberalnim nastavnicima. U besarabijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližio s aktivnim članovima "Južnog društva" Pesteljem. Oko 1820. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. Omladina uči napamet Puškinove stihove. Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K. prožeto je skepsom. kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma.Aleksandar Sergejevič Puškin . dovršio poemu Cigani. Kjuheljbeker. a umro je 10. godine imenuje kamerjunkerom. ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. Kojekakve udovice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na odveć intimne veze njegove supruge i cara. Potomak stare osiromašene plemićke porodice. kojima ujedno počinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". u tebe se ugledaju. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina. godine) Francuza D*Anthesa. godine. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom Selu. Napose su za ruski romantizam značajne poeme Kavkaski zarobljenik. tebe vole. Od 1814. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. Njegovi necenzurirani stihovi i politički epigrami kruže u prijepisima. Deljvig. Puškin je čitao engleskog romantika Byrona. Cigani. vladao duh političkog slobodoumlja. ženi se Natalijom Gončarovom. napisao dramolet Scena iz . Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Bahčisarajski vodoskok. avanturistu i intriganta u dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. Puščin). tebi vjeruju. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije.K. I 1837. Novi car Nikola I "oprašta" Puškinu (1826. u kome je. godine u Moskvi. godine Puškinovi stihovi se štampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Braća razbojnici. pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". II 1837. godine.Pikova dama Beleška o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je ruski pjesnik rođen 6. V.

te ropstvu američkih Crnaca. U Borisu Godunovu prekinuo je. Pir za vrijeme kuge. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima. u kojoj je postavio problem odnosa između naroda i cara despota. Nedovršena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost. Krkleca i Cesarića.Fausta. Domaćina i Surina je uporno mučila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije došao u iskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima budući da je čak i po pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu igru. Prije Gogolja. U to doba gospođe su igrale faraona. Tako razgovarajući Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju bakicu groficu Anu Fedotovnu. Čuvši što grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. roman u stihovima Grof Nulin. Marx je u svojim političkim radovima o Rusiji citirao Onjegina. odnos prema društvu.. klasičan svijet. U prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio šampanjac. Dostojevskog i čehova dao je galeriju priprostih. srednji vijek. ljudske strasti. Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac. malih ljudi. Tridesetih godina stvara Brončanog konjanika. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav. Po povratku u Petrograd. nekoliko značajnih i originalnih rasprava o romantičkoj i klasičnoj poeziji te o basnama Krilova. Puškin je bio publicist. pisac kritičkih članaka o američkoj i engleskoj demokraciji. slike prirode. U ruskoj književnosti Puškin je novator jezikom. Jedamput je grofica igrajući s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. jednostavnih. lirski zanosi. Na polju umjetničke proze probio je put u realizam. Domaćin i Surin su to među sobom prokomentirali riječima da je Herman Nijemac koji sve radi s računom. Prema Bjelinskom. a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. odredila daljnji sjajan put ruske literature". Još 1842. narodi Europe. svojim humanističkim idejama i naprednim pogledima na svijet.. s tradicijom pseudoklasične drame. Duga zimska noć prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet sati ujutro sjeli za stol večerati. tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V. Puškin piše lirske pjesme (Arion. Po povratku kući sve je ispričala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. U dubini sibirskih ruda. a i kreativnim snagama rođenoga genija. genijalnu apoteozu Petra Velikoga. dovršio Jevgenija Onjegina. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena.G. Kratki sadržaj: Kartali se jednom kod Narumova. preobraženom obliku. starina i suvremenost. prijatelji i neprijatelji. tzv. o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna. Puškin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. U Puškinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok. Bjelinski). godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. U Dubrovskom i Kapetonovoj kćeri postavlja problem seljačke pobune i ozbiljno proučava povijest Pugačova. Puškin je ivanredna ličnost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. nadahnut čitanjem Sharespearea. intimni doživljaji.) te poemu Poltava. Tada svi započnu razglabati oko odigranih partija. O ribaru i ribici. zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana Petroviča Belkina. konjičkoga oficira u gardi. stilom i sadržajem. Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prošlošću i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov. njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka. Rusija. Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola. godine napisao svoje "male tragedije": Škrti vitez. sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom. Bajke o Baldi. Svojom visoko razvijenom svješću o pozivu pjesnika. Kameni gost. Mozart i Salieri. ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvišno. zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme). godine). Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici. Onaj tko je imao sreće u igri jeo je s velikim apetitom. Ne znajući što da radi . U Boldinu je 1830.

ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu.. ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado čitala. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara žena u bijeloj spavaćici. Herman se nije ustručavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. a poslije za čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaštitila od metka. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. ali bolje pogledavši imao je što i vidjeti. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice.grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan čovjek. U početku je Lizaveta odbijala pisma vraćajući ih. Kad se navršilo pola dvanaest. ali dugo u noć nije mogao zaspati. Naravno on je to shvatio kao priviđenje. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi već je samo željan novca. ali nije otišao u Lizavetinu sobu već je otišao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. ali joj se smilio jedan mladić po imenu Čaplicki koji je također zapao u dug kao i ona. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljala o riječima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zločina na duši. Odjedamput se Herman odluči otići do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Tako je započela veza između Lizavete i Hermana. . Istu večer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Poslije ovih riječi grofica je izašla iz sobe i ubrzo nestala. ali da joj je naređeno da dođe.. U jednom trenutku je začuo korake u susjednoj sobi. Lizaveta je poručila Hermanu da će na plesu ostati do dva sata. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja. ali u tom trenutku ona ostade nepomično sjediti u naslonjaču. Nakon što mu grofica nije odgovorila čak niti jednom rječju. Bakica baš i nije trpjela ispade mladih ljudi.Idućeg dana Herman se već spremio i otišao okušati sreću na kartama kod Čekalinskog. U sobu je ušla stara grofica govoreći mu da dolazi protiv svoje volje. Vračajući se kući Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. nekako nepoznati. Banku je držao vojvoda Orleanski . Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Stari čovjek je odmah došao i zatekao je u velikoj muci . Grofica je bila u spavaćici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraća iz noćne šetnje. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuće kako ga čuvar na ulazu ne bi opazio. Došavši kući Herman je počeo smišljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se učinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odlučio otići grofici na sprovod. a da će se nakon toga posluga razići. U taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima se pojavi Herman. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. a Hermanu nije bilo jasno što se dogodilo. Ona mu ispriča sve što se dogodilo. Lizaveta se užasno prestrašila. i tako je Tomski prekinuo priču o bakici budući da je bilo vrijeme za spavanje. Te večeri legao je u krevet. Ali koraci su bili drukčiji. Herman je ušao u kuću. a pogotovo nakon toga kad joj je Herman ispričao što se dogodilo s starom groficom. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajući kroz prozor. Herman je na svoju kartu stavio svotu od četrdeset i sedam tisuća. Bakica mu se nekako ispričala što mu nije donjela novac i započne igrati protiv njega. Herman se naljuti i izvadi pištolj te započne prijetiti grofici. Pristala je reći tajnu triju karata govoreći ove riječi: "Trojka. Herman je bio toliko uznemiren da je već u jedanaest sati bio pred kućom grofice. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavši mu one tri karte. i kaže mu za muževu surovost tražeći od grofa Saint-Germaina pomoć. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Ubrzo je smislio plan. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaši dobro platili. Jedno kad je bakica išla u šetnju povela je Lizavetu.

Herman je čovjek promjenjivog karaktera što se očituje iz onoga što je učinio nakon što je saznao tajnu triju karata. Trojka.Ubrzo Čekalinski počne dijeliti karte. Bio je. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice koja zna tajnu triju karata. Čekalinski je počeo dijeliti karte. a poslije čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. nikada nije uzimao karte u ruke. Herman nije trošio čak ni kamate od nasljeđa. Čekalinski je podijelio karte. ali ga je čvrstina karaktera spasavala od svakidašnjih zabluda mladosti. Tako.. Često je vrijeđana od strane grofice budući da su grofice vrlo zahtjevne žene. pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojača svoju nezavisnost. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova ličnost iz jednog štedljivog čovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog čovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve što se staroj grofici ne sviđa. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. a lijevo trojka. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu. misleći da i ovaj put sigurno dobiva.. Karakterizacija likova: Herman je bio sin Nijemca. ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom. Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teško živjeti u kući koja pripada nekom drugom. nego je živio samo od plaće lišavajući se i najmanje raskoši. Uložio je sav novac što je do tada zaradio. koji mu je ostavio nešto malo novca. Desno je pala dama. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreću udajući se za jednoga veoma dragoga mladića koji ima veliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja stare grofice. a međutim po cijele noći presjedio bi za kartaškim stolom i sav u groznici pratio različite obrte u igri. Pokazavši kartu imao je što i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujući svoju kartu. Citat riječi stare grofice: " Dolazim ti protiv svoje volje. uostalom. Što se tiče ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. ali mi je naređeno da ispunim tvoju molbu. Bolje rečeno čovjek vrlo lako mijenja svoju ličnost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. Bio je čovjek jakih strasti i bujne mašte. pretopljenoga u Rusa. Lizavetu uopće nije volio. naprimjer. I treći dan je pošao kartati. a lijevo kec. . jer je proračunao da mu njegovo stanje ne dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da će dobiti suvišno. čovjek zakopčan i častoljubiv. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kući. Naposljetku biva veoma razočarana vidjevši da je Hermanova ljubav iz interesa." Dojam o djelu: Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tome kako čovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj način ponašanja. Idućeg dana Herman je ponovo okušao sreću stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio. iako je bio od prirode strastven kartaš. Desno pade devetka. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim.

aga kaznjava starca vjesanjem. 1890. Raja gine u mukama ali bez jauka. a svoju silu nije iskazao.1880. godine objavio je svoje najveće i najznacajnije djelo. baveći se matematikom i astronomijom. Sapat saziva junake. jer mu je ovaj svojedobno savjetovano. slobodu. Izvana gledajući doima se kao junak. Mažuranic je definitivno prestao pisati.aga siđe na polje pred kulu i poćne zarobljenu raju darivati darovima. a možda i smrt mnogima od njih. Smail . Uto stiže Novica i obećava. Pravo završio u Zagrebu. usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. . Sunce zađe za planinu i četa krene na put. Lik Smail -Age: Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemić Smail . Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku.age Ćengica. četa se sabrala i stigla na obale Morace. da će ih povesti u Smail . Durakov sin Novica potajno kreće noću Crnogorcima da iznenadi Smail . To su dvije suprotnosti.aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Poslije toga napustio je politiku i živio povućeno. Mažuranic je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. bio je hrvatski ban. Do toga časa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili. on će ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru. 1873. 1849. prolio je toliku krv. Pjesnički rad Mažuranica nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko . bio je suradnik Gajeve Danice. 7. 1814. hladne vode. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. advokat u Karlovcu.Ivan Mažuranić . Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži. Zato poziva starca Duraka.agi suprostavlja se glas starca svećenika.). Mažuranic je poćeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. boga. 18.agu. Smail . Tim djelom. hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. do 1845. U silnom sukobu nasilja. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevođa Hrvatskog sabora.činovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji. Sadržaj: U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail .Smrt Smail Age Čengića Beleske o piscu: Mažuranić. glavni radaktor saborskih zavoda i zaključka. 8. da se želi boriti na strani Crnogoraca. u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije. koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Sluga ga propušta u grad. 1844. Mažuranic je stvorio klasčan junački ep. a iz drugog mirnoća i .agin logor. koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad ćitavu ilirsku poeziju. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. Od 1841. bez obzira što gubi. Smail . Strašnom Smail . godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. 4. a da postane dostojnim vodićem Novica se mora pokrstiti. koji je prikazan kao krvnik i mućitelj. ep Snrt Smail .aga je bijesan. Ivan (Novi Vinodolski. Rijeći su povišene. naslađujući se u njihovim patnjama. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva mućeći nevine i nedužne ljude. da bi mu se na taj naćin osvetio za vješanje njegova oca. Svećenik spominje skoru borbu. ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa. da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. iz prvog izbija prijetnja. .Zagreb. Obojici glas podrhtava. Novica će izdati agu. pjesnik i političar. 1850.aga Ćengić. da ne mući raju koja bi se mogla osvjetiti. raja pobjeđuje nijemim. kojeg je zatoćio.

Ima ostro oko. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. godine kada seli u Zagreb. Analiza dela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. a potom odlazi u Rijeku. u almanahu “Iskra”. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. u gimnaziju s latinskim i njemačkim nastavnim jezicima. godine u Novome Vinodolu. 2. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje. Smrt Smail Age Čengića Bilješke o piscu: Ivan Mažuranić rodio se 1814. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom.aga kupi harać po Gačkom. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. vraća se Mažuranić u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić.odlućnost. Noćnik. ali unatoć tome četa je pobijedila. Durak je molio. namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. razvi se borba na život i smrt. gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Aga muči Crnogorce na razne načine. već i o sukobu dobra i zla. Mažuranić je nadopunio izgubljeno 14. Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradiću. kojeg zadesi ista sudbina. On se je nadao da će čuti jauke. sto nema harača. priznavao je Tursku vlast. Aga je bijesan. godine Ivan Mažuranić postao je hrvatski ban. Harlije se raziđoše. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. prvi “ban pučanin”. Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. Umro je 1890. Mažuranić ja autor malog broja djela. ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. ubio ga je Novica. U meduvremenu na polju je oluja. U pjesmi je naglasen i religiozni moment. pjevanje Gundulićeva epa “Osman”. Smail . pištao i vikao da ga pomiluju. Četa se priblizava logoru. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. a trećima je dao odrubiti glave. . Jedne je dao nabiti na kolac. 1873. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. gdje je završio njemačku pučku školu. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Aga pogine. Mažuranićevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengića” objavljeno je 1846. druge vješati. Četa. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. Posljednje godine života proveo je u miru baveći se matematikom i astronomijom. godine u Zagrebu. Svršivši i te nauke 1838. a on krati vrijeme junačkim igrama. i 15. Ujesen 1835. njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. jer tko je odbacio svoju vjeru. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi.

bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce. utjeruje harač. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. ubija starca Duraka (Novičin otac). Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. Oni se svi vraćaju praznih ruku. dva. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Bijahu to Crnogorci. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. To je njegovo čelo. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Pade tu mrtav aga i sluge. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. boji se osvete Crnogoraca. al' sve to visi obješeno i tužno. Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. Aga naredi da mu se dovede raja. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Taj čovjek je Smail-aga. Šuteći. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. na kraju djela biva ubijen . blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Jedino se spasi Bauk. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. a od porodice jednog ovna. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. jedan. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. a pravac joj je bila Hercegovina. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Šatore je razapeo i poslao haračlije.Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. njegove ruke i odijelo. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Proganja ga savjest. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Karakterizacija likova: Smail-aga Čengić Krvoločni tiranin. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Čuje se pucanj.

koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu. na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Njegova poznatija djela su: Filocolo. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Fabula: Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura. Naime uz inkviziciju. Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima. “knjiga deset dana”. cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Tema i ideja djela: Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi. upakiran u kratke i zanimljive pricice. komicno . Boccaccio nudi potpuno jednostavan. Boccaccio je u kameronu izrazio pravu. Najosnovnije crte fabule: Dekameron. stoljecu od godine 1348 nadalje. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi. Pa na kraju krajeva. Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea. Mesija novog doba: Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena. npr. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. dogmu i slicne tvorevine tog vremena. prirodnu stranu. kako svecenici tako i svakodnevni ljud. Teseida. pisci erotskih knjiga. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca . drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune.zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka. Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici.Giovanni Boccaccio . Petrarke. Razotkrivanje prave covjekove prirode: Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti. ni ispovjest nije izmisljena za ukras. stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. Filostrato. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima. tj. Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. stoljeca. godine. Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. treci dan o ljubavnim hirovima.. hedonisticku.). Mjesto i vrijeme u djelu: Radnja se odvija u 14.Decameron Ponesto o piscu: Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. Stil i kompozicija: Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. u Italiji. Dekameron..

Dekameron Bilješke o piscu: Giovanni Boccaccio je rođen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca. a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. Židov Melkizedeh i priča o tri prstena Saladin.-1341. ljudska nepromišljenost često dovodi do propasti i siromaštva. Saladin ga. Godine 1353. Boccaccio se školuje u Napulju. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire. On prihvaća posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braće lihvara. fratar. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova Burgunđanima. U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih učenih spisa na latinskom jeziku. u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. no on to začu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i častan položaj na svom dvoru. te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti čovjek na što se fratri složiše. Oni mu dovedu jednog starca. ali se bavi i književnim radom. Na pogrebu fratar ljudima ispriča o Ciappellettovom životu. pokuša izvući novac iz bogatog ali škrtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuću.covjeka kao bice i dusu. protrativši sav imetak. pohlepa i težnja za što većim i bržim bogaćenjem može Sadržaj: Ser Ciappelletto Musciato Franzesi. žena sa otoka Krfa Tema: Nepromišljenost. . kojom je izigrao fratra.) ostavio je trajan pečat u njegovoj ličnosti i stvaralačkom radu. 2. Musciatto je pronašao pravog čovjeka za taj posao . Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu. Međutim. Likovi: Musciatto Franzesi. Melkizedeh. Boravak u Napulju (1328. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). Firentinskog bankara. Melkizedeh bješe mudar i uman čovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu priču o bogatom Židovu i tri prstena. Turci. Kada su braća čula da će Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogađa živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. upita koju vjeru smatra pravom: židovsku. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braća lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha. Ser Ciappelletta. Ser Ciappelletto.Ser Ciappelletta. a najveće razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove. lakovjernost i naivnost svećenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se očituje u prevari jednog od najvećih grešnika. saracensku ili kršćansku. htjedeći ga iskušati. Uvečer Ciappelletto biva pokopan u kapeli. Boccaccio piše "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim". braća lihvari. Landolfo Rufollo. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. da se Ciappelletto ispovijedi. Saladin. bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otići u Toscanu. cijenjenog fratra. On prevari fratra.

Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Braća su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je užasan . lopov. živio raskošnim životom. Jedne noći zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. Dekameron Dan prvi. te na taj način protratio umetak Melkizedeh Uman. a čamcima su opkolili Landolfov brod. zalazi u krčme. nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece. Lijećnici su mu govorili da će uskoro umrijeti. pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. pa je stalno pronalazio načine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah. te se na taj način duplo obogatio. Landolfo se uhvati za škrinju. notar. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme. Fratar Svet i bogobojazan starac. no onda odlučuje pošteno živjeti. stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe ispričavši što mu se dogodilo. no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala. Landolfo je bio bogat. Zatim su zarobili Landolfa. žene su mu se milile kao psu batine. Sljedećeg. novela prva Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. pokvaren. niska rasta. praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je čista suprotnost onome kako se opisuje. Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao. te ga odvukla na obalu i odnijela kući. mudar čovjek. te od novca koji je za njih dobio. pošalje nešto ženi na Krfu. Iste su večeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda. Karakrerizacija likova: Ser Ciappelletto Gizdavko. strašno psuje. Sa sobom. lažac. no uvečer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. sudjelovao u ubojstvima i zločinima. 3. a nešto ljudima u Traniju. Pljačkao je brodove (turske). rođake. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje. opak. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. te su mu oteli plijen. Prije Ravella. Saladin Od čovjeka niska roda postao babilonski sultan. te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije. te odluči kako će pošteno živjeti do kraja života i neće ulagati u svakojake investicije. veoma škrt Landolfo Rufollo Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva. volio unositi razdor među prijatelje. Landolfo se probudio na dasci. sve dok nije doplovio do otoka Krfa. te je svoj novac uložio u brod. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuđe. pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. lihvar koji je posuđivao uz velike kamate.Landolfo Ruffolo Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. vedrog dana. Sljedeći dan more je bilo mirno.

a narod ga je počeo štovati kao sveca. Misleći da će ga smiriti od pokušaja da je osvoji. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi. Dan deseti. Dojam Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k . Alessandro. Davao je novac svojim stričevima iako su se oni razbacivali novcem. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. također i prijatelj njezina muža. fratri(općenito u to vrijeme). Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. ali se odlučio vratiti kući. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti. a Dianora. ali ipak poštena. Drugi dan. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. viteza Ansalda.pokvaren čovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeći da je dobar što je i učinio kako bi bio dostojno sahranjen. svako zlo je za neko dobro. novela peta U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir budućnost a ne gledati samo danas. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Iako to nije opravdanje za ono što je on učinio jer on može lagati ljudima no kada će mu se suditi nakon života vidjet će se i znati točno što je učinio. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. Dojam Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreća ne dolazi često i nije uvijek novac. Nije htjela reći u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguć zadatak koji je uspio ipak izvesti. ali su sad imetak potrošili još brže.darežljiv. Kada se vratio kući čak je i podmirio njihove dugove. Likovi Ciappellatto. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveće poštovanje. Čovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neće napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu. ode k njemu. Na putu je sreo kraljevu kćer koja se odmah zaljubila u njega.pomalo okrutna. Likovi Dianora. a tada bi narod napao braću te ih možda čak i ubio. Ansaldo je uz pomoć čarobnjaka uspio to izvesti.nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju ići u raj jer ne žele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj.čovjek te ga ne bi pokopali u crkvi. Likovi Tebaldovi sinovi. da ne obesčasti svoje ime i ime svog muža. odnosno barem braća koja su mu pružila utočište kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. a zauzvrat traži obećanje da nećemo griješiti za koje zna da ćemo prekršiti jer smo samo ljudi.rastrošni i nezasitni. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. no oni su napravili istu grešku dva puta.

Dojam Obećanja koja se kažu trebaju se i izvršiti. a između 1357. Korbač. Komedija o firentinskim nimfama. njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi. Pojedine novele imaju moralistički uvod i zaključak. Školovao se u Napulju. 4. Zajedno sa Danteom i Petrarkom čini trolist najvećih talijanskih predrenesansnih književnika. zbog skladne strukture i učestalosti broja deset. Spjev o fjezolanskim nimfama. 1357. Makar Dekameron ima sto novela. koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. a najveći dio života proveo je u Firenci. I on je svoje nadahnuće i vječnu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji. nema nikakvu simboliku. sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva. Kompozicija i stil Iako se može učiniti da je Dekameron . u kojoj novele imaju potpunu umjetničku zaokruženost i autonomiju. Rime. jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom. Stil je začuđujuće otvoren i nesputan za srednji vijek. -1351. a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuća i temeljnih značajki piščeve slike svijeta. nastalo između 1348. prvo veliko djelo talijanske pripovjedačke proze. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanističko zanimanje za klasičnu starinu i za pjesništvo uopće. dogmu i slične tvorevine tog vremena. a iz tog studija izrastao je humanistički europski pokret u cjelini. a Ansaldo je odlučio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. Ansaldo. ljubavni podvizi nisu bili baš svkodnevna . Naime uz inkviziciju.Dekameron O piscu Giovani Boccaccio rođen je 1313. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine. Dianora je priznala Ansaldu. Dijanin lov. Učinio je i nemoguće kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za proučavanje Homera. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je Dekameron koji je nastao između 1348. a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. O djelu: Naziv djela Dekameron je najveće Boccacciovo ostvarenje. Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. i 1362. kraljevoj kćeri. za razliku od Božanstvene komedije. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih muževa. pa se novele pričaju samo u deset radnih dana. taj broj sto. i 1351. časno se ponio i odlučio ostati prijatelj s njom pa čak i s njenim mužem. Sama riječ Dekameron je talijanizirani oblik grčkih riječi deka hemeron što znači deset dana. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku.iskreno zaljubljen.njemu i priznala mu sve. Radnja se inače odvija u dva tjedna. Umro je u Certaldu 1375. iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetričnosti. O znamenitim ženama. ali iznad svega častan. podijeljena na deset dana. najvjerojatnije u Firenci. fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premještanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. ali subota i nedjelja se preskaču iz vjerskih razloga.

Boccaccio započinje pripovjedanje moćnim realističnim opisom tragične pošasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. u crkvi Santa Maria Novella. U stvaranju Boccacciove novele sudjelovalo je nekoliko književnih vrsta i pripovjednih tema različita podrijetla. naivna i putena Neifile. prostore i likove. On shvaća i uzima čovjeka kakav je u stvarnosti. ljubomorna Lauretta. novela je tek od renesanse postala parava i priznata književna vrsta. zatim parabola koja je označavala kraći tekst u kojem se alegorijski i pomoću usporedbe iznosi neki moralni i poučni sadržaj. od antike. prirodnu stranu. pripovjest. Prethodnici Iako se kraći prozni oblici mogu naći već u antičkoj književnosti. Bez grižnje savjesti prikazuje fizičku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. U ranijim stoljećima odvijala se njezina tiha povijest. i napokon. već naprotiv. koja je već tada označavala pripovjetku uopće. odakle je on. ali je istodobno izborom novele kao žanra i tematikom iz svakodnevnog gradskog života ostvario važan pomak. razumna i u ljubavi sretna Pampinea. nije pesimistično nijekanje vrijednosti i ljepote života. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. Posrijedi su četiri pripovjedne vrste. 27. Filostrato. 31). Fiammetta. ne čudi da je Boccaccio još neafirmiranom žanru novele namjenio razonodu kao svrhu. hedonističku. upućuje u Proslovu i sam Boccaccio (str. . stranu čovjeka prikazujući svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih načela. sastalo sedam djevojaka i tri mladića : Panfilo. a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovačkog staleža. Žanrovska obilježja Na žanrovska obilježja pripovjednih tekstova od kojih se sastoji Dekameron. Takvim slobodnim načinom pisanja prvi je pobio mišljenje o bezgrešnom životu i pokazao ljudima njihovu pravu. Nadahnuće i tema Boccacciov je pripovjedni svijet. Pripovjedanje u prozi u predrenesansi Budući da pripovjedanje u prozi nije u to doba odviše cijenjen način književnoga izržavanja i da svakodnevnica rijetko stječe status književnog motiva. na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetnički oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu. kao što bi se u ono doba moglo očekivati. sretna i brižna zlob uzvraćene ljubavi. prevaren i očajan ljubavnik. Ali pjesnikova reakcija na strašan događaj nije. Likovi On zamišlja da se u opustjelu gradu . vrsta vezana uz kraće komične pripovjedne tekstove u stihu. vatrena Filomena. vjerojatno vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom kontekstu. u sebe zaljubljena Emilia. i veseli Dioneo. djevojčica koju muči žestoka ljubav. to je pohvala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode. 26). koji je prikazan kao sretan ljubavnik. naposlijetku. mistična skrušenost u strahu od zemaljskih nedaća i kazne Božje na drugom svijetu. Druga je priča. preko istonjačkih književnosti do srednjovjekovne pripovjedne tradicije. sastavljen od motiva svakodnevnice. (str. Prva je novela. i.literatura. Najznačajnija djela prije Boccaccia su : Priče o drevnim vitezovima. posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života. i uopće ne prikazuje kajanje zbog rušenja nekih osnovnih crkvenih principa. a time zapravo na povijest novele uopće. a najvažniji autor na putu njezine afirmacije jest upravo Boccaccio. Djelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetičkim odrednicama zabave i pouke. Knjigu sedam mudraca i . Elisa.

Filomena. Dan prvi. Emilia. Laureta.Dolophatos koji je strukturom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. Neifile. Dan prvi. Ljudi su bili jako zabrinuti i prestrašeni i zato su izbjegavali svaki kontakt sa zaraženima. Burgunđani Misao: Bogu zapravo nije važno da li se mi moloimo preko dobrog ili zlog čovjeka. zbog okvirne pripovjesti. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. Masuccio Salernitano sa zbirkom Novellino. Kratak sadržaj Upravo otvoreni stil čini fabulu zanimljivom. Filostrato i Dioneo. fratar (43). braća Firentinci. Filostrato i Dioneo. komičnozanimljiv opis i pristup svakodnevnog čovjeka. a zatim se širila na zapad i pri tome je pokosila bezbrojne živote. Musciatto Franzesi. Filomena. Neifile i Elisa. uvod Firencu. One su također odlučile da odu iz grada(34). jer mu nijedan fratar neće dati odrješenje jer je užasan čovjek i neće ga pokopati u crkvi. Emilia. najljepšu od svih talijanskih gradova. Boccaccio nudi potpuno jednostavan. Tema: Kuga u Firenci i susret mladih ljudi u crkvi Likovi: Pampinea. Tema: Ser Ciappellettina lažna ispovjest i fratrova naivnost Likovi: Ser Ciappellettina. Ni jedan liječnik nije znao lijeka i zato su svi zaraženi bili osuđeni na smrt(28). No ser Ciappellatto slaže fratru i pokaže se pravim svecem. Prije nego su pošle odlučile su da im treba muškarac da bi ih vodio. notar nije išao u crkvu. novela prva Ser Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. U tom su trenutku u crkvu Santa Maria Novella došli Pamfilo. Lijećnici mu govore da će uskoro umrijeti(42). Laureta. Elisa. nalik Dekameronu. Fiammetta. zahvatila je kuga. koji rijetko mari i teži za iskrenom platonskom ljubavlju. Međutim najznačajnija zbirka talijanske pripovjedne proze prije Boccaccia je Novellino odnosno Stotinu drevnih novela nepoznatog autora u kojem se nalazi stotinjak pripovjetki koje se odvajaju od srednjovjekovne tradicije i prikazuju građanski komunikacijski ton. Jednog dana u crkvi se skupilo sedam mladih gospa(32). Braća se uplaše što će sada. koji su krenuli s njima. upakiran u kratke i zanimljive pričice. Tako je Boccaccio zahvaljujući Dekameronu nedvojbeno ključna figura u oblikovanju europske tradicije pripovjedne prozne književnosti. Pošto nisu našli drugi izlaz ljudi koji nisu bili zaraženi odlazili su iz grada(29). Pamfilo. One nisu molile krunicu nego su razgovarale o tužnim vremenima. Misao: Unatoč svim zemaljskim problemima uvijek trebamo biti optimisti i gledati pozitivno na svijet jer ćemo tako lakše prebroditi probleme. Pjesnik ih je nazvao slijedećim imenima: Pampinea. Kuga je počela u istočnim stranama. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. a najvažniji i najpoznatiji su Giovano Fiorentino koji je napisao zbirku Glupan. Fiammetta. . a onda bi narod napao braću i možda ih čak i ubio(43). Geoffrey Chaucer Canterburyske priče i Cervantes – Novele na primjer. a narod ga počne štovati kao sveca(49). Nakon smrti fratri ga sahrane uz najveće počasti. Boccaccio nije imao velik utjecaj na hrvatsku književnost. njemu je . kleo je i kockao (41-42). ubijao je i zalazio u krčme. Sljedbenici Boccaccio je zarana stekao sljedbenike.

Na putu je sreo kraljevu kćer preobućenu u opata koja se odmah zaljubila u njega(62). Tema: Dianorino obećanje Ansaldu Likovi: Dianora. ali su sad imetak potrošili još brže. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. Ansaldo uz pomoć čarobnjaka uspije to izvesti. Misleći da će u njemu ugasiti svaku nadu da je osvoji. Dan drugi.najvažnije da se mi molimo iskreno i od sveg srca. Ansaldo. papa. ali se odlučio vratiti kući. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. i prijatelj njezina muža(103). Tema: Rasipnost troje braće i ljubav Allesandra i princeze Likovi: Allesandro(60). moramo živjeti u skladu s svojim mogućnostima. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti. ode k njemu(103). da ne okalja svoje ime i ime svog muža. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Gilberto. Izvadak iz kritike : «O Ciappellettu» 120-121 str. princezina pratnja Misao: U životu ne smijemo biti rasipni. Dan deseti. viteza Ansalda(101). ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj. čarobnjak. onda to obećanje moramo i ispuniti. a sreća će nam se kad-tad nasmijehnuti. princeza(62). troje braće. sluge Misao: Ako nešto obećamo. novela peta U hladnoj Furlaniji živjela je gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja. bez obzira na cijenu . pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. a Dianora. što se može zaključiti iz posljednjeg ulomka novele.

počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. ali odjednom se promjenio. svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. golo dvorište. Prevladava samo jedna boja . Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno.bijela. Tako je Latifaga postao policajac. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi.Židov iz Smirne. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Likovi: fra Petar iz Bosne. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. U toj bjelini postoji samo jedna staza. ni po noći nije mirno. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričat. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Latifagin otac je na to pristao. uvijek se punila i praznila. Neki su ga slušali. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima.Ivo Andrić . pa i najmirniji. a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. bez trave i s dva-tri kržljava stabla. postajali su razdraženi i ljuti. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. To je većinom raznovrstan alat. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez . nekad se nebo naoblačilo. Tu dolaze i tzv. a sada ga više nema. zatvorenik Ćamil-efendija . Dva mjeseca bio je pod istragom. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. a da ga nitko nije ni saslušao. Zatvorenici pjevaju. Ali. upravitelj Latifaga zvan Karađos. a uvijek ga je izbavljao otac. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi.petnaest do trideset u jednu. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je.Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija.bogati. Nekoliko su ga puta i uhvatili. Obično je bilo lijepo vrijeme. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. zatvorenik Haim . Tada je ludilo bilo zarazno i svi. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. a po noći odlaze u ćelije . mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Pismonoša je pobjegao. Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Ta Avlija uvijek je bila puna. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). čak i fizički.Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Ali.

To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. ali ona se branila. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. Ona je voljela i njega. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. tanak čovjek. To je bila pričao o dva brata. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. Bio je Židov iz Smirne. a d’Aubusson je postao kardinal. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. Imali su jedno dijete. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. Jedan je bio mudriji i jači. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. ali Džem se brzo razbolio i umro. Tahir-pašu. Nakon osam godina Džem je dan papi. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. a onda su po njega došli neki stražari. ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Papa mu je morao dati Džema. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Razgovor je počeo sam od sebe. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. a Haim je počeo pričati. Majka je umrla sljedeće godine. Mladić se zvao Ćamil. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. To je bio mršav. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Jedne je zime umro i Tahir-paša. Papa je to učinio. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. ali nije vidio Ćamila. a majka Grkinja. Fra Petar ga je pitao o njemu. Njegovo je tijelo . a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Tada umire papa i dolazi novi. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Haim. Svakoga je dana žena odlazila na grob. ali ponovo je izgubio. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci.sultana(onaj s kojim se poistovjetio). Džem je na to pristao. na bojnom polju poginuo otac. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. znanstvenika i glazbenika. ali ovoga je morao prihvatiti. a otac ga je u tom podržavao. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. g.riječi. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. bio je dobar plivač i lovac. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. umrla joj je kćerka. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Lijes s djevojčicom bačen je u more. ali majka nije dala. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Sin je bio snažan. Bez riječi su se oprostili. Grk je umro. Oko očiju je imao tamne kolute. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Često su razgovarali. Kada se vraćala nazad. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. blijedo. Otac mu je bio Turčin. Kada je djevojčica imala osam godina. djevojčicu. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. i snjim imala sina i kćerku. Karađoz nije volio političke zatvorenike.

Djetinstvo je proveo u Višegradu. Gospođica. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Možemo reći da se Čamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Aleksandra. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna. Vuku. 26. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. 1892.poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. najvišu književnu nagradu u zemlji. Vrlo tih. Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. Razgovor s Gojom. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. Karađoz: možemo reći. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. a nešto kasnije i svoje prevode O. Travnička kronika. godine u siromašnoj obrtničkoj porodici u Travniku. Prokleta avlija. i uz dosta teškoća i prepreka. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. Rano je ostao bez roditelja. a vjerojatno oni nisu ni znali šta je sve to. I tu je kraj. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige. 10. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. pripovjedač. sa mnogo napora. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Priča o vezirovom slonu. za znanošću.Vezan je uz carsku tamnicu čitav život. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. Čamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. M. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. objavljuje kao maturant 1911. gdje je završio i osnovnu školu. Nema više pričanja. Levstika … Godine 1918. da je glavni glumac Andrićeva djela Prokleta Avlija. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. To se i dogodilo. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bezpomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. Kao upravnik on postaje “povjesna ličnost” te tamnice. Ivo Andrić rođen je 9. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. Kočiću …Godine 1956. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Župančića. nasilnik i prijestupnik. godine u časopisu Bosanska vila. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. mala njemačka. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. esej o Njegošu. gdje je 1923. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. Jedna!" 2. ali on je demonska sotonska duša. Lica …Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu.Prve književne radove. želja za knjigama. . Dobio je povelju za životno djelo. no nisu shvatili. V. Karađoz je duša Avlije. gdje je i maturirao.10. da je sve to želja za ućenjem. nesretan i povućen u sebe. pjesnik i esejist. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Beču. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Od njega je ostao samo grob. da je došlo do svađe i obračuna. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. a 1920.. Likovi Ćamila: mladić koji se također nalazio u tamnici. Studirao je filozofiju. a od pripovjedaka Nove pripovjetka.Prokleta avlija Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac.1961.koja se bori za nacionalno oslobođenje. Krakovu i Gracu. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. ali Ćamil to nije ni primjećivao.stihove.

pa je bio zbog toga i zatvaran. S jezične strane Andrić je izrazito ijekavac. On opisuje čovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom Turaka i Austro Ugarske crna. Tematika u Andrićevim djelima Andrić se u većini svojih djela vraća daleko u prošlost. izraz su revolucionarnih. No nakon atentata na Radića 1928 . romanopisac. Djelo nema ni početka ni kraja. nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Razgovor s Gojom. a kasnije Austro . No glavni zadatak.. te knjige Ex Ponto 1918. pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru.Analiza djela Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija jedno je od njegovih najvećih djela. fra-Rastislav govori o fra-Petru. priče se isprepliču. Osn ovnu školu je polazio u Višegradu. pripovjedač. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu. Pisao je i eseje: Goja. Travnička kronika i Na Drini ćuprija te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se . Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi u Beogradu. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i časopisima.Prokleta avlija Ivo Andrić. Bosanska vila itd. Haim priča o Čamilu i ostalim zatvorenicima. početak njegova literarnog stvaranja označen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. Poslije rata Andrić izbija kao pisac medu vrhove jugoslavenske književnosti. tmurna.godine većina se pisaca u znaku protesta vraća materinom jeziku i svoja djela ijekavizira. Međutim. njegovu bol i tugu. ostvaruju se krugovi u krugovima. to je priča koja se vrti u krug. Njegove su teme izvori povjesti Bosne pod okupacijom Turaka.. no to nije razlog da se odreknemo Andrićeva prinosa hrvatskoj književnosti. ekavicu što je ćinilo velik broj hrvatkih pisaca. Njegova je umjetnost izrazito epska i baš je to najveća privlačnost njegove umjetnosti. rođen je 1892 u Dolcu kraj Travnika. kao što su Hrvatski đak. njegovo veselje. odnosno želja mu je u tome da prikaže bit čovjekove egzistencije. Iza nje se redaju ova djela: Nemiri.Početkom 20-ih godina opredjelio se za srpsku literaturu. a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije. kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. tj. Madridu i Ženevi. esejist. Poslije prvog svjetskog rata Andrić ulazi u diplomatsku službu te više godina vrši dužnost činovnika u jugoslavenskim konzulatima u Rimu. 3. Sve su njegove priće vezane uz događaje na bosanskoj zemlji. Prije početka drugog svjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Andrić sve to sluti. no da bi se ta epičnost postigla nezaobilazan je Andrićev klasičan i star izraz. Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andrić opisuje općeljudske i općeživotne slike. u njima Čamil govori o Džem-sultanu i o sebi. teži tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija. Stil pisca Ivo Andrić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Tim naćinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. Poslije drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svoja najzrelija djela: Gospođica. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andrić. Bukureštu. pjesnik. Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rata. teška. ali Andrić ne prikazuje obične povjesne priće već što tajnovitije i čudnije priće. itd.Ugarske. njegove borbe za opstanak i borbe za bolji život. Još za vrijeme Austro–Ugarske vladavine Andrić se istakao kao jugoslavenski nacionalist. Beču Krakovu i Gracu. a završava nauke sa doktoratom u Gracu 1923. možda čak i “zastario” u najplemenitijem znaćenju riječi. a gimnaziju u Sarajevu.

Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. nego ju je prisilno udao za Grka izvan Smirne.živa ili mrtva – ne zna se. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da svrha njegova proučavanja povijesti buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. Fra Petar doznaje od Haima. mladićeva sugrađanina. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat kao Prokleta avlija. zatvorenik Haim .židov iz Smirne. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi. Ćamil se. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. 1961. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem-sultana. povijesnim vremenima. gdije su vladali kršćanski vitezovi. među kojima se kao jedan od najljepših i najtrajnijih u našoj književnosti ističe most na Drini. Godine 1956. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. sin bogatog Turčina i Grkinje. dakle. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. Ćamila iznesu . zatvorenik Ćamil-efendija.pored starih i već objavljenih sukcesivno pojavljuju nove. Jedini s kim je dolazio u . koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Iako je po osnovnoj koncepciji realist. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. bogati mali Turčin iz Smirne. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne. on se ne zadovoljava isključivo realističkim slikanjem. pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. zaljubio u kćer maloga grčkog trgovca. Ivo Andrić je pisac velikog zamaha. tj. koga su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. naime. Vrlo tih. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem-sultana. najvišu književnu nagradu u zemlji. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Likovi: Ćamil: Mladić koji se nalazio u tamnici. Prikazujući u svojim najboljim djelima život Bosne u davnim. tih slika jednog objektivnog društveno – povijesnog stanja. Umro je u Beogradu 1975. što je bilo potpuno neistinito. nesretan i povućen u sebe. U novije vrijeme naročitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošću privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija. Sadržaj: Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor. Džemsultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. gdje sultan također ima brata suparnika. pa čak i samog Pape. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. dobio je povelju za životno djelo. Andrić je dao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu. Mladi Ćamil. nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno i kontrolirano istakne u naoko običnim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. koju mnogi smatraju i njegovim umjetničkim najboljim djelom. Od tada počinje odiseja Džema. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenja u simbolima. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. a s druge njegovog ugnjetavača medu kojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici – pored.

Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. nasilnik i prijestupnik. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. ali on je demonska duša. jasan je i vrlo čitljiv. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. Andrić i u svojim drugim djelima. u njima Ćamil govori o Džem-sultanu i o sebi. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Djelo je pisano ekavicom. u onima o Bosni. priče se isprepliću. nazvan Prokletom avlijom. Travničke kronike i Na Drini ćuprija. nedvojbeno je jedan od ponajboljih ostvaraja u cijelom Andrićevu bogatom književnom dijelu. Ćamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. devet godina nakon Gospođice. Andrić je o Prokletoj avliji. a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. Ćamil ima mnoge sličnosti s Džemsultanom. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. pa i pred Ćamilom.kontakt bio je fra-Petar. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. . godine. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. nijema predaja bez priznatog poraza. te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onoga vremena. Za razliku od tih romana okvir događanja Proklete avlije je izvan Bosne. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta.. O delu: Prokleta avlija. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Kao i u životu samom. Može se reći da se Ćamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. i 1915. u Carigradu. to je priča koja se vrti u krug. Međutim taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. bijeg od života. stjecajem okolnosti. itd. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. Karađoz: Karađoz je u Andrićevom dijelu Prokleta avlija vezan uz carsku tamnicu cijeli život. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. I tamnica im je bila zajednička: i jedan i drugi bili su zatvorenici bez krivice. Ostvaruju se krugovi u krugovima. I jednoga i drugoga utamničila je misao o pravu da misle svoje misli. Tim načinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. no nisu shvatili. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. ispričanom smirenim rečenicama. Svijet Proklete avlije. dobrovoljno izgnanstvo u svijet davno minulih ljudi i događaja. koji je jednom. Haim priča o Ćamilu i ostalim zatvorenicima. dospio u najveći carigradski zatvor. za znanošću. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. opisuje pripadnike raznih narodnosti. On valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Karađoz je duša Avlije. oveća pripovijest ili mali roman. a on se njima igra. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. bosanskog franjevca. fra Rastislav govori o fra Petru. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo. a to su: uzaludnost borbe. Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija nema ni početka ni kraja. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bespomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. objavljena je 1954. a za one koji su otišli ne pita više nitko. Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. Kao upravnik on postaje “povijesna ličnost” te tamnice. želja za knjigama. Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog. koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. da je sve to želja za učenjem.

Te niti su dobro i zlo. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Ćamil-efendija. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. Jedna tragedija uslovila je drugu. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. fra-Petar upoznaje više ljudi .vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. o potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. Židov iz Smirne. On je: « Čovek kratka veka.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. karakteru . zle sreće i pogrešnog prvog koraka. zatvorenik Haim. ali brojni su i drugi likovi. u mladosti. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. Fra-Petar doznaje od Haima. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. gdje sultan također ima brata suparnika. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije.Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. pa čak i samog pape. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. sin bogatog Turčina i Grkinje. Pod brutalnošću. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. U «Prokletoj avliji». okrutnošću divlje neumoljive sile. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Oni ostaju . stilu života. Ćamil se. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. Od tada počinje odiseja Đema. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). gdje upoznaje fra-Petra i ispriča mu život Đem-sultana. psihi. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». što je bilo potpuno neistinito. Ćamila. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. njegova brata. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. mladićeva sugrađanina. bogati mladi Turčin iz Smirne. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. Mladi Ćamil. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. naime. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. tj. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru.

Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje . postaje lutalica. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . đavolskog ostrva.distancirani od svijeta oko sebe. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. a on se njima igra. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. a Karađoz im se priključuje. Jasno je vidljiva transformacija. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. kockar i pijanica. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. i mimo toga.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. usamljenog. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. a duboko je dosegnuta. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. običnih sudbina. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. ćudima i instiktima. I-Avlija se ne menja. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. ali ne u jednom svetu. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. Tako da «Avlija je u vremenu. dakle postojim. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. o čudnom i osobenom Karađozu. Njegova volja je njen zakon. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život izolovanog. ali ne u jednom vremenu.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. u ''Ex Pontu'' . Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. u početku natprosječno obdarene. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. On ostavlja knjige. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. igre i muziku. Ona živi u njegovom karaktaru. Avlija je u svetu.» Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. Nisu opisane fizičke torture. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. bogatstvom senzibiliteta. ustaljenih navika i obaveza.

Stradanje pojedinca pretvara se u dramu Coveka. Oni su osudjenici u najdubljem smislu te reci: osudjeni na sebe. na zivot koji. a to je daleko opasnije: covek se moze primorati da postupa ovako ili onako. njima je Avlija dom. Cudan je uticaj tamnice na coveka. sprijatelji se sa Turcinom Camilom. vec misle kako nije dozvoljeno. ucrnog i misaonog mladica koji tone u svoj izmisljeni svet i poistovecuje se sa Dzem . istorijskom licnoscu. ali taj svet za kojim ceznu. Prica o Avliji je osnova na koju se nadovezuje vise prica. ispuni mu misli. ili sto predstavljaju opasnost i prepreku koju treba otkloniti.dok ne prestane da ih oseca. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. ili u iluzije koje nemaju nikakve nade na ostvarenje. ali kako ga primorati da misli drugacije?Tu sredinu Andric ozivljava u "Prokletoj avliji". dal eko je od njih. politickim zatvorenikom. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. vecina "stanovnika" Avlije ne ocekuje spas. mladjim sultanovim bratom i pretendentom na . "u mutnim vremenima kada vlast prestaje da razlikuje pravo od krivog".Karadjoz. poluludih sanjara. svitanje ima boje. U slozenim uslovima policijske represije i utamnicenja. Turskom upravlja jedan covek .Pontubavio tamnicom. u kome covek moze da bude dobar i nevin. uhapsen je bez krivice i provodi dva meseca u Prokletoj avliji. veliki je simbol ljudske nesrece. Sudbina politickih zatvorenika zavisi od niza okolnosti koje se ne mogu predvideti. nema sta novo da im donese. Prokletu avliju. steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina.oblik na granici pripovetke i romana. Tu nema cak ni mogucnosti da se za srecom traga. kako pise Dostojevski. a najvaznije odluke donose se cesto iz bojazni ili cudljivosti. Izuzetak su "prolazni" i one osetljive svest i koje. tom uvek prisutnom i aktuelnom temom.zivot i sudbina. Nije njihova kazna teza zbog svoje duzine ili zbog skorog izgleda na smrt. poput jadnog Zaima koji vecito masta o dobroj zeni i udobnom zivotu. Tada Avlija postaje samo formalnost. Ko jednom kroci u Avliju. ljudske svesti idostojanstva. gde se ne pravi razlika izmedju robijasa i fratra. svemocna je i ne bira sredstva. Dospevaju u Avliju i oni ciji je jedini greh sto drugacije misle i osecaju. Andric se vec u Ex . objasnjavaju.više pravde i dobra u ovaj svijet. uplicujedna u drugu. ona se uvuce coveku u du su. Avlijom opet jedan covek . naravno. To traje samo dok se covek ne navikne na svoje okove. "Prokleta avlija" je svakako najbolja prica Ive Andrica. okorelih zlocinaca. "covek je podlac. Ona moze da se dozivi kao duza pripovetka ili kraci roman. mahom nesrecnih: od svakojakog carigradskog olosa. je li gore utonuti u mracnu stvarnost Avlije. spada u vrhunce srpske pripovedacke proze. mora koja ce nestati kada se probude (dva Bugara). i kazna i zivot u Avliji dobijaju drugaciji prizvuk. postoji samo moc jednog coveka koji smisljeno sprovodi svoje planove. narocito u Turskoj toga doba. ili im u tome i pomoci. Drugaciji su.sultanom. Radnja pripovetke smestena je u uzasan carigradski zatvor. proguta ga i potpuno potcini sebi. ostavlja proslost iza sebe. svojevrsnom paklu u kome je djavo strasni upravnik Karadjoz. Medjutim.Treba ih pustiti da se udave. zastrasene i izmucene. beze u imaginaciju ili u ludilo dva u Prokletoj avliji vrlo bliska pojma. to je najbezbedniji nacin za uklanjanje opasnosti. ali se retko desava da se oni u stihiji dogadjaja dokopaju obale. premda je odredjuju i kao povest ."Prvi dani u Prokletoj avliji bili su najgori i najtezi". Ovo Andricevo delo koje govori o tragici ljudske egzistencije. na sve se navikne" . Ne zna se. Jer oni ne postupaju protiv zakona. Od brbljivog Haima iz Smirne saznaje zivotnu pri cu ovog darovitog. U stvari. "prolazni". One se medjusobno dopunjavaju. U takvim uslovima nema pravde.sultan.Tamnica. Vlast je cilj sama sebi. ali se glavna nit price ni u jednom trenutku ne gubi:Fra Petar koji poslom boravi u Carigradu. Ovo strasno mesto. do tragicnih likova cije vrednosti nestaju u paklu Proklete avlije. gde su svi optuzeni krivi. za koje je Avlija samo kosmar. Ipak. na svoje propale nade i mucna secanja. sto se razlikuju. koja daje obelezje i atmosferu citavoj prici. Izvan zidova Avlije postoji svet u kome zivot ima smisla. sem smrti. za njih je samo fantom koji jednom mora da iscezne.

pasin sin. koji stoicki podnosi sve nedace i ne da da ga nesreca savlada. nezan. koji je mnogo obecavao. Tahir . nesudjenim vladarem Turskog carstva. za jednog je to saznavanje. da uzme bilo kog junaka.sultanom. a ljubav mu je bila osujecena. Nije dato eksplicitno objasnjenje te Haimove natp rirodne sposobnosti. na njegovom se pricanju delo i zasniva. fra Petar prica o Haimu. kod jednog drugog lika srecemo pripovedacku strast: to je Haim iz Smirne. Haim o Camilu. Ovaj skromni i dobrodusni bosanski fratar. koji ne daje povod. a svetovi drugih ljudi postaju dostupni. zato je za fra Petra neizmerno mnogo znacilo sto moze sa Camilom da prica o pravom svetu i da se makar tako udalji od Avlije. On je usto i rodjeni pripovedac. svu lepotu i caroliju pripovedanja. za drugog. ali ne zaboravlja ni nesrecnog Camila ni Avliju.jer se bavizivotom jednog pretendenta na presto. kao i mladic sa pocetka price. od uspomena i nadanja. zdrava razuma. I tako: Andric nam predstavlja mladica. cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota i drugog sveta. vracanje u proslost. pesnicki. ziveo sa knjigama i naukom.covekiskren. glavni lik je upravo Camil. a nije zeleo da se menja i odrice sebe da bi se utopio u okolinu. koja u svemu vidi opasnost od zavere. ali kad usmeni pripovedac prestane da bude oko koje vidi. postajuci oko koje sve vidi. vecito tuzan i brizan. koji se poistovetio sa Dzem . Citalac moze.Ako se kod fra Petra srece umece pripovedanja. Fra Petar uskoro napusta zatvor. Jer uokvirena prica je prica o prici. On sve zna .I fra Petar i Haim se u svom kazivanju najduze zadrzavaju na Camilu. ali ima cudesan dar da uverljivo oponasa sve oko sebe.sultanu. Njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost i umerenost. Uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price. poistovecuje se sa Dzem . Samo se kroz pricu ljudi upoznaju i samo se pricom moze protiv usamljenosti i smrti. Mi uglavnom pratimo kazivanje fra Petra. Nije bio prihvacen. uplasen. od sve raznolikosti zivota . Camil. Camil. a on je ujedno i lik sa kojim se citalac najlakse poistovecuje. a narocito ono sto se ne moze videti. lik bez identiteta. covek izuzetne vrednosti. jer. sumnjicav prema svakom. i Camil zavrsava tragicno. odlicno ga razume. potpuna suprotnost teskoj i gruboj okolini i robusnom Karadjozu. a opet.da bi postojala. prosirivaje vidika. po svom nahodjenju. pa i samu Prokletu avliju (kao simbol). objedinjuje vise paralelnih radnji i vise glavnih likova. koji prica kao sto dise. Prokleta avlija je poezije pripovedanja. Lik Haima moze da se ucini epizodan. Kao i Dzem . Proucavajuci zivot Dzem .sultanom. sto i ne cudi. Jer sta ostaje od covekovih vrlina i mana. nije imao ni porodicu.sultan. ne uklapa se nikako u turobni. putovao i obr azovao se. ali to je upravo stoga sto je okosnica njegove sudbine pricanje o drugima. Zato i moze dobro da ga sagleda i prenese slusaocima sve njegove strahote. Za surove mehanizme policijske dr zave.Interesantno je na koji je nacin ispricana povest o Proklete avlije u obliku koncentricnih krugova. bujnom glavom. plemenit lik. za glavni lik.a ono sto ne zna. a Camil o Dzem . a svaki lik nosi svoj udes i svoju poruku. iako mu ne pripada. Niko ga nije razumeo. najgovorljiviji stanovnik Proklete avlije. prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze. ni prijatelje. aristokrat i obrazovanjem i karakterom.presto od koga jeevropske diplomatija napravila sredstvo koje se kupuje i prodaje. ovaj put bezbolni prolazak kroz zivot. misliocem i ratnikom koji zeli mesto koje zasluzuje i ne pristaje ni na sta manje. on postaje pretendent na presto . pesnikom. ni on nije najbolje razumevao svet oko sebe i polako se udaljio od ljudi.Petar je povlasceni pripovedac. govor kojim se ne otkrivamo. ali po emocijama koje izaziva njegova sudbina i po samoj konstrukciji price. mracni svet Avlije.Medjutim i samog fra Petrovog pripovedanja seca se posle njegove smrti mladic koji ga je slusao .samo prica. kojim se izlazi iz sebe. jer nema price o njemu. o svemu obavesten. Medjutim izgleda da i za samog fra Petra postoje dve vrste govora: nepromisljeni govor u kome prebiva zlo i promisljena rec. mrsav i neugledan. prototip mitskog kazivaca.sultana nais ao je na sudbinu slicnu svojoj i kako nije . naslucuje. naslucivanje neceg dubljeg i vaznijeg ispod niza dogadjaja. koji je inace puko duhovno prisustvo. a koji prica o fra Petru.Fra . Poslednje dane svog zivota provodi pricajuci o Avliji i citalac oseca. jer tako prica dobija na toplini i autenticnosti. prica mora biti nekome ispricana. ponovni.

Avlija je u vremenu. kao da dobija elemente fantomskog. da ga ponizi. Njegovi postupci ne robuju nikakvim ustaljenim pravilima. dok Camil u skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu human u svest. on najzad glasno izgovara reci : "Ja sam to!". ona se nikada ne menja. U dramski napetoj sceni ispitivanja. ali za Dzem . lirskim delovima i refleksijama. nemoguce da ostvare bekstvo ili pobedu. Sve je to za njega velika igra bez kraja. da bi se njegova egzistencija jos vise obezlicila u sizofrenom podvajanju licnosti.sultana je metafora ljudske sudbine: nada. a sneg je kondenzovano. iako je bio bezobzirno iskoriscavan. a iz tog sukoba radja se motiv o braci neprijateljima.neprijateljima. poput Camila. u kojoj je jedan. to je igra uspesnija. ali to je slucajna pravda. Sagledana kroz vise licnosti i iz razlicitih perspektiva. odlican glumac i jos bolji psiholog. Ta Prokletoj avliji nadredjena realnost je aktivna. Iako je smestena u odredje no vreme i mesto.neocekivan.Tako nas je Andric proveo kroz Prokletu avliju. a sto vise ima improvizacije.nikada nije okrvavio ruke niti nasrnuo na neciji zivot . vec u igri.Prica o Karadjozu je umetnuta. sto scoiolosk i predstavlja osnovni oblik drustvene grupe.sultana i izgubio se u masti. indi vidualno . a svojim primerom najbolje pokazao kakva je umetnost pripovedanje. neslucenih obrta i iznenadjenja. realistickim opisima. Ono sto joj je ipak nadredjeno nalazimo na pocetku i na kraju povesti.sultana.umeo i nije mogao da zivi svoj zivot. ipak. u mestu.Karadjoz. kao sto su: krivica u drustvenom. a ovaj poslednji odnosi pobedu. I Camil i Dzem . ali cvrstu kompoziciju price oziveo je razlicite sudbine i zlo vreme u kojem zive. opredmeceno vreme u dejstvu. kruzni karakter ljudske akcije odredjen neminovnoscu "vecitog ponavljanja". covek pogresnog prvog koraka. unapred osudjen na propast. On je olicenje apsolutnog zla. prica o Prokletoj avliji je bogata kako umetnickom suptilnoscu. Sudbina Dzem . U "Prokletoj avliji" ponovo otkrivamo sredisnje motive Andriceve proze. bivsi kriminalac. ludilu. koji. Vreme brise tragove. aktivan princip. On nije egzekutor u fizickom smislu . cija je Karadjoz dusa. u kome on trazi svoj oslonac. legendom ili mitom. te plahovite a nezne duse? Je li sreca naklonjena samo trezvenim i priracu natim? U Andricevoj povesti jasno su suprotstavljeni svet misli i svet akcije. identitet licnosti i njegovo saobrazavanje vec zasnovanim modelima. ceo svet je bio prokleta avlija. nikakvoj logici i njihova sustina nije u (ne)pravdi niti u zlostavljanju.. ali i dive. Iako ga mrze.Odredjena svojom strukturom i njegovom licnoscu. ona ih prerasta.sultan su unapred izgubili svoju bitku.junak i njegov pratilac. prisvojio je zivot Dzem . ali ne u jednom vremenu. Ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para . a zatim razocaranje. Njihova je sudbina Prokleta avlija. ali ne u jednom mestu. ali ne uziva toliko u tudjoj patnji koliko u svojoj igri. Prokleta avlija postaje bice po sebi. gnusnog izgleda. Iza te igre i vecitog iznudjuvanja priznanja ipak se naslucuje iluzorna vera u red i poredak. a prica je odbrana od mirenja sa onim cime smo okruzeni i razmisljanja o onome sto nas ceka. zatvorenici ga ipak prihvataju. Pratilac kasnije postaje oponent. istinu proslosti fiksiranu pricom. pojavljujuci se uvek u sumrak. bolesti. Samo jedno je uvek . u njemu kao da nema niceg ljudskog. I jednom i drugom bilo je. vec i pravo na postojanje. Ume on da bude i pravedan. ali i on je. i to obicno mladji brat. izmami priznanje i odvuce u propast. nju ne zahteva tok dogadjaja. cude mu se. Karadjoz sa strascu vuce nevidljive konce.on dela daleko promisljenije i istancanije i uspeva uvek da zaplasi coveka. Fra Petar u svom pripovedanju nikako ne moze u mestu i vremenu da locira svoje dozivljaje sa Camilom. Dete iz dobre porodice. izaziva patnju.psiholoskom i metafizickom smislu. jer stvarnost je isuvise kompleksna da bi mogla da se objasni samo kroz jedan lik. susti na uzasa Proklete avlije. u slici predela pod snegom koji na kraju biva zavejan i pretvara se u "hladnu pustinju bez imena i znaka". kroz slozenu. vec potreba za upoznavanjem same Avlije. prema coveku neprijateljska sila. pronadje mu najslabiju tacku. Ona predstavlje sam vrhunac pripovedackog umeca u srpskoj .. a Prokleta avlija je . Ona je proizvod civilizacije koja se gusi u svojim protivurecnostima. jer su zapravo posluzili da se ozivi prica o braci . Karadjoz je covek akcije.. Sta ih to cini gubitnicima. razorna. kojoj nije osporen samo polozaj. tako i preciznoscu pojedinih tokova price.

prokleta avlija svakako najbolja prica andrica moze dozivi duza pripovetka kraci roman premda odredjuju povest oblik granici pripovetke romana andricevo delo koje govori tragici ljudske egzistencije spada vrhunce srpske pripovedacke proze radnja pripovetke smestena uzasan carigradski zatvor prokletu avliju steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina mahom nesrecnih svakojakog carigradskog olosa okorelih zlocinaca poluludih sanjara tragicnih likova cije vrednosti nestaju paklu proklete avlije andric pontu bavio tamnicom uvek prisutnom aktuelnom temom tamnica koja daje obelezje atmosferu citavoj prici veliki simbol ljudske nesrece nema mogucnosti srecom traga gore utonuti mracnu stvarnost avlije iluzije koje nemaju nikakve nade ostvarenje poput jadnog zaima koji vecito masta dobroj zeni udobnom zivotu cudan uticaj tamnice coveka jednom kroci avliju ostavlja proslost sebe drugaciji naravno prolazni koje avlija samo kosmar mora koja nestati kada probude bugara strasno mesto optuzeni krivi pravi razlika izmedju robijasa fratra njih samo fantom koji jednom mora iscezne ipak vecina stanovnika avlije ocekuje spas njima avlija zivot sudbina nije njihova kazna teza zbog svoje duzine zbog skorog izgleda smrt osudjenici najdubljem smislu reci osudjeni sebe svoje propale nade mucna secanja zivot koji smrti nema novo donese izvan zidova postoji svet kome zivot smisla svitanje boje kome covek moze bude dobar nevin svet kojim ceznu daleko njih medjutim kako pise dostojevski covek podlac navikne prvi dani prokletoj avliji bili najgori najtezi traje samo covek navikne svoje okove prestane oseca tada postaje formalnost stvari uvuce coveku dusu ispuni misli proguta potpuno potcini sebi izuzetak prolazni osetljive svesti zastrasene izmucene beze imaginaciju ludilo prokletoj avliji vrlo bliska pojma slozenim uslovima policijske represije utamnicenja kazna avliji dobijaju drugaciji prizvuk stradanje pojedinca pretvara dramu coveka ljudske svesti idostojanstva dospevaju avliju ciji jedini greh drugacije misle osecaju razlikuju predstavljaju opasnost prepreku koju treba otkloniti mutnim vremenima kada vlast prestaje razlikuje pravo krivog vlast cilj sama sebi svemocna bira sredstva narocito turskoj toga doba turskom upravlja jedan sultan avlijom opet jedan karadjoz takvim uslovima nema pravde postoji jednog coveka smisljeno sprovodi planove najvaznije odluke donose cesto bojazni cudljivosti sudbina politickih zatvorenika zavisi niza okolnosti mogu predvideti retko desava stihiji dogadjaja dokopaju obale treba pustiti udave tome pomoci najbezbedniji nacin uklanjanje opasnosti postupaju protiv zakona misle kako nije dozvoljeno daleko opasnije moze primorati postupa ovako onako kako primorati misli drugacije sredinu andric ozivljava prokletoj prica osnova koju nadovezuje vise prica medjusobno dopunjavaju objasnjavaju uplicujedna drugu glavna price jednom trenutku gubi petar poslom boravi carigradu uhapsen krivice provodi meseca svojevrsnom paklu kome djavo strasni upravnik karadjoz sprijatelji turcinom camilom politickim zatvorenikom brbljivog haima smirne saznaje zivotnu pricu ovog darovitog ucrnog misaonog mladica tone svoj izmisljeni svet poistovecuje dzem sultanom istorijskom licnoscu mladjim sultanovim bratom pretendentom presto koga evropske diplomatija napravila sredstvo kupuje prodaje dzem sultan camil zavrsava tragicno petar uskoro napusta zatvor zaboravlja nesrecnog camila interesantno nacin ispricana povest proklete obliku koncentricn ih krugova uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price uokvirena prici uglavnom pratimo kazivanje petra cudi tako dobija toplini autenticnosti medjutim samog petrovog pripovedanja seca posle njegove smrti mladic slusao postojala mora biti nekome ispricana tako andric predstavlja mladica inace puko duhovno prisustvo identiteta petru petar haimu haim camilu camil dzem sultanu prokleta poezije pripovedanja objedinjuje vise paralelnih radnji vise glavnih likova svaki nosi svoj udes svoju poruku povlasceni pripovedac prototip mitskog kazivaca njegovom pricanju delo zasniva ujedno kojim citalac najlakse poistovecuje ovaj skromni dobrodusni bosanski fratar iskren zdrava razuma stoicki podnosi nedace nesreca savlada uklapa nikako turobni mracni zato dobro sagleda prenese slusaocima njegove strahote iako pripada odlicno razume usto rodjeni pripovedac poslednje dane svog zivota provod i pricajuci citalac oseca mladic pocetka price lepotu caroliju pripovedanja .knjizevnosti.

jednog saznavanje prosirivaje vidika cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota drugog sveta drugog vracanje proslost ponovni ovaj bezbolni prolazak kroz naslucivanje neceg dubljeg vaznijeg ispod niza dogadjaja kroz pricu ljudi upoznaju pricom protiv usamljenosti smrti ostaje covekovih vrlina mana uspomena nadanja raznolikosti zivota zato petra neizmerno mnogo znacilo camilom pravom svetu makar tako udalji medjutim izgleda samog petra postoje vrste govora nepromisljeni govor prebiva promisljena govor kojim otkrivamo d aje povod srece umece jednog lika srecemo pripovedacku strast haim smirne mrsav neugledan vecito tuzan brizan uplasen sumnjicav prema svakom opet najgovorljiviji stanovnik proklete dise svemu obavesten haima ucini epizodan njemu upravo stoga okosnica njegove sudbine pricanje drugima njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost umerenost cudesan uverljivo oponasa sebe naslucuje nije dato eksplicitno objasnjenje haimove natprirodne sposobnosti usmeni pripovedac prestane bude vidi postajuci vidi narocito videti prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze izlazi svetovi drugih ljudi postaju dostupni haim svom kazivanju najduze zadrzavaju camilu citalac svom nahodjenju uzme bilo junaka samu prokletu simbol glavni emocijama izaziva njegova samoj konstrukciji glavni upravo camil tahir pasin poistovetio sultanom nesudjenim vladarem turskog carstva nezan pesnicki plemenit aristokrat obrazovanjem karakterom izuzetne vrednosti potpuna suprotnost teskoj gruboj okolini robusnom karadjozu poistovecuje sultanom bujnom glavom pesnikom misliocem ratnikom zeli mesto zasluzuje pristaje manjesurove mehanizme policijske drzave koja svemu vidi opasnost zavere postaje pretendent presto bavi zivotom pretendenta presto mnogo obecavao ziveo knjigama naukom putovao obrazovao imao porodicu prijatelje ljubav bila osujecena niko razumeo najbolje razumevao polako udaljio ljudi prihvacen zeleo menja odrice utopio okolinu proucavajuci sultana naisao sudbinu slicnu svojoj umeo mogao zivi svoj prisvojio sultana izgubio masti bolesti ludilu svom pripovedanju nikako mestu vremenu locira dozivljaje camilom pojavljujuci uvek sumrak dobija elemente fantomskog njegova egzistencija obezlicila sizofrenom podvajanju licnosti dramski napetoj sceni ispitivanja najzad glasno izgovara reci cini gubitnicima plahovite nezne duse sreca naklonjena trezvenim priracunatim andricevoj povesti jasno suprotstavljeni misli akcije ovaj poslednji odnosi pobedu sultana metafora sudbine nada zatim razocaranje sultanunapred izgubili svoju bitku iako bezobzirno iskoriscavan prokleta skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu humanu svest kojoj osporen polozaj pravo postojanje drugom bilo ipak nemoguce ostvare bekstvo pobedu zapravo posluzili ozivi braci neprijateljima ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para junak njegov pratilac scoioloski predstavlja osnovni oblik drustvene grupe pratilac kasnije postaje oponent sukoba radja motiv braci neprijateljima kojoj jedan obicno mladji brat unapred osudjen propast karadjozu umetnuta zahteva dogadjaja potreba upoznavanjem same cija karadjoz dusa dete dobre porodice bivsi kriminalac gnusnog izgleda odlican glumac bolji psiholog njemu niceg ljudskog olicenje apsolutnog sustina uzasa egzekutor fizickom smislu nikada okrvavio ruke niti nasrnuo neciji dela daleko promisljenije istancanije uspeva uvek zaplasi ponizi pronadje najslabiju tacku izmami priznanje odvuce propast bude pravedan slucajna pravda jedno neocekivan njegovi postupci robuju nikakvim u staljenim pravilima nikakvoj logici njihova sustina pravdi niti zlostavljanju igri njega velika igra kraja improvizacije neslucenih obrta iznenadjenja igra uspesnija strascu vuce nevidljive konce izaziva patnju uziva toliko tudjoj patnji koliko svojoj igri igre vecitog iznudjuvanja priznanja ipak naslucuje iluzorna vera poredak trazi oslonac akcije poput camila pogresnog prvog koraka iako mrze zatvorenici prihvataju cude dive njihova odredjena svojom strukturom njegovom licnoscu bice sebi aktivan princip proizvod civilizacije gusi svojim protivurecnostima smestena odredjeno vreme mesto prerasta vremenu vremenu mestu mestu nikada menja nadredjeno nalazimo pocetku kraju povesti slici predela s negom kraju biva zavejan pretvara hladnu pustinju imena znaka vreme brise tragove sneg kondenzovano .

