Žil Vern - 20 000 milja pod morem

Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo Mesto radnje:u dubinama mora Vreme radnje:19.vek Tema: pustolovine i plovidba podmornicom Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem Sadržaj: Godinu 1886. svi ljudi istražuju morsko čudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov večni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidič camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani električnim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana kada su bili na ostrvu i grejali se na vatri, počne padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u čamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.

2. 20 000 milja pod morem O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. " Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga čuda i nevolje putujući pod morem. Vreme radnje: 1866. godina -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866. Mesto radnje: U morima i oceanima. -dokaz: č Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom) Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se miče. Miče se naprijed natrag!Napast će! Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato što neman napada, a posada je prestrašena i vrlo uzrujana. Likovi: Ned Land- kanađanin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara. Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim na putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli su na neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reći da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i počeli pričati o pustolovinama što su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.

Sofoklo - Antigona
Bilješke o piscu: Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta. Lica: Antigona - kćer Edipova Izmena - kćer Edipova Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski Hemon - njegov sin Tema: Sukob zakona i individualnog svaćanja života b]Mjesto radnje:[/b] Teba Sadržaj: I čin Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj. II čin Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću. III čin Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija. IV čin Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu svog doma.

V čin Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti. VI čin Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća. Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najvećoj tajnosti. VII čin Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu. Karakterizacija likova: Antigona Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.

2. Antigona Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je rođen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. Čitavog je života bio istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovođa i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grčko kazalište i dramu uopće. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra... Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali

su Bogovi odlučili pomoći Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom. Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na Antigoninog zaručnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku, ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt. Likovi: Antigona i Ismena -Edipove kćeri Kreont-njihov ujak Euridika-Kreontova žena Heman-Kreontov sin Tiresija-Prorok Stražari, glasnici, zbor Karakterizacija likova: Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina. Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik mora biti Kreont. Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo. Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeća prije Krista.

3. Antigona Tema: Antigonina sudbina Mesto radnje: grad Teba Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr. Radnja je podijeljena na činove. Prvi čin: u njemu se odvija razgovor između dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da će bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajući za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan. "Al' sudi, kako hoćeš, ja ću ovoga Sahranit!" Drugi čin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu. Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika: "Za njega gradu evo ja proglasih sad, da grob mu nitko ne spremi nit ožali, bez groba nek mu tijelo pusti pticama i psima da ga žderu – grdno pogledat!" Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao: "Pa kažem. Baš mrtvaca netko sahrani I ode suhim prahom tijelo posuo mu I sveti obred kako treba obavi." Treći čin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara. Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne poričem." Četvrti čin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tiče Antigonine kazne. Kreont govori kako neće promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrću i govori kako cijeli grad žali Antigonu. Kreont odlučuje poštedjeti Izmenu. Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu: "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to, tu djevu kako žali grad, što s najgorom sad smrću gine zbog čina predivnog, a od svih žena najmanje to zavrijedi..." Peti čin: Antigonu vode do groba u koji će biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veličini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju sudbinu. Kreont naređuje slugama da odvedu Antigonu: "Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je

Bez ikoga vi pustite, nek ili mre Il' živa pod onakvim krovom počiva! Ta mi smo čisti što je do te djevojke; A s nama tu na svijetu neće boravit." Šesti čin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuće proročanstvo -> da će se dogoditi nešto strašno ako ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti Tiresija o proročanstvu: "A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije – bič zatomi Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja, I pazi da li i to srebrom potkupljen Sad govorim. Ta neće tamo dugo bit, A ljudi, žena jaukom će jeknut dvor." Sedmi čin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona. Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaća da je pogriješio i ostaje sam u boli okajavati svoje greške Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo: "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se obijesila i omčom rupca platnena njega stegnu..." "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe, Naperiv, mač zatjera posred rebra..." Euridikina smrt: "Mrtva je žena, mati ovog umrlog, Od udarca njoj jadnoj netom zadanog." Likovi: Antigona: hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša. Kreont: ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ -> to znači da je čovjek od riječi <- ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene Hemon: neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Većinu života se Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod. Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar... "Antigona" je tragedija pisana u stihovima. Radnja ove tragedije se zasniva na mitu. "Antigona" ima mnoga obilježja tragedije: 1. TRAGIČKI JUNAK (Antigona)

a majka im se obesila.Dolazi stražar koji saopštava da je neko već pogazio njegov zakon:Polinikovo telo je prekriveno zemljom.Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami.a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene.Antigona.On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju.Odlukom Kreonta njega niko ne sme niti pokopati. Treća epizoda.Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom.Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke:Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone.Po njemu. Druga epizoda.Majka Euridika.ali sad je već sve kasno. Antigona dolazi kod sestre Ismene i govori joj o novom zlu koje se sprema:kralj Tebe. .Dijalog između Kreonta i sina Hemona.Tragediju završava hor pesmom.umre ali ne i da nosi sveti greh i dopusti da ptice i psi raznose bratovljevo telo.saznavši da se greškom oženio svojom majkom i sa njom izrodio četvoro dece rukama je sebi iskopao oči.ali kasno-ona je već bila mrtva(obesila se).zaljubljenog u Antigonu.Ismena ne želi nista da razrešava na svoju ruku jer im je nesreće dosta:otac Edip.da bi se nakon toga probo mačem.može sahraniti sa svim počastima.njena sestra Ismena.Ta vest u Kreontu je izazvala bes i naređuje da se krivac pronađe. Peta epizoda.2.novi kralj tebanski Kreont. Prva epizoda.koji je ušao u Tebu da preuzme presto od brata uveren da njemu pripada. TRAGIČKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta) 3.niti oplakati. Hemon odvraća oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani.pozivajući se na svoje mudračko iskustvo.ubeđuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne.jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova.njegov mlađi brat.Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život.ujak Kreont.Kada je naišao otac Kreont sa namerom da zaustavi tragediju.Pored dela od 5 epizoda ima i još početni deo-prolog i završni deo-eksodu.Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži. TRAGIČKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti) UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog čina) ___________________________________________________________________________ Antigona je klasična tragedija starogrčke dramske umetnosti.Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta. Prolog.dok su braća u međusobnoj borbi izginula.poginuo u odbrani prestola i Tebe.kriveći sebe za udes koji ga je snašao.uhvaćenu u trenutku oplakivanja brata.Hor se oglašava pesmom.Ismena odbija da učestvuje u tome.na njega je jurnuo Hemon.Antigona to doživljava kao izdajstvo brata i spremna je da kao sestra.Kreont oseća da greši.kralj Tebe.u koji je uključena i katastrofa drame. Eksoda(završni deo).od žalosti za sinom.njegova žena Euridika i prorok Tiresija.izdao je zapovest da se Eteokle.njegov sin Hemon.ubija se.odlazeći u smrt. Četvrta epizoda.mudrost je saslušati šta drugi govore i misle.ćerka tebanskog kralja Edipa.Glavni likovi u drami su:Antigona.na što Antigona ne pristaje.ali ne i stariji poginuli brat Polinik.i da hranu dobije tek toliko da preživi.Kreont tada ističe da državom upravlja kralj a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara.Na scenu stupa mudrac Teresija.

Medjutim. Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije.ovaj se.pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom.pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.medjutim.Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni.nego luta unaokolo kao avet.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe. Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen.a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih.blizanci Polinik i Eteokle.ni Polinik.obojica poginuli.izabrani su za tebanske vladare.medjutim.makar I simbolicno.kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila.to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba. Tu pocinje "Antigona".Eteokle.odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.a Antigona na religiozni obicaj.Kreont je.sahrana je neophodna. Svoju zagonetnost I privlacnost .Opsjeli su grad.u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.Teba je odbranjena.ANTIGONA Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima. Antigona je .ali ih sreca nije posluzila.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu. da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu. KROZ LEGENDU Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost.izvrsila svoju duznost.mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo. iako svjesna krivice koju ce ispastati.na obicajno pravo.njegovi sinovi."Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti.carstva mrtvih. Sinoc dok me magla vodila u praproslost.a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace..On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle.kako to I Antigona cini. tamom podzemlja.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.Vidjevsi da njegova vojska gubitku.zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Antigonin brat.Kreont je postao novi vladar.Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada.a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu.sahranivsi mrtvog brata. Odlucila je. a da bi sprijecio dalje krvoprolice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju.povrijedio interese porodice. a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe.koji je prvi stupio na vlast.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju.Uz pomoc svog tasta Adrasta.mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi.ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave. njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike .U tom dvoboju su. Znala je da se suocava sa smrcu.stiteci interese drzave.

treba ostati nerazrusiv greben. Mozda smo svi mi. visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav. Mislim da sam. tebi. . nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. nerodeno dijete. pitanja bi o meni postavljala. novog stanovnika podzemlja. zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju. zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena. majka nisam bila. da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino. Antigona. tek tada mozemo biti cijeli. olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki. probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati.a plemenita da me ne zadesi smrt. vise zore ne docekala. dici se iznad vremena. jer: "Necu stradati. jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. ponekad.ovako: "O gresko moja." Dok talasi udaraju. tebi zena nisam bila. vise svjetla ne vidjela. jer kada sebe cijelog ulozimo i damo. Tada saznajem da . Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti. Izdigla se iznad svih. Bogovi vas sam moralni zakon postovala. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena. I tada nastojim da se uspravim. ljudska rijec me kazni.nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Kao mi. Kada istinski volim. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. inace. Hemone." U zivotu treba imati cilj. ne za mrznju ja sam rodena. Da je Sfinga moje patnje znala. kao Antigona. postala sam bogatija za jedno saznanje. A sad primite i mene. posvetim se u potpunosti bez rezerve.

Hamletova majka Ofelija. 2. Romane: Romeo i Julija. Kralj Lear. satkane od bezbrojnih čestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora. ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. Henrik šesti. Hamlet Osobe Klaudije.on . Richard treči. Predpostavljalo se da je postojo praHamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi savremenik Thomas Kyd. Bernardo. smešni dvoranin Marcel. Drame: Kralj John. iz povesti. Zimska priča i oluja. Polonijeva kći . 3. zbirka od 154 pesama. Henrik četvrti. danski kralj Hamlet. No dok je to samo predpostavka. Zna se da je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih autora.Avonu u Engleskoj. Henrik sedmi. Rodio se i umro u Stratford . Mnogo vike ni za šta. godine odlazi u London gde deluje kao glumac. Macbeth. Richard drugi. pa naravno i Hamlet. neki izvori su dobro poznati. vojnik Reynaldo. iz starije pisane književnosti. st. Sve to samo znači da svi podaci potiču iz ljudskog ponašanja. Napisao je trideset i šest drama koje obićno delimo na : 1. Tragedije: Hamlet. Hamletov prijatelj Laret. nezavisno od toga gde i kada čovek živi. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. Na Tri kralja. Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaćivao podacima iz usmene književnosti. Polonijev sluga Fortinbras. Henrik peti. danska kraljica. dvorani. npr. To važi i za Hamleta. Otelo. 4. norveški kraljević Gertruda. 1609. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric. godine) bio je pesnik i dramatičar. Kritičari obično ističu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zacelo je većina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Komedije: Ukroćena gospodarica. Julije Cezar. časnici na straži Francisko. Koriolan. Kornelije. Oko 1585. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaraoc svih vremena. Osim toga Shakespearove drame. Mera za meru. Guildenstern.William Shakespeare . reditelj i pozorišni pisac. Antonije i Kleopatra. godine izašli su njegovi soneti.Hamlet Beleške o piscu William Shakespeare (1564-1616. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. iz svoje savremenosti. Polonijev sin Voltimande. Saxa Grammaticusa. San Ivanjske noći. odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. legenda o Hamletu danskog povesničara iz ranog 13. kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije.

Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Nije mogao gledati stričeve greške. dobra srca. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. mornari. da se sunce kreće. To je najviše smetalo Hamletu. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. Duh Hamletova oca. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. izvinjavala ga je pred sobom. vojnici. mesto da mu zameri što je izneverio . U strahu. sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja. plemkinje. . njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. učinila je da je zanemario. da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. neka se zakunu da će ćutati o onom. udovicom Gertrudom. ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). kćer Polonija. sinu pokojnog kralja. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. glasnici i pratnja. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju.Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. što su videli te noći.. no ona. odlučio je da se pravi lud. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. nego su zaključili. časnici. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Stražarima Beruardu i Marcelu. što mu je duh rekao i zamolio da učini. ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. nego samo ono. Kralj i kraljica bili su prevareni. oko ponoći. neka sumlja da istina laže i dr. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. a duh se izgubi. delo je pisano u stihu . bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. Kad je Hamlet ostao sam. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju.. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). . Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. glavnog kraljevog savetnika. nego se prema njoj vladao dosta surovo. Hamlet obeća da će se ravnati prema zahtevima duha u svemu. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. Mesto radnje : Danska.

Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. kad je vidi da je usnuo. bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. naže kralja mrtva i prenemaže se. u kojima je on uživao. koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. uzeo oštru i otrovnu. nekadašnje njezine ljubavi. Kraljica grli njega. izvadi potajno noću pismo. kakva se uzima po propisima mačevanja. Dok se Hamlet tako borio. obrati se svom prijatelju Horaciju. Srdačno ih je pozdravio. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. pretvarao. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Laret mu reče.Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu. jer da je on izdajnik. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. ubija Polonija koji se tamo sakrio. i osećajući da umire od rane. budući da su obojica. neka dalje ne traži. Kraljica se vrati. koji je ona ispila i smesta pala mrtva. koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. pred oči pojavio mu se tužan prizor. . Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ). Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. koji je bio svedok te kobne tragedije. neko se vreme čini da se ona opire i da okleva. vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. ostavi ga samog. koju mu je zadao Hamlet. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. a on nju. Hamlet koji je saznao. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. kako mu je blizu kraj. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. Statisti iznose mrtvo telo. Trovač daruje Kraljicu darovima. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Neoprezno je ispila pehar. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici. i umiraućim ga dahom zamoli. zatim legne na cvetnu leju. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Hamlet sumljajući u izdajstvo. Sledeći dan za vreme predstave . Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. sluteći izdajstvo. koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. uzme Kraljevu krunu. Dvorani su se kladili za visoke svote. Trovač opet uđe s dva. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. prizna. poljubi je. koje je mesto tupe sablje. ko će pobediti. dok ne pronađe izdajnike. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje. i da je još ostalo otrova u maču. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. Stigavši kući. Hamlet. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje.

Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. Grubim rečima je tera od sebe. u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. da na nju obesi svoj venac. Izravno joj prebacuje krivicuu. oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše. . a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. nije neizbežan. onakav kakav je. Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. a i neizravan je krivac za njezinu smrt. s manje mržnje i savesnosti. sve je to Hamlet mogao ." sigurno mesto u 9 krugu pakla " Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći.Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. On je istovremeno hrabar i plah. a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.a sve to. pa kad se htela popeti na vrbu. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. nego državi preti i vanjska opasnost. Hamletova smrt : Hamletova smrt. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ". On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : . On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. bira onu koja ga vodi u smrt. Polonije :Laretov i Ofelijin otac. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . Ofelija :Hamletova ljubav. nije ni hteo ni mogao. Lepa i mlada devojka.važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. O delu . kao sto ga je obišao i otrov iz pehara.prelomila se grana. makar i iz osobnih razloga i računa. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. i verovatno najtežu. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti. Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce. koje su podstakle te događaje. On umire u dvoboju. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. Klaudije :. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. od rane koja ga je mogla i obići. pohlepan čovek. je Hamletov srtic.

Zašto se dnevno liju brončani mužari. Jedno su namere. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno.. Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. i nek mi kaže taj ko znade. Što brodograditelje tako bolno kinje. . upravo se taj cilj stalno događa. po Hampetu. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje.. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. uči . Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. Ko što su zakletve i misli ljubavne. poremećenje u suncu ". Hamlet obećava Duhu svog oca da će : .. da na brzinu krilima. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje . U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost.. tako da nas to.. govore da se sprema neko zlo. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose... da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. Na osvetu poletim.

Bio je pošten i vrijedan.srdžba na Herakla. nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije.domovinu. a pojavljuje se novi motiv . Zeus je mudar i pravedan. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca. Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Poslije u 18. Veliki je prijatelj i pomagač Trojanaca. Karakterizacija likova: Ahilej je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen. ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Kada se ljutio na Agamemnona.Homer . Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. Apolon je mladi Bog sunca. kao i obično u grčkoj mitologiji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom. Hektor je bio trojanski junak. Ipak. Svojom škrtošću je izazvao bijes boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe). Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji. Atena je Božica mudrosti i rata. jer je napokon uvidio što je učinio. ali onda kao da nestaje. Patroklu) . svjetlosti i proroštva. . jer samo stvaraju dva glavna motiva. kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju. Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. Hefest je bio Bog vatre i kovačkog zanata. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru. već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U 1. a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti). ali sputan svojim položajem ne može doći do punog izražaja.Ilijada Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. mada nekada daje prednost majčinskoj ljubavi. Hera je Zeusova žena. zaštitnica obitelji. Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. pjevanja. koji potpuno prekida prvi motiv. Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv. Postoji još par motiva ljubavi (npr. gdje ni bogovi nisu bili savršeni. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo. Ahilejeva ljubav prema Briseidi. Ahilej je imao svoje mane. a posebno Hektora. koji su pravi pokretači radnje. no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Drugim riječima. a bori se na strani Ahejaca. Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave). Na kraju i taj motiv nestaje. no u većini situacija ipak postupa pošteno. ali oni nisu toliko bitni. ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao . Početni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge.

kako bi potukao Trojance. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo. što ih kopče spučaju kruto. Agamemnon nevoljku pristaje.Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. te mu kaže da ne kreće u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. a njegova majka. moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem. da se njime oružam. izvrši mi želju: Mojega sina počasti. med besmrtnicima tebi Djelom il’ besjedom kojom ugodih. koji želi otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Dotle Trojancima snagu udjeljuj. pjevanje Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. dokle Ahejci Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina. a sada junacima kralj Agamemnon Pogrdi njega. Nazuvke prekrasne ktom. izgubi vjerni Ubiti drug mu. 1. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. jer uze mu dar i ima ga sada. gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj. Apolon na Ahejce pošalje kugu.” Zeus joj ispuni želju. njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu Meni deder pridruži. Citat: “Ako. pjevanju. pjevanju. ali traži dar za taj postupak. Dolazi Hefest i razveseljava ih. a Hriso. Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. a uzeo ga je Hektor u 17. U ahejski tabor dolazi Hriso. Desetog dana epidemije Ahejci vjećaju i vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona. ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini” Ahilej mu da oružje. 16. Uto dođe Hektor i ubije Patrokla. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili. Agamemnon odbija ponudu. Svoje mi oružje na pleći daj. Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’ Prestali. 18. pjevanje: Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju. Zeuse o oče. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat. božica Titeda. a on na zemlji žalostan leži. Prijam je bio kralj Troje. da Hera ne opazi tebe. što imaše. Nego otiđi i gledaj. moli Apolona za pomoć. ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani brodove i tabor. jer onaj. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike. pjevanju). a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju.” . kratkovječnom mojemu sinu Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit. te razbježali. da svane Danajskom rodu. I još oklop. Nitko mu ga ne želi dati. jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. pjevanje U 15. od ostalih koji je ljudi Najkraćeg v’jeka. ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. Citat: “ Stog ti pred koljena padam. svećenik Apolonov.

Hektor i ostali ljudi.pr. Ahilej pristaje. Spustila se noć i Trojanci vjećaju. Pulidamas. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom. da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu. a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. predlaže da se preko noći svi vrate u grad. nisu željeli poslušati njegov pametni savjet. pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12. pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela. 24. Doživljaj Ilijade: Kao praktičnog čovjeka. pjevanju i dalje prilično su dosadni i vrlo razvučeni. s obzirom na to da se Ahilej vratio. s malo interesa za ovakva stara književna djela. nisam siguran da me to uzbuđuje. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju. Te noći Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo. koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju.K. ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. S druge strane nije sve baš tako crno. a iako je to nažalost stvarnost. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor. epiteti Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaičan s puno vrlo čudnih i krajnje nepoznatih riječi. a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grčkim jezikom. jer ipak se pojavljuje i tračak ljubavi. već su ostali vani. prorok. stalni pridjevi.st. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači. ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. . Ahilej se prošeta opkopom. gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. a to se najjasnije očituje u 24.Hefest pristaje i počinje kovati novo oružje. a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. pjevanje U 22. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje čak i klanje). jer bi inače bili previše izloženi. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. a Trojanci uplašeni bježe. Stilska sredstva: Poredbe.

ja sam propala žena”. a koja je potreba svakog čovjeka. svoju ljubav i vjeru.Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Toliko je kriva. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). pošten. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. U djelu se isprepliću tri braka. njemu treba laž i pristojnost. Po Tolstojevu shvaćanju.Lav Nikolajevič Tolstoj . lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. Ta sredina ih guši i osuđuje. da ubije Vronskog . ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. To pitanje svatko može postaviti za sebe. On sve zna. pametan čovjek. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. ne ostvarivši je. ne trpim laž. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. “… Oni kažu: religiozan. odluči skončati život. a njegova (muževa) hrana jeste laž.ja bih ga cijenila. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. sve vidi. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. razmišljala je “ali ja ne volim laž.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . “ Ja sam loša žena. tim više što. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. svoju potpuno izraženu borbu za dobro. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene. karakteran. ali vjerojatno ima dva odgovora. Ali ne. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike.preljub. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. obrazovanu. Međutim. uz muža i djecu. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. muke svoje savjesti. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje.ona. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. gušio u meni sve što je bilo živo.” . Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome.

A živjela sam bez njega. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. ali to će se brzo svršiti. . a drugom ga gurala od sebe. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.” Ana je.Ali ja to neću. ja sva.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. to je sporedno. usprkos svemu. Sad sam ja ona prava. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. Ana je samo željela malo ljubavi.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. društvenih. “. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. Ja nisam ta. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži. a nje nema. . Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao.jednom rukom držala je njegovu ruku.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. ti si isuviše dobar.….ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. Ja sad umirem. idi. Ali u meni postoji druga.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. već zašto ona. ponaša se kao da se ništa nije desilo. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga.sjeti se ona . u njemu neće biti nejasnoća i laži. “ Serjoža?. ne . Nemoj mi se čuditi. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase.Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. ja se nje bojim. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . Ja sam ona ista. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. Ja hoću ljubav. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom.

Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča.kazniti ga. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . I smrt. Umrijeti. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna.” Za Anu je ljubav sinonim života. zaljubio se u Anu. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. i to ne može biti drugačije.” …. Bilo je potrebno samo jedno. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. a on u meni zlobu. po dužnosti bude dobar. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. “ Zašto nisam umrla?”. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. ali to nije istina. dobar. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. da me neće prevariti? Sve ja to znam. “ I tu pomoći nema. a ubrzo i majka. To me ne može promijeniti. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više hoće da ode od mene. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. Lik Levina je prikazan kao osjećajan. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. da on ne računa sa Sorokinom . filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. ja sam nezadovoljna. Ako on. da nije zaljubljen u Kiti. ne voleći me. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se .i on će se pokajati .sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Upravo. i to ljubav prema muškarcu. On me već dugo ne voli..sve se spašava smrću. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. ali mi od toga nije ništa lakše. “ Da. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. Jeste. Ja nisam ljubomorna. biće me žao. u početku bolno tuguje. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . A gdje završava ljubav. voljeće.tj. Kada je ta ljubav prestala. tamo počinje mržnja. i Serjoža i moj strašni stid.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju.Znači. vanjskih i unutarnjih kretanja. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. nastavljala jje da razmišlja. patiće zbog mene. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši.

spokoj i dostojanstvo. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca. Jedno je sigurno. . da je ova noć riješila moju sudbinu. zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo.reče on u sebi. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati. Jednostavnost. od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. 1879. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. čistotu. Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju.reče u sebi. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. nada. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. sa prtljagom. prvoj pobjedi svjetlosti nad temom. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”. radosti . “ Drhteći od hladnoće. upoznao sam gospodara. . zavidi njihovoj slozi. zajednici.nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor. Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. Oslobodio sam se obmane. nešto drugo. Samo sam spoznao ono što ja znam. jednostavnosti i smislu života. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost. I tu mu ništa nije bilo jasno. širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola.oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. Na četrdesetak koraka od njega.osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. patnje. koja su vukla četiri .Kasnije ću razjasniti. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. Prvo.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa.Pa ipak.to je bilo odricanje od svog starog načina života. To je zaključak razuma. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. tj. Da. čije je odsustvo tako bolno osjećao. njemu u susret.

Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem. ja mu se više ne mogu svetiti. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno. U uglu kočije drijemala je starica. koji je po bočice sjedio na sjedištu.ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život. sva ona rješenja kojih se prihvatao.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. tuđim Levinu. Nije se mogao prevariti. a uz prozor. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole. To je bila Kiti. da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije. Međutim. osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao. ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima. Kiti pada u duboku depresiju i bolest. činilo da ima u ulozi muža.konja. imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Ja volim nju. shvatio je što želi. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta. Vronski nikad nije znao za porodični život. Vedra a zamišljena. a naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. . Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo. ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio. a naročito poslije njega. svakojake besmislice.reče on u sebi . …. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali. a kad je Kiti stasala. samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života. ali vješti kočijaš. Ne. sve je to odjednom iščezlo. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori. Samo tamo. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo. bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. iskrene oči ga pogledaše. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. dolazak Ane je sve pobrkao. očigledno tek probudivši se. Opis Vronskog: “ …. ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. To je bila ona. sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom.

Bilo joj je lako sjećati se Levina. ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi. najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam . ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. “… Događalo se da se kao neoženjen. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Treći brak. ljubomora. gledajući tuđi bračni život. i zbog okruženja u kojem je nastala. on je bio tako jednostavan i mio. vjenčanje i početak bračnog života. u koju je bila sigurna. naprotiv. samo prezrivo osmjehivao u duši. već je prvo zamišljao porodicu. po njegovom uvjerenju. odlazak na selo i Kitina trudnoća. miješalo se nešto nelagodno. ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku. da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj. kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim. ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive. Upoznajući likove. pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Ubrzo slijedi vjenčanje.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo. Ta ljubav završava tragično. iako je on bio svjetski i skladan čovjek. kada mu se želja ostvari. dobijale neobičan i neporeciv značaj. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. U njegovom budućem bračnom životu.već u njoj samoj. pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. tj. ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. a koje su sad. naprotiv. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina.ne u njemu. Ali zato. čitajući. shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom.” Naposlijetku. protiv njegove volje. tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. tj. To je ljubav Stive i Doli. U sjećanjima na Vronskog. pratimo njihove zaruke. tim više. ali niju ju prihvaćao. “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka. možemo naslutiti da će njihov brak potrajati. dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali s vremenom. svađe. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. izgledala joj je laskava i radosna.Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj. sitne brige. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao. Kao da je to bilo nešto falš.

On sad ne vjeruje. Doli. Stiva je prikazan kao prilično površan. Ali. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. Mi ga obje znamo. Doli naposlijetku oprašta. dušice. On je dobar. ali da na to gleda kroz prste. ali. Odvaja ta dva života i dva pogleda. što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) . djecu i sebe samoga. a sad je tako ponižen. njegova sestra. samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam.poče Ana . draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. To ti znaš. ali to je tako. shvaćanja žene. prije šest godina. ja njega znam. Takvi ljudi čine nevjerstva. ne misleći na posljedice. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. U tome je uvelike pridonijela Ana. ali domaće ognjište i žena. kad je prvi put prevario ženu. izmorena.ja sam njegova sestra i znam njegov karakter. ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci. i to što je voleći te… da.to je za njih svetinja. njegova žena. onda oprosti! ….ukoliko ima. ja shvaćam da je njegov položaj užasan.ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao. Ako ima. ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje. on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu. da. tu sposobnost da sve. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati. Ja to ne razumijem. već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena. koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge. 34-godišnjak. Njemu se čak činilo da je ona. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. ali zato i za potpuno kajanje. potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno. samo godinu mlađu od njega. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. jedino dobra majka porodice. kako samo voljela. Pokazati se sasvim suprotno. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. “ Ne. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada. da bi se moglo oprostiti. i uopće se ne krivi zbog toga.može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. Ja poznajem svijet bolje od tebe. ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu.” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli. Dijalog Ane i Doli: “ . krivcu je gore nego nevinom.Jeste. lijep i zaljubljiv čovjek. Da. nije bio zaljubljen u ženu. ali gord. što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći . Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice. ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. izlaz iz naizgled nemoguće situacije. stalno govori on. . ostarjela. Toga nije bilo.” Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju.Samo. po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna. Osnovno. sposobnost za potpun zanos. shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije. ….reče ona. jednostavna. majku petero žive i dvoje umrle djece. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu. Ali kako da oprostim. nekako maglovito. ubio te.njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom. On se nije mogao kajati za to što on. sve zaboravi. kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela. njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran. ne ona neće oprostiti”.

Nakon bala Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu. Sretan brak Levina i Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila . a Kiti zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. jedan od najvećih pisaca u doba realizma. dok je ona zaljubljena u Vronskog. ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom. Ana Karenjina Bilješke o piscu: Ruski pisac. Aleksej uplašen zbog skandala . ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. Bio je jedan od najvećih mislilaca svog doba. ali s vremenom se i ona ugasila. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu. vratio se vrlo razočaran gradskim društvom. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». uzdizanjem seljaka. Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom. Ana je udana za Alekseja Karenjina. Usljedili su mnogi romani. iako nikad više neće biti isto. Levin je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga. nadajući se da će Vronski zaprositi nju. rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Petrograd Vrsta: Roman ideja Likovi: Ana Arkadnjevna Karenjina. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja. 2. Aleksej Aleksanarove Karenjin. Bavio se pedagoškim radom. Rađa sina Dimitrija. Putovao je po zapadnim državama. S druge strane. ali bez ljubavi. On je državni službenik. to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo prosi Kiti. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875 i 1877.Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo. Levin je plemić i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti. Vani stvara nova poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. Tema: Preljub Ane Karenjine Vrijeme radnje: 70-tih godina 19 stoljeća Mjesto radnje: Moskva. Razmišljajući. Konstantin Dimitrie Levin Sadržaj: Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na selo. Ana i Levin viđaju se svaki dan i ljudi su počeli širiti glasine. Rođen je 9. U publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. Njihov odnos je korektan. Umro je 20 studenog 1910. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u završnici 19 i na početku 20 stoljeća. ali Levin je slijedi. možda bi Anina sudbina i drugačije završila. ali ovaj put ona prihvaća. Aleksej Kiriovič Vronski.

Na putu kući Ana priznaje mužu svoju vezu. ali Ana doživljava javnu osudu. Bili su sretni neko vrijeme. Neshvaćen i razočaran. ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću. Godine 1862. čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Aleksej Vronski Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani. Ana raskida s mužem. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata. Karakterizacija likova: Ana Karenjina Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna. On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaćaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemić želio pomoći seljacima. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. Godine 1844. Vojsku napušta 1855. upada u histerična stanja. 1852. podnio je gorčinu poraza.08. Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. Povlače se na selo gdje vode luksuzan život. godine. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u Srpsko-Turski rat. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladića u potrazi za kockanjem i noćnim provodima sa ženama. Ostaje u drugom stanju i to priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke. ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO. uzorna majka. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. Ana. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogođen. odgojen je i obrazovan kod tetke. Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima. Osirotio u devetoj godini života. vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeći “na visokoj nozi”. imao je osjećaj krivnje i nije znao zašto. ali Anina čežnja za sinom ih vraća nazad u Moskvu. godine i tada putuje po Europi. 3. žena državnog službenika. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. a on joj namjerno ne želi dati sina. a noću uzima morfij. Godine 1851. Sljedeći srce Ana ostavlja muža. godine bez dobijanja diplome. Ana Karenjina Leo Nikolaievič. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Bio je žrtva. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi. ali on to odbija zbog religioznih načela. Levin je rado viđen. Grof Tolstoj rođen je blizu Moskve 28. Vronski i djevojčica odlaze u inozemstvo. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.moli Anu da prikrije vezu. upisao je Sveučilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean .Jacques Rousseau. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. Ana sve više kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina. koji se isto tako zvao Nikolai. Napustio je sveučilište 1847. Aleksej želi sačuvati svoj brak. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. ugled i sina. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja. Ona je željela dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. braneći svoju ljubav. Tada počinje njegova karijera kao pisac. uključio se u rat prateći tako svoga brata Nikolaia. položaj. Od tada piše svoja najznačajnija . Sit gradskog života.1828. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina.

postaje vrlo ljubomorna na Vronskog. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj učinio i tako napustio dijete. No. ne pronalazi svoju sreću i oduzima si život. Brak bi bio glavni problem. Dala mu je svoj osjećaj krivnje. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne. u Ani Karenjinoj. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantičnosti. kritičar itd. Oni . nanijela je bol Vronskome. godine. a “Anu Karenjinu” završio je 1876. Na temelju te dvije radnje možemo zaključiti više tematskih slojeva. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. Ana je kroz ljubav izgubila osjećaj stvarnosti. njene naravi. “Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. vjerna žena i dobra prijateljica prihvaćena od društva. Mislim da je ljubav uništila pravu ličnost Ane Karenjine. Ona se strasno zaljubljuje i čini preljub s Vronskim koji ju također strasno obožava. 1910. ali i iskustvima drugih oko sebe. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje čitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim. Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. odnosno duševno zadovoljavanje. Likom Levina prikazao je sebe. U braku s Karenjinom. Ana se mijenja. studenoga. Leo Tolstoj bio je čovjek mnogih činova . Pratimo lik Ane Karenjine od početka gdje se prikazuje kao dobra majka. a kasnije se osjećao krivim zbog toga čina. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine. Mislim da je i osnovna tema djela brak. Tolstoj taj brak smatra idealnim . uspijeva u potrazi za srećom i živi sretno s Kiti. Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost. Levin. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Strasti između Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. nije mislila racionalno već srcem. a jedino joj Doli dolazi u posjetu. godine). biva izbačena iz društva jer živi u grijehu. nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom. uzbuđenja. U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamćenje ozbiljno zakazuje i pati od čestih napada prilikom kojih gubi svijest. do 1869. stoljeća (oko 1870. a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Mnogi kritičari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom. da i on osjeti kako je to. i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede.sela u kojem je živio. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. seoski plemić. no ja se ne slažem s time. godine. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. jer je to brak između dvije osobe koje se međusobno vole i poštuju. a preljub zaplet radnje. Ana je u početku vrlo dobra majka. Ana je rodila i sina Serjožu. Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak. nakon što je konačno odlučio otići iz Yasaya Polyana . a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.djela “Rat i mir” od 1864. a to je druga polovica 19. tim činom ipak je ostvarila dio svoga cilja. godine. upoznavanjem s grofom Vronskim počinje pad njene ličnosti. ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. Zato se Ana odlučuje na preljub. a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga.preljub. Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. te slažu oko svega. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. Tu počinju bračni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. kontrastno Ani. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rođacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeća. No. Mnogi čitatelji smatraju Tolstoja jednim od najvećih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. učitelj. pisac. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima. 20. kroz romantičnu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeh . Mjesec dana nakon jednog od napada.vojnik. niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane.

Vronski je vrlo odlučan u ljubavnom životu s Anom. No.napuštanje svoga sina Serjože. život. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo. Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu. S druge strane gledišta. odnosno u grijehu.Stiva. Poput Ane i Tolstoj je učinio preljub i tako napustio dijete.se kreću iz sela u grad. Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. koji je u biti Tolstoj. za svoje napuštanje voljenog sina. Ne može se pomiriti s činjenicom da je napustila sve za što je živjela. S . upada u histerična stanja. poruka. Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti . i nakon toga osjećao veliku krivnju. spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odlučuje na osvetu. U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Stjepan Arkadjič Oblonski . To su Ana Arkadjevna Karenjina. Kroz brojne monologe u djelu. Aleksej Aleksandrovič Karenjin. odnosno to je sam Tolstoj. koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. jer ipak. Podsvjesno. što Ana tumači kao uvredu prema njoj. i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje. Levin se zaručuje s Kiti). Tolstoj je život shvaćao kao jedan dio zatvorenog kruga -> rođenje. Ana pada u očaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži. Ana. Glavna pripovijedačka tehnika je tzv. U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utječu više ili manje na tijek događaja. smrt. postoji još jedna manje važna za glavni tijek događaja. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. što na kraju dovodi do tragičnog samoubojstva. a time manipulira našim. Neprestano se svađa s Vronskim. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. samo da bi bio s Anom. Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli). pisama upućenih Vronskom. iz grada u selo (Petrograd. i želi da Ana bude s njim jer ju voli. Žedna i gladna zbog izgubljene energije. Aleksej Kirilovič Vronski. Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno između Ane i Levina. no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjičava i osvetljiva prema njemu. s druge strane. Ana. a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veće dramatičnosti priče. a ne osobno zadovoljstvo. i to mora tako biti. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske. otišla je izvan njegova shvaćanja svijeta i zato ju je uništio. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Tolstoj opisuje u detalj misli i osjećaje svojih likova. Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Ščerbacka). smatra seks kao osobno zadovoljstvo. selo blizu Moskve). a noću uzima morfij. Anini prijatelji su i njegovi. Moskva. mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjećaja krivnje i odbačenosti te želje za osvetom. te osuđuje Vronskog. “Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. je glasnogovornik Tolstoja. Svaka knjiga sastoji se od četiri dijela. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja rađanje djece. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. No. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim. ucjena. Levin. biva odbačena od društva. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti. Sve te priče odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne priče na drugu. Konstantin Dmitrič Levin. Od tada počinje sumnjati u ljubav Vronskoga. Odkad živi s Vronskim. Vronski se želi vratiti svakodnevici i običnom životu. kroz svoje likove. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom. “sveznajući govornik”. To su kućne nesuglasice te financijske i obiteljske svađe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). da bi postala nečija svakodnevica. Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio.

sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. Vronski je svoje pravo na običan i društveni život želio zadržati. teret ili fizička potreba. on smatra da smrt uzima svako značenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao..” Kiti tada oboljeva. No. vidimo Tolstojeve nade za buduću Rusiju. u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom nakon svega? Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu: “ Silno je bogat. Ana je sve očajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana.. pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. i zato mu se činilo da je Kiti u svakom pogledu takvo biće ponad svega zemaljskoga. jakih veza. “ Levin je junak “Ane Karenjine”. ljubavi i poslu. upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obična žena. što se Vronski više vraćao onom što zaista je. Nakon što je odbijen. Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti: “ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima određeno ime. Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj. tako i poslovne. a i ona sama. odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugačiji način. Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. još veća od one kad ju je zaprosio: “. dobar momak. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti. Levinu se budi nesigurnost u sebe. te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. a pogotovo njoj.vrlo je drag. i njene suze. Kada ju je zaprosio prvi puta. reagirala je osvetoljubivo i ogorčeno.” Fizički izgled Vronskog: “ Vronski je bio onizak. i Vronski je dio toga osjetio. Levin shvaća život na drugačiji. I tako je Ana uništila svoj život iz čiste osvetoljubivosti. vidimo moralni slom gradskog društva. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj događalo. Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt. ne shvaćajući bol. jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje opterećen osjećajem krivice. U Ani. kako ljubavne. smrti njegova brata i rođenja sina.” Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu. religiozniji način i ne boji se više smrti. koja ga je baš zbog toga progonila. Na njegovu licu i pojavi. Dok njegov brat Nikolai umire. krilni ađutant i uza sve to . a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi. to je čovjek koji će daleko dotjerati. Levin Kiti može ponuditi siguran život.. veoma bi se začudio (. ostaje joj vjeran. “ S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme. No.. poslije vjenčanja s Kiti. Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim ljudima kao što je on (. što ju nije zaprosio.Ali Levin bijaše zaljubljen.. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan. svojoj običnosti i svakodnevici. Osjećajući da Vronskom postaje navika.) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu. U biti. No. ali ne može joj dati romantičnu avanturu i strast kakvom zrači Vronski..Anom je u tim trenucima teško živjeti. u Levinu. on se povlači. Jer. ocijenili kao nje dostojna. neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Vronski ju i dalje voli. od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme. Ona je razočarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju. neobična i mirna i odlučna lica. dobrodušna i lijepa. I još više nego naprosto dobar momak. lijep. Odlučuje da . zavist i osvetoljubivost Ane. narav.) da je mogao saznati da će Kiti biti nesretna ne uzme li je za ženu. Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti. čvrsto građen tamnoputac. i ne pomišlja da ju ostavi. No bez obzira na njenu ljubomoru.” Tada više nije znao što učiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri. Ana je portret poremećenja uma.

ali Stjepana Arkadjiča gotovo nikad nije bilo. Treća strana priče govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjiča .” Kiti i Levin žive sretno. pa čak ni otkriće nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. svoga ranog djetinjstva. mogao ju je svu sebi živo predočiti. i uvijek ima unaprijed izračunato što i kada treba učiniti. no vjerojatno je najvažnija ona koja uključuje lik Ane Karenjine. što ga čini vrlo predvidljivim. i ne boji ga se.jednostavno je takav. i time bi ova teza jednostavno bila negativna. i izazive smijeh. što Anu čini željnom uzbuđenja. ne može si pomoći . Ona u početku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim. a i Stiva voli nju. I upamti da sam te voljela i da ću te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja. i tako bude. žene koja koristi svoju tzv. ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. ali ono što je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj. nego njegova vlastita sreća.” Stiva je bio uvijek veseljak. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli. Stjepan Arkadjič bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time započinje knjiga. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu braku. a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u čarobni svijet . Voli dobru gozbu i piće. No bez obzira na sve. i ona ih je sad odgonila od sebe bojeći se proživljenih muka ljubomore. Karenjin čini upravo suprotno jer njegovo Kršćanstvo slabi. odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan. Prva provala ljubomore. Kasnije veza između Ane i Stive postaje ponovo krhka: “ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom. mirnih i iskrenih. a to je kockanje. Iako ne uvijek dobro shvaćena. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život: “ Kiti pronalazi svoju najveću sreću u ulozi žene i majke. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu rođenja. više se nije mogla pojaviti. Takva bi je otkrića sada samo lišila njenih porodičnih navika. te je porodična sloga opet napukla na onom istom mjestu. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu. za isplaćivanje svojih kockarskih dugova. i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobađanjem te zarobljene osobe.. Doli Stivu uvijek voli. ali i pretjerano budi zanimanje za žene. ženi koja ga uistinu voli. On je kontrastan lik Levinu što se tiče religije. Stiva ima još jednu lošu osobinu. no te strasti su zarobljene u kući Karenjina. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina. života i smrti. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti. Ničeg određenog nije bilo. te je dopuštala da je vara prezirući zbog te slabosti njega. a ponajviše sebe. Karenjin je na kraju željan osvete. posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom dječje jasnoće i dobrote. Potpuno sigurna u sebe. te postaje laki plijen Lidije Ivanovne. Stalno gleda na sat. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao. zabavu. ona prihvaća Stivu natrag u svoj život. Zahvaljuje joj se riječima: “ Upamti Ana: ono što si ti za mene učinila nikad neću zaboraviti. tako slobodno smještene na visokim djevojačkim ramenima. željnom prave i strastvene ljubavi. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac.se želi udati za Levina. Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza. bijaše izraz njenih očiju. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi. i kasnije imaju sina.Stive. čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. osoba puna šarma. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga. no upornost . No. Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan. naravno da nije. Kiti je vrlo pametna i jako realna. novac koji joj je naslijedila. ali i nevjere. i njihov je brak dosadan i monoton. Nakon razgovora s Anom. a sada počinje uzimati i novac od Doli. blagih. Fizički opis Kiti: “ Kad je mislio o njoj (Levin)..” Doli kasnije i potvrđuje te riječi jer ona će jedina posjećivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. muziku. i dalje od Ane.” Aleksej Aleksandrovič Karenjin je jedna vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba. a slutnje u nevjeri postojano su mučile Doli. jedanput proživljena. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe.

No. Ova teza afirmativna je. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. postaje sada vrlo histerična. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. Ana i Karenjin vjenčali su se ne iz ljubavi već zato što je tako bilo uređeno. zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima.” Dio života i je.tko je dobar. a i ta Anina želja za oslobađanjem tjeraju je na preljub..Vronskog. socijalni. “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto). moralni. Ana Karenjina U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. i time ih učinio svakim za sebe vrlo posebnim. svoju ljubav i vjeru. Međutim. Tolstojevo remek-djelo dio je života. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguće načine . Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susrećemo svaki dan u životu. “ Nećemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetničkim djelom. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. U djelu se isprepliću tri braka. i nekad mirna i uvijek stabilna Ana.preljub. nego u Karenjinu. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. neromantičan. o tome kakvi ljudi zaista jesu. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. kako njegovoga tako i našega. estetski. ne ostvarivši je. To je dovodi i do samoubojstva. strast i ljubav. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . odluči . i u nama time budi naše vlastito rasuđivanje . svoju osobnost. Levin. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv. 4. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan način. Vronski i drugi. obrazovanu. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo učiniti nego osloboditi svoj pravi karakter. ali ovaj puta svi se čine pozitivnim u početku. smatrat ćemo je dijelom života. no kasnije svaki čitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i čitajući djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi. dosadan. posesivna i sumnjičava osoba. Obično smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. muke svoje savjesti. jer mislim da problem nije u Ani. Dio života i je. Konačan zaključak je samo dvije riječi: remek-djelo. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike.psihološki. tko je loš. uvijek zaposlen. svoju potpuno izraženu borbu za dobro.. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sličnom sudbinom kao na primjer Ana. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem.

osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Toliko je kriva. Ali ne. tim više što.ja bih ga cijenila. pametan čovjek.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene.skončati život.” Ana je. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. već . Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. razmišljala je “ali ja ne volim laž. ponaša se kao da se ništa nije desilo. Ana je samo željela malo ljubavi. “… Oni kažu: religiozan. u njemu neće biti nejasnoća i laži. “ Ja sam loša žena. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. pošten. gušio u meni sve što je bilo živo. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. To pitanje svatko može postaviti za sebe. a koja je potreba svakog čovjeka. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. karakteran. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. Po Tolstojevu shvaćanju. sve vidi.ona. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. ja sam propala žena”. ne trpim laž. uz muža i djecu. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. ali vjerojatno ima dva odgovora.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. a njegova (muževa) hrana jeste laž. da ubije Vronskog . Ta sredina ih guši i osuđuje. njemu treba laž i pristojnost. On sve zna. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život.

I smrt. Upravo. Umrijeti. Ja nisam ta.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Ja sad umirem.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. voljeće. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. Ja hoću ljubav.zašto ona.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža.Ali ja to neću. Jeste. A živjela sam bez njega. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. “ Da. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. a drugom ga gurala od sebe.” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem.. Ali u meni postoji druga. ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne . i Serjoža i moj strašni stid. ja sva. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću mržnju prema njemu. Ja sam ona ista. Bilo je potrebno samo jedno. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.i on će se pokajati .sve se spašava smrću. ne .…. usprkos svemu. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. Kada je ta ljubav prestala.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću. a nje nema. .kazniti ga.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj.jednom rukom držala je njegovu ruku. ja se nje bojim. Nemoj mi se čuditi. “. ti si isuviše dobar. i to ljubav prema muškarcu. “ Zašto nisam umrla?”. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj . to je sporedno. nastavljala jje da razmišlja. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. Sad sam ja ona prava. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. ali to će se brzo svršiti. društvenih. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. idi. “ Serjoža?.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu.” Za Anu je ljubav sinonim života.” …. patiće zbog mene. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Znači. a onda se nezadrživo . A on sve više i više hoće da ode od mene. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih. “ I tu pomoći nema.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. biće me žao.sjeti se ona . ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.

da on ne računa sa Sorokinom . ne voleći me.tj. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost. a ubrzo i majka. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. Ako on. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. ja sam nezadovoljna. lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. a on u meni zlobu. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. ali mi od toga nije ništa lakše. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna. tamo počinje mržnja. A gdje završava ljubav. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu.razilazimo na razne strane. dobar. da nije zaljubljen u Kiti. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. Lik Levina je prikazan kao osjećajan. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. u početku bolno tuguje. i to ne može biti drugačije. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. vanjskih i unutarnjih kretanja. On me već dugo ne voli. ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. zaljubio se u Anu. po dužnosti bude dobar. . da me neće prevariti? Sve ja to znam. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. To me ne može promijeniti.

.a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane.prihvati.te opće društveno stanje toga doba.Miguel de Cervantes Saavedra .Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga.kažnjava udarcima remena zbog nemara. humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju posebnost i time veličinu.Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga načini nezgrapnu bojnu opremu . ----Don Quijote.Gostioničara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži. Problematika : Fiktivni sijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi. Vidjevši ga takvoga.a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj.stoljeće. Mesto radnje: Španjolska.Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su bile. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcineji od Tobosa.a sebe Don Quijote od Manche.gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti.veliki šaljivac.njihove osobine i karakter.no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put.Don Kihot Književna vrsta : Roman. .životi vitezova srednjeg vijeka.on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela.Videći pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli.naravno.te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.što gostioničar.Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni. Motivi: Viteštvo.pastira u njegovoj službi.stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju. Tema : Pustolovine viteza Don Quijota i perjanika mu Sancha Panze. Fabula: U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano.Tako Don Quijote postane pravi vitez.krene dalje.njegovoj izabranici. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom.staro kljuse nazva Rocinante.Uronivši u taj fantastični svijet.Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača."osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluči obnoviti drevno viteštvo.satirički viteški.ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti.Činilo se da je Don Quijote došao pameti. Vreme radnje: 16.koja mu se učini dvorcem.Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući.obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame.Napomena : Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje ironije. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice.

Don Quijoteov znanac. Don Quijote.Kada su ga konačno našli.a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem.te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju.Njihov plan bio je jednostavan:podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica.Don quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji.On je u dogovoru sa župnikom i brijačem.odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući.Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke.Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj.Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica sukobe.ali ne i došao pameti. a među najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.njena kćerka i služavka.Don Quijoteu ukazuju velike počasti.i kočiju sa pratnjom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu.koji je u međuvremenu prizdravio. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho.odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode.pobjedio Don Quijotea.koji preplašeni pobjegnu.a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. Mučen tim mislima. već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu. krčmar se obrati Sanchu.odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja.Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime.Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu.uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući.Kada Don Quijote ode ne plativši račun.Nakon boja on je.Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli. ----- .Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco.Napada stada ovaca.koji je trebao udesiti susret. ----Put ih vodi u Toboso.Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitničkim životom.Nedugo zatim susreću dva fratra.dvorjanke se zaljubljuju u njega. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun.praćen vjernim perjanikom.a on za to vrijeme čeka u gori.koji je zaljubljen u Kiteriju.Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi keda ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao.gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju.Sancho.nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate.Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom.grupu ljudi koji nose mrtvaca.treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja.smatravši da mu to ne dopušta viteški red.Usred vjenčanja mladić Basilio.

ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu.On je lud.vojvoda.U bitkama je nemilosrdan.Tada se Don Quijote odriče života skitnika .sinovica.ali to nije patološko ludilo.Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka.fratri.zrače veličinom. Karakterizacija likova: Don Quijote je na početku romana Alonso Quijano.a dostojan je najvećim ljubavnicima.a nizak rast i tanke noge".ne okljeva opljačkati ni fratra.kanonik.već sam način njegova postojanja i djelovanja.Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea.odnosno fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnoštva raznovrsnih pustolovina u kojima glavni junaci sudjeluju. . Na povratku u selo Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara.Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam.koliko god mahnita.krčmarica.pa ga čak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike.Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada.odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj.ljudske bezumnosti.pomućenog uma od tolikog čitanja.Izneneđujuće.ostali likovi :gazdarica.Napomena :Radnja.Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen.On je luđak. .nepokolebljiv i ustrajan.župnik.iako se na prvi pogled ne čini tako.suhovljav.postavlja si cilj od kojeg ne odustaje.Pohlepan je i sebičan. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu.Smatram da bi kakvo puno kraće prepričavanje ostavilo "rupe" u ovoj fantastičnoj.pop.Nasuprot Don Quijoteu.ali mudar i vidovit.Fizički izgled mu je opisan vrlo škrto.on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te.već uzdignut iznad nje.a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna.istinom i nedostižnim idealima.Iako bezuman u svojim postupcima. Postaje hrabar.ali zapletenoj fabuli.Njegova djela.oboli.smion i hladnokrvan.krčmar.na uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo.plemenit je u svojim namjerama."plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da će postati pastiri.jer mu on više ništa ne može niti želi obećati. Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi.Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo.On je Don Quijoteva čista suprotnost.no vrativši se kući.seljanke. --Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik.veliki ranoranilac i ljubitelj lova".Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja. vojvodkinja.umire kao Alonso Quijano.brijač.u budućnosti se dokazuje suprotno.Tome .on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može.viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi.primivši posljednju pomast.Don Roland.mršav u licu.On nije odbačen od okoline.Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi".ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom.

u njemu nema umetnutih novela.U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche".Don Quijotea kroz cijelu radnju potajno.od kojih su. rveć stoji u njenoj pozadini. Dokaz je Don Quijote.on u svoje djelo unosi nekoliko novela.mazgari.dijalogom i opisivanjem.osvjetliti zbrku smetenosti).brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet.Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila.glumci itd.Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu.kao četvrto od sedmero djece siromašna kirurga.župnik.treba čitati misleći.koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova.Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja.neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje(novela o Kiteriji i Basiliju).a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana.pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti.Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji.te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos".U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca.jer nam uvijek nameće nešto drugo.narodnih izreka i primjera iz života nema kraja.Sanson Carrasco.u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini.Don Antonio.Kiterija.On sam objašnjava taj postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela.) On je bio pisac koji je značio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega vremena. pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja se ne vidi iz glavne.ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene.prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu.Uz pustolovine glavnog lika.To na kraju i uspjeva bakalar Carrasco. Njegove riječi.Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra. Izvantekstovni odnosi : Uz glavnu fabulu koja je poznata.galijaši.Poslije "Biblije".poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati.Cervantes upotrebljava poredbe(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore(zatrpati provaliju straha.U tome i jest Cervantesova veličina." Beleške o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra(1547.-1616.u svojoj zasljepljenosti ne vide Ideja dela : Svijet se mijenja. Služi se pripovijedanjm.Basilio.Naime.Don PedroRecio. .prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca.Njegovoj riznici poslovica.U različitim vremenima sudilo se o njemu različito."Don Quijote" je doživio najviše prijevoda.Cecial."Don Quijote" je od samog početka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala.Ovi to.Često se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit".a nikad zapravo ne znamo na kojoj.ozbiljnije i šire od onoga što kaže.Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama.nedaleko od Madrida.ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe.Rođen je u gradiću Alcala de Henares. Stil i jezik: Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom.Uvijek nas navodi na razmišljanje. Kritika dela : "Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman.a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.Tereza.Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati.Školovao se u rodnom mijestu.Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka.koji bi otvorio tiliko problema.tj.na trenutke.zbivanja.pretvaraju se da ih cijene i poštuju.naravno.

satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri".Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele". Bio je najveći španjolski pripovijedač.Tu je upoznao i talijansku književnost i život. Njegov sluga ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo.Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda". Nakon toga nastavili su svoj put. godini se ženi. izdao je pastoralni roman "Galatea".kao član pratnje kardinala Acqavive.dio napisao u tamnici.Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.papina legata u Španjolskoj.Mogući uzrok? 2. a po povratku u domovini bavi se književnim radom i živi u trajnoj oskudici . Na svom putu sreli su dva fratra i kočiju sa nekom gospođom iz Vizcaye.U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji će biti objavljen 1605.Sa dvadeset godina.ovo Cervantesovo djelo nije polučilo slavu i novac kojima se on nadao. Nedugo zatim dosao je njegov sluga i pomogao mu ustati se.objavljen posmrtno. Propiknuo je krilo vjetrnjace koje se okretalo.Ipak. besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche.Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odlućio napraviti novo. zbog novčanih neprilika dospijeva i u zatvor. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga bacilo na pod.bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. a umro je 1616. fratri su se .dijela. upropaštava i dovodi u zatvor. godine okreće literaturi.Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku. Čim ih je ugledao don Quijote se zaletio na njih misleći da su to gorostasi. Osobni stav: Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo.Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. gdje biva teško ranjen i poslije do pada ropstva..odlazi u Italiju.Kad je došao blizu vjetrnjača don Quijote uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaču. Godine 1585. Mladost provodi u vojničkoj službi.dio ipak više svidio od 2.Ali. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche. Sadržaj: Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama.prvi dio" i postiže veliki uspijeh.Don Kihot Bilješke o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra rođen je 1547. Don Quijote je mislio da su fratri otmičari te se zaletio na njih sa svojim kopljem.U 37. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konačno svoje glavno djelo.Unatoč popularnosti takvih romana.Radnja je zasićena tolikim uzbuđenjem. u kojem počinje svog Don Quijota.uz sve najveće pohvale ne mogu se oteti dojmu da mi se 1. Nakon što je skoro probio jednog fratra.Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika.kod kojega je položio svoj novac.Sevilli i Madridu.a od 1582.kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost .Iz piščeve biografije saznajemo da je 1.no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača. Tada ga stečaj novčara. Drugog dana stigli su u klanac Lapice. neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom.da čitatelja doslovno "ljepi" za stolicom.Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda.ni u domovini ga nije dočekala sreća.gdje je počeo pisati svoje prve pjesme.Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjače.

Želio se prerušiti u viteza i hitati u pustolove. Dok mu je bilo dosadno on je mislio na nju. Likovi: Don Quijote: . Sancho Panza: . Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. Stil. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glave. boriti se za svoju državu. očisti je . tj.prestrašili te pobjegli. Vrlo je ponosan na to i vjerno služi svog gospodara.sukob izmedu ideala i stvarnosti. jednostavan. epiteta i metafora. stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrednijih već i jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela svjetske književnosti. a drugi majstor Nicolas brijač s kojima je svakodnevno raspravljao koji je vitez iz knjiga koje je on čita bolji. Pošto . zdravi topao humor kojim je prozeto cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg čitaoca. u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske. Kompozicija je kronološka tj.on je Don Quijotov štitonoša. U djelu ima i usporedbi. a sve te rečenice ishlapile su mu mozak. Mjesto radnje: Radnja se odvija u Španjolskoj. Don Quijote je u toku stvaranja prerastao pišćeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti . teče svojim tijekom. Konjušar koji je vidio da don Quijote ne želi pustiti kočiju. Prezime mu je neki kažu Quijada neki Quesada a zvao se Quijana. stilska iznijansiranost izraza. Pošto je u kući imao pradjedovsku vitešku opremu. Živio je zajedno sa gazdaricom i sinovca. Previše je čitao viteške romane i živio je u mašti. ali u to doba još popularne viteške romane. Kompozicija: Ovo djelo napisano je kao roman. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio od plijena. 3. Bio je željan akcije i išao je u potragu za njom. Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne može pobjeći od svarnosti. U selu bijaše dva njegova prijatelja od kojih je jedan župnik. jezik i tehnika pisanja: Ovo djelo je pisano jednostavno. piše in medias res tehnikom pisanja. Don Quijote se zatim približio kočiji kako bi razgovarao sa gospođom. dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva . napao je don Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju mačevima. Uz to bio je i vrlo nespretan. Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama. nađe sebi koplje i konja. Plastično ocrtani likovi. O djelu: Zamišljen kao satira na preživjele. Don Kihot U neko selu Manchi živio je plemić po dobi pedesetih i bio je snažna rasta suhonjav i mršav. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje se pojavljuje i dijalog. optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika.on je glavni lik u ovom djelu. Taj plemić čitao je puno viteških knjiga tako da se nije od knjige odvajao. Svi su htjeli spriječiti taj dvoboj ali nitko nije uspio. No naposljetku nakon tolikih viteških knjiga sine mu neobična zamisao. nego želi vratiti kočiju u Toboso. pravdati nepravdu.

Vidje on da tamo neki seljanin tuče nekog mladića zato što mu je ovaj svaki dan izgubio po jednu ovcu dok je vodio stado. a sam don Quijote drži u sebi rastući bijes. To uvidje krčmar i uputi se ka mjestu događaja rekao je don Quijoteu da će ga istog časa ovitežit kako bi se ovaj odvukao iz njegove krčme. a djevojke prozva damama. nađe seljak iz njegova mjesta i povede ga kući. Dok je tako don Quoijote lutao naiđe na skupinu trgovaca koji su putovali za svojim poslom. nadjene joj ime Dulcinea od Tobosa. Kažu oni da im pokaže i najmanju sliku ako postoji pa da je naJužnija djevojka na svijetu oni će odgovoriti da je najljepša. a pošto je don Quijote svoje oružje stavio na valuv mazgar ga pokuša pomaknuti na što će ovaj da ne smije dirati to oružje bez njegovog dopuštenja ako ne želi da ostane bez glave. No uvidjevši da je on skrenuo s uma djevojke se počevše smijati u sav glas. Don Quijote zapovijedi seljaninu da oslobodio mladića te da mu otplati sve dugove koje mu duguje. Tako dođe i drugi mazgar ne znajući što se dogodilo pokuša maknuti njegovo oružje ali i ovaj padne.naposljetku ga tako ispremlaćena . To je don Quijotea razjarilo i pojurio je na gomilu trgovaca no konj pošto je bio sav iznemogao od putovanja padne. i reče da će stražariti cijelu noć ispred kapelice kako bi sljedećeg jutra bio ovitežen. Nakon oskudnog jela otiđe on do krčmara i zamoli ga da ga oviteži te ga moli za milost da to bude u kapelici pokraj dvora. Sljedeće zore sav sretan nastavio je svoje putovanje i negdje u daljini čuo je jauke nekog malog dječaka. ali don Quijote je za sve bio posve ozbiljan. Jahao je gotovo cijeli dan razmišljajući kako će nabasati na neki otmjen dvor i kralj koji bijaše u tom dvoru će ga proglasiti vitezom. Krčmar mu ponudiše da prespava na što ga don Quijote prozove kaštelanom. No kako je i on uvidio da je ovaj skrenuo s uma odluči mu se uljudno obratiti kako bi ovaj mislio da mu se obraća neki dvoranin. Kako je bio ovitežen čekao je samo priliku kako bi po prvi put nepravdu opravdao pa tako ode na mjesto događaja. Krčmar ga i nije shvatio ozbiljno. Na vratima naiđe na dvije djevojke no kad ga djevojke ugledaše onakvog u oklopu poboje se i počnu bježati u čemu ih spriječi don Quijote rekavši im da se ne trebaju bojati. ali ovaj put sa četiri kvrge na glavi. Tako on sav iscrpljen. Nakon što je sve spremno dočekao izjaše on iz svoje kuće razmišljajući kako on još nije pravi vitez jer još uvijek nije ovitežen. Djevojke ga priupitaju bi li što god pojeo skidavši mu istovremeno oklop. Nakon što je don Quijote otišao seljanin nije ozbiljno shvatio što mu je ovaj rekao i nastavio je tući već iznemoglog mladića. . Tada jedan od mazgarskih momaka pohita za njim i isprebija ga na živu glavu. pristao je na njegovu molbu. Kad ih do Quijote ugleda zaustavi ih pa ih pita da priznaju da je njegova ljubav carica od Manche Dulcinea od Tobota najljepša na svijetu na što oni odgovore negativno jer gospođicu ne vidje. a svojoj izmišljenoj ljubavi koja je živjela kako kažu u susjednom selu imena Aldonza Lorenzo.je doslovce svaki vitez imao neobični ime. Seljanin naime obeća don Quijoteu da će platiti mladića svih onih devet mjeseci što mu dugovaše u realima pa don Quijote ode upozorivši ga da ako svoju dužnost ne izvrši da će ga pronaći. Mazgar to olako shvati i ide da pomakne oružje a don Quijote nije hvatao priliku već je digao koplje i kopljem mazgara udario po glavi da se ovaj srovao na pod onesvješćen. ali šljema mu skinuti ne mogaše. a ako to ne učini da će ga prema viteškim zakonima morati napasti što bi seljanina koštalo glave. gladan i pao s uma naiđe na krčmu. a ovaj se skotrlja niz padinu ne mogavši se dići. Krčmar te večeri dok je ovaj stražario ispred krčme ispripovjeda svima ostalima koji su se okupili u krčmi. Na to izleti neki krčmar kad spazi don Quijotea i sam se počne smijati. Nakon što ga je krčmar ovitežio ovaj sav zadovoljan ode iz krčme. smišljajući još itekakve ludorije koje su mu se uma hvatale. Jedan mazgar trebao je nahraniti svoje mazge. svom konju nadjene ime Rocinante. nadjene on sebi ime don Quijote od Manche.

hidalgo). te prvo posluša savet krčmara. a mnogi događaji opisani u njima realno nemogući. nežnih devica i platonskih ljubavi. lokalnim berberinom i župnikom. nećaka i domaćica sa Don Kihotovim prijateljima. Vreme krati čitajući viteške romane i veruje da je svaka reč u njima istinita. odabra Aldonsu Lorenzo ((šp.. u drugom delu je lucidan. Tako izvuče iz nekog budžaka oružje i oklop svojih pradedova i. Sančo pristaje. krive za njegovo ludilo. da mu se pridruži u avanturama kao štitonoša. „vlasnika začaranog zamka“ te pozove svog komšiju. Nakon što se don Quijote probudio na svoje oči prvoga je ugleda svojeg susjeda siromašnog koji je bio također njegov prijatelj. Aldonsa Lorenzo). sa svojom nećakom i domaćicom. To je ujedino bio i razlog zašto su ih spaljivali jer su mislili da ako on kad se probudi uvidi da njegovih knjiga nema doći će ka razumu. spale sve viteške knjige koje su po njihovom mišljenju. te krenu na put u potrazi za avanturama. a pošto je bio siromašan on pristaje na njegovu ponudu i sutradan obojica u ranu jutarnju zoru iziđu iz kuće sa bisagima i krenu na putovanje. te se njih dvojica iskradoše u zoru iz sela i tako Don Kihot po drugi put pođe od kuće u susret avanturama lutajućeg viteza. priprostog i dobrodušnog Sanča Pansu (šp. Prvi deo Alonso Kihano. Dulcinea de Tobozo). Od tog momenta nižu se dogodovštine veleumnog viteza Don Kihota od Manče i njegovog štitonoše Sanča Panse. Ime mu je bilo Sancho Panza. a možda čak i imenovati za kralja neke kraljevine koju će on osvojiti.del poco dormir y del mucho leer se le secó el cerebro. sasvim bistre pameti i vidi stvarnost onakvom kakva jeste. te zaključaju biblioteku a njega ubede da je biblioteku odneo neki volšebni čarobnjak. to jest. proglasi sebe za viteza Don Kihota od Manče. Svog premlaćenog. Drugi deo Za razliku od prvog dela gde je Don Kihot potpuno zaluđen i u nekom svom svetu vitezova. a za uzvrat mu obeća mesto guvernera na ostrvu. pošto ih je očistio i uglancao. za svoju damu kojoj će posvećivati svoja junaštva i dobra dela i prekrsti je u Dulsineja od Toboza (šp. Tu će dobiti prve batine i savet da potraži štitonošu. na putu sreće neke trgovce iz Toleda koji ismevaju i vređaju njegovu uzvišenu damu. Pedro Crespo) i vraća ga kući. da bi na kraju dana potražio prenoćište u nekoj krčmi za koju veruje da je začarani dvorac. gde on ustaje u njenu odbranu i napadne trgovce. Sancho Panza). svom konju nadenu ime Rosinante (šp. ne predaje tako lako i dalje razmišlja kako da ostvari svoj naum. sredovečni idalgo (šp.U međuvremenu u njegovoj sobi su se događale neke druge stvari. po ceo dan i noć i "od malo spavanja i mnogo čitanja osuši mu se mozak te izgubi pamet" (.. Čitao je mnogo. iako su dani viteštva odavno prošli. Odlazi iz krčme. seljančicu iz susednog sela. Dulsineju od Toboza. de manera que vino a perder el juicio) te odluči da se proglasi lutajućim vitezom i da krene da traži avanture. a ovi skoče pa ga dobro izmlate. Prvi odlazak od kuće Don Kihota počinje u ranu zoru i traje ceo dan. Sad su drugi ti koji stvaraju privid viteškog sveta i volšebnih . Don Quijote mu je obećao da ako bude pošao sa njim kao njegov sluga i štitonoša da će mu osvojiti otok. Onaj njegov prijatelj župnik i brijač te njegova gazdarica spaljivali su sve one viteške knjige koje je on čitao i čitavši ih izgubio razum. Rocinante). živi dosadnim životom u nekom malom mestu u Manči. počevši sa čuvenim napadom na vetrenjače u kojima je samo on video grdne i surove divove. Don Kihot se. međutim. Dok se on oporavlja u krevetu. nalazi ga njegov komšija Pedro Krespo (šp.

nateravši ga da se vrati kući i obeća da neće pokušavati da opet polazi na put barem godinu dana. međutim njegova vladavina će ipak na kraju završiti kao potpuna propast. Ono što izdvaja ovaj roman je veština kojom Servantes sve te elemente potčinjava i uklapa u nit glavne radnje. svojevoljno kreće Don Kihotovim stopama i pretvara se u Viteza od Belog Meseca. struktura romana je kompleksna i pažljivo građena. Kao što smo već napomenuli. Cide Hamete Benangeli) mavarskog hroničara koji se zapravo pojavljuje tek u 9. Kako čovek treba da shvati slobodu? Kakve zaključke može da izvede o slobodi. poslovice i anegdote narodnog karaktera. i 23. pripovedanje se odvija bez reda. ozbiljne besede. veruje se da je prvo poglavlje isprva bilo zamišljeno kao posebna literarna celina. a zatim se pretvara u Viteza Tužnoga Lika. opisana u 22. Bogatstvo tematike dela je nepresušno. Zanimljivo je da postoje pretpostavke da su neki delovi ovog drugog dela apokrifni. da li realnost pobeđuje fikciju ili fikcija pobeđuje realnost. priznaje svoju zabludu i umire. u kojima se vidi kako Don Kihot polako i postepeno gubi svoje ideale. od viteških romana i ubačenih novela. bio je poražen. Roman takođe sadrži komične delove. Sansón Carrasco). kako je to bilo uobičajeno u ono vreme. poglavlju Struktura i tematika Kao što je već pomenuto. Sančo polako prihvata ideale svog gospodara. moguće je skicirati neke od osnovnih tema ovog dela. Iako je u prvom delu to isto pokušao kao Vitez od Ogledala. Ta transformacija se takođe vidi i u postepenom menjanju imena .da postane guverner ostrva. ali ovaj put kao Vitez od Belog Meseca uspeva u svojoj nameri i pobeđuje Don Kihota u viteškom dvoboju. Glavna tema kruži oko pitanja da li je moguće naći ideal u realnosti. konkretno epizoda događaja u Montesinesovoj pećini. Sančo se zgražava i pokušava da ga ubedi da je to opet mađija nekog zlog čarobnjaka koja mu ne dozvoljava da vidi realnost. do literarnih rasprava pisanih u dijalogu. kada Don Kihot prepozna devojke kao samo tri sirote seljanke. Sanson Karasko (šp. poglavlju i koji se pominje svega četiri puta u celom romanu. S druge strane.magova ne bi li privoleli Don Kihota da jednom za svagda odustane od „života lutajućeg viteza“. Sančo uspeva da postane guverner i pokazuje se kao veoma mudar i praktičan vladar. to jest. Takođe su veoma zanimljivi razgovori između viteza i njegovog štitonoše. odriče se viteštva. Roman se završava Don Kihotovim potpunim ozdravljenjem. postaje Vitez od Lavova. Međutim. međutim. Ova tema je usko povezana i sa konceptom ljudske slobode. Sam roman poseduje osobine različitih književnih rodova. pod uticajem Sanča Panse. nakon što je iskusio? Možemo li promeniti svet ili svet menja nas? Šta je uopšte razumnost a šta je ludost? Da li je moralno pokušati promeniti svet? . Na prvi pogled. mladi učenjak i takođe Don Kihotov prijatelj. Međutim. sada su drugi koji stvaraju svet privida za Don Kihota. koji se polako u samom Sanču koncentrišu u jednu fiks ideju . kao kratka priča. da bi na kraju potpuno nestao u prvom delu nakon 27. poglavlja. Čak je i nesrećni Sančo prinuđen da učestvuje u toj šarenoj laži te dovodi Don Kihotu tri seljančice rekavši mu da su to Dulsinejine dame pratilje. međutim. Kasnije je Servantes razvio roman počevši od te prve priče. a s jedinim ciljem da po viteškim pravilima natera Don Kihota da izbije iz glave ideje o životu i avanturama lutajućih vitezova. Priča je zamišljena kao čitanje rukopisa Sida Ameta Benandželije (šp.od Don Kihota. potpuno razočaran stvarnošću.

U delu postoje kritike viteških i pastoralnih romana. U želji za ostvarenjem što monolitnije države na verskom planu. Da li je moguće pronaći politički ideal? U romanu se pojavljuje tema utopije u obliku Sančove vladavine ostrvom Baratrarijom. jer su smatrali da njihova predanost novoj religiji nije iskrena i da u tajnosti i dalje praktikuju svoju staru veru. ekonomskom i etičkom tragikom. priviđanjima koje ima Don Kihot u Montesinovoj pećini. ili previše prozaična kao što je Aldonsa Lorenzo. veoma važan za Servantesa. 2. kao i kritika nove komedije Lopea de Vege. kao što je slučaj sa Marselom i Grizostomom. Da li je moguće iznaći književni ideal? Tema književne kritike je veoma karakteristična za celokupno Servantesovo delo. Da li je moguće pronaći ideal u ljubavi? U romanu se pojavljuju različite ljubavne priče. i da čak i ako bi se izbacile. kao recimo. godine. 3. Don Kihot se svodi na običnog posmatrača. Svoje detaljno mišljenje o . Epizoda u kojoj učestvuje Rikote sa svojom kćerkom Anom Feliks. itd. Problemi koje on pokušava da reši nisu zasnovani na realnosti nego na idealizmu sveta mašte koji on pokušava da oživi. 4. međuljudskom. Izabele od Kastilje i Fernanda od Aragona i završetka Rekonkiste 1492. estetske i tematske strukture romana. Ubačene novele Jedna od novina u žanru je ubacivanje posebnih priča u nit glavne radnje u obliku kratkih priča . druge zbog patološke nesigurnosti. proterivanje "moriskosa" (šp:moriscos) 1502. opisuje te događaje sa svom svojom propratnom religioznom.novela. itd. godine. Kritika viteških i pastoralnih romana U romanu je uočljiva i kritika viteških i pastoralnih romana. usko vezane za erazmovsku temu ludila i baroknu ideju privida i realnosti. Da li je moguće pronaći ideal pravde? Ovu temu vidimo u epizodama sa galeotima. dok drugi smatraju da te novele nisu tek tako ubačene i da čine deo opšte kritičke. sve Mavre i "moriske". kao što je ubačena novela Nestrpljivi radoznalac. godine proteruju sve Jevreje. momkom koji dobija batine. Neki smatraju da ove novele ne remete i nemaju nikakav uticaj na glavnu radnju romana. U slučajima istinske moralne nepravde. Takođe se pojavljuje i motiv ljubomore. ili pak zbog previše idealizovanih dama. 1492. to ne bi mnogo poremetilo glavnu priču. proizilaze ostale sekundarne teme: 1. Ubačene novele U drugom delu romana predstavljaju prave socijalne probleme Servantesovog doba. islam.Iz te glavne teme. kao što je sama Dulsineja. Granade i konačne pobede Katoličkih kraljeva. a 1502. "Moriskosi" su muslimani koji su bili nasilno pokršteni nakon pada poslednjeg mavarskog bastiona. U prvom delu romana ubačene novele samo podvlače Don Kihotov osnovni etički motor: želju da privoli druge da se povinuju njegovom apsurdnom idealističkom pogledu na svet. Neke su nesrećne zbog samog životnog koncepta vezanog za slobodu.

mnogim veoma popularnim viteškim i pastoralnim romanima tog doba Servantes je dao u 6. poglavlju prvog dela u kome župnik i berberin vrše „veliku čistku“ Don Kihotove biblioteke. Pre nego što odluče da li određena knjiga zaslužuje da završi na lomači ili ne, daju svoj sud o istoj. Tako u tom poglavlju možemo pročitati Servantesovo mišljenje o romanima kao što su španski viteški roman Amadis od Galije (Amadis de Gaula) ili valensijanski viteški roman Tirante Beli (šp. Tirante el Blanco, katal. Tirante lo Blanc). Lista knjiga osuđenih na lomaču daje nam savršenu sliku o Servantesovim književnim stavovima. Parodija je osnovni element ovog romana. Međutim, roman je veoma kompleksna parodija. Delo nije samo prosta parodija viteških romana putem direktnog preterivanja nedoslednosti i nemogućih događaja. Komičnost ovog romana proizilazi iz nemogućnosti da se staromodna i fantastična priča situira u moderan okvir realnosti. Neke od parodija otvoreno pokazuju svu besmislenost i nereanost osnovnih karakteristika glavnih junaka viteških romana. Lutajući vitezovi su superljudi, veoma otporni, izdržljivi i nadasve dugovečni. Veoma veliki deo komičnosti romana proističe upravo odatle: realno, putešestvije i avanture Don Kihota iziskuju energiju i izdržljivost koja nikako nije svojstvena za čoveka njegovih godina. S druge strane, činjenica je da su njegovi uzori bili veoma aktivni i izdržljivi, iako mnogo stariji od njega. Kritika besmislenosti i nerealnosti pastoralnih romana u kojima su pastiri i pastirice nežni mladići i devojke sa klasičnim imenima koji po ceo dan uzdišu zbog neuzvraćene ljubavi i govore skoro isključivo u stihovima izražena je u pastoralnim epizodama o pastirici Marseli i Grizostomu, a vrhunac kritike je sadržan u Don Kihotovom „ispaštanju“ u Sijera Moreni, gde provodi više dana i noći go ko od majke rođen, skačući po planini, uzdišući i žaleći se u stihu i pompeznim rečima na „okrutnost“ svoje dame, Dulsineje od Toboza. Kritika nove komedije Lope de Vege Servantes takođe kritikuje Lopea de Vegu i novu komediju. Iako se na više mesta dotakao kritike Lopea de Vege lično i nove komedije, svoje stavove o dramskoj umetnosti detaljnije je izrazio u 48. poglavlju prvog dela preko lika kanonika. Za novu komediju kaže da komadi koji se trenutno prikazuju su "sve same poznate budalaštine i stvari koje nemaju ni glave ni repa" (I, 48), međutim, narodu se ipak sviđaju. Dalje kritikuje autore, konkretno, samog Lopea de Vegu, iako ga ne imenuje, što ugađa neukom svetu i piše ono što je masi milo, a na uštrb prave umetnosti. Nova komedija, po Servantesu, ne poštuje pravila klasične komedije, na šta će mu kasnije Lope de Vega odgovoriti u svojoj Novoj umetnosti pisanja komedija (1609.) da onaj ko danas piše poštujući pravila klasične komedije "umire bez slave i nagrade". Servantes dalje govori kako slava obavezuje Lopea de Vegu da uzdiže teatar a ne da ga spušta na nivo prostog sveta. Servantes takođe kritikuje upotrebu čuda i duhova, nepoštovanje jedinstva mesta ("prvi čin počeo u Evropi, drugi u Aziji, a treći se završio u Africi") i vremena ("dete u pelenama večera u prvom činu, i u drugom je već bradati čovek"), mešanje likova iz različitih epoha (radnja se dešava u vreme Pipina i Karla Velikog i glavna ličnost je u njoj osoba za koju se kaže da je imperator Iraklije"), nedoslednost i mešanje žanrova, pripisivanje čuda jednog sveca drugom, itd. Međutim, pored sve ove kritike, Servantes ipak ne može a da se ne divi ogromnom talentu Lopea de Vege za koga takođe kaže da je "srećni genije ove kraljevine, slavan i poznat u celom svetu po svojim komedijama"(I,48). Moglo bi se reći da je Servantes u neku ruku osećao izvesnu ljubomoru prema Lopeu de Vegi (koja je svakako išla i u obrnutom pravcu), pogotovu što njegova dramska dela nisu ni približno imala isti uspeh. Servantes je takođe kritikovao neviđenu umišljenost i uobraženost tog "monstruma prirode", kako je jednom prilikom nazvao Lopea de Vegu. Beskrajno imenovanje i navodno citiranje slavnih pisaca

(Platon, Demosten, Aristotel), obavezno citiranje sijaset poema koje slave njegovu umetnost na početku svakog njegovog dela, poeme koje su navodno napisale slavne ličnosti i žene, a koje je u stvari pisao sam Lope de Vega pa ih potpisivao tuđim imenima, samo su neke od stvari koje Servantes kritikuje u prologu prvog dela Don Kihota. Na primer, sa sigurnošću se zna da su soneti koje je potpisala Kamila Lusinda (poetsko ime koje je Lope de Vega dao Mikaeli Luhan, svojoj dragani) zapravo njegovi, jer sama Mikaela Luhan nije umela ni da se potpiše. Kritika društva Don Kihot je višeslojan roman sa bezbroj značenja i isto toliko tumačenja. Osim oštre kritike i parodiranja viteških i pastoralnih romana, popularnih u Servantesovo doba, ovaj roman predstavlja takođe i kritiku crkve i inkvizicije, kritiku tadašnjeg španskog društva koja se ogledala u podeli na stare i nove hrišćane, običaja i ljudskih naravi. U Servantesovo doba, mnoge od ovih kritika su mogle da koštaju autora slobode ili čak i života, i jedini način da ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremećenih literarnih junaka. Isto će uraditi i u jednoj od svojih Uzornih noveli, Stakleni licencijat (šp: El licenciado Vidriera). Don Kihot i Sančo Pansa Don Kihot je centralni element romana a njegovo ludilo je najkarakterističnija crta njegovog lika. Trezvenost i ludilo se kombinuju u njegovom liku koji evoluira tokom romana. Don Kihot nije statičan, konačan lik, već se njegova egzistencija razvija i definiše samu sebe kroz proces samoostvarenja. Don Kihota i Sanča Pansu definišu pre svega njihova dela i ono što govore, a ne opisi njihovih duševnih, psihičkih i fizičkih stanja. Ludilo Don Kihota je presudno za pravilno razumevanje ovog lika, jer se radi o specifičnoj vrsti. U tom ludilu, njegova mašta je ta koja je poremećena, ne njegove sposobnosti. U samom naslovu, Don Kihot se naziva "veleumnim" ili "oštroumnim" (šp:ingenioso), terminom koji bi se mogao protumačiti kao "maštovit",čime se jasno ukazuje na hiperaktivnu maštu glavnog lika. Zapravo, u najnovijem prevodu prevodilac se odlučuje baš za reč "maštoglavi". Postoje tri osnovna aspekta Don Kihotovog ludila: -Prvi aspekt je da on čvrsto veruje da događaji opisani u viteškim romanima imaju čvrstu istorijsku podlogu. To je suština njegovog ludila. -Drugi aspekt proizilazi direktno iz prvog: ako su te priče istinite, sasvim je logično pretvoriti se u lutajućeg viteza. -Treći aspekt se pokazuje tek u drugom poglavlju - mašta nameće stvarnosti slike sveta viteških romana i pretvara krčme u dvorce, seljanke u princeze, vetrenjače u divove, a stada ovaca u vojske. To su tri osnovna elementa Don Kihotovog ludila koje uspostavlja Servantes na samom početku knjige, vođena njegovom opsesijom viteškim romanima. Kada izađe iz opsesivnog stanja, Don Kihot je razborit i mudar i njegovi postupci ne razlikuju se od postupaka bilo koga zdrave pameti. Takva vrsta ludila se definiše kao ludilo sa momentima lucidnosti. Međutim, jedna osobina je zajednička i ludom i lucidnom Don Kihotu - neverovatna plemenitost i spremnost na žrtve za dobrobit čovečanstva. Sančo Pansa je Don Kihotova potpuna suprotnost, kako duhovno, tako i fizički. Dok je njegov

gospodar visok i mršav on je nizak i debeo. Primer prostodušnog čoveka iz naroda koji je naučen da poštuje autoritete, ali ne i da razmišlja o "umnim" temama. Zdrave je i bistre pameti i, za razliku od svog gospodara, čvrsto stoji sa obe noge na zemlji, a kad zatreba, ume da bude i lukav. Njegova mudrost ne dolazi iz knjiga i visokih škola, već direktno iz života i predstavlja nepresušni izvor prave narodne mudrosti. Na svaku ludoriju svog gospodara uvek ima spreman odgovor ili komentar u obliku neke narodne umotvorine - bilo poslovice, bilo izreke ili verovanja. Svestan je ludila svog gospodara, ali svejedno ga ne napušta u nevolji, u početku zato što poseduje veliki osećaj odanosti ali i praktičnosti, jer mu je sve vreme u glavi Don Kihotovo obećanje da će ga učiniti guvernerom ostrva, zbog čega je, uostalom, i pošao u avanture. Međutim, u drugom delu, Sančo zaboravlja na to obećanje i ponovo polazi na put, pre svega iz velike ljubavi i prijateljstva koje oseća prema svom nesrećnom gospodaru. Originalnost Don Kihot je konačno uobličio formulu realizma, čije preteče nalazimo u španskoj književnosti Srednjeg veka. Karakteriše se parodijom i ismevanjem svega fantastičnog, društvenom kritikom i insistiranjem na psihološkim vrednostima i deskriptivnom materijalizmu. Don Kihot je takođe kamen temeljac za polifonični roman, roman koji pokazuje realnost sa različitih tački gledišta koje su isprepletane u istom vremenskom prostoru. Pretvara realnost u nešto veoma kompleksno jer ne samo da pokušava da je reprodukuje, nego i da je zameni. Moderan roman, onako kako ga je začeo Don Kihot, mešavina je svega. Kako to kaže sveštenik, "razuzdano pisanije": mešavina epike, lirike, tragedije, komedije, proze, stiha, dijaloga, govora, pošalica, basni, filozofije, legendi... I naravno, parodije svih tih žanrova. Transkripcija i izgovor U Servantesovo doba, Kihot je pisano Quixote, a X (iks) se izgovaralo kao srpsko Š, tako da bi transkripcija imena na srpski jezik prema starošpanskom mogla biti Kišote. Međutim, u modernom španskom jeziku, X (iks) je zamenjeno sa J, koje se izgovara kao srpsko H, tako da dobijamo Quijote - Kihot. Takođe je pravilna, mada manje zastupljena, i transkripcija Kihote.

William Shakespeare - Romeo i Julija
Kratak sadržaj Uvod:Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija. Početak: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu. Zaplet: Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju Vrhunac: U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza. Rasplet: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život. Kraj: Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću. Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji. “Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju. “Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oči njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oči tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeća od sunca, A njezine bi oči na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83 Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka. “Iz ljute mržnje niče ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78 Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom. “Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ćeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84

Tema Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja. Ideja Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju. Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije. “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izađi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“, citat, str.82 2)”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreću naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108 Najzanimljvije u romanu: su dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan. Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju. “LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline.

I najslađi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedući uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107 “LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95 Dojam o knjizi Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”

F. M. Dostojevski - Zločin i kazna
Književno djelo Fjodora Mihajloviča Dostojevskog značajno je ne samo u okvirima ruske književnosti, gdje je često bilo osporavano, već je ono mnogo značajnije za zapadnoeuropsku književnost i misao kraja XIX i XX stoljeća. Gotovo da nema pisca, kritičara, povjesničara književnosti ili suvremenog mislioca koji se na neki način odredio prema djelu Dostojevskog. William Faulkner je pisao da je Dostojevski umjetnik s kojim bi se rado usporedio svaki pisac samo kada bi mogao. Austrijski književnik Stephan Zweig smatrao je tragediju Karamazovih isto tako značajnom za svjetsku književnosti isto tako kao i trilogiju Orestija ili epove Homera. Za Thomasa Manna Dostojevski je največi psiholog svjetske književnosti, za Nitzschea on je jedini mislilac od kojeg je nešto naučio. Za Gidea romani Dostojevskog nisu samo knjige već najustreptaliji život za koji zna. Prodiranje u psihički svijet čovjeka, funkcioniranje njegove podsvijesti, kako ih opisuje Dostojevski, visoko su cijenili Freud i Adler. Maksim Gorki je, nazvavši Dostojevskog zlim genijem, priznao da se njegov talent može usporediti jedino sa Shakespearovim. Tridesetih godina F.M.Dostojevski, sin vojnog liječnika i kčeri morskog trgovca, živi i školuje se, zajedno sa svojim starijim bratom Mihailom, u jednom od najboljih moskovskih pansiona. Tamo se, slično kao i u liceju koji je pohađao Puškin, poseban naglasak stavlja na književnost. Profesor ruske književnosti doduše ne priznaje Gogolja, ali zato svoje učenike detaljno upoznaje s Puškinom, Ljermontovim i Koljcovom. Ovdje se mladi Dostojevski upoznaje i s francuskom književnošću te pored klalika Racinea i Corneillea čita djela suvremenih francuskih autora - Balzaca, Hugoa, George Sand, E. Suea, djela nova i sadržajem i formom, čije ćemo tragove pronaći u stvaralaštvu ranog i zrelog Dostojevskog. Istovremeno on se zanosi i "gotskim romanima" Ann Cliford. Godine 1837. Dostojevski se, prema želji oca, upisuje na vojnu inženjersku akademiju u Petrogradu. Niz stručnih predmeta i stroga disciplina inženjerske škole oduzimaju Dostojevskom mnogo vremena, ali ga ipak ne sprečavaju da se, kao i do tada, bavi književnošću. Pisam koja Dostojevski u to vrijeme upućuje bratu Mihailu puna su rasprava o Schilleru i E.T.A.Hoffmannu, Byronu i Shakespearu, Goetheu i Homeru. Njegov odnos prema književnosti gotovo je religiozan i upravo je književnost za Dostojevskog to što jedino može izmijeniti svijet. On je još uvijek naklonjen romantičarskoj književnosti kojoj će uostalom biti uvijek naklonjen, no za daljnji život pitomca inženjerske akademije presudno je poznanstvo s Gogoljem. Dostojevski je završio akademiju u činu oficira, no već sljedeće godine zatražio je otpuštanje iz vojne službe. On se osjeća pjesnik, ne inženjer. Za Dostojevskog istodobno počinju financijski problemi koji će ga pratiti cijeli život. Upoznaje svijet zalagaonica, novčanih zajmova i mjenica, poslovnih ljudi i petrogradskih zelenaša, svijet gdje vlada novac, svijet u kojem će živjeti junaci njegovih romana (Zločin i kazna, Krotka). Ruski čitatelji upoznaju Dostojevskog kao prevodioca Balzacova romana Eugenie Grandet. Prijevod je objavljen 1844.g., Dostojevski ga smatra izvrsnim, ali taj prijevod je tek predradnja, priprema za književni rad. Prvi roman Dostojevskog bio je Bijedni ljudi(1846). Dostojevski je, oslanjajući se na rusku književnu tradiciju Puškina i Gogolja, stvorio roman u duhu vladajuće naturalne škole, a epistolarna mu forma dopušta da prodire u psihički svijet svojih junaka i na nov način ispriča o životu "malog čovjeka" premjestivši naglasak na sa socijalne na psihološku motivaciju. Iste godine kad i Bijedne ljude Dostojevski objevljuje svoje pripovijetke Dvojnik (1846) i Gospodin Proharčin. Radeći na noveli Gospodin Proharčin, Dostojevski se poslužio novinskim materijalom,

Raskoljnikov ubija staru lihvaricu. provjera njegove teorije. Svi postupci Raskoljnikova. Demoni. Svojim razgovorima s nepostojećim anticipira buduće junake u čijim će se podvojenim svijestima odvijati cijeli dijalozi. Monološka forma omogućuje Dostojevskom da neograničeno istražuje misaoni i emocionalni svijet svog "antijunaka" te da iskaže odrađene filozofske. Ubojstvo starice "intelektualna" je odluka Raskoljnikova. a ponajprije ubojstvo. Isprepliće se sa sudbinom pijanog i nesretnog Marmeladova. da bi dokazao sebi da nije tek pripadnik mase. a Tolstoj pokušava prodrijeti u dušu svojih likova. kao da dokazuje da sudbina Marmeladovih. moralnim i etičkim traženjima. Likovi pripovijedaka Slabo srce (1848) i Polzunkov (1848) pripadaju istoj socijalnoj sredini kojoj pripadaju i likovi prethodnih pripovijedaka i romana. o socijalizmu. Dostojevski zastupa načela idealističke estetike. suprotstavlja se civilizaciji i poriče čak i sam pojam "progresa" koji se uz nju vezuje.člankom o siromašnom činovniku koji je umro s pola milijuna gotovine. svojih motivacija podsviješću što počinju zamjenjivati socijalne motivacije. razvija intelektualnu teoriju natčovjeka prema kojoj je sve dopušteno. njegove smrtno bolesne žene Katerine Ivanove i djece čija je budućnost pijanstvo. Dostojevski dokumentarnoj građi pridaje novo značenje . Sonje. To je dodatni moment koji ga potiče da učini "ono". polemizira s Černiševskim i njegovom teorijom "razumnog egoizma" (parodirat će je Dostojevski u liku Lužina u Zločinu i kazni). dobrovoljnog osamljenikaotuđenog od društva. Dostojevski želi progovoriti i o ljudskim strastima. Dunja koja je spremna na ponižavajući brak s mrskim i ograničenim Lužinom da bi osigurala bratu budućnost. "velikim grešnicima". Dok Turgenjev poetizira svijet koji opisuje. "poniženog i uvrijeđenog". koja je više nalik na grob negoli na sobu. već neizbježna. ne prihvaća žrtvu svjestan da je i taj izlaz tek prividan. o ženi razapetoj između strasti i kajanja. odobrava taj brak kao jedini mogući izlaz iz situacije u kojoj se obitelj našla. "materijala". Sudbina Raskoljnikova isprepleće se sa sudbinama drugih "poniženih i uvrijeđenih" stanovnika prijestolnica i one uvjetuju i opravdavaju njegov postupak. on se ne može i ne želi odreći svog romantizma i fantastike. Na žrtvu su primorane i majka i sestra Raskoljnikova. a čija je propast samo pitanje vremena. da bi spasila obitelj. Na prostituciju se odlučuje i Sonja. Glazbena načela kompozicije razvit će Dostojevski u svom romanu Zločin i kazna (1866). Puljherija Aleksandrova. jedan od mogućih kompromisa s vlastitom savješću. smatra da umjetnost mora biti nezainteresirana. kći Marmeladova. a srodni su im i po svojim psihološkim karakteristikama. pa i "krv po savjesti". Dunje nije samo slučajna. Njega norme i zadaci ograničavaju. u dijaloškoj formi razmišlja o društvenim i polotičkim idejama svog vremena. dobru i zlu. a Raskoljnikov. On u svojoj potkrovnoj sobici. "Antijunak". o izuzetnim ljudima. etičke i estetske sudove koji su uvijek u dijaloškom suodnosu s tuđim idejama i mišljenjima. sivilu svakodnevničkog gradskog života poniženih činovnika. ali se ono istovremano motivira i psihološki i socijalno. no i ogorčenog filozofa zločinca Rodiona Raskoljnikova. uviđa i njenu uzaludnost. o idealnom čovjeku.filozofsko. motivirani su višestruko. Scena s pijanom djevojkom koju Raskoljnikov slučajno sreće na svom lutanju petrogradskim ulicama. Nakon počinjenog ubojstva ne može izdržati moralni i psihološki pritisak. nepodnošljiva. majka Raskoljnikova. . Tim postupkom pisac će se koristiti i pri stvaranju svojih velikih romana (Zločin i kazna. U središtu romana nalazi se lik bivšeg studenta. o slobodi koja je čovjeku mučna. kako ga naziva Dostojevski. kaje se i predaje vlastima. zavedenih djevojaka i bijednih studenata. Da bi provjerio svoju teoriju. a umjetnički čin iracionalan. "napoleonima". Raskoljnikov pak Dunjin brak poistovjećuje sa Sonjinom prostitucijom. a ni jedna od motivacija nije potpuna ili dominantna. zahtijeva slobodu stvaralaštva i umjetnosti. Braća Karamazovi) i na taj način povezivati aktualna društvena i politička pitanja Rusije s filozofsko-psihološkom problematikom. tuberkuloza ili prostitucija. Ostajući vjeran svojim siromašnim i osamljenim junacima. svestan veličine Sonjine žrtve.

šest koraka dugačka. takvo i pokućstvo: tri stara stolca. Stara zla lihvarica posjeduje novac. čita evanđelje.Neumitnost propasti većine tih ljudi uvjetuje neimaština. naglašavaju bezizglednost njegove situacije. u kutu obojen stol na kojemu ležaše nekoliko bilježnica i knjiga. i napokon glomazna sofa. sa Sonjom koja ga prati. Ali uskoro je utonuo u nekakvu duboku zamišljenost. Socijalno zlo velikog grada potiče Raskoljnikova na zločin. prilično trošna. nekoć presvučena cicom a sad sva izderana. vode prema problemu koji njega muči. mnoštvo stanovitih lokala i uglavnom . a uz to i sparina. i Raskoljnikov ga ne želi za sebe samoga. Sav roman protječe u dijalogu. ili pak unutrašnji kao monolog Raskoljnikova. Njihove životne priče prepleću se s onom o Raskoljnikovu. povisok. Kadikad bi samo nešto promrmljao sebi pod nos. s istražiteljam. no pitanja koja postavlja roman ostaju otvorena." "Doduše.Mjesto radnje je Petrograd koji se bitno razlikuje od Pariza. Kriminalistička fabula. Svaki od likova pokušava naći svoje rješenje. pet . divnih tamnih očiju. ta je gradska četvrt bila takva da je tu bilo teško koga iznenaditi odjećom. dopunjavahu odvratan i turoban kolorit prizora. kestenjaste kose. bolje reći . Sve je svedeno na krajnju bijedu. gužva. Dok je u Parizu opisivano siromašno građanstvi i puk. na mnogim mjestima odlijepljenim od zida. odriče svojih ideja o natčovjeku. obitelji. psihološki. što prelazi u dijalog. emocionalno i socijalno pripremaju ga na zločin. ali zato pažljivo sluša sve što mu sugovornik priča "Usput rečeno. služi iskazivanju etičkih. podržavaju ga u njegovoj odluci. sudstva itd.sve to neugodno uzdrma ionako već rastrojene mladićeve živce. Kakva soba.Raskoljnikova sa Sonjom.Čak i vlasnici velikih kuća koji su iznajmljivali stanove bili su siromašni i svedeni na krajnju bijedu. bio je neobično pristao. i toliko niska da se malo viši čovjek osjećao u njoj tjeskobno te mu se sve nekako činilo da će udariti glavom o strop.. neobično jadna. pa i ne želeći ništa primijetiti. Likovi koje Dostojevski opisuje na samom su dnu svega.Raskoljnikov se kaje. Život Lužina zasnovan je na ideji "razumnog egoizma" koji čak i samom Raskoljnikovu zvuči kao strašna parodija njegovih vlastitih ideja. sa Svidrigajlovim. prašina i onaj posebni ljetni zadah što je dobro poznat svakom Petrograđaninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac . opeke. . što se vidi po sobama koje su iznajmljivali: "Bijaše to majušna prostorijica. Nepodnošljiv zadah iz krčma kojih u tom dijelu gradu ima sva sila. vitak i sjenit. pitanja pijanstva. Marmeladov je pak suprotstavljen Raskoljnikovu svojom pokornošću pred sudbinom i vjerom koju ne gubi čak ni onda kada je potpuno svjestan vlastite konačne propasti. U ovom je času znao da mu se misli na mahove brkaju i da je . nedostatak novca. Gotovo sva zbivanja romana upoznajemo prelomljena kroz svijest Raskoljnikova. Dijalog je ili stvaran .. i pijanci koje je neprestance susretao iako je bio radni dan. "Vani je bila strašna žega. toliko jadni i toliko siromašni da se ne mogu čak ni približno usporediti sa siromašnim pariškim pukom. već po tome koliko su bile zaprašene vidjelo se da ih već odavna ničija ruka nije taknula. prašnim tapetama. moralnih i filozofskih ideja. i u Sibiru. koju je u Zločinu i kazni Dostojevski prvi put upotrijebio. Sijenska tržnica u blizini. Fabula je cjelovita i završena . ali koliko god ti ljudi bili siromašni ne mogu se mjeriti sa bijedom ljudi iz Petrograda. s onim svojim žućkastim. skele. i pošto dalje ne primjećujući više ništa oko sebe." . prostitucije. na sve strane vapno. rijetko s kim puno govori. svoj izlaz iz bezizlazne situacije šti ih stvara veliki grad. a i za postavljanje aktualnih društvenih pitanja Rusije tog vremena.čak u nekakav zanos. koji bi spasio živote mnogih. zapremala je gotovo cijeli zid i pola širine cijele sobe te služila Raskoljnikovu kao postelja.Raskoljnikov je vrlo povučen u sebe i neki svoj svijet. iz one svoje navike da razgovara sam sa sobom što ju je malo prije bio i sam priznao.

kada bi netko došao u poziciju da nešto mora prodati ako ne želi ostati gladan odlazio bi Aljoni Ivanovoj i davao joj neki svoj predmet u zajam "Bijaše to sitna suhonjava bakica od svojih šezdeset godina.. uskoro su se i od njega svi odbili. stidio da u po bijela dana izađe na ulicu u takvim dronjcima. kao nejako dijete. Nije sudjelovao ni u zajedničkim sastancima." . Ali sada ga najednom nešto privuklo ljudima. pa i po sedam posto kamata na mjesec. a u isti mah kao da se nekako zaželio ljudi. a oko ramena joj se. ili naprosto Lizaveta. Daje i po četiri puta manje nego što stvar vrijedi. bijaše joj obilato namazana uljem.puno toga o Raskoljnikovu saznajemo i od Razumihina: "Rodiona poznajem godinu i pol dana: natmuren je. Bjeličasta." "Sila ti je ona . nezgrapna. sav pohaban i požutio. I rasprede o tome kako je pakosna i hirovita. uznosit i ohol. a uzima po pet. Mnogo je naših bilo već kod nje. a ne libi se ni zaloga od jednog rubalja. kako već rekosmo. može ti odjednom isplatiti pet tisuća." "Raskoljnikov nije bio navikao na svjetinu i. Toliko je bio bijedno obučen da bi se neki drugi čovjek. gologlava. od svih se tuđio.kod nje uvijek možeš dobiti para. i tako dalje. Nju Raskoljnikov neplanirano ubija jer je došla kod sestre baš u trenu kada je on još bio tamo "Ta je njihova znanica bila Lizaveta Ivanovna. unatoč vrućini. Bogata je kao Čifutin.Aljona Ivanova bila je starica koju je Raskoljnikov ubio. nije gotovo ni s kim družio. Nikada se na zanima za ono što u tom trenutku zanima sve druge. čak i naviknut na pohabanost. nego baš kao da nema vremena za takve tričarije. Ponekad ne možeš riječi izvući iz njega! Nikad nema vremana. Neizmjerno cijeni sam sebe. malog šiljastog nosa. Učio je mnogo. a čini se da ima donekle i pravo. radila je dan i noć. od svojih trideset pet godina. ali ga nitko nije volio. Bijaše to visoka. ali ne zato što nema duha. Nerado iskazuje osjećaje i radije će biti okrutan nego da riječima iskaže što mu je na srcu. Inače. klonio se svakog društva.Lizaveta je sestra Aljonina. Tanak i dugačak vrat nalik na kokošju nogu bijaše omotala nekakvom flanelskom krpom." "Zanimljivo je da se Raskoljnikov. Uostalom. svakog časa tuče i drži u pravom ropstvu..malaksao: već je drugi dan kako nije gotovo ništa okusio. kako je dovoljno da jedan dan zakasniš pa da ti propadne zalog. kao da je pred svima nešto tajio. Starica je svaki čas kašljala i hrakala. Ne sluša do kraja što mu govore. nikom nije odlazio u posjete i nerado je dočekivao goste. pogotovo u posljednje vrijeme." . Ona je u zajam uzimala sve što bi joj neki student ponudio i davala mu novac. baš kao da se u njemu redom smjenjuju dva suprotna karaktera. plašljiva i ponizna djevojka. u čemu ide sve do nečovječnosti. ni u bilo čemu drugome.. Nije podrugljiv. ni u razgovorima.. neprestano mu netko nešto smeta. premda je Lizaveta natprosječno visoka. nego je naprosto hladan i besćutan. tj.Odavno je već znao sve o toj Lizaveti. klatio haljetak obrubljen krznom. Kao da se u njemu zbivalo nešto novo. nije se štedio i stoga su ga poštovali. dok je studirao." . između ostaloga. Bio je vrlo siromašan i nekako nadmetno uznosit i suzdržljiv. mlađa sestra one iste starice Aljone Ivanovne. slaboumnica tako reći. udove koleškog registratora i lihvarke kod koje je Raskoljnikov jučer bio založio svoj sat i izveo svoju probu.. strepila je od nje i trpjela čak i batine. ni u zabavama. ponekad uopće nije hipohondar. Samo je strašna gadura. živahnih i pakosnih očiju. u posljednje je vrijeme (a možda i znatno ranije) nepovjerljiv i sklon hipohondriji. Velikodušan je i dobar..veli . onako mala i odurna. pa i ona je njega donekle poznavala. Oni su joj . mrk. Bila je prava ropkinja svoje sestre. kako baba ima sestru Lizavetu koju ona. ponešto progrušana kosa. Stajala je neodlučno sa zavežljajem u rukama pred trgovčićem i njegovom ženom i pozorno ih slušala. ništa ne radi. Student se raspričao i spomenuo. kako su je svi zvali.