.opredmeceno vreme dejstvu nadredjena realnost aktivna razorna prema coveku neprijateljska sila odbrana mirenja onim cime okruzeni razmisljanja onome ceka proveo kroz prokletu slozenu cvrstu kompoziciju oziveo razlicite sudbine kojem zive svojim primerom najbolje pokazao kakva umetnost pripovedanje ponovo otkrivamo sredisnje motive andriceve proze krivica drustvenom individualno psiholoskom metafizickom smislu identitet licnosti njegovo saobrazavanje zasnovanim modelima kruzni karakter akcije odredjen neminovnoscu vecitog ponavljanja istinu proslosti fiksiranu pricom legendom mitom sagledana licnosti razlicitih perspektiva stvarnost isuvise kompleksna mogla objasni bogata umetnickom suptilnoscu preciznoscu pojedinih tokova realistickim opisima lirskim delovima refleksijama predstavljen vrhunac pripovedackog umeca srpskoj knjizevnosti.

Krakovu i Gracu. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. Djetinstvo je proveo u Višegradu.stihove. Gospođica.1961. V. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna. a sve ostalo. Studirao je filozofiju. a od pripovjedaka Nove pripovjetka. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto.vrijeme : krajem 19. najvišu književnu nagradu u zemlji. Kočiću … Godine 1956. gdje je 1923. godine u časopisu Bosanska vila. a 1920. Usporedo s tim. objavljuje kao maturant 1911. pjesnik i esejist. Travnička kronika. godine u siromašnojobrtničkoj porodici u Travniku. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene. Rano je ostao bez roditelja. Godine 1878. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu.Pripovetke Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac.10. esej o Njegošu. 10. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige. Ivo Andrić rođen je 9.Ivo Andrić . godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope. Beču. stoljeća . 26. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. a time slabi i čitavo tursko carstvo. Aleksandra. gdje je završio i osnovnu školu. ______________________________ ____________________ U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca. gdje je i maturirao. Tu je poražena Turska vojska. i uz dosta teškoća i prepreka. M. Prve književne radove. Lica … Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Priča o vezirovom slonu. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. 1892. kmet je i dalje ostao kmet. Dobio je povelju za životno djelo. Promijenilo se samo ime države i vlasti. Prokleta avlija. pripovjedač. Župančića. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. Razgovor s Gojom. Kad su .koja se bori za nacionalno oslobođenje. a nešto kasnije i svoje prevode O. Levstika … Godine 1918. Vuku. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku. a age su ostali age. Priča o kmetu Simanu . ______________________________ ___________________ U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa. Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. sa mnogo napora.

Andrić to opisivanje prikazuje na početku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju još više obradio njihove postupke i to na takav način da izazove čitaočevo razmišljanje i zaključke. naprotiv. hajduka. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Simanu su umrla dijeca. Ali čiča Miloje. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. Tako se čičina glava. među pijance i propalice. koja se nalazila u kuli. koju je Stojan iskoristio i tu je noć pobjegao. a pogotovo ne živ. Ibraga Kološ: Turski feudalac. žena otišla kod rodbine. misleći da je u pravu. Tako su i učinili. nije to učinio već je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima. Stojanov stria čiča Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana . Razlikovao se od drugih aga. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. vlast je još uvijek bila na strani age. Turci su se morali vratiti u Užice i umjesto Stojanove glave poslali su čiča Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. a on se odao pijanstvu. . Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turcoi ubiše čiču Miloja. a pratile su ga same teškoće.austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. ni kriva ni dužna našla na Beogradskom bedemu. mišljenjima. Varka se sastojala u tome. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima. Veletovci . doživljajima. Smirenje je nalazio u alkoholu. Turci su opkolili tu dvojicu. Siman se nije imao na koga osloniti. veliku hrabrost i borbenost hajduka. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. a zapao je u najlošije društvo. Od Simana je stvorio propalicu.mjesto: na granici Bosne i Srbije Turci su odlučili da potpuno očiste planine i oslobode putove u tom kraju. Ali Siman se grdno prevario. ______________________________ ____________________ Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. zaključcima. iako u smrtnoj opasnosti. Kao i mnogih drugih vojnika. pošto su ubili Stojanovog prijatelja. koja je pripadali porodici Crnojevića. ______________________________ ____________________ Ideja: Ova kratka Andrićeva pripovjetka prikazuje nam junaštvo.vrijeme: početak 19. Siman je tražio svoje pravo. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. Stolječa . uobučajenim životom. . piše o samovolji. što su trebali dovesti Stojanova strica. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. kojeg je ovaj jako volio. Otpor su im davala dva hajduka koja su već pet godina bili klica bune na tom području. Nije bio loš čovjek. u mnogome je popuštao Simanu. Na poseban način opisuje likove u svojim odlukama. Stojan je sa svojim drugom pružao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Analiza djela Andrić u svojima lektirama najčešće piše o događajima u našim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas. Bila je oluja.

s plastičnim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andrić je stvorio poseban stil kojem nema premca u našoj književnosti. Savršeno jasan. te osjećaj o njegovom vječnom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt. U njegovim pripovjetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih rečenica. njene ljude i pejzaže kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjećaj o praznini ljudskog života. .Zaključak U svojim pripovjetkama Ivo Andrić slika život Bosne. o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu.

Bajke. a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. našao je opet svoju kolibu. a zlatna ribica je živjela u moru. željela je biti moćna vlastelinka. želi biti vlastelinka. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito.Bajka o ribaru i ribici Bilješka o piscu Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje. pohlepna i nikad zadovoljna Zlatna ribica . a zatim i svijetla carica. već je pusti natrag u more. Tema: zlatna ribica Ideja djela Čovjek ne smije biti pohlepan.dobra ribica koja održava svoje obećanje . Mjesto i vrijeme radnje Obala i more. Ribica je molila starca da je ne ubije. a ona će njemu ispuniti njegove želje. a kada je ribar došao kući. Bilješke tijekom čitanja -stari ribar i njegova žena -zlatna ribica koja ispunjava želje -pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito. Kad je to dobila. Živjela je u dvorcu. ali nije ništa tražio od ribice. a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena -smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi Doživljaj djela Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje.zla.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Starac je lovio ribe. tražila je novu kuću. Umro je u 38. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu. Analiza likova Stari ribar . Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.dobar i pošten starac Starica . Starac ju je pustio u more. imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin. kuću. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila. svijetla carica i na kraju vladarica mora -žao mi je starog ribara.godine. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora. gdje je već pokazao pjesnički dar.Aleksandar Sergejevič Puškin . Kratak sadržaj Na obali mora živjeli su starac i starica. Kapetanova kći. ženu i prepuklo korito. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi.

On je pred kolibom našao novo korito. Starac se je bavio ribolovom. Vratio se kući i to rekao starici. Zatim se je vrato. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna Vrijeme radnje : Ljeto Mjesto radnje : More. Ona ga je slušala i zatim zaronila. a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. dvori. ali ne i zadnju Sporedni likovi : Sluge. Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka Bilješke o piscu : Aleksandar Sergejević Puškin rodio se u Moskvi 1799. pa i izazvan na dvoboj. Zamolio je ribicu. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. u svoj trideset i osmoj godini. Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava često je napadan. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Tukla je i derala se na sluge. Starac je dugo čekao odgovor. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica.. Glavni likovi : Starac – bio je pošten i dobar Baka – okrutna i sebična Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka. Ona mu je to ispunila. te od posljedica ranjavanja umire godine 1837. Starac ju je pustio. lude Sadržaj : Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Nakon nekog vremena se vratio. U njemu je bila baka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. a starica je prela. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. tako nekolio puta. godine u plemičkoj obitelji. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac.Bajka o ribaru i ribici Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Tako je prošlo nekoliko nedjelja.2. . Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba. Starac je otišao i zamoloi rabicu.

Ben .Bames.Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da će se vratiti doma i reći istinu. . na Floridi u državi Missouri. Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo .Huck… Fabula : Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno.Tom . Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji.ali bez uspjeha. . Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi .god. Mjesto Radnje : otok. Ilijanska obala Vrijeme radnje : ljeto Likovi : Fin. Umro je 1910. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojničku bandu. Napisao je : Kraljević i prosjak .Doživljaji Toma Sojera Bilješke o piscu : Mark Twain rođen je 1835. Prije smrti gospođica Watson oslobodila je Jima ropstva.tata . Imao je prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio.Mark Tven .god.Harper. crnac.Doživljaji Hucheeberryia Fina. a Jim je bio na splavi.Joe.Douglas.

gladna. bakica. Nije smjela doći kući ako ništa ne bi prodala. promrzla. Baka ju je ponijela sa sobom u visine i nestalo je hladnoće.Hans Kristijan Andersen – Devojčica sa šibicama Naziv knjige Bajke i priče Glavno lice: Djevojčica Sporedna lica: dječak. ali joj više nisu mogli pomoći jer je bila mrtva. bosonoga. Djevojčica se smrznula posljednje noći u staroj godini. ljudi Djevojčica : siromašna. Djevojčica je vrlo teško živjela. . gladi i straha. mrtva. Prodavala je šibice. gologlava. Voljela je svoju pokojnu baku koja joj se ukazala. Ljudi su je sažaljevali. Sve je nestalo i djevojčica je sada sretna sa svojom bakicom. otac. jadna.

Sutradan su Peru spustili u bunar. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Htjeli su ga očistiti da bih imali pitku vodu. U školu su zakasnili. Divljak. Šilo.Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice Bilješka o piscu: Mato Lovrak rođen je 8 ožujka 1899. u obitelji. Medo. Osim toga. Književničkim radom se bavio 50. Zvali su ga Pero Kvržica. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Šilo. crtati i uređivati vrt. u Zagrebu. Pored mlina je bilo mutno jezero. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan. Napravili su mostić. S njim je otišao i Budala. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Do perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak. Budala. Imao je temperaturu. Uspjeli su ga spasiti.Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. očistili grane koje su smetale. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. u rtazličitim akcijama i pustolovinama.godina. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri . Dramatizirani su. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. a svoj su mlin napustili. Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima. Budala. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Sutradan su svi krenuli u mlin. Marija. ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. a o detaljima će se kasnije dogovoriti. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. a drugi su se tome protivili. ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu.g. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. učitelj Sadržaj: Bio je mjesec lipanj. Zaprijetili su mu. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi.g. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Vrijeme radnje: Lipanj Mjesto radnje: Selo Likovi: Pero. Mariji i Danici. Milo Dijete. a Divljak se naljutio i pobjegao. djevojčice su znale čistiti. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin. Čuli su da se u selu odrasli opet . Mato Lovrak umro je 1974. Pridružili su mu se prijatelji: Medo. ali je on ipak sve ispričao djevojčicama. a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Prvi je u bunar išao Medo. u školi. Osnovna misao: Zajedničkim radom i trudom se može sve ostvariti. Danica. Tu im je rekao da će mlin biti njihov. Sječao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Put do mlina je bio zapušten i pun granja. Divljak i Milo dijete. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Dječaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu.

Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Nekoliko dana prije završetka škole diječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu. Znali su da je to učinio Divljak. Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Ipak su krenuli. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. ali im to nije uspjelo. svu su štetu popravili i očistili su mlin. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. . ali tajnu nisu odali.pokušavaju dogovoriti o popravku mlina. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Družba nije odustala. a među njima je bio i načelnik općine. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Bili su tu i tamburaši. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnj dan škole.

Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Kratak sadržaj: Bio jedan djecak Ivo.4. Kada su zaradili za farbu. Pere i Frane. otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". stari Nikola. a majka mu je zbog tuge umrla. Djecaci odlaze na kamenolom.Družina Sinjeg galeba Bilješke o piscu: Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1. Prvi sat bilo je lagano. Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi. Tema: djecja družina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i družina Sporedni likovi: Ivini roditelji.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. Tršcanska cesta. Rudi. Mileva.kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen.Otac mu je protjeran s otoka. mještani.Tone Seliškar . Drugovi. Jure. a umro 1970. a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja. samo još treba ofarbati krmu. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"Svi su šutili dok se nije javio Ive. Petar.. ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Nasukani brod. Ivi se pridružuju djecaci iz sela. Mijo.Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba. nije vidio svog "Galeba" na šalu. Medutim.g. Ante. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Lorenza. Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio.1900. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire. da izgleda kao nov. koji nije imao ni oca ni majku. Otišao je gore. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik. Medutim. nego je cuvaj od propasti. kada se Ivo probudio. Mazge. alimu je bol jako brzo prošla. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao.. u Ljubljani. Razbio je celo. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more. Djecaci su sve uredili. jedne zore. . Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti. Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prošlosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. sretno se popeo i postavio dijamant. Tamao su radili jako dobro. Jedra na kraju svijeta.

Sam je rastao. milih pogleda.Doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak. b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka. cim je vidjela Ivu odmah se smrkla. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". prije. voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. rumenih i vjecno nasmijanih obraza. . nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio. sam se mucio i kada je urlala bura. crne kose. c) Mileva: Smedokosa. nije se bojao. sa svom djecom je mila i dobra. a on ga nije htio ostaviti da trune. zdravih. d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac. Karakterizacija likova: a) Ive: bio je uistinu mrk djecak. ali. jer ga se bojala. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih. kasnije se oslobodila toga straha.

an epic satire. Pomilovan je 1826. Onjegin iz prkosa koketira s olgom. te tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. te mora otićiu u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin. te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav. godine. koji je zaljubljen u Olgu. no Onjegin ju odbija. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sreše Tatjanu. romantičarom. Kapetanova kći. oglušuje se na njegove izjave. poeta. sušta suprotnost Evgeniju. Tamo se upozna sa Lenskim. zanesenjak. i ne suspreže svoje osjećaje.Aleksandar Sergejevič Puškin . te odlazi na duggo putovanje od više godina. Lenskog to uvrijedi. te on odlazi na daljnja putovanja. Godine u bogatoj obitelji. Ruslan i Ludmila… Ponešto o likovima: Evgenije Onjegin je tipični lik suvišnog čovjeka. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan. kada voli voli strasno. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu. Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji. Napomena: Puškon je na onjeginu radio osam godina.Evgenije Onjegin Ukratko o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. a tome pripomaže i njegova sveopća nezainteresiranost. posjeduje neposrednost. Onjegin ga ubija u dvoboju. možda čak ljenost. Ona se zaljubljuje u Evgenija. . te je prognan u južnu rusiju. Olga pak ima sestru Tatjanu. Takav život mu ubrzo dosadi. koja samo čita knjige. Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu. mirnu povučenu. Petersburg. Kratak sadržaj: Radnja započenje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu. Ona pak kao žena generala. Zarobljenik Kazkaza. Oda slobodi. te se vraća u Moskvu i St.stoljeća. među pukom. Brončani konjanik. Vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 19. Lenski je romantičar. te joj piše strastveno pismo. pa prema tome kao romantična knnjiževna vrsta. te traži satisfakciju. nesumljivo stečen u provinciji. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Uto nasljeđuje neko imanje. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana. gdje je čest lik suvišnog čovjeka. Godine. sa dadiljom. koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Umro je u dvoboju 1837. “suvišnom čovjeku”.

i svirač na zabavama. a on je. i pisar u bjednim i zadimljenim uredima svoje Republike. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog kazališta.-1567. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. ˝Novela od stanca˝. bio je i orguljaš u katedrali. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. i zabavljač svojih sugrađana i pjesnik ljubavnih stihova. on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda. Maro Marojev . ˝Skup˝. stoljeća razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost.) je u Dubrovniku sredinom 16. . a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije.istina. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. Prilikama i parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika. mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka kompozicija: 2 prologa Pet činova podjeljenih u scene Likovi: Dundo Maroje . i tragedija ˝Hekura˝. ˝Grižula˝. dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ili po gospodskim kućama. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu.Dundo Maroje Biografski podaci: Marin Držić (1508. Djela su mu: ˝Pamet˝. ˝Tirena˝. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdej ne može da se smiri i koji ni u čem ne može trajno da uživa. književni rod: dramski književna vrsta: komedija vrijeme radnje: mjesto radnje: Rim jezik: štokavsko narječje. bjesnio je i u njemu. Lakomislen i rasipan.živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse. i student crkvenog prava. te pastitske igre ˝Pjerin˝. (lirske pjesme). on . željan slobode i uživanja. ˝Arkulin. pastoralnih ekloga. ˝Dundo Maroje˝. ˝Mande˝. i u vrlo velikoj mjeri. komedija iz građanskog života i uzvišenih.Marin Držić . i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝. rektor sveučilišta i glumac pri izvođenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč. sin škrtog dubrovačkog trgovca.renesansni mladić. neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina. i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad.

a koja je Marova ˝kurižana˝. tj. Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. Snalažljiv je i dosjetljiv. Pera – je prevarena Marova zaručnica. Ugu Pomet. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. sve čini u svoju korist i za svoj boljitak. Kroz cijelu priču pomet. a Lauri Petrunjela. Međutim. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen. őkreće kako vjetar puše˝. ali je na kraju ipak dobila što je htjela. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac. Petrunjela – je Laurina služavka. a u stvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac. Stalno govori o Marojevoj škrtosti. Bokčilo – je Marojev sluga. također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. Tema: Škrtost i novac Ideja: Kako si u životu učiniš. tj.Pomet – je sluga Uga Tudšeka koji je zaljubljen u Lauru. Laura uživa u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom. Laura je navodno zaljubljena u Mara. tako će ti biti. tj. Ne otkrivajući to Nikome. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera. No. ali i to je radi novca. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. ali pod uvjetnom da se ožene. Maro se prist oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo. Ona je vjerovatno jedina uz Uga Tudšeka koji se povodila za srcem. pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. . Udala se za Mara. ali kad je Maroje došao u Rim. Ljubavnica. Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. kao i Pomet. zaluđena pričom o velikom Marojevom bogatstvu. a Maroje je vratio bar dio svojih novaca. te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Otkrio je i da je Laurino Pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Maro Popiva. njegov pomoćnik i savjetnik. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. čini sve da bi pomogao gospodaru. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Maroju pomaže Bokčilo. Ugo Tudšek – zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Laura – je bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Sadržaj: U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Slučajno. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. traži puteve do svog cilja. posudila je novac. Popiva – je Marov sluga koji. Marova zaručnica. Laura je. a ne za materijalnom koristi. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji. Iz vlastite koristi. uspio je spojiti Lauru i Uga. sluga Uga Tudšeka. Pomet se zaručio s Petrunjelom.

Nema pozitivnih likova. što je još važnije. Dživo. Popiva. Ugo Tudeški Pomet Trpeza (sluga koji želi pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudeškom. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. kako treba gaziti sve što nam se nađe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviđa. ne svršivši studij prava. komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-družine. u obitelji trgovca pučanina.Moj sud o djelu: Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. Pomet Trpeza. komediji nijedan lik nije držao oko nekih moralnih normi. Držić je u Sieni proveo nekoliko godina. do 1562. Laura. što mu na kraju i uspijeva. Te godine je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali i. Najzanimljiviji podatak o Držićevom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalištem. Maro Marojev. Godine 1548. godine živi u Dubrovniku. 2. Jedino što mi se stvarno sviđa je Pometova lukavost i snalažljivost. Pera. pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". rodio se godine 1508. Perina baka.Dundo Maroje Bilješke o piscu: Marin Držić. Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina. Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. grad duge sveučilišne tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo . Ponašali su se kako je to najbolje odgovaralo. nadimkom vidra. u kojoj odbacuje sve objede protiv Marina. Bokčilo. danas izgubljena. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena". on je kriv za sve zavrzlame u djelu) Sadržaj: I čin Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. Likovi: Dundo Maroje. koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkističkog pjesnika Džoru Držića. Petrunjela. prikazana je. godine u Veneciji. U to vrijeme Siena je bila živo renesansno središte. u Dubrovniku. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja. nije imala sreće u trgovačkim poslovima pa je gospodarski propala. Godine 1550. važna je u Marinovu životu. Držićevi književni protivnici optužili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovića. Držić od 1548. Došli su pred jednu gostionu. Obitelj Držić. dobio je potporu od 30 dukata kako bi otišao na nauke u toskanski grad Sienu. pri čemu mu je pomogao sam Vetranović pjesmom "Pjesanca Marinu Držiću ipomoć". u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrštena i farsa "Novela od Stanca". što je imalo bitnog odraza na Marinov životni put. tiskana je u Mlecima jedina za Držićeva života objavljena knjiga "Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi". Držić umire 1567. To je razdoblje njegovog plodnog književnog stvaralaštva. koja je prikazana iduće godine pred Kneževim dvorom. Godina 1538. Kada su došli u jednu četvrt. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Držić e žestoko branio od optužbi zavidnika. Iste godine bila je premijera najpoznatije Držićeve komedije "Dundo Maroje". Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu.

". Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. Kada je Marin došao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. U grad dolazi neki čovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora. Maro je sa Laurom stajao na balkonu. te da će ga dovesti onamo. Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Marinovoj ljubavnici obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. a poslao ga je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. II čin Petrunjela. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Bokčilo je ostao sam. pretvarajući se uzornim građanom i poštenim trgovcem. Pošto je Marin nabavio novca od Laure. Marin je najprije odugovlačio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. To je oca rasrdilo. a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću. Marinova zaručnica Pera. a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe. te plati dug. te moli Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Marin se je pravio da ga ne poznaje. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja. rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor. njemačkim plemićem. susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. U gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina. on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje.Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava. Ugo ponovno dolazi kod Laure. samo da bude njegova žena. te traži da se pomire. da kupi robu. Pošto nije imao baš mnogo novaca. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u Dubrovnik. U to doba Ugo je sinjori Lauri. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika. a Laura mu odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Laurina služavka razgovarala sa Pometom. IV čin Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. Upravo u to doba očekivala je Marina. . te je on potegao nož da ulovi sina. da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca. Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Kada se Petrunjela vratila Lauri. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani. Marin se razbjesni. III čin Kada se Marin vratio.

no još i dalje voli Mara. sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi. On odjeven poput plemića. No ipak. te ga se odriče. Pera je razočarana. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje. s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. . djelo još govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajući se poput svojih vršnjaka. Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima.V čin U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noćnu moru iz koje se teško izlazi. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina. koji bjesne. Baba. dok se sinjora Laura vratila u Kotor. Pera i Dživo. Bokčilo. na kraju.

čiji su odnosi promenljivi i zavise od ličnih interesa.Pravi Nojev kovčeg! Bilo guskaka ugojenih tako da. kao okosnice. Njih ima u mnogim njegovim djelima.data je široka realistička slika vojvođanskog sela. kada ih pop Spira vidi u perju još. a kad ste u drugom šoru i šta tek radite drugim paorskim ćuranima. dve popovske kćerke. U konstrukciji romana primetan je paralelizam po sličnosti među likovima i tokovima radnje: dva popa. s druge strane. tako da se obično morala i sama gospođa Sida umešati i zauzeti za nj. ё''ёlopov mačak '' i. da bi se ostvarila. dve ljubavne priče. Melanija je razmažena. Melanije i Jule.Vrlo su ga često sekirala deca izkomšilukakad izađe na sokak. bećari jedni''. Prva je od početka samo lov na muža. Tu su : ё''ёstari Šarov''. krišom. koje su u prvom planu njegovog humora. Sremčeve humoristične ilustracije uvek izviru iz života. oličen je i nivo malograđanskih .Pop Ćira i pop Spira ~ Stevan Sremac Delo To je humoristični roman koji kipti od šaljivih zgoda i smešnih likova.grdila bi ih ona tada.ёё'' nedeljni dan na selu ''). ipak je propadao među komšinskom decom kao neuspeli pedagog. ali su pravu sreću u braku našli samo Juca i Šaca. U daljem razvoju radnje paralelizam po sličnosti preobražava se u paralelizam po kontrastu. a koje su po mentalitetu vrlo nalik jedna na drugu. I pojedini predmeti pod njegovim perom dobijaju individualna obilježja. Oko emforne priče o popadiji i tuči popova zbog zeta. na primer duhovito ilustruje čitav ambijent u kom se razvijaju događaji oko sukoba pop Ćire i pop Spire: ''Na primer živine ! Šta je i kakve je sve to bilo u avliji. U početku romana to je paralelizam po sličnosti : dve popovske kuće su sasvim slične. iz životne svakidašnjice.kad ste takve aramije pred gospodin-popinom kućom?!'' Kritika Pobožnost i odanost crkvi nisu Sremcu smetali da se našali na račun popova. Obe priče završavaju na isti način. za novac ikoji se surenjivo bore za crveni pojas. gde umešnost mlade djevojke. snažna i vredna seoska djevojka.Sremac se ne ustručava da ih prikaže kao ljude oblaporne i sangvinične. još su sličnije dve popadije. sitničavog mehanizma njihovog jednolikog načina života. sebična. nalazi se u kontrastnom odnosu. izveštačena. Iako je pazio na sebe i dostojanstveno se ponašao. svadbom. Sremac je majstor u slikanju životinjskih likova. zadovoljstvo komšinske dece. i priča o Juli i berberinu Šaci. s jedne.U dvema popadijama. opisi seoskih dvorišta. što se vidi i po njinim imenima (Persida i Sida). I dve ljubavne priče. između ostalog i protivljenje devojčinih roditelja. a njemu pođe voda na usta. Najveću draž knjige čine opisi kojih ima u izobilju i raznih vrsta : slike seoskog ambijenta i atmosfere (ё''ёidilično predstavljeno veče u u kući pop-Spirino''. Takav je stari sat u kući pop-Ćirinoj.Sram vas bilo. Sličica u kojoj je u centru pop Spirn ćuran.Odlično poznavajući mentalitet domaćih interijera malograđanskih porodicaSremac je dočaravao komične stranešablona njihovinj međusobmnih odnosa. pa luckastih ćuraka i među njima glupi i uobraženi ćuran. stvari.. što najvolje dolazi do izraza u likovima dveju djevojaka. srećno dopunjuje životno iskustvo njene majke. da ih prikaže u njihovom privatnom životu kao ljude koji se poglavito brinu za stomak. Nasuprot Juli koja je zdrava. kadre da jedandrugome podvale i da u svađi jedan drugome izbiju zube. priča o Melaniji i učitelju Peri.I kad opisuje životinje.Sremac se našalio i na račun ratobornih popadija. a najviše upravo u ovom romanu. nemate ni srca ni duše!A šta vam radi da ga sekirate tako!? Jao naopako. koketne i pričljive. životinja. njihovi crteži mu zgodno po služe da u duhovitim poređenjima i asocijacijama iznese smešne sličice iz života. Druga počinje romantično.u ambijentu bašta i cveća i mora da savlada niz prepreka.. najizrazitiji od svih pohotljivi patak pop-Spirin.

. Ovi detalji su ukomponovani u fabulu i unose mnogo životne vernosti. ... koloritnim detaljima duhovito poentiranih elemenata utkano je u ovo delo. zakržljao u ogrubelosti i zaparločenosti ličnog života. Vrelo Sremčevog humora se nalazilo u intimnom pozzĐnavanju te sredine i saživljavanju s njome. proizašlo veće djelo. ilustracije i karikature intimnog domaćeg životabanatskog sela i popovskih kuća.Dobio je u ovim epizodama pejzaž ljivota banatskog sela u kome noću sate oglašava bokterov rog. iz svojih ustaljenih navika.Mnogo oštroumno zapaženih. dodavanjem velikog broja epizoda .patrijarhalnih žena.iz svakodnevnih doživljajaprosečnih ljudi malograđanske sredine u kojoj se Sremac kretao . što se ukorenilo u život i postalo zahvalan objekat šale i dosetke.Čitaoci su u ovom Sremčevom humorunalazili realne elemente iz svoga života i života svoje sredine. Humor Stevana Sremca crpe svoju vanrednu živutnost neposredno iz stvarnih doživljaja. iz svega onoga što je postalo uobičajno. a preko dana odlazak i povratak krava reguliše domaćicama radno vreme. slikovitosti i boja u duhovite crteže. međutim je u razradi.Sremac je zamislio Pop Ćiru i pop Spiru kao kratku pripovetku. čiji je svijet zatvoren u domazluk.

ona ga konstantno proganja. najvecu boljku Acimu zadaje nemogucnost imanja naslednika. svi buduci događaji u porodici Katic bivaju. Sva njegova unutrasnja trvenja proisticu iz velikog straha. ne pronalazi drugi motiv za zivot. kao ni ostale clanove porodice. Njegov odnos prema sinovima i krajnji ishod tih situacijasu . on krece u svoju borbu. tek rođenog Acima Katica. upravo zato. emotivno iscrpljen iako nikad nije javno pokazivao osecanja. a ne sina. Ne pokusava da spase sebe. Vise je greha ucinjeno zbog sprecavanaja greha nego zbog njega samog. Acim je jedna izuzetno komplikovana licnost.Ovde je to poistoveceno sa biblijskim grehom. Svi njegovi pokusaju da stvori istinske korene na tom tlu bivaju destruktivni. koja spaja gresno i moralno zalutale. iako je Acim nevernik koji bezi od religije ali istovremeno i pronalazi spas u njoj. ako postupi drugacije. mozda nepostojecu snagu. zeli da sa samopuzdanjem pogleda u oci sve one koji su ga krisom nazivali "sin Luke Dosljaka". kubureci sa svim problemima koji su mucili njegove sugrađane. Nad njim se konstantno nadvija senka Vasilija. unutrasnje previranje. Provodi mladost kao polupismeni seljak. moglo bi se reci i ukleti. glavni su motivi "Korena" – prikaza svovremenog stradanja i porodicne tragedije. Upravo zato i nismo u stanju da shvatimo svu njegovu zrtvu. Upravo zbog toga. svaki covek je zrtva unutrasnjih bura i lomova. koja se ne moze perom iskazati. on dozivljava emotivni slom. Zato u Adamu vidi pretnju.Dobrica Ćosić Sastav na temu Licna tragedija Acima Katica (napisala Anda Savić) Strast. svojim osecanjima. On u nasledniku vidi svoje spasenje i beg od proslosti. Svestan je da gubi poreverenje. ali i zbog đorđeve neplodnosti. da je izdvojen. njegov zivotni san se stravicnom brzinom rusi Vukasinovom izdajom. u ovom slucaju Acima Katica. Mislim da je Acim upravo taj stalni borac i zrtva svojih principa. Cim je prvi uzdah prostrujao njegovim plucima. ali on to cini. Od te zamisli ne moze da pobegne. dusevni lomovi. nacelima i moranjima. Međutim.Koreni . bezizlaznost i ocaj. Tragika i jeste u tome. Stradanje dozivljava i na politickom planu. vec se zatvarao pred svakom naznakom emocije. Licna tragedija Acima Katica (Nevena) Svi smo mi nosioci razlicitih drama. samo ne jedan obican zivot. Stalno smo primorani da biramo između osecanja i straha da budemo slabi i stavljeni u rascep između principa i sigurnosti u svoju. Ipak. krvnicki grabeci svaku zivotnu priliku. jer je birao sebe. cim je prvi plac. sa samim sobom. birao je moc i snagu a ne ljubav. dokaz da postoji. Acim postaje izgubljen covek. skroz se ograđuje od ostalih clanova. na prvi pogled. Veciti smo borci sa svetom. covek koji. a sam Acim moralno otuđen. resen da svojim sinovima obezbedi bolju buducnosti vece sanse za uspeh. On te teskobe ne moze da se oslobodi do kraja zivotai ne uspeva da pobegne od kompleksa koji samostalno stvara. Zeli svoju krv koja ce poteci zemljom. Njegovi principi su jaci od ljubavi. porodicna drama postaje uzrok stradanja pojedinca. Shavata da mu vise nista i nije preostalo. izdati sve ono sto je gradio celog veka. Vecito svestan da ne pripada tu. a sa druge stranepogresno kanalisana ljubav. postalo je ocigledno da ce ovaj covek proziveti sve. jer on ne proizilazi iz njegovog mesa. Prkos je stavljen na prvo mesto. Moral je zamisao. zavrsetak sebe. jer misli da tako treba i da ce. jer Acim. Spoljasnji uticaji deluiju na njegovu psihu. slicne a toliko razlicite osobe. obuzima mu razum. naravno nesvesno. biva izdat i od samog lidera stranke. karakter i odstupanje od moralnih nacela ne ustupaju tron emocijama. da je izgubljen. prelomio tisinu prerovske noci. kao da baca nevidljivu koprenu nesrece i prokletstva.

glas pogresnih nacela zivota. Prisutna je njegova zelja za politickom dominacijom koju zeli da ostvari po svaku cenu. iako u dubini duse zna da on nije Katic. uzda se u njega. Oni su mu daleki. ali i ostaje uz njih kad biva zarobljen.odlicje njegove drame. . Nije ih cenio kao individue. slom kroz poram svog sina da se ostvari kao otac i podari potomke Katicima. Ali. iako on po krvi nije njegov. hteo je da im nametne licne stavove. Tu je i neizbezni odnos sa Prerovcima. i time obezbedisigurnost porodici. Iako Acimova velika slabost. kad dobije unuka. ali i tu dozivljava neuspeh. Hteo je da se hvali njima. olicenje plodnosti i lepote. izrazeni kompleks vladarai stav da je jedino njegov put pravi i da taj put moraju slediti i njegovi sinovi. Nije ocekivao da ce se Vukasin razvijati i da se izgraditi isopstveni put kroz zivot. bio je neka vrsta tiranina. pa cak i gazeci preko leseva. On zeli da oni nastave da zive u jos vecoj snazi i svezini potomaka. Ipak. pa zato i Dđrđu bira Simku. ili je samo zrtva svojim nacela? Mislim da je njegovo srce ostalo puno ljubavi koju nije znao da pokaze. Kako sam Vukasin kaze. pa bira Adama. ukorenjenost u porodici Katic. Tu je i strah za odrzanje loze Katica. vec sebicluk. hvatajuci se za slamku spasa kao davljenik jer ni on nije Katic. mlađi sin. da mu sluze za ponos. Svi koreni njegove drame leze u osecaju nepropadnosti porodici Katic. To za mnoge i nije prava ljubav. Sebe je smatroa uljezom. Nesumnjivo da ih jeon voleo. vraca mu se. Da li je Acim Katic zaista toliko surov kao sto govore njegovi postupci i da li je tiranin prema porodici i drugim lljudima. Acim zeli da im nametne svoju volju. prenebregivo je glas srca i Acim ce vecno patiti. tretirao ih je kao vasarske konje i voleo samo dok su bili najbrzi u selu. jer ne oseca nikakvu bliskost sa njima. On odbacuje i svoje unuke. tu ga ocekuje krah. osecao je vecito nizim i bezvrednijim i to zeli da nadoknadi kroz vrline sinova. Vukasinovu decu. ser zeli da mu nametne politicke stavove i profesiju. nije uspeo da pokoleba surove principe svoga oca koji ga dozivotno odbacuje od sebe. Voleo je ih je na jedan sebican nacin. ne oseca u njima ljubav prema zemlji. ali ipak na pogresan nacin ljubavi. bas kao ni Adam. ljubavi koje se plasi i za koju je mislio da ne moze da pruzi sigurnost. Naisao je na otpori ostao slomljen od najblizih. Njegova surovost ogleda se i kroz mlađeg sina Vukasina. dok su bili dobri za njega.

Luis Kerol . Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Pisac: Luis Kerol engleski je pisac.Razgovarala je s njom i pošla dalje. ponosna. popela se na drvo i zaspala.Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Počme bježati. U nezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. a vojska od karata je slijediti. Alisa se igrala sa mačkom. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san.radoznala. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika.Alisa u zemlji čuda 1. Napisao je mnoge fantastične pripovetke za decu. Imao je pantalone. Ona popije i smanji se. Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Njegove pripovetke razvedravaju i zabavljaju dečiju maštu. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost.Kada je Alica krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići. maza. kneginja. Alisa je tako uradila i smanjila se. Došla je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se smanji. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. majicu i sat na ruci. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos. Kada je ušla u sobu videla je stvari kako lete. . Kad se spustila videla je kako zec ulazi kroz vrata. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica. gospođa kornjača. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a rečenice nemaju logičnog smisla. uporna. Bill.beli zec. Mesto događaja: na obali.orla koji puši lulu. kralj. školjke i golemu ribu. -sporedni: sestra. dva blizanca. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. ima dobro srce i sposobna da suoseća s drugim. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši.Sviđa mi se što ima dobro srce. puna ljubavi. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Kratki sadržaj: Bio je letni dan. Kvaka joj kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. kraljica. To je učinila te postala opet postala velika. u zečijoj jazbini Vrijeme događaja: leto Likovi: -glavni: Alica. Alisa potrči za njim. Sjeli su za stol i pili čaj.

najmanji i najveca kukavica. Pravio se on i dalje gluv. ali onda je pocelo i njega da svrbi. svi su znali da laze. on ne ode u skolu. Sima Gluvac dok su se igrali nije bio gluv. sve dok nisu sapatom rekli da treba da dobije batine.“Hajduci” Vec u predgovoru Branislav Nusic naglasava da je knjiga opis njegovih dozivljaja iz detinjstva na jednom starom velikom hrastu pored obale Dunava na koji bi se popeli on i jos njih petorica i redovno druzili cetvrtkom i nedeljom. znao je kako drugu decu da povuce da ne uce i tako je postao pekarski segrt. i tako redom sve dok im ne bi dojadilo. Ali bio je pravedan. ali su se pravili da mu veruju jer su ga se plasili. Poceli bi da pricaju o necemu. da stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao zaba. stitio je slabije. ali nije islo i onda je ceo razred pustio kuci. sestru. Laza Cvrca je bio najduhovitiji. pa da je odjednom poceo da cuje i na drugo. Imao je dobro srce.Branislav Nusic . pa je pokusao da ispituje. ali su ga otpustili iz skole sa pravom da polaze ispit koji nije polozio. oca. zaboli zub. Profesori su ga kaznili za to. Onda je pokusao da se izvuce da cuje samo na jedno uvo. Nije bio dobar djak. ali je bio jako lenj. U skoli kad je odgovarao odgovarao je najkrace moguce i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Bio je jedan od najgorih ucenika. ali je to bio njihov najomiljeniji dan na hrastovom drvetu. Iako su saputali Sima ih je cuo i poceo da place. Najteze mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kuci prozvali Trta i taj nadimak mu je ostao. Ceda Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogresno potpisao na kontrolnom. kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuce. Bio je najjaci od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu sipku moze da savije rukama. ali kad je trebao da odgovara pravio se da ne cuje pitanje nego je odgovarao ono sto je znao. cak i stivo iz drugih predmeta. ali je mucao kad treba da odgovara od prvog razreda gimnazije. Izbacili su ga iz skole jer je bio prava napast. Mita Trta jee oko svega umeo da se rasplace. brata. Od tada kako nekog. Cetvrtkom posle podne nisu imali skolu da bi radili domace. majku. Profesor se iznervirao jer se ceo razred cesao. a sveske i odeca su mu stalno bile prljave od mrlja mastila. Da li je stvarno mucao ili se pravio blesav kao Sima Gluvac nikad se nije saznalo. Za sebe Nusic kaze da je jedini o sebi mislio kao o dobrom detetu. vadio mrve od hleba i grickao ih. pa presli na drugu temu. Jedino sto je znao da odgovara su bili predmeti iz hriscanske nauke ili istorije. Umeo je svasta da izvodi. Mile Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvek kopao po dzepovima. Jednog dana su u razred dosli razredni. . a zvali su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu. profesor i lekar i poceli da ga ispituju jer su culi od nekog da on uopste nije gluv. pa bi napravili loptu od kucine i na poljani igrali fudbal sve do veceri. Nije voleo da ide u skolu i jednom kad ga je zaboleo zub majka ga nije pustila da ide. Jednom je u skolu doneo neki prasak koji je prosuo izmedju klupa po podu i od kog su se svi cesali. pa je ponavljao prvi razred. Bilo ih je sestorica “stalnih”: Zika Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je ucio.

Na sastanku u Orascu sa Karadjordjem. radio je oko kuce sa ocem. Onda je pristao i Dronja. Na jednom vasaru je neki Italijan imao svoju tacku sa majmunom obucenim u generalsko odelo i dresiranim psom koji je bio osedlan kao konj. rade ruzne stvari. ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena. dok je pas iznemogao lezao. Ali onda ih je Brba ubedio da rade i dobre stvari i pitao ko bi jos isao u hajduke. Sledeceg dana su se dogovorili da ce svi u hajduke. Dosao je na hrast i svima rekao da je resio da ide u hajduke. za vreme Turaka hajduci su stitili narod. a onda ostali za njim. ali on nije prihvatio pa su onda izabrali Karadjordja. Na tom mestu su pre njega bili streljani i sahranjeni hajduci. O njegovoj snazi su se medju decom pricale legende. bacanje kamena s ramena. Neki su bili i istina. od kojih su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavas. dogovorili su se da se sutradan nadju na hrastu i kazu sta je ko odlucio. Neki su poverovali neki ne. U nedelju nisu otisli do hrasta nego se svako kod kuce spremao za polazak u hajduke. U drugom kraju sela je ziveo Matamuta. Tu su se zakleli.staresinu. te da u subotu ode na grob i polozi zakletvu sa Cedom i Vrapcem. nego lopov koga su streljali posto je ubio nekoga u pljacki i tu sahranili. Nasli su ih u sumi. Ime mu je bilo Mata. Kad su uvideli da je . Posto je bila sreda. poranio bi i od rane zore sedeo na stablu cekajuci drustvo i najvise pricao o svojim “podvizima”. Kad su stigli blizu setio se kako nije namazao ruke uljem i kako tako ne moze da se bori. Nekada. Kad ga je zapanjeno drustvo pitalo zasto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa. Maksa Zaba nije bio nikakav junak. a ujutro mu je u sobu usao otac sa kajsem i isprebijao ga. Ovaj je nasrnuo na italijanovog psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku izbezumljeni majmun nije skocio na ledja i cvrsto ga uhvatio za vrat. viljusku i iglu. Sutradan je skola bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. Ovaj se silno uplasio i krenuo da bezi. Ostalo drustvo se neckalo. pa bi on otisao u hajduke samo da se toga spase. ali je drustvo saznalo da ga je dan ranije premlatio gazda. ali se Cvrca nije pojavio. skupile su se sve hajducke staresine. izabrali Vrapca za guslara. Objasnio je tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga rano probudi jer ide da polaze zakletvu za hajduke. zavrsili na drvetu jer ih je uplasio magarac. Celo drustvo ga je odgovaralo i pricalo kako su hajduci losi jer otimaju. pa su ga prozvali Matamuta. Tu su izabrali Cedu Brbu za ‘Arambasu . ostao je vidljiv samo taj grob. zapalili vatru i u gluvo doba noci prvo Ceda.Nedeljom je bilo drugacije. To je jako iznerviralo Cedu Brbu i i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tucu da se vidi ko je veci junak. Bio je neverovatno jak i klonio se druge dece. Od “oruzja” su imali noz. Cvrca se prvi prijavio. Prvu noc su napravili plan kako da opljackaju putnicka kola. Sledece nedelje je dosao sa zavijenom glavom i opisao kako je isprebijao Matamutu. Posle vecanja svi su bili za to da se zavezani Cvrca odveze i da mu se oprosti. napravili gusle i pred vece se dogovorili da se nadju u starom mlinu na kraju sela koji je davno izgoreo i niko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio. Italijan bi sa majmunom izveo prvi deo tacke. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i drustvo se razislo razmisljajuci da li ovi danasnji hajduci jesu junaci ili samo razbojnici. Igrali su se hajduckih igara. najstariji medju njima. Ceda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad je Italijan rekao ‘Avanti’ pustio ga. kog nisu u prvom trenutku videli jer je bila noc. a onda mu na Italijanskom rekao “Avanti” (u prevodu “Napred”) i majmun bi skocio na psa i tako bi optrcali nekoliko krugova na odusevljenje publike. Nije bila laka odluka. Prvo su njega pitali da vodi ustanak. Naravno svi su se pravili da mu veruju. napadaju. Ceda Brba je dolazio samo nedeljom. ali je bio nem od rodjenja. Sutradan ujutro svi su se nasli i krenuli. Odlucise da mu sude popodne u starom mlinu jer je prekrsio zavet cutanja. Celo drustvo se okupilo na hrastu i onda je ‘Arambasa odlucio da se sutradan u rano jutro nadju na grobu Makse Zabe i poloze zakletvu. majmun je bio na drvetu i tek posle mnogo ubedjivanja je pristao da sidje i onda je zagrlio Italijana onako uplaseno kao da je covek.

Trtina prica je o snu u kom je sanjao da je car i da cini dobra dela ljudima. a da mu on dovodi druge miseve da ih pojede tako sto ce im reci da je macak liznuo rakiju i napio se. sa dve godine jahao. On spusti jare u stado i kako je cvet bio lep. I stvarno mladi kozar je nasao blago. Kad je car u prosjackom odelu nasao Marka ovaj mu je odgovorio da je covek najjaci kad brani pravdu. Ceo dan je bio tuzan i samo je sluzavki ispricao svoj san jer je umela da tumaci snove. Cvrcina prica je o njegovom bratu Peri koji je krenuo da cupa kose sestrinim lutkama. a Marku poslao poklone koje je ovaj razdelio sirotinji. a sestra se jako naljutila na njega. sklonila je blago tamo. dosao besan kuci. Majka ga je videla i istukla. gde ih je sestra . da prekrate vreme do jutra. ali nije to bilo najbitnije. i poceo da mu gricka brkove. I pojeo ga. da zivi posle smrti ako je cinio dobra dela i da je dobro slusati savete prijatelja jer retko ko voli da vidi svoje mane. pa je Ceda Brba predlozio da svako isprica po jednu pricu. Posto je bio dobar lazov Pera je uspeo da ubedi sestru da su se lutke same pocupale jer su se posvadjale u ormanu. napravi torta i upregnu kocije sutradan. negovao je i voleo. Brbina prica je bila o Caru koji nije umeo da nadje odgovor na 3 pitanja – kada je covek najjaci. ode do izvora. Macak ga je u tom trenutku scepao u zube i rekao mu da nece dirati druge miseve. Mis je doveo miseve i rekao im da je macak pijan. napuni svoju kapicu vodom i zali cvet. Pre nego sto je posla u beli svet. Jednog dana je oluja polomila cvet i kozar je proveo ceo dan trazeci ga. Dogovorili su se da mis izadje iz svoje rupice i pokaze ostalima da moze da skace po macku i slobodno se seta. sreo profesora koji mu je o Trti rekao sve najgore. ali da ce njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da ce tako sutra izdati i njega. ali skoro uvenuo bez vode. a to je da ce se sve vrlo brzo desiti. U medjuvremenu je njegov otac izasao iz crkve. Vrapceva prica je o misu koji nije mogao da izadje iz svoje rupice od macka koji se namerio da ga pojede. Kaludjeri iz manastira Treskavica bi silazili u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. Kad su ga dvorjani pitali sta on zeli naredio je da mu se kupe crvene bonbone. Nasao ga je u sumi i odneo kuci i stavio u vodu gde se cvet malo oporavio. Zadrzao je samo zlatni mac i buzdovan. Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obisao pola sveta dok nije cuo za jedno dete Marka Kraljevica za koga su pricali da je pre nego sto je napunio godinu dana prohodao i progovorio. Otad ga je zalivao svaki dan i uzivao u njegovoj lepoti i mirisu. i pope se na stenu da ga spusti kad ugleda predivan cvet koji je jare htelo da pase. izmlatio ga kao nikad i kad je Trta pitao sluzavku kako je tako lose protumacila san ona mu je odgovorila da je pogodila jednu stvar. ali niko nije mogao da zaspi. Gluvaceva prica je o mladom kozaru koji je u planinama cuvao koze od jutra do veceri. Rekla mu je da ce mu se brzo nesto desiti. Devojka mu rece da je svo blago njegovo jer je ona njegova jer joj je jedini prisao. kako da izbegne smrt i da li treba da slusa samo sebe ili i savete prijatelja.magare. vratili su se kod vatre. Kad je uvece zabrinut za cvet stigao kuci zatekao je prelepu devojku koja mu je objasnla da je ona bila taj cvet nastao iz suze njene majke Carice koju je otac oterao od sebe. Jednog dana vide da je jedno jare otislo previsoko. Car se zadivio odgovorima i vratio u svoje carstvo. Sanjao je dalje kako se najeo bonbona i probudio se taman kad je trebao da pocne da jede tortu. Te noci je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gde je bio cvet i da ce naci blago kad pomeri stene. da mi predstoji velika radost i da ce mu se do podneva desiti sve to. ali nije hteo da ga dira jer nije bilo njegovo. da je sa godinu dana bio vec toliko jak da je rukama lomio orahe. izasao iz rupe i poceo da skace po njemu i oko njega. Zapoceo je pricu sa mackom i dogovorili su se da macak ne dira njega.

ali da je to bio jedini nacin. a dreser ga opet izmlati i rece roditeljima da mu daju da jede tek kad bude molio. I tu su se zarekli da nikad vise nece praviti takve gluposti. ocevi ih odmah isprebijase. probali su tikvu. Sinu je bilo zao blaga. . Ujutro. a posto je ovaj bio dobar poce odmah da istrazuje. sin je pitao oca zasto je to uradio. koja je bila lepsa u izlogu. ali jos vise oca. Jednog dana odose u cirkus i otac vide dresera zivotinja kako izvodi svoju tacku sa raznim zivotinjama i ode kod njega sa molbom da vidi moze li mu pomoci oko sina. Uprkos ocekivanjima dece da ce ih roditelji izljubiti srecni sto ih vide. 2 nedelje niko nije dosao na Hrastovo stablo. Posle 2 nedelje su se svi skupili sem Cede koji je presao da segrtuje kod jednog opancara. ali je bio zabrinut da li ce njegov sin moci to blago da sacuva ili ce se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio. U tim pricama su jedan po jedan zaspali. nazuljani. povede ih u njihovo selo. Sutradan je Raka sve naucio. nigde nije bilo vode.zemlju.koru drveta. on uze korbac i izmlati ga. poslao ga je da kupi budak i naterao da razbije zidove. Nacelnik dojavi roditeljima da sacekaju “hajduke” na putu da se ne bi brukali pred selom. Prvo se raspitao o pekarskom kalfi. jedincu sinu. da ce lose proci. Nacelnik naredi da se pretrazi suma i decu pred kraj drugog dana iznemoglu i sklupcanu na zemlji nadje jedan pandur sa batinom i zajedno sa magaretom ih zakljuca u svoj svinjac pun buva. Moja prica (Nusiceva) je o Raki Pustoglavicu.sklanjala od njega. Ustedeo je za konja i rekao ocu da bi je stedeo sve vreme i da ce sa konjem vise zaradjivati i vise stedeti i da ce otvoriti malu radnjicu pa da ce jos bolje ziveti. Za ruckom Raka odgurnu tanjir sa supom. Probudili su se umorni. Dreser se slozi i dodje u njihovu kucu. Posle rucka mu zapreti ako ne nauzi sve sto ima do sutra. Ceda Brba je dobio batine i od bivseg gazde jer mu je iz zlobe kad ga je ovaj otpustio. U medjuvremenu su roditeli otkrili da dece nema kod kuce. Kad je pala noc majke su vec bile jako zabrinute. dok nije bila kupljena. Dronji i saznao da ga je pekar istukao i oterao jer mu je ukrao 2 perece. a ocevi besni. pomagao siromahe i nije bio cicija. a bili su suvise slabi da krenu u napad. Celo selo im se smejalo. Od tog dana Raka se potpuno promenio i deca su ga prozvala: Dresirani Raka. otsekao konopac za kantu za bunar i pustio kanarinca iz kaveza kog je gazda obozavao. Otac mu je rekao da je hteo da ga nauci kako je tesko steci i sacuvati bogatstvo. Svi su bili otpusteni iz skole. posto je dojavio Nacelniku da ih je nasao. Posto Raka nije hteo da mu pridje. pred noc im dade hleba i slame za spavanje.travu. Dronjina prica je o bogatasu koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom. gladni i zedni. i poceo je da radi sve vreme stedeci. jako nevaljalom i neposlusnom detetu. Dreser objasni roditeljima da nije lepo decu vaspitavati batinama. Jednu noc je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Kad je video blago. Kad je otac to cuo. smrznuti. Roditelji su bili ocajni. Sledece jutro skupise se ocevi i odoce kod Nacelnika i ispricase mu kako stoji stvar. rasekao dzakove sa brasnom. Nisu znali sta da jedu.

Uprkos novcu i mogućnosti dakupi sve što želi. visinama. izdanak je novog srpskog građanskog društva. realan. Arandjel Isaković-Aranđel je potpuno szprotan lik Vuku. ali i strastveno. bez ljubavi i u sebi je nosio osjećaj nezadovoljstva i praznine. htijenje. Vuk Isakovič je. gospoža Dafina i Aranđel Isakovič. Poslije smrti gđe Dafine i bratovljevog povratka iz rata. Pavle Isakovic Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima.Djordje je imao dva sina. Jedan. a koji je tako neprimjeren tom ambijentu.Pavle je glavni junak romana. nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće. čovjek nezadovoljstvai unutrašnjih nespokojstava koja ga vuku naprijed. u novi beskrajni krug. pa čak i ženu i prijatelje. bezvoljnog. Pisac ga slika kao fizički izmorenog i propalog. plavo.Pavle je duhovni . jer mora ponovo poći u rat i ostaviti one koji su smisao njegovog trajanja.Pavla i Nikolu. u oblinama. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. život koji se priželjkuje. birajući jezik koji bi ukazao na njegovu spoljšnju neuglednost. To je roman o fizičkim seobama. S prezirom gleda sve koji misle na seobe.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. u stasu i u pogledu. a unuk Vuka Isakovica. misao i obuzetost daljinama. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica. Vuk Isakovič pronalazi izlaz u svojim snovima. Kupuje kuću i teži da se ukorijeni.galantnoscu karakteristicnom za taj vek. Gospodja Dafina-Ona je jedini lik koji svojim gospodstvom i ljepotom zrači u romanu. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama.Miloš Crnjanski ~ Seobe Semantika romana Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. Aranđel je bio trgovac i.hrabroscu i neznoscu. Gđa Dafina potiče iz grčke porodice Hristodula. što se vidi iz druge knjige Seoba.i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu.čulno neodoljivo u boji kože. U svakome od njih postoje dva života. Stiče novac i njime kupuje sve. Aranđel je nosio u sebi osjećaj da je pust i prazan. Razlikuju se apsolutno po svemu.Sve druge licnosti su u njegovoj senci. ali bez zvijezde u njemu. Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista. dakle. Likovi U romanu Seobe dominantna su tri lika: Vuk Isakovič. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga. iluzijama i sanjarijama. mladosti i sreće. Ona je žena koja u sebi nosi nešto anđeosko. život koji žive i drugi koji je više san. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote. o onome što postoji u biću kao htijenje. izgubljen u stidu. Bježeći od nužne. porodice Isakoviča i ljudskih života. On je čovjek otvorenih prostora. kao takav. Bio je bez žene. Vuk Isaković-Čitalac ga vidi kao "krivonogog i teškog". Ta njena ljepota se stalno mijenja i preobražava bivajući uvijek nekako drugačija i neodređena u odnosu na okolinu i prostor u kojem postoji. mučne stvarnosti. Njegovu veliku želju da povede svoj narod u Rusiju ostvariće Pavle Isakovič. lutanja i grubosti. Prije Vukovog dolaska iz rata ona umire kao Aranđelova žena. zakoračio je u još veću prazninu.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I.

njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima.Pavlova izrazita lepota.Dakle.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji.Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi.On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju . Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva.Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike.kome je sve ostalo podredio.svet slobodnog ponasanja.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda.caru Lazaru i Kosovu.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke.potlacenih.Rus.Osim toga.nije hteo de slusa price o njegovom nacionu.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.jer je uvideo koliko ga je volela.kratkih susreta i erotike.'' Bez volje i bez nade Pavle .a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka. Bol njegovih sunarodnika. Pavlepolazi sa svojom bracom.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio .u koju su putnici svratili na kratko vreme.razjedinjenih.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku.Cak ni Volkov.zakletvi i nada.Evdokija Bozic opija ga telesnim carima. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine). ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka.vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju.ne za porcione novce.Pavla su ozenili iznenada. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa.Sa zenom koja je mrtva.na brzu ruku.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu.vecno ponavljanje istih reci.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.koja ga opo potiljku miluje.potom odanost naciji i umrloj zeni.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za zene.ali on i od nje bezi.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.nego zato da ratuju.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja.veoma licila na njegovu umrlu zenu.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.ono sto poseduje cini mu se nistavnim.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja.bar u Pavlovim ocima. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju.Tekla ga zanosi svojom mladoscu.ali koju je sad toliko voleo. On uvek tuguje za onim cega nema.ne za cinove.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi.Ali. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao.na putu u Rosiju.dosadni i stari.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza.

bio je sad.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji.1690.kao 13ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda.Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske. Ipak. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri. pri polasku.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda. dolazi do preokreta u ratovanju. u Temisvaru.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu. I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi.u kom je dotle ziveo. Nije recenice vise zavrsavao. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima. kad je.ne samo rodjake koji ostaju.Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica.slabe volje.Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu.'' Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji. Piscevic. a trajao sedam godina.je. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki. a zbunjen toliko.iz jednog sveta.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje.i Rusije. O tome postoje dokumenta. U njegovom zivotu sve se smirilo.ne samo svoju kucu u Temisvaru.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe. eto. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. dotle manji deo i pre svih Pavle. u Kijevu. ' TRAGIKA SRPSKOG NACIONA -ISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683. bio.Car je to odobrio i u avgustu 1690. bez nade.rodom iz Sida.zauvek.Medjutim. ciji je povod neuspela turska opsada Beca.u kom ostavlja. koji je. Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela.Potom je usledila austrijska kontraofanziva. obecanom zemljom u kojoj su Srbi. '' Pavle se razocarao novom. gube se u cutanju i samoci.kom je pripadao.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru. sve do pocetka iduceg rata. kao i u Austriji. kao sto je carica razresiti tu problematiku. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada.nego i citav jedan narod. samo granicari koji brane nekog novog gospodara.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.od 1690. sigurno.ne samo zenin grob u Varadinu.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda.postao francuski oficir.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese.koje je mrzeo.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara. da je sve cesce mucao.kao neki zastupnik razocaranog i . Pavle se potpuno promenio : ''Taj covek. koracao tako oholo.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora. znajuci sta hoce.u koju je s poboznim ushicenjem dosao.sve u nadi da . na put.osecao je.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja.Medjutim. koji je poceo kroz tri godine. i kud je posao.

na uzemslavensko-podunavski polk.ce izaci iz tmine i nesrece. Dakle.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja. U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest.nestanak i zaborav.Tada se oni okrecu Rusiji.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.naroda koji je zbog toga nemiran.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba.iscrpljene su sve mogucnosti.Naime.sa ranjenima i unakazenima.opet.podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.ginuci i umiruci na putu.Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica.sklon seobama.nije pravi zavicaj.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja.ocekujuci u ratovima smrt.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.svesni da nemaju vise kud.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru.buduci da je nesiguran. u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao.Ikrece taj narod u Rusiju.medjutim.Dakle.I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.na opstem planu ceo jedan narod.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu. obmanula. Pojam SEOBE.jadati.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase.ponizenje.jednog uznemirenja i nesredjenosti.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji.smiruje se buka i bes zivota.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.pa u tudjini zasniva novi.onu tragicnost sudbine tog naroda.nece se vise buniti. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.Voljno.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.doslo se do kraja svih puteva.u grupama i pojedinacno.Austrija ih je.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.ne znajuci gde ide.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji.vraca se u zavicaj koji mu.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.Ali isto tako. Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.koja je iz turske Srbije.gorko i ironicno.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju.mirno.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.nada koja je zvezda vodilja.Crnjanski opisuje u finalu.da ce pronaci svoj pravi zavicaj.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.ne znajuci za sta gine i opet na kraju .kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog. .