vrlo visoka rasta. Ispod prsluka od nankina visio mu je plastron. ali već poodavno.čovjeka kojega ne voli.Jest. premda u tom susretu nije bilo ničeg čudnovatog. sav zgužvan. Samo zato što je čudna." "Pridigne se. rekao bi da je prerušen vojnik. da bi pomogla bratu. ali uvijek vrlo čista. Oči joj bijahu užagrene kao u vrućici. Samo se još kako-tako držalo jedno jedino puce. Dokaz ti je što se mnogima sviđa. zaista joj Marmeladov nije bio par. malko ukoso od njega.Dunja je Raskoljnikova sestra koja se. A smiješak joj je čak i vrlo lijep. Kad ju je Raskoljnikov iznenada spazio. Student se pak najviše čudio i smijao tome što je Lizaveta svaki čas trudna. razborita. strašno nezgrapna. dohvati svoju staklenku i čašicu i sjedne do mladića. kao činovnik. -Pa kako. posrne. nabreklih vjeđa iza kojih su se caklile. Ali je bio nemiran.a valjda i razum i pamet ali u isto vrijeme kao da je prosijavala i ludost. sve samo za žene. u pogledu mu je blistao čak nekakav zanos . koje je zakopčavao želeći očito ostati pristojan. još i sad divne kestenjaste kose. kako već rekosmo.gorljivo nadoveže student. Naravno. . kao pukotinice uske. a obrazi joj zaista bijahu osuti crvenim pjegama. Nego.Marmeladov je čovjek kojega Raskoljnikov sreće slučajno u gostionici i tu započinju njih dvojica razgovor i "sprijateljuju se". .nešto vrlo živahno tumačili. na sve pristaje. samo je na mahove zapinjao i otezao u govoru." . ispucalih usana.Katerina Ivanova bila je Marmeladova žena. ali je govorio glatko i tečno. Još kako. Općenito je malo govorila i. bilo je nešto na njemu vrlo čudno. Ja bih tu prokletu babu ubio i opljačkao. Bio je obrijan. "Bijaše to čovjek koji je prevalio pedesetu. ali. tražili su preprodavača. što sam već odavno uočila kod nje. ali uredna i pobožna. stara djevojka.. . povisoka i skladno građena. Bolno se doimalo to sušičavo i uzbuđeno lice pri posljednjim zrakama krnjatka svijeće što su treperile na njemu. nekako iskrenutih nožurda. mrsio je kosu i pokatkad ojađeno podupirao objema rukama glavu naslanjajući se poderanim laktovima na ispolijevani i ljepljivi stol. zastupala svoje mušterije i imala veliku praksu zato što je bila vrlo poštena i svagda kazivala posljednju cijenu: koju cijenu odredi pri njoj i ostane. tako da mu je po licu bila gusto izbila sivkasta čekinjasta dlaka. čak i zelenkast u licu podbuhlom od neprestana pijančevanja. strpljiva i velikodušna djevojka. pokorna. vrlo nervozna. žut. vazda u izgaženim cipelama od jareće kože. srednjeg rasta i čvrste građe. Kako se takva roba ne prodaje dobro na tržnici. crna je u licu. Pa i u njegovim manirima zapažalo se zaista nešto dostojanstveno činovnički. ali vatrena srca. Ima neko dobro lice i oči. obuzeo ga je nekakav čudan osjećaj nalik na silno zaprepaštenje. bezazlena. ali živahne zakrvavljene oči.." "Neka nedavno doseljena i osiromašena obitelj prodavala je stvari. Hodala je gore-dolje po svojoj maloj sobi ruku stisnutih na prsima. odjeću i ostalo. Čak mi se učinila i vrlo hladnom kada je Marmeladov umro "Bijaše to strašno mršava žena. posve pohaban crn frak s kojega su bila pootpadala poceta. niti što čuje niti vidi. tanka. zamazan i ispolijevan. veliš da je grdoba? . dišući nepravilno i isprekinano. krotka. Međutim. "To ti je čvrsta. Raskoljnikovu se učini da joj nije više od trideset godina. ali pogled joj bijaše oštar i ukočen. znaš što ću ti reći." "Lizaveta pak nije iz činovničkog staleža nego obična pučanka. znaš. Na njemu bijaše star.pripomene oficir. prosijed i dobrano čelav. baš kao da nije ni on već mjesec dana ni s kim razgovarao. Bio je pripit. a Lizaveta se time bavila: uzimala je robu u komisiju.nasmije se oficir. tu ni s njene ni s njegove strane nema neke osobite ljubavi. . dugačkih. želi udati za Lužina . Vrlo je mirna. Čak je nekako pohlepno saletio Raskoljnikova.Pa kao da se i tebi sviđa? . nipošto nije grdoba. i vjeruj mi da me savijest ne bi nimalo pekla . bila je vrlo skromna i plašljiva. reklo bi se da je nekako zanesena." .Nije čula ni opazila došljake.

pravi anđeo. samouvjerena. Ja. Kad nas je prvi put posjetio.visoka. kao što je sam rekao. kazao nam je da je praktičan čovjek. o čemu za sad nema mnogo razloga da sumnjamo. snažna. čini se. originalne Louvainove proizvodnje.jedina nepravilnost na tom krasnom licu.sve je to čak i pristajalo licu Petra Petroviča. ali to gotovo da i nije neka mana. služi na dva mjesta i već ima svoj kapital. posve lagana batistena kravata s ružičastim prugama. oči gotovo crne. možda. svježa i rumena. ali je prilično ugodne vanjštine i još se može svidjeti ženama. ponosite. uostalom tek malo progrušana. a u isti mah gdjekad. Ima doduše četrdest pet godina. Kosa joj bijaše tamno plava. dobar. "Čovjek je pouzdan i imućan. Bila je blijeda. međutim. i vrlo se lijepo zgušnjavali oko glatko izbrijane blistave brade. Osim toga." "Avdotja Romanovna bijaše izvanredno lijepa . novi novcati cilindar svjedočio o toj svrsi: Petar Petrovič je postupao s njim nekako odveć obzirno i držao ga u rukama suviše oprezno. lice joj blistalo od svježine i zdravlja. U svoj odjeći Petra Petroviča prevladavale su svijetle i mladenačke boje. Imala je prilično malena usta. pomalo tašt i voli da ga drugi slušaju. Njegovo lice. mogla oprostiti u takvoj prilici zato što je Petar Petrovič igrao ulogu zaručnika. samo što je malko mrgodan i nekako uznosit. Na njemu bijaše zgodan svijetlosmeđ ljetni kaput. I još je štošta kazao jer. sudeći bar po mnogim znacima." "Čak bi mu se i osobna spoznaja.ali Dunja nije samo pametna djevojka nego je u isti mah i plemenito stvorenje. te mu beskonačno zahvaljivati što ju je izbavio iz siromaštva. nije zbog toga bila ni manje smiješna niti mu je pridavala glup izraz. na trenutke. za paradu. netom kupljena fina košulja. ionako se doimalo mlađim od četrdeset pet godina. nalikujući na dva kotleta. dakako. Cijelo mu je odijelo bilo netom sašiveno i sve je na njemu bilo lijepo. ali joj bljedoća nije bila nezdrava. neobično dobre." "Petar Petrovič je. Ali možda se to samo tako čini na prvi pogled. neobično svježe i. kao što obično biva kad se nakovrča kosa. nisam bogzna što shvatila. ali što inače nije oduzimalo njenim kreznjama ništa od njihove gipkosti i ljupkosti. a počešljana i nakovrčana kod frizera. to je vrlo promišljen čovjek pa će. mladenački. pa i inače je noebično ozbiljan i pristojan. što se očitovalo u svakoj njenoj gesti. jer onda čovjek neminovno nalikuje na Nijemca koji ide na vjenčanje. Čak ni kosa. bijaše joj malčice isturena. pored ostalog stanovitu uznositost. koji će se sa svoje strane brinuti za njenu sreću. nepravilnost koja mu je. isto takav pršnjak. tome su bili krivi neki drugi uzroci. samo je. možda isuviše samodopadna. svjedočile su to isto. ali mi je Dunja kazala da nije doduše osobito naobražen. i sam uvidjeti da će mu sreća u braku biti utoliko pouzdanija ukoliko Dunječka bude s njim sretnija. "uz shvaćanja naših mladih naraštaja" i da je neprijatelj svih predrasuda. a što je najljepše . kako mu je pristajao smijeh. a donja usna. tanke hlače svijetle boje. U licu je nalikovala na brata. neobično čestit čovjek. Pa i prekrasne rukavice. Čak je i gizdelinski. malo svijetlija nego u brata. i smatrat će svojom dužnošću da usreći muža. ali kako je samo tom licu pristajao osmijeh. ali bi se moglo čak reći da je prava ljepotica." "Junačio se bio preko svake mjere i nije ni pomišljao na to da bi se dvije siromašne i nezaštićene žene mogle izbaviti od njegove vlasti. a koja će mu se za uzvrat klanjati i klečiti pred njim. sjajne. čini mi se. ako ničim drugim a ono time što ih nije navlačio nego samo nosio na rukama. pridavala nekakvu osebujnost i. bilo suviše novo i suviše odavalo određenu svrhu. štoviše. noebuzdan!" . naravno. divnog stasa. rukavice boje jorgovana. vedar. o ugodnoj promjeni na bolje. Ako je u tom prilično lijepom i ozbiljnom obličju i bilo nečeg neugodnog i odbojnog. zajedno s bradom . On je htio siromašnu ženu kojoj će moći zapovijedati. Izraz na licu bijaše joj svagda prije ozbiljan i zamišljen nego vedar. Tomu su njegovu uvjerenju znatno . ali da u mnogo čemu pristaje. iako valja priznati da smo sve skupa obavili navrat-nanos. lijepo.Lužin je bio čovjek za kojeg se Dunja trebala udati. ali da je pametan i . Tamni zalisci zgodno su ga osjenčavali s obje strane.

a lančić na satu bijaše podebeo.svijetle ravne kose. Pristala je." . Bilo mu je oko dvadeset sedam godina. šiljasta nosića i brade. Svi njegovi znanaci držali su da je težak čovijek. ispod te prostodušnosti krila se i dubina i dostojanstvo. naravno poštenim radom. s naočalama i s velikim zlatnim prstenom na prstu nabreklom od debljine. na licu su joj ostali tragovi nekadašnje . . izgledala je još gotovo kao djevojčica. ali prilično zgodna plavojka. Bijaše upadljive vanjštine .Zosimov je bio Raskoljnikov liječnik "Zosimov je bio visok i ugojen čovijek.Razumihin je bio prijatelj Raskoljnikov. ali ne zadugo. nekako ušiljeno. Bio je to neobično vedar i društven momak. nekako mlitave. svaki čas izbijaše iz njega taština. Osim toga. Za Razumihina je bilo značajno još i to što ga nikad nikakvi neuspjesi nisu zbunili i što ga. "Puljheriji Aleksandrovoj bilo već četrdeset tri godine. ali su joj zato plave oči bile tako bistre. djevojka od svojih osamnaest godina.svijetle ljetnje hlače i uopće je sve na njemu bilo nekako široko. i upeo se iz petnih žila da popravi svoje imovinske prilike kako bi mogao nastaviti studirati. podbuhla i bezbojno blijeda. naime. Na sebi je imao širok gizelinski lagan kaput.pridonijeli taština i onaj stupanj samopouzdanja što se najbolje može nazvati zaljubljenošću u sama sebe. Mogao je stanovati i na krovu. čak što više i željela da se Dunja uda za Lužina iako je znala da ga Dunja ne voli. lice bi joj postalo tako dobro i tako prostodušno da je i nehotice privlačilo čovijeka. čini se. što se gdjekad čak i smiješno očitovalo u nekim njenim kretnjama. Ponekad je zapodijevao kavgu i bio na glasu sa svoje snage." . ali je mogao biti i bez pića. Bio je vrlo bistar. Mnogo je držao do svoje pameti i sposobnosti i čak je kadikad. nekako zbližio. nikakve nepovoljne okolnosti nisu mogle skršiti. vazda loše obrijan. mršav. premda gdjekad zaista priprost. glatka izbrijana lica. bila je još jedna karakteristična crta: iako joj je bilo osamnaest godina.Raskoljnikova majka bila je osjećajna i voljela je svoju djecu.visok. na njenu licu. ali je također bila i proračunata. ali su trvrdili da zna svoj posao. a kad bi živnule. Nedavno je i on bio prisiljen prekinuti studij. "Sonja je bila niska rasta. Doduše. prilično nepravilno. izvanredno lijepih plavih očiju. dok je bio sam. Petar Petrovič je bio počeo od ničega pa se u njega razvila bolesna navika da uživa u samom sebi. ali je mogao i bez njih. brinula se za svoju obitelj. posve mršavo i blijedo lišce. Bila je prostitutka. otvoreniji. s Razumihinom nije čovjek ni mogao biti drugačiji. uživao gledajući se u zrcalu. Ali najviše je na svijetu volio i cijenio svoje novce stečene radom i kojekakvim dovijanjem: novci su ga izjednačavali sa svime što je bilo iznad njega. trpjeti najgoru glad i veliku studen. a ujedno je pomagala i Raskoljnikovu. Jednom nije cijele zime ložio u svojoj sobi tvrdeći da je čak i ugodnije jer se u hladnoj sobi bolje spava. gizdavo i novo novcato. Bio je vrlo siromašan i bez igdje ikoga. Znao je bezbroj izvora iz kojih je mogao crpsti. rublju mu nije bilo zamjerke. Jedino je njemu Raskoljnikov govorio dosta toga. tko zna zašto. doimala se mnogo mlađe nego što je uistinu bila." . ali je isto tako znala da bi udajom svoje kčeri riješila materijalno stanje svoje obitelji. pa i na cijeloj njenoj pojavi. Kretnje mu bile spore.Sonja je bila Marmeladova kći. a u isti mah promišljeno slobodne. crnokos. iako se trudio da je prikrije. mršava. tako reći pravo dijete. Uostalom. više nego bilo kome drugom "S Razumihinom se. međutim. ponekad bi pretjerao u vragolijama. Čak se ne bi moglo reći da je ljepuškasta. dobar do prostodušnosti. zarađivao je novce svakojakim poslovima. Pio je kao spužva. nije se baš zbližio nego je samo s njim bio razgovorljiviji." "Bijaše to mršavo.

što je.i polagano. Njegovo nabuhlo. među uglednije stanare jer se nije opijao. svijetle. nečujno sjedne na stolac do ležaja." "Taj je Andrej Semjonovič negdje služio. pa i sav je bio nekako pogrbljen. obrazi joj upali i osušili se od briga i jada. počeka časak . vodenastim sjajem i bile zastrte gotovo bijelim trepavicama što su treptale baš kao da namiguju.Porfirij Petrovič bio je kriminalistički inspektor i na neizravan način izvlačio je iz Raskoljnikova istinu o ubojstvu Aljone Ivanove. u prsluku i nečim nalik na kućnu haljinu. nekako posebno ispupčenoj na potiljku. bio je to čovijek već u godinama. na mnogo je šta mogla pristati. a bijaše neishranjen i skrofulozan čovjek niska rasta. strogo i nezadovoljno.. onizak. tamnožute boje. Bio je prilično meka srca. glatko izbrijan. bilo gotovo svagda smiješno. štoviše. Bio je to čovijek od svojih trideset pet godina." ." ". kratko podšišane kose na velikoj okrugloj glavi. Uz to su ga vječito boljele oči. "Pazikuća je stajao na vratima svoje sobice i pokazivao ravno u njega nekom oniskom čovjeku koji je vanjštinom ličio na obrtnika. izdaleka bi se reklo da je žensko. ali je govorio vrlo samouvjereno.ljepote. ono što je vidio. gotovo bijele brade. oborio. Pogled tih očiju nekako je čudno odudarao od cijele njegove pojave na kojoj je bilo čak i nečega ženskoga. pravila i najdubljih uvjerenja preko koje ju nikakve okolnosti nisu mogle natjerati da prijeđe. te je pridavao mnogo više ozbiljnosti nego što bi čovijek u prvi mah očekivao. Očito je bio spreman da dugo čeka. Da kažemo uzgred da je očuvanje svega toga jedini način da se i u starosti ne izgubi ljepota. sitne oči urasle u salo gledale su nekako mrzovoljno. da navodno igra važnu ulogu u nekim zanimljivim i famoznim društvima. okruglo lice s pomalo prćastim nosom bijaše nezdrave. u posve čistoj košulji i u izgaženim papučama. bila je bojažljiva i postupljiva. pa i trbušast." . a to je da je Lužin podmetnuo novac Sonji i optužio ju za krađu. a koji put čak i izvanredno uznosito. pohotan čovjek koji nije birao sredstva da ostvari svoj cilj i naum. čak i na ono što se protivilo njenim uvjerenjima. podsmješljivo. svježinu dojmova i čestit. u kućnom kaputu. šešir odloži do sebe na pod. ali je svagda postojala određena granica poštenja.Svidrigajlov je bio vrlo bezobziran . inače. a osim toga doimala se mnogo mlađa nego što je uistinu bila.. u masnoj kapi. Glavu je. jedino bez onog izraza donje usne što je u nje stršilo. punašan. pa se objema rukama podupre o trskovac i bradu nasloni na ruke. a . svom bivšem štićeniku. Amalija Ivanova ubrajala ga je. nevjerojatno plav. ali samo do određene granice: mogla je dugo popuštati. brižljivo zatvori za sobom vrata. Bijaše to slika i prilika Dunječkina. oko očiju su joj se već davno bile razgranale sitne bore. priđe stolu. Koliko je Raskoljnikov mogao razabrati kroz trepavice kojima je treptao. Puljherija Aleksandrova bijaše osjećajna. kao što gotovo svagda biva u žena koje su do pod stare dane sačuvale bistrinu duha. bujne. samo nakon dvadeset godina. Kosa joj je već počela sijedjeti i prorjeđivati se.. "Porfirij Petrovič je bio obučen po domaću. da je jedan od najistaknutijih mladih naprednjaka i. pa ipak je to lice bilo još divno. ali ne i sentimentalna. smežurano lice govorilo je da je prevalio pedesetu. ali prilično živahno i.. čist žar srca." .Bilo bi možda i dobroćudno da nije bilo izraza očiju koje su se sjale nekakvim žitkim. Najednom oprezno preskoči prag. Podbuhlo.neznanac svejednako stoji na istom mjestu i netremice ga motri. s obzirom na njegovu sitnu pojavu.za sve to vrijeme nije odvajao očiju od njega . tj. sa zaliscima u obliku kotleta na što je bio neobično ponosan. bez brkova i zalizaka. "Još je u provinciji bio čuo o Andreju Semjonoviču. što više.Andrej Semjonovič je bio cimer od Petra Petroviča. stamen.Dokazao je svoje poštenje time što nije htio lagati da je Sonja ukrala Lužinu novac već je rekao istinu.

i to što prije doznati..I..uredno je plaćao stanarinu.Cijeni ljubav iznad svega i zato ne želi da se Dunja uda za Lužina samo iz računa i da bi se obitelj izbavila iz siromaštva ". kao pauk. Ya sve te svoje vrline.Najednom u daljini. sve im prizna i preda se "Da odem ili da ne odem? . kao bi učas napravili karikaturu od svega čemu sami gdjekad sami služe.Raskoljnikov je toliko očajan svojim činom da razmišlja i tome da ode na policiju." . kad bih opet išao tim istim putem." .nastavi Raskoljnikov na jedvite jade . možda se nikad više ne bih latio ubojstva..Udala bi se za Lužina radi mene.Žali za načinom života kakav je vodio prije ubojstva i iskreno se kaje "Sad se odjednom živo sjeti tih svojih nekadašnjih pitanja i sumnji i učini mu se da ih se nije slučajno sjetio.. Baš kao da se za svaku sitnicu hvatao.. Ali ja ne prihvaćam tvoju žrtvu. Sonja.Usred svjetine stajaše nekakva ekipaža. Ali nigdje se ništa ne odazva.otkaži mu. to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!. da ubijem zbog sebe. i htio sam ih skinuti sa vrata. ili sam čovjek? Hoću li moći preskočiti zapreku ili neću? Hoću li se odvažiti da se sagnem i uzmem ili neću? Jesam li puzav stvor ili imam pravo.. da ne bude više ni spomena o njemu!" " . mrtvo za nj. na kraju ulice. otkazati Lužinu. nisu mi toliko bili potrebni novci koliko nešto drugo.. jedino za nj. čim se budeš vidjela s njim..razlozi koji su Raskoljnikova naveli na ubojstvo "Sve. pouzdano je znao da će uskoro svemu doći kraj. kao da je diosta uvrtio sebi u glavu da može misliti o onom istom kao nekad. uzvike.Nasred ulice zatreperi slabašno svijetlo. mlitavih žgoljavaca i nedoučenih uobraženjaka koji u tili čas pristanu svakako uz trenutno najpomodniju ideju kako bi je odmah vulgarizirali. u sve gušćoj tami.. samo zbog sebe! Čak ni sebe nisam htio o tome obmanjivati! Nisam ubio zbog toga da pomognem majci . sve muke tog naklapanja podnio sam.još ne . hladno se podsmjehne jer je već bio tvrdo naumio da će na policiju.Shvati me.. začuje žagor. Bijaše to jedan iz one nebrojene i šarene legije tikvana. opazi svjetinu. da ubijem bez kazuistike.. Već mu se to učinilo fantastičnim i čudnovatim što je stao na onom isto mjestu kao i nekad. Andrej Semjonovič bio je zaista priglup. i da ga mogu zanimati one iste nekadašnje teme i slike koje su ga zanimale.. A progresu i "našem mladom naraštaju" bio se prikrpio zbog nekakve strasti. stojeći nasred kaldrme na raskršću i gledajući oko sebe. nešto me drugo guralo naprijed: morao sam doznati.. ni svoj propagandni posao možda i ne zna kako treba jer se svakako previše zapleće u tumačenja .koješta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio.. poželio sam. Sonja. Sonja. I zato mu napiši do sutra pismo....razmišljaše Raskoljnikov.. štoviše. i da nema nekih važnijih veza čak ni u svom društvu. kao kamenje po kojem je gazio. što je najvažnije. samo zbog sebe: a bih li ikad postao nečiji dobrotvor ili bih do kraja života.. lovio sve oko sebe u paučinu i svima im pio krv.Misliš da bulaznim? Ne bulaznim.. Kad je to pomislio. pa ćeš odmah sutra morati. te da je samo ponešto čuo iz treće ruke. jesam li gnjida kao i svi. oko dvjesto koraka od njega. Donesi mi ujutro da pročitam i kvit posla!" . Što je to? Raskoljnikov skrene desno i pođe prema svjetini. zbog sebe sam ubio.Dunja . sve bijaše nijemo i mrtvo... kao da od nekog očekuje presudnu riječ.Sve ja to sad dobro znam.ja ne želim taj brak. nisu meni novci bili potrebni. Nešto sam drugo morao doznati. kad sam ubio.a gdje bi on mogao biti neki raskrinkavač!" ." "Radilo se o tome da je Lužin instinktivno počeo naslućivati da Lebezjatnikov nije samo vulgaran i priglup čovjek nego možda i lažljivac.

a u isti ga mah nešto bolno steglo u prsima. zamahne objema rukama. pa ću i ja onda tebi koješta reći. od kojih je željezna bila manja od drvene. zbilja." "Napomenut ćemo samo uzgred jednu osobitost u svim tim konačnim odlukama što ih je već bio donio. tog ubojstva. Ona se jednostavno našla na krivom mjestu u krivo vrijeme. u policijskoj stanici..Jest." "Tada je udari svom snagom još jednom. A jesi li primijetio kako je Raskoljnikov na sve ravnodušan. . opet bi je morao pridržavati rukom. a čelo i cijelo lice naborani i iskrivljeni od grča. možda je sad sve pokvario. čak je i u nesvijest pao." . sve. spusti ušicu babi na glavu. gledaše ubijenu sestru. s velikim zavežljajem u rukama. Krv je briznula kao iz prevaljene čaše i tijelo se izvalilo nauznak. zatim ih uredno i zgodno umota u čist bijel papir i sveže tako da bude malo teže odvezati. sat kasnije (kad sve već bude gotovo). samo kradom ući u kuhinju.." "Pošto je sastavio te obje pločice. Baš su ga onog dana kad se razbolio zaplašili. gotovo makinalno. jedva i znajući za sebe. štoviše. Činilo se da nema snage da vrisne..priklopi Razumihin. nije mogao ni na čas. Sve su one imale jednu neobičnu osobinu: što su bivale određenije.. morao ju je ubiti jer nije imao drugog izbora. te sa on počinje gubiti i poticati sumnju okoline " . Sve to nekadašnje.. može pridržavati držalo da se ne klati u hodu. prošlo učini mu se sad kao da je negdje duboko." "Trebalo je. A da ju je sakrio pod ogrtač. . i gotovo bez napora. i one nekadašnje misli. i uzeti sjekiru. otvori već usta. osim nečega što ga upravo izbezumljuje. nesuvislije. ali ipak ne vrisne nego počne . i nekadašnji zadaci. Ali. Kao da leti nekamo uvis.. pripodigne ruku." .tako davno. što bi se lako primijetilo. to su u njegovim očima bivale u isti mah neskladnije. i zgranuto. da se baba bar u prvi mah ne dosjeti da je "stvar" drvena.Raskoljnikovu se sav život počinje vrtjeti oko počinjenog zločina i to ga sve više i više opsjeda. . i nekadašnje teme. jest .Pričat ćeš mi opširnije o tome većeras." . prava vreća. pa još jednom. kao da će iskočiti iz duplja. On se odmakne. Raskoljnikov nije namjeravao ubiti Lizavetu. Izvadi sjekiru. To mu je. čvrsto ih koncem sveže unakrst. neće se izvana uopće primijetiti da kroz džep pridržava nešto rukom. Oči joj bijahu izbečene. sve ušicom i sve po tjemenu. To je bilo zato da odvrati na neko vrijeme babinu pozornost te tako uluči zgodan trenutak dok se ona bude baktala s tim zavežljajčićem. Kao da uopće nije uložio u to ni trunka snage.Kao što sam već rekla.. vratiti sjekiru na mjesto. i poslije. zatrepta sva kao list na vjetru. Nije ipak mogao ulicom nositi sjekiru u ruci. čim je spusti sjekiru.Da. i on sam.. jedva da ga vidi pod nogama. kad ima petlju.Kako ne bih primijetio! Zanima me to i plaši.Iako u velikom strahu zbog plana koji je naumio izvršiti ipak ostaje pri tome i pomno i pažljivo planira ubojstvo "Što se pak tiče petlje. za sve to vrijeme. dakle. petlja je bila za sjekiru. dolje. a da bi prikrio sve dokaze koji bi vodili do njega. A željeznu je pločicu primetnuo radi težine. Kad ugleda njega kako je dojurio. bila je već mrtva. Uza sve mučnu borbu u samom sebi. pusti je da padne i odmah se nagne nad njeno lice. i nekadašnji dojmovi. a sve se gubi pred njegovim očima. treba samo u nju utaknuti oštricu sjekire pa će mu lijepo cijelim putem visiti unutra ispod pazuha. a kako mu je ogrtač vrlo širok.. kako preko svega šutke prelazi.Sam zločin izgledao je ovako: "Ni časka više nije smio čekati. sam ga je vrag donio. bilo gotovo smiješno. upale neće biti. Navratit ću opet za pola sata do njega. "Usred sobe stajaše Lizaveta. i sve. Ako turi ruku u džep sa strane. povjerovati u ostvarivost svoje zamisli." .Inače. kad kucne čas. Zanima me to. i cijela ta panorama.. A sad. nadođe mu snaga. to je sam vrlo lukavo smislio. blijeda kao krpa.

počne Raskoljnikov. dohvati njen zavežljaj i opet ga baci pa odjuri u predsoblje.polagano uzmicati natraške pred njim. ali nikako ne puštajući glasa od sebe. kao da ga želi skloniti s puta. Raskoljnikov ponovi svoj iskaz.Koliko god se za Raskoljnikova mora reći da je veliki griješnik toliko bi se trebale istaknuti i njegove dobre osobine. Čak... gotovo do tjemena. Bio je više pošten nego što je i on sam mislio. sjednite! Vode! Raskoljnikov se skljoka na stolac. " . kao u sasvim male djece kad se nečega uplaše pa se zagledaju u ono što ih plaši i spremaju se da zavrište.Ja sam. Ilja Petrovič zine. Sjate se ljudi sa svih strana.Ja sam onda ubio sjekirom onu staru činovničku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." . štoviše. baš kao da joj nedostaje zraka da bi mogla vrisnuti. .. . ali razgovijetno izusti: . sjednite ovamo. isprekidano. Donesu vode. sav je svoj novac dao Katerini Ivanovoj da sahrani muža. Samo je malko pridigla svoju slobodnu lijevu ruku. i odjednom joj prosjekao cijeli gornji dio čela.. Udarac ju je pogodio ravno u lubanju. . oštricom. a nije čak ni bio dobar s njima. netremice. on se sam predao u ruke policiji. Pa. Raskoljnikov otkloni rukom vodu i tiho. Raskojnikov posve izgubi glavu.Popijte malo vode." . Nije htio iskorištavati Dunjinu udaju zbog sebe niti je krao ili tako nešto. ali ne odvoji očiju od lica vrlo neugodno izneneđenog Ilje Petroviča. dajte stolac! Izvolite. jednom zauvijek zatucana i zaplašena da nije ni ruke podigla da zaštiti lice. iako nikada nije imao ni prebijene pare. gledajući ga uporno.Vama je zlo. na kraju krajeva. Samo se stropoštala. a nije morao jer oni nisu imali nikakvih dokaza protiv njega. I toliko je ta nesretna Lizaveta bila priprosta. ni blizu lica. Časak su se tako gledali i čekali. Također je dao novac i onda kada su naišli na onu pijanu djevojku i otjerali od nje onog postarijeg čovjeka koji nije imao časne namjere. On nasrne na nju sjekirom: njoj se usne iskrive žalostivo. i polako je ispružila prema njemu. iako bi to bila najnužnija i najprirodnija kretnja u tom času jer joj je sjekira visila nad glavom.

Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. brzoplet voli svoju sestru… Hasanaginica: dobra. Vrsta pjesme: Lirsko – epska pjesma. Venecija. objavljen od strane švedskog pisca Samuel Edmana.Geteborg. 1774. Hasanaginica. voli djecu i muža. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. jadna. Glavni likovi: Hasanaga. ljut. U to doba romantizma uvrštava se u najlepšu zbirku literature u Evropi i na taj način zaokuplja pažnju svih mogućih književnika. etnograf i putopisac Alberto Fortis. On to čini u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” (putovanja po Dalmaciji). Pintarović – beg: on je dobar. Već 1792. ponosan.godine dolazi prevod na švedskom jeziku.Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge. nego da ode iz dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka. ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju. godine iz “morlačkog (iliričkog)” naroda. Ovu baladu. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. te je rekao da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci.godine prevodi sa “morlačkog” jezika na italijanski. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte. Pintarović beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htjela posjećivati. jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. epski i dramski elementi Tema pjesme: Tema pjesme je tragična sudbina Hasanaginice Mjesto radnje: Južna Hrvatska Vrijeme radnje: Za vrijeme rata s Turcima Kratak sadržaj: Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu. a žena ga ne posjećuje. a njen rodni kraj je u području Imotske krajine (oko grada Imotski). Kasnije je prevođena na mnoge evropske . No ona je i dalje voljela Hasanagu. tragična HASANAGINICA ISTORIJA NASTANKA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica nastaje negde između 1646-49. Balada BALADA – je mješovita književna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski.Narodna pjesma Hasanaginica Bilješka o pjesniku: Ovo je narodna pjesma.

Radnja se odvija hronološki. Na završetku pesme ponoviće se isti postupak.probleme koji su i etničke. VUKOVA ''HASANAGINICA'' Vuk Stefanović Karadžić je Hasanaginicu uneo u svoju prvu Pjesnaricu. i etičke i psihološke prirode ali i u probleme koji su čisto umetničke prirode.jezike i doživela brojna tumačenja. dramatične konfrontacije junaka.Smrt je neizbežna. To su dve dramski najjače scene. prekasno. Kasnije su došle osude Vukovih izmena. pa kako se to nije desilo. ona potpuno zaboravlja da je nemoguće da to bude on. tzv. uvek je dramatično zbog otvorenih. a naročito veliki značaj ima prva scena. Hasanaginica mora još jednom da proživi sve one trenutke lepote i9patnje vnjezan eza decu. beg Pintorović kao glasnik. koja su želela da uđu u suštinu ove narodne pesme i u probleme koje ona pokreće.ali nijemogaoda ih se reši.Brzo smenjivanje situacije naročito doprinosi dramatičnosti cele pesme. U konačnoj redakciji ostalo je sporno mesto u obliku „ uboške haljine“. Odnos prema vremenu se menja. svi učesnici. ta sudbina se više ne da zaustaviti.najednom se sručuje na Hasanaginicu. Mudro . iako ide protiv temeljnih težnji junaka ove balade.Vukovo kolebanje. Magnetsku snagu toj sceni daje prvi. Izbor trenutka raspleta dramski je obeležen. „srbiziranja“ i „povučivanja“ Hasanaginice i često su bile preterane i u tonu zlonamerne. Struktura situacija. Tada je Hasanaginica najbliža smrti. Doživljavanje udesa glavne junakinje grana se u nekoliko pravaca nagomilavajući se do smrtonosne jačine. Radnja je oblik sudbine koja se neumoljivi ispunjava. DRAMSKA STRUKTURA ''HASANAGINICE'' Hasanaginica je obrazac dramatičnosti u poeziji balada i ona je jedna od naših najuzbudljivijih balada. gde odustaje od svoje prve verzije i daje više za pravo Fortisovoj verziji. ovaj put u otvorenom prostoru i uz neposredno prisustvo Hasanagino. Nadao se da će pesmu ponovosresti u narodu. Na sceni su kao što biva u raspletu tragedije. Upravou tom delikatnom trenutku Hasanaginica se suočava sa krivcem za svoju nesreću. sa svima koje voli. obuzeta prisustvom Hasanage u sebi. Ta je pojedinost duboko istinita i zasnovana na psihološkoj nijansi : savladana strahom.iako ponekad opravdane. baladu je izostavio iz drugog lajpciškog izdanja narodnih pesama.Samo prve scena pokazuje Hasanaginicu kao ženu koja se preplašila od mogućnosti povratka muža. kuću i Hasanagu. u kakvoj takvoj vremenskoj postupnosti. To rastojanje smanjuje se u jednom trenutku samo na korak od ponora.nizanje i izviranje jedne iz druge.Postupak tzv. Sporna mesta su mu7 očigledno smetala.unutarnjih prostora u kojima se poale i gase signali što stoje u osnovi ponašanja.ali sažimanjem događaja na značajne segmente. U ovoj baladi dojedinog susreta dolaziposle sukloba.primenjen neposredno samo u poslednjem isečku radnje. svedoči opesniku koji je imao neverovatan dar za logičnost zbivanja dgađajau prostorima umetničkog oblikovanja. koja predstavlja znatno odstupanje od originala.oproštaj sa decom i nasilno odvođenje. poštoje teško ranjen. Pošto je i sam bio nezadovoljan svojom preradom.u raspletu.on je ponovo štampa u bečkom izdanju . Suočenje je po intenzitetu i smislu spoj svega prethodnog i započetog. Samo prva scena ima naglašen nagon za samouništenjem. želja i nada da će se sresti sa boljom verzijom od Fertisove ukazuju na njegovo poznavanje narodne poezije i njenog duha.Hasanaginica i deca. ali kao vlastitu redakciju Fortisove Hasanaginice. Prisustvo svega onoga što se ranije javljalo u isečku radnje ili u iznenadnom osećanju. kulminacione epizode između kojih stoji treća.jedini i poslednji susret muža i žene. Izazvana jednim trenutkom ljudske srdžbe.U tom trenutku radnje prisutni su svi učesnici : Hasanaga porukom. U toj sceni sugestivnije je prisustvo Hasanage u Hasanaginici od neposrednog prisustva na kraju. Udaja i svečana svadbena povorka nije prilika za neugodnost.

nesebičnost i bol. sadašnjost raspleta kao svekolikog prisustva prošlog i budućeg. Onošto kazuju deca.kao i tuga. po posledicama uvek fatalne. ni slobodu govora. UMETNIČKI POSTUPCI U OBLIKOVANJU PESME (REDUKOVANJE GOVORA PRIPOVEDAČA I OPISA. opet.srca kamenoga. jad. ali i kao posledica zapretenog.postojala. Dokaz njenog karaktera je smrt. prvo kćeri. Od zlostavljane i uplašene žene očekivala se još i bezuslovna ljubav! Ta ljubav koju Hasanaga prezrivo odbacuje nije ni . zbilje duha i stvarnosti života.pretočena u slike i radnju. nedorečeni isečci nemirai teskobe. Ona može svoje postojanje da iskaže samo smrću. To su male intimne ispovesti. Žena u patrijarhalnom poretku nema jezik. dok se. već samogovori i odblesci nevidljivog strujanja u svakom junaku.ostaju bez odgovora. Baš zbog toga što reči. Od Hasanaginice se u jednom trenutku očekivala slobodna volja i samostalna odluka. ”Hasanaginica umire. molbe i pitanja ostaju bez odgovora. Unutarnja zbilja. . Svi spoljašnjipokreti izraz su unutarnje napregnutosti izazvane nekim snažnim podsticajem. BOLA I SMRTI U ''HASANAGINICI'' Njena iskrena ljubav prema mužu nije se mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema.U pesmi je pokazana njena neizmerna briga i čežnja za decom.Najviše zbog toga štounutarnje zbivanje obrazuje jedan tok bez obzira na objektivni tok radnje. pa zato. MOTIVI LJUBAVI. U međuvremenu sve se promenilo. neka je vrsta unutarnjeg monologa. nagomilanog bola. njenim rečima se ne veruje. ono na šta nikad u svom braku nije imala pravo. njeno nemoćno ćutanje tumači kao odsustvo osećanja i obzira.sirotice mojekad se neće smilovati na vasmajka vaša. Njena smrt nastupa kao duhovno oslobođenje. Svaka ličnost sledi svoju misao i vlastiti ritam i upravo iskidanost govora i potpuno ćutanje umestoodgovora kazuju o unutarnjoj sadržini priče rečitije od samih reči. a potom i sinovi u odsudnim trenucima događaja. Ona oseća neizmernu ljubavi prema svojoj deci i potajnu nadu da će je Hasanaga ponovo primiti sebi. svedoči o unutarnjoj potrebi dece da zadrže majku. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. voli i oseća. Svi dijalozi u ovoj baladi su u stvari monolozi iz kojih se kao iz izvora vidi čime je koja ličnost zaokupljena.da nije dobra majka. One trp'e i ne traže odgovor. Hasanaga je povređen što je njeno poštovanje običaja veće od ljubavi prema njemu.DIJALOGA I ĆUTNJE) Dijalog u Hasanaginici je specifičan.i vidovito pesničko rešenje da se aga ne pojavljuje na početku uslovilo je ovo potonje. Za umetničku jedinstvenost balade o Hasanaginici odsudna je pesnička sposobnost povezivanja misaonog i emocionalnog. Taj poziv treba da izazove asocijaciju na nekadašnju toplinu i sreću zajedničkog života.kao što je i pokušaj samoubistva „snimak“ užasa koji je njome ovladao.one se prosto dešavaju. čemu su deca dala ton neposredne molbe.one ostavljaju dubok utisak. izrečene pred decom.FUNKCIJA MONOLOGA.života koji se završio i koji počinje novom udajom.a susret otkriva dubinu te promene. do onog koje donosi balada. Objektivni i subjektivni tok ukrštaju se i slivaju u jedno. posle grube i nezasnovane zamerke. “Hodte amo. a smrt je i mera njene odanosti. čime se ostvaruje čudo istovremenosti. Od reči dočina samojetrenutak. dovodi do jedinog rešenja koje je jedino mogućno. kao posledica stalno uspostavljanih zabrana da misli.Hasanagine reči. Dijalozi u ovoj baladi i nisu razgovori. Ono što govori Hsanaginica uplašena od mogućnosti susreta. čini ovu baladu različitom od većine naših balada.

nego je preobraća u prestupnika. ali on u svojo usamljenosti. HASANAGINICA (2) ODNOS MUŽA I ŽENE U PESMI Društveni odnosi u ovo doba su još uvek bili primitivni. međutim. s druge strane su sigurno bile poznate te norme ponašanja. odričući se svoje ličnosti u prilog bračnog ugovora koji joj nameće apsolutnog gospodara njihove sudbine. Brak je ovde obećanje koje ne obećava ništa. Ovo je kraj jednog događanja. pravni odnosi potčinjavaju ženski pol. Još nešto se oseća iz ove strepnje: neka potajna nada da će deca promeniti situaciju. U to vreme žena je bila prikovana za kuću i svako javno pokazivanje osećanja prema mužu ili pominjanje njegovog imena bila je velika sramota. jer zna da uvek gubi sve. muža i poredak vrednosti. Žene su imale svoje mesto u kući.TRAGIČNI NESPORAZUM SUPRUŽNIKA I NJEGOVE POSLEDICE Kraj Hasanaginice pokreće niz pitanja koja nude različite ičesto suprotne odgovore. šta je to dotuklo Hasanaginicu? Odgovor treba potražiti u razumevanju prilika i ljudi iz vremena o kome peva ova balada. One gaje i vaspitaju decu. on u stvari sakriva nemoć. U slučaju Hasanaginice revnost se tumači kao prestup.on je liberalan u svojim shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila ponašanja i da mu dođe. Iskazujući svoju moć..po drugi put ali ovaj put tragičan. Opet nesporazum. aon strepi od toga kakoće na decu uticatiprolazak majčinih svatova. kraj nesporazuma između muža i žene .Hasanaginica ispašta zato što se njenom mužu učinilo da su njoj patrijarhalni običaji važniji od njega. nisu plemeniti.U tom trenutku u njemu su se zbivali složeni duševniprocesi : bolšto mu se žena preudala. Pošto je video sveta i drugačije običaje.vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja. a takođe. jer Hasanaginica ne može da podnese više taj pritisak i umire. Ali ovaj kraj nameće jedno pitanje : šta je to izrekao Hasanaga. ona donosi položaj i poreklo koji se.Kada ona to ne učini .poraz u saznanju da ona odlazi drugome. Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga je „zaboravila“ u njegovoj muci i samoći. Kriva je zbog gospodstva i plemenitog porekla kojima je unapredila društveni položaj svog muža. Hasanaginičin odnos prema mužu se temelji na apsurdnom poimanju nepostojeće krivice: Hasanaginica je kriva zbog pasivnosti i nedovoljno iskazane revnosti. Deca su spona koja još uvek veže rastavljene supružnike: ona strepi od toga kakoće proćipored dvopra i pored svoji sirtotica. izmiriti roditelje. Patrijarhalna kazna stiže žene zato što nisu prepoznale .u svom poimanju straha i dužnosti.Otuda one Hasanagine rečipune srdžbe i jeda i prebacivanja. nego i nepodnošljivo ironična .Takvo nesigurno obećanje određuje ženinu društvenu poziciju.Prvi nesporazum nastaje u vezi nedolaska Hasanaginice u logor da obiđe ranjenog muža. Takvi ljudi često nemaju sposobnost da lako oproste.kraj priče o Hasanaginici.Kada nailaze svatovi i jedno i drugo taj trenutak intenzivno preživljavaju. što sa sobom donosi veliku tragediju Hasanaginici. tokom drame konstantno obezvređuju. Hasanagi. Ispunjavajući sve zahteve patrijarhalnog poretka.verovatnopotajnoželi da žena pređe preko zabrana i da ipak dođe i poseti ga. ona posmatra kao neraskidivu celinu. nada da će se možda odlučiti na povratak ( opet ono njegovo uverenje da ona treba da učini neočekivani korak ). I Hasanaga i Hasanaginica vole svoju decu i svesni su da deca najviše pate zbog njihovog rastanka.Odlazak agi pod šator bio bi velikiprestupi ogrešenje opatrijarhaklne norme ponašanja. ali deca pripadaju mužu u svakom slučaju i muž ima pravo da razvodi brak. Podređeni položaj žene ne samo da umanjuje svaku njenu eventualnu prednost.Drugi nesporazum koji dovodi do tragičnog kraja je na kraju pesme kad svadbena povorka prolazi pored kuće Hasanage ioproštaj Hasanaginice sa decom . da bi ženu koja simbolizuje obećanje društvenog uzdignuća sveli na poziciju autsajdera. istina je ne samo surovija. Ova prava Hasanaga koristi.

ona očekuje nekakvo objašnjenje kazne.Dužnost žene bila je briga o kući i porodici. na uzaludan pokušaj da razume sebične interese muža i brata. osuđena na bezuspešno traganje za smislom tih odluka. nevinoj duši odvija se prava drama. HASANAGINIČIN STID-PSIHOLOŠKA I MORALNA USLOVLJENOST STIDA Kamen spoticanja i uzrok mnogih pitanja u svim kritikama. Hasanaginica je obespravljena.Glavna junakinja je u svetu vrednosti koje određuju muškarci. HASANAGINIČIN STRAH.morala. smatrajući to ispravnim. Hasanagi proradi muška sujeta i osećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otera.analizama i proučavanjima ove balade predstavljaju stihovi “Obilazi ga mati i sestrica. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. nežnosti. što bi prekršila ukoliko bi otišla mužu u posetu. Hasanaginica ostaje dosledna pravilima i ostaje kod kuće.u dvoru ni u rodu momu. tj.PSIHOLOŠKA USLOVLJENOST Strah koji se javlja u Hasanaginici. prisutan je i stid izazvan samim Hasanaginim rečima:“Ne čekaj me u dvoru belomu.iz porodice.zbog otpučtanja žene bez vidljivih razloga. No. što pod pritiskom sudbonosnog zapleta dovodi do katastrofe.10Stid je povezan isa jakim materinskim osećanjem. majčinstvu.a sama činjenica da je oterana iz doma. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju decu. svog muža i dom. a sam joj je nametnuo izolaciju i stroga pravila ponašanja . Hasanaginica izvršava zadatu dužnost. neposredno posle stida.Krotka i uzdržana žena bila je moralni ideal onog vremena.nije smela javno da izražava svoja osećanja. Hasanaginica simbolizuje veliko obećanje povezivanja viših i nižih staleža. osuđena na ulogu političkog i socijalnog mamca u očima brata i muža.Iako mučena željom da obiđe muža. HASANAGINICA (3) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINICE (SLOŽENOST I OSEĆAJNOST NJENE PRIRODE U njenoj čistoj.a ljubovca od stida ne mogla” Smatra se da je stid baština žene onog doba.trenutak u kom moraju da svoju bezuslovnu odanost stave iznad uobičajenog poštovanja običaja. u svom dostojanstvenom ponašanju. i onih krajnje proračunatih i onih potpuno nepromišljenih. U svojoj nemoći da nešto menja njeno srce puca. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat.običaja i načina života. U tome i jeste moralna uslovljenost stida i stav i mišljenje koje se provlači kroz celu situaciju. veličanstvena u plemenitosti. dobija svoj materijalni oblik u očajničkom pokušaju da skoči sa kule. Patrijahalni odnosi i patrijahalne norme nametale su određeno ponašanje.Tako se i Hasanaginica smerno držala svoje kuće i dece. Hasanaga zamera ženi to što je poštovala običaje kasabe. u zabludi da čini najbolje i da čini ono što se od nje očekuje. ignorišući i božanske zakone i običaje zajednice. koji se olako igraju njenom sudbinom.uz pitanje: Šta će reći drugi? Pored toga. donosi joj sramotu.ni.” što izaziva osećaj krivice i stida kod Hasanaginice. Jedini ženski uslov bezuslovne pokornosti jeste argument gole sile. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasanaginom liku. utemeljenih samo na snazi jačeg. Hasanaginicu izjeda strah prisamoj pomisli na činjenicu da treba da napusti svoj . Ona je žrtva njihovih pogrešnih odluka. Hasanaginica je oličenje žrtve. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota.Navikla da patrijarhalni poredak ima opravdanje čak i za najapsurdnije zabrane. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem. Ona doživljava da je sam patrijarhalni zakon gura u bezakonje i pretvara u izgnanicu.

a pre svega.U njegovom postupku je oživela muška sujeta i osećanje muške nemogućnosti i prava da upravlja životom žene i gospodar njenom sudbinom.savršeno se otvara i zatvara odnos između majke i dece kao odnos uzajamne ljubavi ali i razumevanja.ljubavi i odricanja.za kojeg je majka prirodno.Ukoliko bi Hasanaginica darovala najmlađem sinu . kao muškarac.kad glasovi stihova zazivaju majku.ali ipak očekuje nešto drugo.decu. prirodniji i ljudskiji.obeležava upravo njega tako grubo. vođena svojim viđenjem prilika i načina ponašanja.taj bi se niz rasuo.dom.kad prolazi pored aginog dvora je i zebnja koja proizilazi iz tragičnog saznanja nesrećne žene da neće izdržati poslednje. čak lukav. oslobođen patrijahalnih stega i grubih normi koje ruše osećanja.a u malom broju stihova.Nema nijednog detalja koji bi narušio taj niz milošte i nežnosti. KOBNE POSLEDICE HASANAGINIČINOG STIDA Hasanaginičin stid je i uzrok daljeg odvijanja cele situacije.Hasanaga pada u jarost i odlučuje da otpusti ženu koja ga nije posetila onda kada mu je bilo to potrbno.da se uda za drugog čoveka i plaši se da pogleda u oči svoje najmilije.ubošku haljinu’’. Materinska ljubav vidljiva je u svom slikovitom obliku zakratko.U ta tri dela radnje.On je zato liberalan u shvatanjima i očekuje od žene da prekrši pravila i da mu ipak dođe.Kada to ona ne čini.i dalje bi bila živa i njen život ne bi bio okončan pre vremena.gledajući sirotice svoje.Takođe. POVREĐENA MATERINSKA LJUBAV U BALADI Materinska ljubav I strpljenje zbog nje dolaze do tačke usijanja u trenutku ponovnog susreta.Da je Hasanaginica pregazila svoje patrijahalne norme i da se nije obazirala na tadašnji moralni ideal.u drugom oproštaju.potom u prvom oproštaju koji je naročito ljubavlju prema najmlađem. Osećajnost žene dopušta pretpostavki da se ona boji sebe i svoje potiskivane ali ne i potisnute ljubavi koja se silovito oslobađa u poslednjem susretu.a da joj ne prepukne srce od žalosti: “Nemoj mene davat ni za koga.'' ODNOS MAJKE I DECE U ''HASANAGINICI''-ODNOS LJUBAVI I RAZUMEVANJA Odnos sa decom iznijansiran je u tri prstena radnje:na početku kad kćeri teše prestrašenu majku.pa i tragičnog kraja.pokušavajući da nadvlada ono što nemože.On želi da mu žena dođe u posetu i ublaži samoću. da upoznaje jedan drugi život. sve bi bilo drugačije-ona ne bi bila odvojena od svog doma.Strah od susreta sa svojima. najtežeiskušenje.” Strah od ponovnog susreta.trajan je duševni nemir što izvire iz duboke i odane ljubavi.da ne puca jadno srce moje. na koje je najosetljivija. već uzvišila snagu ljubavi koju je osećala prema svom mužu.najprisnije vezana i napokon.silom odvojena od deteta.ne treba zanemariti i Hasanagu.Nema psihološkog opravdanja da majka.koji je takođe svestan tadašnjeg ponašanja društva. ХАСАНАГИНИЦА (4) PSIHOLOŠKA STRUKTURA HASANAGINOG LIKA .SLOŽENOST I PROTIVREČNOST NJEGOVE PRIRODE (KOBNA NEDOSLEDNOST) Pored Hasanaginičinog patrijahalnog postupanja.Uvreda i bol zbog rastanka i nasilje koje Hasanaginica trpi ne daju joj snagu već joj je oduzimaju. od dece.. Plaši se i bori samasasobom. ''Hasanaga.položaj muškarca i žene. jer nežnost oproštaja naglo prekida glas .Takav gest bio bi odveć promišljen.proračunat na određen efekat i simboličan kao poruka. Početni stid je jedan vid tog potiskivanja.u to vreme bio je različit. može nesmetano da se kreće.