Pored pjesama i poema pisao je još i pripovjetke.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.KROZ KOJU GODINU NASLUTI. godine. u romanu Seobe i poemama Stražilovo i Lament nad Beogradom. Počeo je da pjeva i piše donoseći "uzavrele vizije" razočaranja. Vrijeme od Drugog svjetskog rata pa sve do 1965.I BOLJE TAKO! Pisac Sa pojavom Miloša Crnjanskog i njegovom poezijom započinje puni zamah srpske avangarde i traje sve do 1925. proveo je emigraciji u Londonu. U Prvom svjetskom ratu bio je otjeran na front da se bori protiv Rusa.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI. Odmah po povratku u zemlju objavljena su mu Sabrana djela u deset knjiga. MEDJUTIM.NITI SVOJU SUDBINU.neprekidno lutanje-pojedinca. a ustoriju umjetnosti je studirao u Beogradu i Beču. memoare i eseje. a djetinjstvo je proveo u Temišvaru. godine.Oni takav zavicaj iz tudjine slute. Svi su bili jako vezani za tradiciju i pravoslavni duh. u prozi Dnevnik o Čarnojeviću.grupa. putopise. Umro je u Beogradu 1977. Tamo su doselili njegovi preci iz Crnje. pjesme o umoru.iz tudjine mu idu u susret. Poetika ekspresionizma konkretizovana je u Objašnjenju "Sumatre" i primjenjena u njegovoj pjesmi Sumatra.Karakteristika ovog romana je lutanje. ali na sasvim nov poetski način u zbirci Lirika Itake. romane. . Pisao je antiratne i političke pjesme.celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir.Ali. TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA. bola. Miloš Crnjanski rođen je u Čongradu (Mađarska) 1893. Gimnaziju je završio u Temišvaru. godine. klonuću i razočaranjima.

Kostana pjeva. porodicno imanje Hadzi-Tomino. Kratak sadržaj Prvi cin. a majka Kata. krisom. Druga slika se odvija u Mitkinoj kuci. Dolazi Mitke. radi bericeta. ali je ona. Ne moze da hapsi ni Kostanu jer je ona postena i ne pruza povod za hapsenje. da se uz Kostaninu pjesmu vesele I njegov sin Stojan i drugi uglednici kao sto su Maksim. Ovaj se pravda da ne moze. Hadzija ga kritikuje sto ne zavede red. Dolazi Arsa. predsjednik opstine. Stanko. Sekulu. Trazi od Kostane da mu pjeva pjesmu. Hadzi-Toma polazi tamo. Cigani. priziva Kostanu. Ovaj ulazi u kucu sa Kostanom.Tomine kuce. Marko ga jedva umoli da sjedne. proklinje brata sto ga silom ozeni i moli Kostanu: Poj “ zal za mladost”… Za moju slatku mladost. hoce da odu. uplaseni. Prva slika se odvija u gostinskoj sobi Hadzi-Tomine kuce. trazi svoju pjesmu. sto mi tako u nista otide a brigu ostavi. Drugi cin.Hadzija ih ohrabruje da ostanu. Stojan lezi. naredjuje Marku da uzme konja. Gostinska soba Hadzi. Dramska radnja je razvijena u cetiri cina koji nisu rasclanjeni na pojave. ode u varos i pozove na “radost i veselje” Hadzi-Ristu. brat sevdahlije Mitketa. Sobina. raskosn aslika foplklora sa juga Srbije. Zafir. policiji naredjeje da ode u Banju i prenese Asanovom ocu da spremi svatove i dodje po Kostanu. vjeste dramaturgije. Hadzi-Toma se raskravljuje. praznik je. Dolazi Hadzi-Toma bijesan. majcinu strepnju. daruje Kostanu. nego snazna drama tragicnih ljudskih sudbina. uz pjesmu obnavlja sjecanje na mladu Redzepovicu. Dogadja se u Vranju tema je koliko stara toliko i savremena-promasena ljubav. Kostanina pjesma ga dirne. bijesan i namjeran da ubije sina. vraca Marku. koji je takodje stalno sa mladom i lijepom pjevacicom Kostanom. Mitketa otjera u kucu. slika pojedinacne patnje i kolektivne nesrece. Kostanom i drustvom. daje Marku novce da casti muziku. na zalasku sunca. Ulazi Hadzi-Toma. pracen muzikom. Kostana pjeva. Sluge Marko i Magda radosno docekuju mladog gazdu. snaznih sukoba. daje joj nisku dukata. na porodicno imanje. Dolazi Stojan sa muzikantima. Treci cin. grdi sina. trazi od Marka pusku da ih sve pobije. a Mitketa je otpisao jer se “lud i rodio”. sestrinu brigu. Dolazi Arsa sa policijom i pandurima. On se budi.Bora Stanković ~ Koštana Kostana je jednostavan pozorisni komad bez slozene radnje. Mitke ulazi u dvoriste sa Kostanom i sviracima. trazi da mu pjeva “njegovu” pjesmu.bijesno rastura brojanice.Uskrs. sestra je uz njega. srucuje svoj bijes na zenu Katu okrivljujuci je za sinovljevo ponasanje. razjuri svirace. . Ulazi zadihan Marko i najavljuje Hadzi-Tomin dolazak. U tom dolazi policija donoseci vijest da je Stojan odveo Cigane u Sobinu. Zafira. ostaje da se moli Bogu. U kuci je nemir:Hadzi-Tomin sin Stojan danima je sa Kostanom sto je izazivalo ocev bijes. preplasena I ocajna. ali im Mitke ne da. U razgovoru se zacinje ideja da se Kostana nasilu uda i tako smiri varos. akteri su mladi i stari – jednako kaznjeni zivotovom i nesrecni. Mitke sve vise pada u tugu. predvece. da vise varos ne luduje za lijepom Cigankom.Ali ona nije samo komad sa pjevanjem.

Ona je obradovana njegovom ljubavlju. mirno i dostojanstveno. da je nigdje ne vodi. Da bi odbila Stojana bijesno kaze: Nisam!Nikoga nisam voljela! I nikad necu da volim! Stojan je porazen njenim rijecima i odlazi. Kmet cuva strazu pred Kostaninom kucom da ne pobjegne. Kostana je nesrecna. penje u kola sa svatovima i kreca za Banju. Dolazi Mitke i daruje Kostanu.a covek je samo zal i za muku zdaden! Kostana ne dozvoljava da je panduri ubacuju u kola: sama se. rasvesti! Ajde. Dolazi Stojan da vodi Kostanu. svatovi te cekav. kmet je pogodjen njenom tugom i moli je da ne cupa kosu. nije joj mijesto u hadzijskoj kuci. ali odbija da podje s njim: ona je Ciganka.Cetvrti cin. Ciganska mahala. mladozenja te ceka. Digi se! Ne placi! Sluzu ne pustaj! Stegni srce i trpi! Bidni covek. Kostan!Digni se. Iz daljine se cuju svatovi da dolaze. ali on joj kaze: Ajde. . ne zeli da se u gospodskoj kuci zatvori za cijeli zivot. Ona ga moli da je spase.

ali i odmah. proračunati i bezosjećajni ubojica jer nije plakao na sprovodu svoje majke. vulgarnim tipom koji se svađa sa svojom djevojkom i koji nastoji uvući u tu svađu i Mersaulta. od kojih je jedan bio brat Raymondove pretučene djevojke te im je očito bila namjera osvetiti se za uvredu nanesenu sestri. Arapin izvadi nož čiji bljesak potakne Mersaulta da ispali u njega metak. koja je do smrti živjela u staračkom domu. Glavni argument im je taj da je Mersault hladni. Arapi su se nato povukli iza stijene. drugog dana. Potom je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. U zatvoru. dok čeka ili pomilovanje ili izvršenje kazne. Mersault. porote. kod jedne njegove prijateljice. a onda ga Mersault nagovori da odloži oružje i ravnopravno se potuče s bratom svoje djevojke. i to tako da ga zamoli da umjesto njega napiše djevojci pismo da dođe. Mersault se ubrzo miri s činjenicama i . Do sukoba je dosita i došlo na plaži za vrijeme kupanja. Drugi dio romana odvija se u sudnici i zatvoru. uz opomenu. ode na kupanje s Marijom. međutim. potom odu u kino i na kraju završe u krevetu. Mersault kaže da je to bilo zbog prevelike vrućine. Sutradan se sprijateljio s jednim svojim susjedom. a Raymond i Mersault se vrate kući. kao što je ubio iz nekog nejasnog impulsa. Primjerice. kad ga sudac pita zašto je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. a na viku i zapomaganje došla je čak i policija koja je Raymonda privela. cijelim su ih putem pratila tri Arapina. tako i sad. Međutim. kako bi je i sam poslije mogao izvrijeđati. već je pušio i pio kavu uz njen odar te se već drugog dana otišao zabavljati. Arape su pronašli kraj jednog izvora u hladu velike stijene. pušta da lukavi tužitelj manipulira njegovim riječima i time njegov proces usmjeri prema smrtnoj kazni. Jednog jutra dobije obavijest da mu je umrla majka. službenik u jednom trgovačkom poduzeću koji živi vrlo jednostavnim životom. Najprije je jedan Arapin nožem lakše ranio Raymonda koji je otišao u kuću da previje rane. lijepom djevojkom koja je s njim radila u poduzeću. Raymond daje revolver Mersaultu da ga čuva i pazi kako se ostali ne bi upleli. Mersault je dobio dva slobodna dana da obavi sahranu te boravi kraj odra i hoda u svadbenoj povorci. Mersaul na sva pitanja odgovara iskreno i. Istražitelj i tužitelj grade optužnicu vještim manevriranjem zakonima. Osuđen je da mu javno bude na giljotini odsiječena glava. potom je Raymond u bijesu zgrabio revolver i vratio se na plažu u želji za osvetom. novinara i javnosti. Raymond najprije priprijeti pištoljem. oslobodila.Stranac ~ Alber Kami Radnja se odvija pedesetih godina u Alžiru dok je još bio francuska kolonija. Nakon povratka s pogreba. Glavni lik je mladić Mersault. pod utjecajem žege i nekih unutarnjih nagona ne ode u kuću već se odluči vratiti do onog izvora te tamo zatekne Arapina kako leži na pijesku. Mersault se nalazi pred istražiteljem i protiv njega se priprema optužnica. bez ikakve proračunatosti. Poslije toga Raymond je pozvao Mersaulta i Mariju da provedu s njima vikend u kući uz more. Raymondom. jer je on zamolio Mersaulta da potvrdi kako ga je djevojka vrijeđala i isprovocirala. jezičnim smicalicama i psihološkim nadmudrivanjem svjedoka. Završilo je tako da su sutradan svi u kući čuli kako Raymond mlati tu djevojku.

.postaje mu svejedno hoće li uopće biti pomilovan ili kažnjen. kao i stanje bez ikakve nade i posebne želje. ljubavi ili vječnog blaženstva. i da ne postoje drugi svjetovi pravde. kao svoje konačno duhovno oslobođenje. Svećeniku koji ga dolazi navesti na pokajanje kaže da su vjera i Bog obične tlapnje iz mašte te ga istjera iz svoje ćelije. a svoju ravnodušnost prema svijetu i životu. Shvaća da postoji samo ovaj život. Ovako blizu smrti osjećao je osjetilni život puno snažnije i punije. samo sada i ovdje.

U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. potom kupuje štampariju uz finansijsku pomoć roditelja. da bude bilježnik jer je taj poziv obezbjeđivao društveni ugled i udoban život. Evgenija Grande. Seljaci. Od tada pa za sljedećih dvadesetak godina Balzak će napisati stotinu kniga pišući iz dana u dan. ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao svojim imenom. seljake. Kompozicija: Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. Htio je.vijeka. trebalo je. vikontese de Bozean. advokate. robijaše. Francuska. željenih da dopru do senžermenskog društva. ličnosti. piše roman Posljednji šuan i. gospođa Kutir. Njegov prvi pokušaj je tragedija Kromvel. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. prostitutke. Poslije prvih književnih neuspjeha. Kada je završio studij prava.godine u Turu. nada i čežnja mladih ljudi. Pariz je veliko iskušenje. opredjeljuje se za izdavaštvo. fabrikante. potpisuje ga svojim imenom. po sedamnaest sati dnevno. Balzak je došao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija. Neke njegove ličnosti javljaju se u različitim djelima. sveštenike. Kada je ostao udovac. Čiča Gorio:Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Naslućivao je svoj stvaralački genije i uporno odbijao da se bavi bilo čim osim pisanja. o tome je maštao kao dječak. Traženje apsolutnog. vijeka. ali je to bilo vrlo slabo djelo. Rođaka Beta. napisao za nekoliko godina nekoliko romana. Svaki roman je posebna cjelina ali sve ih objedinjuje vrijeme. čak mu je bio odvratan. gospodin Poare. U najznačajnija i najpoznatija djela ubrajaju se: Čiča Gorio. Kao ličnost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19. studente. različitim vremenima i drugačijim ambijentima. posvećenosti književnosti i sagorijevanja u neprekidnom stvaralačkom zanosu. Izgubljene iluzije. U ovom poslu propada i doživljava materijalnu katastrofu koja će ga pratiti do kraja života.Onore de Balzak ~ Čiča Gorio O piscu: Balzak je rođen 1799. Ogromna radna energija je slabila. grofica Anastazije de Resto. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. političare. Rođak Pons. Njegova Ljudska komedija je tako postala i ostala istorija naravi francuskog društva prve polovine 19. Pukovnik Šaber. mjesec i po dana prikuplja građu i vraća se u Pariz. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. bez predaha. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. odbjegli robijaš Votren). po želji roditelja. stalno je bio u dugovima i stalno se borio sa nemaštinom. ništa nije napisao. svjestan njegove vrijednosti. Pariz je i slika moralnog blata. Okrenuo se romanu. baronice Delfine de Nisenžan. zdravlje se sve više pogoršavalo i posljednjih nekoliko godina. prosjake. godine. On je postao najbolji i najpoznatiji istoričar. svu svoju ljubav je posvetio dvema . mlada devojka Viktorina Tajfer. Opet se vraća književnosti rešen da piše roman o gradjanskom ratu između monarhista i republikanaca u Bretanji.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje plemstvo. oficire. Šagrinska koža. podneblje. mentalitet. Umro je 1850. trgovce. Odlazi na mjesto događaja. da bude pisac. ali pored njih. zanatlije. sudije. bankare. ministre. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. novinare. Balzaku se taj poziv nije dopao. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. Balzak je primjer ogromne stvaralačke snage. koju obilježavaju snažan uspon buržoazije i njene filozofije života i sila novca kao osnovna pokretačka snaga svega djelovanja i stila življenja. umoran i ophrvan bolešću. na vrhuncu slave. bezdušnosti i egoizma.

prestao je da se puderiše. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu . jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. na drugoj strani je bespomučna . dok je jedan potpuno skrhan. dok je jedan poražen od života. ispunjen verom u život. otpustio berberina. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. zadovoljavao njihove prohteve i hirove.sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki. bivao je sve mršaviji. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu. Odrekao se duvana. ne bi dobila tako snažne akcente. rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. osluškivao bi da čuje kako su izgledale.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. i onaj iz predgrađa Sen Žermen. ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. srećan što su one zadovoljne i srećne. Kada je ponestalo novca. Jedno je mladi student prava. pokućar gospođe Voker.poslale su prazne kočije i kočijaše. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. kao ubogi siromah. Na jednoj strani je siromaštvo. one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. posuđe od srebra.. različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi . prvi put će izraziti razočarenje i bunt : "Ne. Uvek davati to znači biti otac''. U pansionu Voker je našao sklonište. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. jesu li se lepo provele. uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. Kada su ušle u visoko društvo. posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker.). na izmaku snage. napušten pd svojih kćerki. njihove potrebe su postale veće . Tek na samrti. drugi se bori za pobedu. prezren i siromašan. obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. ali nisam smio da verujem. opljačkan od sopstvene dece. drugi ga tek krči. društvenom statusu. pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. Da je njegova ljubav slepa. željan uspeha po svaku cenu. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. različitih ideja i ideala. prodao je nakit. Drugi je na zalasku života. prijateljstva i uvažavanja.piše Balzak . poštenja. Dok je jedan na kraju svoga puta. gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju.. kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. zaslepljen očinskom ljubavlju. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. na drugoj materijalno izobilje. Novac su dobijale od oca koje je. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. kočije. Društvo:Na samom početku romaneskne priče. sada je ličio na izlapelog. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof. cvjećnjake. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče. nemilosrdno su ga oterale. Dok je ima pare.kćerima: kupovao im haljine. zlatne tabakere. nije više nosio skupa odela. mentalitetu i karakteru. A kad je nestalo novca. jesu li bile srećne. Ja sam to pomišljao ponekad. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti." Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri. nakit. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre.

nemoral. Ali on je stradalnik i nesrećnik. preljuba. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. Čiča Gorio nije idealan lik . na kraju romanesksne priče. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima. Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija . zloba. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. bezdušnost.bogatstvo je stekao na nepošten način. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on.na svakom koraku je lopovluk. odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva. podmetanja. dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. ali ih ne idealizuje. niske intrige.borba za društveni prestiž. ali postepeno popušta. ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. . zavidljivost.

tj. Ta vojska trebala je da sprijeci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. dok su bili utaboreni na obalama rijeke Marice. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast. onda 'vaki junak postanu!" Druga legenda kaze da se sa Sarcem sklonio u jednu duboku pecinu. koji je dosao glave svim Turcima i "negativcima" koji bi se sa njim uhvatili u kostac. nego mu je bog jednostavno uzeo dusu ka sebi na planini Urvini.MARKO KRALJEVIC KAO ISTORIJSKA LICNOST Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV vijeka kao sin kralja Vukasina. kao prestolonaslednik. nemocan da ucini nesto vise. Marko je prije toga bacio svoj topuz u debelo more i rekao: "Kad moj topuz iz mora izis'o. Zivio je veoma dugo(u nekim pjesmama pominjano je i 300 godina). Posjedovao je i druge talente. kao vladar tog dijela Makedonije. Kao mudra i stara zena davala mu je savjete koji bi mu pomogli u zivotu. Marko je u pjesmama. u boju. Njegovo omiljeno oruzje je. MARKO KRALJEVIC KAO KNJIZEVNI LIK Marko Kraljevic je definitivno bio najpopularniji junak kod narodnih pjevaca i pripovjedaca. dakle. u kojoj spava dubokim snom. oni su vjerovali da ce Bog da se smiluje na njihove patnje i zaista posalje junake takvih sposobnosti. Njegova majka Jevrosima. njima je bilo potrebno da vjeruju da postoji takav junak. koji bi ih oslobotili otomanskih okova. sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Nazalost. Otac. izdajnik koji se borio na turskoj strani. a o njegovoj smrti vezano je vise legendi. Marko Kraljevic je imao konja Sarca od koga se nije odvajao. koja ga je odgojila bez pokojnog oca Vukasina. koji su stvorili mit o covjeku nenadmasne snage i hrabrosti. postaje turski vazal. Stvarajuci u svojoj masti takve likove poput Marka. bio topuz kojim je vjesto baratao. godine. a jedan od njih je da je mogao zaista mnogo da popije. jer se na taj nacin Srbi istrajali pod turskim jarmom sa neunistivim snom o slobodi. mudar i hrabar. hrabar i neunistiv. To je bilo veoma znacajno. i velikog dijela Makedonije. gospodara Prilepa. opisan kao veoma krupan covjek izuzetne snage. koji su davno izgubili. u noci 1371. cekajuci trenutak kada ce ponovo njegovom narodu biti potrebna njegova junastva. To je podrazumjevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. zbog turske nadmoci. Vjesto je baratao topuzom teskim 66 oka. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira. Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje. Marko. Bio je zastitnik Srba od surovih turskih osvajaca i kao takav ulivao je narodu nadu u srca. . koje su ga velicale kao najveceg srpskog junaka. Nije bilo stvora koji ga se nije plasio. a da se ne napije. bas kao i u narodnim pjesmama. Dakle. sto bi se ocekivalo od takvog ratnika. opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. bila mu je zivotni savjetnik. Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. koji ce ih voditi do slobode. Bio je tvrdoglav pa nije poslusao majcine savjete da se mane hajducenja. njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pjesama. Napomenimo i da nije mogao nikuda bez vina. Iako je Marko Kraljevic u stvarnom zivotu bio turski vazal. Najprihvacenija je da nije umro od maca. i majke Jevrosime.

гдје ће 1219. године од никејског патријарха издејствовати . гради нове. фебруара 1200. или на стенама морским као птице угнездивши се. колико да покрије наготоу тела. године. За њу ће написати и тзв. а многи мисле и због унапријед постављеног задатка. текст који садржи правила о владању испосника и њиховој исхрани. које ту растијаше. Од новоподигнутих манастира је и Жича. граматике и теологије код калуђера. а умјесто грчких свештеника уводи српска свештена лица. судећи по томе да је имао 17 година када је 1192. показао је да га власт и почасти много не интересују и да је у својој скромности и повучености предодређен за нешто друго. Пиће им беше из камена горска слатка вода. са врло тачним подацима: да је Немања у Свету гору дошао 1197. Сава га позива да додје у Свету гору. Дипломатско умијеће Саве дошло је до изражаја нарочито кад су Угари кренули са јаком силом на Србију. Одмах по повратку Сава почиње да ради на обнови и осамостаљењу српске цркве: обнавља старе цркве и манастире. да је у Хиландару живио само осам мјесеци и умро 13. он се враћа у Србију и над моштима Стевана Немање мири завађену браћу. Да би српској цркви обезбједио самосталност и учинио је независном у односу на грчку цркву. Типик карејски. а други задовољаваху глад плодовима дрвећа и дивљег биља. године.Сава Немањић Сава Немањић је родоначелник српске књижевности. Када је Стеван Немања напустио престо и замонашио се у Студеници. да би се потом нашао у манастиру Ватопед. кад су крсташи освојили и похарали Цариград.) и основали Латинско царства. и када су се завадили и међусобно била закрвила Савина браћа. Сава се интензивно бави и државничко-дипломатским пословима како би се сачувала српска држава и учврстила немањићка владавина. те бејаху убоги и сироти. године. изузев кудељино рубље. Као сва владарска и властелинска дјеца. сунцем и знојем паљени и зимом и мразем мрзли. године. најбоље говори Теодосије у биографији о Сави Немањићу: Испосници живљаху у каменитим пукотинама. Градња је завршена 1199. Био је трећи најмлађи син великог жупана Стевана Немање и мајке Ане. Сава је прво дошао у манастир Пантелејмон. Симеун и Сава су подигли прво српско светилиште на Атосу-манастир Хиландар. Када му Стеван Немања повјерава област Хум на управу. Рано је почео да чита житија светаца и да се усхићује њиховим аскетизмом. Световно име му је било Растко.што он и чини. а који је у 6. није дошло до општег рата. Ништа не имаху што би им крадљивци могли украсти. утемељитељ српске цркве и први српски просветитељ. због чега је и атрибу Првовенчани. Захваљујући мудрости Саве.Растко одлази у Свету гору 1192. Добио је монашко име Сава. Затим слиједи писање Типика хиландарског. а не беху ни сну много подложни. године. престоницу хришћанског царства (1204.стицао је основна знања из реторике. Рођен је у граду Расу. Сава путује у Никеју. Истовремено Сава зида и свију испосницу-Карејску ћелију. упознавши многе испоснице као аскета. На мјесту гдје је некад већ постојао манастир. године отишао у Свету гору. или у провалама у земљи. исте године када је завршен Хиландар. вијеку био оснивач православног монаштва. којом гашаху жеђ. Мисли се да је рођен 1175. Неколико година касније. Из тих разлога и није много марио за изобиља световног живота. Уз помоћ неких руских калуђера. кишом и ветром мученим. па и то недовољно. прихвативши монашко име Симеун.чије је житије са великом знатижељом прочитао. А како се тамо живјело. по Сави Освећеном. у којо ће бити крунисан брат му Стефан за првог српског краља. Храна им беше мало хлеба и то ретко.

светодавац и учитељ. на Синај. . Умро је 27. Поред тога. национално било поистовјећено са вјерским.паша. лиемјере и лажљивце. Владислав је био родбински везан за цара Асена Ii. Сава понаво одлази али овај пут у Палестину. Хиландарски типик. године. Свети Сава спашава јањце од Турака) јер је. Има ту правих биографских списа. Умјесто ослањања на Грчку. Миодраг Павловић. час пастир или просјак.право српске цркве на самосталност. своју задужбину. Митска димензија Савиног лика посебно је јачала у вријеме ропства под Турцима (пјесма Сава и турски цар. Много касније. Служба св. Студенички типик. из којег ће настати многе легенде и разна предања. а он бити постављен за првог српског архиепископа. јануара 1236. Књижевно дјело Саве Немањића није обимно нити је јединствено у жанровском смислу. Витлејем и на Синај. мрзећи га или бодрећи да надјача зло. епистоларних творевина-укупно седам дјела: Карејски типик. јачао је култ Саве у народу.сбетосавље. Послије смрти брата Стефана Првовенчаног на власт долази његов син Радослав. године. маја 1594.У многобројним предањима Св. више окренут истоку. Матија Бећковић. године. Крмчија или Номоканон-општи црквени устав и Писмо студеничком игуману Спиридону. има и ту моћ да се може преображавати: час је калуђер. О њему пјевају: Војислав Илић. Симеуна. да не очајава када је најтеже. Било је то 10. као школски празник. Живот св. Да манастир Милешева не би био сабориште свих Срба. Посјетио је Јерусалим. књижевник. године. гдје је сада храм. Касније ће Владислав пренијети његове кости у манастир Милешева. правник. јављала се и мисао на Саву. а од 1823. Васко Попа. а Савин гроб српско светилиште. Симеуну. први српски медицинар и апотекар. по наредби кнеза Милоша Обреновића Свети Сава.Сави. Сава је проглашен за свеца. само да би се што више приближио људима и да би их лакше искушао. Синан-паша је наредио да се његове мошти изваде из гроба и у Београду спале на Врачару. увијек близак "простом народу". А кад се вратио Србија је била у пропадању а српска црква на путу да изгуби самосталност.Сава се јавља као највећи мудрац и заштитник: кажњава трговце и варалице. Десанка Максимовић.Увијек кад се јављало зло. а онда преко Цариграда долази у Бугарску у Трново гдје ће се разболити од прехладе. Жича ће постати сједиште српске архиепископије. јануара. Тако је створен култ о Св.Свети Сава и Хасан . 1775. он је био и велики човекољубац. заштитник сиромашних. тада. слави се 27.Он је свемоћан. Сава одлази на далеки пут-иде у Јерусалим. Змај. стихова. ишао у Каиро и Александрију. похлепнике и незахвалнике. а Сава ће као архиепископ или патријарх бити на челу српске цркве 14 година.Саве су временом прересла у тзв. а у Трнову уз велике почасти и сахрањен. хвалисавце. Он је био духовни и просветитељски дјелатник. Од тада започиње култ Саве Немањића коме нису могли да одоле ни Турци јер су га поштовали као свеца и јако га се бојали. угрожавање националног. Љубомир Симовић. Међутим Радослав је бачен с пријестола а на његово мјесто је дошао Владислав. Свети Сава у народним умотворинама Учења Св.

ciganku Esmeraldu. Arhiđakona obuzima satanski bes.i pored sve ove rugobe. Sutradan.one rasturene zube. Njim gospodari mračni sveštenik arhiđakon Klod Frolo. Kriminalci tzv.Takav biješe papa.zbog koje su grudi bile ispupčene. vremena.koga su lude izabrale sebi. Oni je veoma cene i slušaju. Kvazimodo zajedno sa Esmeraldom. ćorav.čuđenja i tuge.Velika glava obrasla riđom kosom. da su ciganke ukrale Esmeraldu od jedne Parižanke i mesto nje podmetnule Kvazimoda. Ove reči su skoro izbrisane od strane sveštenika. Esmeralda se Grengoaru kasnije revanšira kada su ga zarobili pariski kriminalci. Kada je Kvazimodo po naredbi sveštenikovoj pokušao da otme prelepu igračicu. pred izvršenje Kvazimodo ugrabi Esmeraldu i spasava je odnoseći u crkvu. naroda.To je tzv. hrom i gluv.onu nadutu usnu iznad koje je jedan od ovih zuba i9zbijao kao zub u slona.a naročito lice koje je obuhvatalo sve ovo. Svetina odobrava ovaj čin.ovde-onde okrnjene kao zupci kakve tvrđave. Kralju stiže vest da se narod pobunio.noge. za njega želi da se uda dobrostojeća gospođica Fler de Lis koja je ljubomorna na Esmeraldu.neobičan izuzetak su vječitog pravila..cijela njegova ličnost bila je grimasa.ona usta u obliku potkovice. Kvazimodo je uhvaćen i osuđen od strane gluvog sudije (“”’’gluv ispituje gluvog) na šibanje na stubu srama. Tu zločinac postaje svetinja. njegovo sujeverje i sirov odnos prema umetnosti. Na ljubavnom sastanku Febusa i Esmeralde ljubomorni arhiđakon ranjava Febusa za šta optužuju Esmeraldu.neka užasna snaga. Pokazuje se da je Kvazimodo zaljubljen u Esmeraldu (lepotica i zver). Međutim.ruke nezgrapne. koji smatra alhemiju jedinom naukom. Noć pre izvršenja kazne sveštenik izjavljuje ljubav Esmeraldi i obećava da će je spasiti ukoliko pođe za njega. Poziva na čuvanje građevina stare arhitekture. što znači sudbina. Posle dugo vremena u toj provaliji nalaze dva zagrljena kostura. On je zvonar Bogorodične crkve sa kojom je i duhovno povezan.Rekao bi čovjek da vidi pred sobom . Fabula započinje 6. Esmeralda ga sažaljeva.Viktor Igo Pisca za nastanak ovog romana motiviše fasciniranost Bogorodičnom crkvom i natpisom na njoj: ANAGKN.sastavljene tako neobično da su se mogle dodirivati samo koljenima.kad se pogledaju sprijeda izgledale su kao dva polumjeseca. završava u provaliji.po kome snaga kao i ljepota proizilaze iz sklada.Ko može. januara 1482... Nakaznoj bebi dao je ime Kvazimodo. utočište -– vlast ne sme da uđe u nju. Grengoar je slučajno omeo otmičare.Zvonar bogorodične crkve.između ramena ogromna grba. s kojom beži od vlasti. Kvazimodo ne zna za njihove namere te im se suprotstavlja. što znači otprilike. Grbavac se prvi put suprotstavlja svešteniku braneći Esmeraldu od njegovog besa i ubija ga.dok se desno oko potpuno gubilo pod ogromnom bradavicom. na osnovu jednog razgovora lokalnih jezičara. Ona ga proklinje.neka zamisli ovu cjelinu. te on naređuje da se narod potamani. arhitekte.Necemo ni pokusavati da opisujemo čitaocu onaj tetraedatski nos. a veštica obesi. Sumnja se.ono malo lijevo oko zatvoreno riđom čekinjastom obrvom. godine zvonjavom zvona na crkvi. Opisuje se narod. Likovi Kvazimodo-. Opisuje se Kvazimodo: grbav. da bi je zatim spasio oficir Febus. Pod mukama Esmeralda priznaje sve što se traži od nje.dva srpa čije su drške sastavljene.stopala velika. On ga je pre šesnaest godina pronašao na ulici u kolevci. šatrovci se oružaju da spasu Esmeraldu od nepravedne vlasti..onu mješavinu zlobe... Optuže je da je veštica i osude na vešanje. moralitet čiji je autor mladić Pjer Grengoar. Ona se zaljubila u mladog i prepotentnog oficira koju ju je spasio –Febusa. Gledaju predstavu tzv. Narod svetkuje Bogojavljenje.onu rakljastu bradu.okretnost i odvažnost.

.koji joj nemarno biješe bačen pod noge.pružan od glave do pete.kapetan kraljevih strijelaca.Njen glas je bio kao i njena igra...To je bilo nešto neobjašnjivo ljupko nešto čisto.okretala se.) ESMERALDA Esmeralda-ta riječ imala je čarobno&nbsp. .čas da je kraljica.s mačem u ruci.. zvučno.ali je čovjek mogao pogoditi da je danju njena koža morala imati onaj lijepi pozlaćeni sjaj Andaluskinja i Rimljanki.njene krupne crne oči obasjale bi vas munjom. vazdušasto.ali je izgledala velika.izabranik Esmeraldinog srca.Rekao bi čovjek čas da je luda.ali u u njegovim upalim očima ogledao se bujan život.Ona je igrala.jer joj je u isto vrijeme bilo i tijesno i ugodno u ukusnoj obući..na njegovom širokom i visokom čelu bijehu se počele pojavljivati bore. dejstvo.duboka strast.lice ozbiljno. FEBUS-konjanik gromkog glasa. KLOD FROLO-arhiđakon.vrtila se kao vihor na jednom starom persijskom ćilimu.jedva je sa strane imao nekoliko rijetkih pramenovarijetke i već sijede kose.kao i njena ljepota.njeno lijepo lice pratila je s neobičnom pokretnošću sve fantazije njene pjesme.Bila je crnomanjasta. Ona nije bila velika.izgledalo je kao da taj čovjek nije imao više od 35 godina. krilato tako reći.bio je kapetan voda kraljeve garde.mirno i mračno.džina.. od najrazuzdanijeg nadahnuća do najčednije dostojanstvenosti..i kad god bi u okretanju njeno divno lice prošlo poredvas.koji je razbijen pa rđavo slijepljen.tako je bila vitka stasa.grdno ste se prevarili..(Ako ste očekivali psihološku analizu..I nožica je u nje bila andaluska.međutim bio je sasvim ćelav.

sacuvan je prepis rukopisa koji je izdat 1887 . Izgubljene su skice koje je sa sobom donio u Vajmar 1775 . pod naslovom Faust. idu na brijeg vjestica .San valpurgine noci.na nebu se vodi razgovor izmedju Boga i andjela . pod nazivom Pra-Faust .3. glumca i pjesnika . Gete je ponovo posvetio paznju svom djelu i objavio prvi dio tragedije 1808 . saznaje da je u tamnici i zeli da je uz Mefistofelovu pomoc oslobodi .Bog tvrdi da nisu svi takvi i kao primjer uzima Fausta .obracanje ''lelujavim oblicjima'' . pod nazivom " Pripovjest o doktoru Johanu Faustu " .5. je obavijen velom tajne . Ni njegovo ime se ne zna tacno . a 1611 . dogmaticar . Iz dokumenata se vidi da je Johan ili Georg Faust rodjen oko 1480 . ali i patnju . koji se preobrazava u mladica . 6.Prolog na nebu .sve ono sto mu je do tada bilo strano . Mefistofel u svemu vidi jad i bijedu .Silazak u polje .Predigra na pozornici .Umro je oko 1540 .vjestica podmladjuje Fausta napitkom .Posveta . srecu .Legenda se sirila i putem dramske obrade . Mefistofel i Faust sklapaju savez . Uslijedili su i prevodi na francuski i engleski 1600 . model Geteovog djela .odlazak u Auerbahov podrum u Lajpcigu .gosti su Geteovi savremenici odvrgnuti ironiji i podsmijehu : idealista . covjek je za njega malen i beznacajan . a pjesnik govori o svom snu-da se vine do najvecih tajni zivota . Predstavljao se kao ljekar . a posebno izmedju Boga i satane Mefistofela o covjeku i zivotu na zemlji.pojava crnog psa .Greti . Greta radja vanbracno dijete . skepticar . Djelo je postiglo popularnost i nove obrade .dat je razgovor upravnika pozorista .Faust se zaljubljuje u mladu Gretu .2. ubija ga i zavrsava u tamnici . tj. djavola . Medjutim . tumac zvijezda i grafolog . ali ga Gete doradjuje i objavljuje 1790 . Faust se sukobljava sa Gretinim bratom . prvi put osjeca strast .8.Direktor zahtijeva djelo koje ce zabaviti publiku . 4.U ranom djetinjstvu Gete je upoznao marionetsku predstavu o Faustu i to mu se urezalo u sjecanje . sjenkama onih kojih vise nema . Radnja 1.Faust Gradja dela Nastala je u XVI veku .Legenda o Faustu prvi put je zabiljezena oko 1570 . ljubav .Ne moze se sa stvarnoscu utvrditi kad je Gete poceo da radi na Faustu . Djelo je mirovalo niz godina . 7.glumac trazi lak i veseo komad u kome ce iskazati sebe .Mefistofel vodi Fausta na planinu Harc . Istorijski Faust . Na nagovor Silera .Faust u svojoj sobi sa zeljom da ovlada tajnama svijeta. O njegovoj biografiji je sacuvan veoma mali broj podataka koji su uz to i nepouzdani .Vjesticina kuhinja . Zbog Geteovog ucestvovanja u pohodu na Francusku djelo je bilo zapostavljeno od strane pisca . a tamo se odigrava sve sto predstavlja izopacenu stranu ljudske prirode . i da je vodio nemiran zivot.Valpurgina noc . Hvalio se da bi po sjecanju mogao da napise djela Platona i Aristotela . . prizivac duhova . i na ceski . proljetna svetkovina u prirodi i Faustov izlazak medju obicne ljude .Fragment .Faust se vraca svojoj zemaljskoj opsesiji .Prvi dio tragedije .

Poziva Fausta da se preda culnosti . Oslobadjajuci se svega sto je zemaljsko on se vezuje za nebesko . Za nju Mefistofel kaze : ''Nema ta nijedan greh na ispovest je isla zabadava . Siromasna je . svojim obavezama i nevoljama .. U Faustu se budi zela za takvim zivotom . 2.ima nesto vise od 14 godina . bez obzira sto je tako neposredan i blizak . na zrtvu za druge . sto se vidi iz Prologa na nebu . vec s Mefistofelom odlazi u nove pohode . I dok se vezuje za nebesko . Faust uvidja covjekovu nistavnost : '' crvu sam jednak ja koji rije po prasini. Shvata da je bez njega svako saznanje nepotpuno . strastima i svim varkama svijeta .Ali njegovo bice sve vise ide za strastima koje iskljucuju obzir prema drugima . muku i odricanje .Faust . Nosio je osjecaj nesigurnosti .Tezi da sto vise ovlada ljudskim saznanjima . vec kao cinjenicu i faktor otreznjenja i kompleksnijeg sagledavanja svijete i covjeka '' ..kaznu prihvata kao jedinu mogucnost iskupljenja za ono sto je . Ne ostaje s njom . podlegnuvsi strastima ucinila . dobra i naivna .kao satana nije neprijatelj bozanskog poretka .Najprije se pojavljuje kao crni pas . U takvom raspolozenju pomislja na samoubistvo . i neces se potuziti .da potpuno razumije svijet . Zainteresovana je za otmjenost i za sve sto se razlikuje od malogradjanske ucmalosti . ali ne i po cijenu da izgubi zapoceti zivot . Zaljubljuje se u Gretu .Mefistofel . To ga cini egoisticnim .'' .ima oko 60 godina . Ijedan i drugi imaju nedostatke te se nadopunjuju . prica iskreno i otvoreno o sebi . Likovi Najznacajniji likovi u ''Faustu'' su : Faust .. mracna strana Faustovog bica . a zatim kao otmjen mladic .Margareta . 3. Ipak .U dosadasnjem zivotu osjetio je samo napor .Tamnica. predodredjen za nauku nije se mogao snaci u svakodnevnom zivotu . obican zivot mu se otima i cini mu se nedostupnim . To je znak da se ocovjecuje . medjutim . Pri prvom susretu sa Faustom nista ne izmislja . Izlazi u prirodu gdje mladi i stari slave svoje postojanje . bez pocinka i stanka sto ti srce zeli nabavljacu ti . Govori mu da se culni dozivljaji i saznanja ne mogu iskluciti iz ljudskog zivota . osjeca spremnost na solidarnost . pokusava da je spasi .Negativno u Mefistofelu suprotstavlj se pozitivnom u Faustu . Kad nalazi Gretu . Izmedju Boga i Mefistofela vladaju tolerantni odnosi u kojima cak ima i prijateljstva : ''Volim da katkad vidim se sa starim i cuvam se da sa njim odnose ne pokvarim . Obiljezava je moralna cistoca . Gete kaze da : '' Mefistofelesa ne mozemo tretirati kao izrazito destruktivnu pojavu koja apsolutno steti covjeku . 1. '' Ja cu na ovom svetu tebi sluziti . A kad na onom budemo se sreli ti ces se meni istim tim oduziti . . ali podmladjen i vodjen Mefistofelom dozivljava preobrazaje : zaboravlj na nauku i odaje se culima .Tad se javlja Mefistofel .9. Mefistofel i Margareta . covjekove tajne i nebeska prostranstva . nadvladjuje zelja za zivotom . Faust pristaje na savez s djavolom . Bas je videti lepo takvog gospodara da i s djavolom samim covecno razgovara '' . a cojek prazan iglup . ali iskrena .'' Faust je uvjeren da se culno u njemu nece uzdici iznad uma .Greta u ludilu ocekuje smrt . Za sebe kaze da je kriticar i negator svega postojeceg .

Citav svijet se zasniva na balansu dobra i zla . U ''zivotu'' Faust upoznaje ljubav . I sam Mefistofel kaze da je dio jedne prvobitne cjeline .Faust je u pocetku bio previse zadubljen u nauku i knjige . ne smije da se vrati onom prethodnom kojeg je mapustio .a Greta dobru stranu . Vazno je sta ce prevagnuti u covjeku . Cak ga i Vagner upozorava : ''Ah ko u sobi sav se knjizi preda . kroz koje prolaze svi ostali ljudi . svijetli dio . tako je i Greta njegov drugi . a ona se zrtvovanjem svoga tijela trudi da spasi svoju dusu . Na kraju tog svog putovanja Faust ostaje jadan naspram Grete . . Fausta vodi kroz zivot . upoznajuci ga sa njegovom culnom stranom .nad njom ja nemam sile niti prava '' . Mefistofel njegovu losu .Zbog cistih osjecanja navukla je na sebe prezir sredine i uvrede brata . patnju i bol . Cak ni u smrtnom casu ona nema rijec prezira prema Faustu . ali je ipak najvaznije doci do umjerenosti . durbinom ljude gleda kako ce da ih ubedi i vodi '' . Faust se vrtio jednom ciklicnom putanjom . ne obracajuci peznju na sitnice i veselje koji su potrebni svakom covjeku . poput Beatrice koja Dantea vodi kroz pakao . Razmisljanja Ako bi Faust predstavljao obicnog covjeka . Na planu osjecanja ona je uzvisena nad Faustom : voli predano . Na put obicnog zivota ga je poveo Mefistofel .Mefistofel . od knjiga i samoce do bola i samoce . makar mu to i Mefistofel naredjivao .U ime te ljubavi zeli da stradanjem svog tijela izbavi dusu . ko u svet jedva i na praznik hodi no izdaleka . On je ostavlja u zatvoru . intenzivno i spremna je na sve . Ako covjek vec pokusa da izmijeni svoj zivot u pozitivnom smislu i to mu uspije barem malim dijelom . tako bi se mogao posmatrati citav svijet .

ono je dio njega. srce ludo. što pletivo pleteš tanko među javom i med snom. To pletivo nastaje u prostoru koji je “medu javom i med snom”. slozena. jer radi nesto sto je tesko i nemoguce. Primjecujemo da je rijec rijetka. Pjesnik ce ga nazavti “pletisankom”. U tome je neumorno. onaj dio koji je apstraktan. a sto u stvaralackom poslu ima vrlo vaznu ulogu. ali se ponasa kao da je odvojeno i samostalno. pokazavsi u slikama da je ona proizvod sna i jave. medju javom i med snom. prepusten sam sebi. sta ti misliš s pletivom? k'o pletilja ona stara. Odmah se zapaza da srce nije vise oznaceno kao samohrano. Iz stihiva se vidi da se pjesnik neposredno obraca svom srcu (koristi apostrofu kao stilski postupak ). koji sve promislja. nastala je 1863. svjesnog i podsvjesnog. Upitace: Srce moje samohrano. sa kojim dolazi nadahnuce i sve sto je emotivno. ono je sada ludo jer je nestasno. Sta srce u pjesmi oznacava? Ova rijec izgubila je svoje pravo znacenje. ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko. dan što plete. A pletivo srca je tanko.I zato su njegova uznemirenost i stepen -uzbudjenja veci. covjekove duse jer u narodu se kaze: srce me boli. Ocevidno. Srce je u tom smislu srediste psihickog zivota.doslo je do cijepanja u njemu : njegovo JA se podijelilo na onaj razumski dio. odnosno ni ciste jave ni sasvim nejasnog sna. neposlusno i samovoljno. u njoj je Laza Kostic. neko drugi ali njemu blizak i drag. shvata i kontrolise i na onaj drugi dio koji cini nesvjesno. U narednoj strofi on ga dalje razvija i produbljuje: Srce moje. medjutim pokazuje nesto drugo: ako je dan simbolika za ono sto . bez igdje ikoga. Zasto samohrano? Samohran je onaj koji je sam. Pjesniku srce nalici na staru pletilju koja stalno radi ali koja nije zadovoljna svojim ucinkomi i zato ono sto danju isplete nocu para i obrnuto. na poetski nacin definisao i promislio poezijui kao narocito stanje duha. Ovom prvom strofom pjesnik je najavio pjesnicki problem: pletivopletenje-medju javom i med snom. U konkretnom slucaju. noc opara. halucinantnog i logicnog.Analize pesama Medju javom i med snom Pjesma Medju javom i med snom. Ova slika. voli svim svojim srcem. Ono nije proizvod ni potpune noci ni pravog dana. anatomsku vrijednost i poprimila drugo znacenje: postala je metafora za nevidljivi i neuhvatljivi dio pjesnikovog JA. sa znacenjem: onaj koji plete snove. ne moze da ju razumije.Laza Kostic . neuhvatljivo u svojoj profinjenosti jer djeluje paucinasto i kao takvo je neobjasnjivo. srce si mi ranila… Pjesnik je srce nazvao samohranim. / ko te dozva u moj dom?. godine. ona tezi savrsenstvu koje se nikada ne moye postici.kao da je to neko izvan njega. neshvatljivo sto izmice kontroli i nasem potpunom razumijevanju. Pjesnik kao da se cudi tvrdoglavosti. Pjesma pocinje strofom: Srce moje samohrano. ne zna za klonica i predahe. srce mi pati.

Zato sto stavlja pjesnika na muke: ono se ponasa inadzijski. sve dok nije dobila puni sjaj. Tu nepomirljivost pokazuje stih: ubio te zivi grom! Ova kletva je povecala emocionalnost u pjesmi. jedna od najljepsih u srpskoj poeziji. Ali kad mi se javi Ona. za mene L. Sve ostaje jedna velika zagonetka jer sve se desava na nekoj granici. godine umire Lenka a on sa zenom odlazi u Veneciju gdje izmedju ostalog posjecuje crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute). Iako nisu bili bliski po godinama rodila se obostrana ljubav. narocito kad je riojec o nastajnju umjetnickog djela. Treca strofa glasi Srce moje. pa samim tim i pjesme. Nosio ju je u sebi punih cetrnaest godina. niti da objasni sta je u njemu java a sta je san. ono ukljucuje svjesno i nesvjesno. Na prijedlog njenog oca zeni se bogatom udovicom iz Sombora. to se moze predstaviti ovako: Prema tome. Postavlja ase pitanje zasto je srce kivno i cemu kletva. Uzvicnik koji je nakraju drugog stika pokazuje da nema smirenosti u glasu subjekta. Pjesnik bi zelio da ostvari uvid u sve to i da sazna sta se sve desava u procesu stvaranja i nastajanja pjesme. kad svesna java prelazi u pesnicki zanos…kad ga prode zanos. Santa Maria della Salute .u tome ne uspijeva. to nije . pesnik zapise zapisnik o onome sto se dogodilo.je racionalno i svjesno.medu javom i med snom. a noc za podsvjesno onda iznedju njih postoji jedan vid suprotnosti. Medjutim shvatajuci da je razlika u godimana suvise velika i da je takva ljubav prosto nemoguca Laza bjezi u manastir Krusevdol. upoznao je devetnaestogodisnju djevojku Lenku Dundjerski. koja je i kraj pjesme. Laza Kostic govori o ovom u svom eseju O pjesnickom zanosu u kome kaze: To nije ni java ni san to nije ni svest ni zanos. ali istalno prelivanje jednog u drugo. Upravo od trenutka Lenkine smrti i susreta sa grandioznom ljepotom crkve Laza Kostic ce u sebi nositi ovu pjesmu. A da je to tako potvrdju7je i njegov licni dnevnik u kome je zapisao: “Znate. nastala 1909. koju nikad nije volio. Da bi pjesma bila. To je pesma. medutim. pjesma Medju javom i med snom pokazuje da je obracanje pjesnickog subjekta srcu u stvari jedan vid uspostavljanja dijaloga sa samim sobom. da sagleda sta je u svemu tome razumsko svjesno a sta nije. srce kivno. to je neki suton uoci zanosa. i postala oprostajna pjesma. godine. bolje shvacena potrebno je podesiti na intimnu dramu pjesnika koja je prethodila nastanku pjesme. ono je sadakivno.srce vise nije ni samohrano ni ludo. je bila ocinjena slavnim pjesnikom a on njenom mladoscu i ljepotom. sto je doslo bez prethodnog razmisljanja. To je razlog sto su pjesnicka djela tesko razumljiva is to se na kraju nikad ne mogu docitati. U njoj se susrecemo sa motivom mrtve drage. nije sasvim mrtva…ona dolazi da me vidi u snu. te iste 1895. Lenka D. sa svopjom pjesnickom prirodom. ubio te zivi grom! što se ne daš meni zivu razabrati u pletivu medju javom i med snom! U pocetku ove strofe. gdje ce ostati nekoliko godina. Stvaranje djela je upravo pletenje i paranje.analiza To je najljepsa ljubavna pjesma-elegicna pjesma Laze Kostica. Kada je Laza imao pedeset godina. plete. te da je subjekat ocito ljut i da nepomirljivost izmedu srca i njega presla u sukob. Prirodu stvaranja i nastajanja pjesme Kostic je opjevao u ovom djelu. kcerku svog dobrog i bogatog prijatelja Laze Dundjerskog. stvara pletivo a pjesnik ne moze da odgonetne kako ono nastaje. intuitivno.

citaocu nudi slike svopjih patnji i promasenosti. moju dusu za minut jedan. njena mladost i njegova starost nasli su se u vrijeme kada jedno iskljucuje drugo. U hramu pred koijm se nasao. Poslije ovakvog uvodnog pristupa pjesnickoj temi. to se pjesnik ni malo ne plasi smrti. za sve sto je “dusi lomilo krilo”.san kao drugi. napisao je 1879. Javlja se u snu ali uvije iznenada. on u njenom javljanju vidi znak da joj se pridruzim. mimo njegovih zelja i uvijek drugacija: Dodje mi u snu. zemnih milina nebeski kroj. Ova dva zhrama imaju nesto zajednicko a to je ljepota i divljenje. Oni imaju i djecu. To bas ona bude tu. ona je vila. on je cak prizeljkuje.Ona je zlatna vocka koja je sazrela kasno. krivicu vidi u sebi. On ispisuje hvalospjev njoj i njenoj ljepoti. Preko hrama se dakle uspostavlja veza sa nebeskim. sa njom je sinula ona unutrasnja milina ali su dosle i muke. kada je zauvijek usla u njegov zivot. Ne kad je zove silnih mi zelja navreli roj. java preobrazila u san: hram Gospe od Spasa nestaje . gradacijski. sa lude”. a ona umire.godine pjesmu Duzde se zeni. sa njom je dosla svjetlost. Govori o svom stradanju. Navek su sa njom pojave nove. 1872. i izidje iz nje sa snom. prvi put. s tim sto je ona sad starija od njega (ne po godinama vec starija po smrti. U tom snu i zanosu oni su kao muz i zena. Ona udje u moju pamet. vjecnost bi dao za trenutak njenog pogleda. patnja. tajne su sile sluskinje njoj. tamo je raj u kome ona obitava “u raj. (Utekoh od nje. Medjutim. Od ovog trenutka pjesnik u slikama. Saznajemo da je sve pocelo sa iznenadnom pojavom malde zene. samo san i ona u tom snu. sve muke koje su ga zadesile. Smrt voljenog bica dozivljava se kao opsta kataklizma. i kao drugo. ona mi dodje kad njojzi gove. pred likom Bogorodice i u tom trenutku shvata da je i njemu jos jedan hram. Zena lepota je ispunjenje svih njegovih ocekivanja. Njegov grijeh je dvostruki. da bi se nakon unutrasnjeg prosvjetljenja i duhovnog ozarenja bica. vec po pripadanju nebu i duhovnosti). Posto ona pripada onostranom svijetu i odatle pristize u njegove snove. momenta kad pocinje priblizavanje jave i sna. U ovim stihovima prepoznajemo onu pjesnikovu biljesku iz dnevnika sto dovolkjno govori o Lenki kao njegovoj trajnoj opsesiji. “sve je to sa ove glave.culno se nije ugasilo. Sada je san. pisao je negativno o Bogorodici i madonizmu u katolickoj vjeri.a ona svisnu).m duhovnim. Bogorodica je svetost. Pjesnik stoji pred hramom. u raj u njen zagrljaj!”. pjesnik pravi zaokret i pocinje da ispovjeda sebe. Pjesma pocinje obracanjem pjesnika Gospi od Spasa u čije ime je podignut hram. Ona je “majka svijeta”. u kojoj govori o zidanju istog hrama i zali za posijecernim dalmatinskim borovima koji se u njega ugradjuju. U tome i jest problem.. hram na “stubu secanja” na Lenku8 Dundjerski. u cemu je i razlog vise za njegovu patnju i dusevnu dramu. To je hram podignut na uspomenama. Kraj pjesme – cetrnaesta strofa jos vise naglasav pomisao na taj onostrani svijet i susret s . Kada je pjesnik opjevao dramu bica i kad ju je podigao na nivo svjetskie kataklizme on se opet vraca slici hrama i asocijacijama koje ona budi u njemu. postao jaci od jave: Postoji samo ona . nebeskim.pjesme su im djeca. U pjesniku dolazi do dvojstva: u njemu se sukobaljavaju razum i osjecanja. svoju pjesnicku intimu. balzena i vrelo milosti. Laza je vidio sveti znak i vertikalu preko koje se uspostavlja veza zemaljskog sa bozanskim. i ceznajma i nadama koje je gruba stvarnost sasvim ponistila. Ona udesi san. Ushicen ljepotom hrama on trazi oprost za sve svoje grijehe. sest godina ranije. Razum ce na kraju nadvladati srce i pjesnik ce se povuci.

Ljubav za divljenje i za vjecnost: zadivicemo svetske kolute. zvezdama cemo pomerit' pute. U tom susretu on vec vidi neslucenu srecu i uskrsnuce ljubavi koja je toliko jaka i sveprozimajuca. Laza Kostic je svojom imaginacijom i izuzetnim senzibilitetom stavaraoca umeo da pveze mnoge krajnosti: ljidsko i bozansko. Santa Maria della Salute. bogove silne. pobjeda razuma Pjesnikovo uzmicanje pred mladoscu iljepotom. Ova kraj sadrzi krupne kosmoloske odrednice: svijet. kojima je kitio svoje pjesme: nebesnica. zvijezde. Kada je u pitanju jezik ovog pjesnika. beznjenice. srecu i tugu. vaseljena. gled. zwmaljsko i nebesno. univrezalne. senzualno i duhovno • • • • • • • • • .njom. U ovom pjesnickom djelu posebno mjesto ima refren Santra maria della salute. lom u njemu i njena smrt U ljepoti hrama vidi ljepotu zene. dva principa: muski i zenski. suncima zasut' seljanske stude. kamoli ljude.hram. opredmecen u hramu Usmjeravanje pjevanja prema vlastitoj drami II Osvjetljavanje vlastitih muka: Pojava zene: svjetlos umjesto mraka Zena kao ispunjenje svih zelja Hvalospjev zenskoj ljepoti Dvojstvo u pjesniku: razum i strast. nesto brani i pomocu nje otvaraju vrata koja vode u onostrani svijet. gove. svevremenske. Santa Maria . kajan. zanosa i fantazije”. Javlja se kao tajna rijec kojom se nesto zakljucava. raj. zapon. dusilo. neologizmi. sunca. ugod. kosmicko i neunistivo. bogovi.javlja se na kraju svake strofe: cetrnaest puta. otkriva hram u sebi od uspomena na nju III San i ona: San postaje jaci od jave Njena pjava u snu Oni su u vezi. da u sve kute zore zarude. Uvid u kompoziciju pjesme Santa Maria della Salute I Susret pjesnika sa hramom u Veneciji i kajanje zbog prethodnog pjevanja: • • • • Ushit ljepotom i bozanskim Obracanje Bogorodici i trazenje oprosta Ljepota kao univerzalni smisao trajanja. srediste je pjesme i povod za apologioju zene. sveto i profano. bozansko i vjecno. Njime se potencira pjesnicka tema kao izvor ljepote. Pjesnik je krenuo od zemaljske stvarnosti – od hrama Santa Maria della Salute da bi putem pjesnickog majstorstva to prosirio “ovlastima sna. trajno i prolazno. da od miline dusi polude. zalut. ljepote iljubavi. zud. Dozivljavamo je kao misticnu rijec kojom se neko priziva iz neznanih daljina. Ovaj italijanski naziv djeluje i priojatno na sluh – zvucno je bogat i pjevljiv. posebno mjesto imaju Kosticeve kovanice ili tzv. U ovoj posljednjoj strofi pjesnik je toliko glasan i raspjevan da se sve stropstava i sliva u jedno.

svijetli kao mjesečina.• Pjesme koje se ne pisu i ne poju – to su njihova djeca – definitvno bjegstvo od jave i prizivanje smrti – zamisljeni susret u tom svijetu donosi srecu. To svijetli njen nesvjesni blagi osmjeh. dublji po svom smislu i jači po svojim umjetničkim vrijednostima. blago. Da bi kasnije u 14.a nas vara nada ozdraviće. Tuga. Sve mu liči na "pletisanku" koju on u običnoj pjesmi i običnim riječima ne može da izrazi. Prije nego što će se pojaviti ljubav. Oni su pjesnikov "razgovor sa srcem". javiće se težak od bola i nespokoja stih: "Bolna leži. a đulići su postali njegovi uveoci. "Đulići uveoci" za temu imaju: bolest voljene žene.Zmaja. izvor njegovih tugovanki. turska riječ i znači ruža. "đuliću" sve poprimilo dimenziju pomahnitalosti i raspamećenosti od zanosa i unutrašnjeg pijanstva. ono ispunjava njegovu javu i san. Prema tome na sve njegove pjesme treba gledati kao na cvjetove njegove duše. I čini mu se da je svako od ovih imena nemoćno i nedovoljno kao značenje da izrazi ono što on osjeća. sunce. skakutanje ili leptirov let: "Ala je lep ovaj svet". Voljeno biće je sada pored njega. . njena duša koja se u snu opušta i sanja nešto lijepo. lažnu nadu u njeno ozdravljenje. njenu smrt i nestanak djece. nego i njenu prirodu.Pošto su za kratko vrijeme svi pomrli. ljubav objedinjuje bozansko i ljudsko. jer njena funkcija ne bi bila da izrazi samo njegovo osjećanje. Kad ona spava i sanja.J. Zmaj očevidno romantizuje svoju ljubav i dragu. ĐULIĆI UVEOCI Ciklus "Đulići uveoci" tematski je mnogo širi. pred kojom se toliko kolebao i ustručavao. postojali su samo "mračni. "jagode i cveće". vremenom. pjesnički dnevnik njegove uznemirene duše. Pjesme su đulići. iznad nje je "od bisera grana". Umjesto kratkog stiha koji podsjeća na žubor. emotivno razgranatiji. ali i bližnji sa kojima je bio neizmjerno srećan: žena i djeca. lane.analize pesama ĐULIĆI Đulići su prvo pjesničko ostvarenje J. njegova sreća se sve više uobličava. uvećava i središte njegovog pjevanja postaje upravo ona.najljepšu i najmoćniju riječ. ona postaje njegovo sunce. sva ona svojstva koja je određuju i bez kojih se ona ne bi mogla ni zamisliti. Kada spava. intenzitet toga osjećanja i sveukupan njegov odnos prema njoj. A sve je počelo kao romansa sramežljivog zaljubljenika. sliku umišljenog idiličnog izleta u prirodi. dika. ozdraviće mlada! "Umjesto smrti koja predstoji voljenoj ženi on će joj ponuditi viziju života. predočavaće joj: proljeće. a uspavljuju je "sićani slavuji" svojim "svilenim glasom". mirišljavi cvijet. kratki dani". zanos duše i otvorenost prema svijetu. zemaljsko i nebesko JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ . bol i patnja potisnuli su raniju ditirambičnost. slikajući je kao neponovljivu i idealnu. na Fruškoj gori. po čijem se imenu da zaključiti kako je i naslov djela simboličan: đul. Nastajanje pjesama iz ovoga ciklusa započelo je sa njegovom ljubavlju prema djevojci Ruži Ličanin. u slikama koje su utopija njenog srca. A on bi htio sveobuhvatnu i neponovljivu reiječ . duša. Ona je njegova: snaga. kao odjek patrijarhalnog ustručavanja i mladalačke čednosti. ditirambično stanje duše se preobrazilo u elegično. pitajući se da li je to java ili san. Sa ljubavlju sve se izmjenilo: došla je ljubav. postojali su"na nebu oblaci na srcu kamenje".. Međutim.. "u lugu slavuje". sreća. kao neodoljiva privlačnost jedne djevojke koja njeguje njegovu sestru.