Ona mu se obraća za pomoć u trenutku pometnje i panike. naročito naglašen bes bega Pintorovića.Molbe upućene bratu nijednom se ne odnose na nju lično već na posledice koje će trpeti deca. objektivno kazivanje pripovedača zamenjuje strasne i pristrasne reči Hasanagine.To je jedina pojedinost koja pokazuje Hasanaginicu kao bespomoćnu sestru što spontano pruža ruka prema bratu.sestra se baca bratu oko vrata zbog sramote koju joj muž nanosi.. .Gledan u svetlosti pesme. rečju ili susretom kao da u nepovrat otiče deo po deo Hasanaginičinog bića i smisla življenja. nešto što ulazi u ljudski portret: “Dobra kada i od rada dobra. Ta slika ima svoj odjek u belom licu kadune koja umire. a u baladi glavni momenat drame.sve to u tragičnom tonu kazivanja upućuje na diskretno saosećanje onoga koje priču o ženi stvarao ili prenosio razumevajući katkad i više nego što je uobičajeno. povređena materinska ljubav. strah i osećanje sramote.Tri molbe pokazuju tri različita trenutka neposredne radnje i tri stanja glavne junakinje.ali je nerazume ni rođeni brat. Opis opraštanja sa decom.uboškim haljinama’’ značio bi da žena želi da se zaustavi bez obzira na poziv.Hasanagin.vidi’’ osim najmlađeg.uslovljene i tragične.Prvi put. Glas pripovedača čuje se u značajnim trenucima zbivanja. Sa svakim novim osećanjem.ona ga opet moli.koje je znak potpune ugašene nade.detalj sa haljinama u bošči pokazuje se ne kao slučajan već u saglasnosti sa ostalim. ne toliko radi dece koliko radi toga da mužu uputi prekor.Tri puta mu se ona obraća i tek treći put ispunjava on njenu molbu.ona prestaje da veruje da veruje i da se nada… DETALJ DARIVANJA ''UBOŠKIM'' ILI ''UBOŠČIM'' HALJINAMA. sugeriše nedužnost i čestitost žene. pa i mesta koja izgledaju kao da su opisna.A kad je brat i pored toga daje imotskom kadiji.S tačke gledišta radnje.GLEDAN IZ SVETLOSTI PESME Hasanaginica prebacuje svom mužu darujući detetu uboške haljine. FUNKCIJA I ZNAČENJE SLOVENSKE ANTITEZE U TUMAČENJU SMISLA DELA Slovenska antiteza.Kad vidi da će je silom odvojiti od dece i silom udati. kazane na početku. Stid.Pošto je ono u bešici.naročito s obzirom na psihologiju žene.koja je bezazlena i koja ne može ništa da izmeni.izrečena je u obliku relatizovane kletve.da je brat ne udaje ponovo.majka mu šalje darove na način koji je još i danas uobičajen.prenesena kao molba proscu. Utisak koji te reči ostavljaju otvara mogućnost novog viđenja i vrednovanja.Možda je Hasaniginica donela svom sinu sirotinjsko odelo da bi ga sačuvala od uroka ili se možda tako zove jer se daje detetu koje gubi majku.sestra poseže za kletvom. koji sestru nasilno odvaja sina u besici. Sve ostalo.Druga molba. TRI HASANAGINIČINA OBRAĆANJA BRATU-ODNOS SESTRE I BRATA U svojoj nesreći Hasanaginica je potpuno sama. treperi na početku ove pesme kao slutnja koja se reflektuje daleko i duboko.Kad ga nije ganula neposredno svojom nesrećom.Majka daruje decu poklonima prema uzrastu jer ih sve .O beznadnosti njenog položaja moze se samo suditi i na osnovu molbi upućenih bratu. osnovne su oznake duševnog života žene.Ona je jedino svesna fatalnosti agine zapovesti i u tome ona zaboravlja sebe.detalj sa . kazuju nešto unutarnije.Jedino je ona svesna razmera nesreće.poslednji je stepen negativne emocionalne gradacije od prvog stanja.. naročito intenzivirana nasilnim odvajannjem.Treća molba bratu.Nju okružuju najbliži. neobično izbeljena slika pejzaža. dobru kadu prose sa svih strana” Ovaj opis duboko opravdan i kazan na prvom mestu. Promena tačke gledišta.

vodi nju u svoj rod. “seljaka” sa ograničenim razmišljanjem. jer se osećaju nižim zbog svog porekla. u svom dostojanstvenom ponašanju.” To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva lika. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti. Tada se pojavljuje Hasanaga. oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao zlovoljnog krivca. ali može također značiti stid i sramotu. Pitaju se: “Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi ranjenog muža?” Hasan-aga je neizbežno zagrizao mamac. beg Pintorović. a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist. da je Hasan-aga uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. moćnom čoveku. a isto tako opisuju karakter i lik Hasanage. u pokazivanju . njegova žena ga nije nijednom posetila. no on je po dolasku tera sa dvora. On želi da je oslobodi poniženja sa jedne strane. Međutim. ali kao što vidite nije toliko moćan. imotskog kadiju. te da se vrati svojoj majcu u Klis. od stida kako navodi pesma. Sa tekstom ga dalje upućuje. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasan-age. Vreme prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasan-agu. Ratni šator Hasan-age se ovde predstavlja kao beo. ali izgleda da on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda. Njegova supruga Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tera iz kuće i odvaja od svoje djece. hoću reći: veličanstvena u plemenitosti. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dve boje. vojnik. ne bi mogla obići Hasan-agu zbog društvenih odnosa tog vremena. a mozemo primetiti da je takvo porodicno uredjenje bilo mnogo naprednije od danasnjeg. Ona je sasvim bela kao taj “listak”. On joj što pre nalazi drugog muža. Hasanaginicu interesuju samo njena djeca. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju jecu. Šta je dovelo do grubog i bezosećajnog poteza Hasan-age? Odgovor dobijamo u prve dve strofe. u cemu je Hasanaginica bila veoma brzina i dobra. koje služe kao neki uvod. Možda bi ga bolje “dočekala” kada se on sam potpuno zdrav i jak vrati nazad u svoje “kraljevstvo” kao glavni junak. Bela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. a po najmanje u svoju “ljubu”. Ona je slomljena.. lahkoutjecanim.zašto? Ovo nije pogodna boja za ratni šator. Ovaj čovjek nema ni kućnog vaspitanja ni posebnog obrazovanja. a sestra je uvek na strani majke. i glavna uloga im je uloga domacice. ranjenog Hasan-agu. isteruje Hasanaginicu iz belog. Dok je ležao ranjen. dvora. On se smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mesto u kući sa decom. liku koji predstavlja oličenje jednog age. sklad. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć. U daljem razvoju radnje beg Pintorovic. Kulminacija Hasan-agine surovosti je dobro predstavljena kada na kraju balade zove: “sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda. Ljubav i plemenitost i najtananija osećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje dece i njihovim darivanjem. Hasanaginičin brat. Hasanagina mater ne voli snahu Hasanaginicu. Ali brat se već odlučio. Hasanaginica i kad bi htela. čuvši za Hasan-agine zle namere. Ali Hasan-aga bez ikakvog stida i oklijevanja. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasan-aginome liku.U baladi je Hasan-aga ranjeni junak. Zene tog doba gaje i vaspitaju djecu. majčinstvu. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda. a to srce jedne majke nije moglo podneti. nevina žena koja ne može ništa učiniti da zadrži svoju decu. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen. koje sve vise lici na anarhiju. koji mu može pružiti pomoć i spasiti njegovo imanje. nisu plemeniti. Belo je čisto i nevino. a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na njenu posetu. Taj beli listak knjige izražava sva trenutna osećanja Hasanaginice. Obe štite Hasanagu. pre svega za svoje dobro. sestri svojoj. “Zelena gora” označava na isti način harmoniju. priskače u pomoć Hasanaginici. Njegovo poreklo je “niže”. Hasanaginica stoji između teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osećala videti jadnog. Beli stid i sramota razbija tu harmoniju i sklad. Svoju sestru daje imotskom kadiji. bez povjerenja u samog sebe. sa lepim pozdravom da nije za udaju. nežnosti. Hasanaginica je ovde oličenje žrtve. verujući samo svojoj materi i sestrici. Ovi ljudi često nemaju sposobnost lahko oprostiti. Njihov cilj je pokazati da snaha nije toliko bolja i “visočija” i dobili su mogućnost koju ne žele propustili. Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru.

Hasanaginica nije obišla muža iz patrijarhalnih razloga. nevinoj duši odvija se prava drama. U realnom životu vidimo da čovek kroz sve to može doživeti i prijatnosti i neprijatnosti. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona najviše u životu voli. Hasan-aga uviđa da je sve izgubljeno. U pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž bezdušno tjera zbog toga što od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen. najspremnija na žrtve. Lik Hasanaginice svijetli kao svetionik u našoj i sjetskoj literaturi.neizmerne ljubavi prema svojoj djeci i potajne nade da će je Hasan-aga ponovo primiti sebi. Njenu sudbinu su krojili njen muž i brat. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. a društveno pravni odnosi ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju djecu. . Daruje svoju decu. darujući im svoje veliko srce za večnost. Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. najplemenitija i najjača na svetu. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene. i pored svesti o tome da to deca. koju nikad neće zaboraviti. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj tragičnijih likova naše književnosti. Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. Sliku majke. a isto tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom savršenstvu doživljava tragediju. No. U njenoj čistoj. Jedno znam. Ona nije imala prava da odlučuje o svom životu. Kao zadnji izlaz on joj uzima decu. I sada na kraju ove prelepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom ponašanju i do kojih granica sve to može ići. Ljubav prema deci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. zato što su to nalagala pravola toga doba. Ali ovo izgleda nije bilo dovoljno. svog muža i dom. Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera. Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod kuće smatrajući to ispravnim. neće umeti da cene… Hasanaginica Balada Hasanainica je jedna od naših najljepših narodnih balada. a to je da je majčina ljubav najiskrenija. U svojoj nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Ovu sliku će deca pamtiti zauvek. a Hasanaginica je jedan od najljepših likova naše književnosti. najčešće. Žena tog vremena nije smjela da pokazuje osjećanja prema mužu i nije se smjela kretati izvan kuće. nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma.

U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Tako je Latifaga postao policajac. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. a uvijek ga je izbavljao otac. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. Tu dolaze i tzv. pa i najmirniji. zatvorenik Haim – Židov iz Smirne. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Prevladava samo jedna boja – bijela. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je. nekad se nebo naoblačilo. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Ali. a sada ga više nema. Pismonoša je pobjegao. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. postajali su razdraženi i ljuti. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. golo dvorište. Ali. Ta Avlija uvijek je bila puna. Dva mjeseca bio je pod istragom. Zatvorenici pjevaju. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. čak i fizički. U toj bjelini postoji samo jedna staza. a da ga nitko nije ni saslušao. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi. bez trave i s dva-tri kržljava stabla. a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. ni po noći nije mirno. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Nekoliko su ga puta i uhvatili. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Latifagin otac je na to pristao. Neki su ga slušali. Nitko .Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. upravitelj Latifaga zvan Karađos. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima.Ivo Andrić . a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Likovi: fra Petar iz Bosne. uvijek se punila i praznila. Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kada je zapuhao sjeverni vjetar. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. To je većinom raznovrstan alat. ali odjednom se promjenio. Tada je ludilo bilo zarazno i svi. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. zatvorenik Ćamil-efendija – bogati.

Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mladić se zvao Ćamil. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. blijedo. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Grk je umro. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. znanstvenika i glazbenika. Ona je voljela i njega. i snjim imala sina i kćerku. Džem je na to pristao. ali ponovo je izgubio. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Kada se vraćala nazad. To je bila pričao o dva brata. tanak čovjek. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. Tahir-pašu. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Haim. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Otac mu je bio Turčin. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. a otac ga je u tom podržavao.sultana(onaj s kojim se poistovjetio). ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Svakoga je dana žena odlazila na grob. g. . Jedan je bio mudriji i jači. ali majka nije dala. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. Imali su jedno dijete. Često su razgovarali. djevojčicu. a majka Grkinja. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Lijes s djevojčicom bačen je u more. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. Majka je umrla sljedeće godine. bio je dobar plivač i lovac. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. ali ona se branila. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Oko očiju je imao tamne kolute. na bojnom polju poginuo otac. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Karađoz nije volio političke zatvorenike.nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. Jedne je zime umro i Tahir-paša. a Haim je počeo pričati. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. Sin je bio snažan. Bez riječi su se oprostili. Bio je Židov iz Smirne. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Fra Petar ga je pitao o njemu. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Razgovor je počeo sam od sebe. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. a onda su po njega došli neki stražari. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. To je bio mršav. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. ali nije vidio Ćamila. Kada je djevojčica imala osam godina. ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. umrla joj je kćerka. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. ali ovoga je morao prihvatiti.

Tada umire papa i dolazi novi. da je došlo do svađe i obračuna. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Jedna!” . ali Ćamil to nije ni primjećivao. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. I tu je kraj. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika.Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. mala njemačka. Papa je to učinio. Papa mu je morao dati Džema. a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Od njega je ostao samo grob. Nakon osam godina Džem je dan papi. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. To se i dogodilo. a d’Aubusson je postao kardinal. Nema više pričanja. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. ali Džem se brzo razbolio i umro.

U Americi. spiritualnu autobiografiju koja istrazuje umjetnost I disciplinu. Nice.Biografija Thomasa Manna . romanom o idejama I izgubljenom humanizmu. Kratko je putovao po Evropi prije nego sto je dosao u Sjedinjene Americke Drzave 1940. uprkos svojoj homoseksualnoj sklonosti. godine I njegova trgovacka firma je propala. kao I za muziku Riharda Wagnera. civilizovanog svijeta I neracionalnih uvjerenja. Bruhn da Silva poticala je iz njemacko-brazilske porodice i za razliku od oca. prica o kompozitoru Adrianu Lewerkühnu I progresivnom unistenju njemacke kulture u dva svjetska rata. koji je glavni lik. Thomas Mann je umro 12. Uvijek je bio umjetnik teske savjesti zbog ljubavi prema burzujskom zivotu. Mannovo posljednje veliko djelo je “Doktor Faustus” (1947). Josef se razvija u mudrog covjeka I postaje spasilac svog naroda. prisustvujuci sahrani. Narocito je volio “Anu Karenjinu”. Kad je primio vijest o samoubistvu svog najstarijeg sina poslao je telegram saucesca. sve dok ga Nacisti nisu protjerali iz Njemacke. Mann je bio razocaran progonom komunistickih simpatizera I mnogo godina kasnije vratio se u Evropu I smjestio u Cirihu. jer nije htio da unisti svoju reputaciju. smatrajuci ga manje otmjenim od Getea. od kojeg je usvojio tehniku lajtmotiva. Zivio je burzujski zivot priznatog piscapredavao je. njegovo veliko djelo bila je trilogija “Josef I njegova braca” (1933-42). godine Katjom Pringshajm. sve dok se nije smjestio u Kaliforniju sa jos nekoliko njemackih protjeranih umjetnika. Njegov prvi roman “Budenbrokovi” postao je senzacija I izvan granica Njemacke I veoma ga obogatio vec u 25. Rene Wellek je Mannova nagadjanja ocijenio potpuno neosnovanim. Mann je ocigledno napravio svoj izbor u borbi izmedju duha I zivota. a sam . U periodu izmedju dva svjetska rata osvojio je Nobelovu nagradu I zapoceo kampanju protiv fasizma. prvo kao professor na Univerzitet Prinston. gdje odbija Potifarina udvaranja. izdavac je htio da vidi sve sto je Mann napisao. On je prodan Egiptu. Frojd I Jung. godine. Mann se divio ruskoj knjizevnosti I napisao nekoliko eseja o Tolstoju I njegovom “besmrtnom realizmu”. a drugi je legenda o Faustu. objavio je novelu Tonio Kröger. godini. Sopenhauer. godine u Libeku. Prvi dio prica ranu Jakobovu istoriju I uvodi Josefa. Mannov otac je umro 1891. snaznog “covjeka od akcije”. “Mali gospodin Friedmann” bila je objavljena 1898. Vagner. Heinricha u Italiji gdje je pisao kratke price I svoju prvu novelu. U eseju “Dostojevski-sa mjerom” (1945) raspravlja o piscevoj navodnoj ispovijesti Turgenjevu da je povrijedio maloljetnu djevojcicu. jula 1875. To je prica o sukobu licne slobode I politicke tiranije. smjestena u biblijskom svijetu. Na djelo Thomasa Manna uticali su Gete. Pocetak Prvog svjetskog rata natjerao je Manna da ponovo procijeni svoja uvjerenja o Evropi. Imali su sestero djece. o borbi liberalnih I konzervativnih vrijednosti. On je podrzavao Kajzerovu politiku I napadao liberalizam. Godine 1902. prosvijetljenog.Pohadjao je gimnaziju u Libeku I neko vrijeme je proveo na Univeriztetu u Minhenu. Porodica se preselila u Minhen. Ozenio se 1905. Njegov roman “Ispovijest Felixa Krulla” ostao je nedovrsen. Poslije objavljivanja “Budenbrokovih” koncentrisao se na kratke romane I novele. bila je umjetnicki nastrojena zbog svog mijesanog porijekla I toplog juznjackog duha. U ovo vrijeme Mann se interesovao za pisanje filozofa Artura Sopenhauera I Fridriha Nichea. Kasnije je medjutim promijenio misljenje o Tolstoju. primao nagrade I objavljivao kratke price. Kad je procitao jednu pricu. Poslije “Carobnog brijega”. avgusta 1955. Ovaj 10-godisnji period preispitivanja kulminirao je romanom “Carobni brijeg”. Kratko je radio (1894-1895) u banci a zatim u Njemackom osiguravajucem drustvu protiv pozara. od kojih jedan prepricava biblijsku pricu o Josefu. a prva knjiga. Njegova spisateljska karijera pocinje u magazinu “Simplicissimus”. Putovao je po Evropi I za vrijeme jednog putovanja posjetio starijeg brata. Otac mu je bio bogat I uticajan vlasnik jedne velike trgovine zitom I senator hanzeatskog grada Libeka. U ovom periodu radio je na dva romana. Manova majka.Carobni brijeg Thomas Mann je rodjen 6.

23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci svog ljekara I ujedno u tronedjeljnu posjetu svom rodjaku Joahimu Cimsenu. ali. Mann porucuje citaocu da su Kastorpovu izgledi da prezivi prilicno rdjavi. pred kraj njegove posjete. Po preporuci svog ljekara. od kojih je najvaznije ono sa italijanskim knjizevnikom humanistom. ali se ubrzo vraca. stice prva poznanstva. Teme njegovih romana su intelektualna I politicka zbivanja predratne I poslijeratne Njemacke I suprotnosti duha-umjetnickog. poslije zavrsnih ispita. Medjutim. u sanatorijum u Davosu. o djelu Knjiga je inspirisana Mannovim tronedeljnim putovanjem u Svajcarsku u posjet svojoj bolesnoj zeni u sanatorijum. Madam Sosa se u sanatorijum vraca u pratnji Menera Peperkorna. Mann je smatrao da “Carobni brijeg” treba da se cita dva puta da bi se potpuno uzivalo. dekadentnog I zivotaobicnog osjecaja srece. Svajcarska. srecom. U Evropi se rasplamsava Prvi svjestski rat I Kastorp poslije 7 godina provedenih u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. Mann je uskoro shvatio da prica sama uzima svoj tok. u Davosu. on nije ostao.na sile koje je smatrao iskljucivo odgovornim za krvavu katastrofu. sto stvara hladnu distancu izmedju price I citalaca. jos bolesniji I ubrzo umire. Pocetak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu I ponovo procijeni svoje glediste o evropskoj kulturi. 1929. Mener je izuzetna I dominantna licnost. Pred kraj svog boravka ljekari mu dijagnosticiraju vlazno mjesto u plucima I on ostaje u sanatorijumu na neodredjeno vrijeme. 1912. osmisljajuci ga ovaj put kao kritiku na nezdrave I destruktivne sile koje kovitlaju Evropom I koje su u nekoliko godina dovele do rata. Prvi dio knjige tacno biljezi Mannove utiske samog mjesta I njegove kulture. I jedne pokladne noci izjavljuje joj ljubav. Lodovikom Setembrinijem. Tu upoznaje nacin zivota I obicaje. u Svajcarkoj. Fabula Hans Kastorp. Takodje cesto koristi lajtmotiv. vitalnog Holandjanina sa Jave. Dobio je Nobelovu nagradu. Joahim odlazi u ravnicu. ali da to pitanje ipak treba da ostane otvoreno. Sukob Nafte I Setebrinija za Kastorpovu dusu se zavrsava dvobojem u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis. Bilo mu je potrebno 12 godina da zavrsi ono sto je vidio kao “ozbiljnu salu”. dolazi na tronedjeljni odmor u sanatorijum Berghof. a Nafta puca sebi u glavu. Stil Thomasa Manna karakterise chesta upotreba ironije. Kastorp se zaljubljuje u Ruskinju. U ovom santorijumu smjesten je I njegov rodjak Joahim Cimsen I Kastorpov . Poslije rata pregledao je sav materijal. Carobni Brijeg.Mann je uticao na Kafku. Originalno. Mann je odlucio da opise opasnost pred mjesavinom slobode I bolesti koja mlade ljude izoluje I odvraca od stvarnog I aktivnog zivota. Leom Naftom. ali pod pritiskom bolesti izvrsava samoubistvo. Kalvdiju Sosa. to je povratan motiv ili fraza koja nosi simbolicno znacenje. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje I odlazi u Dagestan. godine. Likovi 1) Hans Kastorp Hans Kastorp je 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga. 5 godina kasnije. “Carobni brijeg” bio je zamisljen kao novela velicine “Smrt u Veneciji”. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom. glavnom liku. Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavaca u Njemackoj I brzo postala popularna u Evropi I Americi. Kao I Hansu Kastorpu. I Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlazno mjesto u plucima. koji pokusava da utice na Kastorpa svojim pesimistickim I konzervativnim stavovima.

ridje brkove I ridjoplave obrve. Bas zbog ranog gubitka rodjitelja Hans je u svom nemirnom srcu osjecao potrebu za ocinskim autoritetom. “Izvestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega potrebu da cuje kako s trece strane potvrdjuju da je madam Sosa divna zena. Kastrop je human covjek. a povrh toga osjecao se kao gost I “nezainteresovani posmatrac”. Izabrao je poziv “koji bi mu dopustao da nesto znaci I pred sobom I pred ljudima. Iz istog razloga nije kupio krznenu vrecu nego cebad. ciji su mu se boja. a od svih ljudi. Medjutim. koja u trpezariju ulazi uz zestoki tresak vrata. ovaj mladic je zeleo da ga neko spolja ohrabri. I pokusava da utice na njega. navodno udata zena. To je Ruskinja. interes za medicinu I protest protiv egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. “U svakom casu svog razdrobljenog dana mislio je na nju. otac malog Hansa “je vrlo nezno voleo svoju zenu. Njegova zelja da pomogne poticala je iz vise motiva. Za studije se odlucio iz prostog razloga. Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom. provelo je siroce. Lodoviko Settembrini. ” Dobio je zapaljenje pluca I poslije samo pet dana umro. sasvim iznenada I u ocekivanju porodjaja”. a sem toga. da bi se predao osecanjima kojima se se neprijatno opirali njegov razum I njegova svest. ” Svoj poziv Kastorp “je visoko cenio I nalazio da je doduse vraski komplikovan I naporan. Kad je tek dosao u sanatorijum neprestano je naglasavao razliku: VI ovdje. On je osudjivao ljude koji su pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uzivaju. oblik I polozaj urezali u dusu. njene jagodice. Dok pomaze drugima Kastorp “je osecao kako mu se srce siri od srece. bio je “koljenovic” i njegovi sugradjani su ga posmatrali ispitivacki. Najvaznija je bila njegova potreba da zivot I smrt shvati ozbiljno I da im oda postu. O Hansu se brinuo djed. Nije volio rad. na drzanje . rad mu jednostavmo nije prijao. Mann za svog protagonistu kaze: “Hans Kastorp nije bio ni genije ni glupak…I tako je ipak nekako bio osrednji. pa da vec ima osjecanje koje se slaze sa lupanjem srca. oca I majku jedva da je I znao. konzul Tinapel. pitajuci se kakvu li ce javnu ulogu igrati. opominje. na njega je najveci utisak ostavio italijanski knjizevnik. nicim optereceno. dovoljno je bilo samo da pomisli na nju. zaboravljajuci da je I on dosao iz istog razloga I da je I on jedan od “takvih”. I macijeg hoda. Kastorp u prvim danima nije napravio nikakva poznanstva. I djed je ubrzo umro od zapaljenja pluca I brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak. Oni su umrli u kratkom razmaku izmedju njegove pete I sedme godine. MI dole. ne preduzima nista da je upozna. samo godinu I po dana. “Hans Kastorp je sacuvao samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom. Klavdija Sosa. prvo majka. u jednoj kuci na Esplanadi”. a ni sam nije bio od najjacih i nije mogao s tim da se pomiri. kao da se podsvjesno boji ostajanja. koji mu jednom ljubazno posudio olovku I koji je malog Hansa privlacio na neobican nacin). vazan i velicanstven poziv” Hans Kastorp je imao plave oci. kako ga obuzima radost koja je pocivala na osecanju da je ovo sto cini korisno”. jer vreca bi vec znacila ostajanje.dolazak je ujedno I posjeta bolesnom rodjaku. sa Joahimom posjecuje teske bolesnike I moribunde. Po svojoj prirodi bio je povucen. Hans Kastorp u kuci svoga dede. Medjutim. Psibislava Hipea. ” Iako je Hans ocaran Klavdijom. iako ga je sa dubokom religioznoscu postovao I otvoreno je priznavao da vise voli slobodno vrijeme. Ali. sto Kastorpa strasno ljuti. iako u jednom neobicno casnom smislu. Ubrzo njegovu paznju privlaci ljupka zena bademastih ociju (koje ga podsjecaju na oci njegovog poznanika iz skole. morao je cak da ponovi poneki razred. Radovao se sto ga ovaj covjek poucava. na njena opustena ledja. ali zato izvanredan. ugladjenost I dar za matematiku. iako lisen svake strasti pomogli su mu da napreduje. Hans Herman Kastorp. sto je htio sebi da da vise vremena da razmisli sta bi volio da bude. njene oci. Hans Lorenc Kastorp I “taj razmak vremena. njegovo porijeklo. na njena usta. ” Sto se tice njegove karijere u skoli.

Jednom prilikom nasao se usred snijezne oluje I u groznici prozivljava viziju raja. Setembrini predlaze Kastorpu da spakuje kofere I napusti Berghof. nada koja se gubila u necem neodredjenom. I krvavog rituala zrtvovanja. Dakle. sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoceno u izvjesnom pravcu… I njegova ljubav prema ovoj neobicnoj zeni ostala je nijema sve do jedne pokladne noci kad je konacno skupio hrabrosti da joj pridje preko cijele sobe. Hans se prvi puta uplasio. Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa posebnim shvatanjima I “Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima I da konacno dignu ruke od njega. pametni I srecni. ne. Ovde Mann simbolicno naglasava da su u zivotu neophodni I sreca I patnja. vi niste dovoljno Odisej da biste na njemu mogli nekaznjeno da boravite. drzite do sebe! Budite ponosni I nemojte da se utopite u ono sto vam je tudje! Klonite se ove barustine. vi se vec naginjete na prednje udove. jer on nije bolestan i tu ne pripada On ga nije poslusao. Ah. Berens ga je pregledao (kad je otpustao Joahima) I saopstio mu da je potpuno zdrav (vecina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala I jedva je docekala. necu naci put u ravnicu…” Hans se zavarava I samo odgadja trenutak odlaska. a sto mu je u stvari nedostajalo. zatrazi olovku. Jos prve veceri. Bravo.njene glave. I bas kao nekad Psibislavu. ” U ogromnoj planini. na vratni prsljen na prorezu njene bluze za potiljkom. ovog Kirkinog ostrva. “To je pre bila dosta smela I neodredjena varijanta te zaludjenosti. bezgranicnom I potpuno pustolovnom. gdje su svi lijepi. nikad vise. jer “ozbiljnost postoji samo dole. radost I strah bez imena. To vece izjavljuje joj ljubav na francuskom. jer ako ja ovde gore ostanem sam. uskoro cete poceti da grokcete-cuvajte se!” . okruzen mrtvom tisinom gdje stalno pada snijeg. Poslije dvogogodisnjeg boravka u planini. zdravi. Madam Sosa vec iduci dan odlazi u Dagestan. onda je sa mnom zauvek svrseno. najdublju usamljenost koja ga je stavljala u situacije coveku potpuno strane I opasne. Hans I ne razmislja o odlasku. sustinu njegove ljubavi nije sacinjavala njezno sentimentalna sjeta. svoju slobodu skitanja. jer ja sam nikad. Ici cete najzad na sve cetiri. odlucio je da ostane sve dok ga Berens ne otpusti izlijecenog. silno uzbudjenje. ” Svi su vec znali za Kastorpovu zaljubljenost I posmatrali su ga ironicno. sa svog balkona. ali Kastorp nije zelio da u nju vjeruje. Kad je Joahim odlucio da ode. Za ono sto se desavalo u dusi Hansa Kastorpa postojala je samo jedna rijec: izazivanje. a za njega je to znacilo potpunu slobodu od koje je njegovo srce malo-pomalo prestalo da strepi. “Skijanje mu je pruzalo zeljenu usamljenost. mesavina jeze I vatre. kao stanje coveka u groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima. pjevajuci “Bregovi su stanista slobode !” on uziva u svojoj bolesti bez posljedica pomijesanoj sa osjecajem bezgranicne slobode. bravo !” Kastorp je naucio da skija zbog toga sto se u dusi stidio sto visoku planinu I snijeznu mecavu posmatra iz svog ugodnog zaklona. ali biva pristojno odbijen. bilo je bas neko osecajno sredstvo koje bi povezalo te ekstremne delove. da su neraskidivo povezani I da ne postoje odvojeno jedno od drugog. savrsenog ostrva. Kastorp “dete civilizacije”. vase srce je zdravo. Dok se Joahimu zuri u ravnicu I u vojsku. “a ne ovako kao danas”). Hansa je izvukla zelja da nauci da skija. on je bio odusevljen. gore u Berghofu. On je sa nekom vrstom zadovoljenja osjecao svoju krilatu nezavisnost. Kasnije ce mu reci: ”Preklinjem vas. Kad je Settembriniju saopstio svoju ideju. na njene ruke preobrazene pod najtananijim tilom…s tim slikama bio je povezan strah. osjecao se potpuno nesigurno. “Je li moguce da ce me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri ludo I strashno da osecam kako mi se lice ledi I srce nepravilno kuca. ali njegova cula I duh davno su se bila navikla na takva osjecanja. ” Iz potpune otupjelosti koja je vec prelazila u razdrazljivost. nema razloga da covek ocajava radi vas. u zivotu”. jer to je bio prvi pomak njegove duse u ustajaloj atmorsferi Berghofa: ”Kakv divna ideja ! Dve godine provesti ovde I biti sposoban za takvu ideju. ali od koga se srce mladicevo ponekad tako naglo stezalo”. dok je on zanijet I smijeseci se strasno.

jer on je bio jednostavan. zivot aktivne raskalasenosti u stagnaciji. Mann koristi tehniku lajtmotiva da poveze dogadjaje iz proslosti sa buducnoscu. teme Smrt I bolest – Mann je u “Carobnom brijegu” pokazao da je evropska kultura samo naizgled zdrava. Prosao je razlicita iskustva I od mlade I neformirane licnosti pronasao svoj put.Jos jednom ga je Settembrini ucio: “Bogovi I smrtnici sisli su ponekad u carstvo senki I uspeli da se vrate. Vrijeme – Vrlo rano Hans je otkrio poremecaj vremena u Davosu. Mann je smatrao da je ova preokupacija smrcu. I obrnuto. Mann ih jasno karakterise kao sustinski povezane. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. njegova sentimentalna osjecanja bila su svedena na nulu. Carobni brijeg. na drugoj strani. da bi dostigao zdravlje I pamet. Sloboda – Sloboda je bila najvisi romaticarski ideal Evrope 19. pobijaju sami sebe. prikazanog vizijom raja. Mann koristi bolest kao nacin da povisi Hansovo iskustvo koje nije bilo moguce ni na jedan drugi nacin-bolest je sredstvo uvodjenja. sam pisac kaze da je ova prica. Nijedan ne moze da postoji bez onog drugog. Na kraju. kao dvije strane istog novcica. haosa I smrti. a njihovi argumenti su tako povezani. ” I taj je zivot ostao takav sve do pocetka Prvog svjetskog rata. vijeka. koju smatra vise oslobadjajucom nego mucnom. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglasava destruktivnu prirodu apsolutistickog pogleda. Hansova fascinacija smrcu I bolescu dolazi I prije nego sto je postavljena njegova dijagnoza. dok suprostavljaju misljenja. Settembrinijevo optimisticno shvatanje jednostavno dovodi do razocaranja. tako da su romaneskne ideje prisutne u svakom trenutku. Ali. Settembrini I Naphta – Mann koristi ove likove da suprostavi ideologije optimisticnog humanizma I pesimisticnog apsolutizma na neocekivan nacin. ova istorija ispricana zbog nje same. bezbrizan I beznadezan. Sanatorijum je primjer predratne Evrope koji uziva u bolesti bez posljedica. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog. ne zbog Hansa Kastorpa. U viziji snijezne oluje. I zaslijepljenost koja dolazi usred nje. I znao je sta vidi: zivot van vremena. Kroz svoje uvijene argumente na kraju dodju do zakljucaka potpuno drugacijih od onih koji bi se ocekivali. na jednoj. pomijesanoj sa neogranicenim osjecajem slobode. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. prikazano ritualom zrtvovanja u hramu. korijeni bolesti predratne Evrope. I smrti I bolesti koje ga cesto potajno cine mogucim. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. Druga pouka dolazi kroz snijeznu oluju u kojoj Hans shvata da covjek ne smije dopustiti da smrt prevlada njegovim mislima. Sudbina svakog lika je takodje pazljivo napisana. pakuje svoje stvari I odlazi da se bori. Prvo istice neophodnu vezu izmedju zdravog I srecnog zivota. I predstavlja komentar na pogled na zivot ovih likova. bezazlenog siroceta zivota. kad se Kastorp naglo budi. I kao u magnovenju shvata da ne smije vise ni minuta ostati u sanatorijumu. Mann istice dvije pouke. Tragicno je sto je njegov “poziv” dimom ispunjeno ratiste I krvava borba. ” Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna otupjelost I otudjenost od porodice. da cesto. Ali podzemni bogovi znaju da onaj ko okusi plodove njihova carstva ostaje zauvek njihov. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. mrtav zivot. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. zato Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan. “Hans Kastorp je gledao oko sebe… video je samo jezive I podmukle stvari. ali Mann pokazuje da takva apsolutna sloboda vodi samo do bolesti. Efekti slobode su sagledani sa . samo je morao proci kroz duboko iskustvo bolesti I smrti.

Settembrini je senzualni I liberalni humanista. a zatim se narativni periodi povecavaju na dane. Sam Mann je za “Carobni brijeg” rekao: “On nadilazi realizam I znacenja simbolizma I cini realizam sredstvom intelektualnih I ideoloskih elemenata. Velika detaljnost s kojom opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog portreta jednog trenutka. a ne kao istinito stanje. Nejednaki tok vremena je uobicajena tehnika. I domena duha”. principa. sedmice. Detalji cesto nose simbolicno znacenje. Naphta ima stroge religiozne stavove. Naftina I Settembrinijeva misljenja protivrijece jedna drugom. Mann je opisao svaku nijansu razgovora Hansa I Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi. ali plaha Ruskinja. duznosti posvecenog. Mann kritikuje pretjerivanje I u jednom I u drugom smislu dok pokazuje neophodnost I jednog I drugog u svijetu. dakle I srece. kao sto su to cinili mnogi modernisti. ovo ne treba shvatiti kao piscevu preporuku da covjek izbjegava ekstreme I drzi sredine. seanse prizivanja duhova) I cesto ukljucuju prizvuk mitologije. Na neki nacin oni su karikature. mjesece I na kraju. Dualizam – Mann cesto koristi dualisticku tehniku prikazivanja. preda I da zivi zivot radi zivota samog. ali I patnje. Mann se nadao da njegov likovi nisu “ puke sjene licnosti I hodajuce parabole”. njegovi opisi nisu izvjestaji vec cine komentare efektivnijim. ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno. Zapravo. ali pored toga uvjerljive I prijatne. religiozni. bilo da su u pitanju mitoloski. Znak apsolutne slobode koji Naphta propagira vodi do samounistenja. a Settembrinijeva humanisticka sloboda samo do razocarenja. ali su sklopljena na takav nacin da postaju sustinski povezana. Medjutim. ali njihove portete je stvarao kao simbole kojima je istrazivao kulturalne probleme koje rjesava u romanu. Nijemca. Zatim veza prijatne I srecne vizije tropskog ostrva I krvavog rituala zrtvovanja.mnogo gledista. Mann je mnoge svoje likove zasnovao na stvarnim ljudima. Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi bili efektni. atmosfera I ton romana nalik su snovima I nadrealizmu (bizarne debate Settembrinija I Naphte. ne istorije. Frojdovske ideje prozimaju veliki dio price. dok Peperkorn predstavlja vitalni zivot bez komplikacija. Hans svoju dijagnozu vidi kao oslobodjenje. ” Modernizam – Mann je poznat kao jedan od najvecih modernista I ovaj roman je prvi primjer ovog zanra. Umjesto toga covjek bi trebao da pronadje nacin zivota koji prihvata oba ekstrema. to su trodimenzionalne karikature. Mann je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena. Veza Naphte I Settembrinija je vrlo pazljivo postavljena. Dio genijalnosti Mannove umjetnosti je njegova sposobnost da svoje likove intelektualizuje a da im pri tom ne oduzme covjecnost. ali naglasava njenu neophodnu vezu sa srecnim I zdravim zivotom. Joahim predstavlja ukocenog. Hansov uzdrzani i uvazeni burzujski sjeverno-njemacki stav protiv Klavdijinog slavenskog nedostatka uzdrzanosti u njenim osjecanjima I postupcima. Ono sto svaki od ovih likova cini uvjerljivim jeste povezanost koja je ostvarena u njihovim medjusobnim odnosima. Mann je nazvao svoje likove “nicim drugim do predstavnicima svijeta. Medjutim. Ove odnose Mann je napisao sa istom paznjom. Mann je jednom rekao:” Samo je iscrpljujuce istinski interesantno. ” Karakterizacija – Svaki od Mannovih likova je stvarna osoba kao I simbol istaknutog vidjenja zivota za vrijeme predratnog perioda. ali ideje su predstavljene kao fenomen tog perioda. a Klavdija je slobodoumna. kao I vece intelektualne I simbolicke teme. cudan tok vremena. stil Realizam – Mann pazljivo opisuje svaki detalj sobe. naglasavajuci njihovu vezu. narocito u dijelovima koji se ticu doktora Krokovskog ili romantike. Pocinje pricu opisujuci sate. Nije saglasan sa nezdravim zanimanjem za smrt. Oboje ih je opisao kao . koju imaju kao individue. Settembriniejev optimisticni humanizam protiv Naphtine pesimisticne apsolutisticke ideologije. licnosti ili razgovora da bi predstavio uvjerljivu realisticnu atmosferu. Carobni brijeg. Vrijeme se raspada pred oslobodjenjem od svakodnevnih briga. knjizevni ili psihoanaliticki. njene volje da se izgubi. Mann je hronicar kulture. godine. Mann opisuje kako dekadentna kultura u romanticarskom idealu apsolutne slobode vodi samo do bolesti I krajnje destrukcije u Prvom svjetskom ratu.

sav roman predstavlja razvoj evropske duse u ovom periodu. sto niko ne haje da li su prosle sedmice ili mjeseci. mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako. svojim culom vida I culom pipanja. Hans je ocito iskusio sve ovo. sta je vrijeme? Mi prostor opazamo svojim organima. ne obracajuci paznju na dobronamjerno negodovanje svog rodjaka. Jedino za vrijeme mjerenja temperature. pronasao svoj “pravi poziv”-svoju neizbjeznu sudbinu-na ratistu u Prvom svjetskom ratu. pa neka prolazi. Kastorp je zestoko odreagovao: “Pola godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si vec pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremena…” “Da. odgovori Joahim. Razvojni roman – Roman je napisan kao kulturna hronika u formi razvojnog romana sa modernistickim zapletom. sa vecim rizicima. nije to nikakvo vrijeme. dijelom sto nikom nije ni stalo. ” Jos prvi dan Katorpu se cinilo da vec duze vrijeme boravi u Davosu. povezano. I dok godina dana znaci toliko mnogo u zivotima ljudi u ravnici. rece Joahim I klimnu glavom vise puta pravo preda se. tako da su svi rodjendani. niti je ovo nekakav zivot. U razvojnom romanu. da bismo ga ga mjerili…Da bi moglo da se mjeri. kako se uzme”. “Ono uopste ne prolazi. “Ovdje se naprosto igraju ljudskim vremenom. generalni pregledi. primijetio je Hans Kastorp. Joahimu. Ali kojim culom opazamo vrijeme? (…) Mi kazemo: vrijeme prolazi.ljudska bica. ali I previse dobrovoljno prihvata bolest I smrt. kako kaze pisac “ talasi vremena valjaju se uvijek u jednolicnom ritmu”. Lijepo. stice iskustvo. mladi neformirani lik je podlozan razlicitim uticajima. “Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”. U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje I zveket casa nije ostajao neiskoriscen. poput vode u nekoj ustajaloj bari. ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu. rece I dodade:”Covjeku se ovdje izmijene pojmovi. I kao posljedicu ovog “obrazovanja”. Mannova kulturna kritika dolazi na kraju ovog razvojnog procesa. Razmisljanja o vremenu potpuno zaokupljaju Kastorpa:” Dakle. “Brzo I lagano. prosto da ne vjerujes. da ti pravo kazem. naravno. nakon sto je Hans iskusio razlicite kulturne I inetelektualne uticaje. tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vjecnost. tu su se cesto pridruzivale I licne I neredovne svetkovine. U pocetku mu je bilo strasno tesko da prihvati takvo “rasipanje vremena”. moralo bi da prolazi ravnomjerno. Ali. a gdje pise da je tako? Za nasu svijest nije tako. ali buduci da on predstavlja dusu predratne Evrope. ali I kao utjelovljenje ideja. vrijeme je cudna zagonetka I tesko je razjasniti ga. pri tom odbacuje neprihvatljive mogucnosti I na kraju pronalazi svoj poziv I odgovarajuci odnos prema zivotu. ili sta je citavih sedam minuta. jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo. Vrijeme “Carobnog brijega” Vrijeme –Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremecaj vremena u Davosu. cinilo mu se da je tu postao stariji I pametniji. koji dobrovoljno. njegovom rodjaku. Lijepo. Sve ces to vec nauciti”. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo I imalo zilavu vrijednost. divlji I pravi odlasci bili proslavljani cascenjem I pucanjem zapusaca u restoranu. vremena”. I to radoznalog u pravom smislu te rijeci. ” I zaista. Tri nedjelje su za njih kao jedan dan. . Vidjeces vec. jer donosi tako mnogo promjena. jer je prvi susret s njima obecavao neobicno prosvjetljenje I avanturisticko napredovanje. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopste). Cuvsi to. potpuno staje. moze se zaista uociti sta je jedan minut. Mann opisuje Hansa kao tipicnog radoznalog covjeka. I nase mjere samo su konvencija…” U Berghofu vrijeme se potpuno usporava. Mann je “Carobni brijeg” odredio kao roman “uvodjenja” zajedno sa tradicionalnim “mitovima trazenja”. cetiri puta na dan. u Berghofu to je samo nesto duza jedinica vremena. koliko traje mjerenje. gdje godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto.

Smatralo se da je savrseno neumjesno I brutalno reci nekome da se doticnog dana navrsavaju tri godine otkako je dosao – to se nije desavalo. njemu to mozda I nije bilo narocito ugodno. pazilo se na kalendar. slicna pitanja. Ali mjerenje I brojanje onog vremena. Medjutim. Hans nije mogao da da odgovor. “Vrijeme je bozji dar dat covjeku da ga koristi u svrhe covjecanstva I napretka. a ono sto ga je u tom sprjecavalo bio je nemir njegove savjesti. na redoslijed dana I njihovo prividno vracanje. Ali. stalno mjerenje temperature… svaki dan isti je kao I prethodni. ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. Na raspored vremena svakako se mnogo polagalo. dva sata obaveznog odmaranja. a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je gospodja Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena prozivio Hans Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga. Poruka koju nosi “Carobni brijeg”jeste: kad ne bi bilo vremena. Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu. zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog-pet obroka dnevno. prema kalendaru desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije vratio. zaboravljalo se da joj se ukaze paznja. mjerenje dakle. ” . Preko nje se prelazilo. godisnjica dolaska nije obiljezavana nicim drugim sem cutanjem. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine. voljeli su dan koji ostaje uvijek isti. I svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. I svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da I drugi zeli ono sto I on sam. mogao je Kastorp uz malo truda sve da izracuna I tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. Koliko je Joahim zivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska? Koliko je vremena u svemu zivio s njim? Kad se. sto se njega samog tice. premda je ocevidno najgora nesavjesnost-ne obazirati se na vrijeme. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa. koje je za svakog pojedinacno bilo vezano za ovaj prostor gore. ali on nije ni pokusavao da ucini neki napor da se oslobodi te nejasnoce I rasplinutosti I da bude nacisto s tim koliko je vec vremena ovdje proveo.Medjutim. Hans vise nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena. I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. da je zaista htio. Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme sto se ne mjeri. ne bi bilo ni napretka covjecanstva I svijet bi bio samo smrdljiva I ustajala bara. sto nezapazeno protice. licnog I individualnog vremena-to je bila stvar onih kratkorocnih pacijenata I pocetnika.

n. Mestor adnje: Istočni i srednji dio Mediteranskog mora Vreme radnje: Nakon završetka Trojanskog rata. Ideja:Ideja je.e. Penelopa ga jedva prepoznaje. i kada više nije bila sigurna da je Odisej živ. ali se u 18 st. kao nastavak. Međutim Posejdon razbije Odisejev brod od obale ostrva Sherije. grčkog junaka po završetku Trojanskog rata pri povratku na Itaku vjernoj ženi Penelopi i sinu Telenahu. Apolon. . u kasnijim godinama. pojavila sumnja u njegovu egzistenciju.n. a otac je presretan što vidi sina. bogovi Odiseja oslobađaju. koja mu pomaže da dođe do grada. Posejdon . djela.U “Odiseji” se opisuju lutanja Odiseja. p. Tamo Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doživljaje. Pored njega tu se pojavljuju i drugi likovi: Penelopa. Atena – grčka boginja lova koja pomaže Odiseju i olakšava put koliko može. uz Ateninu pomoć. naročito nakon što ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce. nagovještavajući mu da će otac uskoro doći. te on žuri da dođe kući. Tu Odisej. njegova žena koja odbija sve prosce. kći tamošnjeg kralja.Homer . Nakon što napokon stiže na Itaku. Spjevao ga je slijepac. Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomoć Bogova.Odiseja Odiseja je starogrčki ep nastao u VIII st.Da Odisej nije bio uporan da dođe do Itake. Vjeruje se da je “Ilijadu” napisao u ranijim a “Odiseju”.Za njega su vezivana i niz drugih epova. Za to vrijeme Atena pomaže Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njgove majke. lijep junak koji se trudi vratiti svojoj supruzi. jer je ovaj oslijepio njegovog jednookog sina (KIKLOPA Polifema) I dr. p. To mu daje snage da prebrodi sve teškoće koje mu se ispriječe na putu. njegov sin sličan ocu po svojo hrabrosti. Telenah . i da ga Penelopa nije uporno i vjerno čekala nebi bili sretni. Odisej je hrabar. Homer koji je živio oko 800g.grčki bog mora koji otežava put Odiseju. po svemu upornost i da se čekanje isplati. Po Homerovim spjevovima možemo zaključiti kakvi su bili stari Grci. e. -Zeus. šaljivi spjev “Boj žaba i miševa” i dr. Interesantni su njegovi opisi i heksametri (stihovi od 6 slogova). Kalipsa… Fabula: Nakon što je niz godina proveo u zarobljeništvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju. sreće Nausikoja.

moraju sjediti. protiv prirode. moraju trčati i protiv rada.. Oni prsima guraju teške terete. gađaju strelicama. Čuva ga Minos. koji gonjeni Harpijama trče kroz šume samoubojica. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. koji su zagnjureni pri vrhu. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom. šiba kiša i snijeg dok ih Kerber. a ljeni se dave pri dnu. kojima vitla paklena oluja. Četvrti krug U Četvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo). Najosnovnije crte fabule: Dante se na polovici života nađe u šumi. u Firenzi. Prvi Krug U prvom krugu . Drugi krug U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika. koji ih dok su uronjeni u Flagetont. Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. a raspoređeni su po težini grijeha . rasčetvoruje. U drugom pojasu nalaze se samoubojice. Ovidije. ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”. Krene prema vrhu.Dante Alighieri .. lik iz Danteovog romana Vita nuova. ljubavnicima iz Ravenne. Njihove duše se ne muče i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. a umro je između 13. ali mu put zapriječe gepard. a čuva ih Pluton. a on ujedno i razvrstava teže griješnike. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva. i 14. polijegale po blatu. Peti krug Peti krug je krug duša srditih i žestokih. te dođe do nekog brijega. Ovdje Dante priča s Farinatom i Cavalcantiem. njegovog učitelja i uglednog književnika.što su grijesi teži to su krugovi niži i uži. Treći krug U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Homer. ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. rijeku od vruće krvi. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega. koji su pretvorene u otrovno granje. Šesti krug To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. leže nepokretni nauzak. protivnika prirode. . On krene natrag. Sedmi krug Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa.Limbu nalaze se duše nekrštenih. u Ravenni. te mu on proriče da će biti prognan iz Firence. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga. Njihove muke su da ih. U svakom krugu nalaze se duše griješnika. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice. te rasipnike. a čuvaju ih kentauri.Božanstvena komedija Ponešto o piscu: Dante Aliaghieri rođen je 1265. lav i vučica. rujna 1321. Vergilije. Čuva ih Flegija. mitski čuvar Hada. Dugo luta šumom i izađe iz nje.

Papa Nikola III je. u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku nečist. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.simbol grešnog života Struktura: Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. U središtu Kocita. koji hodaju unatrag. sadržavaju deset rovova. a drugi s prvim iz sljedeće strofe. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja. i iako je protiv Dantea po političkom uvjerenju. Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. U šestom krugu su licemjeri. Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. Kain zona izdajica rođaka. već krivnja njegove okoline. Taj krug je podjeljen na četri zone. a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. za razliku od prošla tri griješnika. U petom krugu su podmitljivci i varalice. nalazi se gorostasni Lucifer. Tema djela: Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja. Tolomeja . Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. glave okrenute naopaku.Osmi krug Metabolge ili zle jaruge.simbol grešnog čovjeka Vergilije . zagnjureni u vrelu smolu. U sedmom rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca. koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. a čuvaju ih vrazi. Karakterizacija likova: Francesca je griješnica iz poravednih razloga. U osmom krugu se himbeni savjetnici. od kojih se prvi rimuje s trećim. Brut i Kasije. koji je do pola zaronjen u led. Simbolike: Dante . Farinata je plemenit. prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama.zona izdajica gostiju. gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda. Guidecca . a u desetom rovu su krivotvoritelji.zona izdajica domovine ili stranke. naglavce zabodeni u šuplju stijenu. Ima tri glave. tj.simbol božanske milosti i objave mračna šuma .simbol mudrosti i razuma Beatrice . Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. Deveti krug U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej.ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti. U trećem rovi su simonisti . kroz pakao. kažnjeni strašnim bolestima. U devetom rovu su sijači nesloge. a među njima Dante sreće Odiseja.zona izdajica svojih dobročinitelja. čistilište i raj. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci. U ustima su mu Juda. koje vrag ranjava mačem. ujedno i središtu zemlje. a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. osoba koja je u potpunosti zaslužila . kako se još zove osmi krug pakla. koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj. on ga moli da razgovara s njim. U suštini je on dobar čovjek. Antenori . U prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli).

Mišljenje o djelu: Djelo je tajanstveno i mistično. jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opće kulture. koji je bio u stanju ubiti rođaka. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao. ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo nedostupno većini čitatelja. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva. Općenito je on lukavštinom uništio Troju. ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka. napravio je veliko i hrabro junačko djelo. . U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg vremena. čija djela ovise o kutu gledanja.pakao. samo zbog osvete. Alberigo del Manfredi je okrutan čovjek. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Vrlo je naporno za čitanje. Odisej je još jedan griješnik.

Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Tašana I Jovče. . pogresnih uverenja i poatrijarhalnog odgoja. neostvarenih snova.Nečista krv O piscu: B. razvijao po volji neke jače sile. bolji. je najčešći I gotovo jedini njegov motiv. Ideja: Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemogućenih ljudi.Borislav Stanković . silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajući nezadovoljni donose nesreće I prouzrokuju tragedije. romani: Nečista krv. svijetliji. I drame: Koštana. koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. koji je u početku bio raskošan I ugodan. u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim očima. već I sukobu sa samim sobom. Božiji ljudi. sa svojim nagonima. Borislav Stanković bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanđela. tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. Književni rad započeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. a sve ostalo je samo okvir. su likovi promasenog zivota.Borislav Stankovic ) Nosioci radnje ovog svevremenog romana. ) rođen je u Vranju. ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu. pod mišljenjem čaršije I šta će svijet reći. Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio). "Necista krv" . U djelu Borislava Stankovića čovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom. Tragicna sudbina lepotice Sofke ("Necista krv" . čovječniji. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjećanja. ali ogorčen nakaznim ćiftinskim moralom građanske klase u nastupanju. potvrđujući često svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. zbog koga je I sam u životu patio. -1927. te memoari: Pod okupacijom. presjećeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima. stari dani. a završio je pravni fakultet u Beogradu. Školovao se u Vranju I Nišu. Kritike: Stanković je davao tregične sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu. Tema: Tema ovog djela je težak život Sofke. Stanković (1876. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika ličnosti u okvirima kojima je vezana lićna sreća. Sav taj moral nalazi se pod još većom tiranijom. Stanković je boravio u Parizu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao. bez prozivljene mladosti. gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom čaršijom I ćitinskim moralom. pozadina. u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Pokojnikova žena. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti. on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema čovjeku. Sve njegove ličnosti opterećene su zahtjevima “krvi”. Svi njegovi ženski likovi nesrećni su I tragični na isti način. da bi se poslije očeve propasti završio tragično I bolno za njih.

. niti se trudila da joj bude bolje.savrsene lepote. Spas vise nije postojao. ali je jako voleo svoju kcer Sofku. drskog pogleda jako je privlacila ali istovremeno i plasila muskarce. I pre pocetka Sofka je dozivela kraj. Njeni snovi su se srusili u trenu. Biserno bele puti. Dakle. radnja romana se vrti oko nje i bazira na njen zivot . da joj ostale devojke nisu ni blizu. lagodan zivot. krenuo silaznom putanjom u beskraj. Kada bi onako izazovno setala dvoristem ili stajala na kapiji. cesto bivala u potpunosti opijena da bi pobegla od stvarnosti. Njena majka se trudila da svojoj jedinici nadoknadi svu potrebnu ljubav ali i materijalne stvari koje cine svaku devojku srecnom: raskosne haljine. duge bujne crne kose..ona je srediste zbivanja. Medjutim. ali kasnije svesno pristaje da se zrtvuje radi materijalnog spasenja svoje porodice.zanosnih oblina. mastala je o svom buducem suprugu. Odrasla je sa majkom. dok je otac za nju bio stranac. ukrase. Zaista tragicna sudbina! . Necista krv se prenela i na njeno potomstvo. Efendi Mita je retko dolazio. kao individua.. prodorno je posmatrala muskarce ne krijuci pogled. Predala se.. iz ljubavi i postovanja prema ocu. Aristokratskog drzanja. kao majka. Njen zivot uz Tomcu bio je u jednom periodu jako srecan.jednostavno plenila je svojom pojavom. Njen zivot od trena kada je Efendi Mita trazio ostatak novca od Tomce. tesko disuci. Neobicne.Sofka je glavni lik. kao ni izlaz iz te bolne situacije. Tako Sofka nikada nije osetila ni saznala koliko je zapravo njena porodica osiromasila. jer je retko dolazio. Za nju je bio veliki sok kada je otac odlucio da je uda za dvanaestogodisnjeg decaka Tomcu. odgojena tako da misli da je iznad svih. Deca su joj se radjala degenericna. o braku iz ljubavi. sanjala bi cudne snove od kojih se budila oblivena znojem. najpre je kategoricno odbijala. pun ljubavi. Dozivela je tezak slom i vise se nije oporavila. otac joj po drugi put u zivotu rusi snove i remeti harmoniju. obraza rumenih zbog vrele krvi koja je tekla njenim venama. Predala se svojoj necistoj krvi. Jedan mlad zivot je unisten. bleda i bolesna. zaduzivanjem kod nekadasnjih seljaka. izgubila svu svoju lepotu. Nemilosrdno je unistena kao zena. Kao i svaka devojka. pozivala sluge u svoje odaje. Cesto je nocu razmisljala o svojoj necistoj krvi. Trpela je ponizenja i udarce. izgubila svetlo na kraju tunela.

Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. pisan u prvom licu. ciničnim monstrumom. kao glavni junak romana. Za uobičajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama. Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte. njegova mama. započinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla. 01. Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih događaja. posvečuje se isključivo književnosti. događaji koji se nižu nemaju opravdanja.Čitav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. U njegovu životu nema potresa. najbolji prijatelj Mersaultea. presudni. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u ćemu gora od života ni gora.11. dramatičar i esejist. Upravo je ta beznačajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Radnja romana događa se u Alžiru. uvjeren da je. kao i svakodnevni. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti čovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života. nemaju smisla. Glavni junak je mali namještnik Mersaulte. osjećaje kriznih situacija. vedrinu duha.. godine. Ateist s dušom kršćanina. mir koji u njemu učestvuje. Roman.Albert Camus . sa čistoćom krajolika. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grčke. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke. vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani.1913 . djevojku. beznačajnih ljudi. izlaziti s njima. Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. svi su događaji apsurdni. apsurda svog postojanja.Stranac Bilješka o piscu: Camus. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti. Camus ističe poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom. produžuje se do posljednjeg retka knjige. ljubiti .to je okvir njegova života. Raymond. ni želi da se spasi. Od 1947. francuski romanopisac. koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”. 07. Camus nalazi izlaz u Revoltu. Modernog čovjekova naziva hldnim. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. isto tako ne može pronaći nijedan razlog pokajanja. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957.oni najglavniji. jednostavan je u svijetu punom nedokučivosti i ravnodušnosti. osim ispitivanja i suđenja. Camusov Stranac jest roman s poprilično uskom usmjerenošću. Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. Alžir. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Albert (Mondovi. blagost večeri. koji životu daje sadržaj i veličinu. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima.” Od te prve jednostavne rečenice u romanu svi događaji djeluju tako na glavnog junaka .Stranc se . Celeste. napokon. koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak. kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. 1945. ne poznaje mir sijeste. nelagode. uvjeren da je ona apsolutni kraj. Kad su se strasti smirile i činilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. 1960). Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina.. 04. ni besmislenija. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošću očito je užasavanje koje čovjek pokazuje pred otkrićem besmislenosti. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. sve svejedno.Villeblevin. mladić s banalnim životom bezbroja malih. umorna i neurotična. Camusa muči pitanje: kako pomiriti čovjekovu čežnju za vječnošću i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajući da riješi tu antinomiju. Smrt na koju je osuđen prima potpuno ravnodušno. Poginuo u automobilskoj nesreći. Imati prijatelja. on sadrži osjećanja i misli Camusova junaka. okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti način.

razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici. već govori o nećem posve drugom. zgodama i nezgodama jednog mladića. o ratu. o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima. govori o privatnim stvarima. Mersaultea. .

Mali Princ Bilješka o piscu Antoine de Saint-Exupery se rodio 1900. Sedmi planet bijaše Zemlja. Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”. zatrese skretničarevu . Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Bio je manji od svih drugih planeta. 31.Antoine de Saint-Exupery . Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Na prvom asteroidu je živio kralj. a imao je vode za nepunih osam dana. Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. tutnjeći kao grom. 328. “Noćni let”. on umre). Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. god. Na drugom planetu živio je umišljenko. a sa sedamnaest gubi mlađeg brata. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. ali vidje tek oštre kamene vrhove. “Zemlja ljudi”. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. srpnja 1944. leteći u izviđačkom avionu nestaje nad Sredozemljem. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši(princa ugrize zmija i. CITIRAM:”Osvijetljeni brzi vlak . Na planetu je imao dva živa vulkana. na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa. Taj planet se zapravo zvao asteroid B 612. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. tj. Dječak svoj doživjljaj priča ostalima. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Prve je večeri morao zaspati na pijesku. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. “Ratni pilot”. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. . Mjesto radnje Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Na sljedećem planetu živio je pijanac. On je imao svoju kućicu. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. zapravo. Rasplet Dječak I princ pričaju . Izgubio je oca kad mu je bilo četiri godine. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. Fabula Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. god. “Tvrđava” i alegorijsku priču “Mali princ”. u Lyonu. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. 327. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu.

Lisica Bila je vrlo lijepa. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. Nikad nije vidio zmiju. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. ”ZAVRŠEN CITAT. množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Prije 6 god. Likovi Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. bio je zapravo malo veći od njega. doživio je kvar na motoru. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Bio je jako star i nije imao vremena da obiđe svoju planetu. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. Vrijeme radnje Na početku knjige dječak je imao 6 godina. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Stalo je razmišljala o kokošima. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B 612. bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. . dodavao. ”ZAVRŠEN CITAT Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet.kućicu. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. Dječak je dugo živio mađu odraslima. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. zbrajao. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. ljudi love nju. Držao je do svog ugleda. pa mu je to bila jako čudna životinja. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. princ je tragao za studencom u pustinji. Malom princu se jako svidjela ruža. smiješan i želio je ovcu. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Život joj je bio jednoličan. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad mali princ došao. Umoran. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao zamisliti. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. . CITIRAM: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. npr. god. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Kralj se jako držao pravila. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. odnosno bio je malo veći od obične kuće. Ona lovi kokoši. Njegov dom je bio asteroid B 612. Otada je prošlo šest godina. Nije podnosio neposlušnost. Bitno je očima nevidljivo”. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je : “evo jednog podanika”. Na rastanku mu je rekla:”Čovjek samo srcem dobro vidi. Princ je priznao da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta. Imao je tri svoja vulkana. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. što se smijao i što je želio ovcu. Kralj je bio jako razuman. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Mali princ je bio divan. Stalno je nešto brojao. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde.

on je palio i gasio uličnu svjetiljku . Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji.Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti nečem drugom. a u ostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. Tema Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. Govori o dječaku(piscu) koji je sreo Malog princa. Prilagođen za djecu i pomalo smješan prikaz prinčevog života. a odrasli alegorije (bajke za odrasle). To je princa jako rastužilo. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. Osnovna misao pisca Ovo je dječji roman. Djeci tu ništa nije neobično. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. a on je odgovorio toga što pije. On se nečujno sruši. Stil Ovo je dječji roman. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Princ ga je pitao čega . . Na kraju priče oni dvoje razgovaraju i Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi munja). Svako je dijete zapravo mali princ. Pio je da zaboravi. Mali princ nešto predstavlja. Djeca vole bajke. Sreo je mnogo čudnih ljudi. To mu baš i nije polazilo od ruke. ali naravno za svoje roditelje. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. Najčudniji je bio nažigač. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. koji su imali razna zanimanja. Priča je pisana za sve uzraste. Tamo je sreo Malog princa.

kao za svadbe i u doba poklada. rođen je u Dubrovniku 1508. pošto su bile poklade. Dundo Maroje.) Novela od Stanca započinje na sa tadašnjim dubrovačkim govorom. Najranjasi. Skup i Tripče de Utolče. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. kojim govore Vlaho. a upućen je na školovanje u Sienu. Iako on tu farsu piše u 42 godini. dok dolaskom Stanca počinju govoriti štokavskim govorom. tako da se je Marin morao snalaziti raznim poslovima. Svojim dramama. tokom vremena izgubile. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461-1501). Koristi se vulgarnim humorom. čime si osigurava popularnost u suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost. ali je ona uvijek duhovita i vesela. koje su se prikazivale u određenim prigodama. postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Družina od Bizara). no mladići se žele samo našaliti. a to je Držiću vrlo dobro uspjevalo.No najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca. Nije na osobit način izražen zaplet i sva se radnja dešava u jednom činu. zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika. . kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac: VLAHO "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od ocu iz kuće izit smio? MIHO ''Bogme smješna oca imam! " (79.On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana. u hrvatskoj kulturnoj sferi. pjesnik i komedijograf.Marin Držić . Tirena. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku. gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju. Arkulin. Plakir. Sudjelujući i sam u organiziranju predstava. stavlja se na stranu mladića. orguljaš. Njegove su se komedije Pomet i Pjerin. Miho i Dživo. obitelj se osiromašila. u njegovom životu brojnim neprilikama. Ona vjerno reproducira slike gradskog života u kasnim noćnim satima. Od vremena Džore Držića. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku. On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Bio je Dubrovački svećenik.Novela od Stanca Bilješka o piscu Marin Držić. na svadbi Martolice Zamanjića. U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku. no takva joj kratkoća i odgovara. Garzarija. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski najčistije i najsavršenije djelo Marina Držića. Napisao je i jednu tragediju Hekuba. a pokopan je 1567. Venera i Adon. a sve manje vilama i pastirima. Bilješka o djelu Novela od Stanca u prijevodu znači šala koja je učinjenja Stancu.Držić se u Noveli od Stanca koristi opkoračenjem (prenošenje iz jednog stiha u drugi). str. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima. Grižula). te pastorala Džuho Krpeta. Mande.Držić prikazuje suprotnost između starosti i mladosti.. Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne. dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina. To je farsa (kratka komedija. tj. Prozvan je Vidra. što govori da se poput te životinje znao izmicati svim. Godine 1548.

a ja ti omijeram kako ću se kalat niz njeku funjestru i. " (82. Nemojte. da se spreme vlahu šalu napravit. "DŽIVO Nu hod'mo tja. Rasplet Maskari Mladići susreću maskare seljački obučen. Dživo mu je govorio kako ga shvaća jer je i on nekad bio stari seljak. a rđavu ovu mičinu na pas. obučen se u pjastru. fengam poć leć gori. str. Uvjerio ga je da se i on može pomladiti. koji su se spremali na svatove. kad su mu se pokazale četri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile.) Zaplet Dživov dolazak Dolazi Dživo i govori Mhi i Vlahu. Bilo je to na Ivandan. Stanac se silno želio pomladiti. kad pođu svi spat. brokijer na bedru učas stavim. koji mu isprića kako je došao u grad da proda jare i sira. Vile su se počele poigravati sa Stancem prijeteći da će ga pretvoriti u pticu. Vlaho i Miho preobučeni u maškare. MIHO Bogme imam smiješna oca! Kuću mi zatvori. str. obriju mu bradu. uzmu kozle i sir te ostave mu onoliko novca koliko je to bilo .) Vrhunac Dživo uvjerava Stanca da se pomladio Dživo odlazi Stancu. Dživo. ma ja.Fabula Uvod Razgovor između Vlahe i Mihe. str. vlahu ću njekomu novelu učinit. te se pomladio. zavežu ga. STANAC Neću moć bisaka leteći nositi. te ih zamoliše da odglume vile. buhu ili strašnog stvora. Oni pristanu i odlaze k Stancu. " (80. te ispričao kako se to njemu desilo.) Kraj Stanac ostaje nasamaren Dok se maskari šale sa Stancem. ali ga nitko nije htio primiti da prespava. molju vas! " (92. pak se niz konopac na ulicu kalam. pošto ima mladu ženu. VILA Pođ'mo ga junaka u pticu stvoriti.Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noći razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobijeći iz kuća dok roditelji misle da oni spavaju. a mudri moj otac u odru mni da sam. kad večeram. čelatu na glavu.

sukob mladog i starog svijeta. Vjerovao je da će se i on pomladiti. DŽIVO Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu. Miho i Dživo Pešica. .Ritam same komedije je brz.vrijedno.) Lica STANAC Stari seljak iz istočne Hercegovine. On je uvijerio Stanca i smislio cijelu šalu. te se žele samo zabaviti. čuješ ti? Poteci. DŽIVO Ovo smješnijega. Kad se Stanac osvjesti počne vikati za njima i tražiti ih.) MLADI DUBROVČANI To su Vlaho. Nema suvišnjeg opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija. tadašnji istinski život i bit same komedije. MIHO Vidiš li mčinu ovu? VLAHO Vidim. Napisano je ono glavno. " (89. sad ćete viditi. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenočište. str. " (83. još si mlad. VLAHO Nijes' pratik. Njima je dosadno. Pošto je on bio star. a kod kuće imao mladu ženu. što joj i paše. brate.) Dživo je od njih trojice najdomišljatiji. povjerovao je u Dživovu priču kako se pomladio. kako i sami kažu oni su "zahrđali". pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu. koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da proda jedno jare i nešto sira. koji su se željeli u karnevalskoj noći zabaviti.) Zaključak Novela od Stanca je vrlo kratka komedije. str. . str. " (77. sva je rđava. obadva sje'te tu. STANAC Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'? Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio. brate vlaha od svijeta. nije ga luđega od Rta do Mljeta. str. stigni ga! " (97.ostrigoše bradu! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?! Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga! A.

Susreće različite zvijeri. Pjesnik vidi i čuje strašne muke i patnje. Zanima ga tko su te duše što tako pate. a dovodi ga do vrata svetog Petra. Na kraju njezinog pričanja paolo pada od bola u nesvijest. u koji dio pakla. Vođa pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaša prema pjesniku. U pomoć pjesniku dolazi Vergilije. na početku svog putovanja pjesnik je zalutao. pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogrešnog puta. Tu su još Panis i Triston. .Pakao Bilješke o piscu: U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim riječima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". Mjesto radnje: Pakao Lica: Dante Alighiere Vegilije Beatrice Sadržaj: I pjevanje Prema Danteovu shvaćanju čovjek na pola svog života kreće na zagrobna putovanja. misaonosti i akcije. Te zvijere koje je susreo znače oholost i lakomislenost. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. a pjesnik osjeća bol zato što da je to dovelo dovde. Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni dušama. Dolaze Frančeska i Paolo i ptičaju o ljubavi. koji je bio manji ali zat o bolan. plačan i jadniji.Dante Alighiere . Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjčaja. Pisac i političar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. Tada Frančeska započinje priču kada je osjetila prvu ljubav. V pjevanje Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spušta iz prvog u drugi krug. a vođa mu govori. a od straha ne zna kuda da krene. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko grešan i gdje ga treba smjestiti tj.

njih dvojica zajedno su napravili čamac.Robinson Crusoe Daniel Defoe. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu. utemeljitelj modernoga romana. alat itd. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok. Kada je uredio nastambu. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voća. počeo se baviti zemljoradnjom. bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti.Daniel Defoe . Spasio je jednog ljudoždera. pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na pučini. Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima. To je priča o brodolomcu koji se. Plašeći se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. engleski pripovjedač. Robinson je uspio sebi napraviti i posuđe. Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu stranu otoka. koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. oružje. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voća. Pojedine su klali. i u najtežim trenucima tražiti izlaz. uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. te ga nije mogao dogurati do vode. do 1731. svakodnevnim govorom. pržili meso i jeli. Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo. Kada je skupio snagu i ponovno izišao. Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge ˝Dnevnik kugine godine˝ . Nakon bijega od kuće Robinson Crusoe doživljava brodolom. uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici ˝Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders˝ . Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Posada broda ili je bila mrtva ili je već napustila brod. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. . Uživao je upoznavajući razne vrste ptica. odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka. a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Pošto je u trenucima bolesti počeo moliti. Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san. Odlučio je uzgajati koze radi mlijeka. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Iako nezadovoljan svojom situacijom. Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom. to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku. Velika želja za povratkom kući navela ga je na izgradnju čamca. Čamac je bio jako velik. piće. shvatio je da je pogriješio. Istraživajući otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. Brod nije bio usidren već nasukan. počeo je s gradnjom nastambe. Poslije dugotrajna i naporna rada. Živio je od 1660. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. naišao je na nešto strašno. Njegov prvi i najpoznatiji roman je ˝Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea. Pošto je strah sve više rastao. Taj san mu se ostvario. Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Pošto je imao tintu i papir pisao je događaje na otoku. Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do broda. mornara iz Yorka˝ zasnovan je na stvarnom događaju. udaljen od civilizacije. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Iako se Robinson u početku pribojavao. Drugi pokušaj je bio uspješniji. Pošto se Petko dobro razumio u drvo. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim. Pouka: Nikad se ne predati. Da bi odložio svoje prve plodove čak je počeo praviti košare od pruća.

gdje je ranjen. što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon.Starac i more Bilješka o piscu: Hemingway. ali je uz nagovor roditelja odustao. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Santiago išao na pecanje. ali nije uspio. osim očiju. For Whom the Bell Tolls. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani.1961). no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha.Sledećeg dana starac je seo kraj mora verujući da će toga dana njegova sreća da bude promenjena.5 metra. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji.Loša sreća je bila uzrokovana time da su njegovom mladom prijateljiu Manolinu roditelji zabranili da ide s njim u ribolov. američki književnik. izgledako staro. dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija.drugi ribari i turisti su ga gledali u čudu misleći da je morski pas. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. Santiago se borio s njima. bila je duga 5. na obali su se ribari divili.morski pasi su namirisali ozleđenu ribu. Ali.Na putu prema obali. bila je to ogromna mečarica.Manolin je bio srećan da se starac vratio čitav kući i obećao mu je da će opet pecati s njim. pokušao im je pobjeći. a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Ernest (1898 . a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.Kad su stigli do obale od ribe je ostao samo skeleton. Tako je starac Santiago ostao sam.Jedino je mogao da je veže i vuče za brodom na obalu.U podne toga dana uhvati sabljarku veliku kao njegov brod. nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež.umoran. ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba.ali je bila prevelika da je stavi u brod. Slijedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je . pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.Ernest Hemingway . s dubokim brazdamana potiljku.Borio se dva dana i dve noći sa ribom. roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela.izmoren.Sabljarkin skeleton je ostao vezan za brod.Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. ___________________________________________________________________________ Ovo je kratka priča o kubanskom ribaru koji 84 dana nije mogao da ulovi niti jednu ribu. prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova.ali nije mogao da se odbrani od svih.uspeo je napokon da dokrajči ribu i probode je harpunom. Od mečarice ostale su samo glava i kosti. Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti. Manoline.Treći dan. Na njemu je sve. Uz to. pojeli su mu cijelu ribu.starac je bio preslab da brani ribu i iako je ubio nekoliko pasa. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlućio se za brz povratak na obalu.Jednog je jutra. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. ___________________________________________________________________________ Santiago: Starac Santiago je bio tanak i mršav. kao i uvijek.Starac je ušao u svoju kolibu i pao na krevet mrtav. javnim antifašističkim nastupima. Sadržaj: Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. ali ju nije vidio.

ne može da je ubije i izvuče na brod već pušta da ga riba odvuče daleko na pučinu. ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Čovjeka mogu uništiti. Ajkule su jele njegovu ribu sve dok nije ostao sam kostur. zalazeći dalje nego obično. Njegovi problemi tu nisu gotovi jer je krv ribe privukla ajkule koje su počele da otkidaju ribu koja je bila i dalje na udici u moru. bogatstvo. Santjago je povratio ugled vrsnog ribolovca. kada ona treba biti potpuno njihova. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću. Manolino je jedini pravi prijatelj Santjaga. Međutim. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja. muće se i krvave zbog nje. ali kako nije bilo ulova Manolinovi roditelji su odlučili da ga pošalju na brod koji ima više sreće. 2. Na kraju romana. Santjago je stari ribolovac koji živi u siromašnoj kolibi spavajući na novinama. ali ga ne mogu poraziti”. Svi u naselju misle da je starac "izgubio" ribolovačku sreću. kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju . već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Sasvim ne očekivano uspeva da ulovi ribu. Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeći vlastita ograničenja. Zaključak:Iako nesretan. mnogo veću nego što je i pomislio. ___________________________________________________________________________ Nakon 84 dana lošeg ulova. kada postaje svijestan da je poražen. Noću sanja lavove i želi da se vrati u vreme kada je bio prvak u obaranju ruku i vrstan ribolovac. On već 84 dana izlazi na more i vraća se bez većeg ulova. Zajedno su 40 dana lovili ribu. Međutim. Ali Hemingway. Posle 3 dana riba je popustila i on uspeva da je ubije. Santijago odlučuje da zaplovi u potrazi za ribom. 3. Analiza dijela: Hemingway je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”.IDEJA : Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom.TEMA ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. svoju starost i nedostatak snage. bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dječak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti. Posle duge plovidbe počinje da očajava jer nema ulova. . on ipak ne klone duhom. hrabrošću i odlučnošću. da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. koja predstavlja silu prirode. Likovi Starac i more je delo sa svega nekoliko likova. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću. Ideja: Hemingway upučuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čovjeka. Glavni likovi su starac Santjago i dečak Manolino. kome je borba uvijek značila što i život. Izlazi na okeansku pučinu.njene plodove dolaze mračne sile koje mu ih otimaju.obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. ali onda. Kada je stigao na obalu svi su se divili njegovom ulovu iako je ostao samo kostur koji je veći nego što je neko nekada video.

Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. po povratku svi ga poštuju i hvale. on se ne predaje i ne gubi nadu. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj. dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu. za svoj opstanak. ali i za vlastiti život. 5. a na neki način i poražen. Upoznajemo način starčevog života. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Starac je primjer čovjekove snage. ali ipak joj se divi.”. citat. Ili je onda još veći?”. vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. citat. sada u noći bez tračka svjetlosti. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. upornosti i samopouzdanja. to Santiagu nije dovoljno. tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu. str. otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen. a voliš je i mrtvu. jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. reče on. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. tj. No. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. njegove prijatelje. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima. str.82 “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima. zadivljen je njenom jačinom i veličinom. >>Borit ću se dok ne umrem. Starac dugo. uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ako je voliš. mnogo veću nego što je i pomislio.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe. starca i ostalih mještana.KRATAK SADRŽAJ UVOD I POČETAK: U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga. “>>Bori se<<. Leđa su mu to potvrdila. žestoko se boreći protiv svog neprijatelja. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada. On nasloni leđa na dasku. I doista. No. Nakon što savlada ribu. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju. a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Volio si je živu. U dugotrajnoj borbi s ribom. ZAPLET: U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. “Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci.69 . VRHUNAC: Starac. u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. Nisu pripadali lešu. čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. vjere. str. RASPLET: Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka.”. siguran da nije mrtav. njegova pobjeda nije potpuna. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. 89.citat. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. nije li grijeh ubiti je. Santiago zadobije teške rane. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima.4. pomisli on. on se ipak osjeća poraženim.<< Ali.

str.<< Mada to nije pošteno. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. citat. stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju.”.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. i u njoj se nalazio krevet. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune. str. Na mrkom zidu od presovanog.”. nikada sasvim sam.Poštovanje prema protivniku “>>Ipak ću je ubiti<<.”. veću od svih koju je ikada čuo. citat. 54 . Sada. izgledalo staro. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. reče on. Starac je duhovno bogat. Voli i poštuje druge ljude. kao i jedro omotano oko jarbola. u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke.”. 52 2. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su : 1. >>U svoj njenoj veličini i slavi. citat. pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza. posebno mu je drag dječak Manolin. 18 No. 13 “Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi. a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli.SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće. sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio. a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla. želi mu uvijek biti prijatelj. nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež.”. citat. str. želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. str. zvane >>guano<<. Jako je vezan za dječaka Manolina. a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. str.94 6. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe. isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. citat. jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. str. s dubokim brazdama na potiljku. i savijeno u balu. i plakao je silazeći.”. mislio je. 13 “Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. sto. “Starac je bio tanak i suv.Hrabrost “Starac je vidio mnogo velikih riba. “Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Ali. Na njemu je sve. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna. citat. ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati. osim očiju. Ali.

”. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće. Riba je bila fizički jaka. No. Koliko će ona ljudi nahraniti. a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom. ustrojnošću i mudrošću. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti. Ali. moram je ubiti. no odlučnost da je ubije. simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. str. izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu. o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. ljepše. izgleda da u borbi s prirodom. ribo. ipak.”. otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici. 73 4.69 5. reče on.”. ___________________________________________________________________________ . Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage. čovjek nikad nije potpuni pobjednik.61 “Ubit ćeš me. reče glasno. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. on na neki način i dobiva i gubi. pomislio je starac. tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. citat. citat. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.”. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu.Pobožnost “>>Nisam pobožan<<. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo. Ne. 8.METAFORIČNOST Metaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. str. str.3.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E. Ali. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. jesu li svi oni dostojni da je pojedu.citat. svakako da nisu. No. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara.Suosjećanje zbog ubijanja “>>Riba je takođe moj prijatelj<<. Pa. ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. str. brate. mirnije i plemenitije stvorenje od tebe. Također je uvjerljivo prenesena radnja. ustrojnost “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima. Dođi i ubij me. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. str. a ako bude moja. kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo. citat. Svejedno mi je ko će koga ubiti.Izdržljivost.”. Nema nijednog dostojnog da je pojede. citat.53 7.60 “Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede.

koji se voli družiti s njim i s vremena na vrijeme mu pomogne noseći mu ručak ili pomažući s ribarskom opremom. Uzeo je harpun i zabio ga ribi u srce. Starac je volio s dječakom pričati o bejzbolu . Starac je bio na izmaku snaga. Želio je da riba iskoči iz vode. Tada je došlo ono najgore. on krene prema kopnu. Pala je noć i starac je ugledao svjetla iz Havane. naslutio je da je mamac zagrizla sabljarka. a sa sobom je ponio samo bocu vode. tako je starac mislio. pa je imao hrane. naglas se divio ljepotama mora i ribamakoje u njemu žive. Starac je započeo svoju borbu sa sabljarkom. što dalje od kopna. ali ponosan. ali ne i poražen” Likovi: Santiago. sunce još nije ni izašlo a starac je već bacio četiri mamca. koju će podnositi s nevjerojatnim stoičkim herojstvom. dječak Manolin Sadržaj priče: Starac Santiago bio je siromašan ribar. Jednoga dana starac se sam otisne na pučinu i nakon trodnevne borbe uspije uloviti veliku sabljarku. a ostali ga ribari i stanovnici kubanskog mjestašca ismijavaju. U jednom trenutku iskočila je iz vode u svoj svojoj snazi i ljepoti. Starac je otišao kući i zaspao. ribu nije obranio. Izmoren. Riba kao da je znala što starac želi. Mjesto radnje: Meksički zaljev i otok Kuba Vrijeme radnje: Druga polovina XX. Osamdeset i petog dana odlučio je u svom čamčiću odveslati daleko na pučinu. A onda je iznenada osjetio trzaj. proveo ga je sam samcat. pa da zna s kim ima posla. Ali. nije se uplašio. Dovukao ju je do čamca i zavezao ju za nj. On se i dalje ponosno drži i vjeruje kako će sretniji dani opet doći. Kad i njega izgubi. a za njega se donekle brinu dječak Manolinm koji mu je pomagao nositi mreže i donosio mu hranu. sve dok sabljom gotovo nije dodirivala čamac. na otočnoj državi Kubi. Budući da nikoga nije bilo u blizini mogao je pričati sam sa sobom. U osamdeset i četiri dana nije ništa ulovio. tada je starac znao da je došlo vrijeme da ubije ribu. a često i zajedno odu u ribe. Kako je bio iskusan. Bila je duža od starčevog čamca i teža od pola tone. Neka je riba zagrizla jedan od mamaca. Nije imao nikoga. Čitava je ostala samo glava i leđna peraja. Jedino čega se bojao je bio dolazak morskih pasa. U borbi s njima starac je izgubio svoj harpun i nož. Poželio je da je i dječak s njim. odluči pokušati pronaći sebe. a na desnoj je imao posjekotinu od konopca. kada je Manolin ujutro došao do starca i vidio . Jedini prijatelj mu je mali Kubanac. a da ga nitko ne proglasi ludim. Grč na lijevoj ruci mu je ubrzo prošao.Stari ribar na Kubi već tri mjeseca nije ulovio ni jednu ribu. Pogledao je prema kopnu. a možda i uhvatiti toliko želejnu ribu. Nažalost starca je napustila ribička sreća. a uhvatio je i delfina. Lijeva mu se ruka ukoćila. a posebno o velikom Joeu DiMaggiu. Na moru je već bio jedan dan. Kad je uplovio u luku vidio je da je ostao samo kostur ribe. Čvrsto je uhvatio udicu. ali se ono nije vidjelo. stoljeća Tema: Borba starca Santiaga sa sabljarkom i morskim psima Glavna misao: “Čovijek može biti uništen. starac je znao da će riba početi kružiti oko čamca u sve manjim krugovima. Budući da je imao iskustva. Tako je i bilo. Cijeli mu je život bio poprilično neuspješan. ali nije znao kolika. a riba sve bliže čamcu. Živio je u predgrađu Havane . no izgladnjeli morski psi počnu kružiti oko njegovog plijena. Ipak. Tu počinje njegova osobna borba. Primamljeni mirisom krvi morski psi su navalili na sabljarku.

Ohrabren dječakom. . sanjao je predivne snove. Poslije je starac opet zaspao . rasplakao se.njegove izranjavane ruke. Otišao je po kavu i donio ju starci koji je bio utučen.

basnopisca La Fontaine. postiže čast da je kraljev brat uzima pod zaštitu . dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima. jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.Tvrdica 1. dakle nekrštenima. prvi veliki Molierov književni i kazališni uspjeh.Prema zapisima suvremenika. Francuska u XVII... i otada je on poznata i viđena osoba kazališnog Pariza. slikara i graditelja oko svoje rezidencije u dvorcu Versailles kraj Pariza. slikara Poussina i skladatelja Couperina. projektanta znamenitoga versailleskog parka Le Notrea. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. kritičara i književnog teoretika Boileaua.g. Bio je otvoren i pošten. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju. godine smrću Henrika IV. Moliere je bio nizak i pomalo zdepast. književnice Gospođu de la Fayette i Gospođu de Sevigne. 1680. u Parizu. 3. a 1643 osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Čuveno kazalište”). duhovitog autora Maksima La Rochefoucaulda. Nakon što se vratila sa svojih putovanja po francuskoj pokrajini 1658. kao sin dvorskoga tapetara. Slijedeće godine izvedene su Kaćiperke. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. glazbenika. kralj Luj XIV. a završava 1715. Počeci kazališta Početkom XVII.Moliere ~ Jean Baptiste Poquelin . a ne izvan njega. arhitekta Mansarta. smrću Luja XIV. povjesnika i kroničara SaintSimona. 2. što je značilo da dobiva stalnu novčanu pripomoć. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik. od tuberkuloze. odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. sada već vođa družine. ali glumci ne dobivaju nikakve privilegije niti počasni naslov kraljevi glumci. koje nastupaju po sajmovima i gostionicama na improviziranim pozornicama. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu. godine.U velikom broju razvijaju se u Francuskoj razne umjetničke grane. interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake. što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika. a kralj usredotočuje djelovanje gotovo svih književnika. nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. a pravo studira u Orleansu. godine. Takva je bila i Molierova družina. spaja se s trupom kazališta Marais. ujedinjenu s kazalištem Marais i glumce Hotel de Bourgogne. pod zaštitom jednog moćnog plemića.Nakon Moliereove smrti 1673. po kojemu je poznat i danas. i pošto se predstavila kralju izvedbom jedne Corneilove tragedije. U tom razdoblju Francuska dominira Europom jakošću svoje vanjske politike i snažnim utjecajem književnosti i umjetnosti.Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega. Bilješka o piscu Jean-Baptiste Poqelin rođen je 1622. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu. .Umro je 1673. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa. do 1658. njegova družina.Od mnogih imena koja su pridonijela slavi Francuske književnosti i umjetnosti treba istaknuti kazališne pisce Corneillea i Racinea. kao i pravo nastupa u javnim dvoranama. 1658. okruglih nogu i jake glave usađene u ramena. spaja bivšu Moliereovu družinu. S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu i 1644. koja je bila u neprestanim umjetničkim sukobima s onom iz Hotel de Bourgone. uzima umjetničko ime Moliere. pa čak i naklonost Luja XIV. stoljeća Francuskom putuju mnoge putujuće družine. stolijeću Klasicizam u Francuskoj zapoćinje 1610.

kako će završiti spor između oca i sina oko Marianine naklonosti.Najpoznatiji Moliereov uzor za Škrca je Plautova komedija Auluarija. Zadaća im je bila svakodnevno prikazivanje francuskih ponajboljih dramskih djela. Temelje se na često drastičnim efektima. komične pastorale i herojske komedije. ima oko šezdeset godina: HARPAGON : “I ja to govorim: sa svojom mliječnom kožom. c) Polemičke komedije. piše Kritiku škole za žene (1663). George Dandin (1668). Mizantrop (1666). koja se rješavaju tek na kraju. Don Juan ili Kameni gost (1665). Gospodin de Porceaugnac (1669). Umišljeni bolesnik (1673). Molierova djela Više od trideset Molierovih djela koliko su nam danas poznata možemo podijeliti u nekoliko stilskih skupina: a) Farse. gledaoca drže u neprekidnoj napetosti. Bilješka o djelu Moliere je smatrao neka dostignuća i ostvarenja literature općim i zajedničkim dobrom iz kojeg se mogu crpsti mnogi poticaji. Tu pripadaju komedije Građanin plemić (1670). d) Komedije temeljene na zapletima. te niz baleta i prigodica. Škrtac (1668) te Učene žene (1672). kao i Držićev Skup. operni libreti prigodnice za kraljevske svečanosti. Tako je nastalo prvo stalno državno kazalište u Europi. Po uzoru na improvizirane talijanske komedije. a Moliereov Harpagon do svog bogatstva dolazi postepeno lihvom. 5. Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomoć sluge pokrade oca. odbijajući lažne optužbe nakon Škole za žene. sa svoje tri zasukane dlake nad usnama kao mačji brk. Najpoznatije od njih su Šganarelle ili Umišljeni rogonja (1660) i Liječnik protiv volje (1666). zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659). I sam dužnik u mladosti. 4.pomiruje ih i osniva Comedie-Francaise.Scenskim zbivanjima oko Harpagonove Škrtosti. Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke. Škola za muževe (1662). Tartuffe ili Varalica (1669). te hoće li sin uspjeti oteti ocu škrinjicu s novcem?Moliere je Škrcem opisao vrijeme u kojem je živio i kojeg je osjećao.U Škrcu možemo naći tri temeljna motiva. te Versaillesku improvizaciju . U nizu je situacija prikazan onovremeni način stjecanja kapitala na račun zaduženih. To su Kaćiperke (1659). Ove komedije ulaze u najviši domet Molierova književno-dramskog stvaralaštva. s jednom temeljitom razlikom. Lica HARPAGON Cleantov i Elisin otac. sa širokim hlačama i . zamjenama osoba i grubljom komikom.iste godine. To su djela koje Moliere piše u vlastitu obranu. od kojih su najpoznatije Ljubavni spor (1656) i Scapinove spletke (1671). dok bi u trećem planu bile ljubavi Valera i Elise. pogotovo oni koji bi došli pod zaštitom. Moliere piše četiri takve scenske igre. s vlasuljama od kučine.Udruženi u grupe glumci su razmjerno dobro prolazili. Tako. 6. te Mariane i Cleanta. koje je imalo svoj status i bilo materijalno osigurano. i to nemilosrdnim kamatnjakom i svim mogučim novčarskim spletkama. što je izazvalo mnoge polemike. e) Komedije u kojima se kritički promatra društvo i pojedini izopačeni značajevi. osjećao je pokvarenost okoliša koje nije moglo odoljeti zovu zlatnika ni po kojoj cjeni. b) Komedie-baleti. Plautov Euklion. svoje je blago našao. iz koje je preuzeo niz situacija i scenskih odnosa. Hoće li Valere uspjeti u svojoj namjeri da dobije Elisinu ruku. Škola za žene (1662). Ženidba na silu (1664).

Uspio se ugađanjem zasvidjeti Harpagonu. lakomac.Harpagonova kći. ali znam da je stvoren zato da bude voljen. te želi pridobiti bratovo i očevo dopuštenje da se uda za njega. ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade.) MARIANE . FROSINE . svoje konje ne hrani ako ne rade. i on je upravo razlog što se tako strašno bojim muža koga hoće da mi dadu. lihvar i gulikoža. Poštovao je očevu moć da odlućuje nad njegovim željama.“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u službu. Odsada je se odričem i neću više govoriti istinu.” ELISE .“Da. JACQUES : “.) Zbog svoje pretjerane škrtosti tjera sve ukućane na oskudan život. ANSELME .) MARIANE . Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu. a nigdje vas ne nazivaju drugačije nego škrtac.Harpagonov kuhar i kočijaš. Drugi priča da uvijek sa slugama izazovete neku svađu uoči darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe samo da nađete izgovor da im ništa ne biste morali dati. voli Elisu.. JACQUES (sam) .. da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život. Frosine joj predlaže Harpagona. 134.. jer je već u šezdesetoj. Svojoj kćeri i sinu dopušta samo minimalno što im je potrebno za život. izabrala bih najradije njega.” (str. ali tomu ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao. 113. on bar ima neko pravo na to. koji ga često tuče. Elisa je zaljubljena u Valera. osim sa Harpagonom. VALERE Anselmov sin. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar.. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu.“Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam. kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost. On je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga. 112.” (str. kamo se god čovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju. kad već hoćete da vam kažem. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako bi se rješili bijede. VALERE .“Nisam. volim. 140. voli Valera.Valerov i Marianin otac. Još nekako dok me tuče moj gospodar.Ukratko.razdrljenim trbusima. Kad bih mogla slobodno birati. FROSINE Svodnica..Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostručenim kvatrima i produljenom korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukućani.” JACQUES .“Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi.Anselmova kći. uvijek uspjeva u svojim poslovima.) CLEANTE Harpagonov sin. 7. voli Cleanta. da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi. CLEANTE . voli Marianu. .. Ja ne znam tko je on. da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji. a sluge izgledaju izgladnjelo. Valer se uspio ugađanjem uvući u Harpagonovu službu i pridobivati njegovo .” (str. Sadržaj Prvi čin Na samom početku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise.” (str.

koji ne traži miraz. 152. Pri tom svakome napominje da štede što bolje umiju.) Dolazi Frosine. želi Cleanta oženiti za bogatu udovicu. vrijeđate je jednako kao i mene.povjerenje. ali samo kad bude tko žedan. koji izazivaju goste i nude ih da piju kad oni uopće na to i ne misle. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Claude. te Harpagon odlazi razočaran na još jedan neuspjeli posao. HARPAGON: “Dobro. A on je namjeravao uzesti za ženu Marianu. 136. jer je čuo da je skromna i lijepa. Harpagon poziva na večeru Marianu i Anselma.” (str. Elise. jer prepoznaje u njegova sina. Harpagon okrivljuju Valera za krađu.Na njihovu nesreću Harpagon ima druge planove. Ne znajući da mu je to otac odlučuje pristati na sastanak i na velike kamatnjake. a Elisu dati Anselmu. i tvoja. te da želi pridobiti oca kako bi se njome oženio. koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kćer Harpagonu. dužnost biti da perete čaše i da točite piće. Izgaram za njom . svoju ljubav. Ispričala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo štedljiva. CLEANTE: “Dakle tako me hoćete izigrati. La Fleche pronalazi škrinjicu sa deset tisuća škuda. Cleant skida prsten s očeve ruke i daruje ga Mariani. Pretvarajući se da ne želi Marianu. Četvrti čin Valere. kako to imaju običaj neke neotesane sluge. La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona. reci mi. kad je stvar došla dotle. Drugi čin Cleant zadužuje La Flechea da mu pronađe zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest tisuća franaka. HARPAGON: “. Ubrzo Harpagon otkriva da nema svog blaga te počinje sumnjati u sve. Cleante i Mariane.) Dok se otac i sin svađaju.) Mariane priznaje Frosini da joj je teško udati se za Harpagona. Harpagon ga optužuje za škrinjicu.Tvoja će. Te se sav bjesan odriče sina i proklinje ga. CLEANTE: “Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež. te nebi trošila mnogo. a ne.Cleant otkriva Elisi da je on u sličnoj situaciji sa Marianom. 129. Treći čin Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu večere slugama. Brindavoine. Peti čin Dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o krađi. Cleanta. objavljujem vam da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem. Čekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da donesete mnogo vode. oče! Dobro. Harpagon otkriva Cleantove osječaje prema njoj.” (str. Dok Valer govori o Elisi.. razmišljaju kako bi spriječili neželjena vjenčanja.. Prema Jacquesovim lažnim priznanjima. što čast i ugled žrtvujete nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?” (str. Kako bi dobio još novaca. nisi li je dirao?” VALERE: “Ja da je dirnem? Ah. te je pokazuje Cleantu. La Merluche.

sin Don Thomasa d’Alburcy. Čak je. Eunomijin sin -Strobil. kao i Elisiu za Valera. 2. Ona je za to odviše razumna i odviše poštena. Zaključak Jean Baptiste Moliere je najveći francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima obogatio svjetsku književnost. Harpagon pristaje da prepusti Marianu. bilo svidjeti se. Premda je samo on znao za to zlato i nitko više. Isto je tako opravdao svoj kašalj. stara sluškinja kćerina dadilja -Megador. bojao se da Stafila (Stara sluškinja) ne pronađe to zlato koje je on svim snagama čuvao. njegova sestra (Megadorova) -Likonid. što upućuje na brzinu. gospodar -Fedra. Nitko nije znao kao on voditi svoja lica kroz komediju. ako Anselmo preuzme sve troškove i ako mu kupi novo odjelo. Euklionov susjed Eunomija. u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova družina. koji je glumio La Fleche. Te dopušta da se vjenčaju. kći njegova (Euklionova) -Stafila. unio u komediju povečavši komični efekt. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oženi. pa po tome Valere i Mariane njegova djeca.) Otkrivši da je došlo do nesporazuma. u pisanju komedija. . Bio je “promatrač i slikar ljudske naravi”. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. a izaći sa jasnom poukom.čistom i smjernom ljubavi. sluga Kratki sadržaj: Euklion. Ona je željela svom bratu sreću. tukao ju i maltretirao stafilu. Tako je šepavost Louisa Bejarta. jer je osjećala toliku ljubav prema svom bratu.” HARPAGON (tiho) : “Izgara za mojom škrinjicom?” VALERE: ”Radije bih umro nego da joj pokažem i najmanju uvredljivu nakanu. Tvrdica Likovi: -Kućni bog -Euklion. te mu je predložila da dovede ženu u svoj dom te da ju oženi. sluga u Megadorovoj kući -Antraks -Kongrion kuhari -Pitodik. jer se bojao da mu netko ne ukrade ćup zlata koji je našao u svom vlastitom domu. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime. Valere otkriva da je Napuljski plemić. a to je postizao često grotesknom komedijom. 162. premda se pravio da je najveći siromah u selu.On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi povečao komiku. dodjeljujući ga Harpagonu.Njegovo je pravilo. koji ga je mučio na scenskim nastupima. Sebe je smatrao bogatašem. 8. iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju. Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu. na što on rado pristane. jer La Fleche u prijevodu znači strijela. ujedino gospodar i glavni lik (škrtac).” HARPAGON (tiho) : “Moja škrinjica odviše poštena?” (str.

te je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Pritom u kuću ulazi Likonid (Eunomijin sin) te pokušavši reći Euklionu kako njegov ujak Megador više ne želi u taj brak. kad je imao 36 g.Premda mu je sestra obećala sa će mu pronaći ženu. Euklion je mislio da se on šali.Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu kći uda na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da će sve on platiti. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. kaže Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje.a pravo je studirao u Orleansu.U Pariz se vraća . Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kuće. u imučnoj trgovačkoj obitelji. ima deset članova i dolazi u Pariz.Njegova kazališna družina 1658 g.Euklion više nije znao za sebe. no Megador nije ni pomislio na takvo što da mu se ruga nego ga je dostojno pitao takvo nešto. Da se više ne želi oženiti za njegovu kći i kako mu je žao. ali u tome nije uspio.Završio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu. Grenobleu. Euklion dođe kući sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. 3. Kuhari Antraks i Kongrion su pripremali svadbu. ali joj Megador predloži da uzme za ženu Euklionovu kći Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju. Kad je Euklion došao kući sa tržnice mumljajući kako je tržnica skupa. Poznaješ li ti mene. ili da mu se došao rugati zato što je siromah. Premda je imao veliko bogatstvo Euklion rekne da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kći. Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kći još danas udaje. Pitodik-glavni sluga svako toliko je provjeravao kuhare da li rade svoj posao. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklinu ukrao zlato. kako bi ga priupitao za ženidbu. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. za koju se trebao oženiti njegov ujak Megador. Dakle. rođen je u Parizu.Razbolio se . Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oženiti za Euklionovu kći Fedru. no kad mu je Megador rekao da želi njegovu kći za svoju ženu. da li sam pošten.Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram. Na posljetku Likonid .… Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato.Pod zaštitom kraljevske obitelji brzo je stjecala veliku slavu. Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuži.To kazalište djeluje uglavnom u Lyonu. pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin. kakva sam ja roda. Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja kao što su npr. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog ćupa zlata koji je pronašao). mu uspije reći za taj događaj. Premda bijaše zlato netaknuto.U kraljevskoj palači družina ostaje sve do Molierove smrti. on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom. Naime on je smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuću da provjeri da li je zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio. začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba veći lonac jer u ovaj niš ne stane. tj. dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi. 1643 g utemeljuje s obitelji Bejart “Illustre Theatre”. Tvrdica Bilješka o piscu Moliere. Eunomija ga u tome podržava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan. Rouenu. Naime Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu. Avignonu. nakon podosta uvreda upućenih njemu sa strane Eukliona. Ode Megador ka Euklionu.

Ta pravila vladaju i u Molierevu Škrtcu te su uz razum . Don Juan. Moral ili razum? Tko po vašem mišljenju čini veće zlo: onaj tko trebanovac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac a ne zna što da s njim započne? Cjelo to razdoblje je prožeto filozofijom. ali je svojim radom uvećao bogastvo.Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana . Djela su mu:Lakomislenik.Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti. kao npr. je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optužuje da . ljudske mane te pojedine profesije(npr. ta čast i taj razum .samo težnja da se razumom dokući smisao života. njegova bit i esencija. Škola za žene.”Zar se se liječnici u što razumiju?Ne bojte se.Ta pravila određivala su sve. nasljeđenom još iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor). mnogo liberalnijeg.”da se ne smijemo ni skim vezati bez prestanka onih koji su nam dali život” i “mnogo bolje vide što je za nas dobro . isključivana od strane crkve jer kvari maldež. Moliere se u svojim djelima često koristi metodom quiproquo. tj.Ta moralna odluka. pokraj njih možete izabratti koju vam drago bolest.za vrijeme izvedbe svoje komedije Umišljeni bolesnik. Kaćiperke. su samo sredstva da se dokući smisao našeg života.Tadašnje društvo vladalo se po određenim pravilima. oni će joj pronaći razlog i kazati vam zašto se oboljeli”). Čast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina . da popišu njegovo bogastvo. Građanin-plemić. Mizantrop. Komika Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komična) gledaocu živo dočarava moralne osobine likova i piščevu misao. jedan od načina postizanja zapleta u duhu onoga vremena.Ali Moliere njeguje komediju. Glumci su u Molierevo doba bili nepoštivana grupa ljudi . Ljubavna srdžba. Umišljeni bolesnik.Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika . te svojom komikom dovodi svoje likove u smješne situacije u kojima kritzira društvo. pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na lječnike jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stalež. taj moral. te će ih proglasiti nemoralnim i uništiti njihov tadašnji svjet. kad se dva lika svađaju zbog različite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari. budući da je upitanju njihov bolji život . Klasicizam i Moliere Klasicizam je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st. o njegovoj biti. dovest će do promjena u tadašnjem društvu i umjetnosti.Pravila se odnose na jedinstvo vremena. Ta filozovska razmatranja. Učene žene. egzistencija čije postojanje stoji na dugogodišnjoj tradiciji. U svojim djelima Moliere poštuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel prije 2500 g. jer nisu zaneseni nikakvom ludom strašću”. bolje bi bilo reći racionalna odluka . samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu proračunatost ljudskog mozga.Što susrećemo u Molierovim komedijama.Naslijedio je od oca dobar dio tog bogastva.Tadašnje doba je u svom duhu njegovalo tragediju. Škrtac. ali što je čast ? .Ljudi će početi razmišljati o uzaludnosti nekih egistencija.Glavna karakteristika tog razdoblja je čovjekova težnja za upotrebom razuma i susprezanja osjećaja. mjesta i radnje.od odnosa u društvu do odnosa u obitelji. kao uzvišenom dramskom formom.Potpomognuta racionalnošću ona razmišlja o svjetu.Mnoga takva shvaćanja dovest će do rušenja tadašnjeg načina života i pojave novog.

što je pokazato nizom primjera (Harpagon pregledava sve na izlazu iz kuće.Mnoge mu komične situacije služe da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika. sam da je nasvjetu njegov je najslađi san. nego:Posuđujem vam ruku. Harpagon ili ti škrtac Gdje?U Parizu.Iskrištavanje tuđeg jada . kori djecu da se previše raskošno oblače(a jedva da nađu neku pristojnu odjeću). ali novaca ni pomirisati.Pohvala. Harpagon je tu i kani ostati gdje je.Ta je škrtost centralna tema Moliereve drame.Zašto?Sam bog zna. njegova ljubav i jedina religija koju priznaje.Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnosttako da razveže kesu. Harpagonovo lihvarenje itd. ona pokreće sve likove u njihovim kretanjima i razmišljanjima koja dovode gledatelja do smjeha a istovremeno ga potiču da razmišlja i da si postavi pitanje.Gospodin je Harpagon čovjek koji je od svih ljudi najmanje čovjek. kao u ovom slučaju Harpagonovu škrtost. da bi što više zaradio .mu je ukrao zlato (novac=Elise). koji je od svih smrtnika najtvrđi i najnedarežljiviji. poštovanja.Njegova je škrtost epska i proteže se kroz stoljeća od Plauta preko Držića i Moliera pa sve do današnjih dana. smrtnik.Kako bilo da bilo .Ništa nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova ljubaznost. dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti srce želi. za njega je način života a škrtost njegovo biće u cjelosti.Namjerava do kraja vječnosti gomilati novac u svojoj škrinjici i terorizirati sve oko sebe svojom škrtošću. jesam li ja takav? Za njega je novac . .A riječ dati tako mu je mrska da nikad ne kaže: Dajem vam ruku.Svako je za njega sumnjiv.

Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama. i 15. prir. koji je. već je on autor i deset drama. stoljeću više puta prepisan. i 18. svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulićevo djelo. a odmah je dan i sažetak epa. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranića iz 19. Bunić. godine u Dubrovniku. 9. pjevanja. Sačuvano Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. ostala je u rukopisu sve do 1883. pjevanja. jer umro je 1638. i 14. polimetrična pastorala Dubravka. zaokruživali pojedina fabularne linije. I. Gundulićevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. JAZU. Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. Od drama koje Gundulić spominje u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija . te Prozepina ugrabljena. nazivajući ih porod od tmine. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Mažuranić. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h . Ep je veličan (tekst je pisan krajem 1637. Stari pisci hrvatski knj. Gundulićev Osman započinje refleksijom o ljudskoj oholosti.Ivan Gundulić . upotpunjavajući ep. te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice. ostali su nepoznati. i u tijelu 1638. kojih se. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga. I drugo Gundulićevo slavno djelo. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. Možda Gundulić nije stigao dovršiti ep. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoć osigurala uspješnost pripovijedanja. Zagreb 1919. kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Ah. Valvasone). izvedena 1628. drugo izdanje. Đuro Körbler. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred čitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Đurđević. tiskan tek u 19. Gundulićev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proučavanja tek krajem 19. koje se smatraju izgubljenima. stoljeću. a spominjani od 1. godine. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih mladenačkih ljubavnih pjesama. odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija. Sorkočević i M. Kanižlić i dr. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene. 1621). ) koja je nadopunio I. sve ćeš paka niže pasti. koji će nasljedovati I. tašta ljudska oholasti? Sve što više stereš krila. stoljeća. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. rado čitan i stoga u 17. ili 13. Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulićevih kraćih pjesničkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulića. dok su Dijana i Armida samo djelomično sačuvane. velikog kneza od Toskane. Dopjevatelji su. do 13. i 15. stoljeća. čijem si se zahvalila. Iz neutvrđenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo. ). Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv). Tansillo i E. iako sačuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka. Zlatarić. no to ne znači da je najznačajnije Gundulićevo djelo ostalo nepoznato čitateljskoj publici. nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. A. djelo nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. a događaji vezani uz njih.Osman Posljednjih godina svog života Gundulić piše složeni ep Osman. Suzama sina razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme. pjevanja nadalje. odnosno Arijadna.