. ljekaru. POĐEM. reči bez pameti?" "Bez pameti " zato što ih izgovara čovjek u košmarnom stanju i što su izraz njegovoga beznađa: priželjkuje nešto sto je bez ikakvog izgleda na ostvarenje.ali se iza toga krije Zmajeva parodija . Na kraju ove strofe čuje se i glas: "Ne sme nam umreti!" koji će se kao refren javljati još dva puta na kraju svake strofe. zastajavam .. svojoj svijesti i ljekarskoj nemoći.. U ovim glagolima sadržan je najveći stepen očaja i bola.on bi da pobjegne od te apsurdne situacije i tog poražavajućeg saznanja: jurim.. na uzvišenu.. Glagoli na početku pjesme :pođem.. i da kao takvi ostavljaju utisak svevremenog nemira i očaja . dostojanstvenu i svečanu pjesmu. Zašto: "Zborim reči. vladar.. uvijek kada provali misao o smrti.. "U ovoj pjesmi izrazito elegičnoj ritam je sav u znaku bola i panike. pjesničke vrste koja je nekad pjevana u čast Boga. njenu bolest i smrt. univerzum i njegova ravnodušnost prema svemu što je ljudsko. kao da se umorila od zamišljenog hoda i sreće. gradacijski raspoređenih: Vičem bogu. emotivno i misleće.. Ali.. smrtan. u prezentu.. Primjećujemo da su glagoli trajni. Pjesma liči na himnu (ta riječ stoji i u naslovu). a ujedno i prekoravajući sebe: "Zar joj nemaš leka?" Kao da optužuje sebe za svoju nemoć. KLECNEM.. Zmaj parodira vrstu. klecnem. nešto kao psihološka blokada koja dolazi od trenutne pomisli da će ona umrijeti. vičem sebi.. punu pobožnosti. godine protiv kneza Mihajla.okreće se sebi i. među tim glagolima ima i jedan trenutni glagol . kad je to najpoptrebnije dijete i on ostati sami. Dakle.ređanje akustičnih slika. Jedna od najuspjelijih Zmajevih pjesama iz ovoga ciklusa je ona pod brojem IV. klecnem. sam u svom bolu.komicno-podrugljiva imitacija himne. heroja ili domovine (otuda i nacionalne himne). Pjesnik uviđajući uzaludnost svih obraćanja molbi i proklinjanja . paniku koja dolazi od pomisli na ono najgore . pitajući se. Ova Zmajeva pjesma je i parodija na molitvu. vičem zemlji. ZASTAJAVAM.. vičem pravdi. Uplašen tim saznanjem on bi da zaustavi vrijema. vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraća. zastajavam. idem. iskazan na vizuelan način.u svijesti čitaoca uvijek se to doživljava kao sadašnji trenutak.. Preostali glagoli: zadržavam.. nemoćan da bilo šta učini u svoju korist. on se ustvari obraća čovjeku.. JUTUTUNSKA NARODNA HIMNA Jututunska narodna himna je satirična narodna pjesma objavljena 1865. pa je sklopila oči i počela da tone u predsmrtni mir. Da je baš tako pokazuje i pjesma Đure Jakšića "Na liparu"..klecnem. biće doživi psihički udar. .. praćen saznanjem da će. anđelima. Po tematici je vrlo bliska pjesmi Jututunska juhahaha.. bjezim još više naglašavaju unutrašnji nemir i haotizam tj.. A kad već to ne može vrijeme i mimo toga neumitno teče . a što se doživljava kao trenutna paraliza. Upravo počev od ovog stiha započinje drugi umjetnički postupak u iskazivanju bola i očaja . božanskog porijekla i da je potčinjenost i slijepa pokornost njemu obaveza svakog građanina.Ona nakon toga utješnog monologa nad svojom glavom. znanju. IDEM.. čiji prvi stih glasi: "Pođem. bježim ka očajnik kleti. religioznu pjesmu. Obraćajući se sebi. penjanje na vis sa kojega se vide polja. njen svečan ili religiozan ton i predmet pjevanja pri čemu pjesma prerasta u satiru i veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uvjerenjima da je on. upućuju na unutrašnji nemir.dati su u asidentskom nizu.odmaranje u hladovini. jurim. a na drugoj strani je čovjek. idem..na smrt. Na jednoj strani je priroda. da odloži njenu smrt: "Šetalicu zadržavam".

U želji naroda sadržano je u stvari preslikano stanje postojećeg.policijski sistem vladanja. ako sve postoji zbog njega. silu velikim slovom (Njega. potkazivača i žandara. vidi se. što je društvena realnost . i da sve što postoji njemu podari . Od Boga traži da mu podari što više policajaca. U svemu tome krije se aluzija na ono što već postoji. Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava. Iz strofe u strofu pjesnik pojačava svoju razornu ironiju. ispisujuci tobož iz poštovanja svaki zamjenički oblik koji personifikuje njegovu moć. onda čemu naše želje. govor. mudrovanja i bilo kakva htijenja. da ga učini oholim i slavnim. u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. svoju ironiju usmjerava prema knezu Mihajlu. i da mu time obezbijedi veću sigurnost i lakšu vladavinu.Zmaj.U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti. Ga i Mu). samo da njegovim namjerama ne bude na smetnji. vlast. govoreći kao reprezentant naroda (uvijek se javlja oblik Mi). . U pojedinim strofama ironija mjenja smjer i pretvara se u kritiku protiv samog naroda.

književnog.Srema. Dositejev prosvetiteljski manifest. Prostiranje srpskog jezika. I to mu daje poseban književnoistorijski značaj. i na njemu svi koji samo znadu čitati mogu razum svoj prosvetiti. Što se knjige tiče. ali pošto je knjiga na srpskom narodnom jeziku. ali je istovremeno. književni proglas kojim se obaveštavaju prijatelji o štampanju knjige.Bosne. da je mogu razumeti svi srpski sinovi i kćeri. Ono lično prijateljsko pismo. nemecki' i talijanski' najlepše misli kao cveće izbirati nameravam i na nas opšti jezik izdati. srce poboljšati i narave ukrotiti.Srbije. Slavonije." 3. i posle štampanja Orfelinove pesme.Bačke. iz kojih premudri' knjiga francuskih' .Hercegovine. privatnog karaktera. Pismo Haralampiju pokreće više aktuelnih pitanja društvenog." Jezik ima svoju cenu od koristi koju donodi. O verskoj toleranciji." "A opšti. kako god i ovo pismo.Dalmacije. ono je književni proglas. To je ono pre svega. "na polzu mojega roda". 4. ličnog.Banata (osim Vlaha) 3. .Dositej Obradovic . • Njegove su knjige namjenjene svakome koji "s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati". familijarnim temama nema ni reči. nema intimnih poruka. 2. ne mislim u tom sebe hvaliti. 2. Srpskim jezikom govore ljudi različitog zakona (vere) ali to ništa ne menja jer "Zakon i vera može se promeniti.Pismo Haralampiju Pismo Haralampiju je pismo prijatelju. Ono je po samoj zamisli. opštem jeziku. a sasvim prirodno. Za promene:"Samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati".njime govori ogroman broj ljudi Crne Gore. Obrazlaganje nije ništa drugo nego izlaganje svojih prosvetiteljskih ideja. no one ljude od koji' sam što dobro naučio. O novčanoj pomoći koja mu je neophodna da bi ohrabrila štampara i pokazala mu da ima ljudi koji žele srpsku knjigu. jezičkog i verskog karaktera. ona se ne hvali nego vrlo skromno kaže:"Uveravajući da će knjiga moja biti vesma polezna.Hrvatske (osim kajkavaca). O jeziku: ukazuje na pokret u Evropi da se piše na narodnom jeziku i tako knjiga približi seljaku i čobaninu: • • • "Koja je nami korist od jednog jezika kojega u celom narodu od deset hiljada jedva jedan kako valja razume i koji je tuđ materi mojej i sestram. Zato je Pismo Haralampiju Dositejev manifest prosvetiteljskih ideja. 1. jeste ponajmanje iz više razloga: ovo nije obično pismo nego štampano u stotinjak primeraka: o ličnim. od Crne Gore do Smedereva i do Banata". bila neuobičajena. a narodni jezik je najkorisniji. prosti dijalekat svi znadu. a rod i jezik nikada". koja će "napisana biti čisto srpski. valjalo je obrazložiti razloge zbog kojih se knjiga štampa na srpskom narodnom jeziku. 1. prvina. Na početku pisma govori o nameri: priprema knjigu Sovjeti zdravog razuma.

kojega su god oni zakona i vere". o poznavanjy sebe. da srpski na štampy što dobro izdajy. ljyde.Stara vrsta spisa. vaspitanjy pojedinca i prosvećivanjy naroda. Drugi deo života . dobrotvora i dobrotvorki" . yjak.• • U Evropi se ne gleda ko je koga zakona (vere) jer "Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli biti dobri". O prosvećivanju omladine. y opisivanjy događaja i ljydi.pripovedni i refleksivni sa naravoyčenijem. Prvi deo života -sastoji se iz poglavlja y kojima se opisyje rođenje. slikovito i sygestivno. Detaljno pripoveda o svim pojedinostima najranijeg detinjstva. Njegov rad je namjenjen prosvećivanju omladine jer se danas prosvećenost ("zraci učenja i filozofije") prostire do tatarskih granica. za braću Srblje. 2. Ovo svoje kazivanje Dositej čas naziva "istorija" čas "doživljaj". šteta da toliki mnogobrojni narod ostaje bez knjiga na svom jeziky". posle njegove smrti. zanat. o nepristrasnosti svoga kazivanja. AUTOBIOGRAFIJA . vjeri i drygim nematerijalnim tj dyhovnim stvarima kojima se on i bio posvetio. PISMO . roditelji. svome životy i vremeny y kome je živeo. Dositej osuđuje zlo koje se širi među ljude u ime vere i poručuje: "Ja ću pisati za um. Svako poglavlje završava se esejističko-filozofskim segmentom sa ideološkom kritikom manastira . gde će započeti izdavanje svojih knjiga. Aytobiografija je ytoliko vrednija i značajnija ykoliko je piše ličnost koja je imala značajny ylogy y dryštvy.Spis y kome aytor govori o sebi. Dositej zakljyčyje svoj predgovor rečima da ovim svojim delom daje "primer yčenim ljydima mojega naroda. Nastavie da radi i štampa jer će mu preko mere biti plaćeno kad srpski rod. pa sve do boravka y Lajpcigy. izlaganje je zanimljivo. komentarima svega što opisyje. o iskorenjivanjy ryžnih starih običaja. naime on ga odvraća y nekoj meri od svih do tada poznatih knjiga o manastiry. Život i priključenija Predgovor -ima programski karakter: ykazyje na namere koje želi da ostvari pisanjem i na osnovny sadržiny o kojoj će biti reč. Vrednost aytobiografije zavisi i od toga y kojoj je meri aytor bio objektivan i prikazivanjy svoga života. jezike. monaha i syjeverja ili pak izlaganjem sopstvenih ideja o slobodnom mišljenjy. Aytobiografije sy obično pisane živim i neposrednim stilom.Tjera ga da pytyje i ypoznaje nove običaje. bude rekao "Ovde ležu njegove srpske kosti! On je ljubio svoj rod! Večan mu pomen!". Dositej kaže da je rad štogod korisno za svoj narod da yčini i da nayky i prosvećenost srpskoj omladini preporyči.yopšte itd.opisyje istorijy koja započinje "bekstvom iz raja". savetima roditeljima i čitaocima. za srce i za naravi človečeske. Neće se obeshrabriti ako pomoć izostane. Svrha pisanja. Nastalo je iz ljydske potrebe za yspostavljanjem komynikacije sa . o potrebi prevođenja. U čemy sy prikazani svi oni događaji koji vezyjy mladog Dositeja za ovaj svet naspram onog y kojem je do tada živio. Igyman ovoga manastira Teodor Milytinović glavni je krivac ypravo za takvo nešto. iz Hopova. nayci ili ymetnosti. bekstvo y manastir Hopovo. Tako se svaka celina ovog dela života može podeliti na dva dela . 1. ali je to pripovedanje prožeto moralnim komentarima . Zatim govori o potrebi roditeljskog vaspitanja dece. detinjstvo. o pisanjy po savesti i pravilima zdravog razyma. o ljydskim slabostima koji proizilaze iz neznanja. o obrazovanjy žena kao prvih vasitača dece. pisanja i štampanja na srpskom jeziky. Pošto je izrazio veliky radost što će pominjati "srdačny ljybav i prijateljstvo mojih dragih prijatelja i prijateljica.

. prodao je nakit. zlatne tabakere. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. zadovoljavao njihove prohteve i hirove. Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri. Pariz je i slika moralnog blata. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. Čiča Gorio Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. prezren i siromašan. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. bivao je sve mršaviji. mlada devojka Viktorina Tajfer. cvjećnjake. grofica Anastazije de Resto.Onore de Balzak Kompozicija Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. gospodin Poare. svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine. Odrekao se duvana. nije više nosio skupa odela. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. sada je ličio na izlapelog. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. jesu li se lepo provele. Ja sam to pomišljao ponekad.drygim osobama . Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof. Kada je ponestalo novca. pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. Dok je ima pare. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na . obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. Kada je ostao udovac. osluškivao bi da čuje kako su izgledale. nayčnika i književnika jer sadrže značajne podatke za razymevanje ličnosti aytora ili ličnosti primaoca pisma. telegraf) pismo gybi na aktyelnosti. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. pokućar gospođe Voker. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. ali pored njih. nakit. kočije. vikontese de Bozean. željenih da dopru do senžermenskog društva.članovima porodice i prijateljima. bezdušnosti i egoizma. kao ubogi siromah. Čiča Gorio . njihove potrebe su postale veće . Da je njegova ljubav slepa. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. zaslepljen očinskom ljubavlju. baronice Delfine de Nisenžan. Dokymnetarny vrednost imajy pisma poznatih javnih radnika.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. Pariz je veliko iskušenje. uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. otpustio berberina. nada i čežnja mladih ljudi. jesu li bile srećne. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (.).. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. Tek na samrti. Novac su dobijale od oca koje je. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. prestao je da se puderiše. Kada su ušle u visoko društvo. rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. U pansionu Voker je našao sklonište. nemilosrdno su ga oterale. A kad je nestalo novca. Uvek davati to znači biti otac''. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. posuđe od srebra. srećan što su one zadovoljne i srećne. odbjegli robijaš Votren). gospođa Kutir. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. ali nisam smio da verujem. prvi put će izraziti razočarenje i bunt : Ne. Pojavom tehničkih sredstava komynikacije (telefon.

Ežen de Rastinjak Ežen de Rastinjak je mladić koji je iz provincije došao u Pariz na studije prava. izmerićete veličinu bedne ljudske sujete. laž. bogatstvo i moralna čistota to ne može da opstane jedno pored drugogo. povijati se. prevare. U tom trenutku je nestao . puzati i uspravljati se. a oni koji se ukaljaju idući pješice. Ko pristane na to. pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuđa kao kakvo čudovište. Visoko društvo i. kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžwn. povijali se. U društvo treba krčiti put bleskom genija ili umešnom pokvarenošću. Želite da uspete. Ali ako ukradete milion. ja ću vam pomoći. Ali. pretvarati se. Ja ću raditi plemenito. ali ću zato spavati mirne savesti. Tu je osjetio velegradski život. upoynao siromaštvo i blagostanje. udarite bez milosti. Sad znam sve. Uvidećete koliko je duboka ženska pokvarenost. gospodine de Rastinjak. samouvjeren. radiću danju i noću da stečem bogatstvo samo svojim radom. Votren je dobro upoznao svijet i iskusio društvene nepravde pa nastoji da Rastinjaku otvori oči i ukaže mu na neprijatne istine. kazuje Rastinjaku istinu o životu i upućuje ga kako da se ponaša u drustvu u koje hoće da uđe : Dakle. kao što su sebične kćeri čiča Goria. čist. laskati. Već na prvim koracima u to društvo Rastinjak mlad. zar ne znači da je pristao da bude sluga onih koji su lagali.sahranu . bilo je stranica koje su mi ostale nepoznate. pa onda postati njihov saučesnik. u jednom trenutku razočaranja. dolazak pješice na bal ili neuglednim kočijama. kao svetac. kada osjeti miris bogatstva. neiskusan i čista srca doživljava poniženje : njegovo odijelo. čovej je siguran. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje ćete na svakoj stanici ostavljati da crknu. Rastinjak ima svoj put : Moja je mladost još čista kao vedro nebo : ko hoće da postane velik ili bogat čovek. puzali. pritvornost. Brzo je došao u vezu sa daljom rođakom vikontesom de Bozean i njena kuća mu je postala prva stepenica za ulayak u visoko društvo. treba da se pomiri s tim da mora lagati. riješen da uspije. jedna od najvećih plemkinja. Činjenica da je rođak vikontese de Bozean. Ali on je opljačkao majku i sestre da bi kupio skupo odijelo i vozio se kočijama. koja je po svom imenu i po svom bogatstvu. Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. pojmiće vrijednost novca i njegovo dejstvo na čovjeka: kada ima novac. I vikontesa de Bozean. ili se uvući kao kuga. utoliko ćete bolje uspeti. Kada je morao da pozajmi franak od pokućara Kristofa da bi grobarima dao napojnicu. kada je ljubavnik bio napustio. Ukoliko hladnije budete računali. Iako sam pažljivo čitala tu knjigu o svetu. pa ćete ostvariti sve želje. neiskusan. što je uslov da se uđe u visoko društvo. onda će vas u salonima smatrati za poštenog čovjeka. Ali će taj isti Rastinjak odbiti nečasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatom nasljednicom Viktorinom poštvo pije toga bude ubijen njen brat. to su pošteni ljudi. Prvo im treba biti sluga. otvarala mu je vrata aristokratskih kuća i obezbeđivala pozivnice za balove. izazivaju podrugljive poglede i osmjehe slugu koji mu otvaraju vrata. Sudbina čiča Goria iz temelja potresa Rastinjaka.poslale su prazne kočije i kočijaše. ne. uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio da mora nešto da promijeni. to su lopovi. Poštenjem se ništa ne postiže. shvatio je Rastinjak. neiskvaren. To će bogatstvo vrlo sporo ići. Sahrana svoga stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje je Rastinjak gajio o svijetu. Ako vam se desi nesreća da ukradete neku sitnicu. postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. U ljudske mase treba ili uleteti kao topovsko đule. Shvatio je da u velikom gradu mora imati yaštitnika da bi opstao i da bi mogao da uđe u visoko društvo koje je postalo njegova preokupacija i glavni cilj. prav i dostojanstven. Prvi ulasci u to društvo otkrili su muneiskrenost. Ako hoćete da vas se svet boji. O. U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad. Za Votrena je Pariz obična kaljuga : Oni koji se u njoj ukaljaju vozeći se kolima. Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savjetima robijaš Votren i vikontesa Bozean. Po tome je sebičan. Rastinjaka obuzima tuga i gorčina.

posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu.bogatstvo je stekao na nepošten način. dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. drugi se bori za pobedu. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. Jedno je mladi student prava. Ali on je stradalnik i nesrećnik. željan uspeha po svaku cenu. opljačkan od sopstvene dece.na svakom koraku je lopovluk. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče. Drugi je na zalasku života. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa. preljuba. ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. Čiča Gorio nije idealan lik . odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva. zaslugom i vrlinom. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. različitih ideja i ideala.sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. niske intrige. zavidljivost. Društvo Na samom početku romaneskne priče. poštenja. . gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima. Pojavio se novi Ežen de Rastnjak koji upućuje društvu preteće riječi a sad je na nas dvoje red . ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on. na drugoj materijalno izobilje. mentalitetu i karakteru. ali prihvata i sredstva kojima se ono služi. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. zloba. na izmaku snage. različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi . ali postepeno popušta. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa.piše Balzak . Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti. napušten pd svojih kćerki.dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želio da svijet osvaja trudom. bezdušnost. Dok je jedan na kraju svoga puta. Na jednoj strani je siromaštvo. Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija . Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. dok je jedan potpuno skrhan. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. na drugoj strani je bespomučna borba za društveni prestiž. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta. društvenom statusu. dok je jedan poražen od života. ne bi dobila tako snažne akcente. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. podmetanja. na kraju romanesksne priče. prijateljstva i uvažavanja. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. drugi ga tek krči. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. ispunjen verom u život. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. ali ih ne idealizuje. nemoral. jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki. Na ručak kod gospođe de Nisenžen odlazi Rastinjak koji prihvata borbu sa društvom Sen Žermena. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi. i onaj iz predgrađa Sen Žermen.

Prema bližnjima su ozbiljni i strogi. naravno.ali ne na bezočan način.razočarana. niti je smelo biti rasipništva. razvijajući roman Večiti mladoženj. U tome je bio racionalan. nedeljama i mesecima.A stečeno bogatstvo znali su i da pokažu.stekao je kuće. ducane. dominira Čamča. Za stariju generaciju karakteristična je energičnost i spretnost u sticanju bogatstva. u roman uvodi i razne scene sa puta u Krakov. Likovi: Sofra Kirić Trgovac. SOFRINE KĆERI I STARIJI SIN Lenka se udala za nekog sudiju i to mimo očeve volje. O drugoj generaciji Sentandrejaca Jakov Ignjatović počinje da pripoveda od jedanaestog poglavlja. nemoćan da odredi sebi smer i nađe pravi cilj.vinograde. pokazao u stvari odnos između starog i novog.dobrom imetku i ugledu koji je brzo rastao. ušteđeno rasipa. dok mlađi svet ništa ne stiče. stalno na umu imaju profit.a Katica. Put do krakova obeležen je i nizom drugih slika i situacija. sa svojim poznavanjem poljskog jezika i velikim smislom za šalu. ali se ne podsmeva novom. u kojima.Njegovo bogaćenje počelo je šezdesetih godina XIX vijeka.mehanu.Takav je Sentandrejski svet o kome Jakov Ignjatović pripoveda do desetog poglavlja.zemlju..Zahvaljujućisvojoj vrednoćo. od trenutka kada Sofra Kirić sa svojim prijaeljima vraća sa puta iz KrakovaSofra Kirić je zadovoljan učinkom.vrlo imućan i od ugleda čovek.. i zašto mladi svet propada.u trideset i petoj godini se oženio osamnaestogodišnjom Sofkom.Pelagija je umrla.Oženio se i ubrzo postao udovac.Najviše nada je polagao u sina Šamiku. put koji traje danima.On pripada onom tipu ljudi koji do imetka dolazi neprestanim radom.ali u tome nije bilo.pružajući jasnu sliku zašto je stari svet uspevao i bio zadovoljan i srećan.sa kojom će dobiti dva sina-Peru i Šamiku i kćerke Lenku Pelagiju i Katicu.povukla se u sebe i tako neudata živi. Pisac Jakov Ignjatović je. već staro rasprodaje.stečeni novac ulagao u imanje i nekretnine i tako se sačuvao od inflacije koja u ratu jede sve što je zarađeno.Odgovor bi bio u sledećem :stari svet je sticao i imao hrabrost da se uhvati u koštac sa svim problema.u kući gostoljubivi a izvan kuće odvažni i preduzetni.On na najbolji način oličava vreme ekonomskog uspona i procvata Sentandreje.On sa simpatijama gleda na staro.Pisac o njoj kaže "Bila je cvet koji je . vidimo.Umro je od upale pluća.Jakov Ignjatović O ROMANU Da bi što slikovitije pokazao te međuljudske odnose u Sentandreji.VEČITI MLADŽENJA .trgovinom. Stari Sentandrejci. Jakov ignjatović.Želja im je bila da u svemu budu vidjeni.

bekrija."Ona je poštovala očevu volju i nije se udala za onog kojeg je voljela..valjda i pijanac. da ga svi traže i da se svima dopada.Bilo je važno da ostavlja utisak. Tako je gubio energičnost.netaknut uveo.kartaš. u koga su polagane sve nade.ne sluša. zaricanje. pantalona. postaje posebna priča u romanu.. oličavao je mladića koji ne zna za bilo kakve nevolje i prepreke.Bio je obuzet kao nikop drugi izgledom i odevanjem. frakova. muško držanje i ponašanje.. Sve je to izostajalo kada je bilo najpotrebnije. ŠAMIKA Šamika.Sve se više udaljavao od oca govoreći:Zar od pauka oca sin baš mora pauk biti?Tako je Šamiki postalo jasno da:Od Pere našeg neće ništa biti. . kada se uveliko formira čovekova individualnost. za čije su ovladavenje potrebni volja.Otac mu je dao jednu kuću i nešto para-izdvojio se.. Stalno u društvu sestara i drugih djevojaka.. Pera je postao bedan. snaga i čvrsta rešenost. Imao je mnogo kaputa. lišen dečačkih nestašluka i igara koje jačaju duh i podstiču na akciju. Kao đak i student.To je ujedno bio početak kraja porodice Kirić. materijalno bezbedan i uvek odevan po poslednjoj modi.Svoju surovost prema ocu pokazao je u trenutku kada hoće zbog novca da ga objesi. Šamika je bio mažen i voljen kako od sestara tako i od roditelja. razvijao je razneženost i "žensku" finoću. Namenjeno mu je školovanje i svi su u njemu gledali budućeg advokata.

i hteo sam sve da ismejem u jedan mah… STRUKTURA GOGOLJEVE KOMEDIJE Komedija ima pet cinova: PRVI CIN Za mesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve drustvene strukture: sudstvo. obrazovanje. Nacelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u gradu da im saopsti iznenadnu I neprijatnu vest koja glasi: Dolazi nam revizor. koji pokrece radnju jeste Hljestakov. a sto sam ja tada znao. TRECI CIN . U sreskom sudu je opsti nered.do svijih roditelja.skupocenu bundu. sal ili bilo sta drugo. a nikako da stigne na cilj. Nastaje izuzetno komicna situacija koja se gradi na zabuni. sve nepravde koje se cine na onim mestima i onim slucajevima gde se pravednost trazi od coveka vise od svega. sve zaudara na kupus. ali je i komedija karaktera i situacije. godine. nacelnik sve sto mu padne saka. da je tu vec dve nedelje. I nije prestao sve do 1842. skolski nadzornik Luka Lukic. Ismejavanje drustvenog stanja i ljudske naravi je tema koja je uzeta iz drustvene stvarnosti carske Rusije u prvoj polovini 19. zdravstvo. postar Ivan Kuzmic. sitni cinovnik iz Petrograda.NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ REVIZOR Revizor je jedino Gogoljevo dramsko delo. Dolaze spahije Dopcinski i Bopcinski sa vescu da je u gradskoj gostijonici cinovnik. direktor bolnice Zemljanika. Glavne uloge: nacelnik grada Anton Antonovic. Ipak. ali kako kad ne znaju nista o njegovom izgledu. pusi se duvan. U gradu nista ne placa. Iz njegovih reci saznajemo da u bolnici vlada prljavstina. Vec je drugi mesec kako je Hljestakov iz Petrograda krenuo na put. veka. sudija Amos Fjodorovic Ljapkin Tjapkin. bolesnici lice na kovace. Na njemu je poceo da radi od 1834. iako je delo vec dozivelo i prvo scensko izvodjenje i stampanje 1836. spremaju se da svi odu u gostionicu i potraze revizora. Nastaje dilema sta raditi. Da se zove Ivan Aleksandrovic Hljestakov. gostionicar preti da ce ga prijaviti vlastima i oterati u zatvor.lovacke kucice. varoske spahije Dopcinski i Bopcinski … Lik koji je iznad njih. Ideja komedije sadrzana je u jednoj izjavi samog Gogolja: U Revizoru ja sam odlucio da na jednom mestu skupim sve ono sto je u Rusiji ruzno. Sudija uzima mito. nema bolesnickih lista i dijagnoza. DRUGI CIN Mesto desavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su odseli Hljestakov i njegov momak Osip. Drama Revizor spada u drustvene komedije jer se bavi ljudskim naravima i negativnim pojavama. nesporazumu i uzajamnom strahu. godine.

Svi dolaze da nacelniku cestitaju na udaji kcerke i da sa njim podele “zadovoljstvo” i srecu. Posto u pitanjma prelaze sa teme na temu. to je dokaz njihove neizivljenosti i potrebe za zivotom u velikom gradu i svetu otmenisti. Nacelnik dovodi u kucu uglednog gosta. a on. Prvo Hljestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin. Korupcija i malogradjansko ponasanje malih ljudi u malom mestu spram vaznih licnosti. Sve se pretvara u nemu scenu. Hljestakov se naizmenicno udvata nacelnikovoj zeni i kcerci. trgovce i policajce. A onda. Dolazi postar sa pismom Hljestakova koje je upuceno prijatelju u Petrograd. ne dajuci im vodu. CETVRTI CIN Do kraja se uoblicava motiv korupcije i podmicivanja kao sredstva u ocuvanju polozaja u drustvu. a opet izuzetno i neponovljivo. Do izrazaja prvo dolazi provincijski du nacelnikove zene i kcerke. vec slucajni prolaznik i prevarant. u kojoj nema ni pokreta ni reci.sok za sve njih. uveliko su dosli do izrazaja. Nacelnik i svi oko njega drhte od straha. pored sklonosti da podmicuje. Ana Andrejevna. kako bi sebe prikazao u sto boljem svetlu. sto dobija i vanvremensko znacenje. on ima jos jednu crtu: potrebu da svakog od bliznjih podkazuje i jos vise obelezi greskama i nedostacima. u pricanju. Pocinje citanje pisma u prisustvu svih. Dolaze i trgovci koji se zale na nacelnika. Nacelnikovu bahatost i samovolju potvrdjuje i zena jednog podoficira. upravnika bolnice. dok prica. u Petrograd. Hljestakov pise pismo prijatelju. Odlazi u kocijama. a nacelnikova porodica ostaje presrecna sto je sve dobilo takav nesluceni obrt. LIKOVI Likovi imaju posebnu funkciju: da svojom pojavom. nego i sve ostalo sto ih . i dok jos traje stanje izazvano brukom koja je dosla sa pismom. da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi nacelnikovu kcerku. sa izgovorom da ce to biti nakratko. novinaru. te da je nacelnik sa svojom porodicom izigran i kao ostali ismejan. Njegova prica ima svoje dejstvo. cijeg je muza nezakonito oterao u vojsku a nju isibao. gubi granicu izmedju istinitog I izmisljenog. One su fascinirane prisustvom i pricom Hljestakova o petrogradskom zivotu. Na pocetku ovog cina data je slika malogradjanske porodicne srece. zivi zivot o kome je sanjao kao sitan cinovnik. Ova vest je pretvorila sve prisutne u skamenjenu grupu. Da bi sto vise dobio. Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako cinovnickog tako i trgovackog sveta. Videci povoljnu priliku. pa cak i suve sljive koje u buretu stoje i po sedam godina. Pismo otkriva da Hljestakov nije nikakav revizor.sve nosi. ciji ce se sadrzaj otkriti na kraju. sudija. izrice pretnje i osvetu svima koji su se zalili na njega. PETI CIN Ovaj cin donosi resenje. Gogolj i treci put na pozornicu izvodi i sudiju. Nacelnik u udaji kcerke vidi izuzenu sansu za svije napredovanje u sluzbi. ali na nacin kako je komedija i pocela.Razgovor nacelnikove zene Ane Andrejevne i kcerke Marije. postupcima. nacinom razmisljanja i jezikom izraze ne samo individualno. Ali. Verujuci da se visoko vinuo. Tako se zavrsava Gogoljeva komedijau kojoj. U njemu je Hljestakov podsmeh upucen svima koji su uvereni da nesto znace u tom provincijskom zivotu. Hljestakov . sve deluje obicno. niti neka vazna licnost. na prvi pogled. iz ruku mu ispada pripremljen novac. Prilazi zaplaseno. on i po dva rodjendana slavi godisnje. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom. stize gromovita vest o dolasku pravog revizora. Dopcinski im javlja da ce u njihovu kucu na smestaj doci revizor i da ona. Njegova gramzivost popsima takve dimenzije da se nicega ne libi. sve dobro pripremi. Hljastakov ga uzima na zajam. ono sto ih razlikuje od drugih. I one su uzbudjene jurnjavom koja je nastala u gradu.

a veruje u to kao da je najveca istina . prica o vlastitoj velicini i vaznosti. malogradjanski i egoisticki duh koji ne poznaje velike duhovne vrednosti.postao ugnjetac jer je bio obuzet samo uzimanjem onoga sto je tudje. pa odlazi u crkvu. .on je salonska varalica iz zadovoljstva u tome uziva . nada i radost jesu unutrasnja stanja koja se stalni smenjuju u njemu.zaboravlja na opreznost i biva prevaren.osobenost su njegovog cinovnickog karaktera. na sta upucuju mnoge zalbe trgovaca HLJESTAKOV Uveden je u prostor komedije kao umetnicko sredstvo vrlo pogodno da se izrazi osnovna ideja dela i namera pisca. ali kajanja jos nema. izrazito prepoznatljivi. samovlasce. svoju zaparlozenost ili podmitljivu prirodu.odeven je po modi .otupeo i ogrubeo.sitni petrogradski cinovnik . . ne ostavlja utisak coveka koji misli da je ucinio neku nepravdu ili ruznu stvar.govori i radi bez ikakvog razmisljanja . NACELNIK . nema osecaj za tudje probleme. On se slucajni i iznenada pojavljuje i postaje centar svih zbivanjarevizor. nesto sto nikada nije imao na umu .sklon je kartanju i lako procerda sve sto ima . zabavno i prosto neverovatno. . .kada prica raspanjene maste.cini slicnim ili jednakim sa drugima. Mnogi su u njima videli sebe. onda u orvi plan stavlja sebe.uzima mito i sklon je druge da korumpira. svoju zaostalost. niti obavlja duznost kako treba . laze. dakle. .covek je bez proslosti i buducnosti. nista ne moze da ga dirne.grabljenje i otimanje tudjeg nije samo njegova potreba nego i navika. .I kad odlazi. .osvetoljubljivost i bahatost. odnosno sto je svojstveno mahom svim ljudima na istim polozajima i u istim okolnostima. . zbog cega je bilo zucnih reagovanja kada je delo prvi put prikazano na sceni. za njega postoji samo sadasnjost i olako trajanje od danas do sutra . .u dnu duse oseca da je gresan. tipizirani.covek koji se najvise brine da ne propusti ono sto mu samo ide u sake.ne radi svoj posao.strah. Likovi u Revizoru su. nego se javlja kao neko kome se desilo nesto ugodno.

ali se na sve to nadnosi istina. prirodna je posljedica snažnih emocija i osjećanja srođenosti i sjedinjenosti sa rodom i zemljom. U tercinama se sa pojedinačnog prelazi na opšte. i moja duša s njim pati i grca. Osjeća se razrješenje i sagledava poenta pjesme. Pjesnik govori prosto.u njemu se pletu najrazlilčitija osjećanja od tuge i bola. ali jasno.. . Ne plačem samo s bolom svoga srca rad zemlje ove uboge i gole. I dalje: u srcu je bol. Jedinka i rod se izjednačavaju u bolu i patnji. Bol koji izražava lirski subjekt nije individualni bol . tamo je meni otadžbina mojamoj dom i moje rodjeno ognjište. Početak pjesme djeluje lirskom inercijom.to je bol "duša miliona".ono je najveći patnik zbog nedaće roda i zemlje uboge. to je krv moja iz mojijeh rana.ali zanimljivo.ALEKSA ŠANTIĆ . Probijanje subjektivnog. ali je to samo jedna rana-"mene sve rane moga roda bole".. napisana je 1908. ognjište i otadžbina.. godine. Poruka je jasna: pjesnikova otadžbina je svuda tamo "gdje je srpska duša koja".raspoloženja i osjećanja... Nije slučajno srce u prvim stihovima obe strofe. u svome srcu. prirodno.. mene sve rane moga roda bole. do patnje i nesreće. a poenta je cijela strofa: I svuda gdje je srpska duša koja. iste godine kada je Austrougarska anektirala Bosnu i Hercegovinu.gdje god je i jedan Srbin. ima smireniji ton. snažnog ritma i jakih osjećanja. Lirska inercija se ogleda u tome što "ne plačem samo. U katrenima su naznačeni osnovni motivi." sugeriše da je nešto prethodilo. jednostavno..U pjesmi ima rodoljublja..Analiza nekih pesama MOJA OTADŽBINA Pesma Moja otadžbina. Poslednja strofa. tamo je pjesnikov dom. lirskog ja . Druga strofa dalje razvija misao o bolu i ljubavi jedinke i njegove zemlje: Ovdje u bolu srca istrzana ja nosim kletve svih patnja i muka. i krv što kapa sa dušmanskih ruka.

U pjesmi su središnja tri motiva: -motiv usamljenosti i dubokog bola zbog toga. svjetlošću.porodična soba u predbožićno veče 4. U šestoj slici nastaje nagla promjena . Ta osjećanja i raspoloženja najpotpunije i najbolje je izrazio u pjesmi Pretprazničko veče. događajem i junakom. poenta: pjesnik je shvatio da je stvorio novu vrstu porodice.pjeme su oživjele i okružile usamljenog pjesnika 5. miriše soba. Pretprazničko veče je lirska priča sa svojom fabulom. a svjetlosti i sreće na drugoj strani izaziva veoma bolna osjećanja. pjesmom.PRETPRAZNIČKO VEČE Aleksa Šantić je bio već zamakao u pozne godine kad su mu pomrli svi članovi porodice. što svoje duše na zvijezdama griju. vatra plamti punim žarom.živio je usamljen u porodičnoj kući. Lirski subjekt je u apsolutnom mirovanju kao i atmosfera iz koje proizilazi sumornost i bol koji prerastaju u plač. Silina kontrasta pustoši i praznine na jednoj strani. strijepnje. Ispunjena je kretanjima. U središtu prve slike su lirski subjekt i atmosfera. 1. pjesme tvoje i drugova sviju.slika porodične idile iz djetinjstva: roditelji. neizvjesnosti. 3.saznanje i olakšanje jer riječi pjesama odzvanjaju u duši lirskog subjekta. Tamne boje potisnute su živim bojama i svjetlošću koje ozaruju oči i dušu lirskog subjekta. osjetio je " porodicu" kroz koju će i dalje da . Četvrta slika je promjena i osvježenje.oni su u potpunom skladu. sticajem mnogih okolnosti. vraćanje iz sjećanja u stvarnost pretprazničke večeri lirskog subjekta. susjed kao simbol prijateljstva. da nije sam. sreća grije ukućane. U strukturi pjesme uočava se 6 slika.pjesme tješe pjesnika: one su mu nova porodica i utjeha 6. Druga slika donosi kontrastnu promjenu: oživjelo je sjećanje na daleku prošlost iz djetinjstva u isto pretprazničko veče. -motiv evokacije prošlosti i topline porodičnog života iz djetinjstva -motiv stvaralaštva kao nadoknade i utjehe. otac i majka kao simboli sreće i sigurnosti. I oni koje davno trava krije! Naša će suza na kam tvoga groba kanuti toplo kao kap sunca zlatna. djeca. susjedi. sveta smo živa porodica tebi! Mi združujemo duše ljudi sviju! Mrtve sa živim vežu naše niti: I s nama vazda uza te će biti. Treća slika je buđenje.lirskim subjektom.slika usamljenosti u ambijentu porodične kuće 2. Smirivanje i olakšanje izraženo je riječima" ja sklapam oči" : to je trenutak kada se pjesnikova duša oslobađa napetosti. bojama. Zato će u svojim elegijama izražavati tugu za izumrlim domom i žal što je nestala patrijarhalna atmosfera. U petoj slici iskazana je poruka pjesama : Mi. a on je . U tom trenutku potekle su suze radosti i sreće jer više nije sam. ostao neoženjen. Kandilo sjaji.

Sesta strofa ponovo uvodi prevagu svetlosti na tamom: Pomrece nocas sirom vrti. koja. i sto makar jednom nije zasijalo i sto ne gleda u visine. olicenje zedji svega zivog za svetloscu.svetlost kao izvor zivota. "sume u strahu svom od mraka". Druga i treca strofa predstavljaju posebnu sadrzajnu i smisaonu cjelinu: u njima progovaraju suncokreti. sunce je daleko "na kraj sveta".Interpretacije pesama SUNCOKRETI Pesma Suncokreti pripada ciklusu Vecernje pesme pa su i sadrzina pesme. Cetvrta strofa je metaforicna slika suncokreta: oni su "s istoka kralji". odsustvo svetlosti. -teznja ka idealima. da je stvorio " porodicu" koja će ga nadživjeti i prenositi njegovo ime. U ovoj strofi je ostvarena ravnoteza svetlosti i tame. U petoj strofi se pojavljuje lirski subjekt svojim iskazom:"Te tuzne oci suncokreta/ u mom su srcu otvorene". glava suncokreta se spusti "pogleda" uprta u zemlju. -teznja ka visinama i prostranstvima. ali je. oni su i "zreci sunca" koji "u cas mracni" vape za svetloscu i suncem. Poenta je u saznanju da život nije bio uzaludan. Noc je za suncokret mirovanje. obuceni u "tesko zlato". Ali ce biti u toj smrti . kako se po nebeskom svodu krece sunce. a makar "jedna zraka" svetlosti mera je i cena sviju stvari. On cezne za jutrom i za suncem. Mrak i senke se tiho spustaju. Dvoredi sjajnih suncokreta. suncokreti su tuzni.dakle. Suncokreti u ovoj pesmi dobijaju trostruku simboliku: . Kada sunce zadje. obelezeno je prokletstvom.On je.traje. Za njih je sve sto zari bozanstvo jer daruje svetlost i zivot. obasjana suncevom svetloscu. Jovan Ducic . strepnje i tuge. Izbor suncokreta za navedenu simbolizaciju nije slucajan: u njegovom nazivu je organska veza ove biljke sa suncem. glas lirskog subjekta se ne osjeca. i olicenje svih nemira i nespokojstava koji obuzimaju zivi svet. prirodno. odsustvo zivota. radosti i tuge. i svako spustanje noci za suncokret je pretnja i izvor straha. U prvoj strofi je predocena slika suncokreta koji "nemo prati neba bludnje" dok su u njemu skupljene "sve zedji ovog sveta. Sve sto je u tami. Iskaz je u ovoj strofi neutralan. njen emocionalni ton i smisao u skladu sa naslovom ciklusa. toplotom i prostranstvom visina. sjaji bojom zlata./Sva nespokojstva i sve zudnje". tako se okrece cvetna glava suncokreta.

vec zasto tako sume. u neunistivosti svetlosti i njene energije skupljene u zlatu suncokreta. morao je da obori pogled . vedrini i nespokoju u ljudskom zivotu. Prve dve strofe ispunjavaju opisi prirode i desavanja u njoj. o iskonskoj teznji ka idealimal. Poenta je u neunistivosti zivota i zudnje. Treca strofa predstavlja sliku covjeka koji je toliko usamljen da se osjeca "ko potonji covek".to je tema Jablanovi. pocinje da shvata da je samo jedan mali delic prirode. daleka brda i crna. dva puta ponovljenim. ko slutnje. Sva nespokojstva i sve zudnje. Pesma o suncokretima je pesma o svetlosti kao izvoru zivota. o svetlosti i tami. upitanost i nedoumicu. treci i cetvrti stih imaju narativni ton i deskriptivnu funkciju: Zuti mesec sporo zalazi za hume. drugo pitanje je sazeto. Pjesma zapocinje pitanjem. slutnje i strahove. ali su oni dobili periferno mjesto i nemaju snagu poente. a covjek sam i zaplasen. petoj i sestoj strofi.strahuje. Jablanovi su samo predmet opazanja i dozivljaja lirskog subjekta. Smrt suncokreta je samo privid: u njima je sakupljena sva energija sunca i svjetlosti. Covjek pred prirodom . Tamna boja poredi se sa slutnjom koja budi nejasni nemir i slutnju. sagledano je ocima lirskog subjekta:On i priroda nasli su se oci u oci .Sva zarka sunca ovog sveta. Dok je u prvom stihu pitanje kompletno sa svim sintaksickim clanovima recenice. Ovakav pocetak unosi zacudjenost. Sve sto je opisano u prve dve strofee. oni su simbolicna manifestacija covjekovih misli i zelja. Ovdje je uspostavljen paralelizam prve i seste strofe: 1. U sredistu pjesme je onaj covjek sa kraja pjesme koji stoji. treca strofa donosi sliku usamljenog covjeka u noci.Ali ce biti u toj smrti Sva zarka sunca ovog sveta.nije uspio da odgovori na pitanja koja je postavio. nagovjestavaju odgovor i time stvaraju pocetno raspolozenje za sadrzinu pjesme. Dok su prva dva stiha emotivno napeta. Primarni motiv je suncokret jer ima istaknuto i udarno mjesto u kompoziciji pjesme: dominira u prvoj. cudno? Zasto tako sume? Dva puta ponovljeno pitanje "zasto" sugerise napetost i nemir. To saznanje budi nemir. Tako strasno. posmatra i .u tom susretu priroda ostaje na svome. Sekundarni motivi su TAMA i SMRT.Tu su sve zedji ovog sveta. ali ga on sam ne moze da objasni. to su samo tri rijeci "Zasto tako sume"? Ovdje nije pitanje zasto sume. Zato je on pun naboja nedoumice i iscekivanja: Zasto nocas tako sume jablanovi. Daleke i crne. koji su na samoj granici straha. uzbudjenje koje obuzima lirskog subjekta. sve zedji i zudnje i sva zarka sunca. Stajanje kraj mirne vode opisano je odsjecnim. i snovi -to je pejzaz noci u kojoj se dogadja sum jablanova: zuti mjesec i njegov spori zalazak zs brda. Ova dva stiha upitnom intonacijom. sporim rijecima koje ostavljaju utisak niza koji . ona traje i dalje mimo volje covjekove. 2. o ljudskoj teznji ka visinama i prostranstvima. JABLANOVI Kada se covjek nadje pred tajanstvom prirode u tamnoj noci kojom huji sustanje jablanova.

ispof koga stoji usamljeni covjek. sreo se sa ogromnom sjenkom jablana koji sumi. pa je shvatio koliko je on sitan u odnosu na jablana. Covjek se suocio sa prirodom. nalaze se snovi. zemlja. iz njega zraci rjesenost i cvrstina. poslednji. U tom trenutku se javio strah. Sum jablanova.mjesec. tacnije odvija se njihov cin padanja u vodu "ko olovo mirnu i sivu" . umrtvljenu vodu bez zivota. izmedju dve tamne slike. opkoracenje neminovno vuce u drugi stih da bi se stajanje odredilo preciznije . usamljen u tom ogromnom prostranstvu sveta koji je predocen kao mrtva noc. nego je to padanje snova u sivu. nastavljanje trajanja. sagledao je sebe i shvatio da je malenkost. simbol je njegovih teznji da se izadje iz ove samoce i mraka visina je u poeziji uvijek simbolizovala izbavljenje.lagano prolazi. voda."ko potonji covek". sa elementima prirode . Medjutim. ali osoben strah:"Strepim sam od svoje seni". On se nalazi u spletu poetskih slika. jedini. Na pragu izmedju prve i druge strofe. Osjeca se izvjesna utemeljenost lirskog subjekta u svijetu: "ja stojim" je puno samopouzdanja. Pitanje postavljeno na pocetku pjesme ("Zasto nocas tako sume jablanovi?") nije dobilo direktan odgovor. Ovaj covjek stoji sam kraj mirne vode. nebo. .nije samo padanje. Naime. u njihovom zajednickom prozracavanju smisla. svjezinu.

jednom Laura…. Zašto?Zato što je slikar uhvatio njegovu unutrašnjost a ne fizičku ljepotu.Portret za koji je mislio da je uništen.jedna je od najljepših knjiga ikad stvorenih.tri su piščeve strane. Knjiga koja je proglašena nemoralnom.mislio je.Dorijan je često gledao pozorišne predstave.Opet su novine pisale o jegovoj ljepoti.nego nju običnu djevojku koju je zbog te običnosti poceo mrziti.Pronasao je izvor vječne ljepote. Mladi slikar.možda ljepši.ali sada mu se više nije činilo tako.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako lijep.Time se pokazalo koliko je unutrašnjost važna a spoljašnja ljepota ne.20 godina nakon toga bio je zatvoren u sobi.Ali.zbog koje je završio na sudu.Htio je da svi ljubavnici svijeta čuju njihov kikot.bila je savršena a postala je plitka i tupa.razbuktala mastu.postojao je i stario dok je Dorijanova ljepota ostala ista.zaljubio se u genija.reklo bi se najupečatljivija u svoj priči o slaganju i protivrječnosti.jednom je bila Julija. • Ljubav.on će biti savršen.i tada i nju i sebe vidio je drugačije.ne Juliju.bila je to jedna velika praznina. zaljubio se ponovo...ne Lauru.đavo i anđeo kako su ga zvali.Slika Dorijana Greja O Dorijanu Greju Bez obzira što neće nikad biti ubrojan među svjetska književnička imena.Dorijanova ličnost je.Uzeo je nož i zario joj u srce.pronašao savršenstvo.Dorijan Grej rodio se onog momenta kada je slikar Bajazit započeo slikati njegov portret.a prava je istina i da su to tri lica svakog čovjeka.Međutim.jedno od mnogih za kojima je tragao.Dorijan je imao kapuljaču na glavi.Zvala se Sibila i glumila je uzvišene ličnosti.činilo se kao da mu je ukrao dušu.Nije želio više misliti o njoj jer je ona uništila pjesmu njegovog života.Jedne večeri brat djevojke koju je Dorijan ubio.smrt i život imaju neki viši nivo..Skinuo je kapuljaču i čovjek sa nožem u ruci vidio je momka koji je imao samo dvadeset godina koji mu je objasnio da nije mogao počiniti taj zločin jer bi onda on tada po pravilu imao jednu godinu kada se to dogodilo.bio je sam sebi ružan.Susreli su se na ulici.kada su se upoznali on je upoznao nju.A on.očaravala ga je njegova ličnost jer do tog trenutka kada se zaljubio u Dorijanovu ljepotu bio je sam svoj gospodar.Izašao je nakon 20 godina opet u svijet.Htio je da iscrpi i sazna sve.onaj isti ali ipak drugačiji svijet.po prvi put vidio je sebe na taj nacin.upravo ta obična pojava je ubila njegovu ljubav.Volio je pozorišne predstave jer je među njima. jer je Dorijan živio s ljepotom ali bez duše.napisao je najljepše stranice ljubavi i umjetnosti.izolovan od ljudi koji su ga nekoć obožavali i divili mu se.opet je bio poštovan i opet su mu se svi divili.za toliko godina nije se nimalo promijenio.Tog momenta sjetio se scene iz romana u kojoj na sličan način umire jedna žena.možda je to bila njegova najveća kletva.lord Henri i mladić savršene ljepote.govorio je svome prijatelju Henriju.To je bio momenat kada je Dorijan sebi spasio život a u tome mu je pomogla ništa .nikada neće biti takav.Slikar je bio očaran Dorijanovom ljepotom. pronašao ga je da bi osvetio sestrinu smrt.njegovo stvaralaštvo ime je za sebe Oskar Vajld.Oskar Vajld .Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio je zaprepašten prizorom.

o umjetnosti ikad napisanih jer ja nisam ni jedno književno djelo nisam okusila kao ovo i nisam se nikad u tolikoj mjeri složila s piscem.Vratimo se sad na izvor vječne mladosti… On nastaje tako što ga jedan slikar naslika i on poprima formu života.Nije shvatio da je bio poseban.nepromjenjeno pa je Dorijan gledao u njega kao da je to najveća vrijednost portreta.Biti Dorijan Grej je tako lako a čini se tako teško.Nije li tako i danas……? Po mom skoromnom mišljenju ova knjiga nije nemoralna.Ugledao je sliku i vidio portret čovjeka koji je ostario.Nije li to ono za čim često žudimo i čemu se divimo?Sa jedne strane Dorijan je bio genije koji je sve vidio u ljepoti.a druge rijetko”.A nije bio u pravu.tijelom i umjetnošću-rekoše za Dorijana.mlad.pobijediti kao i Dorijan.možda je to mogao i Dorijan ali ne.treba obožavati.plitki.Možda će i drugi to shvatiti. geniji?Šta je za nas savršenstvo?Za čim da tragam?Da li da budem narcis?Ali ja ne volim genija.moramo tragati za savršenstvom i biti savršeni.Dorijan je rasparao sliku i ostao na mjestu mrtav.Da li je ljepota sve što postoji? Da li smo kratki.Svi mi želimo biti savršeni negdje u dubini sebe. Da li je to bila pobjeda? -Postoji mnogo knjiga od kojih sam sazidana.cinu on je ubio sebe.Sa druge strane može se reći da ja lažem.čini mi se da je on to proživio.Slika je ostala slika mladog Dorijana a na podu tavana ležao je starac.Dorijana Greja treba upoznati.Najslabije su one naše pobude čije smo prirode potpuno svjesni.bacaše mu dukate pred noge…Ta slika zamrzi sebe.života i ljepote koja ne prolazi.Ubio je slikara zajedno sa ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.bar sa jedne strane jer mislim da nije materijalno sve a duhovno nista.Ova knjiga navela me je da razmišljam o ljudima i shvatila sam da je ipak tačno “sebe ne shvatam nikada.mislim da bi u drugu ruku to bila jedina istina.samo kad bi je pročitali kada bi bili u mogućnosti da posjete takav jedan fascinirajući svijet.Dorijan je to saznao.Možda jednom kada neko načini “moj portret” i prvi put stanem pred tako nepoznatu sebe.Svi volimo ljepotu.drugo do njegova ljepota.omrzi svoju .tražio je neku dubinu života iz kojeg će iscrpiti i saznati sve.To čudoviste na ruci je imalo prsten.apsolutno ne.fraza.Da bi došao do savršenstva za kojim je toliko tragao morao je ubiti slikara i uništiti svoj portret.ima tu privilegiju da nikad ne stari.dijaloga.da je u potpunosti ovladala sa mnom. A slika?Slika nije uništena.a za to svo vrijeme stari njegov portret.Knjiga je sklop najljepsih stranica o ljubavi.živ. volim i mane jer su one interesantne.Ali.pokazao je da je moguće pobijediti i pobijedio je. a sa druge strane tragao je za višim ciljevima.u obožavanju.možda ću u potpunosti razumjeti riječi umjetnosti.zar je teško biti savršen i ne dopustiti nikoga da ti tiraniše dušu i tijelo.ali samo je jedna knjiga koja me je porazila u onom pozitivnom smislu književne riječi.i to je bio jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on.shvatiti. Prsten je bio simbol materije.Živ.Duša mu je bila prazna.Ako bi u neku ruku bila greška.imao je onu jednu vise dimenziju.mojom dušom.U početku me je to zabrinjavalo jer to ipak nije “pozitivan lik” ali upitala sam se onda šta je to pozitivan lik? Trebam li se sramiti moje identifikacije s njim?NE. Naći izvor mladosti i biti zauvijek lijep! Vajld nas tu stavlja na enigmu ljepote i ljubavi ali na jedan sasvim nov način.bogatstva koje je ostalo isto.možda će neki reći da je netačno ali to je slika sviju nas koji se krijemo iza lažnih portreta.Živ.Možda je malo egoistično od mene da priznam da neke ličnosti Dorijana odlično poznajem kod sebe.a mrtav.mogu reći da je uspio jer je istrajao i pokazao da ona vrijedi.o ljepoti.Pa kako teško pitam se opet.Ta “slika” život provodi u savršenstvu.lijep i savršen.Osjetim da stojim pred čovjekom čija sama pojava me toliko očaravala.Pokazao je da svijet puzi pred materijalnim i povšinskim….prije toga.toliko mnogo zapisanih rečenica.u mladosti.zagledan 15 minuta u taj prizor znao je da gleda u čudoviste.Pa kako onda reći da ona nije važna.on je morao da bude poseban.a ko ne želi biti savršen? Pitanje ostaje da li imamo pravo na savršenost? Kada se spusti zavjesa i kad mi postanemo publika svog života možda i mi uništimo svoj portret.

Jednom kada se pogledamo u ogledalo i nekim slučajem budemo oduševljeni odrazom ogledala. piscu Ziji Dizdareviću. specifičnu vrstu piščeve biografije. ono nije. U ciklusu Dani crvenog sljeza. Ćopić stvara svoju posljednu zbirku. koje se doživljava kao neko zatvaranje i stezanje bića. ali ipak sve one čine pripovjednu cjelinu. a u vidu zapovijesti. Ove dvije boje. Ona počinje naglašavanjem gušenja i okivanja unutrašnje energije «zanesenih dječaka». jedinstvenu vrstu duhovne biografije.BAŠTA SLJEZOVE BOJE Ponovo se vraćajući svijetu djetinjstva.svakako je pitanje koje si stalno postavljam. Ciklus Jutra plavog sljeza posvećen je ranom djetinjstvu. pričom «o jednoj bašti sljezove boje». Pisac se toj zlosutnoj slici svijeta suprotstavlja onim čime može: pisanom riječju i pričama o ljudskoj dobroti.iscrpila sve estetske ljepote. POHOD NA MJESEC Jedna od najboljih priča ove zbirke je Pohod na mjesec.mladost za koju je preklinjao. mukliji. Zatočnik. a ovo ne možeš.Da li je on uništio nju ili ona njega.». Pogotovo u posljednjoj priči ove zbirke. u tragičnom liku bivšeg mitraljesca Stevana Batića. javljaju se tamniji. Svaka priča iz zbirke je autonomna. radoznalosti i snova. Imaju ukupno 54 priče (zanimljivo je primjetiti analogiju između broja priča i Ćopićevih godina: naime. pričama «o dobrim starcima i zanesenim dječacima» iz doba svog djetinjstva. ovo ne smiješ.Ne znam. Knjiga je podijeljena u tri cjeline: Jutra plavog sljeza. Tada bi nastupali «Petrakovi dani». isti likovi i ambijent. isti narator i njegova reminiscencija. koji karakterišu Ćopićevu kjasniju prozu. Ćopić govori o mračnim i razornim silama koje vladaju u ovom svijetu. Priču kazuje narator sa vremenske distance od nekoliko decenija. noćni i dnevni vampiri».reći ću vam.. oporiji. Posveta ima formu pisma i vrlo je važna za razumijevanje djela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana. mirisima i slikama zavičaja. označavaju dva perioda čovjekovog života.slika Dorijana Greja. u vrijeme kada je knjiga objavljena Ćopić je imao 54 godine). vremenu kada se mnogo sanja i žudi za nepoznatim i dalekim. ovo je dobro. kao i poruka samog djela. razboljeniji tonovi. koji većim dijelom čuva raniju Ćopićevu vedrinu.Kako bih ja postupila kada bih prodrla u umjetnost. Nemirni ratnik i Dani crvenog sljeza.Prava je istina da svi mi imamo barem mali dio Dorijana u našim ličnostima. ovo smiješ kazati. svijetu obojenom zvucima.živila svoj a tuđi život. plava i crvena.. sjećajući se svojih ranih nestašluka. Ti tonovi.Možda isto kao Dorijan. kada se život čini kao velika tajna i bajka. uslovljeno odnosom starijih.Do tada ostaje samo praznina i jedna slika. Slobodno se moglo živjeti jedino kada bi u goste došao stari samardžija Petrak.Sopstvena ljepota ga je uništila. postaju vidljiviji. zahtjeva i savjeta: «ovo možeš. intenzitetom i kontrastom.ako ikad pronađem vječnu mladost. jer ih čvrsto povezuje jedinstvena misao i značenje. Tako djetinjstvo postaje njegovo bjegstvo i utočište od nezadovoljstva vremenom u kome živi i od zla koje sluti. Djelo Bašta sljezove boje predstavlja specifičnu sintezu cjelokupnog Ćopićevog stvaralaštva. dani neometanog dječjeg sanjarenja. Inspirisan tragičnim stradanjem svog prijatelja u logoru. koja mu je donijela Njegoševu nagradu.shvaticemo istinu…… Branko Ćopić . i da se iz dana u dan «još umnožavaju po svijetu crni konji i crni konjanici.baci ogledalo i smrvi ga. Ćopić slika zgode i nezgode vezane za dječaka i starce bez kojih se nijedno djetinjstvo ne može zamisliti. Ovo djelo Ćopić je posvetio svom drugu iz djetinjstva i prijatelju iz rata.ljepotu. Pojavom sutona započinjala . U toj svojoj zbirci kratkih priča.

jer i njemu su . . Ali. već vatrica koja priziva i kojoj se dječak sa radošću vraća. streme duhovnom i u tome nalaze osnovni smisao života. ali i da se čovjek odvoji od zemaljskog i »tvrdog svakodnevnog života» i da . toplinu. To nije hladni nebeski požar. imaginaciju i san. rušili maštarije.znato. kojima je strano sve što nije materijalno. nasuprot njemu. mjesecom. zaštitu. ali i čovjekovu podsvijest. on bi da ispuni svaku želju. racionalno i iracionalno. Što je bliži mjesecu. kuda ćeš?». željan da ga dotakne. «velika delija. stezali i ubijali dušu svojom strogošću i racionalnošću. u golu i sivu stvarnost vraća ga djeda Radino pitanje: «Baja. iako u poznim godinama. Likovi samardžije Petraka i djeda Rada razvijeni su na principu suprotnosti. U tom požaru se mire blisko i daleko. hladno. konkretno i čulno saznatljivo. U dječakovom snu «plamičak djedove vatre se razastro u moćan i stravičan mjesečev požar». označava sigurnost. kao što to čini dječak u ovoj priči.kada je bilo najpotrebnije . nemiran.!» Odgovor na to pitanje moramo tražiti u sebi. ide za mjesecom. prijateljstvo i ljubav. što je rastužilo dječaka i on se osjetio nemoćnim i poraženim pred kosmičkim prostranstvom. Jedini koji shvata njegov nemir i potrebu za noćnim idenjem u nepoznato i daleko jeste samardžija Petrak. Djeda Rade je. dječak se sve više pribojava te daljine.samardžija Petrak je spreman na sve. Mjesec simboliše ono što je nepoznato.. Pitanje je samo: «Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće. Kada su se približili mjesec je «odskočio iza drveta».oslobodjen od svih briga. Petrak je. već «vatrica».prekidali snove.». Djedova vatrica simboliše ono što je zemaljsko. Po povratku. želje i mogućnosti. pošto to u djetinjstvu surovošću i nesmotrenošću drugih nije mogao. On ne ide izvan granica vidljivog i mogućeg. a noću raspaljuje kao sam mjesec. daleko. zanemarujući golu stvarnost. U noći mjesec bukne kao «ogroman požar» i u tim trenucima narator zaboravlja na sve što je zemaljsko i postaje «mjesečar». to su za njega «vantazije» i on im se podsmijeva kao najvećim besmislicama. Možda je najbolje pomiriti jedno sa drugim. Njegov svijet nisu daljine i visine.. nepoznatog i hladnog nebeskog koje ne grije. smjeli lovac na mjesec» će zadrijemati «medju djedovim koljenima». ali i od onih koji su za zemaljsko i racionalno (djed Rade. iskonsku ljudsku potrebu da se sazna ono što je zagonetno i tajnovito. kazan i rakija. «Pohod na mjesec» označava ljudsku radoznalost i čežnju za dalekim i nepoznatim... racionalan.opčinjenost «najtajanstvenijim putnikom». zamora i stega krene u nepo. svakodnevna riječ i brige.bi druga avantura . stvarno. blisko. On misli na djedovu vatru pored kazana i na toplotu i sigurnost koju mu ona pruža: «žao mi je te vatrice u dolini. djedovom ljubavlju zaštićen od zastrašujućeg kosmičkog prostranstva. Samardžija Petrak pokušava da iživi svoje «vantazije». zemaljsko i nebesko. veliki zanesenjak i maštar. Nasuprot djeda Radu koji uvijek opominje i brani. onu noćnu i skrivenu stranu čovjekovog života koja se u toku dana krije od svakodnevice. stric Nidža). Svijet je sastavljen od onih koji. tamo gdje je prava sloboda. u visine. Svijet ne može ni bez jednih ni bez drugih.