Daut. pjevanja. druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. Ep završava dugim Osmanovim monologom. Postoji. odlučuje objaviti da se sprema na hodočašće u Meku. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Sunčanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. U sljedećem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoć hodža trebali pobuniti janjičare i narod protiv Osmana. Pobunjenici zarobljavaju Osmana. tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvećena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaća sudbinu mladog sultana. ne bi li otkupila zaručnika koji je tamo zatočen. U prvom pjevanju Osman odlučuje nakon neuspjeha u Poljskoj. Neobična raslojenost potakla je neke povjesničare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. sjajne kose i rumenog lica: Mlađahan se car ponosi ispod toga lip nad svima: crne oči. ali je zadivljen njezinom hrabrošću odmah oslobađa. Osmanu su zajamčene čitateljske simpatije. On u bježećim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. zlatne kosi. Pripovijedanje ne teče kronološkim slijedom i obrađuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. o Krunoslavi. naime. zaručnici poljskog plemića Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. romantičnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana. Osan je u epu prikazan kao lijep čovjek. Budući da je stavljen u mnoge antitetičke parove kao što su npr. Ali-paša razgledava slike s prizorima hoćimske bitke. Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potječu iz kruga janjičara. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. . Različitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i različito udaljena pripovjedna vremena. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob između Sokolice i poljskog kraljevićaVladislava. Ali-pašinu putovanju u poljsku posvećeno je treće pjevanje. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao učiniti. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. posjednu ga na kljuse i vode do novoustoličenog sultana. Zbog nepovjerenja u svoje janjičare. i naposljetku. crnih očiju. Osman prihvaća savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao učvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima.Hoćima te smrt Osmanova. Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoćimsku bitku. Na početku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moći: U zelenoj tuj haljini. okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. njegovom smrću. Sokolica obećaje da više neće ratovati po poljskim zemljama i kreće put Carigrada. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima. Mustafina majka pa i sam Mustafa. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. Vladislav svladava Sokoličinu družinu. a rumeno lice ima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji će mu na kraju doći glave. u kojem se prisjeća slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici. do 20. svlače s njega odjeću. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. U šestom pjevanju Krunoslava odlučuje prerušena u ugarskog plemića krenuti u Carigrad. njegova strica Mustafe. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima.

sadnit. kao netko tko je u tom trenutku odlučio o Osmanovoj sreći i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršćanske pobjede. (XX. 61-64) U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaručniku.zlato i biser ku nakiti. i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Tim gologlav car na njemu tad u kratkoj toj haljini po prilici i po svemu viđaše se rob istini. ne poteži mu ga tjera . 81-88) Na kraju ona još više pojačava stanje u kojem se junak našao nakon pobune. Stihovi epa večinom su osmerci. tromijeh stopa: mješte uzde ga bojnik jedan smuca za oglav konopa. s podvitijem sprid kolini sjedi Osman car čestiti. (II. kada ga janjičari odvode u Jedi-kulu: Konj biješe ovi okoš. Rima je unakrsna: Da poklisar caru mladu mir donijeti bude prije iz Varšave u Carigradu putujući miran nije. pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom. ali je često prisutan u iskazima drugih aktera priče: …on sam turskoj vojsci odoli i od nas mrtvijeh gore uzdiže. hrabra i romantična ratnica koja je zaljubljena u Osmana. On je malo kad izravno uključen u radnju. i od krvi rijetke proli od Nestera šire i više. a u kamenu dragu oholo sunce sja mu vrh čela. deseterci). ona riskira svoj život. Nakon što ga u hoćimskoj bitci Turci zarobljavaju. mladan go. Sokolica je opisana kao mlada. Krunoslava je zaručnica poljskog plemića Korevskog. 49-56) Poljski kraljević Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka. star. Veo na rusnoj glavi okolo snježan svit mu je u sto dijela. (IV. ali javljaju se i duži metri (deveterci.

anafora. . Vrlo je često upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipičan za barok. izvrsno te vik ne ljubi. ). Analiza retoričkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Najveće Gundulićevo djelo. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode. itd. vedro čelo. genealoški je složen žanr. sinje more. Gundulić je morao imati i bogat rječnik. . a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao. ni poznava tvoga blaga tko te ovako ne izgubi. metonimija. kontrasti. o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode čitača na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan. To su hiperbole. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi čitatelja što više začudila. ep Osman. Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gundulićeva pjesništva. čija je osnovna tema tursko-turski sukob. igre riječima i naravno metafora i antiteza. tipičan za Dubravku: O slobodo slatka i draga. društvo Sunca od Sjevera do Mjeseca od Istoči. simetrično nabrajanje. Gundulić nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad. suho zlato. 113-116) Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. (VII. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju . gradacija. personifikacija. Misaone riječi o životnoj prolaznosti.želja oglasit kako uzroči.

lopova do nakaza i ubojica. ..Oliwer Twist Beleška o piscu: Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Dok je još bio dete. godine.” Iako je Oliver izvana izgledao slabašno. Oliver Twist. što dokazuju njegove borbe kroz život. Posećivao ga je s majkom i zauvek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. izvanrednog humorističnog romana. Poročni i zli ljudi primereno su kažnjeni. zadovoljni. premda obično unapred znamo kako će neki Dickensov roman završiti i kakva će sudbina snaći njegove junake. dobročinitelji nagrađeni.“Međutim. a ponajčešće se i ženi odabranicom svoga srca. koji je napisan kao spoj tragičnih i melodramskih elemenata. bili su to tipični malograđani koji nisu želeli nikakvih promena. “Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. Siti. I dalje se nižu uspesi. prezreno detinjstvo. Posle je u svojim romanima oživeo uspomene na to svoje jadno.” Pouke i kritike: Teško bi bilo naći nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije . kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. mršavo dete. Glavni junak. Delo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije. koji se zahvaljujući oskudnoj prehrani u tom zavodu. Porodica je zapala u takvu bedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. obrtnici. mogao po volji širiti i razvijati. Početkom te godine izlazi mu prva knjiga. U toj “nižoj srednoj klasi”. Opis glavnog lika: Oliver Twist bio je bledo. a stanujem u Pentonvileu. Ja sam siroče. Posednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. Stara prodavaonica retkosti. beskućnika. Izašao mu je i prvi mesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba. to jest državni činovnici. sitni trgovci itd. David Copperfield i mnogi drugi. Barnabyjem Rudgeom. koji je obično uzor kreposti i poštenja. 1871. prosjaka. Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja. Pouke koje je poneo iz detinjstva ostali su mu u neizbrisivom sećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čoveka i pisca. otac mu je zbog dugova dospeo u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Bozove skice. hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opačina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobednik. proveo je detinjstvo Charles Dickens. u porodici siromašnoga državnog činovnika.Charles Dickens . O delu: Radnja. ni oca ni majke. iznutra je bio vrlo jak. značajna je u piščevu životu. siromaštva. primitivnosti i oštra kritika protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muče do iznemoglosti. Bio je drugo od osmoro dece.Ja nju ne poznajem. od dobroćudnih plemića. Ipak. u pedeset i devetoj godini. Rano je upoznao bedu i nemaštinu. Ukratko. divili su se britanskoj imperiji. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obično nazivaju Englezi). ponešto niska rasta i sitan. zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasičnim receptima. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth. koja je isto toliko dobra koliko i lepa. prolazi kroz niz kušnji. On je zapravo literarna kritika društvene situacije. Godina 1836. zadovoljni trenutnim stanjem. Sve navedeno možemo naći u romanu “Oliver Twist”. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea. živeli su prilično dobro. priroda ili nasleđe usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh. već je to i galerija likova. I nemam uopšte sestre. slika života koju je pisac naslikao uverljiva je i piastična.

javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tera čitatelja na smeh. divnim.pojedinosti. dva oličenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga! Ipak. “Oliver Twist” sadrži mnoge tipične oznake Dickensovih djela. Najviše je kod njih volio i najbolje umeo opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. prizore i odlomke koje će rado prečitavati te nikad neće zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju. I zaista. kad dođe u London. Taj humor. i koji i posle. pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika. trodimenzionalni. I tu je bio pravi majstor. . Knjiga je privlačna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke. a oni koji su je jednom već pročitali. I kako da čitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa. Katkad ni humor ne može odagnati plačno i otužno raspoloženje izazvan u čitaelja. a to je sklonost sentimentalnosti koja će mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. neodoljivim humorom. hteo bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno očituje i jedna Dickensova slabost. tko može ostati ravnodušan na sve one nesreće i zla što snalaze dobrog i naivnog dečaka Olivera od njegovih malih nogu? Dečaka kojega upoznajemo na njegov deveti rođendan. gdje spava među ljesovima. gotovo neprestano živi negde između tamnice i groba. naći će uvek u njoj neka poglavlja. vidimo ih pred sobom kao u životu. kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnike. Mislim da se najugodnije i najsigurnije osećao kad je pisao o deci. zatvorenog u spremištu ugljena. sam kao u grobu. i najsićušnije crte. širok. zdrav i radostan. Svi su njegovi prizori i likovi plastični. A sve je to začinjeno blagim.

Glavni likovi: Edip-glavni lik ove tragedije. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će doneti vesti iz proročišta boga Feba. a ubio vlastitog oca. On je jedan sasvim normalan čovek što se tiče njegove psihe. VI. ali nije hteo reći. a ne spreči temeljno kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila. Tada se umeša Jokasta i razljuti kada vidi oko čegase svađaju. a Kreont je zavladao Tebom. a Jokasta želi doznati šta je to uznemirilo njenog muža. Jedina nada je jedan pastir. čin: Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Edip je iskopao oči. čin: Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro. On je sin Jokaste i Laja. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. a ono je bilo da će Edip postati slep. Kreont odlazi. Međutim. V. U njihvom daljem razgovoru postaje sve jasnije. Ubica Laja je bio upravo Edip. čin: Saznavši koje je grehe Jokasta napravila obesila se. pa nastavi rekavši proročanstvo. Dolazi Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje će izaći nevolja kada nađu ubicu svog vladara Laja na čijem prestolu sada stoji Edip. On je znao istinu. Oženio vlastitu majku. Sada mu je sve jasno.Sofoklo . a i isto da mu on nije otac. svedok ubojstva. čin: Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega. ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. IV. Svaka nevolja koja se pokuša sprečiti. Sveštenik podseća Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga. čin: Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubistvo i da se istera iz zemlje. čin: Razgovor Tebanskog kralja Edipa s sveštenikom. na zahtev Edipa ipak je otkrio. Ideja dela: Nemože se pobeći proročanstvu bogova. Tema dela: Traganje kralja Edipa za istinom njegova porekla. Tiresiju je branila istina. Tada je Jokasta probledila jer je znala ko je Edip.Kralj Edip Kratak sadržaj: I. te sam sebe onom kletvom isterao iz zemlje sam bez igde ikoga. Edip je shrvan bolom i besom. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uveren da mu je Polib otac. II. da su polja i žene bez ploda. Međutim. ali . ali je Edip stvarno ubio Laja. III. Edip se razljuti. glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi.

istinoljubiv. 2.čin -Edip naređuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti. dobar govornik i čovek kojeg narod voli poštuje. svađaju se. dobro vlada. da je oženio vlastitu majku. zatim odlazi -zbor pjeva o Tiresijinom proročanstvu 3. Tiresija-prorok koji uprkos slepoči uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. hrabar. narod također podržava Kreonta -Kreont odlazi. Kreont-veran vladaru. uvek ima istinu za obranu. Jokasta priča kako je prorok Laju rekao da će umrijet od ruke svog sina -u razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu pa pošalje po pastira koji je preživio 4. Edip je radoznao.sticajem okolnosti on postaje bedan i jadan. brine se što ga mući.čin -svećenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj -dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba (Apolona) sa vijestima zašto se to događa i kako to riješiti -Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i Edip se raspituje za njega (kako je umro) -Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu 2. svojoj djeci i brat i otac i ubojica svog oca. Od davno skriva istinu jer zna da će ga razbjesniti njegovog vladara. snalažljiv. ali on je svakako lukav. Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti -dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu.čin -dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i Korintu umro i oni žele Edipa za novog kralja -Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno Polib umro -Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u proroštvu . ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njenog deteta za kojim je cieli život tugovala misleći da je mrtvo.čin -Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona proročanstva.Kralj Edip 1. ali i nemože podneti nesreću koja ga je snašla. Tiresija nakon dugog nagovaranja govori da je Edip ubojica kojeg on sam traži -Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti -Tiresija govori Edipu kako će svojoj majci biti i muž i sin. a kada govori. no netrpi uvrede. a ubio oca. pametan i zna što treba reći u kojem trenutku. a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo. proklinje ubojicu i govori kako će kazna stići svakog tko šuti a nešto zna -dođe Tiresija po kojeg je po kojeg je Edip također poslao. Možda on negde u dubini srca želi postati vladar. Jokasta-dobra prema svom mužu. a njeno djete je bio njen muž.

svoje kćeri -na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor zaključuje da više neće slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta može desiti.čin -dolazi Lajev pastir i glasnik potvrđuje da je to on -Edip ga ispituje o sebi. uzme zlatnu iglu sa Jokastine haljine i probode si zjenice.-glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi -Edip želi naći tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga Jokasta odgovara od tog nauma 5. kaže da će sam sebe prognati iz zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik priča narodu odnosno zboru) -Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom -narod savjetuje Edipu da kad već odlazi Kreontu ostavi vlast -Kreont dolazi i Edip mu zapovjedi da ga progna iz zemlje. dolazi Edip i skine ju sa užeta. ali kreont želi prvo upitati boga što mu je činiti -Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu.čin -Jokasta se objesila. . odnosno o djetetu koje je predao glasniku -sluga (pastir) govori da je on taj dječak Lajev sin -Edip shvati da je ipak oženjen majkom i ubio oca 6.

I 1837. Budi pjesnik i građanin. ženi se Natalijom Gončarovom. zahvaljujući liberalnim nastavnicima. Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. vladao duh političkog slobodoumlja. Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i ističe misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. godine) i dozvoljava mu povratak u Petrograd. koji je započeo pisati na jugu 1823. dovršio poemu Cigani.F. u tebe se ugledaju. godine Puškin počinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja. Deljvig. Čadajev. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. Potomak stare osiromašene plemićke porodice. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. a umro je 10. Puškin je 1824. Orlovom i Rajevskim. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Apstraktno plemićko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmu te oslobodilačke ideje izazvane 1812. tebe vole. Cigani. zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. A. koje je potrajalo od 1820. u kome je. V.A. napisao dramolet Scena iz . pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". Car želi poniziti autora jetkih epigrama pa ga 1834. Godine 1831. II 1837. stupio je u literarni kružok "Zelena svjetiljka".Aleksandar Sergejevič Puškin . Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njegov vođa Riljejev: "U tebe su uperene oči Rusije.Pikova dama Beleška o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je ruski pjesnik rođen 6. Njegovi necenzurirani stihovi i politički epigrami kruže u prijepisima. u ranom djetinstvu prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve. godine u Moskvi. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku "Arzamas". Služio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova. gdje je proveo dvije godine.VI 1799. a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije. koji su izražavali osnovne ideje dekabrista. godine u Petrogradu. Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije. godine imenuje kamerjunkerom. I. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom Selu. kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Napose su za ruski romantizam značajne poeme Kavkaski zarobljenik. Bahčisarajski vodoskok. Puščin). Braća razbojnici. avanturistu i intriganta u dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka." Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije.K. Omladina uči napamet Puškinove stihove. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščeva i Voltairea. Novi car Nikola I "oprašta" Puškinu (1826. Puškin misli na bijeg u inozemstvo. godine) Francuza D*Anthesa. Teško podnoseći reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenja dekabrističkog ustanka. godine Puškinovi stihovi se štampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. godine) Puškin govori o careubojstvu. U besarabijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližio s aktivnim članovima "Južnog društva" Pesteljem. U pjesmi Bodež (1821. prožeto je skepsom. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila od kazne koja je zadesila sudionike ustanka. kojima ujedno počinje u ruskoj književnosti "romantizacija prirode". Njegovo glavno djelo. kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. godine. što mu ne polazi za rukom. Puškin je čitao engleskog romantika Byrona. tebi vjeruju. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina. Kojekakve udovice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na odveć intimne veze njegove supruge i cara. Na Puškina je u tom smislu snažno djelovao istaknuti mislilac P. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja. Književno formiranje Puškinovo poklapa se s vremenom kad u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije. roman u stihovima Jevgenij Onjegin. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i osvećivao mu se intrigama i klevetama. godine. godine otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko. Od 1814. Kretao se u društvu progresivnih intelektualaca (K. Riljejev. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. Godine 1819.J. Kjuheljbeker. Oko 1820. do 1824.

preobraženom obliku. Puškin je bio publicist. Onaj tko je imao sreće u igri jeo je s velikim apetitom. Prema Bjelinskom. u kojoj je postavio problem odnosa između naroda i cara despota. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. Puškin je ivanredna ličnost ne samo ruske nego i svjetske književnosti. konjičkoga oficira u gardi.. njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka. odredila daljnji sjajan put ruske literature". Po povratku u Petrograd. a i kreativnim snagama rođenoga genija. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. Tako razgovarajući Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju bakicu groficu Anu Fedotovnu. zatim Pjesme o Stjenki Razinu (posve u duhu narodne pjesme). Njegova lirika iz tog razdoblja dostiže vrhunac.) te poemu Poltava. s tradicijom pseudoklasične drame. klasičan svijet. U Borisu Godunovu prekinuo je. U Dubrovskom i Kapetonovoj kćeri postavlja problem seljačke pobune i ozbiljno proučava povijest Pugačova. intimni doživljaji. U Puškinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok. Jedamput je grofica igrajući s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi dužna. Prije Gogolja. Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola. tzv.. odnos prema društvu. Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra jako zanima. Rusija. Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici. narodi Europe. U Boldinu je 1830. Čuvši što grofica želi djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna. Mozart i Salieri. a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima. malih ljudi. Tada svi započnu razglabati oko odigranih partija. Pir za vrijeme kuge. godine). Dostojevskog i čehova dao je galeriju priprostih. Bjelinski). Kratki sadržaj: Kartali se jednom kod Narumova. tu "enciklopediju ruskoga života dvadesetih godina" (V.G. te ropstvu američkih Crnaca. Bajke o Baldi. ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvišno. Tridesetih godina stvara Brončanog konjanika. Na polju umjetničke proze probio je put u realizam. nadahnut čitanjem Sharespearea. Nedovršena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost. godine napisao svoje "male tragedije": Škrti vitez. pisac kritičkih članaka o američkoj i engleskoj demokraciji. Domaćina i Surina je uporno mučila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije došao u iskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima budući da je čak i po pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu igru. nekoliko značajnih i originalnih rasprava o romantičkoj i klasičnoj poeziji te o basnama Krilova. Domaćin i Surin su to među sobom prokomentirali riječima da je Herman Nijemac koji sve radi s računom. Kameni gost. U to doba gospođe su igrale faraona. svojim humanističkim idejama i naprednim pogledima na svijet. Ne znajući što da radi . ljudske strasti. U ruskoj književnosti Puškin je novator jezikom. Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prošlošću i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov. Svojom visoko razvijenom svješću o pozivu pjesnika. Još 1842. Puškin piše lirske pjesme (Arion. U prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio šampanjac. starina i suvremenost. U dubini sibirskih ruda. slike prirode. zatim Pripovjesti Pokojnog Ivana Petroviča Belkina. Po povratku kući sve je ispričala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapažena. Marx je u svojim političkim radovima o Rusiji citirao Onjegina. stilom i sadržajem. sve pritoke prethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom. genijalnu apoteozu Petra Velikoga. epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. dovršio Jevgenija Onjegina.Fausta. srednji vijek. roman u stihovima Grof Nulin. lirski zanosi. prijatelji i neprijatelji. Krkleca i Cesarića. O ribaru i ribici. jednostavnih. Duga zimska noć prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet sati ujutro sjeli za stol večerati. Puškin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav.

U jednom trenutku je začuo korake u susjednoj sobi. . ali dugo u noć nije mogao zaspati. a Hermanu nije bilo jasno što se dogodilo. a pogotovo nakon toga kad joj je Herman ispričao što se dogodilo s starom groficom. Herman se nije ustručavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartaši dobro platili. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom. ali ih je naposlijetku ipak vrlo rado čitala. Grofica je bila u spavaćici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine. Došavši kući Herman je počeo smišljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. ali nije otišao u Lizavetinu sobu već je otišao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Ona mu ispriča sve što se dogodilo. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedamput. Ali koraci su bili drukčiji. a poslije za čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. Tako je započela veza između Lizavete i Hermana. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Kad se navršilo pola dvanaest. i tako je Tomski prekinuo priču o bakici budući da je bilo vrijeme za spavanje.. Vračajući se kući Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. Te večeri legao je u krevet. Ubrzo je smislio plan. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim. Herman je na svoju kartu stavio svotu od četrdeset i sedam tisuća. Herman je bio toliko uznemiren da je već u jedanaest sati bio pred kućom grofice. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odlučio otići grofici na sprovod. Bakica mu se nekako ispričala što mu nije donjela novac i započne igrati protiv njega. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara žena u bijeloj spavaćici. ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu. i kaže mu za muževu surovost tražeći od grofa Saint-Germaina pomoć. Jedno kad je bakica išla u šetnju povela je Lizavetu. Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja. ali bolje pogledavši imao je što i vidjeti. Lizaveta je shvatila da Herman nije željan ljubavi već je samo željan novca. Stari čovjek je odmah došao i zatekao je u velikoj muci . Herman se naljuti i izvadi pištolj te započne prijetiti grofici. Istu večer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Bakica baš i nije trpjela ispade mladih ljudi. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu da ga nitko ne vidi. ali da joj je naređeno da dođe. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraća iz noćne šetnje. Nakon što mu grofica nije odgovorila čak niti jednom rječju. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljala o riječima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zločina na duši. Lizaveta je poručila Hermanu da će na plesu ostati do dva sata. Lizaveta se užasno prestrašila. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje.. Grofica podigne ruke da bi se tobože zaštitila od metka. U taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima se pojavi Herman.grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan čovjek. Banku je držao vojvoda Orleanski . U sobu je ušla stara grofica govoreći mu da dolazi protiv svoje volje. Odjedamput se Herman odluči otići do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Pristala je reći tajnu triju karata govoreći ove riječi: "Trojka.Idućeg dana Herman se već spremio i otišao okušati sreću na kartama kod Čekalinskog. ali u tom trenutku ona ostade nepomično sjediti u naslonjaču. Sve tri karte su joj donjele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Naravno on je to shvatio kao priviđenje. ali joj se smilio jedan mladić po imenu Čaplicki koji je također zapao u dug kao i ona. Herman je ušao u kuću. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajući kroz prozor. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuće kako ga čuvar na ulazu ne bi opazio. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i u jednom trenutku mu se učinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko. a da će se nakon toga posluga razići. nekako nepoznati. Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu. Poslije ovih riječi grofica je izašla iz sobe i ubrzo nestala. Bakica mu je pomogla da povrati dug rakavši mu one tri karte. U početku je Lizaveta odbijala pisma vraćajući ih.

Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve što se staroj grofici ne sviđa. nego je živio samo od plaće lišavajući se i najmanje raskoši. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojača svoju nezavisnost. ali dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu. Sva ta "lažna" ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice koja zna tajnu triju karata. koji mu je ostavio nešto malo novca. Pokazavši kartu imao je što i vidjeti! Umjesto keca u ruci je držao PIKOVU DAMU !!!. jer je proračunao da mu njegovo stanje ne dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno zbog nade da će dobiti suvišno. naprimjer.. ako se oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom. ali ga je čvrstina karaktera spasavala od svakidašnjih zabluda mladosti. čovjek zakopčan i častoljubiv. Dobiva! vikne Herman i pokaže svoju kartu." Dojam o djelu: Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tome kako čovjek može vrlo lako ako mu se ukaže prilika promijeniti i sebe i svoj način ponašanja. Često je vrijeđana od strane grofice budući da su grofice vrlo zahtjevne žene. Čekalinski je podijelio karte. misleći da i ovaj put sigurno dobiva. Na kraju pripovjetke Lizaveta ipak pronalazi sreću udajući se za jednoga veoma dragoga mladića koji ima veliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja stare grofice. Naposljetku biva veoma razočarana vidjevši da je Hermanova ljubav iz interesa. iako je bio od prirode strastven kartaš. pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da da mu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Što se tiče ljubavi s Hermanom ona je mislila kako je Herman stvarno istinski voli i kako je Herman zaista jako zaljubljen u nju. Čekalinski je počeo dijeliti karte. Idućeg dana Herman je ponovo okušao sreću stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio. pretopljenoga u Rusa.Ubrzo Čekalinski počne dijeliti karte. Herman nije trošio čak ni kamate od nasljeđa. Uložio je sav novac što je do tada zaradio. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kući. nikada nije uzimao karte u ruke. a poslije čitava svoga života da više ne igraš! Praštam ti svoju smrt. Desno pade devetka. Tako. a međutim po cijele noći presjedio bi za kartaškim stolom i sav u groznici pratio različite obrte u igri. a lijevo trojka. . ali mi je naređeno da ispunim tvoju molbu. Desno je pala dama. I treći dan je pošao kartati. Lizaveta je jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu. a lijevo kec. Nakon toga se sasvim promjenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. uostalom. Trojka. Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je teško živjeti u kući koja pripada nekom drugom. sedmica i kec dobivat će ti jedno za drugim. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujući svoju kartu. Lizavetu uopće nije volio. Bio je. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova ličnost iz jednog štedljivog čovjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog čovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno.. Bio je čovjek jakih strasti i bujne mašte. Herman je čovjek promjenjivog karaktera što se očituje iz onoga što je učinio nakon što je saznao tajnu triju karata. Karakterizacija likova: Herman je bio sin Nijemca. Citat riječi stare grofice: " Dolazim ti protiv svoje volje. Bolje rečeno čovjek vrlo lako mijenja svoju ličnost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima.

hladne vode. Raja gine u mukama ali bez jauka. četa se sabrala i stigla na obale Morace. 1849. Durakov sin Novica potajno kreće noću Crnogorcima da iznenadi Smail . Zato poziva starca Duraka. Lik Smail -Age: Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemić Smail . Od 1841. da bi mu se na taj naćin osvetio za vješanje njegova oca. Novica će izdati agu. Smail . Rijeći su povišene.agin logor. . Obojici glas podrhtava. 8. advokat u Karlovcu.Ivan Mažuranić .). naslađujući se u njihovim patnjama.1880. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. Mažuranic je stvorio klasčan junački ep. ep Snrt Smail .aga siđe na polje pred kulu i poćne zarobljenu raju darivati darovima. do 1845. da ne mući raju koja bi se mogla osvjetiti. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije. Do toga časa i on je bio krvnik sa Turcima. iz prvog izbija prijetnja. slobodu.agu. bez obzira što gubi. ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života.Zagreb.agi suprostavlja se glas starca svećenika.aga je bijesan. prolio je toliku krv. Izvana gledajući doima se kao junak. godine objavio je svoje najveće i najznacajnije djelo. 1890. 18. .aga Ćengić. da će ih povesti u Smail . Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji. Smail . on će ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru. Strašnom Smail . Mažuranic je poćeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad ćitavu ilirsku poeziju. a da postane dostojnim vodićem Novica se mora pokrstiti. koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. Sluga ga propušta u grad. Svećenik spominje skoru borbu. a svoju silu nije iskazao.age Ćengica. To su dvije suprotnosti. koji je prikazan kao krvnik i mućitelj. Pjesnički rad Mažuranica nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko . baveći se matematikom i astronomijom. da nije dao znak da dolazi kao prijatelj.činovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika. Smail .aga kaznjava starca vjesanjem. Poslije toga napustio je politiku i živio povućeno. Mažuranic je definitivno prestao pisati. boga. Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži. Mažuranic je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Uto stiže Novica i obećava. pjesnik i političar. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva mućeći nevine i nedužne ljude. 1850. hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. Tim djelom. Crnogorci bi ga smjesta ubili. Pravo završio u Zagrebu. raja pobjeđuje nijemim. a možda i smrt mnogima od njih. 7. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku. Sadržaj: U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail . U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevođa Hrvatskog sabora. 1873.aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. da se želi boriti na strani Crnogoraca. a iz drugog mirnoća i . Ivan (Novi Vinodolski. U silnom sukobu nasilja. kojeg je zatoćio. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. jer mu je ovaj svojedobno savjetovano. 4. bio je hrvatski ban.Smrt Smail Age Čengića Beleske o piscu: Mažuranić. Sapat saziva junake. 1814. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu. glavni radaktor saborskih zavoda i zaključka.

Harlije se raziđoše. Četa se priblizava logoru. Ima ostro oko.aga kupi harać po Gačkom. Smrt Smail Age Čengića Bilješke o piscu: Ivan Mažuranić rodio se 1814. gdje je završio njemačku pučku školu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. i 15. pištao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. priznavao je Tursku vlast. godine Ivan Mažuranić postao je hrvatski ban. Durak je molio. Svršivši i te nauke 1838. 1873. Mažuranić ja autor malog broja djela. Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi. Mažuranićevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengića” objavljeno je 1846. namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. već i o sukobu dobra i zla. Ujesen 1835. U meduvremenu na polju je oluja. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. gdje upisuje studij filozofije. njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji. Analiza dela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. Posljednje godine života proveo je u miru baveći se matematikom i astronomijom. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradiću. godine u Zagrebu. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje. pjevanje Gundulićeva epa “Osman”. u gimnaziju s latinskim i njemačkim nastavnim jezicima. u almanahu “Iskra”. godine kada seli u Zagreb.odlućnost. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. On se je nadao da će čuti jauke. prvi “ban pučanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Smail . godine u Novome Vinodolu. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. U pjesmi je naglasen i religiozni moment. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. ali unatoć tome četa je pobijedila. razvi se borba na život i smrt. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. Noćnik. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. vraća se Mažuranić u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. Umro je 1890. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Jedne je dao nabiti na kolac. a on krati vrijeme junačkim igrama. Aga muči Crnogorce na razne načine. koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Mažuranić je nadopunio izgubljeno 14. druge vješati. Aga je bijesan. a potom odlazi u Rijeku. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. sto nema harača. jer tko je odbacio svoju vjeru. . kojeg zadesi ista sudbina. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. 2. Četa. Aga pogine. a trećima je dao odrubiti glave. ubio ga je Novica.

Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. na kraju djela biva ubijen . Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. Šatore je razapeo i poslao haračlije. ubija starca Duraka (Novičin otac). prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Aga naredi da mu se dovede raja. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Čuje se pucanj. Bijahu to Crnogorci. To je njegovo čelo. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. jedan. a pravac joj je bila Hercegovina. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. boji se osvete Crnogoraca. Pade tu mrtav aga i sluge. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. bezobzirno i nemilosrdno ubija Crnogorce. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. Jedino se spasi Bauk. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Taj čovjek je Smail-aga. utjeruje harač. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače.Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. Oni se svi vraćaju praznih ruku. a od porodice jednog ovna. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. dva. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Šuteći. Proganja ga savjest. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Karakterizacija likova: Smail-aga Čengić Krvoločni tiranin. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. njegove ruke i odijelo. al' sve to visi obješeno i tužno.

Naime uz inkviziciju. Pa na kraju krajeva.Giovanni Boccaccio . i uopce ne pokazuje kajanje zbog rusenja nekih osnovnih crkvenih principa. Stil i kompozicija: Stil je zacudjujuce otvoren i nesputan za srednji vijek. Mjesto i vrijeme u djelu: Radnja se odvija u 14. ni ispovjest nije izmisljena za ukras.zanimljiv opis i pristup svakodnevnog covjeka. ljubavni podvizi nisu bili bas svakodnevna literatura. Fabula: Upravo takav stil cini fabulu zanimljivom. Mesija novog doba: Boccaccio je takvom otvorenoscu i filozofijom postigao laskavu titulu navjesnika novog doba i covjeka izvan / ispred svoga vremena. Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu andjeli vec najobicniji grijesnici. Kako je na selu prilicno dosadno svatko mora svakog dana ispricati po jednu pricu. godine. stoljecu od godine 1348 nadalje. Kompozicija je jos uvijek uobicajeno proracunata (kao kod Dantea. Petrarke. cetvrti o tragicnim ljubavima i smrtima itd. Boccaccio nudi potpuno jednostavan. On odbacuje srednjevjekovne predrasude i shvaca . hedonisticku. Takvim slobodnim nacinom pisanja prvi je pobio misljenje o bezgrecnom zivotu i pokazao ljudima njihovu pravu. On bez griznje savjesti prikazuje fizicku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti.Decameron Ponesto o piscu: Giovanni Boccacio (1313-1375) bio je istaknuto talijansko-francuski knjizevnik 14. drugi dan se pripovjeda o hirovima Fortune.. “knjiga deset dana”. Tema i ideja djela: Tema djela su nesputane price mladih ljudi o ljudskoj prirodi. koji rijetko mari i tezi za iskrenom platonskom ljubavlju.). pisci erotskih knjiga. Njegova djela ljubavno-pustolovnog osvjezila su talijansku knjizevnost. tj. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutrasnjih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. na kojoj bi nu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i. stoljeca. upakiran u kratke i zanimljive pricice. Svaki dan je posvecen nekoj osnovnoj temi. Najosnovnije crte fabule: Dekameron. Zakljucnog desetog dana novele su posvecene velikim i plemenitim djelima. Djelo se sastoji od sto novela podjeljenih u deset cjelina podjeljenih po danima. stranu covjeka prikazavsi svoje likove kao ljude sumljivog i dvojnog morala i moralnih nacela. npr. Razuzdan zivot na dvoru Roberta Akvinskog ostavio je duboke tragove u njegovu zivotu i stvaralastvu. zapocinje epidemijom kuge u firenzi 1348. dogmu i slicne tvorevine tog vremena. u Italiji. Sedam djevojaka i tri mladica odlucuju otici iz oboljelog grada na selo. Teseida. prirodnu stranu. treci dan o ljubavnim hirovima. Razotkrivanje prave covjekove prirode: Boccaccio shvaca i uzima covjeka kakav je u stvarnosti. Kako su subota i nedelja vjerski dani u 14 dana ispricaju tocno sto prica. Dekameron. komicno .. Njegova poznatija djela su: Filocolo. Filostrato. kako svecenici tako i svakodnevni ljud. Boccaccio je u kameronu izrazio pravu.

Boccaccio piše "Život Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "božanstvenim". Saladin. 2. Melkizedeh bješe mudar i uman čovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu priču o bogatom Židovu i tri prstena. no on to začu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. Turci. ljudska nepromišljenost često dovodi do propasti i siromaštva. htjedeći ga iskušati. bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otići u Toscanu. Boccaccio se školuje u Napulju. pokuša izvući novac iz bogatog ali škrtog Židova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuću. cijenjenog fratra. protrativši sav imetak. . Tu potvrdjuje svoju naprednost pred crkvom koja u covjeku vidi prakticki samo dusu. pohlepa i težnja za što većim i bržim bogaćenjem može Sadržaj: Ser Ciappelletto Musciato Franzesi. U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj književnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadržaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida". On prevari fratra. fratar. U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih učenih spisa na latinskom jeziku. Kada su braća čula da će Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. saracensku ili kršćansku. a najveće razdoblje svojega života provodi u Firenzi gdje obavlja državne poslove. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova Burgunđanima. On prihvaća posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braće lihvara. u ne bas uvijek savrsenoj simbiozi. Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogađa živote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Oni mu dovedu jednog starca. Boravak u Napulju (1328. Godine 1353. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo-zbirku od sto novela "Decameron" (1348-1353). upita koju vjeru smatra pravom: židovsku. žena sa otoka Krfa Tema: Nepromišljenost.) ostavio je trajan pečat u njegovoj ličnosti i stvaralačkom radu. Firentinskog bankara. Landolfo Rufollo. Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i častan položaj na svom dvoru.Ser Ciappelletta. nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. Međutim. Ser Ciappelletta.-1341. lakovjernost i naivnost svećenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se očituje u prevari jednog od najvećih grešnika. Dekameron Bilješke o piscu: Giovanni Boccaccio je rođen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braća lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha. da se Ciappelletto ispovijedi. Židov Melkizedeh i priča o tri prstena Saladin. kojom je izigrao fratra. Musciatto je pronašao pravog čovjeka za taj posao . Likovi: Musciatto Franzesi. Ser Ciappelletto. Melkizedeh. ali se bavi i književnim radom.covjeka kao bice i dusu. Saladin ga. Na pogrebu fratar ljudima ispriča o Ciappellettovom životu. a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. braća lihvari. Uvečer Ciappelletto biva pokopan u kapeli. te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti čovjek na što se fratri složiše. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire.

Landolfo je bio bogat. stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe ispričavši što mu se dogodilo. te od novca koji je za njih dobio. pošalje nešto ženi na Krfu. Braća su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je užasan . praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je čista suprotnost onome kako se opisuje. Sljedeći dan more je bilo mirno. niska rasta. Lijećnici su mu govorili da će uskoro umrijeti. žene su mu se milile kao psu batine. Jedne noći zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne može suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. a nešto ljudima u Traniju. pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. rođake. Sljedećeg. te se na taj način duplo obogatio. Žena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. a čamcima su opkolili Landolfov brod. Dekameron Dan prvi. Landolfo se probudio na dasci. Landolfo se uhvati za škrinju. Iste su večeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. Turci su poslali naoružane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao. Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. te ga odvukla na obalu i odnijela kući. veoma škrt Landolfo Rufollo Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva. opak. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje. no onda odlučuje pošteno živjeti. strašno psuje. te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije. Prije Ravella. pokvaren. te na taj način protratio umetak Melkizedeh Uman. te odluči kako će pošteno živjeti do kraja života i neće ulagati u svakojake investicije. Pljačkao je brodove (turske). no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala. lažac. Zatim su zarobili Landolfa. 3. novela prva Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. Fratar Svet i bogobojazan starac. pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. te su mu oteli plijen.Landolfo Ruffolo Novela govori o trgovcu Landolfu koji je živio u gradu Ravellu gdje žive bogati ljudi. Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. Tu ga je zatekla jedna žena koja je prala posuđe. sudjelovao u ubojstvima i zločinima. mudar čovjek. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda. notar. živio raskošnim životom. vedrog dana. pa je stalno pronalazio načine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme. zalazi u krčme. no uvečer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Saladin Od čovjeka niska roda postao babilonski sultan. Sa sobom. nikad nije zalazio u Crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece. sve dok nije doplovio do otoka Krfa. te je svoj novac uložio u brod. lihvar koji je posuđivao uz velike kamate. lopov. Karakrerizacija likova: Ser Ciappelletto Gizdavko. volio unositi razdor među prijatelje.

ode k njemu. viteza Ansalda. ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj. a Dianora. ali su sad imetak potrošili još brže. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k . a narod ga je počeo štovati kao sveca. Nije htjela reći u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguć zadatak koji je uspio ipak izvesti. ali ipak poštena. fratri(općenito u to vrijeme). no oni su napravili istu grešku dva puta. Na putu je sreo kraljevu kćer koja se odmah zaljubila u njega. odnosno barem braća koja su mu pružila utočište kada je bio bolestan niju umrla zbog njega. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti. Ako nam se kada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir budućnost a ne gledati samo danas.rastrošni i nezasitni. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. Iako to nije opravdanje za ono što je on učinio jer on može lagati ljudima no kada će mu se suditi nakon života vidjet će se i znati točno što je učinio. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca.pokvaren čovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeći da je dobar što je i učinio kako bi bio dostojno sahranjen.darežljiv. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveće poštovanje. Dan deseti. a zauzvrat traži obećanje da nećemo griješiti za koje zna da ćemo prekršiti jer smo samo ljudi. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi. Davao je novac svojim stričevima iako su se oni razbacivali novcem. da ne obesčasti svoje ime i ime svog muža. svako zlo je za neko dobro. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. Likovi Tebaldovi sinovi. Drugi dan. Misleći da će ga smiriti od pokušaja da je osvoji.nisu dobri kao danas te niti oni ne zaslužuju ići u raj jer ne žele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta. ali se odlučio vratiti kući. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. Alessandro. novela peta U hladnoj Furlaniji je živjela gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja.pomalo okrutna. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. Kada se vratio kući čak je i podmirio njihove dugove. Dojam Iako sam se zgražavao nad Ciappellattovim postupcima. Likovi Ciappellatto. Dojam Ne smijemo rasipati novac u životu jer sreća ne dolazi često i nije uvijek novac. a tada bi narod napao braću te ih možda čak i ubio. Ansaldo je uz pomoć čarobnjaka uspio to izvesti.čovjek te ga ne bi pokopali u crkvi. Čovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neće napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom životu. također i prijatelj njezina muža. Likovi Dianora.

Naime uz inkviziciju. Ansaldo. za razliku od Božanstvene komedije. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za proučavanje Homera. Zajedno sa Danteom i Petrarkom čini trolist najvećih talijanskih predrenesansnih književnika. u kojoj novele imaju potpunu umjetničku zaokruženost i autonomiju. Rime. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih muževa. najvjerojatnije u Firenci. Dianora je priznala Ansaldu. Korbač. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije. a između 1357. podijeljena na deset dana.njemu i priznala mu sve. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanističko zanimanje za klasičnu starinu i za pjesništvo uopće. a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuća i temeljnih značajki piščeve slike svijeta. kraljevoj kćeri. Makar Dekameron ima sto novela. Umro je u Certaldu 1375. ljubavni podvizi nisu bili baš svkodnevna . Dojam Obećanja koja se kažu trebaju se i izvršiti. nema nikakvu simboliku. Dijanin lov. a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. O djelu: Naziv djela Dekameron je najveće Boccacciovo ostvarenje. Komedija o firentinskim nimfama.iskreno zaljubljen. I on je svoje nadahnuće i vječnu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku.Dekameron O piscu Giovani Boccaccio rođen je 1313. dogmu i slične tvorevine tog vremena. Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetričnosti. nastalo između 1348. ali subota i nedjelja se preskaču iz vjerskih razloga. Učinio je i nemoguće kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata. prvo veliko djelo talijanske pripovjedačke proze. a iz tog studija izrastao je humanistički europski pokret u cjelini. časno se ponio i odlučio ostati prijatelj s njom pa čak i s njenim mužem. 1357. a Ansaldo je odlučio ostati prijatelj i s njom i s njenim mužem. O znamenitim ženama. 4. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine. jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom. ali iznad svega častan. Spjev o fjezolanskim nimfama. a najveći dio života proveo je u Firenci. taj broj sto. Stil je začuđujuće otvoren i nesputan za srednji vijek. i 1362. zbog skladne strukture i učestalosti broja deset. Radnja se inače odvija u dva tjedna. njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi. Kompozicija i stil Iako se može učiniti da je Dekameron . Školovao se u Napulju. koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. Sama riječ Dekameron je talijanizirani oblik grčkih riječi deka hemeron što znači deset dana. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu. Pojedine novele imaju moralistički uvod i zaključak. sastavljen u srednjovjekovnoj tradiciji simbolike brojeva. i 1351. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je Dekameron koji je nastao između 1348. pa se novele pričaju samo u deset radnih dana. fortune i inteligencije pripadaju složenom razdoblju premještanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali dugu povijest srednjeg vijeka. -1351.

vatrena Filomena. ali je istodobno izborom novele kao žanra i tematikom iz svakodnevnog gradskog života ostvario važan pomak. u crkvi Santa Maria Novella. Takvim slobodnim načinom pisanja prvi je pobio mišljenje o bezgrešnom životu i pokazao ljudima njihovu pravu. razumna i u ljubavi sretna Pampinea. a time zapravo na povijest novele uopće. Filostrato. na temelju životnog iskustva i životne i bujne firentinske sredine preuzeo i umjetnički oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja. Elisa. (str. 27. Prethodnici Iako se kraći prozni oblici mogu naći već u antičkoj književnosti. naposlijetku.literatura. vrsta vezana uz kraće komične pripovjedne tekstove u stihu. 26). 31). koji je prikazan kao sretan ljubavnik. vjerojatno vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom kontekstu. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu. upućuje u Proslovu i sam Boccaccio (str. i. Prva je novela. Fiammetta. Bez grižnje savjesti prikazuje fizičku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. pripovjest. U ranijim stoljećima odvijala se njezina tiha povijest. Djelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetičkim odrednicama zabave i pouke. novela je tek od renesanse postala parava i priznata književna vrsta. mistična skrušenost u strahu od zemaljskih nedaća i kazne Božje na drugom svijetu. i veseli Dioneo. Likovi On zamišlja da se u opustjelu gradu . Nadahnuće i tema Boccacciov je pripovjedni svijet. u sebe zaljubljena Emilia. hedonističku. sastavljen od motiva svakodnevnice. od antike. sastalo sedam djevojaka i tri mladića : Panfilo. ne čudi da je Boccaccio još neafirmiranom žanru novele namjenio razonodu kao svrhu. Druga je priča. već naprotiv. Boccaccio započinje pripovjedanje moćnim realističnim opisom tragične pošasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348. . i uopće ne prikazuje kajanje zbog rušenja nekih osnovnih crkvenih principa. posebice kad su posrijedi novele iz firentinskog života. nije pesimistično nijekanje vrijednosti i ljepote života. ljubomorna Lauretta. kao što bi se u ono doba moglo očekivati. naivna i putena Neifile. odakle je on. zatim parabola koja je označavala kraći tekst u kojem se alegorijski i pomoću usporedbe iznosi neki moralni i poučni sadržaj. Knjigu sedam mudraca i . Ali pjesnikova reakcija na strašan događaj nije. Žanrovska obilježja Na žanrovska obilježja pripovjednih tekstova od kojih se sastoji Dekameron. sretna i brižna zlob uzvraćene ljubavi. Posrijedi su četiri pripovjedne vrste. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. prirodnu stranu. Pripovjedanje u prozi u predrenesansi Budući da pripovjedanje u prozi nije u to doba odviše cijenjen način književnoga izržavanja i da svakodnevnica rijetko stječe status književnog motiva. a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovačkog staleža. prevaren i očajan ljubavnik. U stvaranju Boccacciove novele sudjelovalo je nekoliko književnih vrsta i pripovjednih tema različita podrijetla. djevojčica koju muči žestoka ljubav. On shvaća i uzima čovjeka kakav je u stvarnosti. prostore i likove. Najznačajnija djela prije Boccaccia su : Priče o drevnim vitezovima. stranu čovjeka prikazujući svoje likove kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih načela. koja je već tada označavala pripovjetku uopće. a najvažniji autor na putu njezine afirmacije jest upravo Boccaccio. preko istonjačkih književnosti do srednjovjekovne pripovjedne tradicije. to je pohvala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode. i napokon.

Fiammetta. komičnozanimljiv opis i pristup svakodnevnog čovjeka. Elisa. no tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. Musciatto Franzesi. najljepšu od svih talijanskih gradova. Tema: Kuga u Firenci i susret mladih ljudi u crkvi Likovi: Pampinea.Dolophatos koji je strukturom. Jednog dana u crkvi se skupilo sedam mladih gospa(32). Kratak sadržaj Upravo otvoreni stil čini fabulu zanimljivom. Masuccio Salernitano sa zbirkom Novellino. a zatim se širila na zapad i pri tome je pokosila bezbrojne živote. Neifile. Emilia. Burgunđani Misao: Bogu zapravo nije važno da li se mi moloimo preko dobrog ili zlog čovjeka. Braća se uplaše što će sada. Boccaccio nije imao velik utjecaj na hrvatsku književnost. fratar (43). Neifile i Elisa. Filomena. One nisu molile krunicu nego su razgovarale o tužnim vremenima. Laureta. Laureta. No ser Ciappellatto slaže fratru i pokaže se pravim svecem. Ljudi su bili jako zabrinuti i prestrašeni i zato su izbjegavali svaki kontakt sa zaraženima. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. Filostrato i Dioneo. Međutim najznačajnija zbirka talijanske pripovjedne proze prije Boccaccia je Novellino odnosno Stotinu drevnih novela nepoznatog autora u kojem se nalazi stotinjak pripovjetki koje se odvajaju od srednjovjekovne tradicije i prikazuju građanski komunikacijski ton. Lijećnici mu govore da će uskoro umrijeti(42). a narod ga počne štovati kao sveca(49). nalik Dekameronu. Geoffrey Chaucer Canterburyske priče i Cervantes – Novele na primjer. Dan prvi. novela prva Ser Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundiju skupljati porez. koji su krenuli s njima. braća Firentinci. Za razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke. Fiammetta. Filomena. koji rijetko mari i teži za iskrenom platonskom ljubavlju. ubijao je i zalazio u krčme. Tako je Boccaccio zahvaljujući Dekameronu nedvojbeno ključna figura u oblikovanju europske tradicije pripovjedne prozne književnosti. One su također odlučile da odu iz grada(34). zbog okvirne pripovjesti. . upakiran u kratke i zanimljive pričice. a najvažniji i najpoznatiji su Giovano Fiorentino koji je napisao zbirku Glupan. U tom su trenutku u crkvu Santa Maria Novella došli Pamfilo. Emilia. Kuga je počela u istočnim stranama. Misao: Unatoč svim zemaljskim problemima uvijek trebamo biti optimisti i gledati pozitivno na svijet jer ćemo tako lakše prebroditi probleme. Tema: Ser Ciappellettina lažna ispovjest i fratrova naivnost Likovi: Ser Ciappellettina. njemu je . Prije nego su pošle odlučile su da im treba muškarac da bi ih vodio. Pjesnik ih je nazvao slijedećim imenima: Pampinea. a onda bi narod napao braću i možda ih čak i ubio(43). uvod Firencu. Pošto nisu našli drugi izlaz ljudi koji nisu bili zaraženi odlazili su iz grada(29). notar nije išao u crkvu. kleo je i kockao (41-42). Pamfilo. Boccaccio nudi potpuno jednostavan. Filostrato i Dioneo. Nakon smrti fratri ga sahrane uz najveće počasti. jer mu nijedan fratar neće dati odrješenje jer je užasan čovjek i neće ga pokopati u crkvi. Dan prvi. Sljedbenici Boccaccio je zarana stekao sljedbenike. zahvatila je kuga. Ni jedan liječnik nije znao lijeka i zato su svi zaraženi bili osuđeni na smrt(28).

princezina pratnja Misao: U životu ne smijemo biti rasipni. ali se odlučio vratiti kući. moramo živjeti u skladu s svojim mogućnostima. viteza Ansalda(101). Dan drugi. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. čarobnjak. Misleći da će u njemu ugasiti svaku nadu da je osvoji. Ansaldo. kaže mu da u siječnju želi vidjeti zeleni perivoj. Ansaldo uz pomoć čarobnjaka uspije to izvesti. Tema: Dianorino obećanje Ansaldu Likovi: Dianora. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. ode k njemu(103). Gilberto. Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske.najvažnije da se mi molimo iskreno i od sveg srca. troje braće. da ne okalja svoje ime i ime svog muža. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. i prijatelj njezina muža(103). Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. ali su sad imetak potrošili još brže. novela peta U hladnoj Furlaniji živjela je gospa Dianora koja je imala tajnog obožavatelja. Tema: Rasipnost troje braće i ljubav Allesandra i princeze Likovi: Allesandro(60). Dan deseti. a Dianora. onda to obećanje moramo i ispuniti. sluge Misao: Ako nešto obećamo. a sreća će nam se kad-tad nasmijehnuti. bez obzira na cijenu . Izvadak iz kritike : «O Ciappellettu» 120-121 str. Na putu je sreo kraljevu kćer preobućenu u opata koja se odmah zaljubila u njega(62). što se može zaključiti iz posljednjeg ulomka novele. ali on se sažali nad njome i postane njezin prijatelj. princeza(62). papa. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti.

Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu. zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadržaj: Zima je. a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Obično je bilo lijepo vrijeme. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Dva mjeseca bio je pod istragom. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez . Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tako je Latifaga postao policajac. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu. Tada je ludilo bilo zarazno i svi. Ali. upravitelj Latifaga zvan Karađos. a sada ga više nema. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. golo dvorište. Likovi: fra Petar iz Bosne. ali odjednom se promjenio. Tu dolaze i tzv. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno. ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Kada je zapuhao sjeverni vjetar. zatvorenik Haim . Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Zatvorenici pjevaju.bijela. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku. Neki su ga slušali. Latifagin otac je na to pristao. Prevladava samo jedna boja . Ali. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica.bogati. mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. pa i najmirniji.Židov iz Smirne. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić. U toj bjelini postoji samo jedna staza. ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Nekoliko su ga puta i uhvatili. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. To je većinom raznovrstan alat. a po noći odlaze u ćelije . svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. uvijek se punila i praznila. ni po noći nije mirno. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Ta Avlija uvijek je bila puna.Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija. a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričat. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. nekad se nebo naoblačilo. čak i fizički.Ivo Andrić . a da ga nitko nije ni saslušao. a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. a uvijek ga je izbavljao otac.petnaest do trideset u jednu. zatvorenik Ćamil-efendija . počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Česte su bile i pritužbe na Karađoza. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti.Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo. Pismonoša je pobjegao. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi. postajali su razdraženi i ljuti. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji.