U romanu . Posebnu draz predstavlja cinjenica da su junaci ovog romana proistekli iz “Korena”. bitke. Po tematici je istorijski roman. ali se on grana u bezbroj epizoda i situacija. pa pad Beograda · povlacenje naroda. General-staba. Ratni vihor je zahvatio ne samo narod nego i veliki broj pojedinaca. Unosenjem dokumentarne gradje. pokreti vojske. Stepa Stepanovic. Prostor je sirok. front i bolnice. sa stokom i preostalom imovinom na jug Srbije · povlacenje naroda i vojske preko Albanije Likovi: . samo jednim dijelom. Nikola Pasic. jer je cijela Srbija popriste ratnih zbivanja i nesredjenih sudbina. narod i pojedinca. Radomir Putnik. Prikazno je djelovanje diplomatije. Cosicev stvaralacki pristup Prvom svjetskom ratu razlikuju se od svih prethodnih. kralj Petar. Osnovni dogadjaj je rat. prestolonasljednik Aleksandar. U ovom romanu su na najbolji nacin aktivirane sve osnovne epske karakteristike: vrijeme. Ovim romanom Cosic se pridruzio piscima koji su za temu uzeli Prvi svjetski rat na tlu Srbije. Ovaj plan je ispunjen djelovanjem velikog broja istorijskih licnosti: Zivojin Misic. Vlade.Opsti (istorijski) plan ostvaruje se prikazom istorijskog dogadjaja .Prvog svjetskog rata na tlu Srbije. KOMPOZICIJA: · pocetak rata · front: narod u borbi i povlacenju · Suvoborska bitka · valjevska ratna bolnica · odbrana.izvan sopstvenog stvaralackog konteksta.VREME SMRTI O ROMANU “VREME SMRTI ” Roman “Vreme smrti” je roman epopeja. opste i pojedinacno.Dobrica Cosic . dogadjaji i licnosti. Cosic ovaj rat i njegovo vrijeme sagledava u kontekstu individualne i nacionalne istorije od kraja XIX vijeka pa do Drugog svjetskog rata. Dok su ostali pisci ovaj rat sagledavali parcijalno. Skupstine. Roman je zahvatio dvije kalendarske godine Prvog svjetskog rata. pripovijedanje je ostvareno na dva plana: opstem i pojedinacnom. od onih koje je istorija upamtila do onih koji su potonuli u zaborav. Time je roman “Vreme smrti” samo segment siroke poluvijekovne istorije Srbije. gradove i sela. Nadezda Petrovic i dr. ostavivsi svoja stradanja i podvige istoriji naroda kome su pripadali. prostor se prosiruje na Evropu i njene glavne gradove. prostor. Dogadjaji su razvijeni i isprepleteni. koje zahvataju razlicite krajeve. ali je vremenski to nepuna godina od izbijanja rata do povlacenja preko Albanije. a nastavljaju romaneskni zivot u “Vremenu zla” i “Deobama”. u kojima se javljaju odjeci golgote Srbije.

sa svakojakim iluzijama o svom ponosu. Iako tako postupa. a ne stranke i politicari”. a prema Ivanu je imao sasvim drugaciji odnos. sve te svoje 43 godine bez samostalne i znacajne odluke.U jednom trenutku ipak je osjetio da je i on kao i Acim “izgubio” sina. jer je osjecao da tako iznevjerava svoje principe. Pustio je da se sam formira kao licnost. Ona je od rodjenja u svemu bezbedno zivela. srecu i neuspjehe sve je vezivala za Vukasina i sve je djelila sa njime. Ubrzo se u njoj javlja osjecanje praznine i neispunjenosti. Divljenje. pazljiva. Ona zaista nije imala pojma ni sta je covek. Mrzio je prizemne ideje i shvatanje naroda .”).Strogog prema sebi i svakome. zelela za okolinu da bude “srecna zena”. Nije mogao to da uradi. Znao je da srpski narod treba sam da se brine za svoju sudbinu.Tada se sukobljavaju njena ljubav i njegova ideja. elegantna i otmjena. “ On je bio onaj redak covek koji zeli vlast. kao i uvijek da tada. “Ratovi nas ravnaju: jednaka nam je moc. uvijek brine samo za svoje interese. a ne za vlast: “Hocu znanjem da sluzim ovoj zemlji. poslovati. Ona je jako vezana za porodicu. ni Vukasin. kada je zahvaljujuci svom polozaju mogao da omoguci da Ivan ne ode u rat. Po tome. ni sta je to ljudski zivot u ovoj zemlji. Srbiji su potrebne fabrike i profesori . a i bojao se da ne povrijedi sina. zivela je u iluzijama. govorili su za Vukasina Katica. suzenu i sebicnu sliku gledanja naroda na opste interese. kako to da nije osecao kolika je radost raditi. jednak nam je i vek” . Postaje svjesna da je “zivela jadno. casnog. bandoglavog. Ta ljubav se moze vidjeti i iz pisma koje mu salje. Prvi veci nesporazum i sukob izmedju Olge i Vukasina zapocinje kada on odbija da intervenise i preko veza spase sina od frontova i stradanja . jednako delo i nada. ciniti u ljubavi. Borio se za ideje. zbog ne postovanja njegove odluke. trebalo bi da je . a sme svakom da kaze istinu. Vukasin pocinje da razmislja o svojoj porodici. Njegov cilj je bio duhovno obogacivanje i uzdizanje srpskog naroda. sama u ovom ratu. Iz straha da ne ponovi gresku Acima Katica nije zelio da utice na Ivana. U odnosu prema njima ona je njezna. bez ijednog ozbiljnog rizika i sve do rata i bez velike patnje.tip intelektualca i aplikacija egzistencijalnog problema raspinjanja izmedju opsteg interesa ( duznosti i poziva) i porodice. U Olgi se javlja sumnja u njihovu ljubav. Olga je oslonac muzu i brizna majka djeci. U Vukasinu Katicu su korijeni ondasnje intelektualno-politacke Srbije. znao je da ce sudbinu srpskog naroda odrediti velike sile. Kako god rat zavsio . od koje je srpski narod ocekivao tako mnogo. Njen odnos prema Vukasinu obiljezen je ljubavlju ( “Ona ga je volela bas takvog: zanetog. odana i iskrena.VUKASIN KATIC . OLGA KATIC . Lik Olge Katic je jedan od najcjelovitijih zenskih likova u romanu. tek kad shvata da bi mogao izgubiti Ivana za uvijek. Skolujuci se u Evropi Vukasin je shvatio da se ta Evropa. ponos i osjecaj morala u ocima drugih i time dozivio sebe kao promasenog. a od vlasti vise voli istinu”. iako je sa saveznicima.Tu ljubav pokazuje u trenutku kada saznaje da je Ivan nestao u borbi i da jer zarobljen.. Progresu hocu da sluzim. Politicar. ponos.. Vukasin mnogo voli svoga sina. A za to niko nije kriv. neobrazovanog i neprosvijecenog. Pridrzavao ga se i u ratu. Vukasin nije intervenisao da ne bi izgubio dostojanstvo. Njegova porodica je trpila zbog njegovih ideala: ”Kako je to ziveo odricuci se bavljenja decom i cinjenja sitnih prijatnosti njima.Shvatio je da je Srbija.tip supruge i majke. zaostalog. Pocinje da shvata da je uvijek bio razapet izmedju duznosti i porodice. Svesno je uzivala u obmanama bogatstva i gospodstva. ” Pitao se zasto je sve njeznosti poklanjao Mileni. bio je moto kojeg se pridrzavao Vukasin Katic. nikad ne gubi neposrednost i ljudsku humanost.

nego zato sto smatra da politicar mora da bude optimista. pati i voli. dok im je bila neophodna. aplikacija problema jugoslovenskog ujedinjenja. Glavno njegovo ”oruzje” jeste . jer je svjestan da rat vode obicni ljudi. Odolijevajci toj ljubavi Olga brani svoju proslost. Zivojin Misic. sto vise rastu.”. Kada se obraca vojsci govori jednostavnim jezikom svojih boraca i seljaka. sta mu smeta.On voli. ZIVOJIN MISIC -tip vojskovodje i ratnika. hrabrost.narod. Ima osobine i vrline nasih predaka: odvaznost. Snaga samokontrole samosavladjivanja je znacajna vrlina Pasiceve licnosti. Komandanta koji ne ratuje za pobjede i slavu vec za zivot i opstanak. Covek isti ko mi”. Tada shvata da ga nije dovoljno razumjela ni poznavala. ne toliko sto je po prirodi optimista. Javice se ljubav koju i Olga i Mihajlo Radic precutkuju. videces ga za plugom i motikom.( Tola Dacic). zali. Vojvoda Misic je istorijska licnost. a lici na sve srpske vojnike! Ako mu skines sinjel i sapku. dok su samo nju. sve manje potrebna. nego skroman i jednostavan gradjanin i jedinka iz toga naroda. radikala. Misic je bio protiv jugoslovenskog ujedinjenja. na koga je kivan i zasto. humanog i nimalo subjektivnog. Pasic sve podredjuje politickom cilju. Srpska politika i diplomatija u Prvom svjetskom ratu olicena je u liku Nikole Pasica.” Dr. ocevi.U poslovima politike narod je za Pasica vrhovno mjerilo. suzdrzavaju. tjesi. Moze u politici ici u obracun sa pojedincima . Pravo Olgino razumijevanje Vukasinove licnosti pocinje kada je od njega dobila pismo u kojem govori o Ivanu. ljekovita.srecna. jer onda je i smisao politike obezvrijedjen. Misic hrabri. On je tu da vodi politiku i da u tome postigne cilj koji je postavio. NIKOLA PASIC -tip politicara i drzavnika i aplikacija politickog pitanja odnosa Srbije i saveznika.Radic ce u njoj otkriti vrijednosti zene koje ce ga vezati za nju. mora da bodri narod i uliva mu vjeru. uvijek suzdrzanog i skromnog komandanta. Pasic je spreman da prihvata kompromise koji ce dovesti do sporazuma. oca i igracke volela. Kako je uvidjala da je deci. NJegov zivotni pricip je optimizam. pa je zato najizrazitiji predstavnik srpskog kolektiva. bez obzira na sredstva koji ce morati da upotrebi. a isti k’o mi. Tada ce ga zavoljeti punom ljubavlju.U kontaktima sa narodom nije oholi i samouvjereni politicar. Zeli da cuje sta taj vojnik misli. zabrinutog. ostroumnost. braca i domacini . sta je general? General. kako su Vukasinu politicke i nacionalne brige postajale i pred njom jedine njene brige.To mu i priznaje. odlucnog. U nagonu za samoodrzanjem vojvoda Misic je vidio mogucnost trajanja i obnove snage za nove borbe koje su predstojale srpskom narodu.Smatrao je da to ujedinjenje zele samo politicari i pjesnici. Smatrao je da onaj ko se bori za svoj opstanak smije vise i moze duze da trpi od onoga koji se bori za pobjedu. Medjutim. U svom politickom djelovanju Pasic se rukovodi nekim principima koji su postali njegova zivotna pravila. postuje i cijeni svoje vojnike. prepoznatljiva i bliska . iskusnog. kako ih njena neznost sve manje raduje. ona je svojim cutanjima i samocama sve jace osecala neku promasenost i beznacajnost sopstvenog zivota.jer je Zivojin Misic bio isti kao i oni: ”Vidis li . brani sve ono sto je bilo.narode. mudrog. Njegova rijec je utjesna.Ali ona je bila srecna samo dok su joj deca bila mala. Narod mu je vjerovao. kada je za sve bila “srecna zena”. o sebi i svojim osjecanjima. pjesnici i profesori. Za njega je narod i njegov interes ispred svega. a to nije po volji naroda:”Ujedinjenje vekovima razjedinjenih naroda vredi onda ako se u to ujedinjenje ravnopravno ulazu krv i kosti! A ja se bojim ujedinjenja za koje se bore politicari i novinari. Ostavlja utisak uvijek budnog. brani onaj period svog zivota u Beogradu. saosjeca. jer ga je upoznala u novom svjetlu. ali ne i sa narodom.

Mnogo vise se bojao rata. Neki uceniji ljudi tadasnje Srbiji govorili su da je Srbija sama iako je sa saveznicima. Ucinila ih svjedocima svih ratnih uzasa. Sa ove vremenske distance sigurno bismo se slozili sa njima. narodski. I tako je narod.kojeg su smatrali “smrdljivom. celjad i imovinu.Zar treba te kosti da nadzive srpski rod? Da ostanu kao jedini dokaz nase slavne proslosti? Nastupilo je doba kada covjek mora podjednako da se bori za ocuvanje proslosti i tradicije i da se bori za svoju egzistenciju.. Rusijom. odnosno uticaja rata na njegovu licnost. Neki su to i uspjeli. Vlada je mobilisala i djecake od deset godina i djake. nasu uzdanicu i buducnost. . Mnogi ljudi vole da kazu da je u nasem zivotu jedino smrt sigurna. hrabrost i junastvo. ognjiste. U ovom ratu nije stradala samo vojska.strpljenje. neobrazovan i neprosvecen. Njoj je samo trebala njegova junacka vojska za ostvarenje davno postavljenih ciljeva. do sada mnogo puta pricana. Evropi nije stalo do subine jednog malog balkanskog naroda.. Nisu mogli. A ta pjesma ubrzo se pretvara u lelek. krenuo u rat. Sahranjivali smo tu djecu. Pocetkom XX vijeka srpski narod je jos jednom morao da brani svoja vijekovna ognjista. zvanu Balkan. a nikada u potpunosti ispricana. NJegov licni i porodicni zivot gotovo da ne postoji. a i tudje interese. jer rat mijenja ljude: “ Ako se vratim iz rata necu biti isti onaj koji je krenuo u rat”. u najcrnjim danima njene istorije.trpljenje i tolerancija. s vjerom u saveznike. “Bijese li na svijetu jos kojeg naroda da je satro djecu zbog drzave i nekih krajeva?” pita se Danko Popovic. Vjerovao je da nece napustiti Srbiju. Iako se u svom politickom i drzavnickom djelovanju rukovodi svojim principima.umije da odstupi. mnogi osvajaci su pokusali da pokore srpski narod . Ali ovoga puta nije ratovao sam . o narodu koji nikad nije vodio osvajacke ratove.Pa i u Prvom svjetskom ratu covjek je smrt prihvatao kao sasvim realan ishod zivota. zlocinackom rasom”. U najboljem gunju i “opancima sa sest kaiseva” pracen pjesmom. Cak i kad je dozivljavao poraze znao je da ih pretvori u slavne pobjede. da odobri i ono sto on licno ne odobrava.. Otkad se naselio na ovu raskrsnicu svih puteva. koju je dodatno podsticala srpska vlast. Esej: Vreme Smrti “Vreme smrti” je jos jedna. vjerovao je u sjajne i mocne saveznike.Cudan je taj obicaj naseg naroda da u velike tragedije i stradanja pjesmom ispraca svoje najblize. o narodu kojeg je kroz dugu istoriju u rat uvlacio kad je ko htio. Sjetimo se samo u koliko je pjesama opjevan Kosovski boj. posredno ili neposredno. A seljacki srpski rod. jer ipak je on “spasio Evropu turske tiranije”. obnavlja je. prica o srpskom narodu. ali ni oni nisu mogli da pokore i zatru srpski duh. Kao politicar i drzavnik usmjeren je ka cilju izbavljenja srpskog naroda iz zla. nego je uvijek branio sto je njegovo.” Srpski narod je uvijek vjerovao u svoju snagu. slavljen kao najveca pobjeda. Engleskom i vjecitom uzdanicom srpskog naroda. Uvijek vodi racuna o situaciji i trenutnim okolnostima. po ko zna koji put u istoriji. da u njoj zivi. jer situacija je i danas vrlo slicna onoj sa pocetka XX vijeka . da precuti i oprosti. on im nikad ne robuje. a dicili se sto smo prenosili kosti nasih vladara. Pasic iz “Vremena smrti” je politicar i drzavnik. zato on djeluje ljudski. jer “ovaj narod hoce da postoji. svoju saveznicu.Cemu sve to stradanje kad nikog nece ostati u drzavi. prljavom. Prica o narodu koji je mnogo puta prolivao krv da bi odbranio svoju otadzbinu. A u ratu stradaju svi . po svome i na svome da postoji. da brani svoje. Zrtvovala ih za ideju. Ratovao je sa velikim silama: Francuskom.U tome je velicina njegove ljudske licnosti.

“pod tudjinom ili svojim : siromahu je svaki isti.Narod nije zelio slobodu po svaku cijenu. Ranjenicima. Trazili su da se postuju njihove zrtve za drzavu. Najvaznije je zivjeti . Zelja za bogatstvom i moci nadvladala je osecaj humanosti. “Mi treba jednom da pogledamo sami sebe i da se izmjerimo pa da znamo koliki smo. liferanti i razni prevaranti bogatili su se na tudjoj nesreci: Na ovom svijetu odvajkada jedan kuka. ljudima koji su izgubili svoje najmilije i svoje domove sloboda nije bila najvaznija. sto zbog naseg mentaliteta. majki. Cosic se u romanu pita: “Koliko je besmislenih ratova bilo u istoriji?” Ali zar nije svaki rat besmislen? Zar nije bilo dovoljno ubijanja i razaranja? Ratovi nam ne donose nista dobro. jer dok su oni branili otadzbinu u rovovima.Samo mnogo unistenih porodica. Nicemu zivot ne smije da bude cijena. drugi pjeva. Ali covecanstvo to nikako da shvati. Sudbina srpskog naroda do sada je bio rat. sto zbog prostora na kojem zivimo. Oni su trazili pravdu. Nije ga bilo moguce izbeci. Mi nismo velika sila” i zato treba treba da nadjemo druge nacine borbe za slobodu i postojanje. . a bogat svakog moze da kupi”. zena i djece u vjecnoj tuzi za za svojim sinovima i domacinima.

svacije. sitnih i svakodnevnih. malih dozivljaja. . poslije mnogo godina za ulicom divljih kestenova. Dogadjaji su obicni bez naglasenog dramskog naboja. pa opis toga zivota nije nista drugo nego niz prica. -Sadrzina: Sadrzinu ove knjige cini kazivanje o teskom djetinjstvu Andreasa Sama. slucajni prolaznici kroz zivot Andreasa Sama.. vucemo za sobom cergu svog lutalastva. prelomljen kroz prizmu djecijeg vidjenja.. medju obicnim i jednostavnim ljudima. Vrijeme je ratno.kuca.. tako su i ove licnosti ostale skice i siluete.nesigurno. gospodin Fuks. bez cvrsce povezanosti.Danilo Kis . koja je ziva u sjecanju Andreasa Sama ali je nema u stvarnosti kao sto nema ni divljih kestenova. a iz tog vremena povremeno sjecanjem zalazi u neposrednu proslost. predmeti u kuci sve je to mogucnost da se u sjecanje vrate neki trenutci iz djetinjstva. Zivot tece u seoskoj sredini.''Ulazimo u voz sa svojim smjesnim. koje je proveo u Madjarskoj. I naracija i struktura.. zeljenu ali jos nejasnu. Prica o djetinjstvu je sklopljena iz niza malih dogadjaja. U mnogim pricama nalazimo iskaze koji odrazavaju svijest o bijednom zivotu i ranim jadima. uspomene su sacuvane. one se mogu osvjeziti i ozivjeti vrjeme i ljude iz proslosti. da bi negdje pri kraju price sav jad bio izrazen jednom recenicom:. Zivot je sazidan od malih prica. -Motiv kestenova i simbol prolaznosti: Motiv kestenova ponavlja se u prici Ulica divljih kestenova. Kao sto je sjecanje prozracno i maglovito.Rani jadi RANI JADI Analiza: Knjiga novela Rani jadi govori o ranom piscevom djetnjstvu. Ipak. Ova knjiga novela objedinjena je glavnim junakom i jednim narativnim subjektom koji kazuje pricu. Birani su onako kako ih sjecanje vraca u sadasnjost. ni kuce u Belmovoj ulici sedam u kojoj je Andreasova porodica zivjela. Prica je zivot jer govori o njemu onakvom kakav jest i lijepom i ruznom i veselom i tuznom. Ulica . a mastom u buducnost. -Jednostavno kazivanje: Teme su svakodnevne. gospodin Molnar. Promicu pojedinci koji su u junakovom djetinjstvu bili vezani za njegovu sudbinu i uticali na neke dogadjaje: Anton Financ. zivotne. cijela prica je potraga. koji su ostavili tragove na djecakov zivot i zivot njegove porodice. zalosnu prciju mog djetinjstva''. Medjutim nestalo je sve ono sto je mogo da ozivi sjecanje. nesigurnost i bijeda kao stalni pratioci djetinjstva. potpuno subu skladu sa junakovim uvjerenjem da je zivot prica i da je prica zivot. gospodja Rigo.prtljagom. U sjecanju dominiraju siromastvo. Zato ova knjiga ima i neke osobine romana. Svijet djetinjstva prikazan je kroz sjecanje.

razvije smisao za lijepo i sposobnost da se lijepo osjeti svuda oko sebe.Kakva je ''slika svijeta'' u knjizi rani jadi? Svijet je vrlo surov. kao i mnogi drugi nikad ne bi saznali pravu vrijednost zivota da nisu dozivjeli nesto lose ili tesko. Da problem bude veci ovdje se ne radi samo o ''ranim jadima'' vec se ti jadi vuku kroz cijeli zivot. -Andreas Sam: Andreas Sam je senzibilna licnost. vise patnje nego srece i radosti. boje.Povezite naslov knjige sa svojim sjecanjima na rano djetinjstvo. Mozda bi to i bilo normalno. Mislim da ni Danilo Kis. ali samo na tren. drvece.-Naracija: Upotreba treceg lica za kazivanje o sopstvenom zivotu otkriva junakov odnos prema djetijstvu u kojem je bilo vise ruznih nego lijepih dana. mirnocu i objektivnost kazivanja. 3. -Biografski elemementi: U prici Eolska harfa. koje ima epilosko mjesto i funkciju najvise je dato prostora djecakovom dozivljaju elektricne bandere kao ogromne eolske harfe sa koje se moze prepoznati zvuk vremena. Tek kasnije. Ipak je on samo djete.cvijece. 4. Kao da ova kazivanja izazivaju mucna sjecanja. Ipak dok si dijete sve ti je nejasno i u tim trenutcima ne razmisljam puno o tome. 2. Ali kakav je bio svijet tada.mirise. Samo sjecanje na njih izaziva vrlo tuzna raspolozenja. da u sitnicama sagledava sustine i ljepote.'' Stvarnost bola Andreasa Sama jeste vjecna prica o patnji koa o najupecatljivijoj oznaci zivota. ako nesto tesko i lose ne iskusis na svojoj kozi? Da li bi Kis bio ono sto jeste da noje sve to prozivio? Mislim da svi ljudi u zivou treba bar malo da osjete patnje i bola. koje kada najvise treba da uziva u zivotu i bude bezbrizan. Prica Kruske ne zauzima ni polovinu stranice knjige. gospodja Molnar izjednacava Andreasa sa psom. Vrlo je malo ljudi cije djetinjstvo ne nosi naslov ove knjige. Ipak djecak je uspio. -Pitanja: 1. takav je i danas mozda samo u nekom drugom obliku. samo neko na tezi. Mozda ja ovo primam ovako jer sam imao priliku da prozivim ''rane jade''. Iz te sposobnosti proistekla je ljubav prema prirodi u kojo ce zapazati sume. Svako u ranoj mladosti dozivi neke jade. Ako mu se neces pokoravati jednostavno ce te ''pojesti''.Da li je moguce uopste saznati vrjednost zivota. ''Gospode kako sam nemocan pred ovim cvjecem. kao da se ovim oblikom narator brani od dogadjaja koji opisuje. njegova masta je ziva i nemirna. Djecak Andreas je vrlo rano ''ispio gorku casu'' ovog svijeta.Kakva osjecanja i raspolozenja izaziva knjiga? . Vrlo je tesko zamisliti svjest jednog djeteta. kad odrastes. mozda samo da im sluzi kao podsjetnik. proslog i buduceg. Ako je htjeo da prezivi morao je da radi. Trece lice omogucava distancu. Nekim ljudima je to jednostavno neophodno da bi se ''opametili''. Ali ce zapazati i ono sto je ruzno i sto je proisteklo iz covjekovog nemarnog odnosa prema prirodi. ali bez uspjeha. ali nekad je radio i ono sto nije htjeo. Danilo Kis je svojenaporno djetinjstvo dozivio kao neku vrstu prosvjetljenja. Iz zvuka vremena saznata je buducnost Andreasa Sama. pocinju da naviru sjecanja cijih posljedica tek onda bivas svjestan. ali ''svijet'' to ne vidi. neko na laksi nacin. Onda pozelis da se vratis tamo i da izmjenis tok dogadjaja. travke. osjetljiv na spoljasnje utiske prijemciv za sve sto je lijepocvijece. Ponekad pomislim da je sve to bio samo tuzan san i da se nista od tog nije desilo. sposoban je da oko sebe zapaza naoko nevazne detalje.zvukove. ali ukazuje na momenat koji se ne zaboravlja. mirisi. pogotovo kad je rijec o Srbima kao narodu. zvuci. pa je kazivanje u trecem licu jednostavnije i lakse. da iz druzenja sa prirodom. izlaze se velikim naporima.

mozda ja to tako vidim. jer svi mi nosimo klicu zla u sebi. samim tim sto pocinje posvetom ''za djecu i odrasle''. Jahaci apokalipse vec uveliko jasu na svojim konjima i haraju svijetom sireci rat. Mozda je ovo preuranjeno misljenje ili pesimisticno.ucjenjivanja. ma koliko se mi bunili to je istina. a za sve to je kriv sam covjek. U svijetu se toliko ''nakotilo'' zla. Ali ne. Ovog pute bez ''barke'' i izuzetaka. -Esej: Covjek je oduvjek predstavljao misteriju i jos uvjek se ne moze dokuciti bit njegovog zivljenja. Njenoj vrijednosti doprinosi i ta cinjenica da su sva ta zbivanja bila stvarna i da nista od toga nije izmisljeno. Nema nikakve sumnje da ova knjiga podjednako uzbudjuje sve osjetljive citaoce. ma koliko oni bili ruzni.bolest. Cemu i zasto zivjeti ako znas da ces ti ili tvoja djeca ili cak tvoji unuci morati uzeti pusku i ici u rat. Neopisiv je taj dozivljaj. A zasto? Zato kadtaman mislite da ste doznali bit i da ste stigli do kraja pojavi se na drugom kraju svijeta nesto jos nevidjeno i neodgonetnuto. Jedno se zna: nijedan dogadjaj u istoriji nije prosao bez prolijevanja krvi. Da li je to bit zivljenja ili je samo sudbina ovog naroda ili je to sve samo ruzan san.glad. Sve to govori o nepravdi i surovosti ovog svijeta. bez obzira na starost. Cijelo covjecanstvo se nalazi na ''rubu propasti''.Ova knjiga donosi mnogo nedoumica.prevare. To je jednostavno iskustvo koje covjek stice cim se rodi. ali svakim danom raste broj onih koji su istog misljenja. takvo nesto ne postoji u snovima. kada poslije procitane knjige shvatis da si postao vrijedniji za saznanje o jednoj sudbini. Mislim da je krajnje vrijeme za ''Potop''. .

Dušan Kovačević za osnovu svoje komike uzima jedan društveni fenomen koji se može smatrati bolešću svakog komunističkog sistema i društva.Ovaj uvodni segment treba da pokaže društveni ambijent i nagovijesti istorijsko vrijeme u kome su junaci smješteni. pa još ako dolazi iz inostranstva. Njegova je pretpostavka da je on. pa se stoga mora uvijek biti budan jer . vratio u zemlju da otvori modni salon i da tu nastavi život. Glavni junaci drame su . čovjek izgubljenog smisla za normalno posmatranje i ponašanje. Na uopštavajući način i ispraznim jezikom govori se o njenom toku i zaključcima koji nikog konkretno ne obavezuju. Kompozicija pomalo neobična ako se na umu ima ustrojstvo drame u klasičnom smislu. Ilija ne vjeruje u tu činjenicu.još i Danica Čvorović. Iako je podstanar običan krojač koji se poslije dvadeset godina.kako kaže glavni junak ove drame . zbog čega je kao informbirovac 1949. jednostavnog ili pak poslovnog čovjeka. Od takve bolesti boluje i junak ove drame . navlači platno na prozore. krije neki "imperijalistički špijun" i neprijatelj naše društvene stvarnosti. Ilija za takvo prosuđivanje ima i "dokaze": on samo ćuti. Uključuje se i glas seljaka: on govori o selu koje hrani grad. godine morao da robija na zloglasno Golom otoku. misli on. tamo u tuđini. Kao da je za uzor imao Brehtov epski teatar.Ilija Čvorović. iz tih razloga. koji je bio žrtva jednog političkog mehanizma i ideološke tiranije. Zbog njega su ga zvali u policiju na "informativni razgovor". I kada su vijesti pri kraju. uvijek treba imati na oku. a to opet znači da se često iza naizgled povučenog. nego za pretpostavkom da se baš u njemu krije neprijatelj i da ga. On. govori o "polaznim osnovama dugoročnog programa". postupak komponovanja primijenjen u drami Majka Hrabrost. povratnik iz Pariza. Iliju.Drama Balkanski špijun počinje emisijom preko radija o tek završenoj sjednici od velike važnosti za zemlju. neka lopuža i kriminalac. a to je: na svakom mjestu i u svakom čovjekumoguć je neprijatelj naroda i postojećeg sistema. zaradivši mukotrpnim radom nešto para. pali cigaretu i pita za podstanara (gdje je on?) jer je njegovo prisustvo uzrok psihičkog stanja u kome se odjednom našao."sve je suprotno od onoga što što izgleda da jeste". dovodi neke bradate ljude u stan. u kuhinju ulazi Ilija Čvorović. U svemu tome on izgleda dosta naivno i smiješno. njegova supruga. sumnja u njega i već je u njegovim očima "gadan i opasan čovek" jer da nije tako .DUŠAN KOVAČEVIĆ . gdje je na stotine i hiljade ljudi prevaspitavano da se vrate ispravnom mišljenju.pored Ilije Čvorovića . čovjek koji je jednom ponio žig neprijatelja naroda. sada se stavlja u funkciju poniženja i mučenja. zašto bi njega. pa i promašeno i tragično: postaje psihički bolestan. pozvali u policiju. Po njegovoj logici policija se ne interesuje "za običnog i poštenog čoveka".BALKANSKI ŠPIJUN Balkanski špijun je dramsko djelo napisano u dva čina. krojač. nešto "radio protiv svoje države" i da je. vjerovatno. Po toj izopačenoj logici sve je jasno: ne treba se povoditi za utiskom koji na nas ostavlja čovjek iz našeg okruženja. o ekonomskoj stabilizaciji i potrebi da se više radi a manje priča i sastanči. brat Đura i "balkanski špijun" Petar Jakovljević. . Djeluje dosta nervozno. kćerka Sonja. u kojoj je prisutno 12 poglavlja. a to što izgleda tako gospodstveno i djeluje nenametljivo samo je maska i privid koji treba da zavara. a svaki čin ima po pet naslovljenih poglavlja.

mada za njega niko ne mari. preko veze. da bi na kraju izveo svoj zaključak: "On radi tačno. čekam sekretare(. Prati ga. U njegovoj glavi je tako.Nakon ove dramske situacije dolazi promjena: stiže i podstanar i priča o svojim nevoljama: ne može da riješi formalnosti oko otvaranja krojačkog salona jer ga birokratija. slučajno. Ilijina obuzetost neprijateljima koji "kidišu" na njegov samoupravni sistem sve više raste i počinje da prelazi u pravu paranoju (bolesno stanje psihe kada čovjek postaje "progonilac progonilaca"). Ilija odlučuje da se sav posveti kontrašpijunaži . snima njegove goste i sastanke. o čemu govori i slika s početka petog "poglavlja" koje nosi naslov "Pokušaj ubistva" i cijela naredna scena: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". Radni dogovor svog stanara u kupljenoj kući sa izvođačima radova Ilija posmatra sa nekog balkona na koji se popeo uz gromobran. na proljeće.često izlazi iz kuće i šeta noću.. jedina savjest koja im stoji na putu: "Sad su zvali da vide hoću li se javiti. namirnicama. stalno pojavljivati na vratima pod izgovorom da nekoga traže ili nešto nude. naime. bez brige".). shvatajući muku svog podstanara. ne važi i za "decu budžovana" koja se lako zapošljavaju. ispisujem molbe. priča o tome kako su im punih dvadeset godina obećavali stan i kraj podstanarskih muka. besparicom i brigom što ćerka kao diplomirani stomatolog već godinama nema posla. nije na oku". ali od toga ništa. Uvijek je to bilo u stilu: sigurno ćete dobiti. Stanovali su "po šumama i podrumima" sve dok se nisu pozaduživali do do guše i nekako napravili tu skromnu kuću. a zatim i neplaćeno odsustvo.. Prvo je uzeo godišnji odmor. a on samo ponavlja: Bez brige. U tom kontekstu Ilija sebe doživljava kao jataka a svoju kuću kao sklonište mračnih sila. onako kako je napolju isplanirano". a niko ništa ne radi". U svojoj obuzetosti tim problemom on već osjeća da mu "spremaju nešto gadno". Ako neko greškom dobije njihov telefon. Snimio je njegov sastanak u hotelu. koja je obuzeta kuhinjom. više od četrdeset puta je konkurisala. Prethodni citatpokazuje kako on u tome vidi najamnike poslane iz inostranstva da ruše njegovu zemlju i potkopavaju njen ekonomski sistem. sa pocepanim odelom i bez jedne cipele na nozi". sigurno. njegove šetnje sa nekom novinarkom i nekim drugim ljudima. a potom analizira u svom domu. Ilija to doživlja kao provjeru i uhođenje "mračnih sila" pošto je on jedina opasnost za njihovo djelovanje. kao građanina. Sve to Ilija priča svojoj supruzi Danici. čime se još više produbljuje slika o samovoljnosti i svemoći naše birokratije. shvatajući da u svemu tome Ilija Čvorović pretjeruje. Ako se javim. menjaju strane pare i planove. Inspektor. majstora za kišobrane ili seljaka sa kajmakom. Govori i o slučaju svoje kćerke: pet godina čeka na posao. što. onda su mirni. kupio je fotografski aparat sa teleobjektivom. olako prelazi preko njegovog telefonskog "referisanja". Kasno uveče vraća se Ilija "krvavog lica i ruku. u centru grada. niti nekome izvan kuće nešto znači. našla posao. projektor. U narednoj dramskoj situaciji kao središnji lik javlja se kćerka Sonja (ima već trideset godina) sa viješću da je. I već predviđa kako će odsad nepoznati ljudi. Svi obećavaju. preobučeni špijuni u liku prosjaka. po zadatku.praćenju podstanara i prikupljanju dokaza o njegovoj "zločinačkoj" aktivnosti. Ona. U takvom ponašanju birokratijeovaj čovjek vidi "uništavanje ljudskog dostojanstva". Danica. i to baš u vrijeme kada je ekonomska stabilizacija glavni zadatak svakog građanina. zbog čega pada u velikuu depresiju. ispraćaj jednog iz grupe na aerodrmu. obezvrjeđuje: "Po ceo dan skupljam neke potvrde i uverenja. što će Iliju dovesti do potpunog razočarenja: "Zlikovci im vršljaju ispred nosa. nadovezuje se svojim ispovijestima. Radost majke i kćerke prekida dolazak oca Ilije koji je u nekoj zadihanosti i žurbi. Iz . Obuzet neprijateljstvom drugih prema njegovoj zemlji. mogu da rade šta hoće". on telefonira inspektoru Državne bezbjednosti o kretanju i nekim susretima podstanara sa ljudima. Drugi "dokaz": za mjesto stanovanjaizabrao je baš njihovu kuću jer je "izvan centra. Prelazeći olako preko velikog događaja u porodici.

naročito kad mu neko dođe u posjetu. uhvatio ga. Pristiže i Đura koji pripovijeda o tome kako je pratio nekog profesora. a u cilju očuvanja tobožnje nezavisnosti i blagostanja naroda. kao "izučavanje terena oko Beograda". organizovanje neprijateljskog izviđanja "po sistemu trojki". Majka ne može da shvati kćerku koja ne podržava svog oca koji se bori za veliku stvar. pod krevet mu je podmetnuo mikrofon. Uhvaćene situacije su sljedeće: šetnja podstanara pored rijeke sa jednim muškarcem i ženom (Ilija ih je identifikovao: nepoznati je naučnik iz Vinče. Taj lov. slijede slike iz pozorišta. nego ga tretira kao bolesnog i traži njegovo liječenje. i nije pravi lov nego "čista vojna vežba pod firmom lova na fazane". razmatraju neki plan (po Ilijinom objašnjenju to može biti samo plan našeg instituta u Vinči). Puštaju mu magnetofonske snimke njegovog razgovora sa profesoricom o ekonomskoj situaciji u zemlji i uzrocima slabe proizvodnje. a podršku počinje da dobija i od svoje supruge koja je dosad bila sasvim po strani. iako je tek mjesec mart. Počinju da ga saslušavaju.putuje u Njujork. U njemu Ilija referiše svojoj ženi o dvodnevnom boravku u Nišu radi prikupljanja informacija o podstanaru (posjetio je njegovog strica. Ilija traži od njega da mu prizna sva "nedela". koji je svuda i na svakom mjestu zagovarao neki sistem samozaštite od spoljnog i unutrašnjeg neprijatelja. strinu). Drama Balkanski špijun nema neke osobite obrte u svom razvoju. Podstanar Petar stiže u dom Čvorovića. a ona njegova ljubavnica). Kada je bio na ručku kod prijatelja. Razrješenje. izvan pješačkog prelaza. ako može tako da se kaže. Prije nego što će se oprostiti od Danice. Bdijući nad poretkom svoje zemlje kao jedina savjest. "uvežbavanje streljačke sposobnosti" i "održavanje kondicije".po njemu . dato je u posljednjem "poglavlju" .Pretposlednje "poglavlje" u drami je "Sve gori od goreg". Traže od Danice da ode do Đurine žene.njegove priče. a podstanara lisicama vezuju za stolicu. primijetio je Iliju na vrhu drveta u susjednom dvorištu kako ga slika. svezao i zatvorio u svoj podrum. a sve na osnovu pričanju zavidnog strica koji na sve moguće načine opanjkava svog sinovca. i to u jednom pravcu i samo na verbalnom planu. što je . on priča kako ga zamalo nisu ubili dok se krio u obližnjem žbunu jer su mislili da je u grmu lisica ili zec. ali i putovanja koja je on preduzimao iz "bezbednosnih razloga". da bi se pokazalo dokle doseže ljudska uobrazilja i kako ona postaje paranoja.. Iz razgovora majke i kćerke saznajemo da je Ilija izgubio posao. Ilija Čvorović u svoju aktivnost uključuje i brata blizanca. što će dovesti do sukoba između nje i kćerke koja u ocu vidi već bolesnog čovjeka. Ilija paranoično zaključuje: "Špijuni su među nama. inventivni Dušan Kovačević koristi slike projekcije. "izdajnik" u službi mračnih sila. Đuru. Naime. po Ilijinom mišljenju. Opsjednut problemom "špijunaže" i njenog razornog dejstva na zemlju.namjerno je htio da ga pregazi kolima dok je prelazio ulicu. "zlikovac". da je porodica zapala u velike dugove zbog nabavke opreme za praćenje "neprijatelja". saznajemo da je neko htio da ga ubije . sav je u žurbi jer treba na brzinu da se pripremi . skače u rijeku da se dokopa "dokaza"). U narednom poglavlju "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". pune priče i psovki. . U tako nešto on je čvrsto uvjeren. slike društva u lovu u okolini Beograda. pošto je prikupio dovoljno "dokaza" protiv "špijunske organizacije". iznoseći još jednom svoje ubjeđenje da je on "đubre". Ovakvo razmišljanje je ishod simptoma jedne bolesti od koje je bolovalo jedno društvo i cijeli jedan poredak. iz neke kafane."Saslušanje". bez obzira na činjenicu što je prelazio ulicu na nedozvoljenom mjestu.dio neprijateljskog scenarijakoji vodi u izvršenje likvidacija i sijanje nesigurnosti među građanima. O tom posebno govori "poglavlje" po naslovom "Rasprava o ocu". Dok radi projektor. onda se vidi kako ga gužvaju i bacaju u vodu (a Ilija. U međuvremenu stižu Ilija i Đura. samo ih treba znati prepoznati". njih troje sjede na splavu i za stolom razgovaraju. Ilija organizuje projekciju slajdova kojoj prisustvuju brat Đura i žena Danica. njena radnja ide linijom progresije. traži od nje da mu kaže zašto ga prate. na sobnom tavanu je probušio je rupu i kroz nju stalno motri.

Iliji. podstanar Petar Jakovljević. žena "davno ostarela. Ilija sve više ulazi u svoj novi posao istražitelja" uzima godišnji odmor. Snimaju podstanara i njegovo društvo. I dok je Đura na putu . nemir. probudi se bes i rešenost da raskrinka neprijatelje.Ali je već "prvi" radni dan doneo nevolje: došao je kući "prašnjav. Ilija dovlači telefon. odnosno u duhu njegovog svetog pravila: "Sve je suprotno od onog što . Pozledu u saobraćajnoj nesreći tumači kao pokušaj ubistva i to još više pojačava napetost. kupuje fotoaparat sa teleobjektivom. muža. ako ih neko prati. Om je spreman i na takvu žrtvu kao što je gledanje operete u pozorištu ("Računali su. on počinje da se ispoveda. Celu noć su proveli u razgovoru i ispalnirali dalji rad. on koji je robijao na Golom otoku. tačno znam šta je". kao što se i njemu. bes je izazvala i sumnja na podstanara. U njegovoj prošlosti je rat i ranjavanje a potom hapšenje i robijanje na Golom otoku. U njemu su oživele rane prošlosti. u vrijeme informbiroa. Imamo li u vidu kome Ilija kazuje ove reči. krupnog.Likovi (analiza) Ilija Čvorović Ilija Čvorović je čovek šezdesetih godina.i dalje vezan za stolicu . ugruvanjedva stoji" U njemu je sazrelo uverenje da je podstanar " poslat iz inostranstva da organizuje neprijateljske grupe". s namjerom da stigne na aerodrom prije polijetanja aviona. desilo neposredno poslije rata. boreći se za život. Iz tog mirnog porodičnog kruga i društvenog miljea izvlači Ilija poziv iz SUP-a na "informativni razgovor". nisu računali da ima ljudi spremnih na sve"). Mada je vezan za stolicu. On će pregledati stvari osumnjičenog i odpočeće da prati njegovo kretanje po gradu. braća se ne razlikuju od svojih nekadašnjih istražnih sudija: potpuno se uživljavaju u svoj "posao" primenjujući metode verbalne i fizičke torture. izlazi u dvorište. strepnje. traži pogledom lijek. Međutim. došao je u desetoj situaciji. Ilija Čvorović. Oni (naročito brat Đuro) ne prezaju ni od otvorenih pretnji likvidacijom. nezaposleni stomatolog. projektor za slajdove-komletnu opremu za posao u koji potpuno uranja. kćer Sonja. kad vidim čoveka. U načinu postavljanja pitanja. psihozu straha. pre vremena". koja je dovela u sumnju Ilijinu lojalnost. četvoronoške.otišao je da dovede "uhapšenog" profesora na suočenje s Petrom. Kada saznaje od žene Danice da su podstanara zvali iz Priza nekoliko puta. Besan je na ženu što je podstanarau izdala sobu i time " izdala " njega. Ilija i njegov brat su vezali podstanara i počeli saslušanje. obuzima ga panika: odmah zove inspektora. ali ga nema jer ga Ilija nije kupio ("Nema ga u apotekama"). plećatog" . dovlači se do telefona. Podstanar bi da mu pomogne. a potom . anoniman je jednostavan. nervoznog i uznemirenog: nervozan je u hodu. putuju u mesta u koja odlaze podstanar i njegovi ljudi. Ovakva revnost motivisana je da sa sebe skine sumnju policije i opet se vrati u miran život bez zebnje i straha. ružna sećanja. To je prelomni trenutak . živi na periferiji.Vrhunac ideološke paranoje i fiks ideje o narodnim neprijateljima koje trebe omogućiti i uništiti. Njegove priče o praćenju i onome što je video stvaraju psihozu straha u kući: slučajni telefonski pzivi. Bes je izazvala činjenica što je pozvan u miliciju. odustaće zbog opere. Iako se previja od bolova. u trenutku velike uzrujanosti.U sadašnjosti je mučna svakodnevnica. koji će drastično promijeniti njegovu svakodnevnicu. zove Đuru i traži od njega da krene na aerodrom i kako zna zaustavi sve letove. izgužvan. snažnog. pokretima. pa posle mogu mirno da odu u kafanu. jasno je da ih treba čitati u inverziji. A potom. naravno noseći i stolicu za sobom. načinu otresanja cigarete.bježi iz kuće. Ilija je uveren da je stekao solidno iskustvo: "Sada. pretnjama i postupcima. poziva hitnu pomoć. Ovo saslušanje osvežava davnašnje rane Ilijine: umesto da ispituje. magnetofon. dobija napad srca i pada. Brat blizanac Đuro priključuje mu se u istraživanju delovanja "imperijalističkih špijuna".da pokaže da je bio u zabludi. To je početak Ilijinog angažovanja na praćenju podstanara. nepoznato lice na vratima-sve su to "znaci" da ga neprijatelji uhode. prisluškuju razgovore. BALKANSKI ŠPIJUN . zadihanog. Ilijina pojava na sceni pokazuje "čoveka u godinama.

U ovoj sceni dolazi do izražaja narativnost dramskog govora: replike su prave male pripovesti od nekoliko stranica. "Krompirski posao" u ovoliko scena (a dramsko zbivanje traje četrdeset pet dana) ima jasnu socijalnu notu: krompir je pretežna hrana ove porodice. Nju će začuditi neki muževljevi postupci. ali u nekim situacijama i targično" on sve više pokazuje znake paranoje i sve više zapada u afektivna stanja. svet ideoloških utvara koje su uništile njegov život. on nalazi sve više indicija da je njegov podstanar opasan čovek i "imperijalistički agent". Danica ima samo reči jada i osude svega onoga što je snalazi u svakodnevnom životu. suprotne od onih koji se nude kao očigledni i sasvim jasni. U njemu je podozrirvost prema vlasti. To je izdvaja iz prosečnosti koja se mogla slutuiti iz prvih . Daničin svakodnevni život nudi sumornu sliku životne stvarnosti .Ilijina misaono-ideološka transformacija kreće se od sumnje do paranoje.. izjavljuje: "Privatili smo stabilizaciju. a uništava sebe. u razgovoru sa podstanarom.ona kao domaćica najbolje oseća nemaštinu i bedu. ne samo da zapada u nevolje. koja prete njegovom životu. nego zove sanhu. pre vremena".ova rečenica će se ponoviti u nekoliko scena. Apsurd Ilije Čvorovića je u tome što on nastoji da uništi "imperijalističke agente".sve što se menjalo kao da nije dotaklo njegovu ličnost. Zato. sredstava i cilja. Zato i sada. On je jednom bio indoktriniran i zbog te indoktrinacije ispaštao. Ilija je ostao na ideološkoj svijesti svoga vremena . ali Danica ume da otrpi muževljeve reči.Naj oštrija društvena kritika izrečena je kroz usta ove Kovačićeve junakinje. Dok radio-emisije govore o nekoj apstraktnoj stvarnosti. i Golootočani na drugoj strani. Ove reči će razgneviti Iliju koga je već načeo strah. ali su drugi ocenili da nije i .odležao je dve godine robije. nego ga je uzbudilo sećanje na vreme kada je on ovako sedeo pred istražnim sudijom. itd. Njeno mesto je u kuhinji (a kuhinja je i poprište dramskih zbivanja): na početku se vidi kako "sedi za kuhinjskim stolom. kad god se povede razgovor o životu. u ponašanju podstanara ne pokušava da uoči pravi smisao. U njoj se događa zanimljiv proces: ukoliko više sluša izveštaje na radiju i govore političara. Ilija tako nesvesno postaje oličenje totalitarne vlasti i njen instrument. sada je opet indoktriniran.izgleda da jeste". Danica pak.Tragično je u liku Ilije Čvorovića. I tada Ilija nije obuzet mišlju da traži pomoć. ali podozrivost prema "stranim elementima". na njegovo pitanje kako izlazi na kraj " sovim poskupljenjem". večito rasejana(. to nam je sad svetinja". Ponaša se anahrono: misli da će zaustaviti neminovne procese tako što će on sam loviti "imperijalističke agente". To ga odvodi u paranoju koja ga potpuno iščašuje iz stvarnosti i života. kako vreme prolazi. nego mu daje neki drugi mogući smisao ali sa negativnim predznakom. majka. nego i delije vrlo groteskno: to je nesklad moći i delenja. oštro će progovotiti o situaciji u društvu. ali su posledice mnogo ozbiljnije.Ilija Čvorović nije jednostavna ličnost. sada je indoktrinacija došla iz njega samog. ljušti krompir i usput sluša radio" . Ostali akteri drame Danica je dramski junak koji ne silazi sa scene: prisutna je kao domaćica. Tada se u njegovoj svesti utvrdilo sveto pravilo: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". On će razgovorom kod inspektora pronaći u sebi potrebu da sve što se događa u stvarnosti tumači na svoj način pridajući ljudima. postupcima i pojavama neke moguće smislove. utoliko je ogorčenija na sve ono što doživljava u prodavnici i na pijaci. u razgovoru sa inspektorom . ali će biti uz njega: ne dozvoljava kćerki da vodi oca kod psihijatra jer on nije lud. Ona je " večito zamišljena i zabrinuta. supruga. koji nezadrživo tone u svet svoje prošlosti.. Ranije je podlegao spoljašnjoj indoktrinaciji. Ovaj razgovor sa "okrivljenim" ne samo da je uzbudio Iliju što ima pred sobom "uhvaćenog" neprijatelja. Njen muž Ilija. koja rečnikom političkog praznoslavlja govori o "zacrtanim planovima". "neprijateljima našeg društvenog sistema". Udaljavanje od stvarnosti deluje smešno i groteskno. Odmah poslije didaskalije u kokoj se opisuje Daničin "krompirski posao" sledi govrna emisija sa radija. U njemu su borac i rodoljub na jednoj strani.) davno ostarela. mogućnosti i svrhe.On je već iskusio da ono što jeste ne mora to i da bude: bio je borac i komunista.

u situacijama u kojima se pojavljuje podstanar. razum i korektno ponašanje. korektna za ponašanja i čitanja ostalih likova. ne deluje smešno.Iako u delovanju i kretanju ovoga junaka nepoznanica i tajanstvenosti. briga za porodicu. Petar je sticajem okolnosti upao u vrtlog jedne paranoične igre i jurnjave. to je snažnija figura ovoga junaka: njegova snaga je u svesti da je sve to što mu se dešava velika glupost i da se mora jednom završiti. ali je glavni agnes za pokretanje priče i zaplitanje dramskih sukoba. ali ume da sačuva prisebnost. Iz tih razloga. nego tragikomično. Što su žešći napadi braće. nema smeha na njegov račun. Za otvaranje su potrebne gomile papira. veliko razumevanje za muža i ono što on radi. a "olinjali službenici" maltretiraju stalnim odlaganjem i postavljanjem novih uslova. Čak i poslednja situacija kada podstanar izlazi napolje noseći glomaznu fotelju za koju je vezan lisicama. spoljašnja je slika ove žene. Iako je i ušla na strani onoga što čine njen muž i dever.ona ne razume njihove postupke i ono što čine. . ali im veruje. On je čovek koji je rano otišao u inostranstvo. tamo zaradio nešto novca i vratio se u svoju zemlju da otvori krojačku radnju. On deluje smireno i pribrano. ali zato buran smeh prati mišljenje i čitanje dvojice braće. jer su njeni. to je nimalo ne karikira . ne reaguje burno na Ilijine optužbe. pokušava da urazumi dvojicu braće. Sonja je dramski junak koji nema značajniju sižejnu funkciju: samo je agnes za uvođenje bočnog motiva: kćerka i roditelji. U njoj je zdravo jezgro dramskog sveta. čitalac ili gladalac ni jednog trenutka neveruju Iliji i Đuri: ne podležu iskušenju da da prihvate razmišljanje i uverenje dvojice braće. Podstanar (Petar) pojavljuje se samo u tri dramske situacije. u njenoj duši je snažni jad na sve ono što se događa.slika dramske igre: njena izmučenost i mirno podnošenje nekih muževljevih postupaka i ponašanja.

"ćore". sluhom pokušava i uspijeva da odredi svoju poziciju u redu i u odnosu na sva dešavanja. ali ne i sjećanje na jednu raniju svjetlost. To je svjetlost u vidu odbljeska: " blijesak munjevita noža" i "bijela krvnikova koža" jer "do pojasa svi su bili goli/ I tako nagi oči su nam boli". Stara žena.. U drugom pjevanju mučenja se nastavljaju. To je ta jeziva slika kojom se završava prvo pjevanje. vidimo. Sam čin vađenja očiju izaziva grozu i jezu... Nosioci te svjetlosti su ptica. Užasavajući prizori se uvećavaju naradbom dželata da žrtva. na kraju svih muka. "lubanje mrtvačke". kroz uši im provlače žicu. Već se iz ovog prvog stiha sluti da će u djelu biti dominantna tri elementa: krv. Jeza izvire iz slika grozomornih detalja: krv se iz praznih očinjih jama sliva niz lice. A u drugom pokušaju da se pokrene i "zaroni" ispod leševa i tako nađe spas od bombe. Tama odnosi pobjedu nad svjetlom i život postaje gusti mrak. Prva riječ je "krv" ." Žrtva biva dovedena do jame. pa zato i :"Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!/ Mjeseče! Svijetlo ko majčino mlijeko!" Ali ostaje i vizuelni utisak u svijesti jedne druge sablasne. koščatim rukama. Njegova funkcija je da posvedoči i o dešavanjima u jami i da tako pruži cjelovitu sliku o zločinu. rijeka. Tako se na samom početku javlja stih : "Krv je moje svjetlo i moja tama". otiče i donosi jezu. grohot i neumjesne šale zločinaca:"eh. Žrtva više nema oči. pošto je lišena čula vida. oštrim vrhom kame.umjesto da začepi usta koja vrište. Ona je i "svjetlo" kao izvor života. uništenja jer se prosipa. Od šestog pjevanja počinje doživljaj subjekta u jami: polumrtvi ljudi. hvata ga čvrsto.u očne duplje starice zabada svoje ruke.. Žrtva.zgnječi svoje oči. "jecaj" i priklano "ciktanje" žrtve u jami. drugi u pleća. svjetlo i tama." Treći dio jame produbjluje patnje žrtve: jedna žena završava u ludilu. a put jedini je do jame. u prirodi ravnodušnosz spram stradanja žrtava i udesa ljudskog: "negdje je cvrčsk pjevo". Pored nanošenja fizičkpg bola. mrtva i već hladna tijela klize po krvi i sluzi "kao mrtve ribe studena tjelasa". cerekanje.Jama . i da rekonstruiše sva zbivanja oko sebe. Osnovno i dominantno osjećanje je sada jeza koja se naročito pojačava u trenutku kada subjekat. i sva ta mučenja imaju za cilj da čovjek što više obezvrijedi i ljudsko biće poništi: onesvješćene mokraćom svjeste. probadaju im uši. Radnju prate zvučne slike koje su zamjena za čulo vida: jauk i plač mučenika prati objesni smijeh. i mesnata vreća/ Padaše dugo. a onda slijedi jedan udar kame u grlo. Četvrto pjevanje potencira bacanje žrtava u jamu: "Čuh meki udar. završava u mraku: zločinac. životonosnu svjetlost koja simboliše ljepotu života i zadivljujuće prizor svijeta. I dok se mučenja smjenjuju i bolovi traju. zločina.Ivan Goran Kovacic ANALIZA PJESME Pjesma je razvijena na principu kontrastiranja ili suprostavljanja različitih vrijednosti. Stravični put do jame . drvo. steže u samrtnički zagrljaj dok se . jednu malu vidio sam danas. ali. subjekat rukom nalazi "zakoljak grozan" i čuje kako "krkjla grkljan u krvavoj rani".svaka od njih. vid je izgubljen. rušilačke svjetlosti.ovdje simbol zvjerstva. javlja se i psihičko mučenjeuvrede: "Dupljaši". žrtve završile u tami duboke jame. krvava krvnikova kama. sa njom ide i "tama" koja dolazi nakon svjetla. Krike i zapomaganja žrtava u jami ućutkuje prasak bombe. Krik žrtve sada prelazi u urlik. neko je pokušao da pobjegne i taj je bio ubijen. bičuju ih. žrtvama vadi oči da bi. bolje reći do pakla naci ce i stradalnik koji kazuje o zločinu (peto pjevanje). Tada se gasi i poslednji "jauk".

koja je bila na početku svega... majku sin? Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca. a sa njim je stiglo i saznanje da su dželati zapalili selo. Žeđ je u stvari strašna potreba za životom jer.. Naime..zgarišta i "na putu lešina od psa". u krik očajnika. Kraj poeme je u znaku pesme. sva odreda... ostaju bez odgovora: Zar ima mjesto bolesti i muka. djetinjstvo.. na početku Jame i ustupila mjesto. ona je zamjena za fizičku svjetlost .. Ta svjetlost se ovdje.. postaje duhovni zanos bića..umjesto tuge.. subjekat.. oduhotvoruje. Jama je puna.. greje. Sedmo pjevanje je u znaku polivanja žrtava krečom.. To je trenutak kada na rame pada ruka koja teši. ni kletve.subjekat posmatrao parče neba. Igazeći "prsa i trbuhe grubo". radovanja i svjetlosti. Javljaju se i suze kao izraz jedne nove sreće:Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom.. ona je sada obilje umiranja i smrti. izašavši iz jame. A onda sledi susret sa oslobodiocima.. tami. strada čovjek živ?. prozorsko okno kroz koje je. prinudom i silom. jedući posnu travu. Sada je to ona unutrašnja svjetlost koja grije i vraća vjeru u smisao života. ko bi posvadočio o užasima što ih zločinac čini.. Svjastan trenutka i položaja u kome je.brani. jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji put... koja donosi nežnost i vraća vjeru u ljude.. saznanje da je osveta izvršena i nova svjetlost: " Široka svjetlost. kosmičku... da je u vatri izgorjalo sve: kuća. četvoronoške ide po livadi. na kraju pjesme . ako toga nema.... a koja je sada samo prošlost i sjećanje. Sve je sagorjelo. Deseto pjevanje je u stvari evokacija onih momenata i životnih prizora i situacija iz kojih govori svijetlost života.. kola.nema ni pjesme.. prela. umjesto toga. I brat joj stavjla mrtvoj na grud krin?. U osmom pjevanju stradalnik izranja iz gomile leševa dok mu "krv gusta/ kroz nosnice oštro briznu. kao božji znaci/ Okupala me"." Pritajen. kućni prag. lastavičje gnijezdo pod strehom. .. Gdj im otac kćerku.. toli žeđ.... berbe. jer očiju nemam.. vjetar je donijeo miris paljevine. Jedino srcem.. Gdje trpi.. ni smijeha. i sve to u vidu retorskih pitanja kojima kao da nema kraja i koja. Stradalnik.... trajanje u njegovim najrazličitijim manifestacijama: svadbe. pati.osjeća mržnju.. puni usta travom i.. on čeka veče da izađe iz pakla/ jame. koji dolazi sa slobodom.Zar ima mjesto gdje još vrište djeca. a sa njom ispunjava ga potreba za osvetom... izlazi iz jame (deveto pjevanje). koljevka. ali u sebi duboko jeca što ne može da je vrati u život dok "umirući stenje".. Sama pomisao na te slike vodi u protest.u vrijeme mira i spokoja. gonjen strašnom žeđi. sve što je nekad oličavalo život.

onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.ni carska.da se mijenjaju najčešće svjesno.ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.suše.To ti e nagrada.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini .poplave.od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti.ni spahijska".I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina.kasti.tek obložena providnom skramom humora.Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Davide .ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.i više od toga-državu koja iza njega stoji .budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno jesu manje obrazovani od okupatora.njihovih bolova i njihove nesreće.umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta."Oslobodio" ga je svinjčeta.a katkad i nesvjesno.postavila ga je u centar opšteseljačkih briga. DAVID ŠTRBAC Junak satirične aktovke Jazavac pred sudom David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka. godine."Ova velika tagika .ničija šuma.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Zato on nije sam predstavnik seljaka iz Stričića. reć' ćemo.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".neku nagradu.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.jer je ona mene od napasti oslobodila.PETAR KOCIC Delo "Jazavac pred sudom" nastalo je 1904.peče nagoni suze na oči.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.patnji.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom.a katkad i nesvjesno.i još više -ropstvo uopšte.JAZAVAC PRED SUDOM .da se mijenjaju najčešće svjesno.dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.O dobre carevine. David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka.Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime.i još više .a žena i djeca zaplakoše.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.David svojom riječi.Vrhunac bola.i više od toga-državu koja iza njega stoji .koze i krave.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija.ali su veći kao ljudi i imaju čojstva više no stotinu okupatora.a danas :carska šuma".Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.

grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.kasti.David je o čitavom svom životu govorio pred sudom i pred njim bio čas stidljiv.poplave.Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.Vrhunac bola.-ropstvo uopšte.a žena i djeca zaplakoše.postavila ga je u centar opšteseljačkih briga.jer je ona mene od napasti oslobodila.krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti."Ova velika tagika .ničija šuma.tek obložena providnom skramom humora.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom. reć' ćemo. .koze i krave.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije strane.čas molećiv i miran kao jagnje.A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.peče nagoni suze na oči.U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".suše.onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.čas surov.ni carska.patnji.Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Davide .David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.neku nagradu.O dobre carevine.ni spahijska"."Oslobodio" ga je svinjčeta.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina.David svojom riječi.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini .To ti e nagrada.dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.a danas :carska šuma".njihovih bolova i njihove nesreće.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija.

Putovanje kroz noc. . kojima se atakuje na cast i ljudsko dostojanstvo uzimaju se kao zasluga.to je niz epizodnih situacija koje se ne osjecaju kao jedinstven i uzrocno posredicni tok zbivanja. U unutrasnoj prici on je samo posmatrac koji predocava i povremenim pitanjima provocira ispoljavanje drugih aktera prica. . Na meti njegove satiricano .Jahanje. Naglaseno ironiski ili satirican odnos prema stvarnosti i prikazanim pojedinostima ima kohezionu funkciju i ponistava mane fragmentarne strukture pripovjetke. pocast.Radoje Domanovic .alegorijske proze bila je vlast i njeni predstavnici. .Razgovor sa gostijonicarem. Prica iz sna .jahanje i zigosanje: sramni cinovi. pijuckanje vina i citanje knjige. poltronsko i servilno. Osnovna zamisao pisceva u Dangi bila je da se prikaze odnos vlasti i podanika. a naratorov san je predocen u unutrasnoj prici.Zigosanje. Meta veoma ostre i ljute satire su obest i osijonost vlasti: podlost.Cackanje zuba. Prica je data kroz dvije slike: naratorova stvarnost i naratorov san. Fabula je jednostavna . . Struktura ove pripovjetke moze se predstaviti na slijedeci nacin. .Clanak. Iskaz domanovicev je zbijen. Danga je kratka pripovjetka. nepoznatom svijetu.Zbor. . ali je Domanovi} bio razocaran i drzanjem gradjanstva (naroda): ono je bilo podanicko. podanistvo i servilnost gradjanstva (naroda): pokvarenost i nevaljalstvo: pomjerane (degradirane) vrijednosti . To je uslovilo specificnu kompoziciju: naratorova stv arnost je predocena u okvirnoj ili spoljasnoj prici. Prolog (java) .Sjajno dugme sa policijske uniforme. a pojedinosti emituju doslovno i preneseno znacenje: slika ili iskaz su obojeni ironijom ili satirom. pisac i publicista imao veoma kritican odnos prema stvarnosti svoga vremena: one za vrijeme vladavine Obrenovica i one poslije majskog prevrata i dolaska nove dinastije i nove vlasti.analize pripovedaka Danga Domanovic je kao covjek. Narator nije imenovan. niti je dovoljno individualizovan i prilicno je pasivan. vitestvo i rodoljublje.Narator o sebi i svom narodu. . . labave kompozicije i fragmentarne strukture. Njegova je uloga kao kazivaca spoljasne price da uvede u zbivanja koja se odvijaju u nekom drugom. recanica je krcata informacijama.

stizu iz Egipta u obecanu zemlju. aktere price. dolazimo do zakljucka da je potpuna analiza pripovjetke u svim pojedinostima nemoguca. Vodja strelica Pripovjetka Vodja je cjelovitija pripovjedna cjelina: postoji jasna fabula sa uocljivim uzrocno . . koji su uvjek prisutni u drustvenom i politickom zivotu. Ova tri segmenta isticu se sveobuhvatnom slikom odnosa vlalsti i podanika. . mutna. Nasa analiza se usredsredjuje na tri segmenta pripovjetke: prolog (spoljasna prica). vidjeti svoje politicko okruzenje i svoje Pasice.onim za koje smatramo da su bitni za razumjevanje pisceve intencije i sustine pripovjetke. iz svake replike ili dijaloske sekvence izbija snazna ironija. gotovo besvjesna pogleda". bez ikakve nade u izbavljenje. predocava ponasanje moguce u svim vremenima. jedna od mnogih koje cine legendarnu istoriju izrajelskog naroda. Primjecuje se da je ova nevelika pripovjetka sastavljena iz velikog broja epizoda i scena. Savremenici su mogli u prici vidjeti aktuelnu politicku situaciju. ali ce citalac Vodje. tupa. U osnovi price covjekova iskonska tezna i potreba da traga za boljim zivotom i trazi obecanu zemlju. predocavanjem poremecenih moralnih vrijednosti i naglasenim i ironicno . sadrzi slike i situacije koje su uvjiek moguce. Izmedju biblijske price o obecanoj zemlji i ove Domaoviceve price postoji sustinska razlika: u Bibliji je ispricana jedna legenda. Vodja kao umjetnicko djelo nosi u sebi umjetnicke istine koje su svevremene. Pasic i Radikalna stranka samo su podsticaj i povod. glasovi su nejaki i iznemogli.nasao se u bespucu. umjetnicke slike. Dugo je sadrzina ove pripovjetke iskljucivio vezivana za Nikolu Pasica i njegovo vodjenje Radikalne stranke. Ucesnici zbora su " blijeda.. iskaze i pojedine rijeci. Ali dok Izrajelci.satiricnog predocavanja stvarnosti i satiricnog sibanja prilika i naravi. dijaloske replike. jahanje i zigosanje (unutrasnja prica). Zato cemo u ovoj interpretaciji zadrzati samo na nekim segmentima pripovjetke i nekim umjetnickim slikama . Motiv vodje i naroda ima biblijsko porjeklo: u knjigama Izlazak i Mojsije (Stari zavjet) nalazi se legenda o Mojsiju koji vodi svoj narod ka obecanoj zemlji. Domanovicev narod ne uspjeva da stigne na cilj . . Ali. u vremenima daleko poslije Pasicevog vremena. u Domanovicevoj prici na ironican i satirican nacin je ispricana prica o jednom narodu i njegovom vodji: i narod i vodja su ovdje na udaru ostre i jetke ironije.Poslije nekoliko dana Lear ponosno seta gradom. Epilog .Razgovor u mehani.Budjenje. poslije cetrdeset godina trazenja kroz pustinju.posljedicnim tokom u kome iz jedne situacije proizilazi druga. kao i da se ostvaruje velikim brojem pojedinosti. Svaki detalj na putu ka obecanoj zemlji zahvacen je ironijom. Citaocu ostaje dosta prostora da analizuje situacije. a pripovjedanje ima hronoloski tok.Narator pred sudnicom. ispijena lica. Postupkom in medias res citalac je uveden u sjediste zbivanja: prica zapocinje narodnim zborom na kome se raspravlja o potrebi da se krene u bijeli svijet i potrazi bolja i plodnija zemlja jer se na zvanicnoj zemlji ne moze opstati posto je neplodna i sva od prljusi i kamena. Imamo li u vidu da je svaka scena u funkciji alegorisko .satiricnim tonom.

Stari zavet je sveta knjiga jevrejske (mojsijevske )religije.ima ih 16.Prvi prevodi uradjeni su u vreme stvaranja slovenske pismenosti (Cirilo i Metodije).Biblija .savez se desio po ozlasku jevrejskog naroda iz Misira (Egipta) a sklopljen je izmedju Boga i Mojsija kao narodnog izaslanika.Ponovljeni zakoni.Ona se u hriscanskom svetu zove i Sveto pismo.. Poucne (mudronosne) knjige sadrze sabrano opste ljudsko iskustvo o prirodi .Zakon.koju je i hriscanska religija prihvatila kao svoju. U prvom je sav smisao izrailjskog naroda:njegova mitologija religija .Ukupno ima 150 psalama.prema temi koju obradjuje .Levitski zakonik.coveku i Bogu. Istorijske knjige. Prorocke knjige cine 4 velike knjige:Knjiga proroka Isaije.LJudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio. Petoknjizje ili Knjige Mojsijeve cine:Knjiga postanja.Mojsije prima od Boga tablice (deset bozjih zapovesti) i tim cinom jevrejski narod postaje ''izabrani narod''.nastala na hebrejskom jeziku .Kaaradzic 1847(Novi zavet) i Djuro Danicic 1869(Stari zavet).Ova knjiga nad knjigama deli se na dva dela:Stari zavet i Novi zavet.Ovaj deo Biblije jevrejska tradicija naziva.Istorijske knjige.Cine je 73 knjige:46 starozavetnih i 27 novozavetnih. Ljudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio. Biblija je rano prevodjena i na slovenske jezike. .Knjiga proroka Jeremije .ljudi su se ogresavali o Boga .osvetljavaju nastajanje Saveza Jahve s Izraelom .Sveto Pismo Naziv Biblija potice od reci biblos i biblion(knjiga). Biblija zapocinje Knjigom postanja a zavrsava Otkrovenjem ili Apokalipsom.muzici. Drugi savez sklopljen je izmedju Boga i svih ljudi posredstvom Isusa Hrista .On je obecao ljudima da ce se starati o njima a oni su se zavetovali da ce se drzati njegovih zakona.Knjiga brojeva.prorocka vizija i poezije. Psalmi se vezuju za davidovo ime ime ("Psalmi Davidovi").Knjiga proroka Jezekilja.ali je Bog svoj Zavet odrzao.Bog poucava svoj narod o sebi . Stari zavet se sastoji iz 46 knjiga koje su grupisane u 5 celina:Petoknjizje(ili njige Mojsijeve). Stari zavet Stari zavet kazuje o sporazumu Boga sa Avramom i njegovom porodicom. Knjiga proroka Danila.Knjiga izlazaka.Psalmi. Biblija je vekovima izvor nadahnuca u knjizevnosti . Novi zavet je nastao na starogrckom jeziku kao sveta knjiga samo hriscanske religije.Tora.koja je postala izabrani bozji narod.Poucne knjige i Prorocke knjige.Na srpski jezik preveli su je Vuk S.slikarstvu i vajarstvu. U oba dela Biblije glavno mesto zauzima savez ili zavet.

Poslanice i Otkrovenje ili Apokalipsa.. Legenda o potopu Knjiga postanja ili Prva knjiga Mojsijeva (50 glava) predstavlja sadrzinsku osnovu celog Starog zaveta.Jevandjelja po Jovanu.koje su grupisane u 5 celina:Jevandjelja.Jevandjelja po Luki.Svako zlo u ljudskom rodu vratice se zlom od covekove ruke. Otkrovenje ili Apokalipsa predstavlja zavrsetak zbirke biblijskih spisa. Dela apostolska predstavljaju nastavak Jevandjelja u kome se pokazuje kako se Isusov zivot produzava u Crkvi kao njegovom delu. Besjeda na gori Jevandjelje po Mateju (28 galava) odrazava zivot prve hriscanske zajednice (crkve) u Jerusalimu .Bog se odrice da ponovo salje potop ali upozorava da ce se ljudi sami istrebiti ako zlo udje u njih i budu prolivali tudju krv. Poslanice apostola Pavla se smatraju nadahnutim i merodavnim za propovedanje vere.novog neba i nove zemlje. U drugom delu kazuje se o Bozjem izboru praotaca i patrijarha a potom i njihovog naroda.Jevandjelje po Marku.Cetiri su Jevandjelja:Jevandjelje po Mateju.Legenda u osnovu ima pouku: Bog je ljude kaznio potopom zato sto su se namnozili i zato sto se namnozilo zlo u cinjenju i misljenju "Gospod videci da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji.Novi zavet se sastoji iz 27 knjiga.ostavio je najcistije i najblagorodnije duse da obnove svet . Jevandjelja znace blagovest . O potopu se peva i u Epu o Gilgamesu.Legenda o potopu je jedna od najstarijih pa takvo mesto zauzima i u biblijskim knjigama .dobru i zlu.s kojima pocinje spasenje celog covecanstva.Nalazi se u Prvoj knjizi Mojsijevoj (Postanju) .ljudski rod i sve zivo na zemlji/.Sin Bozji Isus Hristos umro je da bi svim ljudima doneo oprostaj kroz veru i njega.Opisuje se Isusova licnost a njegove reci i dela treba da postave norme za zivot Pracrkve.poreklu i sudbini coveka.Matejevo jevandjelje sadrzi 5 besjeda hristovih od kojih je najcuvenija Besjeda na .Poslanice apostola Pavla.kaznio ga je potopom ali ga nije unistio.Izraelaca.Dela apostolska.izraz radostiSredisnja licnost je Isus Hristos kao Sin Bozji koji propovedom uspostavlja vezu Boga i coveka.Zakljucuje Bibliju vizijom novoga sveta.sledbenici pronose sirom sveta radosnu vest o Bozjem obecanju novog zivota u Hristu.Novi zavet Novi zavet je kazivanje o Isusu Hristu i njegovom dolasku da utvrdi novi sporazum izmedju Boga i ljudi. U prvom delu obradjuju se opstecovecanska pitanja o Bogu stvoritelju.i da su sve misli srca njihova samo zle" Bog se jednom pokajao sto je stvorio svet jer se ovaj mnogo pokvario.Posle Hristovog vaskrsenja .

ni zemljom . Isus sa prezrenjem gleda na sve optuzbe i ne odgovara na pitanja sudije Pontija Pilata. Dosetio se svog prava da povodom jevrejskog praznika Pashe pusti jednog suznja.Juda baca u crkvu 30 srebrenjaka koje je dobio za izdaju .daj mu i haljine -ako te potera po jedan sahat .idi s njime dva -koji iste .sidji sa krsta".Nakon ovih reci ispustio je dusu i desilo se cudo:crvena zavesa rascepila se na dvoje.pomrli sveci su ustali.Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim sto jevrejski svestenici kazu .simbol neunistivosti duha na kome pociva vera u Boga.kao sto je savrsen otac vas nebeski" Stradanje i vaskrsenje Hristovo Prica o stradanju i vasksenju Isusa Hrista ispricana je u 27 i 28 poglavlju Jevandjelja po Mateju.podaj mu -ljubite neprijatelje svoje Poruka Besjede je u poenti: "Budite vi dakle savrseni. Isus se obrati Bogu:"Boze moj zasto si me ostavio". .Za takvu optuzbu donosila se smrtna presuda.Hristova pojava i ucenje smetali su jevrejskom svestenstvu i ono ga optuzi da huli na Boga. U jednom trenutku.U ovu pricu usli su motivi lazne optuzbe izdaje .Najobimniji dio Besjede na gori je onaj u kojem se navode moralne norme .Mnogi su tada uzviknuli:"Zaista ovaj bese Sin Bozji". Razapeti Isus nije ostavljen na tim mukama. U njoj su sadrzani Isusov proglas kraljevstva nebeskog i njegov nauk ucenicima (apostolima) i narodu.Posle 3 dana Isus je vaskrsao.Karakteristican je sledeci momenat>Pilat pita sta ciniti sa Hristom.Narod je na ovo odgovorio:"Krv njegova i na nas i na decu nasu" U ovim recenicama sadrzana je misao o nezasluzenom stradanju Hristovom.uzima uze i obesi se.iskupljenja.vernosti.:Narod se rugao muzeniku razapetom na krstu i uzivao u tudjim mukama>"Ako si sin Bozji .grobovi su se otvorili .stradanja dostojanstva.u mukama.Svestenici su spremno odgovorili da pusti Varavu odmetnika i ubicu.zemlja se protresla .Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsenja oznacavaju pomeranje zivotnih vrednosti i moralnih principa na kojima pociva ljudski rod. Na drugoj strani vec je izrazen prezir prema Judi kao izdajniku.vazece i za apostole i za narod koga uce vjeri.pokajanja.grob je ostao prazan.Sudija Pilat je ispitivanjem utvrdio Isusovu nevinost.Vaskrsenje je obnova zivota. Bogati Josif uzeo je Hristovo telo i zakopao ga u grobnicu. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato ce on pred svima prati ruke i govoriti:"Ja nisam kriv u krvi ovoga pravednika.Duh istine i pravde jaci je od duha sile i zla.Predase ga rimskom namesniku Pontiju Pilatu pod optuzbom da buni narod i govori da je on car.gori. Najvazniji elementi ovog moralnog kodeksa su : -ne ubij -ne gnjevi se na brata svojega -miri se sa suparnikom -na cini preljube -ne kuni se nikako:ni nebom.ni glavom svojom -ne braniti se od zla -ako ti uzme kosulju .masa odgovara:" Da se razapne".vi cete videti".

a posljednji IV1940.Valet ." Fabula: 1.Natalija i Aksinja 4. "pravilne raspodjele" (svakom prema potrebi.Potjolkov.Koršunovi.Crveni i bijeli-sukob.Buncuk 2.Grigorije sa boljševicima 3.Grigorije odlikovan 5. postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude Šolohov nastojao da prikaže i to mu je veoma zamjereno.Ratne operacije 6.Mihail A. i 1929.. Lenjin.Šolohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloženju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu života ruskog naroda.Radnici i Štokman-boljševicka skupina 3. III-1933.Natalija rada blizance 3. do marta 1922.Februarska revolucija 1. itd.Natalija rada 5.Potjolkov i Cernjecov 4.Rat 1917.Nezadovoljstvo. bolji ljudi (boljševici) MIJENJAJU zvijezdom. Tihi Don je najvece djelo poslijeoktobarske ruske književnosti i zasigurno jedno od najvecih uopšte u XX vijeku. Krst.Grigorije se vraca kuci 1. Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode Šolohovu savremene i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912.Tihi Don . Februarska revolucija. srpom i cekicem.A. Rat 3.Aksinja i Listnicki.Grigorije se ženi Natalijom 1.Grigorije odlazi u vojsku 1. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj istoriji:I svjetski rat. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su Šolohovljeve "Donske pripovijesti". živjeci sa kozacima. Za ovo veliko djelo M. godine.Grigorije i Aksinja 2. Novi junaci su Marks. nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca". Gradanski rat.Šolohov Gotovo sav svoj život proveo je Šolohov na Donu. Oktobarska revolucija. novi. Engels. svakom prema radu.Porodica Melehovih.Oktobar 2. Medutim. 2.). HAPŠENJE Štokmana.Grigorije sa bijelima 7.Trgovci Mohovi.Kozaci se vracaju.Grigorije napušta kucu i bježi s Aksinjom 4. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio štampani su 1928. Ruše stare norme morala i života uopšte.Natalija se vraca Melehovim 2.Grigorije ranjen dolazi kuci 5.Natalija pokušava da se ubije.Rat 1916. Stoga nije neobicno što je Don s kozacima glavna tema njegovog književnog stvaralaštva.

razvija se u nekoliko posebnih. Medutim.Listnicki se ženi. On je najprije crveni. Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista.u previranjima savremenim mu.Grigorije i general 3.Umire Aksinja 8.dolazi kuci i vraca se 5. Tema:kontrarevolucija oko Dona Ideja:besmisao rata(bratoubilackog) Likovi:Grigorije Melehov.Aksinja i Grigorije 8.Vecina junaka u Tihom Donu tragicno skoncava.Prohor i Aksinja odstupaju 7.Ustanici prelaze na lijevu obalu Dona 7. Darja.ilinična melehova.Darja Melehov.pali kuce 1. Dunjaša.Miška Koševoj ubija Petra 6.Rascjep u kozaštvu 2. onako kako je i živjela. linija zbivanja vezana je ponajviše za mjesto Tatara Jagodno-front. postaje simbol ljudskosti. zatim bijeli pa onda ustanik.Petar . naprotiv.Stepan i Aksinja 4.Grigorije. moralne cistote i viteštva.Stepan se vraca iz zarobljeništva.Grigorije demobilisan.Grigorije stupa u Crvenu armiju 2.Grigorije komandant.Kako je radnja romana obimna mjesto radnje nije jedno. Kroz glavne likove ovog romana predstavljen nam je i život kozaka u ratu i miru.sinu Radnja romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX vijeke na jugu Rusije.Aksinja Astahov.Njegov daljnji put je nedorecen.Grigorije se vraca kuci. na teritoriji Donska Oblast. Sam Melehov.Darja se davi u Donu 6. Kuca Melehovih je u središtu romaneskne price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu.ILINIČNA. da bi zatim ponovo postao crveni i na posljetku otpadnik u Fominovoj bandi.Oni su predstavljeni kroz Štokmana. Okosnice radnje predstavljaju: -na prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom -Grigorijev odlazak u rat -pojava boljševika i komunisticka vlast -sukob crvenih i bijelih Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana.Grigorije i Fominova banda 6.pantelej melehov. Grigorije se vraca kuci i živi sa sinom.Natalija Melehov. bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljševici kao nosioci nove svijesti.odn.Miška Koševoj ubija Grišaku.Aksinja.Umire ILINIČNA 4. Šolohov nam takode istice i slijedece tokove radnje: Melehovi-Koršunovi. Pantelej.Grigorije 2. ipak.Grigorije se razboljeva 5. a duša mu je "tamna kao prazan bunar". Potjolkova. sporednih tokova:Petar.Grigorije.1. ali je pobjednik stamenošcu i dosljednošcu svog moralnog lika.Rat u aprilu 1918. Natalija.Raspad donske vojske. Melehovi-Astahovi i MelehoviKoševoj. Kroz cijeli roman pratimo preobražaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao.Koševoj i Dunjaška 3.Bijeg Grigorija i Aksinje 7.Aksinja i Stepan.Stepan.Umire Pantelej 1. Ova fabularna linija(Melehovi).napušta Aksinju 3.Natalija umire 4.Grigorije i Koševoj 5. On je poražen u sticaju istorijskih dogadaja i okolnosti. Koševoja.

kao i ostali kozaci..boljševici.kozaci.veoma osudivali Prokofija.Veoma je upecatljiva i scena prvog Grigorijevog ubijanja.pocela je Oktobarska revolucija.te pokazao vitestvo.Malo je trebalo.skupa s Prokofijem.Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda zabacuje zaklanu ovcu.Grigorije Melehov je veoma kompleksna licnost.predstavljen je. "Turkinje".bezgranicna ljubav od koje ce se Grigorije povremeno udaljavati.u više dimenzija:kao vojnik kozak.nije ni za kakvu jednostranost i zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i upoznao surovosti ljudi." Da bi se bolje razumio Grigorije.Grigorije je.kao ljubavnik.tad se razbuktao Gradjanski rat.tradicionalista.ali kojoj ce se uvijek iznova vracati.a ne progresa..postala predmet ismijavanja cijelog sela."I tako pocinje velika. Likovi: Grigorije Pantelejevic Melehov: Grigorije P.kao muž.Rat se blizio kraju.rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na njegovoj dusi "Meni se brate dusa umorila. Za njega.MiĆka Koršunov.kao seljak.koja ja odmah.Za dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je cetrnaest puta. On je bio uobicajen momak.Nikud iz sela necu ici!".njegove korijene.Grigorije.Miška Koševoj.iako šest godina mladi.Seljaci su zbog nje.ali kasnije je postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez Grigorija.Bez Dona.ima se cim disati.Isto kao otac.stepe I njiva on nije mogao da živi:"Od zemlje se ja nigdje ne micem.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa svim sto im protivno.Kao prvi kozak..a mladi Grigorije.možemo reci da je nosilac najviših moralnih vrijednosti-on je covjek cija je krivica u tome što se našao u škripcu istorijskih zbivanja koja su zahtijevala samoopredjeljenje.tj.bio je sav na oca:gotovo za glavu viši od Petra..pa da Grigorije promjeni stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili Turkinju i osudili je na smrt. Melehov.u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih ociju.vec da su i to samo sredstva za što uspješnije sagledavanje njegove licnosti. Za Grigorija možemo reci da je bio pravi kozak:ratnik I ratar. Kada je poceo Prvi svjetski rat.I Grigorije je igrom slucaja ..a kako se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i odlazi u Tatarsko.udata žena:"On je uporno oblijetao oko nje."Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.vizije buduceg. Naravno.On je u središtu romaneskne price. Njegov opis dat nam je na samom pocetku knjige:".pri povratku sa turskog ratišta.njegovi postupci i ponašanje.Na pocetku je bio veoma osjetljiv.a stice se i utisak da opisi ratovanja..izbocene jagodice mrkorumenkaste kože.središnji je lik romana "Tihi Don".osjecao se zamor i rasulo.komšinica. dospio u crvene i borio se hrabro .Ono nije imalo sazaljenja".medutim.Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost svih ljudi.Medjutim ." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican Prokofiju:on se ne obazire na druge nego sluša svoje srce.njegova ljubav je isto osudena od strane svih I svoju ljubav je isto tako izgubio tragicno.može se reci."Sad se osjecam kao nedotucen".i Grigorije je bio malo povijen.otišao na front.Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev djed Prokofije.mladi sin Panteleja Melehova.Na samrti je rodila Panteleja..Mozda je to bilo njegovo prvo razocarenje u covjeka.nemir i buru strasti u njemu izazvala je Aksinja.jer drugacije nije umio.Umrla je mucenicki.takode.medutim.Melehov.Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta sa .On postaje sinonim za ratnika..doveo je sebi za ženu Turkinju.cak i u osmehu bilo je kod obojice nešto zajednicko divljacno.Ovdje je stepa..isto kao u oca povijen orlovski nos.revolucije i kontrarevolucije nisu knjizi zbog sebe samih(iako su bitni).potrebno je razmotriti i porodicno stablo Melehovih.Grigorije se pridruzujeDonskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.

sve to donosi bol i stradanja ovoj ženi. hocu smrt".a kad pobuna bude pocela slabiti. Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Sve mi je dosadilo. Oni su ponovo zajedno. Djelo se završava slikom doma Melehovih:"stajao je kod kapije svog doma i držao sina u narucju.strane na stranu . na Grigorijevim rukama. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne ženstvenosti. a narocito Miška K. Shvatio je da je sve potonulo. U kuci Melehovih svi je obožavaju osim muža. Nosilac nacela materinstva je Iljinicna Melehova. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim njegovog malog Mišatke. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato što je bila osramocena. Prije svega tu valja pomenuti. Njena cerka sa Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva ljubavnica. Dariju. To je bilo sve što ga je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom. ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu ona kaze:"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki život. nove vlasti.on ponovo prelazi crvenoarmejcima.sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su njena. Pokušaj samoubistva. cistoce. da je postao progonjena zvijer. Zato Miški i kaže:"ti kažeš da sve bude jednako. Natalija Mironovna je olicenje vrline i dobrote. Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao. Ona ne može imati svoju djecu. Uzmi crvene. Kada na kraju saznaje da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne boji. on se vraca u svoje Tatarsko. dobre majke i domacice. Grigorije Melehov nije stvoren za komplikovana stanja. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge isto tako sprecava u tome. hrišcanske predanosti mužu i nacelu porodice uopšte. Otkad je muž napustio. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu se vrati. bio stvoren za starost. sem Aksinje i Natalije. On je covjek vjecitih dilema. Njena ljubav je kao neka bunika pored puta. Po povratku s ratišta Koševoju kaže "ja sam svoje odslužio. Ostao je bez svega što mu je bilo drago. Dunjašku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik žena. Vidio sam komesara sav se zavukao u kožu a drugima nema kože ni za cipele. Nosi ju na rukama i sam sahranjuje. ona je izložena uvredama. ni za kog drugog necu poci. Aksinja ga tješi "nije on bandit. To ga je boljelo i on bježi. htjeli su da ga zatvore. Vodnik u cizmama od najfinije kože. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi. umoran i bolestan. vec prosto nesrecan covjek". za život u miru. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju. neka ide sve do davola" a nešto kasnije kaže i "pobijedite me. U ovom djelu veoma su upecatljivo dati ženski likovi. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti. Aksinja Astahova je postala Stepanova žena kad joj je bilo 17 godina. Griška joj se odmah svidio:"Drag mi je Griška. vrijedne. a crveni što je bio sa bijelima. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu. ali barem je umrla na nacin dostojan samo nje." Grigorije nije covjek misli i ideja vec osjecanja. Kad malog Mišatku vrijedaju rijecima "otac ti je bandit". Ranjavan. gubitak najbližih. on je opet hrabar vojnik koji juriša u okršaje.licemjerja. Pisac je za to kažnjava mucenickom smrcu. što može biti dokaz njene neukorijenjenosti u životi. a obicni vojnik u valjenkama." A stvarnost je bila surova prema Nataliji. Pocinju da sumnjaju na njega. neodreden položaj u braku. prošli su ovuda.Grigorije je kompleksan lik u višestrukom sukobu sa okruženjem:razdire ga osjecanje pravde i prezira. Poslije me možete ubiti. To su rijeci covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage. jer misli da je okajaoo grijehe i zaslužio mir i spokoj. U njenom životu nigdje nikad nije bilo ljubavi i nježnosti. Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju što jednom bio u crvenima. Kozakinje su brižne. I tako u vrijeme strmoglavog kraha ni Natalija nije mogla više ostati cestita. . A godinu dana prije toga otac ju je silovao i osramotio.Tako se na kraju sve smiruje . Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u neizvjesnost. Griška je moj!" Ona i Grigorije žive bestidno ne krijuci se. a ne za velike dogadaje i za velike prelome u istoriji.

Pisac ovu stamenu, kozacku, seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav smisao svog života vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova, Petrova žena, nosilac je nacela drskosti, životne radosti. Kao soldatuša živi raspuštenim životima i krši sva nacela kozackog morala. Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega."Neceš!Ili možda ne možeš? Privukla je svekra na sebe i dodala: muža nemam evo godinu, a ja niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila jedina razonoda, vjecito nasmejana. Medutim sve ima svoje posljedice, oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa, stoga se utopila u Donu.Dunjaška, najmlade je dijete Panteleja i Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je poslušna, vrijedna djevojka: u svemu se vinuje svojim roditeljima. Zbog svoje ljubavi prema Miški Koševoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena žrtva je velika i njezin nesrecan, težak život. Šolohov ne bi stvorio tako veliki i ssveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je boljševicima-nosiocima nove svijesti:Štokman,Buncuk, Koševoj. Štokman je tip boljševika i asketa,koji svoju u revoluciju potvrduje licnom žrtvom i smrcu.Metode Štokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i izazvale ustanak kozaka protiv svjetskw vlasti. Buncuk je boljševik po svemu znatno bliži Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci primaju znatno prisnije od Štokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret svoje teške uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i žrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miška Koševoj,mali i zao covjek prikazan je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona i svojih duboko urodenih kompleksa. Kozaci Kao specifican društveni sloj,a poslije i vojnicki stalež,kozaštvo se pocelo formirati krajem 14 vijeka ,popsebno u 15 vijeku. Kozaci vode porijeklo od odbijeglih najsiromašnijih seljakakmetova,koji su se poceli naseljavati na stepe juga Rusije ,zvane divlje polje ,koje su opustošili Mongoli.U pocetku su oni bili nezavisni ,medutim ruski car Ivan lV Grozni,sredinom XVl-vijeka,angazovao kozake kao vojnike,cuvare svojih južnih granica.Kozaci su bili pod pokroviteljstvom imperije,priznate su im sloboda i autonomija.Njihova skupština se zvala Krug. Kozaštvo je ukinuto u SSSR-u.Sva istorija kozackog naroda sadržana je u jednoj njihovoj pjesmi:"Ponosan je naš dom,tihi Don,naš bacuška".Kozaštvo u romanu Tihi Don izraženo je u vidu mnogih protivrijecnosti koje posebno dolaze do izražaja u revoluciji.U ratu oni potvrduju svoju staru slavu :"stotine ihiljade njihv otišlo je u smrt.padale su glav ena sve cetri strane svijeta,lila se crvena kozacka krv.Takvi su kozaci u boju,a kod kuce oni su vrijedni kosioci,zemljoradniczaljubljeni u svoju slavu.Mkedutim unutrašnja komešanja u carskoj Rusiji i dužina ratovanja stvarali su medu vojnicima haos i dezertiranje.Kozaci,nemocni da shvate novo i revolucionarno,opredjeljuju se za staro kao dobro poznato i sigurno.Zato je revolucija i bila tragicna za kozake i kozaštvo.Kasnije umorni od zablude i sablje,prikljucivali su se crvenima,ili su se pretvarali u bande koje su remetile mir stepa sve do 1922.godine.Kao najizrazitijeg kozaka,iizdvajamo,naravno,Grigorija Melehova. Don Don je najveca rijeka u južnoj Rusiji,peta po velicini rijeka u Evropi,dug je 1970 m.U bijegu od kmetova ruskii seljaci su se naselili na stepe uz Don.Bila je to plodna zemlja.Na Don,kozaci nisu gledali kao na obicnu rijeku,voddenu površinu-Don je za njih bio nešto više;

stoga mu se pjesmama obracaju:"Oj ti,naš bacuška,Tihi Done!" I sam Šolohov mu je dao znacajno mjesto u djelu.Don je mjesto ljubavi,mjesto lova,mjesto smrti,mjesto bola,mjesto srece-mjesto življenja.Don se pojavljuje u opisima slika od važnosti za junake:cin Grigorijevog i Natalijinog vjencanja.Medutim,ratovi i smjena vlasti dovodi Don skoro do samouništenja.Sve što je ostalo jeste zlo i smrt. "Okicen je naš Tihi Don mladim udovicama,procvjetao je bacuška Tihi Don sirocicima,valovi Tihog Dona prepuni su suza oceva i materi. Simboliku romana sugeriše,prije svega, narušenost ravnoteže izmedu života i smrti i nadmoci stihije smrti. Šolohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noža lati od noža ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su živjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu živjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali više necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridržavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za života bila olicenje vrlina hrišcanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam išla doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto šta cu." Darja je živjela nemoralno: kao udata žena se zabavljala, kad joj je muž bio u vojsci. Živjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala muža stalno i bila razbludna umrla je od tada najstrašnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao što vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se proteže kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav život nastoje da što više steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav život pate i tuguju umiru neutješni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o grešnoj ljubavi Šolohov je ipak dosta blaži: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav život patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...

Ivo Andric - Travnicka hronika
Travnicka hronika je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata,ostvaren po modelu evropskog realistickog romana.Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo kojeg drugog Andricevog ostvarenja.Roman je ispripovijedan u trecem licu i sklopljen je od prologa,epiloga i poglavlja.Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji ljetopis koji obradjuje vrijeme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Pocinje dolaskom francuskog konzula,a zavrsava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula.U procesu stvaranja Travnicke hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti istorije civilizacije,etnologije i autenticnim spisima o istorijskim licnostima koje su predstavljene u romanu.Kljucni lik djela je francuski konzul Zan Davil,Parizanin tanane prirode,pjesnik po osjecanju svijeta .Ta istorijski verifikovana licnost je kao prototip posluzila Andricu za oblikovanje knjizevnog lika u kojem se kao u osjetljivom mediju projektuju slike bosanske sredine,obicaja i navika bosanskog svijeta.Nikada do tada Davil,savremeni mladi covjek evropskog obrazovanja,nije vidio ljude kao sto su bili Travnicani,ni obicaje kao sto je audijencija kod turskog vezira,ni navike kao sto je pljuvanje nedobrodoslog stranca.Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kome Davil cita klasicnu tragediju,a kod koga ona izaziva grohotan smijeh,Andric je htio da prikaze sudar dva svijeta i dvije kulture koji se nikada nece pomiriti,a jaz izmedju njih nece biti prevazidjen ni pokusajima njihovih najdobrocudnijih predstavnika. Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19. vijeka.Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom.Bacen u medjuprostor dvije civilizacije,ne razumijevajuci do kraja nijednu od njih,fon Miterer je,pri tom,fatalno obiljezen brakom sa zenom koja se neizmjerno razlikuje od njega.Fon Miterer nije razumio nijednog od trojice turskih vezira koji su se smjenjivali za vrijeme njegove sluzbe u Travniku,ni istocnjacki svijet cutnje i tajnih radnji ciji su oni predstavnici.On,takodje,nije razumio ni novi gradjanski svijet francuske drzave ni njenog predstavnika Davila,sa kojim je cesto dolazio u sukob.Bio mu je stran svijet fantazija njegove lijepe,ali i cudne zene. Vezirov Konak je trece srediste politickog zivota i mjesto najcescih susreta trojice diplomata.Ocekivalo bi se da predstavnici prosvijecene Evrope cine zajednicku prepreku azijatskom osvajacu.Da nije tako kazuje nam vrezirov komentar poslije jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom:"Dva psa,pa se pobila u mojoj avliji." U Travnickoj hronici sudarila su se cetiri svijeta,razlicita po vjeri,kulturi,istoriji,obicajima.Emisari zapadnih i istocnih svjetova nasli su se na prostoru Bosne sa namjerom da nikada i ne pokusaju da se priblize i razumiju.Najblizi saradnici francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog vilajeta,Davna,Rota,turski cehaja,teftedar Baki,kao i travnicke kasablije,u neprestanim su medjusobnim sukobima i stalno iskazuju mracne ljudske nagone.Cak i ako neki od pripadnika tih toliko razlicitih kulturnih krugova pokusa da pomiri suprotnosti sa kojima se suocava,odmah mu,kao po nekom pravilu,zaprijeti opasnost unistenja.To se,na primjer,dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafnicu. Istorijsko u romanu Moglo bi se reci da je,u neku ruku,citavo ovo djelo istorijsko.Bas u tome je,cini se,osnovna razlika izmedju travnicke i visegradske hronike.Na Drini cuprija mahom se zasniva na

fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi,dok je Travnicka hronika zaista prepuna istorijskih podataka.Cak je glavni nosilac radnje,Davil,istorijska licnost.Mithad Samic je u studiji Istorijski izvori Travnicke hronike napisao da ponekad,citajuci ovo djelo ima utisak da je Andric na kraju svake stranice trebao navesti reference izvora Emocije u romanu Iako se,citajuci prethodno obradjeno pitanje,moze steci utisak da djelo ne obiluje emocijama junaka,upravo je suprotno.Dovoljno je krenuti od gospodina Davila,njegove istancane ljubavi prema svojoj supruzi i porodici,prema svojoj Francuskoj (u izvjesnoj varijanti),od patnje koju gospodja Davil osjeca zbog gubitka djeteta,preko pomalo neobicne emotivnosti gospodje fon Miterer,pa sve do mladenackog zanosa lijepog Defosea,da bi se napustila prvobitna pomisao o manjku emotivne crte romana. Na koji nacin je Andric u ovom djelu iskazao evrofobiju balkanskih naroda? Andric jasno nastoji da ukaze na odbojnost koju Travnicani (a preko njih on govori o cijeloj Bosni,cijelom Balkanu) osjecaju prema svemu sto stize iz razvijenih evropskih zemalja.Ova se odbojnost na prvi pogled izdvaja kao netrpeljivost prema jednoj konkretnoj nacijiFrancuskoj i njenom predstavniku Davilu.Jednim dijelom,ovdje se radi o opsteevropskom konzervatizmu toga doba,izrazenom kroz podozrenje prema revolucionarnim idejama i Francuskoj kao njihovom nosiocu. Ali,vijest o dolasku Evrope u Travnik budi i sasvim druge osjecaje.Budi zelje i nadanja njegovih stanovnika,tako da odnos prema Evropi biva do kraja protivrjecan i kompleksan.Rezultira cutanjem,prezirom i daljim stvaranjem predrasuda,kako sa jedne,tako i sa druge strane. Zajednicko svim civilizacijama zbijenim u tadasnji Travnik Na nesrecu,jedino zajednicko svojstvo u razlicitosti tih civilizacija jeste nepostovanje covjeka,sustinsko nepostovanje ljudskog dostojanstva.Na to je Andric ukazao kroz neizgovorenu recenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posjetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne.Cutljivi travnicki trgovac zelio je da se zahvali francuskom diplomati na paznji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikad do tada nisu dozivjeli:"Prizivali ste nas kao ljude,ne izdvajajuci nas od ostalih."< Sta je to sto Travniku ostaje? Ostaje mu njegova tisina,ostaje "Lutvina kahva" i ono sto Andric na kraju djela zakljucuje,povjeravajuci Hamdi-begu zadatak da to

Lelejska gora - Mihailo Lalić
STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori,1942. godine.U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala posle povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasedama, glađu, strahom i neizvjesnošću. I ta malena grupa, koju čine Lado, Ivan, Vasilj, razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajović ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem, hranom. Samoća deluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čoveku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica, besomučnik. Povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvetljavaju Lada Tajovića , da bi opet , kada ostane sam, počeo da luta po gori kao zver. Susret sa Jakšom, i kasnije Vasilijem, čini Lada čovekom koji je svestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije. pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje , vera u svetlost i sunce: Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza,tame i svetlosti:prvo poglavlje romana ima naslov "MAGLA",a poslednje ima naslov "IZ MAGLE"-dok je u prvom poglavlju čovek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su se kretali u krug),u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle: Nagnuh se da vidim,s nevjericom,i opipah ga dlanovima.Jeste,put je,stari onaj kojim su često odlazili u zbjegove i vraćali se s dogovora da se dignu na oružje.Sam se prikrao i ćutke se ponudio da nas odvede.Skoro se umiljava oko nogu,žut,mokar,ispalih rebara od vjernosti,kao pseto koje je dugo lutalo i uzalud tražilo ljude.Pomilovah ga,dođe mi da ga poljubim-jer on je najbliži naš ovdje i ostaće poslije nas da se odupire još neko vrijeme. (...) Koračam njime i brišem znoj,i jedva se uzdržavam da ne zapjevam.Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. RADNJA ROMANA je vrlo razvijena,razuđena i složena.Iako je psihološka supstanca dominantna,posebno prisutna i dobro motivisana u liku gl. junaka Lada Tajovića,dinamizam spoljašnjih zbivanja je snažno prisutan.Time je ostvarena ravnoteža spoljašnjeg i unutrašnjeg,akcionog i psihološkog.U skladu s tim je i lagano pomeranje konflikata sa spoljašnjeg ka unutrašnjem.Prvi konflikt je na relaciji partizanska grupa-četnici.Postepeno se ovaj konflikt svodi na sukob pojedinca (Lada Tajovića) sa progoniteljima.Istovremeno teče i konflikt unutar partizanske grupe.DOk je prvi konflikt proizvodio dinamizam i zanimljivost fabule,ovaj drugi je statičan,sveden na grupu.Manifestuje se verbalnim sredstvima a sadržine tih duela pretežno su ideološke,psihološke ili etičke prirode.I najzad,tu je najvažniji,po mestu u strukturi romana,konflikt u ličnosti Lada Tajovića,koja je podvojena i suprotstavljena:na jednoj strani su revolucionarni ideali i dužnost partizanskog borca,na drugoj strani su animalni porivi,moralna srozavanja,osećanje izgubljenosti i očaja,pritisak tradicionalnih nanosa.Ovom konfliktu dato je najviše prostora-tri petine romana. STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori

1942. godine. U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala poslije povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasjedama, glađu strahom i neizvješnošću. Ta malena grupa koju čini Lado, Ivan i Vasilj razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajević ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem i hranom. Samoća djeluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čovjeku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovjek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica i besomučnik. povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvjetljavaju Ladu Tajevića da bi opet kad ostane sam počeo da luta po gori kao zvijer. Susret sa Jakšom i kasnije Vasiljem, čini Lada čovjekom koji je svjestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije valjalo. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje i vjera u svjetlost i sunce: "Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim". U strukturi i sadržini romana sučeljavaju se harmonija i disharmonija. Harmonija u struktuiranju romana na pet odjeljaka od kojih svako ima po dvanaest poglavlja: Bješe tama, Sam, S đavolom, Đavo lično i Prođe ljeto. Harmonija je u situiranju likova i oblikovanju priče: u prvom i poslednjem odjeljku Lado Tajović je u društvu saboraca i sapatnika, u tri središnja odjeljka je sam. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza, tame i svjetlosti: prvo poglavlje romana ima naslov Magla, a poslednje ima naslov Iz magle - dok je u prvom poglavlju čovjek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su išli u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle PLANOVI ROMANESKNE PRIČE Romaneskna priča se odvija na tri plana:akcionom,verbalnom i psihološkom. AKCIONI PLAN obuhvata događaje koji su zahvatili Lada Tajovića i njegovu grupu,ali još više događaje u kojima sudeluje Lado Tajović kada je ostao sam u Lelejskoj gori.Izvan Ladovog kazivanja nema ni priče,ni događaja;nešto malo retrospektivnih situacija prikazano je ili kroz kazivanje Lada Tajovića ili je ispripovedano Ladu Tajoviću. VERBALNI PLAN je razvijen na dva nivoa:spoljašnji i unutrašnji razgovor.Oba nivoa ispunjavaju iste sadržaje:ideološke rasprave,etičke i rasprave o egzistencijalnim pitanjima.Ovi razgovori se kreću od sasvim običnih,svakodnevnih ,do ideoloških i etičkih pitanja. PSIHOLOŠKI PLAN je dominantan i kroz njega se iskazuje sva složenost i protivrečnost prirode Lada Tajovića.Kroz njega se prelama ne samo svest i podsvest junaka romana,nego i njegovo viđenje čoveka i prirode. POKRETAČKI MOTIVI PRIČE Rat , kao dominantna stvaralačka tema u delu Mihaila Lalića, okosnica je priče u Lelejskoj gori. Posle povlačenja glavnine partizanskih jedinica, u Crnoj Gori su ostale po zadatku grupice partizana koje treba ilegalnim radom da šire ideologiju pertizanskog pokreta. Jedna takva grupa (Lado, Ivan, Vasilj, Niko i Jakša) ostala je na terenu i izložila se stalnim progonima okupatora i četnika. neki od ovih boraca ne uspevaju da izdrže: Niko se predaje jer nema više snage da kao gonjena zver luta po Lelejskoj gori. Drugi se prepuštaju životu progonjenih, sakrivaju se u Lelejskoj gori i povremenim pojavljivanjem u naseljima skreću pažnju na svoju prisutnost.

Osim ovih likova, tu su likovi onih koji rat koriste kao mogućnost da se nešto ušićari, pa makar se to postiglo izdajstvom, zelenašenjem, pljačkom (Masnik, Kosto Amerika, Miklja, Galjo) . Opisivanje ratnog vrtloga kao da piscu ne dopušta mogućnost da razvije neki ženski lik. Ipak, pojaviće se ovde , u usamljeničkim danima Lada Tajovića, žene koje se nalaze u procepu između sukobljenih strana. Neda i Iva, a u sećanjima i Vidra, unose malo svetlosti, nežnosti i lepote u sumorni svet romanaispunjen borbama, deobama, hajkama, izdajama i nasiljem. Fenomen samoce dobio je u ovom romanu znacajan umetnicki prostor,samoca je posledica rata i ratne atmosfere, ali je uzrok sustinskih promena koje se desavaju u psiholoskoj i moralnoj strukturi aktera price, posebno Lada Tajovica. Treci kljucni pokretacki motiv je motiv podvojene licnosti, uobicajen u modernoj evropskoj prozi, ali prvi put pazljivo razvijen i umetnicki valjano utemeljen u ovom Lalicevom romanu.Lalicev junak nije se jednostavno poveo za nagonskim delom svoga ljudskog bica.Zapada u bunilo i halucinacije, ali se iz njih budi, preispituje i analizira.U izvesnim trenucima njegova licnost se raspolucuje, u njemu su dvojica koji razlicito rasudjuju, razmisljaju i procenjuju situacije i postupke. LIK LADE TAJOVIĆA Lado Tajević iz Međe je lik intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa gripom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali kakvu ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. "Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto- može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao". On prestaje da o sebi razmišlja kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je sveden na ovakav položaj. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo dashvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti. "Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo". U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela- probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. "Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća". Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će. Zbog svega ovog, često je mijenjao raspoloženje: Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti, ako je u šumi- skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja- izazvaće protivnika; ako ubije nekog- daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.

Moglo bi se na neki način reći da je on uzrok tome.smrt. lik otuđenog usamljenika. u stanju ni jaava ni san. junaštvo . tj.On se pojavljuje povremeno i nestaje.mesaju se slike iz egzistencijalnog vremena (suma. kradljivca i ubice.ŠČepaj.ropstvo stalno oscilira moralni lik glavnog junaka jer su okolnosti nenormalne. Neda ili neka druga. ali nisu uspjeli da mu ubiju Vidru. kao sto povremeno prosijava savest Lada Tajovica.Đavo je simbolička uzrečica i poštapalica iz narodnog govora i umotvorina. pravda nepravda. LADO TAJOVIC I NJEGOV DJAVO U relacijama dobro .to je sve ono negativno u njemu. ali je Ladi potreban đavo jer je nesiguran i slab. U strukturi romana pojam đavola se javlja od samog početka i ponavlja se konstantno u svakoj glavi. ostaalo mi je da izaberem kako je zgodnije ispruŽiti papke. Sama pomisao da si živa ispunjava me slašću nade koja je bila izgubljena". On se pojavljuje u romanu da isprovocira i pokoleba Ladu. zlo i naopako u zbivanjima u prirodi.Ali tada sam prihvatio grabljive zakone i obicaje okoline: uzmi. stenjje. a poslijepamet i strah. Ona u stvari živi kroz Nedu. Ali ni odustajanje od moralnih principa nije spasilo junaka romana:zahvacen je omamom i obamrloscu.drvece. drugo je tacka gledista savesti. Vidra). a drugi je đavo. zgrabi i ne Žali. čojstvo .Kako se skrama omamljenosti navlaci a halucinantno stanje pocne da obuzima Lada Tajovica. u njemu su dvojica koja se medjusobno optuzuju i gloze. Lado Tajović je dvostruka ličnost: prvi je lik intelektualca. Njega su rat i revolucija mijejali. ali i sujetan. Glad je druga nevolja koja muci Lada Tajovica. drugo je Lado usamljenik u Lelejskoj gori.To me spasilo. bilo da je to Maga. obrisi djavola postaju sve nejasniji dok se potpuno ne izgubi. a na njegovom mestu se pojavi neobicna stena ili panj. progoni policije. život .moŽe od gladi da uČini Što ni sam ne bi vjerovao.Prvo izgubi stid. U glavi Jači. Samoca odjednom sav svijet pretvara u nevjeru i zavjeru.zlo. koji je ideološki stabilan.urvine.tlači. Đavo je u stvari njegov dvojnik.njegova se licnost podvaja. sloboda .Izmedju JA Lada tajovica i njegovog drugog JA bitne su razlike: jedno je Lado pre Lelejske gore i usanljenosti. "Glavno je da si živa Vidra.kukavičluk.Te okolnosti naterace Lada Tajovica dac odstupi od svojih dotadasnjih principa : bio sam vec polumrtav. đavo mu priča o vječitoj nepravdi i tako se pojavljuje kao njegov sagovornik. kao mogucnost sopstvenog sagledavanja negativnih postupaka i stavova. Samocu prati strah koji "potkopava covjeka" i cini ga nesiguirnim i nespokojnim. đavo se u romanu pojavljuje kao drugo JA.nečovještvo. On kaze : Gladan Čovjek je pogana zvijerka. . Svaki put prije nego što će se on pojaviti Lado preživljava psihičke i fizičke krize. da bi se postepeno kao biće nastanilo u Tajovićevim mislima.U bunilu. a onda je to straŠno neŠto.I tacka gledista je podvojena: jedno je tacka gledista egzistencijalne svesti.zivotinje) i slike iz proteklog vrtemena (Beograd. kojom se objašnjava sve što je čudno. Ona mu je ulijevala snagu i stvorila saznanje da nije uzalud živio. On je čovjek koji voli žene. Fenomen samoće dobio je u ovom romanu značajno mesto : Samoća je sam protiv svega.otmi.

moralnog mraka i bezizlaza. Ona je prastari eho đavolje gore. Iz čitanja romana čitalac izvlači neka saznanja kao što su: -rat ne uništava čoveka samo fizički nego i duhovno. složenosti i tajnovitosti ljudske prirode. Urvine i doline Lelejske gore su metafora moralnih sunovraćanja Lada Tajovića. -čovek je društveno biće i izvan društva prestaje biti ljudsko biće. Ona je prirodni ambijent koji okružuje čoveka izgubljenog u svetu i otuđenog od ljudi. hladnoće i pretnje. bezizlaza. ali je ona i slika duhovnih i moralnih avantura čoveka pritisnutog samoćom. umiranja prirode. Simbol je zagubljenog puta. -čovek je u stanju da pobedi sve okolnosti. čije su tajne nepoznate te zato izazivaju zebnju i strah.čovek i priroda: lelejska gora kao metafora Lelejska gora ima mitsko poreklo i simbolično značenje. Ona oličava mitsku sliku provalija. . glađu. ali je u stanju da pobedi i samoga sebe.a to je najveća i najdraža pobeda. Njen mrak i zagubljene staze metaforička su slika duševnog nemira ipsihološke nemoći da se razreši situacija i nađe izlaz iz nje. odsustva života. ona je široko razvijena metafora ratnog haosa i stranputica. strepnjom i strahom. Lelejska gora je i više od sredstva za metaforičku karakterizaciju junaka. pretećih stena.

Kostiju krsnih to je gomila.trajanje u vremenu. ko piramida Sto se iz praha dize u nebo. Sto pretec suncu dere kroz oblak. nezaustavljivo tece kroz cijelu strofu u jednom . I epitetska inverzija BRAZDE DUBOKE ostvaruje estetske i znacenjske efekte. Sumornog cela. O vekovecnosti prica dalekoj. A kamen ovaj. nego vekova tamnih. Kamen je dozivljen kao ljudski lik iz koga zrace osjecanje i raspolozenja. ali i u cijelom stihu: pretec suncu dere kroz oblak . To su jake rijeci sa primjesom patosa i svecanog tona: VJEKOVJECNOST.neuobicajeno. PRETEC. Vekova tamnih to su tragovi. OBRAZA. mracne pecine. stamenosti i prodornosti: I ovaj kamen zemlje Srbije Sto pretec suncu dere kroz oblak . Spregovi rijeci su inverzovani: VEKOVA TAMNIH . ogledaju se vjecite patnje koje su ostavile tragove na licu. gradeci potomcima busiju. Prva slika sadrzi sve elemente Jaksicevog stvaralackog postupka: u skladu sa temom je leksika i sintaksa. ali umjetnicki vrlo efektno potiskivanje epiteta sa njegovog prirodnog mjesta prije imenice u polozaju poslije imenice. stavljena na prvo.analiza pesme OTADZBINA OTADZBINA I ovaj kamen zemlje Srbije. udarno. Hiperbolicna slika piramide "sto se iz praha dize u nebo" samo je metafora za junacku proslost koju pamti epska tradicija i napaja ljubavlju prema domovini.. U drugoj strofi kamen se transformise u piramidu nacinjenu od kostiju svih predaka. U drugoj strofi je konkretizovana predstava "kamena". U nastavku je portret kamena branika i bedema. U prirodnom poretku pridjev ima znacenje boje. iza koje ce "dusmana cekat cete grabljive".tako je "kamen zemlje Srbije" dobio vasionske dimenzije i snagu.Djura Jaksic . DERE. VEKOVI. Te crne bore. SUMORNOG. OBLAK. Slika kamena iz prve i druge strofe identicne su po snazi. nepjesnickog: izmijenjena su mjesta predikata. U stihu su rijeci dobile sasvim drugaciji raspored od uobicajenog. mracnim borama. ritam i intonacija.inverzija je potpuna: mjesto Prica o dalekoj vekovecnosti imamo O vekovecnosti prica dalekoj . U pjesnickom poretku on ima preneseno znacenje: dalekih vijekova koji se gube u daljinu proslosti te se ne mogu jasno razaznati. mjesto u stihu i smisao je sustinski promijenjen: brazde duboke nisu posljedica tamnih vekova. koje su "slagali" svjesno.. objekta i njegovog atributa . cime je imenica. Prvi stih predstavlja otadzbinu kao dio kontinuiteta vjecnosti . Pokazujuci nemom mimikom Obraza svoga brazde duboke.predikatom su rastavljeni objekat i njegov epitet i stavljeni su na istaknuto mjesto: pocetak i kraj stiha. Kazivanje u ovoj strofi dobilo je epski zamah i zahuktalost bitke. objasnjen je njegov nastanak. Herojska tema i jake rijeci povlace veliki broj hiperbola koje se prepoznaju u rijecima ili sintagmama. jezicka i umjetnicka sredstva.

Dosta je. drzne li dalje. mRacne. Ovu strofu karakterise jos jedna osobenost: izuzetna zvucnost. "Ne znamo da li ima u svetu mnogo pesama gde je samo jedan red. grmljavinu. Djura Jaksic ih nije mesao. sam nastavlja neku svoju istoriju. opstu ili licno svoju." Ovaj stih je poenta pjesme i njena poruka. i u toj istoriji nalazi jedan prost i tvrd kamen od kojeg se ponovo pocinje ziveti i raditi i pobedjivati. recenica tece poput bujice ostvarujuci jedinstvo misaonog slijeda. proistice iz laganih raspolozenja i osjecanja." . naici ce na gromove. a u ovakvim stihovima. Sve ove transformacije sugerisu monumentalnost.. mi cesto mesamo drzavu i otadzbinu. boRe. prvi red pesme dosta: I ovaj kamen zemlje Srbije Necemo dalje navoditi. sama po sebi.. Ali drugim delom ona je ne samo savremena. Svako od nas posle tog retka. ovdje je on bedem.. Rima dolazi sama po sebi u laganom ritmu.. one oblikuju slozenu recenicnu strukturu. Dotle moze da stupi "noga pogana". U danasnjim nasim borbama... nema mjesta rimovanju. koji teku poput bujice. Snaga emocija trazi snazne rijeci.. presijecala tok i djelovala bi neprirodno. Iz tih glasova razabrace se jedna jedina misao:"Otadzbina je ovo Srbina.U trecoj strofi je jos jedna transformacija "kamena" sa pocetka pjesme: u drugoj je on busija. pRaha. strasne i smjele glasove branilaca. neprolaznost. i diskusijama.dahu. Otadzbina je bice.. Ona se ostvaruje visokom ucestaloscu dobosarskog R: tRagovi. Ovakav ritam recenice potiskuje rimu. Otadzbina je ideal. jer bi ona.. nego svetli u savremenosti. ukopalost. Patriotska poezija Djure Jaksica jednim je delom u proslosti. cRne. nepomjerljivost. To je zavicaj kao tajna i lepota..

ljepotu kao i povremenu surovost djecije duse. jedni jedini i neponovljivi. Jedini tekst o ovom romanu napisao je sam autor i to je kasnije ponovio zagrebackom knjizevnom kritiacru Enesu Cengicu u okviru prica o svom djelu. vremenu djetinjstva nasih baka i djedova. nesnalazenja i nespretnosti. cini mi se da su najiskrenija i najnaivnija djecija osjecanja vezana za njegove djecacke dane data u ovom Romanu. koji se moraju procitati vise puta. Upravo ta kombinacija izvornog jezika i njegove narodne paralele priblizva roman danasnjem citaocu. na prostoru bivse Jugosalvije. Pravi primjer za to dat nam je u romanu “Magarece godine” koji . najvece dostignuce u proznoj literaturi namijenjnoj djeci. Ali isto tako to je bilo vrijeme bogatog duha. PROZIMANJE ZIVOTA Zivotno pitanje postavljeno u djelima Branka Copica da li nam djetinjstvo odredjuje zivotne tokove ili. predstavlja naivni i nejasan dio zivota koji nikada nece naici na isti. njihova mastanja i planove. kao i drugim. To bi upravo i trebalo da bude onaj sustinski motiv koji treba da nas navede da su uvijek i ponovo vracamo ovom. bistrih i ambicioznih djecaka u internatu – konviktu u kojem su zajedno od jutra do veceri. vijeka. a mozda ni slican odgovor. Jezik “Magarecih godina” je knjizevni. Oni su svoje prozivjeli u miru u kasnije ih je zatekao rat. zivot koji je bezbrizan i opusten. jer je u suprotnom nemoguce shvatiti onu sustinu koju nam daje pisac –najbolje godine u zivotu su ’magarece godine’ i ko ih ne prozivi zivot mu nece biti sasvim jasan. jer su u internate odlazila djeca sa sela koja su po pravilu bila siromasna. ali isto tako sa svojim bremenom obaveza i odgovornosti. mozda. Sve to pisac daje kroz humor koji moze da stovri i “napise” samo zivot zdravih. On nam daje sliku zivota i zajednici vrsnjaka. pa i kada spavaju. Cudesni svijet Branka copica prikazan je u svim njegovim djelima namijenjenim djeci i omladini. zivot u kojem vec svaki treba da ima pravac i da ne popusta ni pod kakvim pritiscima. vrijeme u kojem jos nisu bile uvezene vrijednosti sa zapada u kojem je zivot tih djecaka bio ljepsi. a ova generacija koju mi ovdje poredimo prozivjela je ratno djetinjstvo. stvaralastva. Cengic je to kasnije objavio u vidu memoara Branka coipica u dva toma pod naslovom “Kroz svjetla i pomrcine” i “Na bodljikavim lovorikama” “Magarece godine” predtavljaju. On nam jasno pokazuje promjenu te djece vecinom sa sela usljed zivota u gradu i njihovo razmisljanje da se nikada vise nece vratiti na selo kao ratari – poljoprivrednici. jer su i akteri romana buduci akademski gra|ani. Zato treba naglasiti da “Magarece godine” spadaju u one romane koji se ne mogu shvatiti iz jednog citanja. copic je odslikao jedno vrijeme siromastva. Stoga ova knjiga o zivotu djecaka u bihackom konviktu moze da se smatra svojevrsnom biblijom posvecenu osnovcima koji iz nje mogu uvijek da crpe pouku da su najljepsi djecacki dani. zivot ni u tim godinama ne treba da se shvata olako.Branko Copic . pa mozda i romanticniji. ali uz odre|eni broj izraza preuzetih iz narodnog jezika sto romanu daje pravu autenticnu zivost. Tim vise ima prostora da se razmislja o tom vremenu. vec u njegovoj punioj velicini i vrijednosti.Magarece godine Roman “Magarece godine” ne prate neke silne kritike knjizevne javnosti iako je jedna od rijetkih knjiga koja na tako zivotvoran nacin govri o nevinoj stvarnosti djcijeg zivota u interantu tridesetih godina 20. udruzivanja jednih protiv drugih i odbranu. po mom mosljenju. romanima Brnka copica. Ipak. Dok citate taj roman imate mnogo prostora da povlacite paralele izme|u djetinjstva djecaka ranih tridesetih godina u internatu i svog djetinjstva – osamdesetih i devedestih godina.