Tada umire papa i dolazi novi. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. ali ovoga je morao prihvatiti. a Haim je počeo pričati. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Sin je bio snažan. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Bez riječi su se oprostili. umrla joj je kćerka. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili. a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi. ali ona se branila. a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti. Kada se vraćala nazad. ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Haim. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo. a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. blijedo. Jedne je zime umro i Tahir-paša. ali ponovo je izgubio. i snjim imala sina i kćerku. a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ona je voljela i njega. Razgovor je počeo sam od sebe. a majka Grkinja. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću. a onda su po njega došli neki stražari. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem. ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina. tanak čovjek. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. a d’Aubusson je postao kardinal. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. Njegovo je tijelo . Kada je djevojčica imala osam godina. a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Džem je na to pristao. g. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. djevojčicu. ali nije vidio Ćamila. Majka je umrla sljedeće godine. Mladić se zvao Ćamil. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu. Fra Petar ga je pitao o njemu. Grk je umro. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. To je bio mršav. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret.riječi. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem. Karađoz nije volio političke zatvorenike. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Otac mu je bio Turčin. a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Papa je to učinio. a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. na bojnom polju poginuo otac. ali Džem se brzo razbolio i umro. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. znanstvenika i glazbenika. Imali su jedno dijete. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Jedan je bio mudriji i jači. Svakoga je dana žena odlazila na grob.sultana(onaj s kojim se poistovjetio). Tahir-pašu. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. bio je dobar plivač i lovac. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu. Oko očiju je imao tamne kolute. a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Bio je Židov iz Smirne. ali majka nije dala. ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Papa mu je morao dati Džema. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To je bila pričao o dva brata. Često su razgovarali. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci. a otac ga je u tom podržavao. Lijes s djevojčicom bačen je u more. ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano.

da je sve to želja za ućenjem. a od pripovjedaka Nove pripovjetka. ali on je demonska sotonska duša. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bezpomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto. ali Ćamil to nije ni primjećivao. a nešto kasnije i svoje prevode O. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Levstika … Godine 1918.koja se bori za nacionalno oslobođenje. objavljuje kao maturant 1911. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. Djetinstvo je proveo u Višegradu. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Lica …Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. nesretan i povućen u sebe. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. da je došlo do svađe i obračuna. pripovjedač. gdje je i maturirao. Ivo Andrić rođen je 9. Likovi Ćamila: mladić koji se također nalazio u tamnici.. . Aleksandra. Beču. Od njega je ostao samo grob.stihove. To se i dogodilo. najvišu književnu nagradu u zemlji. mala njemačka. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige. Razgovor s Gojom. godine u siromašnoj obrtničkoj porodici u Travniku. da je glavni glumac Andrićeva djela Prokleta Avlija. Možemo reći da se Čamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. Župančića. sa mnogo napora. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen.Prokleta avlija Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac. Rano je ostao bez roditelja. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. Čamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici. Priča o vezirovom slonu. a vjerojatno oni nisu ni znali šta je sve to. Karađoz: možemo reći. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. Krakovu i Gracu. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. I tu je kraj. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. no nisu shvatili. 10.Vezan je uz carsku tamnicu čitav život. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. V.poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Dobio je povelju za životno djelo. Jedna!" 2. Travnička kronika. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Vuku. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. 26. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. Kočiću …Godine 1956. Studirao je filozofiju. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. nasilnik i prijestupnik. godine u časopisu Bosanska vila. Prokleta avlija. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. gdje je 1923. Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. Karađoz je duša Avlije.10. gdje je završio i osnovnu školu. a 1920. M. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. i uz dosta teškoća i prepreka. želja za knjigama.1961.Prve književne radove. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna. Kao upravnik on postaje “povjesna ličnost” te tamnice. Nema više pričanja. 1892. esej o Njegošu. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. pjesnik i esejist. za znanošću. Gospođica. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. Vrlo tih.

ali Andrić ne prikazuje obične povjesne priće već što tajnovitije i čudnije priće.godine većina se pisaca u znaku protesta vraća materinom jeziku i svoja djela ijekavizira. odnosno želja mu je u tome da prikaže bit čovjekove egzistencije. Sve su njegove priće vezane uz događaje na bosanskoj zemlji. 3. izraz su revolucionarnih. u njima Čamil govori o Džem-sultanu i o sebi. Travnička kronika i Na Drini ćuprija te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se . Bosanska vila itd. Djelo nema ni početka ni kraja. njegovu bol i tugu. Razgovor s Gojom. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andrić. nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Poslije drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svoja najzrelija djela: Gospođica. ekavicu što je ćinilo velik broj hrvatkih pisaca. a kasnije Austro . Pisao je i eseje: Goja. to je priča koja se vrti u krug. pripovjedač. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu. pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru. a gimnaziju u Sarajevu. Njegove su teme izvori povjesti Bosne pod okupacijom Turaka. On opisuje čovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom Turaka i Austro Ugarske crna.. Prije početka drugog svjetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Haim priča o Čamilu i ostalim zatvorenicima. priče se isprepliču. rođen je 1892 u Dolcu kraj Travnika. Osn ovnu školu je polazio u Višegradu. Poslije prvog svjetskog rata Andrić ulazi u diplomatsku službu te više godina vrši dužnost činovnika u jugoslavenskim konzulatima u Rimu. Tematika u Andrićevim djelima Andrić se u većini svojih djela vraća daleko u prošlost. esejist. Još za vrijeme Austro–Ugarske vladavine Andrić se istakao kao jugoslavenski nacionalist. S jezične strane Andrić je izrazito ijekavac. Stil pisca Ivo Andrić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost. pjesnik. Andrić sve to sluti. njegovo veselje. Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andrić opisuje općeljudske i općeživotne slike. tj. itd. Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. no da bi se ta epičnost postigla nezaobilazan je Andrićev klasičan i star izraz. pa je bio zbog toga i zatvaran. Bukureštu. kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. njegove borbe za opstanak i borbe za bolji život. početak njegova literarnog stvaranja označen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. Tim naćinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. možda čak i “zastario” u najplemenitijem znaćenju riječi. teži tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija. Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rata. Beču Krakovu i Gracu. ostvaruju se krugovi u krugovima. Njegova je umjetnost izrazito epska i baš je to najveća privlačnost njegove umjetnosti. No nakon atentata na Radića 1928 . kao što su Hrvatski đak. romanopisac. Iza nje se redaju ova djela: Nemiri.Prokleta avlija Ivo Andrić. a završava nauke sa doktoratom u Gracu 1923. No glavni zadatak. Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi u Beogradu. Poslije rata Andrić izbija kao pisac medu vrhove jugoslavenske književnosti.Ugarske. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i časopisima. tmurna. fra-Rastislav govori o fra-Petru.. Međutim.Analiza djela Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija jedno je od njegovih najvećih djela. a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije. teška. no to nije razlog da se odreknemo Andrićeva prinosa hrvatskoj književnosti.Početkom 20-ih godina opredjelio se za srpsku literaturu. Madridu i Ženevi. te knjige Ex Ponto 1918.

koju mnogi smatraju i njegovim umjetničkim najboljim djelom. Vrlo tih. Ivo Andrić je pisac velikog zamaha. Ćamil se. nego ju je prisilno udao za Grka izvan Smirne. sin bogatog Turčina i Grkinje. Fra-Petar ga više nikada nije vidio.pored starih i već objavljenih sukcesivno pojavljuju nove.živa ili mrtva – ne zna se. pa čak i samog Pape. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem-sultana. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. gdje sultan također ima brata suparnika. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi. pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane. nesretan i povućen u sebe. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Jedini s kim je dolazio u . da je ovaj zatvoren zbog sumnje da svrha njegova proučavanja povijesti buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. U novije vrijeme naročitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošću privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija. Fra Petar doznaje od Haima. tj. Andrić je dao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu. u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne. njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenja u simbolima. povijesnim vremenima. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat kao Prokleta avlija. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem-sultana. koga su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Džemsultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. Likovi: Ćamil: Mladić koji se nalazio u tamnici. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz.židov iz Smirne. Godine 1956. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. zatvorenik Ćamil-efendija. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. zatvorenik Haim . tih slika jednog objektivnog društveno – povijesnog stanja. Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. Od tada počinje odiseja Džema. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Sadržaj: Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor. Ćamila iznesu . dakle. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Mladi Ćamil. mladićeva sugrađanina. a s druge njegovog ugnjetavača medu kojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici – pored. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. najvišu književnu nagradu u zemlji. naime. Iako je po osnovnoj koncepciji realist. gdije su vladali kršćanski vitezovi. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. što je bilo potpuno neistinito. on se ne zadovoljava isključivo realističkim slikanjem. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Prikazujući u svojim najboljim djelima život Bosne u davnim. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. među kojima se kao jedan od najljepših i najtrajnijih u našoj književnosti ističe most na Drini. nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno i kontrolirano istakne u naoko običnim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. zaljubio u kćer maloga grčkog trgovca. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. bogati mali Turčin iz Smirne. 1961. dobio je povelju za životno djelo. Umro je u Beogradu 1975.

priče se isprepliću. Andrić i u svojim drugim djelima. Međutim taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. nasilnik i prijestupnik. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo. . a to su: uzaludnost borbe. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bespomoćni i krivi za zločine koje jesu i nisu učinili. Za razliku od tih romana okvir događanja Proklete avlije je izvan Bosne. objavljena je 1954. bijeg od života. da je sve to želja za učenjem. Karađoz je duša Avlije. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. Svijet Proklete avlije. pa i pred Ćamilom. opisuje pripadnike raznih narodnosti. te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onoga vremena. Karađoz: Karađoz je u Andrićevom dijelu Prokleta avlija vezan uz carsku tamnicu cijeli život. nedvojbeno je jedan od ponajboljih ostvaraja u cijelom Andrićevu bogatom književnom dijelu. nijema predaja bez priznatog poraza. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. nazvan Prokletom avlijom. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. Travničke kronike i Na Drini ćuprija. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika. Može se reći da se Ćamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. fra Rastislav govori o fra Petru. dospio u najveći carigradski zatvor.kontakt bio je fra-Petar. a on se njima igra. bosanskog franjevca. u Carigradu. devet godina nakon Gospođice. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. Haim priča o Ćamilu i ostalim zatvorenicima. to je priča koja se vrti u krug. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. I tamnica im je bila zajednička: i jedan i drugi bili su zatvorenici bez krivice. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. Kao upravnik on postaje “povijesna ličnost” te tamnice. ali se i dalje ponaša kao u prošlosti. jasan je i vrlo čitljiv. za znanošću. oveća pripovijest ili mali roman. itd. Ćamil ima mnoge sličnosti s Džemsultanom. u njima Ćamil govori o Džem-sultanu i o sebi. Tim načinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. koji je jednom. Djelo Ive Andrića Prokleta Avlija nema ni početka ni kraja. a za one koji su otišli ne pita više nitko. Ćamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade. i 1915. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. želja za knjigama. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta. Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. u onima o Bosni.. Ostvaruju se krugovi u krugovima. ali on je demonska duša. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije. ispričanom smirenim rečenicama. a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. no nisu shvatili. Kao i u životu samom. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. I jednoga i drugoga utamničila je misao o pravu da misle svoje misli. On valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji. O delu: Prokleta avlija. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. godine. dobrovoljno izgnanstvo u svijet davno minulih ljudi i događaja. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. stjecajem okolnosti. Andrić je o Prokletoj avliji. Djelo je pisano ekavicom.

U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. gdje su vladali kršćanski vitezovi. Ćamil-efendija. tj. U «Prokletoj avliji». da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. njegova brata. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu.Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». Jedna tragedija uslovila je drugu. stilu života. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. psihi. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. Oni ostaju . okrutnošću divlje neumoljive sile. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. pjesnika u ljudskom srcu i mašti. naime. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Fra-Petar doznaje od Haima. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova). Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. Te niti su dobro i zlo. koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. o potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. u mladosti. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. zatvorenik Haim. pa čak i samog pape. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. Mladi Ćamil. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». ali brojni su i drugi likovi. bogati mladi Turčin iz Smirne. Ćamila. mladićeva sugrađanina. Pod brutalnošću. gdje upoznaje fra-Petra i ispriča mu život Đem-sultana. gdje sultan također ima brata suparnika. što je bilo potpuno neistinito. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Od tada počinje odiseja Đema. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. sin bogatog Turčina i Grkinje. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. Židov iz Smirne. fra-Petar upoznaje više ljudi . Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. Ćamil se. karakteru .vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. On je: « Čovek kratka veka. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života.

o čudnom i osobenom Karađozu. u ''Ex Pontu'' . u početku natprosječno obdarene.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. ali ne u jednom vremenu. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. bogatstvom senzibiliteta. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije. postaje lutalica. Avlija je u svetu. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. ustaljenih navika i obaveza. On ostavlja knjige. dakle postojim. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. i mimo toga. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život izolovanog. ali ne u jednom svetu. ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. a duboko je dosegnuta. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. Jasno je vidljiva transformacija. a Karađoz im se priključuje. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. đavolskog ostrva. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. Ona živi u njegovom karaktaru.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. običnih sudbina. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo.» Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. ćudima i instiktima. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. Tako da «Avlija je u vremenu. Ona se ogleda u njegovoj prirodi.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. kockar i pijanica. Njegova volja je njen zakon. igre i muziku. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci.distancirani od svijeta oko sebe. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. usamljenog. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje . da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. Nisu opisane fizičke torture. a on se njima igra. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. I-Avlija se ne menja. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka».

okorelih zlocinaca. vecina "stanovnika" Avlije ne ocekuje spas. steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina. ili im u tome i pomoci. Sudbina politickih zatvorenika zavisi od niza okolnosti koje se ne mogu predvideti. gde su svi optuzeni krivi. poluludih sanjara. One se medjusobno dopunjavaju. premda je odredjuju i kao povest .sultanom.sultan. Turskom upravlja jedan covek . Nije njihova kazna teza zbog svoje duzine ili zbog skorog izgleda na smrt. ona se uvuce coveku u du su. U stvari. je li gore utonuti u mracnu stvarnost Avlije.dok ne prestane da ih oseca. Ipak. politickim zatvorenikom. Tu nema cak ni mogucnosti da se za srecom traga. "Prokleta avlija" je svakako najbolja prica Ive Andrica. Avlijom opet jedan covek . veliki je simbol ljudske nesrece. zastrasene i izmucene. narocito u Turskoj toga doba. ali se retko desava da se oni u stihiji dogadjaja dokopaju obale. objasnjavaju. svemocna je i ne bira sredstva. postoji samo moc jednog coveka koji smisljeno sprovodi svoje planove. gde se ne pravi razlika izmedju robijasa i fratra.Pontubavio tamnicom. Izvan zidova Avlije postoji svet u kome zivot ima smisla. ljudske svesti idostojanstva. uplicujedna u drugu. Medjutim. Ona moze da se dozivi kao duza pripovetka ili kraci roman. U slozenim uslovima policijske represije i utamnicenja. kako pise Dostojevski."Prvi dani u Prokletoj avliji bili su najgori i najtezi". istorijskom licnoscu. sprijatelji se sa Turcinom Camilom. Radnja pripovetke smestena je u uzasan carigradski zatvor. Ovo strasno mesto.Treba ih pustiti da se udave. na sve se navikne" . Ovo Andricevo delo koje govori o tragici ljudske egzistencije. mahom nesrecnih: od svakojakog carigradskog olosa.Karadjoz. Prokletu avliju. "covek je podlac. za njih je samo fantom koji jednom mora da iscezne. poput jadnog Zaima koji vecito masta o dobroj zeni i udobnom zivotu. sto se razlikuju. a najvaznije odluke donose se cesto iz bojazni ili cudljivosti.oblik na granici pripovetke i romana. Andric se vec u Ex . Stradanje pojedinca pretvara se u dramu Coveka. u kome covek moze da bude dobar i nevin. njima je Avlija dom. Dospevaju u Avliju i oni ciji je jedini greh sto drugacije misle i osecaju. Cudan je uticaj tamnice na coveka. "prolazni". Jer oni ne postupaju protiv zakona. nema sta novo da im donese. U takvim uslovima nema pravde.zivot i sudbina. do tragicnih likova cije vrednosti nestaju u paklu Proklete avlije. vec misle kako nije dozvoljeno. naravno. Od brbljivog Haima iz Smirne saznaje zivotnu pri cu ovog darovitog. Drugaciji su. dal eko je od njih. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. To traje samo dok se covek ne navikne na svoje okove.Tamnica. uhapsen je bez krivice i provodi dva meseca u Prokletoj avliji. ispuni mu misli. mladjim sultanovim bratom i pretendentom na . za koje je Avlija samo kosmar. a to je daleko opasnije: covek se moze primorati da postupa ovako ili onako. spada u vrhunce srpske pripovedacke proze. na zivot koji. ali taj svet za kojim ceznu. "u mutnim vremenima kada vlast prestaje da razlikuje pravo od krivog".više pravde i dobra u ovaj svijet. mora koja ce nestati kada se probude (dva Bugara). Ko jednom kroci u Avliju. ili sto predstavljaju opasnost i prepreku koju treba otkloniti. tom uvek prisutnom i aktuelnom temom. ili u iluzije koje nemaju nikakve nade na ostvarenje. i kazna i zivot u Avliji dobijaju drugaciji prizvuk. svojevrsnom paklu u kome je djavo strasni upravnik Karadjoz. proguta ga i potpuno potcini sebi. ostavlja proslost iza sebe. Prica o Avliji je osnova na koju se nadovezuje vise prica. Ne zna se. koja daje obelezje i atmosferu citavoj prici. Tada Avlija postaje samo formalnost. Izuzetak su "prolazni" i one osetljive svest i koje. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. Vlast je cilj sama sebi. ali kako ga primorati da misli drugacije?Tu sredinu Andric ozivljava u "Prokletoj avliji". ali se glavna nit price ni u jednom trenutku ne gubi:Fra Petar koji poslom boravi u Carigradu. ucrnog i misaonog mladica koji tone u svoj izmisljeni svet i poistovecuje se sa Dzem . sem smrti. to je najbezbedniji nacin za uklanjanje opasnosti. na svoje propale nade i mucna secanja. beze u imaginaciju ili u ludilo dva u Prokletoj avliji vrlo bliska pojma. Oni su osudjenici u najdubljem smislu te reci: osudjeni na sebe. svitanje ima boje.

ali po emocijama koje izaziva njegova sudbina i po samoj konstrukciji price. Niko ga nije razumeo. Medjutim izgleda da i za samog fra Petra postoje dve vrste govora: nepromisljeni govor u kome prebiva zlo i promisljena rec. sumnjicav prema svakom. koja u svemu vidi opasnost od zavere. sto i ne cudi.Medjutim i samog fra Petrovog pripovedanja seca se posle njegove smrti mladic koji ga je slusao . covek izuzetne vrednosti. Mi uglavnom pratimo kazivanje fra Petra. prototip mitskog kazivaca. a ljubav mu je bila osujecena. Citalac moze.samo prica. Za surove mehanizme policijske dr zave. nesudjenim vladarem Turskog carstva. a koji prica o fra Petru. ponovni.pasin sin.Petar je povlasceni pripovedac. pesnicki. a narocito ono sto se ne moze videti. kod jednog drugog lika srecemo pripovedacku strast: to je Haim iz Smirne. kao i mladic sa pocetka price. iako mu ne pripada. Camil. Tahir . Uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price.presto od koga jeevropske diplomatija napravila sredstvo koje se kupuje i prodaje. Proucavajuci zivot Dzem . Njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost i umerenost. ali kad usmeni pripovedac prestane da bude oko koje vidi. Lik Haima moze da se ucini epizodan. prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze. Jer uokvirena prica je prica o prici. koji se poistovetio sa Dzem . a Camil o Dzem . zdrava razuma. po svom nahodjenju. ovaj put bezbolni prolazak kroz zivot. misliocem i ratnikom koji zeli mesto koje zasluzuje i ne pristaje ni na sta manje. bujnom glavom. koji je inace puko duhovno prisustvo. nezan. jer nema price o njemu. aristokrat i obrazovanjem i karakterom.sultanom. Samo se kroz pricu ljudi upoznaju i samo se pricom moze protiv usamljenosti i smrti. fra Petar prica o Haimu. svu lepotu i caroliju pripovedanja. a on je ujedno i lik sa kojim se citalac najlakse poistovecuje.Interesantno je na koji je nacin ispricana povest o Proklete avlije u obliku koncentricnih krugova. I tako: Andric nam predstavlja mladica. naslucuje. odlicno ga razume. cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota i drugog sveta.Fra . ne uklapa se nikako u turobni. objedinjuje vise paralelnih radnji i vise glavnih likova.sultanu. Zato i moze dobro da ga sagleda i prenese slusaocima sve njegove strahote. koji stoicki podnosi sve nedace i ne da da ga nesreca savlada. da uzme bilo kog junaka. ali ne zaboravlja ni nesrecnog Camila ni Avliju. ali ima cudesan dar da uverljivo oponasa sve oko sebe. Poslednje dane svog zivota provodi pricajuci o Avliji i citalac oseca. Jer sta ostaje od covekovih vrlina i mana. i Camil zavrsava tragicno. lik bez identiteta. a svaki lik nosi svoj udes i svoju poruku. Haim o Camilu. postajuci oko koje sve vidi. nije imao ni porodicu. koji prica kao sto dise. On sve zna . Kao i Dzem . jer. putovao i obr azovao se. mracni svet Avlije. za glavni lik. ziveo sa knjigama i naukom. uplasen. jer tako prica dobija na toplini i autenticnosti. potpuna suprotnost teskoj i gruboj okolini i robusnom Karadjozu. na njegovom se pricanju delo i zasniva. kojim se izlazi iz sebe. pa i samu Prokletu avliju (kao simbol). ali to je upravo stoga sto je okosnica njegove sudbine pricanje o drugima. od sve raznolikosti zivota . koji je mnogo obecavao. Fra Petar uskoro napusta zatvor. o svemu obavesten. vecito tuzan i brizan. ni on nije najbolje razumevao svet oko sebe i polako se udaljio od ljudi.sultana nais ao je na sudbinu slicnu svojoj i kako nije . ni prijatelje. za jednog je to saznavanje.jer se bavizivotom jednog pretendenta na presto. za drugog.Ako se kod fra Petra srece umece pripovedanja.I fra Petar i Haim se u svom kazivanju najduze zadrzavaju na Camilu. prica mora biti nekome ispricana. on postaje pretendent na presto . poistovecuje se sa Dzem . glavni lik je upravo Camil. naslucivanje neceg dubljeg i vaznijeg ispod niza dogadjaja. a opet. plemenit lik. koji ne daje povod. od uspomena i nadanja. On je usto i rodjeni pripovedac. Prokleta avlija je poezije pripovedanja. govor kojim se ne otkrivamo.da bi postojala. najgovorljiviji stanovnik Proklete avlije.a ono sto ne zna. mrsav i neugledan. vracanje u proslost. Nije dato eksplicitno objasnjenje te Haimove natp rirodne sposobnosti.covekiskren. Camil. prosirivaje vidika.sultanom.sultan. Ovaj skromni i dobrodusni bosanski fratar. zato je za fra Petra neizmerno mnogo znacilo sto moze sa Camilom da prica o pravom svetu i da se makar tako udalji od Avlije. Nije bio prihvacen. a svetovi drugih ljudi postaju dostupni. a nije zeleo da se menja i odrice sebe da bi se utopio u okolinu. pesnikom.

a Prokleta avlija je .neprijateljima. vec i pravo na postojanje.sultan su unapred izgubili svoju bitku. ali cvrstu kompoziciju price oziveo je razlicite sudbine i zlo vreme u kojem zive. unapred osudjen na propast. Dete iz dobre porodice. poput Camila. prema coveku neprijateljska sila. legendom ili mitom.sultana i izgubio se u masti. Sta ih to cini gubitnicima. to je igra uspesnija. ali i on je. nikakvoj logici i njihova sustina nije u (ne)pravdi niti u zlostavljanju. opredmeceno vreme u dejstvu. a ovaj poslednji odnosi pobedu. a svojim primerom najbolje pokazao kakva je umetnost pripovedanje. u njemu kao da nema niceg ljudskog. Karadjoz sa strascu vuce nevidljive konce. ludilu. Prokleta avlija postaje bice po sebi. nemoguce da ostvare bekstvo ili pobedu. vec u igri. ali i dive. vec potreba za upoznavanjem same Avlije.junak i njegov pratilac. pojavljujuci se uvek u sumrak. Iako je smestena u odredje no vreme i mesto. a sto vise ima improvizacije. covek pogresnog prvog koraka. cija je Karadjoz dusa. kao sto su: krivica u drustvenom. ceo svet je bio prokleta avlija. gnusnog izgleda. Pratilac kasnije postaje oponent. razorna.Odredjena svojom strukturom i njegovom licnoscu. pronadje mu najslabiju tacku. Sve je to za njega velika igra bez kraja. kruzni karakter ljudske akcije odredjen neminovnoscu "vecitog ponavljanja". On je olicenje apsolutnog zla. Sudbina Dzem . tako i preciznoscu pojedinih tokova price. iako je bio bezobzirno iskoriscavan. Ume on da bude i pravedan. Samo jedno je uvek . Ta Prokletoj avliji nadredjena realnost je aktivna. prisvojio je zivot Dzem .neocekivan. a zatim razocaranje. istinu proslosti fiksiranu pricom.Tako nas je Andric proveo kroz Prokletu avliju. ali ne u jednom mestu.Karadjoz. jer stvarnost je isuvise kompleksna da bi mogla da se objasni samo kroz jedan lik. aktivan princip. da ga ponizi. Ona je proizvod civilizacije koja se gusi u svojim protivurecnostima.on dela daleko promisljenije i istancanije i uspeva uvek da zaplasi coveka. I jednom i drugom bilo je.. bivsi kriminalac. Iza te igre i vecitog iznudjuvanja priznanja ipak se naslucuje iluzorna vera u red i poredak. izaziva patnju. I Camil i Dzem .umeo i nije mogao da zivi svoj zivot. ali ne uziva toliko u tudjoj patnji koliko u svojoj igri. Njihova je sudbina Prokleta avlija. Avlija je u vremenu. a iz tog sukoba radja se motiv o braci neprijateljima. sto scoiolosk i predstavlja osnovni oblik drustvene grupe. odlican glumac i jos bolji psiholog. cude mu se. kojoj nije osporen samo polozaj. koji. ali za Dzem . ali to je slucajna pravda. zatvorenici ga ipak prihvataju. On nije egzekutor u fizickom smislu . bolesti. Iako ga mrze. a prica je odbrana od mirenja sa onim cime smo okruzeni i razmisljanja o onome sto nas ceka.sultana je metafora ljudske sudbine: nada. prica o Prokletoj avliji je bogata kako umetnickom suptilnoscu. u slici predela pod snegom koji na kraju biva zavejan i pretvara se u "hladnu pustinju bez imena i znaka". Njegovi postupci ne robuju nikakvim ustaljenim pravilima. Sagledana kroz vise licnosti i iz razlicitih perspektiva. kao da dobija elemente fantomskog. izmami priznanje i odvuce u propast. dok Camil u skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu human u svest. Ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para . on najzad glasno izgovara reci : "Ja sam to!". Karadjoz je covek akcije. ali ne u jednom vremenu. Ona predstavlje sam vrhunac pripovedackog umeca u srpskoj .. i to obicno mladji brat.. nju ne zahteva tok dogadjaja. lirskim delovima i refleksijama. da bi se njegova egzistencija jos vise obezlicila u sizofrenom podvajanju licnosti. Ono sto joj je ipak nadredjeno nalazimo na pocetku i na kraju povesti. U dramski napetoj sceni ispitivanja.psiholoskom i metafizickom smislu. te plahovite a nezne duse? Je li sreca naklonjena samo trezvenim i priracu natim? U Andricevoj povesti jasno su suprotstavljeni svet misli i svet akcije. U "Prokletoj avliji" ponovo otkrivamo sredisnje motive Andriceve proze. neslucenih obrta i iznenadjenja.nikada nije okrvavio ruke niti nasrnuo na neciji zivot . ona ih prerasta.sultana. u kome on trazi svoj oslonac.Prica o Karadjozu je umetnuta. ipak. u mestu. kroz slozenu. jer su zapravo posluzili da se ozivi prica o braci . identitet licnosti i njegovo saobrazavanje vec zasnovanim modelima. Vreme brise tragove. Fra Petar u svom pripovedanju nikako ne moze u mestu i vremenu da locira svoje dozivljaje sa Camilom. ona se nikada ne menja. u kojoj je jedan. susti na uzasa Proklete avlije. a sneg je kondenzovano. indi vidualno . realistickim opisima.

prokleta avlija svakako najbolja prica andrica moze dozivi duza pripovetka kraci roman premda odredjuju povest oblik granici pripovetke romana andricevo delo koje govori tragici ljudske egzistencije spada vrhunce srpske pripovedacke proze radnja pripovetke smestena uzasan carigradski zatvor prokletu avliju steciste najrazlicitijih ljudskih sudbina mahom nesrecnih svakojakog carigradskog olosa okorelih zlocinaca poluludih sanjara tragicnih likova cije vrednosti nestaju paklu proklete avlije andric pontu bavio tamnicom uvek prisutnom aktuelnom temom tamnica koja daje obelezje atmosferu citavoj prici veliki simbol ljudske nesrece nema mogucnosti srecom traga gore utonuti mracnu stvarnost avlije iluzije koje nemaju nikakve nade ostvarenje poput jadnog zaima koji vecito masta dobroj zeni udobnom zivotu cudan uticaj tamnice coveka jednom kroci avliju ostavlja proslost sebe drugaciji naravno prolazni koje avlija samo kosmar mora koja nestati kada probude bugara strasno mesto optuzeni krivi pravi razlika izmedju robijasa fratra njih samo fantom koji jednom mora iscezne ipak vecina stanovnika avlije ocekuje spas njima avlija zivot sudbina nije njihova kazna teza zbog svoje duzine zbog skorog izgleda smrt osudjenici najdubljem smislu reci osudjeni sebe svoje propale nade mucna secanja zivot koji smrti nema novo donese izvan zidova postoji svet kome zivot smisla svitanje boje kome covek moze bude dobar nevin svet kojim ceznu daleko njih medjutim kako pise dostojevski covek podlac navikne prvi dani prokletoj avliji bili najgori najtezi traje samo covek navikne svoje okove prestane oseca tada postaje formalnost stvari uvuce coveku dusu ispuni misli proguta potpuno potcini sebi izuzetak prolazni osetljive svesti zastrasene izmucene beze imaginaciju ludilo prokletoj avliji vrlo bliska pojma slozenim uslovima policijske represije utamnicenja kazna avliji dobijaju drugaciji prizvuk stradanje pojedinca pretvara dramu coveka ljudske svesti idostojanstva dospevaju avliju ciji jedini greh drugacije misle osecaju razlikuju predstavljaju opasnost prepreku koju treba otkloniti mutnim vremenima kada vlast prestaje razlikuje pravo krivog vlast cilj sama sebi svemocna bira sredstva narocito turskoj toga doba turskom upravlja jedan sultan avlijom opet jedan karadjoz takvim uslovima nema pravde postoji jednog coveka smisljeno sprovodi planove najvaznije odluke donose cesto bojazni cudljivosti sudbina politickih zatvorenika zavisi niza okolnosti mogu predvideti retko desava stihiji dogadjaja dokopaju obale treba pustiti udave tome pomoci najbezbedniji nacin uklanjanje opasnosti postupaju protiv zakona misle kako nije dozvoljeno daleko opasnije moze primorati postupa ovako onako kako primorati misli drugacije sredinu andric ozivljava prokletoj prica osnova koju nadovezuje vise prica medjusobno dopunjavaju objasnjavaju uplicujedna drugu glavna price jednom trenutku gubi petar poslom boravi carigradu uhapsen krivice provodi meseca svojevrsnom paklu kome djavo strasni upravnik karadjoz sprijatelji turcinom camilom politickim zatvorenikom brbljivog haima smirne saznaje zivotnu pricu ovog darovitog ucrnog misaonog mladica tone svoj izmisljeni svet poistovecuje dzem sultanom istorijskom licnoscu mladjim sultanovim bratom pretendentom presto koga evropske diplomatija napravila sredstvo kupuje prodaje dzem sultan camil zavrsava tragicno petar uskoro napusta zatvor zaboravlja nesrecnog camila interesantno nacin ispricana povest proklete obliku koncentricn ih krugova uokvirivanje obelodanjuje sustinsko svojstvo svake price uokvirena prici uglavnom pratimo kazivanje petra cudi tako dobija toplini autenticnosti medjutim samog petrovog pripovedanja seca posle njegove smrti mladic slusao postojala mora biti nekome ispricana tako andric predstavlja mladica inace puko duhovno prisustvo identiteta petru petar haimu haim camilu camil dzem sultanu prokleta poezije pripovedanja objedinjuje vise paralelnih radnji vise glavnih likova svaki nosi svoj udes svoju poruku povlasceni pripovedac prototip mitskog kazivaca njegovom pricanju delo zasniva ujedno kojim citalac najlakse poistovecuje ovaj skromni dobrodusni bosanski fratar iskren zdrava razuma stoicki podnosi nedace nesreca savlada uklapa nikako turobni mracni zato dobro sagleda prenese slusaocima njegove strahote iako pripada odlicno razume usto rodjeni pripovedac poslednje dane svog zivota provod i pricajuci citalac oseca mladic pocetka price lepotu caroliju pripovedanja .knjizevnosti.

jednog saznavanje prosirivaje vidika cudesno iskustvo sagledavanja drugog zivota drugog sveta drugog vracanje proslost ponovni ovaj bezbolni prolazak kroz naslucivanje neceg dubljeg vaznijeg ispod niza dogadjaja kroz pricu ljudi upoznaju pricom protiv usamljenosti smrti ostaje covekovih vrlina mana uspomena nadanja raznolikosti zivota zato petra neizmerno mnogo znacilo camilom pravom svetu makar tako udalji medjutim izgleda samog petra postoje vrste govora nepromisljeni govor prebiva promisljena govor kojim otkrivamo d aje povod srece umece jednog lika srecemo pripovedacku strast haim smirne mrsav neugledan vecito tuzan brizan uplasen sumnjicav prema svakom opet najgovorljiviji stanovnik proklete dise svemu obavesten haima ucini epizodan njemu upravo stoga okosnica njegove sudbine pricanje drugima njegovom pricanju nedostaju usredsredjenost umerenost cudesan uverljivo oponasa sebe naslucuje nije dato eksplicitno objasnjenje haimove natprirodne sposobnosti usmeni pripovedac prestane bude vidi postajuci vidi narocito videti prepoznajemo drevnu tehniku samanske ekstaticne ekstaze izlazi svetovi drugih ljudi postaju dostupni haim svom kazivanju najduze zadrzavaju camilu citalac svom nahodjenju uzme bilo junaka samu prokletu simbol glavni emocijama izaziva njegova samoj konstrukciji glavni upravo camil tahir pasin poistovetio sultanom nesudjenim vladarem turskog carstva nezan pesnicki plemenit aristokrat obrazovanjem karakterom izuzetne vrednosti potpuna suprotnost teskoj gruboj okolini robusnom karadjozu poistovecuje sultanom bujnom glavom pesnikom misliocem ratnikom zeli mesto zasluzuje pristaje manjesurove mehanizme policijske drzave koja svemu vidi opasnost zavere postaje pretendent presto bavi zivotom pretendenta presto mnogo obecavao ziveo knjigama naukom putovao obrazovao imao porodicu prijatelje ljubav bila osujecena niko razumeo najbolje razumevao polako udaljio ljudi prihvacen zeleo menja odrice utopio okolinu proucavajuci sultana naisao sudbinu slicnu svojoj umeo mogao zivi svoj prisvojio sultana izgubio masti bolesti ludilu svom pripovedanju nikako mestu vremenu locira dozivljaje camilom pojavljujuci uvek sumrak dobija elemente fantomskog njegova egzistencija obezlicila sizofrenom podvajanju licnosti dramski napetoj sceni ispitivanja najzad glasno izgovara reci cini gubitnicima plahovite nezne duse sreca naklonjena trezvenim priracunatim andricevoj povesti jasno suprotstavljeni misli akcije ovaj poslednji odnosi pobedu sultana metafora sudbine nada zatim razocaranje sultanunapred izgubili svoju bitku iako bezobzirno iskoriscavan prokleta skucenoj celiji predstavlja jednu ugrozenu humanu svest kojoj osporen polozaj pravo postojanje drugom bilo ipak nemoguce ostvare bekstvo pobedu zapravo posluzili ozivi braci neprijateljima ovoj neizbeznoj legendi prethodi postojanje para junak njegov pratilac scoioloski predstavlja osnovni oblik drustvene grupe pratilac kasnije postaje oponent sukoba radja motiv braci neprijateljima kojoj jedan obicno mladji brat unapred osudjen propast karadjozu umetnuta zahteva dogadjaja potreba upoznavanjem same cija karadjoz dusa dete dobre porodice bivsi kriminalac gnusnog izgleda odlican glumac bolji psiholog njemu niceg ljudskog olicenje apsolutnog sustina uzasa egzekutor fizickom smislu nikada okrvavio ruke niti nasrnuo neciji dela daleko promisljenije istancanije uspeva uvek zaplasi ponizi pronadje najslabiju tacku izmami priznanje odvuce propast bude pravedan slucajna pravda jedno neocekivan njegovi postupci robuju nikakvim u staljenim pravilima nikakvoj logici njihova sustina pravdi niti zlostavljanju igri njega velika igra kraja improvizacije neslucenih obrta iznenadjenja igra uspesnija strascu vuce nevidljive konce izaziva patnju uziva toliko tudjoj patnji koliko svojoj igri igre vecitog iznudjuvanja priznanja ipak naslucuje iluzorna vera poredak trazi oslonac akcije poput camila pogresnog prvog koraka iako mrze zatvorenici prihvataju cude dive njihova odredjena svojom strukturom njegovom licnoscu bice sebi aktivan princip proizvod civilizacije gusi svojim protivurecnostima smestena odredjeno vreme mesto prerasta vremenu vremenu mestu mestu nikada menja nadredjeno nalazimo pocetku kraju povesti slici predela s negom kraju biva zavejan pretvara hladnu pustinju imena znaka vreme brise tragove sneg kondenzovano .

opredmeceno vreme dejstvu nadredjena realnost aktivna razorna prema coveku neprijateljska sila odbrana mirenja onim cime okruzeni razmisljanja onome ceka proveo kroz prokletu slozenu cvrstu kompoziciju oziveo razlicite sudbine kojem zive svojim primerom najbolje pokazao kakva umetnost pripovedanje ponovo otkrivamo sredisnje motive andriceve proze krivica drustvenom individualno psiholoskom metafizickom smislu identitet licnosti njegovo saobrazavanje zasnovanim modelima kruzni karakter akcije odredjen neminovnoscu vecitog ponavljanja istinu proslosti fiksiranu pricom legendom mitom sagledana licnosti razlicitih perspektiva stvarnost isuvise kompleksna mogla objasni bogata umetnickom suptilnoscu preciznoscu pojedinih tokova realistickim opisima lirskim delovima refleksijama predstavljen vrhunac pripovedackog umeca srpskoj knjizevnosti. .

Kao srednjoškolac i student Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna. ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Prokleta avlija.Ivo Andrić . Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod.Pripovetke Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. Krakovu i Gracu. Dobio je povelju za životno djelo. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. a 1920. Priča o vezirovom slonu. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja.1961. Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji. Promijenilo se samo ime države i vlasti. Tu je poražena Turska vojska. sa mnogo napora. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. pripovjedač. i uz dosta teškoća i prepreka. osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu. a time slabi i čitavo tursko carstvo.vrijeme : krajem 19. Godine 1878. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povućeno u okupiranom Beogradu. Prve književne radove. pjesnik i esejist. Beču. Kad su . Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto. gdje je i maturirao. stoljeća . a sve ostalo. a od pripovjedaka Nove pripovjetka.koja se bori za nacionalno oslobođenje. esej o Njegošu. godine u časopisu Bosanska vila. a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija. Travnička kronika. 10. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Razgovor s Gojom. Župančića. a age su ostali age. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene. 1892. Gospođica. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. V. Usporedo s tim. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Derzeleza. ______________________________ ___________________ U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa.stihove. objavljuje kao maturant 1911. Andrić je stekao universitetsko obrazovanje. najvišu književnu nagradu u zemlji. gdje je 1923. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. Kočiću … Godine 1956. Gimnaziju je pohađao u Sarajev. Studirao je filozofiju. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna. Lica … Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. kmet je i dalje ostao kmet. Djetinstvo je proveo u Višegradu. 26. Vuku. Levstika … Godine 1918. gdje je završio i osnovnu školu. a nešto kasnije i svoje prevode O. Aleksandra. Priča o kmetu Simanu . Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. Rano je ostao bez roditelja. godine u siromašnojobrtničkoj porodici u Travniku. ______________________________ ____________________ U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku. M. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige.10. Ivo Andrić rođen je 9.

koja je pripadali porodici Crnojevića. Otpor su im davala dva hajduka koja su već pet godina bili klica bune na tom području. Kao i mnogih drugih vojnika. Stojan je sa svojim drugom pružao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. Smirenje je nalazio u alkoholu. ______________________________ ____________________ Ideja: Ova kratka Andrićeva pripovjetka prikazuje nam junaštvo. među pijance i propalice. . veliku hrabrost i borbenost hajduka. kojeg je ovaj jako volio. zaključcima. Na poseban način opisuje likove u svojim odlukama. ni kriva ni dužna našla na Beogradskom bedemu. Simanu su umrla dijeca. a on se odao pijanstvu.austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. misleći da je u pravu. koja se nalazila u kuli. Analiza djela Andrić u svojima lektirama najčešće piše o događajima u našim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas. naprotiv. Siman je tražio svoje pravo. iako u smrtnoj opasnosti. Ali Siman se grdno prevario. žena otišla kod rodbine. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana . Turci su opkolili tu dvojicu. Siman se nije imao na koga osloniti. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. Od Simana je stvorio propalicu. Tako se čičina glava. . jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. doživljajima. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Ali čiča Miloje. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. Varka se sastojala u tome. aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio.vrijeme: početak 19. što su trebali dovesti Stojanova strica. Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. pošto su ubili Stojanovog prijatelja. Veletovci . tvrdoglavosti i o patnjama naroda. vlast je još uvijek bila na strani age. hajduka. Razlikovao se od drugih aga. ______________________________ ____________________ Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. Turci su se morali vratiti u Užice i umjesto Stojanove glave poslali su čiča Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. koju je Stojan iskoristio i tu je noć pobjegao. Andrić to opisivanje prikazuje na početku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju još više obradio njihove postupke i to na takav način da izazove čitaočevo razmišljanje i zaključke. Stojanov stria čiča Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima. a pogotovo ne živ. Nije bio loš čovjek. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. u mnogome je popuštao Simanu. Stolječa . a pratile su ga same teškoće. uobučajenim životom. Bila je oluja.mjesto: na granici Bosne i Srbije Turci su odlučili da potpuno očiste planine i oslobode putove u tom kraju. Tako su i učinili. a zapao je u najlošije društvo. nije to učinio već je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima. mišljenjima. piše o samovolji. Turcoi ubiše čiču Miloja.

Kroz njegove pripovjetke prodire osjećaj o praznini ljudskog života. o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu. . Savršeno jasan. te osjećaj o njegovom vječnom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt. U njegovim pripovjetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih rečenica. s plastičnim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andrić je stvorio poseban stil kojem nema premca u našoj književnosti.Zaključak U svojim pripovjetkama Ivo Andrić slika život Bosne. njene ljude i pejzaže kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova.

a njegova žena je prela pređu. Kratak sadržaj Na obali mora živjeli su starac i starica. Ribica je molila starca da je ne ubije. Kapetanova kći. ženu i prepuklo korito. svijetla carica i na kraju vladarica mora -žao mi je starog ribara. Analiza likova Stari ribar . ali nije ništa tražio od ribice. Boris Godunov i Belkinove pripovijesti. željela je biti moćna vlastelinka.Bajka o ribaru i ribici Bilješka o piscu Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799. a zlatna ribica je živjela u moru. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila. kuću. Umro je u 38.dobra ribica koja održava svoje obećanje . Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora. pohlepna i nikad zadovoljna Zlatna ribica . Mjesto i vrijeme radnje Obala i more. Bilješke tijekom čitanja -stari ribar i njegova žena -zlatna ribica koja ispunjava želje -pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito. tražila je novu kuću. a zatim i svijetla carica.zla.dobar i pošten starac Starica .godine. našao je opet svoju kolibu. Živjela je u dvorcu. gdje je već pokazao pjesnički dar. a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena -smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi Doživljaj djela Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Kad je to dobila. Starac je lovio ribe. a kada je ribar došao kući. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin. već je pusti natrag u more. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Tema: zlatna ribica Ideja djela Čovjek ne smije biti pohlepan. Bajke. Starac ju je pustio u more.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju.Aleksandar Sergejevič Puškin . Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. želi biti vlastelinka. imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. a ona će njemu ispuniti njegove želje.

Starac je otišao i zamoloi rabicu. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. godine u plemičkoj obitelji. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Glavni likovi : Starac – bio je pošten i dobar Baka – okrutna i sebična Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka. Ona ga je slušala i zatim zaronila.. Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava često je napadan. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba. On je pred kolibom našao novo korito. Starac je dugo čekao odgovor.2. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. . Starac je otišao na more i zamolio ribu. Tako je prošlo nekoliko nedjelja.Bajka o ribaru i ribici Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu. Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka Bilješke o piscu : Aleksandar Sergejević Puškin rodio se u Moskvi 1799. Nakon nekog vremena se vratio. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. Starac se je bavio ribolovom. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. Zamolio je ribicu. U njemu je bila baka. tako nekolio puta. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja. Ona mu je to ispunila. Tukla je i derala se na sluge. a starica je prela. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. te od posljedica ranjavanja umire godine 1837. Starac ju je pustio. pa i izazvan na dvoboj. Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Vratio se kući i to rekao starici. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. dvori. Zatim se je vrato. u svoj trideset i osmoj godini. On je otišao i ribica mu je to ispunila. ali ne i zadnju Sporedni likovi : Sluge. lude Sadržaj : Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna Vrijeme radnje : Ljeto Mjesto radnje : More. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću.

na Floridi u državi Missouri. . Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi .god.Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da će se vratiti doma i reći istinu. Umro je 1910. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Imao je prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio.Doživljaji Hucheeberryia Fina.Mark Tven .Ben .Doživljaji Toma Sojera Bilješke o piscu : Mark Twain rođen je 1835.Douglas. Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo . Mjesto Radnje : otok. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji.Harper. a Jim je bio na splavi.tata . Prije smrti gospođica Watson oslobodila je Jima ropstva.Bames.Tom . Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Ilijanska obala Vrijeme radnje : ljeto Likovi : Fin. Napisao je : Kraljević i prosjak .ali bez uspjeha.Joe. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojničku bandu.Huck… Fabula : Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno. crnac.god. .

Voljela je svoju pokojnu baku koja joj se ukazala. Sve je nestalo i djevojčica je sada sretna sa svojom bakicom. promrzla. bakica. Prodavala je šibice.Hans Kristijan Andersen – Devojčica sa šibicama Naziv knjige Bajke i priče Glavno lice: Djevojčica Sporedna lica: dječak. bosonoga. mrtva. ali joj više nisu mogli pomoći jer je bila mrtva. ljudi Djevojčica : siromašna. otac. Nije smjela doći kući ako ništa ne bi prodala. gologlava. Djevojčica je vrlo teško živjela. jadna. Ljudi su je sažaljevali. Djevojčica se smrznula posljednje noći u staroj godini. Baka ju je ponijela sa sobom u visine i nestalo je hladnoće. gladi i straha. . gladna.

Mariji i Danici. a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. u Zagrebu. Medo. u školi. Sječao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Milo Dijete. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Marija. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Prvi je u bunar išao Medo. Mato Lovrak umro je 1974. Vrijeme radnje: Lipanj Mjesto radnje: Selo Likovi: Pero. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje.g. U školu su zakasnili. u rtazličitim akcijama i pustolovinama. a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Budala. crtati i uređivati vrt. u Velikom Građevcu kod Bjelovara.Mato Lovrak – Družina Pere Kvržice Bilješka o piscu: Mato Lovrak rođen je 8 ožujka 1899. ali je on ipak sve ispričao djevojčicama. očistili grane koje su smetale. Danica. Zaprijetili su mu.godina. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri . Dramatizirani su. Htjeli su ga očistiti da bih imali pitku vodu. učitelj Sadržaj: Bio je mjesec lipanj. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Osnovna misao: Zajedničkim radom i trudom se može sve ostvariti. ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. a Divljak se naljutio i pobjegao. Čuli su da se u selu odrasli opet . Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Pored mlina je bilo mutno jezero. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi. Napravili su mostić. Pridružili su mu se prijatelji: Medo. a svoj su mlin napustili.g. U bunaru je bilo pitke vode. Zvali su ga Pero Kvržica. Šilo. Do perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Imao je temperaturu.Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Sutradan su Peru spustili u bunar. Divljak. Osim toga. Šilo. S njim je otišao i Budala. Kada se pero vratio bio je sretan. a o detaljima će se kasnije dogovoriti. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Put do mlina je bio zapušten i pun granja. Sutradan su svi krenuli u mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima. Dječaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Tu im je rekao da će mlin biti njihov. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. a drugi su se tome protivili. djevojčice su znale čistiti. ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Budala. Divljak i Milo dijete. Književničkim radom se bavio 50. u obitelji. Uspjeli su ga spasiti.

Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. Bili su tu i tamburaši. Ipak su krenuli. Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. ali tajnu nisu odali. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak.pokušavaju dogovoriti o popravku mlina. a među njima je bio i načelnik općine. . Družba nije odustala. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Nekoliko dana prije završetka škole diječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. svu su štetu popravili i očistili su mlin. Znali su da je to učinio Divljak. ali im to nije uspjelo. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu.

da izgleda kao nov. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla srušiti. jedne zore.g. u Ljubljani. alimu je bol jako brzo prošla. Tršcanska cesta.Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire.4. a Družina Sinjega galeba objavljena je u više izdanja. Jedra na kraju svijeta. Medutim. Pošto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili.. Lorenza. . Mještani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga što im je Ivin otac ucinio. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. ali kasnije je sunce sve jace pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Kada su zaradili za farbu. Otišao je gore. nego je cuvaj od propasti. Ivi se pridružuju djecaci iz sela. mještani. Jure. samo još treba ofarbati krmu.Tone Seliškar . nije vidio svog "Galeba" na šalu. Drugovi.. Tamao su radili jako dobro. Nasukani brod. a majka mu je zbog tuge umrla. Razbio je celo. Kratak sadržaj: Bio jedan djecak Ivo. Medutim. nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti. Rudi.Družina Sinjeg galeba Bilješke o piscu: Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.1900. Tema: djecja družina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i družina Sporedni likovi: Ivini roditelji. Mileva. Pere i Frane. Prvi sat bilo je lagano. sretno se popeo i postavio dijamant. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Mijo. otišli su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi. a umro 1970. Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prošlosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe. Više Seliškarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik. kada se Ivo probudio. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. koji nije imao ni oca ni majku. Poslovoda je iz džepa izvadio stotisucicu i rekao: Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"Svi su šutili dok se nije javio Ive. Jedino što je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Mazge. Ante.kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kuci. Djecaci odlaze na kamenolom. Petar. Kasnije su Ivo i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more. stari Nikola. Djecaci su sve uredili.Otac mu je protjeran s otoka.

sam se mucio i kada je urlala bura. rumenih i vjecno nasmijanih obraza. zdravih. kasnije se oslobodila toga straha. b) djecaci: dobri i pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka. crne kose. a on ga nije htio ostaviti da trune. nego je sakupio družinu djecaka i s njima ga obnovio. ali. da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". . sa svom djecom je mila i dobra.Doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak. prije. voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenutcima. c) Mileva: Smedokosa. nije se bojao. cim je vidjela Ivu odmah se smrkla. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brižnih. Zaboravio je sve one nježne rijeci što ih majke govore djeci. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. Karakterizacija likova: a) Ive: bio je uistinu mrk djecak. d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac. milih pogleda. jer ga se bojala. Sam je rastao.

Godine u bogatoj obitelji. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sreše Tatjanu. te se vraća u Moskvu i St. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin. sa dadiljom. Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu. mirnu povučenu. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane. no Onjegin ju odbija.stoljeća. Onjegin ga ubija u dvoboju. koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. posjeduje neposrednost. Godine. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Oda slobodi. Onjegin iz prkosa koketira s olgom. Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji. .Aleksandar Sergejevič Puškin . Lenski je romantičar. Ruslan i Ludmila… Ponešto o likovima: Evgenije Onjegin je tipični lik suvišnog čovjeka. zanesenjak. te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav. poeta. Lenskog to uvrijedi. pa prema tome kao romantična knnjiževna vrsta. nesumljivo stečen u provinciji. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana. Ona pak kao žena generala. an epic satire. Tamo se upozna sa Lenskim. te joj piše strastveno pismo. kada voli voli strasno. Vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 19. gdje je čest lik suvišnog čovjeka. Ona se zaljubljuje u Evgenija.Evgenije Onjegin Ukratko o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. te on odlazi na daljnja putovanja. Petersburg. godine. romantičarom. Zarobljenik Kazkaza. Takav život mu ubrzo dosadi. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan. možda čak ljenost. te odlazi na duggo putovanje od više godina. “suvišnom čovjeku”. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu. Uto nasljeđuje neko imanje. i ne suspreže svoje osjećaje. Pomilovan je 1826. koja samo čita knjige. među pukom. te tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. oglušuje se na njegove izjave. Napomena: Puškon je na onjeginu radio osam godina. a tome pripomaže i njegova sveopća nezainteresiranost. sušta suprotnost Evgeniju. Kapetanova kći. Olga pak ima sestru Tatjanu. Umro je u dvoboju 1837. te je prognan u južnu rusiju. koji je zaljubljen u Olgu. Brončani konjanik. Kratak sadržaj: Radnja započenje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu. te mora otićiu u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. te traži satisfakciju.

i zabavljač svojih sugrađana i pjesnik ljubavnih stihova. Prilikama i parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika. neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. sin škrtog dubrovačkog trgovca. ˝Grižula˝.-1567. pastoralnih ekloga. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao.istina. Maro Marojev . dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ili po gospodskim kućama. . U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. književni rod: dramski književna vrsta: komedija vrijeme radnje: mjesto radnje: Rim jezik: štokavsko narječje. ˝Skup˝. (lirske pjesme). ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝.Marin Držić . i tragedija ˝Hekura˝. bio je i orguljaš u katedrali.renesansni mladić. komedija iz građanskog života i uzvišenih. on . mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka kompozicija: 2 prologa Pet činova podjeljenih u scene Likovi: Dundo Maroje . željan slobode i uživanja. te pastitske igre ˝Pjerin˝. a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdej ne može da se smiri i koji ni u čem ne može trajno da uživa. Lakomislen i rasipan. i u vrlo velikoj mjeri. i svirač na zabavama. bjesnio je i u njemu. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog kazališta. i pisar u bjednim i zadimljenim uredima svoje Republike. a on je. stoljeća razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost.Dundo Maroje Biografski podaci: Marin Držić (1508. ˝Novela od stanca˝. i student crkvenog prava. ˝Mande˝. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. rektor sveučilišta i glumac pri izvođenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč. i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. ˝Dundo Maroje˝. i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad. baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu. ˝Tirena˝. ˝Arkulin. Djela su mu: ˝Pamet˝.) je u Dubrovniku sredinom 16. on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda.živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse.