Jedan od primjera za to je trenutak kada se djaci u internatu. Ali ipak djelo Branka copica ima i svoju ozbiljnu stranu. buducnost. ali ipak zdraviju. Ovaj roman prica nam nevjerovatnu pricu o onom periodu nasih zivota o kojem mi danas kad cujemo neku pricu kazemo mladost-ludost. novim iskustvima i jos mnogo toga. mozda cudan. citaocu dadne pravi primjer i izvede ga na neki. popularno zvani “konviktasi”. Pisuci ovaj tekst dolazim na ideju da je jedan od pravih razloga zasto je Branko copic pisao uglavnom za djecu upravo taj. nego i sire. pa do kraja zivota. jer ja bih to ovako okarakterisao: ”jednom djete uvijek djete”. odlucuju na takav korak kao sto je strajk protiv prefekta i uprave tdasnjeg konvikta. jer jedino uz to dijete u nama se budi znatizelja za novim saznanjima. I zato nas nikad ne bi trebalo zacuditi da vidimo odraslu osobu da iskazuje tu zelju za necim sto mozda nije u skladu sa njegovim godinama. copic nam ovdje upravo predocava jednu veselu grupu djecaka zahvacenih silnim problemima prikladnim za njihove godine. Taj primjer govori nam o svijesti tadasnjih generacija za koje slobodno mogu da kazem da su u tom pogledu bile naprednije od nadolazecih. nacin na pravi put u ova zla vremena. a da ipak ne izgubimo buducnost koracajuci u suprotnom pravcu. Takvim primjerom copic zeli da djetetu tj. jer on nije zelio da zarobi dijete u sebi koje vjerovatno u svima nama cuci i da mu na taj nacin pruzi slobodu koju bi ono trebalo da zivi i da prezivi taj period od odrastanja. pa i danasnjih ljudi u tim godinama. Upravo jedino ovakvo djelo moze da vam pruzi mogucnost da to dijete u sebi uskladite sa svojom licnoscu kao sto je to uradio jedan od omiljenih copicevih junaka Servantesov Don Kihot. ali i sa odredjenom mjerom pitanja vezanih i za sam zivot u to vrijeme. mozda dalju. ne samo djece i omladinaca tog vremena. To ga i navodi da u “Magarecim godinama” ogromnu paznju posveti formiranju savjesne i odgovorne licnosti koja bi trebala da predstavlja neku. Kao pisac koji je prosao svud i preko glave prevalio svasta nije mogao da ostane ravnodusan prema svemu i zato biva osudjivan od tadasnjeg sistema. . Osnovna poruka ovog djela je da zivot od samog pocetka treba zivjeti ne onako kako mi planiramo nego onako kako nam samo po sebi dodje kao sto se to desilo nasem danasnjem junaku.daje onu pravu istinsku sliku zivota.

da poseti „kano što je red" svoju tazbinu i da s njima „pije rujno vino". Banović Strahinja je. tragičan junak. u tazbini poneo. Ka' što bješe Strahiniću bane. U prvom delu pesme opisuje se život. u stvari. odnos muškarca i žene u takvom svetu (žena služi muža). preko tragičnog. Zaboravio je na oprez. Zašto ? Banovic Strahinja je Djuradj Stacimirovic Balsic. upozorava: Pozadugo bane gostovao. Inace pesma je biser Srpske epike. sveta kulta junaštva: odlazak muža u tazbinu (bez žene)..Pesma govori o duhovnoj velicini oprastanja kroz lik Banovica kao simbola-nosioca ove vrline. Pozadugo bane začamao. „iskliznuće" epskog junaka iz njegovog epskog sveta. sluge pobijene..Banović Strahinja Pomalo je takijeh junaka. uzajamno spoljašnje poštovanje srpske gospode. običaji i društveni odnosi epskog sveta. Tematski. sveta kulta junaštva. Strahinja je u tazbini začamao! Strahinja se. jer iako su Turci zaposeli Kosovo od Laba do Sitnice. On je u epskom svetu (iz)gubio svoju ličnost. A ja. sledi sticanje svesti o sebi i svetu u kome živi. A Turci lagano dolaze. guslar koji je Vuku Karadziću ispevao navedenu pesmu. ostavio je svoj dom bez zaštite. jer mu je bilo važnije da ispoštuje neke oveštale norme epskog sveta. No. kukam na garištu. U drugom delu pesme sledi otrežnjenje. To je svakako sticanje tragedijske svesti. centralna je tema pesme Banović Strahinja.A to je da TREBA PRASTATI ! Narod tokom vekova nije zaboravio cojstvo Banovica Strahinje koji je oprostio svojoj zeni preljubu. ili. pesma Banović Strahinja počinje u klasičnom epskom stilu. Poruka . na krilima slave. Strahinja nije bio na kosovu uz tasta Lazara jer je vec bio turski vazal. starac Milija. a da mu je žena oteta i da Vlah-Alija: Ljubi tvoju ljubu pod čadorom.Sama cinjenice da je anonimni pesnik iz ranijih vekova stvorio takvu pesmu . srpska gospoda se veseli i gosti ne vodeći računa o svojoj imovini i svojoj zemlji.! Jedna od najlepsih umotvorina narodnih pevaca ali nazalost daleko od istine. bolje reći. a cela pesma prikazuje evoluciju iz epskog. Majka mu u pismu javlja da su mu dvori poharani. . A ti vino piješ u Kruševcu! Zlo ti vino napokonje bilo! Kroz navedeni kontrast prikazano je neshvatanje istorijskih i društvenih realnosti od strane srpske vlastele. sine. tj. Tast mu nije bio Jug Bogdan nego knez Lazar Hrebeljanovic. gošćenje srpske vlastele.ili naravoucenije pesme jeste ono sto je vazno. Ponosi se bane u tazbini.i da je ta pesma jedna od napopularnijih u Srba. do zavetnog junaka. bio je gord.

Ne može ti više mila biti. Ove reči Jug-Bogdana najbolje prikazuju glavne nedostatke epskog sveta. Jednu noćcu s njime pod čadorom. usamljenik u polju Kosovu kome su Turci. tj. Hrt Karaman je jedini prijatelj čoveka koji se rastao od epskog sveta i epskog kulta junaštva. No svu zemlju našu carevinu!" Al' da vidiš jada na nevolji! Banu jutros nema prijatelja. Iako je u Banovoj tamnici proveo nekoliko godina. Banović Strahinja. pa je to prokleto. preobučen u Turčina. On. Jedna od najlepših epizoda u srpkoj epskoj narodnoj poeziji je susret Bana sa usamljenim dervišom. polazi na Kosovo. . Dosta si me vinom napojio. Krvav derviš bješe do očiju. Bekrija je taj nesrećan derviš. Šnjime nema nitko pod čadorom. Neka ide. No bijaše jedan stari derviš. Derviš je. već tragična junaka. Sa ovim stihovima Strahinja izlazi iz sveta kulta junaštva. Voli njemu nego tebe. ostaje sam. Starac Milija želi da to i sam potvrdi: Kad pijahu vino i rakiju. no sam čašu pije. Svi se fale za dobre junake. Nekadašnje prijatelje zamenjuje pas.Majčino pismo je početak otrežnjenja koje se nastavlja kada Jug-Bogdan odbija da mu pomogne i kada ne dozvoljava svojoj deci da pođu sa Strahinjom na Kosovo: Znaš li. Fale s' zetu i Bogu se kunu: „Volimo te. isto kao Strahinja. ne znali te ljudi! Al' ako je jednu noć noćila. svestan njegove jalovosti. Strahiniću bane. zete. Bog j' ubio. S tobom hoću ladno piti vino. Strahinju pamti po dobru: I ako sam bio u tamnici. Ova epizoda se javlja samo u varijanti pesme koju je Starac Milija ispevao Vuku i karakteristična je po tome što se u jednoj epskoj pesmi susreću dva ne epska. dok je bio u Banovoj tamnici. Pije Turčin vino kondijerom. Bijela mu prošla pojas brada. No sam lije. sada kao pravi tragični junak. sine. sveta kulta junaštva. opljačkali sve kod kuće. vrag je odnesao! Boljom ću te oženiti ljubom. Derviš prepoznaje Strahinju. Prijatelji biti dovijeka.

Život im je približio sudbine: dva usamljenika se susreću u jednom istorijskom trenutku. Banovo potpuno otrežnjenje . Udarac mača Vlah-Alija nije običan junak. saznao je da su mu njegova braća po veri opljačkali dvore i pokrali sve što se moglo pokrasti. Banović Strahinja.jer možda je tinjala vera u vernost ljubinu . A često se sunca ogrijao. čak ni turskog cara. On je svojeglav i gord. Ponovićemo sada već jasnu činjenicu: u pesmi Banović Strahinja on evoluira od epskog. Iako ga je izdala. spaja njihovo duhovno bivstvovanje u za njih novom tragičnom svetu. radi kako mu se prohte. pobeđuje ceo svet u kojem je do juče živeo. kad su i jedan i drugi bili ostavljeni na cedilu od svojih „epskih" prijatelja. udara Strahinju mačem po glavi. dok još nije potpao u čamotinju oveštalog epskog sveta. čovek koji je izgubio sve. ne sluša nikoga. kao i lepota ličnosti Strahinje Banovića. Puštio si mene veresijom. koji je obećao Banu da će doneti otkup za svoju slobodu. U tome se krije sva lepota navedene pesme. tamničara i utamničenoga. vrativši se u Tursku.Bijelijem ljebom naranio. Pre mnogo godina.. ceo mu se život sastoji od ubijanja. Strahinja ga pronalazi i započinje dvoboj dva velika junaka. pred dilemom da li da pomogne Banu ili Vlah-Aliji. Ban oprašta ženi neverstvo! On pobeđuje sve zato što je na prvom mestu Banović Strahinja pobedio sebe smrtnoga. Strahinja je postupio prema dervišu hrišćanski: pustio ga je iz tamnice. pobeđuje sve: pobeđuje Vlah-Aliju. pobeđuje svu tazbinu svoju.. pobeđuje neverstvo ženino. Banović Strahinja je specifičan srpski junak upravo zato što je za njega vezano mnogo „iskliznuća" iz epskog sveta. pravoslavca i muhamedanca. iako je mačem nasrnula na njega. na Kosovu pre velikog boja. kada je zaista bio pravi srpski vitez. ali oni u tom istorijskom terenutku ne učestvuju. . On umnogome podseća na Ahila iz „Ilijade": najbolji je turski borac. Na kraju.nastaje onog trenutka kada ona. a u otetoj Strahinjinoj ženi je pronašao trenutni mir koji ni po koju cenu ne želi da izgubi. Srbina i Turčina. A hrišćansko opraštanje nevernoj ljubi najdublji je dokaz toga. Pa i zašto bi. do čoveka liturgijske svesti. preko tragičnog. Derviš. pića i žena.

Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. Siman se nije imao na koga osloniti. aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. Usporedo s tim. Godine 1878. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. u mnogome je popuštao Simanu. vlast je još uvijek bila na strani age. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod. Ali Siman se grdno prevario. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. žena otišla kod rodbine. a on se odao pijanstvu.Priča o kmetu Simanu . a age su ostali age. naprotiv. među pijance i propalice. Nije bio loš čovjek. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. a time slabi i čitavo tursko carstvo. Od Simana je stvorio propalicu. . misleći da je u pravu. Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. kmet je i dalje ostao kmet.vrijeme : krajem 19. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. stoljeća . U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca. Razlikovao se od drugih aga. Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope. . Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku. Simanu su umrla dijeca. a zapao je u najlošije društvo. a sve ostalo. Siman je tražio svoje pravo. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. Smirenje je nalazio u alkoholu. uobučajenim životom. Promijenilo se samo ime države i vlasti. U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene.Ivo Andric . Tu je poražena Turska vojska. a pratile su ga same teškoće.

na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu. Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla. Svi zajedno odlaze na Marjino – Nikolajev posjed na kome je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina sa svojom. Nikolaj Kirsanov. Arkadije konačno stiže ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova doktora i prodoslovca kojeg veoma cijeni i poštuje. ženom Mašom i sinom Arkadijem. I oni ponovo odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali. Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer za njega idealna. TAko dani prolaze u sitnim i većim prepirkama. Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenječke dok Arkadije otvoreno pita o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljiča. romantična ljubav je potpuna besmislica. godine. On se ponovo zbližuje s Anom i oni oboje uživaju zanimljivim razgovorima. koji treba stići iz Petrograda gdje je upravo završio Univerzitet. dočekuje sina Arkadija. ondje se još nastanio Nikolajev brat Pavle Petrovič. Bazarov ne povrijeđen i nestrpljiv želi raditi nove pokuse i seciranja nesmetano kao kod Kirsanovih samo ovdje ton nije moguće – roditelji ga nisu vidjeli tri godine. Kod Kirsanovh nekolik mjeseci nakon ovog žalosnog događaja slavi se ženidba Arkadija i . Ondje.Turgenjev . Bazarov se ponovo upušta u prepirke s Pavlom Petrovičem i to konačno dostiže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknu Bazarovoljevom sklonočću Fenječki koju je i ovaj potajno zavolio. no rana je laka i neopasna a Bazarov mu pruža liječničku pomoć i Pavle mu na odlasku pruža ruku nastoeći biti velikodušan. Takve islične nesuglasice zbivaju se među njima no velika ljubav između oca i sina ipak i malo pouštanje s obe strane ne dopušta pravu svađu. Dok je Bazarov nihilist. Već sasvim na početku vidimo neminovni sukob generacija. Međutim tek se ondje privremeno nezadovoljstvo i sitno neprijateljstvo među Arkadijem i Bazarovim raspiruje. pa umjesto njih odlaze Arkadije i Bazarov koristeći tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki koje već pomalo prijete kulminacijom. Međutim Pavle i NIkolaj ne žele slušati njegova hvalisanja. ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja. Nakon petosatnog iščekivanja. Oni ga dočekuju s gotobvo ka ošto je Nikolaj Arkadija. kako se čini. vidi se da im je mnogo nedostajao. zato šalje poruku Ani da je na samrti. Arkadije uživa u konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom. Ona dolazi već slijedećeg dana i on umire te napokon pronalazi svoj mir. Pavle Petrovič je pravi aristokrata. koji poziva Pavla. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo odobrenje. Odincovoj je zanimljiviji Bazarov. U dvoboju Pavle je ranjen u nogu. a Bazarov također odlazi svojoj kući. u gradu. Ondje se zadržavaju petnaest dana. a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu ženu Fenječku s kojom ima šestomjesečnog sina. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji on je prosi. buntovnik koji sve niječe i ništa ne priznaje. iako Bazarov to ne izržava otvoreno. uglađen. Ona iako nije ravnodušna prema njemu odbija ga jer joj je duševni mir ipak draži. Arkedije je otišao od kuće već prije ovog događaja pod izlikom da ima nekog posla u gradu. konzervativan angloman s manirima pravog gospodina. maja 1859. No zapravo odlazi u Nikoljskje ni sam svjestan da ga zapravo Katja vuče ondje.. Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom već sutradan odlaze u apartman u koji je odsjela a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na njen posjed. iako malo žalostan jer . Ondje pri radu sa bolesnicima zarazi se tifusom i nema mu pomoći. Zato oni i odlaze.Očevi i deca Sadržaj: Radnja romana započinje 20. Međutim osjećajima se ne može upravljati i on joj napokon izjavljuje ljubav Odincovoj. ženu koja ih je odmah očarala. sada pokojnom. daljnjeg rođaka Nikolaja. Otac. Nikolaja i Arkadija da dođu u grad. Međutim pravi sukob nastaje između Bazarova i Pavla Petroviča. Uskoro mu se pridružuje i Bazarov.

sve ju je zanimalo. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom snagom.” Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove. duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu. Imala je za sobom mnogo uspomena. “Sam bog zna kamo bi me to odvelo. ali ne toliko da bi zadovoljilo njenu maštu. Da nema reda bilo bi ovdje užasno dosadno. sva bi se uzburkala od plemenitih težnji. obla ramena. smireno i pametno. ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti. Njezino lice uvijek je imalo isti izraz. činilo joj se da živi cijelu vječnost da je ostarila i umorila se.” . Likovi: Ana Sergejevna Odincova – pametna. Jevgenije Vasiljev Bazarov – sposoban.” Ponekad je maštom prelazila granice dopuštenog i razmišljala o svemu. za smatranje ljubavi neprirodnim osjećanjem. Lice joj je odisalo nekakvom ljupkom i blagom snagom. za jednog od budućih ruskuh javnih poslanika. i gotovo se rasrdila. baš mirno. veoma pametnoh čovjeka s kojim možda i doživi ljubav. vrlo otmjena žena smanirima. inteligentan i obrazovan mladi čovjek slobodnih uvjerenja. mirno i pametno. kao i sve “žene koje se nisu uspjele zaljubiti. Taj red i blagostanje bili su posljedica njezina bogatstva. a da ni sama nije znala što. A Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko plaču nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin. vrlo drži do sebe. profinjen. “Red se mora poštivati. ali čim bi kroz poluotvoreni prozor zastrujao zrak. a usne se jedva primjetno smiješile. možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika u njemu . a njene divne oči odavale su pozornost. slobodnih ilibralnih shvaćanje. brine se za svoju sestru i uvažava kneginju koja kod njih živi iako joj ne pridaje veću pažnju jer je ova već stara i nesnosna “Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Bila je žena dosta hladna i staložena. sa sjajne kose divno su padale lagane stabljike jarkocrvene boje fuksije na lijepa. s blistave kose lijepo su padale na obla ramena lake stabljike fuksije. s tim se ne valja šaliti.” Možda je i on bio kriv za njezinu hladnoću. Bila je slobodnog i prilično snažnog karaktera. ne priznanju romantike i velikih ljubavi. i potužila. Njene gole ruke bijahu lijepo spuštene niz vitki stas. zaključi napokon. žene koja je uspjela zaintrigirati i privući Bazarova koji se unatoč svojim uvjerenjima. ali pred sobom nikakva cilja. tvrdila je Odcinova. Bila je nezadovoljna. ništa što bi je tjeralo naprijed. Iako je bila mlada. zaljubljuje u nju. Ana bi se sva skupila. Ana Sergejevna također se udala.” “Bila je žena dostojanstvenog držanja. a usne su se smiješile jedva primjetnim osmijehom. Puno je toga prošla u životu i kako bi Bazarov rekao bila je premazana svim mastima. gledale su svijetle oči ispod blago nadnesena bijela čela. željela je nešto. Njene obnažene ruke lijepo su se spuštale niz visok struk. a činilo joj se da želi sve. prijazan. Po Bazarovu njoj je nedostajala ljubav. nestrpljiva je i uporan. svojeg reda i mira – vanjskog a tako održava i unutarnji. upravo smireno a ne zamišljeno. Nije u ništa snažno vjerovala.” Život na selu imao je točna pravila. Možda ju je on sprečavao da osjeća i javljao se kao prijetnja kad god je ona to pokušala. a ne zamišljeno. posmatrale su svijetle oči pod blago uzdignutim bijelim čelom.Katje te Nikolaja i Fenječke koji su dobili Pavlov blagoslov. Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”. “Dušu bi joj obuzela nenadana smionost. međuutim ne iz ljubavi već iz uvjerenja. za nepoznavanje strasti i uzbuđenja. no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Drezdenu gdje ima poznanika među Englezima i Francuzima koji su na proputovanju. U tom trenu bilo joj je samo do jednog: da ne pušta taj prokleti vjetar. Zapravo nije htjela ništa.

”. Na sebi je imala urednu pamučnu haljinu. s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim očima. i pružio ju je sinovcu. neobično pravilnih crta i skladno kao isklesano najtananijm postupkom.. godine osijedjelog. mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova. veoma razborit sa snažnim očinskim osjećanjima. Lice mu je bilo žućkasto ali bez bora. crte lice su mu bile sitne. odgađa cijeli dan reći ocu da sutradan odlazi.” Fedosja Nikolajevna-Fenječka – draga i mila ženica. bjeloputa i punačka. I zaista je uspio ali samo na kratko i otada ga je neprekidno izbjegavala. prijatne. Gotovo ju je opsjedao ni bi li je ponovo osvojio.. crnokosa i crnopurasta. vrlo energičan. što se najčešće gubi posliej dvadesete godine. dugačkih noktiju. I ona je imala vezu sa Pavlom no ubrzo se ona ohladila prema njemu a tada je on skoro poludio. Pavle Petrovič Kirsanov – tipični predstavnik aristokracije. iskreno. voli Nikolaja “Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena. a majci ni ne spominje) koje ni sam sebi ne želi priznati “Dugačko i mršavo. krupnih zelnkastih očiju i zaliscima boje pijeska koji su se spuštali. Nosila je punu košaru cvijeća.” “Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala.. voli prirodu “. uvijek uglađen i pristojan.” Katja – draga. Pavle Petrovič je izvadio iz džepa pantalona svoju lijepu ruku. spustivši je pred Pavla Petroviča. Posebno su lijepe oi. imao je 43 godine. a gledala je nekako . plava nova marama ležala je prirodno na njenim oblim ramenima. širokog čela. crne. “Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i. sa modernom nisko svezanom kravatom i u lakovanim čizmicama – Pavle Petrovič Kirsanov. gotovo dječački voli Katju i oca. tek nakon više godina neprekidnog lutanja konačno je prihvatio Nikolajevu ponudu i nastanio se u Marjinom. lijepog i pristojnog ophođenja. koja je djelovala još ljepše zbog snježne bjeline manžetne. strogih moralnih načela koja mu možda ponekad smetaju da razumnije sagleda nešto. Cio izgled Arkadijevog strica. vesela i učtiva. obiteljski orjentirana. poput novog srebra. raskošan i rasan.. vidimo ga u maju 1859. bio je crnih očiju i mekane rijetke kose. bojažljivo i iskreno.” Arkadije Kirsanov – obrazovan. punačkog i pomalo pogrbljenog. mladić privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima. uživa u prirodi Nikolaj Kirsanov – prije svega veoma dobar čovjek. klasično je odgojen i obrazovan a najveći užitak predstavlja mu obiteljski život.. a on više nikako nije mogao pronaći mir. sačuvao je mladalačku vitkost i uspravnost. živahna cura. ali on ne niječe svoje osjećaje i ne pokušava ih zatomiti. evo. Oborila je pogled i stala kraj stola. tamnih očiju i kose. ali nekako sjetne.a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka. odjeven u tamni kaput engleskog kroja. sjajne. ne štedi nikoga. duguljaste.. lako oslonjena na same vrhove prstiju.kad se zaljubi u Anu. postojala je jedna žena koju nitku nije zaboravio – toliko je bila izuzetna pojava ta kneginja R. ali ipak u njemu postoje svi osjećaji (ljubav prema Ani. crvenih dječje nabubrelih usana i nježnih ručica. nesretan u ljubavi – iako je imao mnogo žena i tako reći nije bilo one kojoj se nije sviđao. obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. pričvršćene krupnim opalom. ovo lice je izražavalo samouvjerenost i pamet a oživljavao ga ej smireni osmijeh. malo je vukao nogu. “. veoma obrazovan čovjek. njegova kratko ošišana sijeda kosa presijavala se tamnim sjajem. sa nosom u vrhu ravnim a prema bradi šiljatim. iskrena i pobožna. ali je u taj čas ušao u salon čovjek srednjeg rasta. Nosila je veliku čašu kakaoa i. Po izgledu imao je četrdeset i pet godina.

. vivci su kliktali izvijajući se iznad niskih livada ili su šutke prtrčavali preko grumenja. naše je vrijeme prošlo. ali mora se progutati. odozdo prema gore. kriomice bacao pogled na Arkadija.a nad njima u lišću breze zeba je bezbrižno pjevala svoju pjesmicu” – on je prosi Pano . sve se bujno i blago talasalo i blistalo pod mirnim disanjem toplog vjetrića – sve. Ona se straašno uvrijedila.zabavno – strogo. ne možete shvatiti. brate? Jednom sam se posvadio s pokojnom majčicom. Eto. da bi tek urijetko njihove glavice izvirile iz njenih valova boje dima. mipripadamo različitim geeracijama. Sve je na njoj bilo mlado i zeleno: i glas.. progutajte tu pilulu.” Razlike očeva i djece: “Tako smo ti mi – pričao je tog istog dana poslije ručka Nikolaj Petrovič svom bratu sjedeći u njegovoj radnoj sobi – svrstani među zaostale ljude. Svuda okolo jzlatasto se zelenjelo... a proizlazi da ja zaostajem. Ko zna? Možda je Bazarov u pravu. da je on otišao ispred mene i da se ne možemo razumjeti.” Pejsaž Funkcionalni – “. ona je vikala na mene. i maljice na licu i ružičaste ruke sa bjelkastim kružićima na dlanovima.” “Za vrijeme prepirke sjedio je kao na žeravici i samo je bolno. Na kraju sam joj rekao: vi me.“Tako je razmišljao Arkadije. žbunje i trava.. i dok je ramišljao proljeće je učinilo svoje.Ona se stalno crvenjela i ubrzano je disala. tek neznatno skupljena ramena.... štono se veli. Svuda su se neprekidanim glasnim pjevom razlijegale pjesme ševa. drveće. . a ja sam pomislio: što da se radi? Pilula je gorka. nije me htjela saslušati. – Znaš čega sam se sjetio. privlačno se crneći šetkali su gačci između nježnog zelenila tek izniklog jarog žita i nestajali u blago pobjeljeloj raži. sada je došao red na nas i naši nasljednici nam mogu reći: vi niste naša generacija. ali priznajem veoma me boli samo jedno: nadao sam se da ću se upravo sada zbližiti i sprijateljiti s Arkadijem.

Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. dva. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. Novica je htio . On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Aga muči Crnogorce na razne načine. Čuje se pucanj. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Šuteći. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. Oni se svi vraćaju praznih ruku. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. On se je nadao da će čuti jauke. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. druge vješati. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. a pravac joj je bila Hercegovina. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Pade tu mrtav aga i sluge. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. pištao i vikao da ga pomiluju. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. Šatore je razapeo i poslao haračlije. Jedino se spasi Bauk.Smrt Smail-age Cengica Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. a trećima je dao odrubiti glave. Bijahu to Crnogorci. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. a od porodice jednog ovna. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. jedan. Durak je molio. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. Jedne je dao nabiti na kolac. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Aga naredi da mu se dovede raja.

iako umiru u strašnim mukama. također uživaju u zvjerskim mučenjima zarobljenih kršćana. Mer. Hasan. Mujo. Saruk Ritam : umjereno polagani Mjesto radnje:kula Smail-age ( Hercegovina ) ANALIZA DJELA: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. on je u duši kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi. koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude.divi se svojoj moći . Bank. Turaka i Crnogoraca : Smail-aga je silni turski ratnik. Proganja ga savjest. Međutim. S druge strane . Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. To je njegovo čelo. njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama. Bogatstvo za njih ne predstavlja ništa značajno. Taj čovjek je Smail-aga. al' sve to visi obješeno i tužno. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Jašar. da bi ih zastrašio i iz njih izvukao što veči harač. stoljeće Tema: Krvnički život Smail-age Čengića Lica: Smail-aga Čengić. koji im takav život omogućava. U pjesmi je naglasen i religiozni moment. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. razvratni su i novac im predstavlja najveće zadovoljstvo. Durak. Vrsta pjesme: Umjetnički ep Vrsta stiha: Slobodni Vrijeme radnje: XVI. Novica.da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. SMAIL-AGA: .bezosjećajan . Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. priznavao je Tursku vlast. koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Vole živjeti lagodnim životom.krvoločan . spremni su raditi sve i svašta nevinom narodu. njegove ruke i odijelo. ne ispuštajući ni jednog jauka. Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima.utjeruje harač . i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati. samo kako bi ugodili Smail-agi. Umiru bez straha.u duši kukavica . jer tko je odbacio svoju vjeru. Da bi živjeli takvim načinom života. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Njegovi sluge Turci. Vjeruju u pravdu i Boga. Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća.ljut što njegovi zarobljenici umiru ponosni i s vjerom u Boga . LIK SMAIL – AGE.surov .

kolac grozni b) akustične .boje se Smail-age .zvijezde sjajne b) onomatopeja .Krcnu kolac Izražajna sredstva: a) epiteti . oganj.hrabro idu u smrt ne ispu?tajući ni jauka .slijepo slušaju naređenja Smail-age .umire ponosno.ne boje se Smail-age DURAK: .boje se njihove osvete CRNOGORCI: .britka sablja .umiru sa vjerom u Boga .Osvetoljubiv ELEMENTI FABULE: Smail-aga poziva svoje sluge Naređuje slugama da pobiju Brđane Brđani umiru dostojanstveno bez jauka Smail-aga naređuje slugama da ubiju starca Duraka Novica moli milost za svog oca Pjesničke slike: a) vizualne .palu.gvožđa.na rukah lisičine .na nogah im teške negve .plačuć pjeva .tamne oči .Moli milost za svog oca .pišti .okovana sablja .ne mogu vjerovati da ljudi mogu umirati u strašnim mukama a da pri tome ne ispuštaju ni jauka .starac moli milost za Crnogorce . konop . ne boji se smrti NOVAK: .boje se Crnogoraca koji umiru ponosno.Ne trpi ubijanja Smail-age .zlatno odijelo .plačuč plače .SMAIL-AGINE SLUGE: .ciči .Durakov sin koji voli svoga oca .rijekom krvca poljem teče .

malena je. raja pobjeđuje nijemim. a mjesec izađe . prolio je toliku krv.mrak se gusti .gola nevesela duša .hripi d) personifikacija . Sluga ga propušta u grad. U silnom sukobu nasilja. vjera u pravdu. Smail-aga siđe na polje pred kulu i počne zarobljenu raju darivati darovima. koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Raja gine u mukama ali bez jauka. . Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži da se želi boriti na strani crnogoraca. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj.već ko tajni glas duhova . Durakov sin Novica potajno kreće noću crnogorcima da iznenadi Smail-agu. gospodaru! . gluha . hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću.zadrhtaše ta vješala tanka .hljeba. a on će ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru. Divim se narodu u kojega je tako duboko usađena vjera u Boga.noć je vani slijepa.zrolar krst se smije e) usporedba .. hljeba. Novica će izdati agu da bi mu se na taj način osvetio za vješanje njegova oca. Divim se narodu koji se hrabro bori protiv tuđinske vlasti i tlačitelja. jer je jako poučno.sunce zađe.riknu aga ko bik ljuti g) kontrast . narodu koji bez ijednog krika trpi zvjerska mučenja i vjeruje da će nepravda jednog dana nestati i da će se oni ponovo domoći svoje slobode. kojeg je zatočio jer mu je svojedobno savjetovano da ne muči raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail-aga kažnjava starca vješanjem. Zato poziva starca Duraka. IVAN MAŽURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA Kratki sadržaj: U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brđane. bez obzira što gubi. Smail-aga je bijesan. ljudi koji mogu uživati u zvjerskim mučenjima nedužnih ljudi.Ne vidjesmo davno hljeba! Zaključak: Djelo mi se veoma svidjelo. Do toga časa i on je bio krvnik sa turcima.zadrhtaše ta vješala tanka-al nepisnu Crnogorčad mlada h) gradacija . ali hrabra . Ne mogu vjerovati da na svijetu postoje bolesni ljudski umovi kao što je Smail-aga. a svoju silu nije iskazao.

. U međuvremenu na polju je oluja. Izvana gledajući doima se kao junak. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. Analiza glavnog lika: Smail-aga Čengić Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je turski plemić Smail-aga Čengić. Smail-aga kupi harač po Gackom. koji je bio značajan u borbi naroda protiv turaka. a možda i smrt mnogima od njih. ali unatoč tome četa je pobijedila. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uživa mučeći nevine i nedužne ljude. a iz drugog mirnoća i odlućnost. Svećenik spominje skoru borbu. jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast. Četa se približava logoru i razvija se borba na život i smrt. Riječi su povišene. Harlije se raziđoše. Aga pogine. a on krati vrijeme junačkim igrama. kojeg zadesi ista sudbina. Ima oštro oko. Strašnom Smail-agi suprostavlja se glas starca svećenika. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. ubio ga je Novica. U pjesmi je naglašen i religiozni moment. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. koji vođeni ljubavlju i odlučnošću žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine.a da postane dostojnim vodičem Novica se mora pokrstiti. koji je prikazan kao krvnik i mučitelj. naslađujući se u njihovim patnjama.Sapat saziva junake. već i o sukobu dobra i zla. hladne vode. Aga je bijesan što nema harača. iz prvog izbija prijetnja. da će ih povesti u Smail-agin logor. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. Uto stiže Novica i obećava. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. četa se sabrala i stigla na obale Morače. Obojici glas podrhtava. To su dvije suprotnosti. Analiza djela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. slobodu. boga.

Kao i magle sto su lebdele nisko. Gledajuci pred sobom sve vise brda. kao u dusi Isakovicevoj. Zbijeni u gomilu. psihološkog. porodičnog. Ona prati sudbinu tri glavna aktera: Vuka Isakoviča. kako nam čitanje otkriva. kada se kao austrougarski vojnik borio za tuđe ideale. a svoju muku ipak osecahu sve jace. U romanu je ostvarena i uzročno-posledična veza među likovima. spokoj i smirenje.Seobe I . Kuce i kucista zaboravise. Mozgovi im zatupese i ni lica svojih najmilijih vise nisu umeli da sagledaju u zatvorenim svojim ocima. da su stalne seobe u sudbini srpskog naroda. moralnog i filozofskog porijekla. Nisu vise imali snage da lome i krhaju i ne usudjivahu se vise da diraju zene. stidljivi. do ljeta 1775. Seobe nisu roman zbivanja. bojazljivo i snishodljivo. Vrijeme je istorijsko i tačno označeno. sa licem izmucenim od tih unutrasnjih bolova i patnja. ti su zavičaji u sremskim močvarama pored Dunava i tuđina u evropskim gradovima i na evropskim bojištima. interese i ciljeve . gospoža Dafina. ilustracija svijeta i mentaliteta u kojem žive i rade glavni junaci. Bratimili su se i sprijateljili sa svakim ko im je prisao. a Vukova supruga. u njihovim mislima. sa svim svojim bunarima i oborima. deobe u narodu. Vukov brat i njegova snaha.života glanih protagonista. raskidase se. Nikad pitomiji vojnici ne prodjose tuda. ništavilo. i u njihovim dusama nastade praznina. Prostor je. Na njega su djelovali i doživljaji iz Prvog svjetskog rata. jedan je istorijski koji prati puk Vuka Isakoviča po evropskim bojištima. obilje. Kao i u dusi Isakovicevoj. ali i u traganju za obećanom zemljom koja će pružiti utočište. već roman stanja. U roman Seobe. misaone preokupacije i refleksivne uzlete obojene čežnjom i nadom. brata Aranđela i Vukovu ženu Dafinu. Ono sto je ostalo kod kuce. pod sklopljenim zazarenim ocnim kapcima. dodje im kao san. poce. kao istoričar po struci.Milos Crnjanski Inspiraciju za roman Seobe Crnjanski je našao u svome saznanju. Bi im mrsko da zive i mrsko da se secaju svojih na domu. emotivno i refleksivno je potisulo događaj koji je smo impuls za unutrašnja preživljavanja. i slike njihovih zena i dece. predočena sličnost sudbinskih . Inspiraciju mu je dalo i čitanje memoara Simeona Piščevića koji je upravo opisivao vojne poput onih koje će imati polk Vuka Isakoviča. Obesni i razjareni pri polasku. vise nego od hoda i zamora. nisu verovali da ce se ikad vratiti. drugi je porodićni koji prati zbivanja u domu Iskoviča. u čijem su središtu Aranđel Isakovič. lutanja i seobe. Romaneskna priča je razvijena u deset poglavlja kojima pisac daje lirski intonirana naslove. kako nam naslov sugeriše. na zene i decu vise nisu mislili. od proljeća 1744. psihološki lomovi i preživljavanja. jasno definisan. u secanju njihovom. Natrag. također. uzaludnost i praznina. U okviru ovako raznovrsne tematike obuhvaćeno je više tema i problema: bračni trougao. teme prolaznosti i smrti. da se razliva i da nestaje kao dim. postadose snuzdeni i ponizni kad su odmicali u tudjinu. Njihov uzrok je u pritisku vojne sile ili zuluma. sudbina. stajahu na sred sela. Svi oni su tu jer su u funkciji osvjetljavanja karaktera. nesreća i zla sudbina naroda. ušla je vrlo bogata tematika istorijskog. Ostali akteri su samo okruženje . nad poljanama i nestajale iz njih. ravnica barovita sa koje podjose. Roman je komponovan na principu paralelene kompozicije: u njemu su razvijena dva paralelna fabularna toka. duševne dileme i nedoumice.

u mrak. avanturistički duh. Vuk je zadržao svoju ogromnu snagu. kao da je vidljivo nevidljivo. niko ga za to nije pitao. tamo oblaci. ili najtisu tisinu veceri. službenik carstva i kao čovek. a jedna Vlahinja.. grad. zlatom. u poslovima u kojima je trebao da se kao sin slavnog trgovca posveti on nije imao uspjeha. kavgama. nego na sasvim drugu stranu. Iako je mlađi od Vuka . imovno stanje. ostavljao komade svoga bica. U prošlisti je bio nemiran. ali ne i sebe. bez smisla. i u životu Vuka Isakoviča postoje dva različita perioda. lezao nepomican nad utokom Dunava. koju je narocito voleo. prošlost i sadašnjost. na bira sredstva za sticanja bogadstva. Karakter Aranđla Isakoviča se otkriva iz njegovog odnosa pram starijem bratu. pa je hteo i da ostane.. nego vec ni sada. . kad je prebivao pod trvdjavom Oseka. Kao oficir i vojnik. Sablje i konji su bili njegova jednia njegova ljubav. Bio je gubitnik jer nije imao ni volje ni vještine za taj posao. Uprkos svom bogastvu i moći. mesecima. A kad se pogleda ovako u noc? Kad se stane. pod gradom Varadinom.. sazvezdja. nije ga ni poznala. kao rascerecen. a nevidljivo vidiljivo i da prodje tamo gde bi bio rado ostao. nataknute na razne kuce. zar nije. nemiran prema obavezama. nepokreta. to ga je opredjelilo da se posveti vojničkom životu. pre dvadeset godina. u krajevima kud mu noga nikada vise nece krociti? Zar se nije navikao da gleda tako.. Lijep i snažan. Vuk voli svoje vojnike. a kada ona umire on ne može da je spasi ni svim novcem i moći koji ima. gde se bese naselio. traži od njih discipliniu i izvršenje zadatka. zar nije uzalud.. lebdeci izmedju zivota i smrti. Ziveci tim strasnim zivotom. Aranđel Isakovič Dok je Vuk Isakovič bio u stalnom poketu. odao se pijanstvu.. vrednost i smisao života vidi u sticanju. Praznina. Ni tamo. Mrzeo jue sve koji se stalno seljakaju-novcem. to nebo puno svetlosti? Kad se pred tim ucuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno. On je oličenje građanstva u nastajanju. nije mogao da se vrati u mesta gde je proziveo po desetinu godina. je li moguce da je sve to jedna bezdana praznina? Likovi: Vuk Isakovič Kao i u svakom životu. Vješt je trgovac. besmisao i neostvarenost dominantana su osjećanja sva tri aktera romaneskne priče. Njegova opsesija je da svojim služenjem i ratnim podvizima izbori bolji i spokojniji život za svoj narod. najneznije budjenje proleca. U sadašnjosti.. evo ovde... ona mu daje tijelo. Aranđel vlada ljudima pomoću svoje moći i manja. po tudjoj volji. u ličnosti Aranđela je ststično načelo mirovanja. bludu. kada je onuda prolazio nisu mu se vise secali ni imena.. Gubitnik je i kao ratnik. na vratima? Kad se pogledaju sva polja u mesecini? Sva ona brda u daljini.. krovovi. za zivota.. a da ostaje tamo otkuca bi bio rado posao? Ne samo posle smrti sto nece vise moci dolaziti tamo gde mu je bilo dobro i gde ga cekahu rado. Sa onom strasnom ranom sto mu se protezala od grkljana do desnog ramena. ni onamo vise ne vodi njegov put. memiran trgovačkim poslovima . ali ih voli i štiti. Kada se zaljubi u Dafinu. ali sada ima poroicu: muž je i otac. zna i njihove porodice. on se prema njemu ponašao kao prema onom mlađem i neiskusnijem.. i placao.. ne osetio. zna svakog u dušu .nemiovnosti i paralelizam ponašanja i ispoljavanja... po volji tudjoj.. Osetio on. peska i vrhova jablanova? Kroz tri godine. u imanju vidi sigurnost moć i snagu.. bogadstvom. u oku sa zutom svetloscu razlivene vode. . može da ostvari sve što želi.. nemilosrdan u trgovačkim poslovima. Aranđel ne može da ima sve onon što poželi.

Gospoža Dafina je tip fatalne žene čija ljepota i strast izazivaju nesreću. njena psihologija.Milos Crnjanski LIK PAVLA ISAKOVICA Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju.galantnoscu karakteristicnom za taj vek. Bol njegovih sunarodnika. sagledani su očima muža i djevera. kad on hoce i kako on hoce. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja.na brzu ruku. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine).Pavla i Nikolu.Djordje je imao dva sina.hrabroscu i neznoscu. jer gde je njih istresao iz kese. Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista. ona je nejasan lik. misao i obuzetost daljinama. a njena fatalna ljepota i naglašena čulnost su doneli nesreću samo njoj. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju. ali kada umire u njenim očima je lk muža Vuka koga je sve manje volela.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda. porodice Isakoviča i ljudskih života. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga. SEOBE II .razjedinjenih.Pavla su ozenili iznenada. zapada u halucinantno stanje i povređuje se.Rijetko će kada biti predmet unutrapnjeg monologa ili opisa unutrašnjeg stanja. Na početku romana. nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće. ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka.Sve druge licnosti su u njegovoj senci.Moc neku natprirodnu osetio je i u svojim talirima. Gospodja Dafina Dafina se ne ispoljava u svojim aktivnostima. Na samrti želi da se vjenča sa Aranđelom.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni. o onome što postoji u biću kao htijenje. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima.i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu. njena duševnost je potisnuta Vukovim preokupacijama.Pavle je duhovni vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I. To je roman o fizičkim seobama. SEMANTIKA ROMANA Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. ona je pasivna ličnost.potlacenih.Pavle je glavni junak romana. lutanja i grubosti. Kretahu se po njegovoj zelji i njegovim zamislima i uskoro mu se cinilo da i kise na njih padaju.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike. Tako je Dafina ostala protivrečna do kraja.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. tu su zaostajale ladje i kuce su postajale nepomicne i njegove.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta. Njen lik i karakter. a unuk Vuka Isakovica.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za . mladosti i sreće. a proleca oko njih nastaju. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. visinama. viđena Vukovim očima i doživljena osjećajem dosade.Dakle.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja.Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku. Opsednuta time što je učinila.

On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.''Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu.Tekla ga zanosi svojom mladoscu.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu. On uvek tuguje za onim cega nema.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji. Pavle se potpuno promenio : ''Taj .Pavlova izrazita lepota.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke.veoma licila na njegovu umrlu zenu.u kom je dotle ziveo.caru Lazaru i Kosovu.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka.potom odanost naciji i umrloj zeni.Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi.zene.u kom ostavlja.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju .ali on i od nje bezi.nego i citav jedan narod.iz jednog sveta.ne samo zenin grob u Varadinu.zakletvi i nada. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija.kratkih susreta i erotike.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.ne za cinove.ali koju je sad toliko voleo.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.ono sto poseduje cini mu se nistavnim.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio je.dosadni i stari.'' Bez volje i bez nade Pavle .svet slobodnog ponasanja." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi.ne za porcione novce.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata.Evdokija Bozic opija ga telesnim carima.Ali.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.u koju su putnici svratili na kratko vreme.ne samo svoju kucu u Temisvaru.Cak ni Volkov.osecao je. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju. U njegovom zivotu sve se smirilo.kom je pripadao.zauvek.njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa.nego zato da ratuju.u koju je s poboznim ushicenjem dosao. Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva.nije hteo de slusa price o njegovom nacionu.ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima.ne samo rodjake koji ostaju.Rus.Osim toga.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji.bar u Pavlovim ocima.koja ga opo potiljku miluje.a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori.vecno ponavljanje istih reci.na putu u Rosiju. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza.koje je mrzeo.jer je uvideo koliko ga je volela.Sa zenom koja je mrtva.kome je sve ostalo podredio.i Rusije. Pavlepolazi sa svojom bracom.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.

Pojam SEOBE.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase. '' Pavle se razocarao novom. znajuci sta hoce.Voljno. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki. da je sve cesce mucao. koji je poceo kroz tri godine.covek.Car je to odobrio i u avgustu 1690.mirno. O tome postoje dokumenta. ciji je povod neuspela turska opsada Beca.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.Medjutim.slabe volje.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese. pri polasku.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje. kad je.Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela. eto.Ali isto tako. samo granicari koji brane nekog novog gospodara. kao i u Austriji.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava.sve u nadi da ce izaci iz tmine i nesrece. koracao tako oholo.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar. bez nade. na put. kao sto je carica razresiti tu problematiku.Potom je usledila austrijska kontraofanziva.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda.od 1690.kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog.kao 13-ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku.da ce pronaci svoj pravi zavicaj.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov .Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota.kao neki zastupnik razocaranog i . sigurno.koja je iz turske Srbije.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe.postao francuski oficir. bio. Ipak. a trajao sedam godina. '' TRAGIKA SRPSKOG NACIONAISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683. gube se u cutanju i samoci.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda.Medjutim. u Temisvaru. bio je sad.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara. a zbunjen toliko. koji je. Nije recenice vise zavrsavao.1690.Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu. obecanom zemljom u kojoj su Srbi.onu tragicnost sudbine tog naroda. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada. I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi. dotle manji deo i pre svih Pavle.rodom iz Sida. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima. u Kijevu.Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske.jednog uznemirenja i nesredjenosti. sve do pocetka iduceg rata. dolazi do preokreta u ratovanju. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja. Piscevic.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe. i kud je posao.

grupa.Ikrece taj narod u Rusiju.sa ranjenima i unakazenima.ne znajuci za sta gine i opet na kraju .U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest.sklon seobama.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.neprekidno lutanje-pojedinca.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao.Ali.na uzemslavensko-podunavski polk.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba. Karakteristika ovog romana je lutanje.Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.buduci da je nesiguran.ocekujuci u ratovima smrt.Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica.Dakle.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu.Austrija ih je.pa u tudjini zasniva novi.ponizenje.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.ginuci i umiruci na putu.nece se vise buniti.ne znajuci gde ide.Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.iz tudjine mu idu u susret.Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada.na opstem planu ceo jedan narod.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju.I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove.nestanak i zaborav.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.Crnjanski opisuje u finalu.u grupama i pojedinacno.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva. u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.vraca se u zavicaj koji mu.Tada se oni okrecu Rusiji.TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA.svesni da nemaju vise kud.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.jadati. MEDJUTIM.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.Oni takav zavicaj iz tudjine slute.nada koja je zvezda vodilja.iscrpljene su sve mogucnosti.medjutim.gorko i ironicno.nije pravi zavicaj.naroda koji je zbog toga nemiran.opet.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu. obmanula.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI.doslo se do kraja svih puteva.celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir.NITI SVOJU SUDBINU.KROZ KOJU GODINU NASLUTI.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru.gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji.smiruje se buka i bes zivota.I BOLJE TAKO! .podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima.Dakle.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.Naime.

kao i promjenljivog osvjetljenja u kojem umjetnik neprestano približava i udaljuje njegovu intimu i opšte ljudsku problematiku. Pisac zgodno upotrebljava epitete i predikatske dodatke i smišljen redosljed riječi koji daje rečenici boju i emocionalnost. a to je posljedica složenosti njegovog lika i mjesta u svijetu. Ove avanture pobuđuju misao o sukobu ideala i stvarnosti. Neimar. Andrić je u ovoj pripovjetci izrazio viziju velikih ljudskih dijela I sudbinu onih koji ih prave. Ova pripovjetka otkriva lik čovjeka stvaraoca. i u okviru njegovog pripovjedačkog opusa ostala je jedna od najznačajnijih. Tom skladnom izmjenom u ritmu Andrić je uspio da ocrta ritam Đerzelezove duševnosti i moćan ritam samog života. Ova pripovjetka pruža izvanredne mogućnosti da se vidi svojevrsni spoj nacionalnog i evropskog duha koji karakteriše Andrićevu umjetnost i da se osvjetli priroda umjetnikovog postupka u oživljavanju narodnih predanja. pojavljuje kao smješan i osjetljiv mladić. a živjeti znači stvarati. . u kojoj Đerzelez. Pripovjetka je nastala na temeljima proznih predanja o ranoj mladosti junaka muslimanske epike. a komentar ostaje drugima. Andrić je rekao: “Moglo bi se reći da djelo za pisca umire onog dana kada ga završi “. Pripovjetka se sastoji iz tri dijela: Đerzelez u hanu. Njegov život nije ni na stepen žrtve. živi za stvarnost svog djela samo do trenutka dok ne bude gotovo. Andrić u liku neimara daje viziju stvaraoca. a čas brz i nemiran. suprotno onome u pjesmi. a onda se odvraća od njega. svjedoči o njegovom neobičnom samopregoru. o neodvojivosti ljepote i zla i o mučnom putu čovjeka do žene. Nije slučajno što Andrić neimara ostavlja bez riječi.Ivo Andric . jer se njegov put najjasnije ocrtava kroz stvarnost njegovog dijela.Pripovetke Put Alije Đerzeleza Put Alije Đerzeleza je prva Andrićeva pripovjetka objavljena 1918. svjedoči o veličini ljudskog napora I veličini ljudskog strpljenja. ali on oko njegove ličnosti ne stavlja nikakav oreol. On je bitisanje u kojem raditi znači živjeti. Most na Žepi Pripovjetka “ Most na Žepi “ objavljena je 1925. Ono što ovog junaka čini nosiocem crta šireg karaktera jeste podvojenost njegovog bića: Đerzelez je i tragičan i smiješan. Đerzelez na putu i Đerzelez u Sarajevu. graditelj mostova. ni na stepen herojstva. Ritam umjetnikovog pripovjedanja je čas stišan i ravnomjeran.

U priči se naizmenično prati sudbina dva lika. U epilogu priče „Most na Žepi“ pripovedač napušta objektivnu perspektivu kazivanja i sa poludistance. ipak završi most.“ . Bili su vreli letnji dani. Tako most ostade bez imena i bez znaka. poreklom iz Žepe (zabiti kraj Bosne. i neimara. primivši tu vest. U dugom. Uporan i zavetno predan poslu. po nepodeljenoj oceni kritike jedna od najboljih Andrićevih priča. godine. razmišljajući o svojoj sudbini. i potom vezirova deviza „U ćutanju je sigurnost“. Sledi opis gradnje mosta koja je. i. rezigniranom. bezimeni neimar. umoran. Prvi put je objavljena 1925. To je bilo jednog večera kad se vraćao iz planine. govoreći o sebi u trećem licu. Hronogram glasi: „Kad Dobra Uprava i Plemenita Veština/ Pružiše ruku jedna drugoj. prijatan i čudan je bio dodir toplog klesanog kamena. Odmah se sporazumeše. Čovek je bio znojan.Pripovetka napisana u trećem licu. a sam se zamisli nad hronogramom koji je kao natpis za most smislio jedan mladi pesnik./ Nastade ovaj krasni most. uz reku Drinu). ali prohladne noći. najmi da u rodnoj Žepi kao zadužbinu izgradi most. ta priča na svom nedoslovnom. Pisana u realističkom ključu. samoispitujućem ćutanju. bezimenog. velikog vezira Jusufa. a potom i devizu. posle svih iskušenja. naredi da se ostatak neimarove plate razdeli bolnici i sirotinji. simboličkom nivou govori o ljudskoj nemoći da se dosegne konačni smisao. Kad se naslonio leđima na kamen. ali se pri povratku u Carigrad razboli od kuge gde izdahne u bolnici na rukama italijanskih franjevaca. oseti da je još topal od letnje žege./ Radost podanika i dika Jusufova/ Na oba sveta. izašavši kao pobednik iz carigradskih dvorskih spletki. U sasvim određenom smislu priča „Most na Žepi“ može biti tumačena i kao osnovni piščev pripovedni i poetički model. seo pored kamenite ograde na mostu. prvi je koji je došao na misao da mu ispita i sazna postanak. makar smer kojim se ide bio krajnje etičan.“ U potpisu je stajalo „Jusuf Ibrahim. tajnovitog Italijana koji diže mostove po Otomanskoj imperiji i koga vezir. istinski rob božji“. vezir prvo precrta tekst hronograma. Veliki vezir Jusuf. i u Andrićevoj priči povezana sa nizom poteškoća. tumači kako je i kada odlučio da priču napiše: „Onaj koji ovo priča. a sa Drine je dolazio hladan vetar. kao i u narodnim legendama. Tada je odlučio da mu napiše istoriju.

Serebrjakov. ruski novelista i dramatičar. Na unutrašnjoj dramatičnosti antijunaka otkrivamo zamorni i promašeni život glavnih likova. Naši su slabići samo drhtaji.po zanimanju lekar. pa još Telegin kao propali spahija i lekar i osebnjak Astrov. Bežeći od malograđanštine na kraju se utapaju u njoj.nastavlja novelama u kojima obrađuje izgubljene i otuđene likove. primitivizmom i zaostalošći ruskog sela i sredine. Rusko selo samo je okvir zbivanja. Beleške o delu: Naslov drame i posebno dodatak „Scene iz života na selu“ upućuje nas na neku idiličnu ili realističku priču iz života sela. njegove se drame uzimaju kao primer tzv. ne mogu se pomaknuti iz buke gde su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu. da ga nisu iživeli. Ni u drame Čehov ne unosi veće dramske zaplete. ne živeti nego vegetirati. Fabule su vrlo jednostavne. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada žena Jelena od 27 godina. Jelena.Pisac nas je zavarao. U poodmaklim godinama. U tome je Čehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivačem ruske impresionitičke drame. ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo. nego je sav u stvaranju scenskih raspoloženja i onoga neuhvatljivog ugođaja u kojima se likovi očituju kao živi i neposredni ljudi. te profesorova kćerka Sonja iz prvoga braka. Astrov. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj način svoj propali i izgubljeni život. Naši su junaci svijesni da su prokockali smisao svoga života i da nemaju izlaza da sa poprave. Sonja. Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosečnost u kojoj se kreću. – 1904. da . pa Marija. ta zabitost karaktera u uskom prostoru različitih interesa može dovesti samo do sukoba. Zbog toga je Čehov uvek sažet. Sonjina baka. jako utiče na protagoniste. shvataju da su ga prokockali u zabiti.). Porodični odnosi naslućuju zamršenost koja može dovesti do dramatičnosti. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. kada prave inventuru svoga života. oko pedesetak i više. Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja živi na zabačenom imanju okružena provincijalizmom. Sonjin ujak. Započeo je književni rad kritikama humoreskama. osuđeni ne umreti nego na umiranje. Čehov nam je satkao lirsko-psihološku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice. Ne mogu pobeći od sebe ni iz sebe.Čehov ne donosi u svojim novelma događaje i velike izrazite ličnosti koje nastupaju u društvu glasno i bučno. bilo koje zemlje ili kontinenta. lirske drame. a kamo li izmene. istina. a odlično se služi i pejsažima i lirskim digresijama. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kog drugog gradića. i onda Vojnicki. Vojnicki.ANTON PAVLOVIČ ČEHOV: UJKA VANJA Beleške o piscu: Anton Pavlovič Čehov (1860.

pa bi glavni lik trebao biti Vojniciki. ugođaj trule atmosfere. umetnički virtuozno i spada u antologijske klasike. je kada shvate da će još živeti a da ne znaju zašto i za koga i da im je . odlučno. “Vojnicki: Prvo. Redatelj mora biti samo oprezan da u pozorišnoj predstavi nečim ne pokvari vrednost književnog dela. Citati: “Vojnicki: Ti si za nas bio više biće. godini spoznaje uzaludnost svog života. Upoznajemo nemire i osećaje junaka. ubitačno dosadno čekajući smrt kao jedinu moguću promenu. pomirite me sa samim sobom!” Iako nemoćan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muški. Analiza likova: Vojnicki Drama nosi naslov Ujka Vanja. Tragedija Vojnickog . Čehov ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. Čehov nam razotkriva njihove psihloške drhtaje. on je potpuno nepoznat. Njegov je čin završio očajno i sramotno.promašio je profesora. on se ne može pomiriti sam sa sobom i svojim stanjem.kao i Sonje. Vojnicki reaguje elementarno ljudski i pokušava u efektu pištoljem da ubije profesora. Kada profesor želi da proda imanje a njega i Sonju izbaci na ulicu kao stari kofer. besciljno. dosadno. a tvoje smo članke znali napamet. pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. a ništa se ne razumeš u umetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja voleo ne vrede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao!” “Vojnicki: Ti si upropastio moj život. Vojnicki je zaljubljen u prelepu mladu Jelenu ali mu ona ne uzvraća ljubav.su ga utrošili uzalud. a najtragičnija je spoznaja da će i ostatak života provesti besmisleno. Dvadeset i pet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naučnim radom. Pisac ne ocenjuje postupke likova. Ivan Petrović. na verandi i u sobi imanja Serebrjakova.” “Sad je on u penziji i sada se vidi ceo smisao njegovog života: posle njega neće ostati nijedna stranica iz njegovih dela. a spoljna kretanja i zbivanja sporadična su. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni stručnjak kojemu se trebalo diviti kao božanstvu i da je on potrošio svoj život za jednu običnu ništicu. Skučenost i ograničenost spoljnih zbivanja dramski je opravdana zbivanjem u jednom danu i noći. on je nula! Mehur od sapunice!” Vojnicki je nesrećan. Dramsko književno delo Ujka Vanja slojevito je. Ali sad mi je puklo pred očima! Ja sve vidim! Ti pišeš o umetnosti. Kada se tih šest nesretnika nađu zajedno svesni svojih promašenih života i kada pokušaju pronaći krivca za svoje stanje. Vojnicki je dekadent koji u 47. a sve to ukomponovano u lirskom stilu.

u žabokrečinu ljudskih duša unela je nemir. videti drugi život . “Sonja: Nismo mi jeli hleb zabadava! Ja ne govorim šta treba reći.. da smo plakali.” Astrov Astrov je lekar u zabiti i primitivnosti ruskih sela. .i odmorićemo se. Predstavlja tip žene koja je bez prava na pobunu. Astrov više ne veruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kaže: “Astrov: Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji čovek s velikim brkovima i malim sposobnostima. “Astrov: Ja za sebe više ništa ne očekujem.Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. lep. ostaje mi još trinaest godina. Ona puno radi. Reci mi.jer ne veruje više u ljude i nema više osećaje. ako budem živeo. mili ujko. ne može voleti. kako da počnem. Možda je uzrok tome što je i Čehov bio lekar. s osmehom . Naporno radi. pokorno ćemo umreti i tamo. a kad nam dođe naš sudnji čas. na onom svetu. “Vojnicki: Meni je četardeset i sedam godina. i moj i tvoj. ne govorim ono što treba. Sonja pronalazi bizarno hrišćansko otkupljenje i spas. nema krika ni pobune kod nje.svetli. Sonja je neiživljena i nikada neće ni živeti. novi život. onda ćemo. Jelena je nesretna žena koju svoju najveću nesreću prima sa manje emocija.” Jelena Andrijevna Jelena Andrijevna. Mnogo! Kako ću proživeti tih trinaest godina? Šta ću da radim. zaljubljena u lekara Astrova koji je ne voli. da nam je bilo teško i bog će se sažaliti na nas.primorana da prihvati svoju nesrećnu sudbinu. čime ću ih ispuniti?” Vojnicki bi želeo nemoguće. “Astrov: Kakav nov život! Naš je položaj... mlada žena starog profesora.” Tragedija je Astrova što je on gotovo prestao da postoji kao čovek.Naprotiv. radovaćemo se i na sve sadašnje naše patnje pogledaćemo ganuto. Sonjinim dijalogom završava drama: “Sonja: ... bezizlazan.” Sonja Sonja je nesrećna žena. divan.Sonja je realni lik.Određenu simpatiju Čehov stidljivo poklanja Astrovu. Treba biti milostiv!” Kada shvata da joj je sudbina okrutno zapečaćena očekujemo njen jauk.... Nikada neće biti voljena. a naročito uVojnickom. Odavno već nikog ne volim. “Vojnicki: Početi nov život. recimo do šezdesete.bez okolišanja. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnodušno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga života. donekle racionalno. ujko.. ne volim ljude..budućnost besmislena. bez porodice. Sonja je smirenje. To sam ja. od čega da počnem?” Astrov odgovor osujetio je Vojnickove želje . Probudila je mrtvilo u Astrovu. ali ti nas moraš razumeti tata. reći ćemo da smo patili. Astrov je osebnjak. Ona je žrtvovana i svoju žrtvu prima mirno.

“Serebrjakov: Prokleta. Ustvari je umišljena veličina koja u zimi svog života očekuje od svih još malo pažnje. “Jelena Andrejevna: Ćuti! Ti si me ubio!” Jeleninoj vernosti filozofski i lirski razmišlja Vojnicki. Čitav je život bio sebičan. kako ga dobro razumem” Jelena mrzi muža. čini likove drame drastično tragičnim. gadno je da me gledate. a sada život ostavlja drugima. na vegetiranje. U njoj je mnogo retorike. a nimalo ne razume umetnost. Optužuju ga i mrze njegova žena i Vojnicki. Pristati svesno na predaju. ali zna da mora živeti sa njim. Vojnicki koji je na tren reagovao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezličnu senku spreman da sa Sonjom propati ostatak života. Prikazano je stanje duša u određen . U takvoj atmosferi života Čehov ponire duše svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. Iznevereti starog muža kog ne možeš podneti . svi me gledaju sa željenjem: nesrećna žena. “Vojnicki: Čovek punih dvadeset i pet godina predaje i piše o umetnosti. A i svima vama. On ih slika. mlađima.” Stari profesor Stari profesor uzrok je uništenja mnogih života. ali ih ne objašnjava ili optužuje. ali nema logike. Oni nemaju moć ni brzo da umru. odvratna starost. Đavo da je nosi! Otkako sam ostario. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke pisca. ali ga Vojnicki bolno secira. gadim se samom sebi.” Ono što ubija profesora i čini ga nesretnim je starost.Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje. Sonja svoga oca voli i žrtvovanje za njega prihvata kao nešto prirodno.“Jelena Andrejevna: I mrzi me da živim i dosadno mi je! Svi napadaju mog muža. pomiriti se sa činjenicom da si živ zakopan u zaostalosti ruskog sela i da ćeš tu lagano umirati.” O likovima: Likovi drame su slabići i malenholični tragičari. Profesor ne govori o svome radu. “Vojnicki: Zato što je ta vernost neprirodna i izveštačena od početka dokraja. prikazuje.o. verovatno.to je nemoralno. Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. ona ima starog muža! To je saučešće meni .

Glembay. po mnogima najveći hrvatski pisac 20. veliki župan (69 godina) ·Dr. Vitka je i otmjena. (28 godina) ·dr. juli 1893. liječnik (51 godina) dr.Miroslav Krleža O piscu: Miroslav Krleža (Zagreb. Altman. ruke skriva u naborima rukava. Sve je puno gostiju. književnik i enciklopedista. udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) ·Fabriczy. veka. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Basilides . Puba Fabriczy. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Silberbrandt. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. rijetku bradu. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. sin barunice Castelli i ignjata Glembaya (17 godina) sobarice. a barunica govori da je boli glava. Puba pita Glembaya što da radi. et phil. 29. Puba počinje čitati . baruničin ispovjednik (39 godina) ·Oliver Glembay. Leone Glembay. gosti Vrsta: drama u tri čina (psihološko-socijalna) Sadržaj: ČIN PRVI Crveni salon. Ima prosjedu kosu. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta.).Gospoda Glembajevi . Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Dolaze do portreta Angelike i počinju razgovarati o njemu. U ustima ima lulu. od jedan do pet u noći Likovi: ·Ignjat Glembay. decembar 1981. (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. 7. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Mesto i vrijeme radnje: Zagreb. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. Uz nju stoji Leone Glembay. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. udovica Ivana Glembaya. (69 godina) ·barunica Castelli .Danielli (38 godina) ·Angelika Glembay. Govori joj da ju je gledao cijelo veče. direktor poduzeća Glembay Ltd. med. Svi razgovaraju o portretu. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. theol. Smatra da to treba demantirati u novinama. bankar. Dolazi Puba tražeći barunicu. bez brkova. Angeliki postaje neugodno. Svi dolaze za njom. advokat. bankar Glembaya. pravni savjetnik poduzeća Glembay Ltd. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. jedna ljetna noć prije rata 1914-18. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. sin Ignjata i prve supruge rođ. Ovaj odgovara da se tome protivi. njegova druga žena (45 godina) ·dr. – Zagreb.

Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Neki pričaju o vezi Leonea i Angelike. ČIN TREĆI . a Leone tom ne može vjerovati. nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Kada je otišla. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda ali kasno. ali Leon to odbija. zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu. On pakira kovčege. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Glembay ostane stajati. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. ali ovako ne zna. On pređe preko tog pitanja. Leone Glembayu daje pisma. Optužuje Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. ČIN DRUGI Zbiva se trideset minuta poslije. Govori kako se sjeća da je odmah slijedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš. Ne mogu je naći u sobi. Barunici je svega dosta. Netko pokuca. U daljini se čuje grmljavina. . Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. Leone na to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu. Barunica dolazi. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom. Glembay opet ustaje protiv toga. otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Počinju govoriti o Leonovu slikanju. grmljavini. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. Počne govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay je bio već mrtav. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. Tu se nalazi i Silberbrandt. Ulazi Glembay. Silberbrandt govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Glembaya počinje probadati srce. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Gosti odlaze. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. a Leon kaže da ih nema. Konačno Leone upita zašto je došao. a ne Glembayeva. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da nema nikakvo prava da je optužuje. Konačno Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice. Glembay pisma ne priznaje. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Govori da je barunica za sve kriva. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine. a već se prekrižila i otšla u salon. Silberbrandt je počinje braniti. Zove slugu da ode po barunicu. Glembay želi da prijateljski razgovaraju. Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačnu dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Leone mu govori da sjedne. Glembay traži dokaze. pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. To sve sluša Glembay na terasi. ali bila je oslobođena optužbe. Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Tada se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. a Glembay je pita gdje je bila. Glembay ponavlja: “ M-m-m-igre-na?” U tom mumljanju padne. Leon počinje razgovarati o obitelji. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta.članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Nastavlja se dijalog između oca i sina. a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. a zatim i u vrt. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. Glembay postaje sumnjičav.

Govori da postoji samo jedno rješenje. U naslonjaču sjede Fabriczy. Altmanna. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. ali ona pobjegne I on za njom potrči za njom. Leoneu postaje slabo. hulja. Ostaje sama s Leoneom. Čuje se lupanje vratima. Angelika stoji poput kipa. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja. da je ******. Dolazi barunica poput luđakinje. On legne. Pita ga zašto je mrzi. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. On šuti. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Leone uzima škare i govori: ”Ni riječi više!”. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. da je nitko ne može otjerati.Glembayeva spavaća soba. Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. kleči sestra Angelika. Angeliki govori da glumi. a Silberbrandt s vjerskog stajališta. Leone slika oca. Govori da je Glembay nitkov. ” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo. a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu.želi je zgrabiti. Vraća se Angelika. Barunica viče: “Pomoć!” na što ulazi sluga i uzima instrumente dr. . Angelika i Leone ostaju sami. Do njegovih nogu. Angela ga dovodi do divana. Silberbrandt i doktor Altmann. Na postelji leži Glembay. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. razbijanje stakla. Dr. da ju je pokrao. da je ljubavnica kardinala. što mu je skrivila. Leone joj govori: “Marš napolje. Svitanje. Altmann o smrti razgovara s medicinskog. Fabriczy. kako se u njemu već razvija zločin. Donosi kravatu. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke. Leone odlazi na telefon. Opet optužuje Glembaya. Leone nije zadovoljan skico i potrga je. Govori da je barunica zaklana na stubištu. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. na klecalu. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. a to je ubiti se.

"Život na Mississippiju". kopač zlata. a kraljević se uputi ulicama i predgrađima Londona. a kad je nepravedan stidi se sam sebe.Ne podnosi nepravdu.MARK TWEN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain rodio se u mjestu Floridi. Uz veliku i nesebičnu pomoć prijatelja Hendona kraljević se vraća na dvor. Prosjak Siromašan dječak iz sirotinjske četvrti Londona. a dušu i srce izjeda mu grižnja savjesti. raskoš. ---II nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain (pravo ime Samuel Langhorne Clemens). a djetinjstvo je proveo u gradiću Hannibal u dolini rijeke Missouri. Analiza likova: Kraljević Bistar i nadaren dječak. Kratki sadržaj: Siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda. izdavač i poduzetnik. Sa lakoćom uči jezike i uglađenog je ponašanja. Kraljević je bio željan pustolovina i dječačke igre. (tiskarski naučnik. slobodu i istinu. godine. Bio je radnik u tiskari. "Kraljević i prosjak". a svojom upornošću postiže cilj. Školu je napustio već u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima. Pouka: Dobrota. Hrabar je i pun želje za pustolovinom. Srce mu je dobro i plemenito. a borba za opstanak i preživljavanje još teži za kraljevića. Dvorski život bio je težak za Toma. pa čak i kopač zlata. Teško glumi ono što nije iako ga to zabavlja. siromašne četvrti i kraljevska palača Vrijeme radnje: Druga četvrtina šesnaestog stoljeća Tema: Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama. Na kraju se počeo baviti pisanjem. Najpoznatija su mu djela: "Doživljaji Toma Sawyera". "Pustolovine Huckleberry Finna". riječni pilot. novinar). grafičar. netrpeljivost i nepravdu. humanost. U početku je pisao novinske članke sa jasno izraženom humorističnom i satiričkom notom. Mjesto radnje: London. vrlo plodan američki pripovijedač i romanopisac. a Tom je čeznuo za životom u obilju. u saveznoj državi Missouri. U svojim djelima promiče pravdu. dječaci odluče nakratko zamijeniti uloge. Snalažljiv je i spretan. a umro 1910. Kako su bili jako slični. novinar. Iako nije imao književno obrazovanje smatra ga se ocem američke književnosti. jednakost. . objava prve zbirke humorističnih crtica potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom . plemenitost i pravednost pobjeđuju bogatstvo. rođen je 1835. Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru. kormilar na brodu. Iako se u životu bavio različitim zanimanjima npr. a Tom ostaje živjeti s njim kao njegov štićenik.

pa čak niti Miles. snalažljiv i inteligentan. Veoma je pametan i plemenit. pravedan i inteligentan. Nekoliko godina kasnije. Edwardje uporno ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao. Često dobiva batine i nailazi na probleme. III nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Mjesto radnje: Dvor. veoma sličan Tomu. ali Tom je došao na svijet neželjen. Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva. Napisao je i autobiografski roman "Život u Missisippiju". Cjelokupno Twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao posebno za djecu. Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe. Tom upoznaje kraljevića. Kratki sadržaj: Edward i Tom se rađaju istoga dana. a Toma njegovog štićenikom. Tema: Život kraljevića i prosjaka Osnovna misao: Izmjenom društvenih uloga čovjek ostaje onakav kakav ustvari jest. Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Edward Tudor Dobar. st. ulica . Jezik i stil: Roman je pisan književnim jezikom. Mjesto radnje: Engleska Vrijeme radnje: 16. ali je temama o djetinstvu i mladosti s dječjim likovima privukao pozornost ne samo odraslih nego i mlade čitalačke publike. koji ga je zavolio i štitio. koju želi spriječiti. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne vladavine Henrika VIII. Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda. pa su svi mislili da je poludio. no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegov otac donio. Pisan je na osnovu povijesnih događaja i ličnosti. zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII. Milesa imenuju grofom.će se baviti do smrti. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je okrutne zakone koji su pogađali siromašne. Vuče ga želja da živi životom prosjaka. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku. Analiza likova: Tom Canty Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za odjeću.

Zamjena kraljevića i prosjaka .Glavni likovi: Edward . nekomu čije ruho nije tako sjajno.Dan krunidbe .» Dojam o djelu: Ovaj roman mi se jako svidio.Tom se uči . onaj jadni dječak. posebno mi je bilo zanimljivo kada su se kraljević Edward i prosjak Tom zamijenili za uloge. zadivit će ih nečija odora.Kraljević nestaje .Tom kao kralj . pustinjak. stoljeće Tema: Društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj Likovi: Tom. S druge strane. Edward.Edward kao kralj Najljepši odlomak: «Jest. obrazovan.Tom susreće kraljevića Edwarda . kao simbol položaja i moći. kralj Edward VI. pametan mladić Prosjak Tom Sporedni likovi: Sluge. --- IV nacinMARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Vrsta djela: Pustolovni roman Mjesto radnje: London. Tomov otac i majka O djelu: Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to.Neprilike s Tomom .Tom kao velikaš .Kraljević kao uhićenik . proživio je svega nekoliko godina ali je i u tih nekoliko godina učinio mnoga dobra. koji je siromašna .Kraljević među skitnicama .Kraljević kod seljaka .kraljević od Welsa. Engleska Vrijeme radnje: 16. otac. majka Kratki sadržaj: .

Zagrlila je njegovu nogu. već i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljević. jer su zakoni protiv prosjačenja bili strogi. no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. U tom trenutku. Tek na kraju priče ljudi shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća.“ Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge. ne snalazi se najbolje. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću.” Mladi Canty je nesretan u dvorcu. Analiza glavnih likova: Tom Rodio se u siromašnoj četvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji.” Pritišće ga i sram. prođe uz stražara i stade kraj njega. po imenu Canty. obasula je poljupcima uzvikujući: “O. baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika. djelovao je zbunjeno. nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu. ako je živio časno. U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa. primijeti kako ga jedno blijedo. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. tako da se početni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i čežnju za domom.” Prisiljavali su ga da prosjači. valja jednako tako poštivati. najradije bi slušao priče: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život. milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi.podrijetla. zato je dobar dio vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama. dok je veselim osmijehom pratio povorku. te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. izrugivat će se i ponižavati ga. Tom je bio na dvoru. a Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. svi su mislili da je lud. Istodobno. preodjeven u kraljevića. Sjajan mu je prizor isprva godio oku. I dok se taj ružni prizor odigravao. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore. o začaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinčevima. a kazne teške. za koji nije više znao kada ga je stekao. ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i većina govora. ali sve je češće čeznuo za domom: “Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom. ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga. ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo. sav se topio u ludoj sreći. patuljcima i duhovima. odjednom jeugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja. jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret. osjeća da je zatočen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao otresti. ali koji je iz navike ponavljao. svi su mu se rugali. Ne prođe ni trenutak. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo. okružen gospodom. iznenađeno lice s očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. a ona se probi kroz gomilu. oči su mu sijale. No svaki put kad bi ga nešto pitali. s Tomovih se usana .

Postupi blago sa mnom. pa će biti kao da nisi ništa rekao.Ali novi kralj. dok mu je srce lupalo. I ne samo roditelji već i cijela Engleska. odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta. puk skoro izbezumio od radosti. lordovi i gospodo.predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi. Miles Handon. da se sada. ali i pravednost: “Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! . . kada je stvarno došao.” Bio je vrlo dotjeran i lijep. toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega. sav u dronjcima. inače sam propao. moj otac. Nemoj me izdati. Engleska je toliko čeznula za njim.” Edward Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji. ja vas ne poznajem!’. ovdje ili pred drugima. a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Istuče! A ti si tako nježan i mali. čije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita. prema tome. dame.Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuče? – O.To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu.” . zato neka nitko ne digne ruku na njega. približio se i provlačio lagano istidljivo kraj stražara. na nogama fine čizmice s crvenom petom. kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni). lorde-namjesniče. na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom.” Mrzio je zlostavljanje djece: “Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad. gospodaru. ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku. po imenu Tudor. kad zaspi ili kad se napije. milorde. inače ćeš ostati običan grof a ne vojvoda!” “Zapamtite svi vi. priznajem.Slušaj. reče: . gospodine. rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. ali kad se istrijezni. Zato ne vrijeđaj ponovno. pravi kralj. prije nego se smrkne ona će biti na putu za Toranj. molit ću.” U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”Pogriješio sam. koji nije prezao ni od čega da svojim valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti. duge i kao snijeg bijele kose i brade. A što se tebe tiče. lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku. a nije bio ni kralj. a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom. pokloni mi velikodušno ovu milost. pa da. ona sve nadoknadi time što me dobro istuče.. što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu. pomalo čudne naravi i ponašanja: “Bio je to stasit i koščat čovjek. Kralj. dobri moj ujače. a nada sve rasla.” Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju plemenitost i dobrotu. da joj se ruka odmara. da je ovaj čovjek moj vjerni i voljeni sluga.” Pustinjak Bijaše to siromašno odjeven čovjek. ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali. zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom..spustiše ove riječi: ‘Ženo. . – Zadovoljan sam. o bedru je nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem. S one strane se nalazio jedan mio dječak.

. nepomični kao kipovi. Na ulazu stoje visoki gardisti. u početku bezazlena dječačka šala. Pripovijest je iznimno poučna. postaje vrlo ozbiljna.Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija. gusta gomila građana oba spola. na povišenom podiju. U sredini odaje. odjeveni u bogata i slikovita odijela. s pozlaćenim stupovima i kolonadama. Tomov je stol. držeći helebarde u rukama. ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim stranama ljudske naravi. sjajno odjevenih. čini je zanimljivijom. i zidovima i stropovima u slikama.” Dojam o djelu: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije . u dvije posve različite sredine. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se svirači. rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet okolnosti.na isti se dan. Također mi se sviđa i što ima blagog humora koji još više pridonosi priči.

poslani čovijek i geograf. Vodio je brigu o njoj. Mali princ je spoznao da su rad. Napisao je nekoliko romana (“Pošta za jug. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Išli su tražiti rodu i našli su jedan bunar. do 1944. šećući. Tema: Doživljaji Malog princa Osnovna misao: Čovjek samo srcem dobro vidi. uobraženko. Princ je prije nego što je otišao sa svoje planete pomno očistio sva tri svoja vulkana. Stanovnici na tim planetima su kralj. Svakog dana pilot je saznavao nešto novo o planeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu . Mali princ i pisac su se upoznavali. Sutradan navečer. beskorisni. pustinji Sahari.pisca. Na kraju je stigao na Zemlju. g. a bitno je i očima nevidljivo. francuski pisac. Tu su se napili vode. prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Kratki sadržaj: Mali princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. pilot Antonie de Saint Exupéry Kratki sadržaj: Jednog dana se pilot Antonie de Saint Exupéry spustio u pustinju zbog kvara na motoru zrakoplova. Noćni let. pijanac. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude. Likovi: Mali princ. zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. u Afriku. Napokon. ---II nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Mjesto radnje: Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi. Ode princ do mjesta gdje je pao i padne polako. Ona mu je bila jedino društvo. Prolazio je kraj mnogih. Ratni pilot. Crvena ruža je za njega bila sve. Te se noći mali princ vratio na svoju planetu. pilot je opazio princa. Nađe se u pustinji i upoznaje zmiju. besciljni. također malih planeta na kojima su živjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni. On mu je rekao da je njegova planeta jedva nešto veća od obične kuće i da se teleskopom teško nazire. Tvrđava”) i alegorijsku priču “Mali princ”. Mali princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži.ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o piscu: Antonie de Saint Exupéry. Princ jednoga dana odluči otputovati. Ruže ga ražalošćuju jer je on mislio da je ruža na njegovom planetu jedinstven cvijet. Sutradan u zoru probudio ga je neobičan mališan. sedma planeta je bila Zemlja. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka . Jednog dana ju je pripitomio. On je bio jako usamljen na planeti. Osmi dana razgovaraše pilot i Mali princ u pustinji. živio je od 1900. Taj mališan bio je Mali princ. Svi stanovnici su besmisleni. sa crvenom ružom. Zemlja ljudi. Na svom putovanju od planete do planete Mali princ otkriva njezine stanovnike. Dolazi do vrta rascvjetanih ruža. Tada je legavši u travu i zaplakavši upoznao lisicu.

Potom upozna jednog poslovnog čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost. Tamo vlada duhovna pustinja. Nakon toga Mali princ je susreo skretničara. Jednom usred leta pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Njoj povjerava svoje probleme. --. besciljnost i beskorisnost njihova rada. a stidio se što pije. a geograf mu predloži Zemlju. Na šestom planetu živio je geograf. pilotu i Malom princu. a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca.III nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Kratki sadržaj: Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Kada su se napili pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti tamo odakle je došao. no sada je vidio da je to obična ruža. Susret sa zlatokosim dječakom nakon neprospavane noći. B-612. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet. Mali princ odlučio je posjetiti i druge planete te pronaći neko zanimanje. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. U žurbi da popravi avion nacrtao je ovcu u kutiji. Pisac ga je tražio da ne odlazi. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. On je osamljen. Dječačić je bio oduševljen. Mali princ brzo pobježe. Ovdje prevladavaju osjećaji. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa. o ponašanju prema drugima. te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. To mu se nije svidjelo. Analiza glavnog lika: Mali princ Glavni lik u ovoj pripovjetci. Kada je imao šest godina svoje crteže pokazivao je odraslima. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. te se toga okanio i postao pilot.. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude onakvima kakvi zbilja jesu. Vrsta djela: Suvremena bajka. tek nešto većeg od njega samog. ali budući da ima preneseno značenje možemo jeodrediti kao alegorijsku . Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. a na drugom planetu živio je neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Prvo biće sa kojim se susreo na Zemlji bila je zmija.Sutradan navečer je otišao. Saznao je da je Mali princ sa drugog planeta. saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu. Osmog dana u pustinji. Tako se pilot upoznao sa Malim princem. no Mali princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom princu. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje. Dojam o djelu: Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi. a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Zalijeva ju svaki dan i s njom razgovara. silna uobraženost i samoživost. nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar.ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. ali ih nitko nije shvaćao. Nadam se da su druge knjige slične ovoj. a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Trećeg dana čuo je priču o baobabima. Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom. Ima osjećaje i ljubav prema svakome. jer se osjećao odgovornim za svoju ružu. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna.

te potpuna odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Mali princ upoznaje različite vrste ljudi. besciljnost i beskorisnost njihova rada. nacrtao. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis. a na kraju dostojanstveno.ruži. Prvi put dolazi na planetu Zemlju. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o djelu: 1.“ Životna poruka: „Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima. ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom.Saharu. nježan i krhak. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. njegova psihička karakterizacija.) Osobe na koje Mali princ nailazi na planetima što ga vode prema Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. sentimentalni smo i neobjektivni jer se radi o nama samima pa uvijek nalazimo isprike za naše pogreške. premda se nikada nije potrudio da upozna svoj svijet. premda nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti. Kralj i uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine. Mnogo je lakše osuditi ljude oko nas. budući da ću ja stanovati na jednoj od njih.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu pustinju .“ Kada sudimo sami sebi. jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile). Tema: Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. a ni sam ne zna što bi to trebalo zaboraviti. znatiželjan i rado uči. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. ne pitajući se da li smo prestrogi i kako bi oni postupili da sude sami sebi. pristojan je. Analiza glavnog lika: Mali princ Dječak iz svemira.priču. silna uobraženost i samoživost. pisac ga je umjesto opisivanja. Ono što Maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i “prisvajanju” zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi. odnosno mali plemić. no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu: Citat: „Kada budeš gledao nebo noću. a upravo takvom osobom ga čini ljubav. 2. Iskren je. otvoren. želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratit njegovoj ljubavi . Naoko moćni i slobodni. Za fizičku karakteristiku. Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi. jer žive sami svaki na svom planetu. Kao princ. Tamo . On ne razumije smisao njihovih postojanja. Putujući asteroidima. Izvana malen. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže. Pijanac pije da zaboravi. budući da ću se na jednoj od njih smijati. to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. promatra ih znatiželjno i začuđeno. a geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje knjižurine o drugim svjetovima. svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika.

. . pijanih. Dvadeset šest i pet trideset jedan. čovjek je katkad upućen sam na sebe. iskrenost.Dobar dan . koketnoj ruži na asteroidu B-612. istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti.Takva je naredba .Premda puna gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti najjednostavniju istinu o sebi.sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad. određuju ga ljubav. Dobra večer. Petnaest i sedam dvadeset dva. te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama – putem ljubavi i odgovornosti..Nema tu što da razumiješ . Ako nam nešto od toga nedostaje.Da ugasim svjetiljku. I on ponovno stade pljeskati. ako je potrebno.odgovori noćobdija. 4. ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi prožeta je humorom. Pet i sedam dvanaest. prijateljstvo. dakle. koji mogu mudro i mirno obrazložiti neke postupke ili rješenja u životu. 5. Dobar dan. Mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj.Mali princ zaplješće. Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir. . Dvanaest i tri petnaest. mogu imati sposobnost da uvjere druge ljude kako ih u tome valja poslušati. Uh! To je. Dvadeset dva i šest dvadeset osam. Čovjek je društveno biće. Nemam vremena da je ponovno zapalim. prožeti iskrenošću i istinom. Rad.Što je to naredba? . jer je ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome. pokušaju pomoći.Naredba je naredba.odgovori noćobdija. Čovjek je osamljen i među ljudima. Samo oni koji su racionalni i staloženi. sam riješiti neke probleme i unatoč svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i. iskrenost.Ali zašto si je sad ponovno upalio? .reče u sebi Mali princ. U svačijem životu ima trenutaka kada se mora sam suočiti s nekim istinama. nastaje jaz koji je teško premostiti.) Humor u bajci: * Zaplješći rukama . . ili to ne pružamo drugome.reče Mali princ. istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek ne može živjeti. Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako. hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni koji će shvatiti žrtvu Malog princa. prijateljstvo. ---- . . rad.Nakon pet minuta takve gimnastike Malog princa zamori jednolikost igre.) Pisac nam je htio poručiti da shvatimo istinu o sebi . Uobraženko skromno odzdravi podižući šešir.Takva je naredba .Ne razumijem . 3. I on je ponovno upali. ** Tri i dva su pet. Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu.reče noćobdija. vedrinom i optimizmom.) Autoritet počiva prvenstveno na razumu.Ovo je zabavnije od posjeta kralju . *** Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku? .posavjetova ga tada uobraženko. prijateljstvo. Saint Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih. pet stotina jedan milijun šest stotina dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan.

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Književni rod: Epika Književna vrsta: Suvremena bajka Mjesto radnje: Pustinja . sve dok prije šest godina nisam doživio kvar. bez ikoga s kime bih mogao iskreno porazgovarati. Na sljedećem planetu je živio poslovni čovjek. ali Mali princ ode dalje. da ga iskuša.Citat: «Otada je. Kratki sadržaj: Pisac je jednom kad je imao šest godina nacrtao zmijskog cara kako guta slona. Jednom dok je letio nad Saharom. Jako ju je volio. Volio je gledati zalaske sunca. Dječak je otišao dalje. Ona je zahtijevala da ju stavi pod stakleno zvono. Pilot mu odgovori da da. Tako je mali princ došao na Zemlju. Tjerao je malog princa da mu se divi. Prešao je pustinju i došao u vrt pun ruža. Mislio je da je najljepši na svijetu. Mali princ je mislio da su odrasli čudni i krenuo dalje. Mali princ ode dalje. Imao je vode za osam dana. Objasnio mu je da je ta stvar avion i da leti. Oprostio se s ružom. ali još uvijek postoje oni koji vjeruju da se svijet može promijeniti. Rekla mu je . Htio ga je imenovati ministrom pravosuđa. Pokušao je sam obaviti taj težak popravak. Odlučio je krenuti na put ne bi li shvatio sebe i svoju ružu. otuđeni od drugih. Zaspao je. Mislio je da vlada svime. oholi. Pijanac je pio da zaboravi da se stidi toga što pije. Tako je upoznao Maloga princa. Nacrtao mu je. Sprijateljio se s njom. Sreo je zmiju i pričao s njom. dakako. cijelim svemirom.Citat: «Tako sam živio sam. Petog dana Mali princ upita da li ovce jedu grmlje. Ovaj mu se svidio. Savjetovao mu je da ode na planet Zemlju. prošlo šest godina…» Tema: Mali princ putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu Ideja: Ljudi su osamljeni. Probudio ga je neobičan glasić koji ga je molio da mu nacrta ovcu. Na drugom planetu je živio umišljenko. Mali princ je imao ružu. veleposlanikom itd.» Vrijeme radnje: Šest godina prije nego što je napisana knjiga . nešto mu je bilo puklo u motoru. Na šestom planetu je živio zemljopisac koji je princa smatrao izviđačem. Počeo je posjećivati druge planete. Temeljito je očistio svoje vulkane. Dječak mu je još otkrio da je njegov planet jako mali i da na njemu rastu baobabi. Mali princ mu je rekao da je s drugog planeta. zmijskog cara. Tako je odlučio postati pilot. Pilot je zaključio da je mali princ s asteroida B-612. Odrasli su mu rekli da se okani crtanja. Pao je u pustinji u Africi. u pustinji Sahari. Na trećem planetu je živio pijanac. Dječak zaključi da onda jedu i cvijeće. Na kraju mu je nacrtao ovcu u kutiji. Prepoznao ga je. Izgledalo je kao šešir. On je brojio zvijezde i ''posjedovao'' ih. Pojavila se lisica. Mali princ ode na peti planet na kojem je živio nažigač koji je svako malo palio svjetiljku. Malog je princa nazvao svojim podanikom. Na njegovom planetu dani traju jednu minutu. Na prvom je bio kralj.

Vraćao se na ono mjesto gdje se bio spustio na Zemlju. Mali princ mu je rekao da mu je drago što se sada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući. Mali princ mu govori da mora otići 9. Prikazivao je zmijskog cara kako guta slona. Pilot mu je rekao da je uspio popraviti motor. Prvo je pored njegova gležnja bljesnula žuta zmija. bude li imao zlatnu kosicu. Mali princ nečujno odlazi Analiza glavnih likova: Mali princ Pisac ga je nacrtao. Zaplet: Mali princ priča pilotu o svojoj ruži i obilasku planeta. Jednom mu se avion srušio u pustinji Sahari 3. Mali princ je sjedio na zidu. Pisac je sa šest godina nacrtao zmijskog cara sa slonom 2. Osmi dan on i pilot odlaze do izvora 8. Popeo se na njega da pobjegne od zmije. samo to seosjećao odgovornim za svoju ružu. u prinčevskoj odori je s mačem u ruci. Ono što je pilotu ostavio za uspomenu je smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu. volio je crtati. Naišli su na studenac. lijepo se smije. Citati: «Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih plaše li se moga crteža!» Odgovarali su mi: «Zar da se plašimo šešira?»Moj crtež nije prikazivao šešir. Tako je upoznao maloga princa 4. Vrhunac: Mali princ i pilot idu prema izvoru. Mali princ mu govori da mora ići kući. Kompozicija djela: Uvod: Mali princ dolazi na Zemlju i upoznaje pilota. Sreo je skretničara.na rastanku da se dobro vidi samo srcem. To nije bitno popravilo moje mišljenje o njima. zlatne je kose. ne odgovori li vam kad ga nešto zapitate.*koje se smiju glasom Malog princa svaki put kad pogleda gore.» Sporedni likovi: Ruža. polako. Bitno je očima nevidljivo. Rasplet: Mali princ odlazi. ljudi na planetima . nije shvaćao odrasle. Oprašta se s njim i govori da će se smijati sa svoje zvijezde 10. dobar je i pošten «Priđe li vam tada dječak. lisica. Krenuli su prema izvoru. Sutradan kad se pilot vraćao. Dolazi na Zemlju i upoznaje lisicu 7. odmah ćete se dosjetiti tko je.» Pisac Leti (pilot je). Pilot mu je osmoga dana rekao da će oni umrijeti od žeđi. Kad je on prišao mali se princ spustio dolje. Mali princ mu priča o svom planetu i ruži 5. ne odgovara na pitanja.» «Dugo sam živio među odraslima. odnosno oni nisu njega shvaćali. Fabularni tijek: 1. Mali princ mu je rekao da tu mora ostati. Vidio sam ih posve izbliza. Potom je Mali princ pao. Mali princ odlazi na druge planete 6. da je sutra godišnjica njegova boravka na Zemlji. trgovca. nasmije li se.

» Usporedbe: «Kretanje takve vojske bilo je usklađeno kao u baletu.Jezik i stil: Jezik i stil ove priče su jednostavni. mladi.» «Idu kao da ih vjetar nosi. Stilska sredstva: Epiteti: Prekrasna. maleno.Prilagođen je za djecu i pomalo je smiješan prikaz prinčevog života. drvena.» Personifikacije: «Mali princ nije mogao obuzdati divljenje: . Jednog dana je doživio kvar .Zar ne? – umiljato odvrati ruža. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Tema: Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. neobičan.» «Otpremam vlakove koji ih odvoze. ponekad desno. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Ovo je velika priča o prijateljstvu i ljubavi. Onomatopeje: «I voljela bih šum vjetra u žitu…» «…kao što stenje stari vjetrokaz koji je vjetar odavno zaboravio. Stil se odlikuje slikovitošću i mudrim izrekama. Ispričana je jednostavnim dječjim jezikom i daje nam mnoge poruke. Kratki sadržaj: Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom.» «Izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju. smrtna. Stil: Ovo je dječji roman.» «…čini se kao da su rogovi…» Kontrasti: «…letio sam amo-tamo po svijetu. To je priča o malom dječaku koji putuje s planeta na planet kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.Kako ste lijepi! . Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. istinita. slikarsko. naseljen. zmijski. a ponekad lijevo.» Dojam o djelu: Bajka Mali princ mi se jako svidjela jer je jednostavna.

Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. Vrijeme radnje: Na početku knjige dječak je imao 6 godina. 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B-612. Bio je manji od svih drugih planeta. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. tutnjeći kao grom. Princa ugrize zmija i on umre. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. zatrese skretničarevu kućicu. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Dječak je dugo živio među odraslima. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. Princ je priznao da na njegovom . Taj planet se zapravo zvao asteroid B-612. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Sedmi planet bijaše Zemlja. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Dječak svoj doživljaj priča ostalima. Otada je prošlo šest godina. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Na drugom planetu živio je umišljenko. 328. Na prvom asteroidu je živio kralj. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja.” Umoran. ali vidje tek oštre kamene vrhove. doživio je kvar na motoru. ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti.u pustinji Sahari. zapravo. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četiristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Na sljedećem planetu živio je pijanac. na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. god. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Citat: ”Osvijetljeni brzi vlak. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. princ je tragao za studencom u pustinji. Mjesto radnje: Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. Prve je večeri morao zaspati na pijesku.Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. 327. a imao je vode za nepunih osam dana. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. On je imao svoju kućicu. Analiza likova: Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Prije 6 god. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. Na planetu je imao dva živa vulkana. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Rasplet Dječak i princ pričaju. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode.

Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. Sreo je mnogo čudnih ljudi. ljudi love nju. bio je zapravo malo veći od njega. množio. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Najčudniji je bio nažigač. ali ipak veličanstvenom prijestolju. To je princa jako rastužilo. Mali princ je bio divan. Lisica Bila je vrlo lijepa. Imao je tri svoja vulkana. što se smijao i što je želio ovcu. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. i na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. koji su imali razna zanimanja. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti . Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Princ ga je pitao čega. odnosno bio je malo veći od obične kuće. pa mu je to bila jako čudna životinja. Pio je da zaboravi. zbrajao. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde.” Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Bitno je očima nevidljivo”. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. on je palio i gasio uličnu svjetiljku. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. Govori o dječaku (piscu) koji je sreo Malog princa. Malom princu se jako svidjela ruža. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Život joj je bio jednoličan. npr.planetu baš i nema previše mjesta. a on je odgovorio toga što pije. a uostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je Mali princ došao. Kralj se jako držao pravila. Kralj je bio jako star. Na rastanku mu je rekla: Citat: ”Čovjek samo srcem dobro vidi. bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. dodavao. Nikad nije vidio zmiju. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. O djelu: Ovo je dječji roman. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom.Stalno je nešto brojao. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Držao je do svog ugleda. To mu baš i nije polazilo od ruke. smiješan i želio je ovcu: Citat: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je: “Evo jednog podanika”. Nije podnosio neposlušnost. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao ni zamisliti. nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Njegov dom je bio asteroid B-612. Stalo je razmišljala o kokošima. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. Ona lovi kokoši. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku.

Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Na kraju priče njih dvoje razgovaraju. Svako je dijete zapravo Mali princ.nečem drugom. te Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi ga munja). a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeci tu ništa nije neobično. . Priča je pisana za sve uzraste. ali naravno za svoje roditelje. Tamo je sreo Malog princa. jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. Mali princ nešto predstavlja. On se nečujno sruši. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. Djeca vole bajke. a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu.

Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Tu su bežali iz škole i družili se po čitav dan. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Kada je učiteljica otišla u varoš. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Uskoro počinje rat. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo. a osim njega tu su bili Lazar Mačak. na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“.jednom bosanskom selu. Kratki sadržaj: U ovom romanu se govori o grupi dječaka. Nikolca prikolca i devojčica Lunja. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . Vođa dečaka je bio Jovanče. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak. Učitelj je jako maltretirao i tukao decu tako da su deca počela bežati iz škole. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dječji život.BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Vrsta djela: Roman Tema: Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom Ideja: Rat prekida bezbrižno djetinstvo. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dečji život. Stric. --II nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Priča o odrastanju jedne seoske đačke družine u vreme II svetskog rata. . Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da deca ne dolaze u školu. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu. Lunja. na njezinom mesto dolazi učitelj kojeg su dečaci prozvali „paprika“. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Glavni likovi: Jovanče. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . Lazar Mačak. Đoko Potrk. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizovali su poteru i pronašli su skrovište dece.jednom bosanskom selu. Stric. Đoko Potrk. Stric. Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom. Kada je učiteljica otišla u varoš.

Zahvaljujući Nikoletini Bursaću oni ipak oslobađaju djecu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. učestvuju u odbrani sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. oni žive srećnim i bezbrižnim dječijim životom. Stric. U „Prokinom gaju“ družina pravi svoj „logor“ kojem daju ime „Tepsija“. Oni učestvuju u odbrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. na njeno mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „Paprika“. Na početku romana. . učenika četvrtog razreda osnovne škole u bosanskom selu Lipovu. ---III nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE „Orlovi rano lete“ se sastoji od dva dela. Kada je učiteljica napustila školu i otišla u varoš. Na kraju odlaze u rat sa nadom da će se ponovo vratiti u Prokin gaj i u svoj logor Tepsiju. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče otkrivaju prolaz u neku podzemnu pećinu. Tu bježe iz škole i druže se po cijeli dan. Uskoro počinje rat. kojima je već bilo nestalo municije. Pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Nikolica sa prikolicom i djevojčica Lunja. Njihova učiteljica Lana je jako omiljena među djecom. Dečaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svedoci tog rata. Prvi deo Glavne likove romana predstavlja grupa dječaka. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima oni organizuju potjeru i pronalaze skrovište djece. Dječaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. U selo dolaze ustaše a dječaci koriste jednu priliku i oduzimaju im oružje. Vođa dječaka je Jovanče a osim njega tu su i Lazar Mačak. aprila 1941. Učitelj maltretira i tuče djecu tako da djeca počinju da bježe iz škole. Uskoro počinje rat.Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju decu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. Kada se učitelj „Paprika“ požali knezu da djeca ne dolaze u školu. Đoko Potrk. Drugi deo Drugi dio počinje 6. početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Zahvaljući tom oružju. partizani su pobijedili i protjerali okupatore iz sela. Oružje su predali partizanima. tj.

kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije. udovicom Gertrudom. delo je pisano u stihu . smešni dvoranin Marcel. Polonijev sluga Fortinbras. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću. vojnik Reynaldo. To je najviše smetalo Hamletu. Polonijeva kći Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići. Hamlet obeća da će se . časnici na straži Francisko. norveški kraljević Gertruda. Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. mornari. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. danska kraljica. Nije mogao gledati stričeve greške. Bernardo. Mesto radnje : Danska. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. dvorani. danski kralj Hamlet. vojnici. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric.Hamlet Osobe Klaudije. Stražarima Beruardu i Marcelu. Hamletov prijatelj Laret. Polonijev sin Voltimande. sinu pokojnog kralja. glasnici i pratnja. plemkinje. Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. časnici. oko ponoći. Duh Hamletova oca. Hamletova majka Ofelija. Kornelije. Guildenstern.

pred oči pojavio mu se tužan prizor. no ona. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. neka sumlja da istina laže i dr. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. Dok se Hamlet tako borio. Stigavši kući. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Hamlet. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . sluteći izdajstvo. odlučio je da se pravi lud. što mu je duh rekao i zamolio da učini. da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). izvinjavala ga je pred sobom. hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Trovač daruje Kraljicu darovima. nego su zaključili. zatim legne na cvetnu leju. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju. Povod tom izazovu bilo je to što mu . neko se vreme čini da se ona opire i da okleva. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. . vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. ostavi ga samog. ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. uzme Kraljevu krunu. a on nju. ubija Polonija koji se tamo sakrio. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ). Kraljica se vrati. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. Kad je Hamlet ostao sam. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. pretvarao. nego se prema njoj vladao dosta surovo. nekadašnje njezine ljubavi. Statisti iznose mrtvo telo. učinila je da je zanemario. Kraljica grli njega. nego samo ono.. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja. dobra srca. izvadi potajno noću pismo. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. neka se zakunu da će ćutati o onom.. U strahu. a duh se izgubi. glavnog kraljevog savetnika. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. Sledeći dan za vreme predstave .Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. da se sunce kreće. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. kad je vidi da je usnuo. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. mesto da mu zameri što je izneverio . Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. poljubi je. u kojima je on uživao. što su videli te noći. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. kćer Polonija. ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. Srdačno ih je pozdravio. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. Kralj i kraljica bili su prevareni. Trovač opet uđe s dva. i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici.ravnati prema zahtevima duha u svemu. naže kralja mrtva i prenemaže se.

kao sto ga je obišao i otrov iz pehara.je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. budući da su obojica. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Hamlet sumljajući u izdajstvo. Hamletova smrt : Hamletova smrt. Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. koje su podstakle te događaje." sigurno mesto u 9 krugu pakla "- . bili poznati kao vrsni mačevaoci. bira onu koja ga vodi u smrt. je Hamletov srtic. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći. s manje mržnje i savesnosti. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. od rane koja ga je mogla i obići. nije neizbežan. i osećajući da umire od rane. On umire u dvoboju. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. Laret mu reče. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. kakva se uzima po propisima mačevanja. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče.a sve to. makar i iz osobnih razloga i računa. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta. . Neoprezno je ispila pehar. Hamlet koji je saznao. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje. i da je još ostalo otrova u maču. koju mu je zadao Hamlet. a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. koje je mesto tupe sablje. i verovatno najtežu. Dvorani su se kladili za visoke svote. nije ni hteo ni mogao. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. kako mu je blizu kraj. neka dalje ne traži. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. jer da je on izdajnik. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. uzeo oštru i otrovnu. koji je bio svedok te kobne tragedije. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. sve je to Hamlet mogao . Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. obrati se svom prijatelju Horaciju. dok ne pronađe izdajnike. ko će pobediti. i umiraućim ga dahom zamoli. u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. Klaudije :. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće. onakav kakav je. koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. koji je ona ispila i smesta pala mrtva. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. On je istovremeno hrabar i plah. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . prizna. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta. pohlepan čovek. da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju.

Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".. po Hampetu. Jedno su namere.. upravo se taj cilj stalno događa.. Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju.prelomila se grana. i nek mi kaže taj ko znade. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši.Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Na osvetu poletim. tako da nas to. oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Izravno joj prebacuje krivicuu. uči . Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). Ofelija :Hamletova ljubav. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Lepa i mlada devojka. da na nju obesi svoj venac. . a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. govore da se sprema neko zlo. pa kad se htela popeti na vrbu. da na brzinu krilima. nego državi preti i vanjska opasnost. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose. Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. Zašto se dnevno liju brončani mužari. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje.. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. Grubim rečima je tera od sebe. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok. Hamlet obećava Duhu svog oca da će : . On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje . na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. Polonije :Laretov i Ofelijin otac. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : . O delu važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ko što su zakletve i misli ljubavne. Što brodograditelje tako bolno kinje. a i neizravan je krivac za njezinu smrt.. poremećenje u suncu ". U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost.

U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . pametan čovjek.preljub. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. Toliko je kriva.Prepricano: LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ-ANA KARENJINA U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. a . Međutim. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. a koja je potreba svakog čovjeka. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. To pitanje svatko može postaviti za sebe. uz muža i djecu. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. ja sam propala žena”. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. U djelu se isprepliću tri braka. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. gušio u meni sve što je bilo živo. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. Ta sredina ih guši i osuđuje. muke svoje savjesti. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. ne ostvarivši je. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. tim više što. Po Tolstojevu shvaćanju. “… Oni kažu: religiozan. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela.ona. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. pošten. ali vjerojatno ima dva odgovora. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. ne trpim laž. svoju potpuno izraženu borbu za dobro.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). odluči skončati život. obrazovanu. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . karakteran. razmišljala je “ali ja ne volim laž. svoju ljubav i vjeru. “ Ja sam loša žena. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik.

A živjela sam bez njega.” Ana je.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću.…. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. u njemu neće biti nejasnoća i laži. društvenih. njemu treba laž i pristojnost. Ali u meni postoji druga. Sad sam ja ona prava. da ubije Vronskog . radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. idi. ali to će se brzo svršiti. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema . sve vidi. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene.sjeti se ona .jednom rukom držala je njegovu ruku. Ja nisam ta. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. ja sva. usprkos svemu. ne . zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. Ja sam ona ista. već zašto ona. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.ja bih ga cijenila. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. a drugom ga gurala od sebe. ja se nje bojim. On sve zna. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. “ Serjoža?. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Ja sad umirem. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. Nemoj mi se čuditi. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi.njegova (muževa) hrana jeste laž. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. ti si isuviše dobar. Ana je samo željela malo ljubavi. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne .ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. ponaša se kao da se ništa nije desilo. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. Ali ne.

“ Da. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. to je sporedno. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. “ I tu pomoći nema. tamo počinje mržnja. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. nastavljala jje da razmišlja. da nije zaljubljen u Kiti.” Za Anu je ljubav sinonim života. ne voleći me. da me neće prevariti? Sve ja to znam. Umrijeti. a ubrzo i majka.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. a on u meni zlobu. On me već dugo ne voli. Znači. i to ljubav prema muškarcu. voljeće. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost.. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj .i on će se pokajati .tj. Ja hoću ljubav. ja sam nezadovoljna. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja.Ali ja to neću. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. A on sve više i više hoće da ode od mene. A gdje završava ljubav.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. biće me žao. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. da on ne računa sa Sorokinom . i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. Jeste. patiće zbog mene. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. Bilo je potrebno samo jedno. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. i to ne može biti drugačije. Ja nisam ljubomorna. I smrt. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. Upravo.kazniti ga. vanjskih i unutarnjih kretanja.” …. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Kada je ta ljubav prestala. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. po dužnosti bude dobar. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. i Serjoža i moj strašni stid. ali mi od toga nije ništa lakše.sve se spašava smrću.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. ali to nije istina. “.Vronskome u još veću mržnju prema njemu. a nje nema. Ako on. zaljubio se u Anu. u početku bolno tuguje. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. “ Zašto nisam umrla?”. . lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. . Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.

Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. Lik Levina je prikazan kao osjećajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zaključak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog načina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, čistotu, zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, čije je odsustvo tako bolno osjećao. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reče on u sebi. - Kasnije ću razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noć riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost, nešto drugo- reče u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno. Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteći od hladnoće, Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na četrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla četiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz, ali vješti kočijaš, koji je po bočice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. U uglu kočije drijemala je starica, a uz prozor, očigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuđim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo, iskrene oči ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice. Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći, sva ona rješenja kojih se prihvatao, sve je to odjednom iščezlo. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. …. Ne- reče on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju. Opis Vronskog: “ …. Vronski nikad nije znao za porodični život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naročito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima, osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio, činilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Međutim, dolazak Ane je sve pobrkao. Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili, a

naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest. Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjećati se Levina. U sjećanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan čovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- već u njoj samoj, dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću, ali niju ju prihvaćao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. “… Događalo se da se kao neoženjen, gledajući tuđi bračni život, sitne brige, svađe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom budućem bračnom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobičan i neporeciv značaj. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo.” Naposlijetku, tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenčanje, odlazak na selo i Kitina trudnoća. “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, već je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku, tj. čitajući, pratimo njihove zaruke, vjenčanje i početak bračnog života. Upoznajući likove, možemo naslutiti da će njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa

svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. Ta ljubav završava tragično, ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treći brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguće situacije. Stiva je prikazan kao prilično površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno, bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleći na posljedice. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaćanja žene, i uopće se ne krivi zbog toga. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlađu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. Ali, on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se čak činilo da je ona, izmorena, ostarjela, već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge. Dijalog Ane i Doli: “ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleći te… da, da, voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neće oprostiti”, stalno govori on. Da, ja shvaćam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reče ona- ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći - poče Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti! …. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi čine nevjerstva, ali domaće ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta. Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. Razmišljajući, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neće biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja, možda bi Anina sudbina i drugačije završila, ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom.

Ivo Andrić-Prokleta avlija
Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija, Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim – Židov iz Smirne, zatvorenik Ćamil-efendija – bogati, mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Citat: Sadržaj: Zima je. Prevladava samo jedna boja – bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblačilo, počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, čak i fizički. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile i pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao

jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo, blijedo. Oko očiju je imao tamne kolute. Razgovor je počeo sam od sebe. Mladić se zvao Ćamil. Često su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez riječi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak čovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je počeo pričati. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turčin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Kada je djevojčica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Kada se vraćala nazad, umrla joj je kćerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojčicom bačen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kćerku. Sin je bio snažan, a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeće godine. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije volio političke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio). To je bila pričao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jači, a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivač i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je

Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Jedna!” .morao dati Džema. Papa je to učinio. da je došlo do svađe i obračuna. Od njega je ostao samo grob. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. To se i dogodilo. ali Džem se brzo razbolio i umro. I tu je kraj. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. ali Ćamil to nije ni primjećivao. mala njemačka. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Nema više pričanja.

jer najgora rđa može ubiti najboljeg junaka". naišao na povorku Cigana trgovaca i htedeći da prođe on udari malo ždrebe koje je išlo na kraju te povorke ali se ono nije ni pomerilo. on. od Dušanovog do hajdučkog vremena. pa je Marko onda pružio ruku k nebu i rekao: "Bože.Pesme o Marku Kraljeviću Pesme o Marku Kraljeviću obuhvataju veoma dug period. uspomena na takvo stanje imala presudan značaj za stvaranje junačkog lika Marka Kraljevića. jedni govore da je Marko u tu pećinu pobegao kada je prvi put video pušku. Od tada on i Šarac behu nerazdvojni. Međutim. izleči ga od gube i nauči ga vino piti. U "Srpskom rječniku" Vuk Stefanović Karadžić kaže: " Nikakoga Srbina nema koji ne zna za ime Marka Kraljevića". Prema Konstantinu Filozofu Marko je pred svoju pogibiju rekao: "Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik. Prema istoriji. O Marku Kraljeviću imaju pesme i pripovetke svi južni Sloveni i drugi balkanski narodi. Kaziva se da je jednom lutajući. Marka je ubio vlaški vojvoda Mirča u jednom ratnom pohodu. stavivši sablju u kamen legao je pa spava sve jednako a Šarac stoji i jede mahovinu malo po malo. pak da ga je kupio od nekakih kiridžzija. On ga kupi od Cigana. svodi se na to da je bio neznatan vladar. Marko će se probuditi i njih dvojica će opet na ovaj svet izaći." Za smrt Marka Kraljevića različito se pripoveda: jedni kažu da ga je u selu Rovinama ubio vlaški vojvoda Mirče zlatnom strelom u usta kada su se Turci bili sa Vlasima. niti dvorim koga. pripoveda se da je promenio mnogo konja. Zašto je to tako ne može se pouzdano reći. U nekim pesmama kao što su "Marko Kraljević i Musa Kesedžija" i " Marko pije uz ramazan vino". Pre Šarca. pa čim sablja iz kamena ispadne i Šarac mahovinu pojede. Na to se Bog smilovao i preneo njega i Šarca u neku pećinu u kojoj po legendi i dan danas njih dvojica žive. iz nozdrva modar plamen liže. Jedni pripovedaju da mu je Šarca poklonila vila a drugi. u pesmama i pričama on je najveći junak. Šarac je u narodnim pesmama opevan kao silan konj. šta ću ja sad?". a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu." Sve što istorija zna o Marku. U jednoj pesmi on sam to kaže: "Nisam sluga. Može biti da je za vreme njegove vlade narod bio pošteđen raznih teških nameta i da je kasnije pod teretom turskih nasilja. pa rekao: "Sad ne pomaže junaštvo. . To zaintrigira Marka pa ga opet pokuša pomeriti ali se ždrebe ni ovaj put ne pomače. jer ga niti jedan nije mogao nositi. iz kopita živa vatra seva. U pesmi "Marko Kraljević ukida svadbarinu" narodni pevač kaže za Šarca: "Dobra Šarca vrlo rasrdio. drugi govore da se u nekom boju Šarac zaglibio u bari kod Dunava i da su tu obojica propali dok treći pak kažu da je u nekakvom boju toliko ljudi izginulo da su po krvi plivali konji i ljudi. sačuvana je istorijska istina da je Marko priznavao vlast turskog cara i da je ratovao za njega.

Nadmoćnost Markova nad Turcima i nad svim drugim neprijateljima izražena je ne samo u njegovoj prevelikoj fizičkoj snazi nego i bistrini njegovog uma. Kao što govori pesma " Marko Kraljević i Musa Kesedžija" car godinama drži Marka u tamnici. Iz te žudnje rodio se prkosni ratoborni lik Marka Kraljevića. Svi koji su nasrtali na našu zemlju. Ali kako je narodni pevač pripadao sloju ugnjetavanog naroda i bio pritusnut turskim nedelima. U stvari. njihove snage su bile neizmerne. a kod njega ne mislim drugoga. . oslobađa roblje. a sa druge on mu nanosi veliku štetu.. Marko Kraljević je dakle proizvod narodne neizmirljivosti sa ropstvom. kao posinak prema poočimu kako jedan drugog nazivaju u pesmi "Marko pije uz ramazan vino": "Moj posinko. Arapi . Marko onakav kakav je u pesmama bio. Tu leži velika protivurečnost. Poočime. za dugo vreme na promenu stanja u zemlji nije se moglo ni misliti. snagom i mudrošću i turska vlast i nadmoćnost su se pretvarali u prah. Teško je reći da li je to više pokornost ili nepokornost. narod nije očajavao već stvarao sliku nenadmašnog junaka. Turci su bili u zemlji.našli su se licem u lice sa strašnim Markom Kraljevićem. On može da . Stvarnost za koju se morao vezati pesnični lik Marka Kraljevića je nesmenljivo tursko carstvo. Marko je ne jednom doterao cara do duvara.. pred čijim podvizima. i Markova pokornost turskom caru je bila veoma čudnovata. Ostavljena na milost i nemilost Turcima. siromašna raja je kroz pesmu i zvuke gusala izlivala srdžbu uvređenih i slala svog nepobedivog junaka da deli megdane "od istoka pake do zapada". Marko ubija na hiljade carevih podanika. To se može rastumačiti na ovaj način: u doba kada je živeo Marko turska sila je bila vrhuncu i nije bilo te snage koja je mogla da je sruši. kraljeviću Marko." I zaista. U tamnim vekovima ropstva.. nijednom drugom Turčinu i uopšte nijednom čoveku. njihov odnos je duboko neprijateljski. Ali to je više na reči nego na delu.. car je ne jednom drhtao od Markovog gneva. Mnogobrojne protivnike Marko uništava ne samo svojom teškom rukom nego i svojom velikom pameću. On je bio sudija koji je stizao svakog zločinca. nikad se nije pokorio. svi koji su je pustošili . Njegova sablja je uvek bila žedna turske i nasilničke krvi. da kažnjava nasilnike. care Sulemane" .Turci. Narodni pevač je bio prinuđen da postavi Marka Kraljevića u osnovi istorijski verno-kao turskog vazala. Pesme o Marku Kraljeviću su živo svedočanstvo o neiscrpnim snagama naroda. Sa jedne strane Marko pomaže caru. Marko je tobože u nekakvom rođačkom odnosu sa carom. gorela je plamena žudnja za osvetom. dok je moja na ramenu glava.no u Stambol cara čestitoga. o njeogovoj nesalomljivoj otpornosti i veri u sebe. No. da zastupa čovečnost i pravdu.

u vodu ne skači. nemoj. Marko je najizrazitija ličnost u našoj narodnoj poeziji. neka ljubu traži." Marko mnoge teške okršaje uzima kao lake zabave. Kroz pesmu o njemu prestajali su da budu roblje. seko. tome svedoči veliki broj pesama. . a gdi junak ima za ženidbu. strpljiv i oprezan. On mudrošću pobeđuje i samog Musu Kesedziju junaka sa tri srca. Marko često tera šegu sa svojim protivnicima. nek s`udaje dok je za mladosti. nek se ženi. nemoj sebi smrti učiniti. ojađene sirotinje. duše ogrešiti! Već mi kaži Arapove dvore. Kosovko devojko. ali isto tako on ume da bude lukav. ova ličnost predstavlja nešto potpuno novo u svetskom pesništvu. od sad više nema svadbarine. pa i u poeziji nekih drugih balkanskih naroda koji su vekovima živeli u uslovima kao naš narod. gde su dvori Arapina crna? Imam reči besediti s njime." . neka traži sebi gospodara. U vremenima u kojima je tada živeo naš narod postojale su samo dve mogućnosti: ili se pomiriti sa ropstvom i propasti ili se oštriti za borbu i sanjati o pobedi. Marko za sve svadbarinu plati. plahi nagao kao retko ko. ne šali se. Ne zna se zašto je narodni pevač pridodao Marku ovu osobinu. čak i bez oružja ali ume i da bude junak po svojoj mudrosti. Iz njihovog ognjenog sna izrasla je gorostasna figura Marka Kraljevića. da zagazi u najopasnije sukobe. ali činjenica je da Marka u većini pesama odlikuje visoka čovečnost. kretali su se slobodno širom rođene zemlje i čistili je od uljeza i pljačkaša. No Marko ima i jednu veoma ružnu crtu u svom karakteru. U izvesnim trenucima on je spreman da bez kolebanja udari na čitavu vojsku.. Sem toga. nezaslužene patnje. poštenja za koje se bori Marko. on ne poštuje turske propise i veru jer im ne pripada ("Marko pije uz ramazan vino"). Najčešće on je nadahnut tugom zbog utamničenog druga. morala. Markovo junašvo izvire iz duboke ljubavi prema osobi koja je u nevolji. pesma "Marko ukida svadbarinu" svedoči o tome kako ga je dirnula devojčina tuga i bol što ne može da se uda i osnuje porodicu i što mora Arapinu biti ljuba na jednu noć. kao igre. Naši preci su izabrali ovo drugo..bude prek. Uzeta u celini. Bilo kako bilo. po sposobnosti da prevari neprijatelja. smeli su da se suprotstave i caru i božanstvu. "Gdi devojka ima za udaju.a to je nadmoćnost ka kojoj je težio i sam narod u vekovima ropstva je nadmoćnost pravde. Iz nekoliko pesama se vidi da je on spreman da učini i bezrazložan čin. unesrećene devojke. nadmoćnost Markova nad Turcima i nad drugim neprijateljima . Tu nastupa Marko kao zaštitnik potlačenih slojeva: "Draga sestro.

a preostale 2/3 romana su austrijska okupacija. lokalne atrakcije kao ćorkan. postao čuven vojskovođa. a već u 9.5 veka. carev zet proširene granice turske imperije. ali to u romanu izgleda drugačije : 1/3 romana opisuje tursku vladavinu. Za vreme turske vlasti most često postaje krvavo gubilište. priča o jevrejki Lotiki koja vodi kafanu kraj mosta. Glavni junak je kameni most na Drini (1516. Most ili saraj grade osvajači. prepliću se istorijsko i legendarno iz naraštaja u naraštaj isto kao što se i kroz sva pričanja o kasabi provlači linija kamenog mosta sa 11 lukova. Pisac kaže: “Između života ljudi u kasabi i ovoga mosta postoji prisna vekovna veza. “Reka Drina je metafora prolaznosti: most. glavi je opisan ulazak austrijske vojske u Višegrad.da bi se završio sa misaonim Alihodžom. iz bolnih uspomena velikog vezira Mehmed – paše Sokolovića (Baja)→(koga turci odvode kao 10-godišnjaka 1516. 10-god. a on ostaje postojan i nepromenjiv . Sam most nastaje iz mnogostruke patnje ljudi iz ovog kraja. Milan Glasinčanin. Andrić prati iz veka u vek raznovrsne promene u kasabi (mali grad) i istorijske događaje (turska vladavina. Turska okupacija je 3. tragedije vojnika Peduna . god.Esej Na Drini Ćuprija . dečak je u tuđem svetu promenio ime i veru.-1914.). dokoni. mudar i oprezan. tesani kamen je simbol trajnog. ali je čitav život nosio u sebi jedan oštar bol koji ga je često presecao u grudima kao strašno sećanje na onu skelu kada je u danku u krvi prvi put prešao Drinu praćen lelekom majke. rata ruši jedan luk na mostu što je toliko potreslo Alihodžu u dućanu krenuo kući i usput pao .Ivo Andrić Andrićeva „ Na Drini Ćuprija“ nije roman u klasičnom smislu. Vreme u romanu se deli na 2 perioda: turska i austrijska vladavina. Period austrijske okupacije traje samo 3. njihove su sudbine tako isprepletane da se odvojeno ne daju zamisliti i stoga je priča o postojanju i sudbini mosta. istovremeno priča o životu kasabe. ali on je istovremeno i humana uspomena na nezaboravnog vezira. Pojedinačne sudbine ljudi povezane su sa legendama neistorijskim događajima. Za njega se vezuju istoriska hronika i legende. generacije. u danku u krvi) i iz teškog i mukotrpnog života naših ljudi koji su pod nečuvenim terorom podizali ovaj most. koji doživljava da austrijska mina početkom I sv. Abidaga (simbol turske svireposti).5 decenije. ali se za njega vezuju i intimne tragedije.kao što je tragedija Lepe Fatime. kockar Milan Glasinganin. Veliki vezir je odlučio da na nekadašnjoj skeli podigne most verujući da će se tako osloboditi tog nejasnog bola u grudima koji ga tišti i pomoći svojim zemljacima.god. Interesantan je Alihodža Mutevelić koji je predstavnik nekadašnjeg sloja-feudalnog koji izumire. čovekovog. on ne prihvata nove promene gde ne može da vlada samo jedan turski vazal. Ali Hodža Mutevelić). U delu ima dosta pojedinačnih priča i svaka je zasebna umetnička celina: Buntovnik Radisav (tip srpskog slobodarskog seljaštva). zabave. od odvođenja srpske dece u danku u krvi pa do ulaska austrijske vojske 1878. Građa romana je podeljena u 24 glave. Pored mosta prolaze ljudi . priča o Fatimi.. Lotika. svirepost turskih okupatora kao što je glavni nadzornik Abidaga i posle slike turske vlasti u prvih 9 glava dolazi AustroUgarska vlast do kraja romana. U opisu izgradnje mosta utkane su slike gorkog rada raje (naroda).Sudbine pojedinaca su karakteristične za određene istorijske trenutke i po tome ih je pisac birao (Fatima. ali pored saznanja da je tursko prošlo. austrijska vladavina i osvitak I svetskog rata).

već približavaju obale i povezuju ljude. Most je simboličan u kidanju granica . . nečega što teče. Znači da se javljaju preplitanja legandarnog i istorijskog. jer njegovi krajevi ne razdvajaju. Prikazuju se sudbine velikih. Naizgled su sudbine junaka nepovezane. Isto vremeno ovaj most kao i onaj na Žepi predstavlja ostvarenje vezira koji je realizovo majstor Antonije. i ređaju se kroz vekove jedna za drugom. Istoricizam u delu nije upadljiv.mrtav. Sa sudbinom 4 veka mosta tako su vezane mnogobrojne i sudbine i mašte i narodna verovanja i sujeverja. spajanju nepovezanog. što se menja. jer su sve te pojedinačne sudbine vezane za most. Čitava kompozicija romana je u stvari linija samog mosta koji simbolično povezuje renesansni zapad i zaostali istok. ali i malih i beznačajnih ličnosti. ali tu se javlja most kao jedna spona koja ih vezuje kroz vekove. jer se prikazuju kolektivne i pojedinačne sudbine u određenim istorijskim razmacima. Iz toga različiti mostovi kao simbol spajanja su česta inspiracija u Andrićevim delima.hronikom (istorijografski postupak u građi dela. a nasuprot njoj most i kamen predstavlja trajnost i večnost čovekovog dela. njegovu želju za večitim traganjem za lepotom. značajnih ljudi. U delu se prepliću teme iz prošlosti i sadašnjosti trenutka što ga čini romanom . povezivanju krajnosti. nema prave romaneksne fabule). Simbolično spaja dve nesigurne obale . samo ta ćuprija i taj kamen stoje kao ćutljivi spomenik prohujalih vremena. Samo neukrotiva Drina krije u sebi simboliku prolaznosti života.

nije jeo bio je tužan. Međutim.n. U ovom epu pominje se Veliki potop koji je uništio ljude i stigao do Brega bogova gde oni na vrhu čuče prozebli i mokri. oni postaju prijatelji i braća. neke teme su savremene. Uz pomoć Šamaša i ratnog boga Niniba. ČETVRTA PLOČA Šamaš. pa i sama boginja . on će pobediti jednog junaka koji će mu posle te borbe postati prijatelj i brat. Gilgameš je sanjao čudan san. Pisan je na glinenim pločicama koje su čuvane u Asurbanipalovoj boblioteci u Nivivi gde je bilo 300000 glinenih pločica. nego se o njoj govori posredno. bio je 2/3 Bog. Po zapovedi Anua. a Gilgameš ga hrabri i nagovara da pođu dalje. ŠESTA PLOČA Po povratku Gilgameš opra svoje oružje i obuče novu odeću. Njegova majka moli ŠamaŠa da u borbi pomogne sinu. Zajedno sa ženom stiže u Uruk. jer su bogovi besmrtnost zadržali za sebe. U drugom delu Gilgameš poziva Enkidua da zajedno pođu u Kedrovu šumu i ubiju njenog čuvara strašnog Humbabu. a neprestano uznemirava i stanovnike bregova. lutao je zapušten po pustinji. Bio je lep. Žena opisuje Enkiduu Gilgameša i njegovu snagu. To je novi junak Enkidu. a 1/3 čovek. i da se delima čoveko