Otkrio je i da je Laurino Pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Ugu Pomet. uspio je spojiti Lauru i Uga. sluga Uga Tudšeka. Stalno govori o Marojevoj škrtosti. Maro Popiva. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. Sadržaj: U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Snalažljiv je i dosjetljiv. Pomet se zaručio s Petrunjelom. također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. Laura – je bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. . U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera. Maro se prist oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo. a koja je Marova ˝kurižana˝. Pera – je prevarena Marova zaručnica. Laura je. ali je na kraju ipak dobila što je htjela. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. a Maroje je vratio bar dio svojih novaca. tako će ti biti. No. tj.Pomet – je sluga Uga Tudšeka koji je zaljubljen u Lauru. Laura uživa u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom. tj. a Lauri Petrunjela. Bokčilo – je Marojev sluga. njegov pomoćnik i savjetnik. ali i to je radi novca. Iz vlastite koristi. Marova zaručnica. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Ne otkrivajući to Nikome. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Tema: Škrtost i novac Ideja: Kako si u životu učiniš. Petrunjela – je Laurina služavka. Udala se za Mara. Ljubavnica. te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav. a ne za materijalnom koristi. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. traži puteve do svog cilja. sve čini u svoju korist i za svoj boljitak. ali kad je Maroje došao u Rim. Slučajno. Maroju pomaže Bokčilo. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji. čini sve da bi pomogao gospodaru. Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. a u stvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac. Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac. Kroz cijelu priču pomet. Ugo Tudšek – zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Popiva – je Marov sluga koji. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. ali pod uvjetnom da se ožene. Ona je vjerovatno jedina uz Uga Tudšeka koji se povodila za srcem. őkreće kako vjetar puše˝. pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. zaluđena pričom o velikom Marojevom bogatstvu. Međutim. posudila je novac. kao i Pomet. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen. njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara. tj.

pri čemu mu je pomogao sam Vetranović pjesmom "Pjesanca Marinu Držiću ipomoć". Ugo Tudeški Pomet Trpeza (sluga koji želi pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudeškom. Kada su došli u jednu četvrt. Pera. Držić od 1548. dobio je potporu od 30 dukata kako bi otišao na nauke u toskanski grad Sienu. ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo . U to vrijeme Siena je bila živo renesansno središte. Držić umire 1567. Te godine je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali i. koja je prikazana iduće godine pred Kneževim dvorom. Držić je u Sieni proveo nekoliko godina. Najzanimljiviji podatak o Držićevom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalištem. kako treba gaziti sve što nam se nađe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviđa. Perina baka. Popiva. Nema pozitivnih likova. godine u Veneciji. koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkističkog pjesnika Džoru Držića. danas izgubljena. što je imalo bitnog odraza na Marinov životni put. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. komediji nijedan lik nije držao oko nekih moralnih normi. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. važna je u Marinovu životu. što mu na kraju i uspijeva. Došli su pred jednu gostionu. Petrunjela. 2. u kojoj odbacuje sve objede protiv Marina. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. nadimkom vidra. Držićevi književni protivnici optužili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovića. u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrštena i farsa "Novela od Stanca". rodio se godine 1508. grad duge sveučilišne tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena". što je još važnije. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Iste godine bila je premijera najpoznatije Držićeve komedije "Dundo Maroje". u Dubrovniku. Godine 1550. on je kriv za sve zavrzlame u djelu) Sadržaj: I čin Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. godine živi u Dubrovniku. Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. Laura. Maro Marojev. Likovi: Dundo Maroje. Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Godine 1548. pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-družine. Bokčilo. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina. tiskana je u Mlecima jedina za Držićeva života objavljena knjiga "Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi". To je razdoblje njegovog plodnog književnog stvaralaštva. Dživo. Ponašali su se kako je to najbolje odgovaralo. Držić e žestoko branio od optužbi zavidnika. Pomet Trpeza. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja.Dundo Maroje Bilješke o piscu: Marin Držić. ne svršivši studij prava. Godina 1538. prikazana je. Obitelj Držić. Jedino što mi se stvarno sviđa je Pometova lukavost i snalažljivost. do 1562.Moj sud o djelu: Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. u obitelji trgovca pučanina. nije imala sreće u trgovačkim poslovima pa je gospodarski propala.

Bokčilo je ostao sam. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. Pošto je Marin nabavio novca od Laure. pretvarajući se uzornim građanom i poštenim trgovcem. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata. Kada je Marin došao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. te je on potegao nož da ulovi sina. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ugo ponovno dolazi kod Laure. III čin Kada se Marin vratio. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani. a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Marinova zaručnica Pera. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca. II čin Petrunjela. te traži da se pomire. Laurina služavka razgovarala sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u Dubrovnik. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor. Pošto nije imao baš mnogo novaca. da kupi robu. U gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata. On je iz Kotora. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. . samo da bude njegova žena. a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje. a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću. kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. U to doba Ugo je sinjori Lauri. Marin se je pravio da ga ne poznaje. susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine.". IV čin Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. To je oca rasrdilo. Upravo u to doba očekivala je Marina. Marin je najprije odugovlačio. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana. a Laura mu odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. te plati dug. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Marinovoj ljubavnici obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Kada se Petrunjela vratila Lauri. Maro je sa Laurom stajao na balkonu. U grad dolazi neki čovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. a poslao ga je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika. njemačkim plemićem. Marin se razbjesni. te da će ga dovesti onamo. rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica. te moli Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu.

Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi. koji bjesne. On odjeven poput plemića. na kraju. Pera i Dživo. Baba.V čin U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje. te ga se odriče. sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik. Bokčilo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina. No ipak. djelo još govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajući se poput svojih vršnjaka. Pera je razočarana. Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima. dok se sinjora Laura vratila u Kotor. . no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noćnu moru iz koje se teško izlazi. no još i dalje voli Mara.

Oko emforne priče o popadiji i tuči popova zbog zeta. izveštačena. još su sličnije dve popadije. dve ljubavne priče. kao okosnice.u ambijentu bašta i cveća i mora da savlada niz prepreka. Obe priče završavaju na isti način.Sremac se ne ustručava da ih prikaže kao ljude oblaporne i sangvinične.. opisi seoskih dvorišta. a njemu pođe voda na usta.Pop Ćira i pop Spira ~ Stevan Sremac Delo To je humoristični roman koji kipti od šaljivih zgoda i smešnih likova. nalazi se u kontrastnom odnosu. koketne i pričljive.kad ste takve aramije pred gospodin-popinom kućom?!'' Kritika Pobožnost i odanost crkvi nisu Sremcu smetali da se našali na račun popova. i priča o Juli i berberinu Šaci. iz životne svakidašnjice. ali su pravu sreću u braku našli samo Juca i Šaca. ё''ёlopov mačak '' i. stvari. koje su u prvom planu njegovog humora. Melanija je razmažena. da bi se ostvarila. Sremčeve humoristične ilustracije uvek izviru iz života. s jedne. Sremac je majstor u slikanju životinjskih likova.data je široka realistička slika vojvođanskog sela. između ostalog i protivljenje devojčinih roditelja. U početku romana to je paralelizam po sličnosti : dve popovske kuće su sasvim slične. kadre da jedandrugome podvale i da u svađi jedan drugome izbiju zube. najizrazitiji od svih pohotljivi patak pop-Spirin. priča o Melaniji i učitelju Peri. snažna i vredna seoska djevojka. gde umešnost mlade djevojke. Najveću draž knjige čine opisi kojih ima u izobilju i raznih vrsta : slike seoskog ambijenta i atmosfere (ё''ёidilično predstavljeno veče u u kući pop-Spirino''. Njih ima u mnogim njegovim djelima. pa luckastih ćuraka i među njima glupi i uobraženi ćuran.. dve popovske kćerke. srećno dopunjuje životno iskustvo njene majke. Melanije i Jule.U dvema popadijama. životinja. s druge strane. a najviše upravo u ovom romanu. U konstrukciji romana primetan je paralelizam po sličnosti među likovima i tokovima radnje: dva popa. kada ih pop Spira vidi u perju još. a koje su po mentalitetu vrlo nalik jedna na drugu. Takav je stari sat u kući pop-Ćirinoj. oličen je i nivo malograđanskih . I pojedini predmeti pod njegovim perom dobijaju individualna obilježja. Prva je od početka samo lov na muža. Druga počinje romantično. krišom.Vrlo su ga često sekirala deca izkomšilukakad izađe na sokak. U daljem razvoju radnje paralelizam po sličnosti preobražava se u paralelizam po kontrastu.Pravi Nojev kovčeg! Bilo guskaka ugojenih tako da. za novac ikoji se surenjivo bore za crveni pojas.Odlično poznavajući mentalitet domaćih interijera malograđanskih porodicaSremac je dočaravao komične stranešablona njihovinj međusobmnih odnosa.I kad opisuje životinje. bećari jedni''. ipak je propadao među komšinskom decom kao neuspeli pedagog. sitničavog mehanizma njihovog jednolikog načina života. tako da se obično morala i sama gospođa Sida umešati i zauzeti za nj. što najvolje dolazi do izraza u likovima dveju djevojaka. Sličica u kojoj je u centru pop Spirn ćuran.grdila bi ih ona tada. I dve ljubavne priče. na primer duhovito ilustruje čitav ambijent u kom se razvijaju događaji oko sukoba pop Ćire i pop Spire: ''Na primer živine ! Šta je i kakve je sve to bilo u avliji.Sram vas bilo.ёё'' nedeljni dan na selu ''). nemate ni srca ni duše!A šta vam radi da ga sekirate tako!? Jao naopako.Sremac se našalio i na račun ratobornih popadija. što se vidi i po njinim imenima (Persida i Sida). svadbom. Tu su : ё''ёstari Šarov''. Nasuprot Juli koja je zdrava. da ih prikaže u njihovom privatnom životu kao ljude koji se poglavito brinu za stomak. njihovi crteži mu zgodno po služe da u duhovitim poređenjima i asocijacijama iznese smešne sličice iz života. a kad ste u drugom šoru i šta tek radite drugim paorskim ćuranima. Iako je pazio na sebe i dostojanstveno se ponašao. čiji su odnosi promenljivi i zavise od ličnih interesa. zadovoljstvo komšinske dece. sebična.

Mnogo oštroumno zapaženih.. ..patrijarhalnih žena. Vrelo Sremčevog humora se nalazilo u intimnom pozzĐnavanju te sredine i saživljavanju s njome. iz svojih ustaljenih navika.. iz svega onoga što je postalo uobičajno. ilustracije i karikature intimnog domaćeg životabanatskog sela i popovskih kuća. koloritnim detaljima duhovito poentiranih elemenata utkano je u ovo delo. proizašlo veće djelo. dodavanjem velikog broja epizoda . Ovi detalji su ukomponovani u fabulu i unose mnogo životne vernosti.Sremac je zamislio Pop Ćiru i pop Spiru kao kratku pripovetku. čiji je svijet zatvoren u domazluk. slikovitosti i boja u duhovite crteže.Dobio je u ovim epizodama pejzaž ljivota banatskog sela u kome noću sate oglašava bokterov rog. međutim je u razradi. zakržljao u ogrubelosti i zaparločenosti ličnog života. Humor Stevana Sremca crpe svoju vanrednu živutnost neposredno iz stvarnih doživljaja. što se ukorenilo u život i postalo zahvalan objekat šale i dosetke.iz svakodnevnih doživljajaprosečnih ljudi malograđanske sredine u kojoj se Sremac kretao .Čitaoci su u ovom Sremčevom humorunalazili realne elemente iz svoga života i života svoje sredine. a preko dana odlazak i povratak krava reguliše domaćicama radno vreme.

koja se ne moze perom iskazati. sa samim sobom. naravno nesvesno. unutrasnje previranje. obuzima mu razum. na prvi pogled. jer je birao sebe. svi buduci događaji u porodici Katic bivaju. Tragika i jeste u tome. bezizlaznost i ocaj. ne pronalazi drugi motiv za zivot. on krece u svoju borbu. dusevni lomovi. da je izgubljen. birao je moc i snagu a ne ljubav. karakter i odstupanje od moralnih nacela ne ustupaju tron emocijama. cim je prvi plac. Veciti smo borci sa svetom. Ne pokusava da spase sebe.Dobrica Ćosić Sastav na temu Licna tragedija Acima Katica (napisala Anda Savić) Strast. da je izdvojen. Licna tragedija Acima Katica (Nevena) Svi smo mi nosioci razlicitih drama. Moral je zamisao. ako postupi drugacije. a sam Acim moralno otuđen. emotivno iscrpljen iako nikad nije javno pokazivao osecanja. Cim je prvi uzdah prostrujao njegovim plucima. Provodi mladost kao polupismeni seljak. Međutim. dokaz da postoji. porodicna drama postaje uzrok stradanja pojedinca. Stalno smo primorani da biramo između osecanja i straha da budemo slabi i stavljeni u rascep između principa i sigurnosti u svoju. Acim je jedna izuzetno komplikovana licnost. upravo zato. jer on ne proizilazi iz njegovog mesa. biva izdat i od samog lidera stranke. mozda nepostojecu snagu. slicne a toliko razlicite osobe. skroz se ograđuje od ostalih clanova. a sa druge stranepogresno kanalisana ljubav. Shavata da mu vise nista i nije preostalo. ali on to cini. Njegov odnos prema sinovima i krajnji ishod tih situacijasu . Ipak. Zeli svoju krv koja ce poteci zemljom. Upravo zato i nismo u stanju da shvatimo svu njegovu zrtvu. zavrsetak sebe. Spoljasnji uticaji deluiju na njegovu psihu. samo ne jedan obican zivot. svojim osecanjima. Vise je greha ucinjeno zbog sprecavanaja greha nego zbog njega samog. Njegovi principi su jaci od ljubavi. Zato u Adamu vidi pretnju. Svi njegovi pokusaju da stvori istinske korene na tom tlu bivaju destruktivni.Ovde je to poistoveceno sa biblijskim grehom. Acim postaje izgubljen covek. iako je Acim nevernik koji bezi od religije ali istovremeno i pronalazi spas u njoj. krvnicki grabeci svaku zivotnu priliku. postalo je ocigledno da ce ovaj covek proziveti sve. glavni su motivi "Korena" – prikaza svovremenog stradanja i porodicne tragedije. a ne sina. Nad njim se konstantno nadvija senka Vasilija. Upravo zbog toga. On te teskobe ne moze da se oslobodi do kraja zivotai ne uspeva da pobegne od kompleksa koji samostalno stvara. ali i zbog đorđeve neplodnosti. jer misli da tako treba i da ce. moglo bi se reci i ukleti. u ovom slucaju Acima Katica. vec se zatvarao pred svakom naznakom emocije. Mislim da je Acim upravo taj stalni borac i zrtva svojih principa. Sva njegova unutrasnja trvenja proisticu iz velikog straha. resen da svojim sinovima obezbedi bolju buducnosti vece sanse za uspeh. kao ni ostale clanove porodice. prelomio tisinu prerovske noci. kao da baca nevidljivu koprenu nesrece i prokletstva. izdati sve ono sto je gradio celog veka. Prkos je stavljen na prvo mesto.Koreni . Svestan je da gubi poreverenje. tek rođenog Acima Katica. zeli da sa samopuzdanjem pogleda u oci sve one koji su ga krisom nazivali "sin Luke Dosljaka". nacelima i moranjima. jer Acim. On u nasledniku vidi svoje spasenje i beg od proslosti. svaki covek je zrtva unutrasnjih bura i lomova. Vecito svestan da ne pripada tu. koja spaja gresno i moralno zalutale. njegov zivotni san se stravicnom brzinom rusi Vukasinovom izdajom. Od te zamisli ne moze da pobegne. najvecu boljku Acimu zadaje nemogucnost imanja naslednika. Stradanje dozivljava i na politickom planu. on dozivljava emotivni slom. covek koji. kubureci sa svim problemima koji su mucili njegove sugrađane. ona ga konstantno proganja.

On odbacuje i svoje unuke. Prisutna je njegova zelja za politickom dominacijom koju zeli da ostvari po svaku cenu. Tu je i strah za odrzanje loze Katica. bio je neka vrsta tiranina. ne oseca u njima ljubav prema zemlji.odlicje njegove drame. osecao je vecito nizim i bezvrednijim i to zeli da nadoknadi kroz vrline sinova. Vukasinovu decu. Oni su mu daleki. mlađi sin. Ali. hteo je da im nametne licne stavove. Nije ih cenio kao individue. nije uspeo da pokoleba surove principe svoga oca koji ga dozivotno odbacuje od sebe. Svi koreni njegove drame leze u osecaju nepropadnosti porodici Katic. Kako sam Vukasin kaze. Ipak. pa bira Adama. Acim zeli da im nametne svoju volju. bas kao ni Adam. ali ipak na pogresan nacin ljubavi. ali i ostaje uz njih kad biva zarobljen. iako on po krvi nije njegov. Nesumnjivo da ih jeon voleo. iako u dubini duse zna da on nije Katic. da mu sluze za ponos. pa cak i gazeci preko leseva. To za mnoge i nije prava ljubav. ser zeli da mu nametne politicke stavove i profesiju. Njegova surovost ogleda se i kroz mlađeg sina Vukasina. pa zato i Dđrđu bira Simku. tretirao ih je kao vasarske konje i voleo samo dok su bili najbrzi u selu. vraca mu se. jer ne oseca nikakvu bliskost sa njima. ljubavi koje se plasi i za koju je mislio da ne moze da pruzi sigurnost. Sebe je smatroa uljezom. ukorenjenost u porodici Katic. uzda se u njega. ili je samo zrtva svojim nacela? Mislim da je njegovo srce ostalo puno ljubavi koju nije znao da pokaze. glas pogresnih nacela zivota. kad dobije unuka. ali i tu dozivljava neuspeh. Da li je Acim Katic zaista toliko surov kao sto govore njegovi postupci i da li je tiranin prema porodici i drugim lljudima. Nije ocekivao da ce se Vukasin razvijati i da se izgraditi isopstveni put kroz zivot. Naisao je na otpori ostao slomljen od najblizih. Voleo je ih je na jedan sebican nacin. . On zeli da oni nastave da zive u jos vecoj snazi i svezini potomaka. Hteo je da se hvali njima. prenebregivo je glas srca i Acim ce vecno patiti. vec sebicluk. slom kroz poram svog sina da se ostvari kao otac i podari potomke Katicima. tu ga ocekuje krah. i time obezbedisigurnost porodici. izrazeni kompleks vladarai stav da je jedino njegov put pravi i da taj put moraju slediti i njegovi sinovi. Tu je i neizbezni odnos sa Prerovcima. dok su bili dobri za njega. olicenje plodnosti i lepote. Iako Acimova velika slabost. hvatajuci se za slamku spasa kao davljenik jer ni on nije Katic.

Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. maza. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. puna ljubavi. -sporedni: sestra. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a rečenice nemaju logičnog smisla. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Kvaka joj kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Alisa je tako uradila i smanjila se. Sjeli su za stol i pili čaj. Kratki sadržaj: Bio je letni dan.orla koji puši lulu.Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Mesto događaja: na obali. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos. Ona popije i smanji se.Sviđa mi se što ima dobro srce. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica.beli zec. ponosna.Kada je Alica krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.Alisa u zemlji čuda 1. Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. u zečijoj jazbini Vrijeme događaja: leto Likovi: -glavni: Alica. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Napisao je mnoge fantastične pripovetke za decu. Bill. To je učinila te postala opet postala velika. U nezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Kad se spustila videla je kako zec ulazi kroz vrata. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Kada je ušla u sobu videla je stvari kako lete.Luis Kerol . Alisa potrči za njim. dva blizanca. uporna. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika.Razgovarala je s njom i pošla dalje. kraljica. Njegove pripovetke razvedravaju i zabavljaju dečiju maštu. gospođa kornjača. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se smanji. a vojska od karata je slijediti. majicu i sat na ruci. kralj. Počme bježati. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika.radoznala. Došla je do raskrižija gdje ima puno natpisa. popela se na drvo i zaspala. . kneginja. ima dobro srce i sposobna da suoseća s drugim. Alisa se igrala sa mačkom. Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost. Imao je pantalone. Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr. školjke i golemu ribu.

Profesor se iznervirao jer se ceo razred cesao. a zvali su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu. Cetvrtkom posle podne nisu imali skolu da bi radili domace. Za sebe Nusic kaze da je jedini o sebi mislio kao o dobrom detetu. Imao je dobro srce. vadio mrve od hleba i grickao ih. ali su se pravili da mu veruju jer su ga se plasili. Bio je najjaci od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu sipku moze da savije rukama. Bilo ih je sestorica “stalnih”: Zika Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je ucio. ali je bio jako lenj. Ceda Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogresno potpisao na kontrolnom. Jednom je u skolu doneo neki prasak koji je prosuo izmedju klupa po podu i od kog su se svi cesali. Laza Cvrca je bio najduhovitiji. znao je kako drugu decu da povuce da ne uce i tako je postao pekarski segrt. kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuce. Poceli bi da pricaju o necemu. Sima Gluvac dok su se igrali nije bio gluv. sestru. Ali bio je pravedan. ali nije islo i onda je ceo razred pustio kuci. oca. Pravio se on i dalje gluv. U skoli kad je odgovarao odgovarao je najkrace moguce i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Jedino sto je znao da odgovara su bili predmeti iz hriscanske nauke ili istorije. Najteze mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kuci prozvali Trta i taj nadimak mu je ostao. Od tada kako nekog. majku. ali je mucao kad treba da odgovara od prvog razreda gimnazije.Branislav Nusic .najmanji i najveca kukavica. Nije voleo da ide u skolu i jednom kad ga je zaboleo zub majka ga nije pustila da ide.“Hajduci” Vec u predgovoru Branislav Nusic naglasava da je knjiga opis njegovih dozivljaja iz detinjstva na jednom starom velikom hrastu pored obale Dunava na koji bi se popeli on i jos njih petorica i redovno druzili cetvrtkom i nedeljom. Profesori su ga kaznili za to. on ne ode u skolu. Da li je stvarno mucao ili se pravio blesav kao Sima Gluvac nikad se nije saznalo. Umeo je svasta da izvodi. brata. a sveske i odeca su mu stalno bile prljave od mrlja mastila. sve dok nisu sapatom rekli da treba da dobije batine. Izbacili su ga iz skole jer je bio prava napast. ali je to bio njihov najomiljeniji dan na hrastovom drvetu. pa je ponavljao prvi razred. da stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao zaba. pa da je odjednom poceo da cuje i na drugo. Nije bio dobar djak. Mile Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvek kopao po dzepovima. svi su znali da laze. ali kad je trebao da odgovara pravio se da ne cuje pitanje nego je odgovarao ono sto je znao. zaboli zub. cak i stivo iz drugih predmeta. ali onda je pocelo i njega da svrbi. pa je pokusao da ispituje. Iako su saputali Sima ih je cuo i poceo da place. pa bi napravili loptu od kucine i na poljani igrali fudbal sve do veceri. stitio je slabije. ali su ga otpustili iz skole sa pravom da polaze ispit koji nije polozio. i tako redom sve dok im ne bi dojadilo. Bio je jedan od najgorih ucenika. Mita Trta jee oko svega umeo da se rasplace. pa presli na drugu temu. . Jednog dana su u razred dosli razredni. profesor i lekar i poceli da ga ispituju jer su culi od nekog da on uopste nije gluv. Onda je pokusao da se izvuce da cuje samo na jedno uvo.

dogovorili su se da se sutradan nadju na hrastu i kazu sta je ko odlucio. U drugom kraju sela je ziveo Matamuta. zavrsili na drvetu jer ih je uplasio magarac. Od “oruzja” su imali noz. Ceda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad je Italijan rekao ‘Avanti’ pustio ga. Posle vecanja svi su bili za to da se zavezani Cvrca odveze i da mu se oprosti. O njegovoj snazi su se medju decom pricale legende. Prvo su njega pitali da vodi ustanak. ostao je vidljiv samo taj grob. Cvrca se prvi prijavio. a ujutro mu je u sobu usao otac sa kajsem i isprebijao ga. majmun je bio na drvetu i tek posle mnogo ubedjivanja je pristao da sidje i onda je zagrlio Italijana onako uplaseno kao da je covek. poranio bi i od rane zore sedeo na stablu cekajuci drustvo i najvise pricao o svojim “podvizima”. Ostalo drustvo se neckalo.staresinu. Neki su bili i istina. Maksa Zaba nije bio nikakav junak. skupile su se sve hajducke staresine. Bio je neverovatno jak i klonio se druge dece. Odlucise da mu sude popodne u starom mlinu jer je prekrsio zavet cutanja. Prvu noc su napravili plan kako da opljackaju putnicka kola. od kojih su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavas. Sutradan ujutro svi su se nasli i krenuli. Objasnio je tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga rano probudi jer ide da polaze zakletvu za hajduke. Naravno svi su se pravili da mu veruju. Sledece nedelje je dosao sa zavijenom glavom i opisao kako je isprebijao Matamutu. ali je bio nem od rodjenja. Nasli su ih u sumi. Ovaj se silno uplasio i krenuo da bezi. Sledeceg dana su se dogovorili da ce svi u hajduke. zapalili vatru i u gluvo doba noci prvo Ceda. Italijan bi sa majmunom izveo prvi deo tacke. najstariji medju njima. Ali onda ih je Brba ubedio da rade i dobre stvari i pitao ko bi jos isao u hajduke. Celo drustvo ga je odgovaralo i pricalo kako su hajduci losi jer otimaju. rade ruzne stvari. Kad su uvideli da je . Neki su poverovali neki ne. pa bi on otisao u hajduke samo da se toga spase. Na tom mestu su pre njega bili streljani i sahranjeni hajduci. Tu su se zakleli. nego lopov koga su streljali posto je ubio nekoga u pljacki i tu sahranili. Nekada. Ceda Brba je dolazio samo nedeljom. pa su ga prozvali Matamuta. To je jako iznerviralo Cedu Brbu i i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tucu da se vidi ko je veci junak. Onda je pristao i Dronja. bacanje kamena s ramena.Nedeljom je bilo drugacije. Tu su izabrali Cedu Brbu za ‘Arambasu . kog nisu u prvom trenutku videli jer je bila noc. Posto je bila sreda. za vreme Turaka hajduci su stitili narod. napravili gusle i pred vece se dogovorili da se nadju u starom mlinu na kraju sela koji je davno izgoreo i niko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio. Kad ga je zapanjeno drustvo pitalo zasto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa. ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena. Ovaj je nasrnuo na italijanovog psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku izbezumljeni majmun nije skocio na ledja i cvrsto ga uhvatio za vrat. ali on nije prihvatio pa su onda izabrali Karadjordja. Na sastanku u Orascu sa Karadjordjem. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i drustvo se razislo razmisljajuci da li ovi danasnji hajduci jesu junaci ili samo razbojnici. Dosao je na hrast i svima rekao da je resio da ide u hajduke. ali je drustvo saznalo da ga je dan ranije premlatio gazda. radio je oko kuce sa ocem. Na jednom vasaru je neki Italijan imao svoju tacku sa majmunom obucenim u generalsko odelo i dresiranim psom koji je bio osedlan kao konj. Kad su stigli blizu setio se kako nije namazao ruke uljem i kako tako ne moze da se bori. te da u subotu ode na grob i polozi zakletvu sa Cedom i Vrapcem. U nedelju nisu otisli do hrasta nego se svako kod kuce spremao za polazak u hajduke. dok je pas iznemogao lezao. Celo drustvo se okupilo na hrastu i onda je ‘Arambasa odlucio da se sutradan u rano jutro nadju na grobu Makse Zabe i poloze zakletvu. izabrali Vrapca za guslara. napadaju. ali se Cvrca nije pojavio. a onda ostali za njim. Nije bila laka odluka. a onda mu na Italijanskom rekao “Avanti” (u prevodu “Napred”) i majmun bi skocio na psa i tako bi optrcali nekoliko krugova na odusevljenje publike. Sutradan je skola bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. viljusku i iglu. Igrali su se hajduckih igara. Ime mu je bilo Mata.

Vrapceva prica je o misu koji nije mogao da izadje iz svoje rupice od macka koji se namerio da ga pojede. Kad su ga dvorjani pitali sta on zeli naredio je da mu se kupe crvene bonbone. Zapoceo je pricu sa mackom i dogovorili su se da macak ne dira njega. Sanjao je dalje kako se najeo bonbona i probudio se taman kad je trebao da pocne da jede tortu. sklonila je blago tamo. pa je Ceda Brba predlozio da svako isprica po jednu pricu. i pope se na stenu da ga spusti kad ugleda predivan cvet koji je jare htelo da pase. Ceo dan je bio tuzan i samo je sluzavki ispricao svoj san jer je umela da tumaci snove. Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obisao pola sveta dok nije cuo za jedno dete Marka Kraljevica za koga su pricali da je pre nego sto je napunio godinu dana prohodao i progovorio. Jednog dana je oluja polomila cvet i kozar je proveo ceo dan trazeci ga. Kaludjeri iz manastira Treskavica bi silazili u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. Trtina prica je o snu u kom je sanjao da je car i da cini dobra dela ljudima. negovao je i voleo. Brbina prica je bila o Caru koji nije umeo da nadje odgovor na 3 pitanja – kada je covek najjaci. a to je da ce se sve vrlo brzo desiti. da zivi posle smrti ako je cinio dobra dela i da je dobro slusati savete prijatelja jer retko ko voli da vidi svoje mane. Kad je uvece zabrinut za cvet stigao kuci zatekao je prelepu devojku koja mu je objasnla da je ona bila taj cvet nastao iz suze njene majke Carice koju je otac oterao od sebe. Cvrcina prica je o njegovom bratu Peri koji je krenuo da cupa kose sestrinim lutkama. gde ih je sestra . da mi predstoji velika radost i da ce mu se do podneva desiti sve to. I stvarno mladi kozar je nasao blago. izmlatio ga kao nikad i kad je Trta pitao sluzavku kako je tako lose protumacila san ona mu je odgovorila da je pogodila jednu stvar. ode do izvora. ali skoro uvenuo bez vode. Nasao ga je u sumi i odneo kuci i stavio u vodu gde se cvet malo oporavio. Rekla mu je da ce mu se brzo nesto desiti. On spusti jare u stado i kako je cvet bio lep. napravi torta i upregnu kocije sutradan. I pojeo ga. sreo profesora koji mu je o Trti rekao sve najgore. Dogovorili su se da mis izadje iz svoje rupice i pokaze ostalima da moze da skace po macku i slobodno se seta. izasao iz rupe i poceo da skace po njemu i oko njega. Mis je doveo miseve i rekao im da je macak pijan. Kad je car u prosjackom odelu nasao Marka ovaj mu je odgovorio da je covek najjaci kad brani pravdu. Jednog dana vide da je jedno jare otislo previsoko. a sestra se jako naljutila na njega.magare. napuni svoju kapicu vodom i zali cvet. Majka ga je videla i istukla. ali da ce njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da ce tako sutra izdati i njega. dosao besan kuci. vratili su se kod vatre. da je sa godinu dana bio vec toliko jak da je rukama lomio orahe. U medjuvremenu je njegov otac izasao iz crkve. ali nije to bilo najbitnije. kako da izbegne smrt i da li treba da slusa samo sebe ili i savete prijatelja. ali niko nije mogao da zaspi. a Marku poslao poklone koje je ovaj razdelio sirotinji. Otad ga je zalivao svaki dan i uzivao u njegovoj lepoti i mirisu. sa dve godine jahao. ali nije hteo da ga dira jer nije bilo njegovo. da prekrate vreme do jutra. i poceo da mu gricka brkove. Zadrzao je samo zlatni mac i buzdovan. Macak ga je u tom trenutku scepao u zube i rekao mu da nece dirati druge miseve. Te noci je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gde je bio cvet i da ce naci blago kad pomeri stene. Pre nego sto je posla u beli svet. Posto je bio dobar lazov Pera je uspeo da ubedi sestru da su se lutke same pocupale jer su se posvadjale u ormanu. a da mu on dovodi druge miseve da ih pojede tako sto ce im reci da je macak liznuo rakiju i napio se. Devojka mu rece da je svo blago njegovo jer je ona njegova jer joj je jedini prisao. Gluvaceva prica je o mladom kozaru koji je u planinama cuvao koze od jutra do veceri. Car se zadivio odgovorima i vratio u svoje carstvo.

Sutradan je Raka sve naucio. U medjuvremenu su roditeli otkrili da dece nema kod kuce. Od tog dana Raka se potpuno promenio i deca su ga prozvala: Dresirani Raka. nazuljani. Ustedeo je za konja i rekao ocu da bi je stedeo sve vreme i da ce sa konjem vise zaradjivati i vise stedeti i da ce otvoriti malu radnjicu pa da ce jos bolje ziveti. Jednu noc je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Kad je otac to cuo. Jednog dana odose u cirkus i otac vide dresera zivotinja kako izvodi svoju tacku sa raznim zivotinjama i ode kod njega sa molbom da vidi moze li mu pomoci oko sina. Dronjina prica je o bogatasu koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom. Moja prica (Nusiceva) je o Raki Pustoglavicu. Otac mu je rekao da je hteo da ga nauci kako je tesko steci i sacuvati bogatstvo. Dronji i saznao da ga je pekar istukao i oterao jer mu je ukrao 2 perece.travu. pomagao siromahe i nije bio cicija. Posle 2 nedelje su se svi skupili sem Cede koji je presao da segrtuje kod jednog opancara. Uprkos ocekivanjima dece da ce ih roditelji izljubiti srecni sto ih vide. Sledece jutro skupise se ocevi i odoce kod Nacelnika i ispricase mu kako stoji stvar. pred noc im dade hleba i slame za spavanje. Roditelji su bili ocajni. a bili su suvise slabi da krenu u napad. Prvo se raspitao o pekarskom kalfi. Probudili su se umorni. a posto je ovaj bio dobar poce odmah da istrazuje. a ocevi besni. Kad je video blago. Dreser objasni roditeljima da nije lepo decu vaspitavati batinama. a dreser ga opet izmlati i rece roditeljima da mu daju da jede tek kad bude molio. Kad je pala noc majke su vec bile jako zabrinute. Celo selo im se smejalo.koru drveta. Nacelnik dojavi roditeljima da sacekaju “hajduke” na putu da se ne bi brukali pred selom. ali jos vise oca. Posto Raka nije hteo da mu pridje.zemlju. Ceda Brba je dobio batine i od bivseg gazde jer mu je iz zlobe kad ga je ovaj otpustio. i poceo je da radi sve vreme stedeci. I tu su se zarekli da nikad vise nece praviti takve gluposti. Nisu znali sta da jedu. Dreser se slozi i dodje u njihovu kucu. U tim pricama su jedan po jedan zaspali. poslao ga je da kupi budak i naterao da razbije zidove. on uze korbac i izmlati ga. . nigde nije bilo vode. Nacelnik naredi da se pretrazi suma i decu pred kraj drugog dana iznemoglu i sklupcanu na zemlji nadje jedan pandur sa batinom i zajedno sa magaretom ih zakljuca u svoj svinjac pun buva. jedincu sinu. ali je bio zabrinut da li ce njegov sin moci to blago da sacuva ili ce se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio. dok nije bila kupljena. gladni i zedni. otsekao konopac za kantu za bunar i pustio kanarinca iz kaveza kog je gazda obozavao. jako nevaljalom i neposlusnom detetu. ali da je to bio jedini nacin. sin je pitao oca zasto je to uradio. ocevi ih odmah isprebijase. Sinu je bilo zao blaga.sklanjala od njega. 2 nedelje niko nije dosao na Hrastovo stablo. povede ih u njihovo selo. smrznuti. posto je dojavio Nacelniku da ih je nasao. Svi su bili otpusteni iz skole. Posle rucka mu zapreti ako ne nauzi sve sto ima do sutra. da ce lose proci. Ujutro. Za ruckom Raka odgurnu tanjir sa supom. koja je bila lepsa u izlogu. probali su tikvu. rasekao dzakove sa brasnom.

S prezirom gleda sve koji misle na seobe. u novi beskrajni krug.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. izgubljen u stidu. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote. život koji žive i drugi koji je više san. Pavle Isakovic Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju. Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista. Bježeći od nužne. Aranđel je nosio u sebi osjećaj da je pust i prazan. ali i strastveno. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima.Sve druge licnosti su u njegovoj senci. Bio je bez žene. Vuk Isakovič pronalazi izlaz u svojim snovima. Gđa Dafina potiče iz grčke porodice Hristodula. Gospodja Dafina-Ona je jedini lik koji svojim gospodstvom i ljepotom zrači u romanu. Ta njena ljepota se stalno mijenja i preobražava bivajući uvijek nekako drugačija i neodređena u odnosu na okolinu i prostor u kojem postoji. dakle. htijenje.Pavle je glavni junak romana. čovjek nezadovoljstvai unutrašnjih nespokojstava koja ga vuku naprijed. ali bez zvijezde u njemu. bez ljubavi i u sebi je nosio osjećaj nezadovoljstva i praznine. Pisac ga slika kao fizički izmorenog i propalog. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga.hrabroscu i neznoscu. mučne stvarnosti. Prije Vukovog dolaska iz rata ona umire kao Aranđelova žena. u oblinama. On je čovjek otvorenih prostora.galantnoscu karakteristicnom za taj vek.i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu. Stiče novac i njime kupuje sve. u stasu i u pogledu. Kupuje kuću i teži da se ukorijeni. a koji je tako neprimjeren tom ambijentu. a unuk Vuka Isakovica. kao takav.Miloš Crnjanski ~ Seobe Semantika romana Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. realan. visinama. plavo. Uprkos novcu i mogućnosti dakupi sve što želi. Aranđel je bio trgovac i. birajući jezik koji bi ukazao na njegovu spoljšnju neuglednost. o onome što postoji u biću kao htijenje. mladosti i sreće. zakoračio je u još veću prazninu. što se vidi iz druge knjige Seoba. To je roman o fizičkim seobama. život koji se priželjkuje. porodice Isakoviča i ljudskih života. Likovi U romanu Seobe dominantna su tri lika: Vuk Isakovič. pa čak i ženu i prijatelje. Poslije smrti gđe Dafine i bratovljevog povratka iz rata. Vuk Isaković-Čitalac ga vidi kao "krivonogog i teškog". nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće. jer mora ponovo poći u rat i ostaviti one koji su smisao njegovog trajanja.Pavle je duhovni . misao i obuzetost daljinama. bezvoljnog.Djordje je imao dva sina. Ona je žena koja u sebi nosi nešto anđeosko.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I. gospoža Dafina i Aranđel Isakovič. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica. Jedan.Pavla i Nikolu. U svakome od njih postoje dva života. Njegovu veliku želju da povede svoj narod u Rusiju ostvariće Pavle Isakovič. iluzijama i sanjarijama. lutanja i grubosti. Razlikuju se apsolutno po svemu. izdanak je novog srpskog građanskog društva. Vuk Isakovič je.čulno neodoljivo u boji kože. Arandjel Isaković-Aranđel je potpuno szprotan lik Vuku.

koja ga opo potiljku miluje. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san.Pavlova izrazita lepota. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa.kratkih susreta i erotike.Osim toga. Pavlepolazi sa svojom bracom.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju ." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike.ne za porcione novce.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta.Tekla ga zanosi svojom mladoscu.na brzu ruku.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda.zakletvi i nada. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine).Evdokija Bozic opija ga telesnim carima.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju.u koju su putnici svratili na kratko vreme.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.ono sto poseduje cini mu se nistavnim.ali on i od nje bezi.kome je sve ostalo podredio.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za zene.On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza.jer je uvideo koliko ga je volela.nije hteo de slusa price o njegovom nacionu.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava.na putu u Rosiju.vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju.razjedinjenih.a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori.njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima. Bol njegovih sunarodnika.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi. On uvek tuguje za onim cega nema.bar u Pavlovim ocima. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju.caru Lazaru i Kosovu.Ali.svet slobodnog ponasanja.'' Bez volje i bez nade Pavle .nego zato da ratuju.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku.Dakle.veoma licila na njegovu umrlu zenu.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio .Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi.vecno ponavljanje istih reci.ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima.ali koju je sad toliko voleo.potom odanost naciji i umrloj zeni.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji.ne za cinove.dosadni i stari.Cak ni Volkov.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni.Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka.Rus.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu. Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva.Sa zenom koja je mrtva.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec.potlacenih.Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku.Pavla su ozenili iznenada. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom. ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja.

ne samo svoju kucu u Temisvaru. dolazi do preokreta u ratovanju.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava. gube se u cutanju i samoci. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji.Car je to odobrio i u avgustu 1690. sigurno. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri. Ipak.Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu. bio je sad.slabe volje.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom.od 1690.nego i citav jedan narod. a zbunjen toliko.rodom iz Sida.Medjutim. Pavle se potpuno promenio : ''Taj covek. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija. I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi.osecao je.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora. bio. obecanom zemljom u kojoj su Srbi.u kom ostavlja.'' Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.Medjutim. bez nade.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar. i kud je posao.1690. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. u Kijevu. na put.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru. O tome postoje dokumenta.iz jednog sveta. znajuci sta hoce. kao i u Austriji. '' Pavle se razocarao novom.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda.je.koje je mrzeo. da je sve cesce mucao. ciji je povod neuspela turska opsada Beca.sve u nadi da . dotle manji deo i pre svih Pavle. samo granicari koji brane nekog novog gospodara. Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela.postao francuski oficir. kao sto je carica razresiti tu problematiku. sve do pocetka iduceg rata.kao 13ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku.Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske.kao neki zastupnik razocaranog i .Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje.i Rusije. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada. koracao tako oholo.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica. koji je.Potom je usledila austrijska kontraofanziva. kad je. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu. u Temisvaru.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese. ' TRAGIKA SRPSKOG NACIONA -ISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683. eto.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda. U njegovom zivotu sve se smirilo.ne samo rodjake koji ostaju. a trajao sedam godina. Nije recenice vise zavrsavao. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima.ne samo zenin grob u Varadinu.u koju je s poboznim ushicenjem dosao.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara.zauvek.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda.u kom je dotle ziveo.kom je pripadao. Piscevic. pri polasku. koji je poceo kroz tri godine.

svesni da nemaju vise kud.nestanak i zaborav.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.ginuci i umiruci na putu.Crnjanski opisuje u finalu. Dakle.na uzemslavensko-podunavski polk.na opstem planu ceo jedan narod.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.sa ranjenima i unakazenima.I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.naroda koji je zbog toga nemiran.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda.smiruje se buka i bes zivota.Ikrece taj narod u Rusiju.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru.jednog uznemirenja i nesredjenosti.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.u grupama i pojedinacno.ne znajuci gde ide.onu tragicnost sudbine tog naroda.nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .sklon seobama.ponizenje.Tada se oni okrecu Rusiji.opet.Austrija ih je.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji.koja je iz turske Srbije.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.mirno.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao.nece se vise buniti. obmanula.nije pravi zavicaj.Dakle. .Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica. Pojam SEOBE.nada koja je zvezda vodilja.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.buduci da je nesiguran.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju. U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica. Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.jadati.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.ce izaci iz tmine i nesrece.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.Voljno.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest.ne znajuci za sta gine i opet na kraju .Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja.podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima.Ali isto tako.Naime.medjutim.gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji.gorko i ironicno.ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog.Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada.iscrpljene su sve mogucnosti.doslo se do kraja svih puteva.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu. u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.ocekujuci u ratovima smrt.vraca se u zavicaj koji mu.da ce pronaci svoj pravi zavicaj.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.pa u tudjini zasniva novi.

NITI SVOJU SUDBINU. romane. Svi su bili jako vezani za tradiciju i pravoslavni duh. godine. Odmah po povratku u zemlju objavljena su mu Sabrana djela u deset knjiga. Počeo je da pjeva i piše donoseći "uzavrele vizije" razočaranja. u romanu Seobe i poemama Stražilovo i Lament nad Beogradom. a ustoriju umjetnosti je studirao u Beogradu i Beču.Karakteristika ovog romana je lutanje.Oni takav zavicaj iz tudjine slute. pjesme o umoru. godine. U Prvom svjetskom ratu bio je otjeran na front da se bori protiv Rusa. memoare i eseje. bola.KROZ KOJU GODINU NASLUTI. Tamo su doselili njegovi preci iz Crnje.grupa. MEDJUTIM.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI.celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir. Umro je u Beogradu 1977. Gimnaziju je završio u Temišvaru. Pisao je antiratne i političke pjesme. Miloš Crnjanski rođen je u Čongradu (Mađarska) 1893. u prozi Dnevnik o Čarnojeviću.neprekidno lutanje-pojedinca. ali na sasvim nov poetski način u zbirci Lirika Itake. Pored pjesama i poema pisao je još i pripovjetke. a djetinjstvo je proveo u Temišvaru.I BOLJE TAKO! Pisac Sa pojavom Miloša Crnjanskog i njegovom poezijom započinje puni zamah srpske avangarde i traje sve do 1925. putopise. Vrijeme od Drugog svjetskog rata pa sve do 1965. Poetika ekspresionizma konkretizovana je u Objašnjenju "Sumatre" i primjenjena u njegovoj pjesmi Sumatra. godine. klonuću i razočaranjima.iz tudjine mu idu u susret. TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA. . proveo je emigraciji u Londonu.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.Ali.

na zalasku sunca. Druga slika se odvija u Mitkinoj kuci. trazi da mu pjeva “njegovu” pjesmu. uplaseni. Trazi od Kostane da mu pjeva pjesmu. Gostinska soba Hadzi. Prva slika se odvija u gostinskoj sobi Hadzi-Tomine kuce. Mitketa otjera u kucu.Hadzija ih ohrabruje da ostanu. vraca Marku. Kostana pjeva. Zafira. Dolazi Arsa sa policijom i pandurima. uz pjesmu obnavlja sjecanje na mladu Redzepovicu. predvece. U kuci je nemir:Hadzi-Tomin sin Stojan danima je sa Kostanom sto je izazivalo ocev bijes. Sluge Marko i Magda radosno docekuju mladog gazdu. Cigani. Dogadja se u Vranju tema je koliko stara toliko i savremena-promasena ljubav. ali im Mitke ne da. policiji naredjeje da ode u Banju i prenese Asanovom ocu da spremi svatove i dodje po Kostanu. ostaje da se moli Bogu. Kostanom i drustvom. da se uz Kostaninu pjesmu vesele I njegov sin Stojan i drugi uglednici kao sto su Maksim. daje Marku novce da casti muziku. porodicno imanje Hadzi-Tomino. Marko ga jedva umoli da sjedne. grdi sina. Mitke sve vise pada u tugu.Bora Stanković ~ Koštana Kostana je jednostavan pozorisni komad bez slozene radnje. Ulazi Hadzi-Toma. daje joj nisku dukata. proklinje brata sto ga silom ozeni i moli Kostanu: Poj “ zal za mladost”… Za moju slatku mladost. On se budi. Dolazi Arsa. ode u varos i pozove na “radost i veselje” Hadzi-Ristu. Mitke ulazi u dvoriste sa Kostanom i sviracima. hoce da odu. srucuje svoj bijes na zenu Katu okrivljujuci je za sinovljevo ponasanje. Ovaj se pravda da ne moze. a majka Kata. da vise varos ne luduje za lijepom Cigankom. Dolazi Mitke. sestra je uz njega. raskosn aslika foplklora sa juga Srbije. sestrinu brigu. akteri su mladi i stari – jednako kaznjeni zivotovom i nesrecni. Hadzija ga kritikuje sto ne zavede red. majcinu strepnju.Ali ona nije samo komad sa pjevanjem. sto mi tako u nista otide a brigu ostavi. naredjuje Marku da uzme konja.Tomine kuce. preplasena I ocajna. brat sevdahlije Mitketa. nego snazna drama tragicnih ljudskih sudbina. Ne moze da hapsi ni Kostanu jer je ona postena i ne pruza povod za hapsenje. a Mitketa je otpisao jer se “lud i rodio”. U razgovoru se zacinje ideja da se Kostana nasilu uda i tako smiri varos. U tom dolazi policija donoseci vijest da je Stojan odveo Cigane u Sobinu.bijesno rastura brojanice. Kratak sadržaj Prvi cin. Stanko. bijesan i namjeran da ubije sina. Stojan lezi. Dramska radnja je razvijena u cetiri cina koji nisu rasclanjeni na pojave. Zafir. predsjednik opstine. Sekulu. praznik je. vjeste dramaturgije. . Dolazi Hadzi-Toma bijesan. radi bericeta. Kostana pjeva. Dolazi Stojan sa muzikantima.Uskrs. snaznih sukoba. Treci cin. Hadzi-Toma se raskravljuje. slika pojedinacne patnje i kolektivne nesrece. razjuri svirace. Kostanina pjesma ga dirne. daruje Kostanu. trazi od Marka pusku da ih sve pobije. Drugi cin. ali je ona. pracen muzikom. na porodicno imanje. Ulazi zadihan Marko i najavljuje Hadzi-Tomin dolazak. priziva Kostanu. krisom. Ovaj ulazi u kucu sa Kostanom. Sobina. trazi svoju pjesmu. koji je takodje stalno sa mladom i lijepom pjevacicom Kostanom. Hadzi-Toma polazi tamo.

Dolazi Mitke i daruje Kostanu. penje u kola sa svatovima i kreca za Banju. ali on joj kaze: Ajde. Iz daljine se cuju svatovi da dolaze. mladozenja te ceka. .a covek je samo zal i za muku zdaden! Kostana ne dozvoljava da je panduri ubacuju u kola: sama se.Cetvrti cin. Ciganska mahala. Kostana je nesrecna. Ona je obradovana njegovom ljubavlju. svatovi te cekav. rasvesti! Ajde. da je nigdje ne vodi. mirno i dostojanstveno. Da bi odbila Stojana bijesno kaze: Nisam!Nikoga nisam voljela! I nikad necu da volim! Stojan je porazen njenim rijecima i odlazi. ali odbija da podje s njim: ona je Ciganka. Kmet cuva strazu pred Kostaninom kucom da ne pobjegne. Digi se! Ne placi! Sluzu ne pustaj! Stegni srce i trpi! Bidni covek. ne zeli da se u gospodskoj kuci zatvori za cijeli zivot. Kostan!Digni se. Dolazi Stojan da vodi Kostanu. kmet je pogodjen njenom tugom i moli je da ne cupa kosu. nije joj mijesto u hadzijskoj kuci. Ona ga moli da je spase.

cijelim su ih putem pratila tri Arapina. dok čeka ili pomilovanje ili izvršenje kazne. Završilo je tako da su sutradan svi u kući čuli kako Raymond mlati tu djevojku. uz opomenu. službenik u jednom trgovačkom poduzeću koji živi vrlo jednostavnim životom. već je pušio i pio kavu uz njen odar te se već drugog dana otišao zabavljati. Mersault je dobio dva slobodna dana da obavi sahranu te boravi kraj odra i hoda u svadbenoj povorci. Sutradan se sprijateljio s jednim svojim susjedom. Mersaul na sva pitanja odgovara iskreno i. bez ikakve proračunatosti. novinara i javnosti. potom je Raymond u bijesu zgrabio revolver i vratio se na plažu u želji za osvetom. Mersault kaže da je to bilo zbog prevelike vrućine. kad ga sudac pita zašto je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. Mersault se nalazi pred istražiteljem i protiv njega se priprema optužnica. Raymond daje revolver Mersaultu da ga čuva i pazi kako se ostali ne bi upleli. Arape su pronašli kraj jednog izvora u hladu velike stijene. oslobodila. međutim. i to tako da ga zamoli da umjesto njega napiše djevojci pismo da dođe. a onda ga Mersault nagovori da odloži oružje i ravnopravno se potuče s bratom svoje djevojke. drugog dana. porote. vulgarnim tipom koji se svađa sa svojom djevojkom i koji nastoji uvući u tu svađu i Mersaulta. kako bi je i sam poslije mogao izvrijeđati. Raymondom. a na viku i zapomaganje došla je čak i policija koja je Raymonda privela. kao što je ubio iz nekog nejasnog impulsa. Najprije je jedan Arapin nožem lakše ranio Raymonda koji je otišao u kuću da previje rane. jezičnim smicalicama i psihološkim nadmudrivanjem svjedoka. Mersault se ubrzo miri s činjenicama i . Poslije toga Raymond je pozvao Mersaulta i Mariju da provedu s njima vikend u kući uz more. Međutim. U zatvoru. Istražitelj i tužitelj grade optužnicu vještim manevriranjem zakonima. jer je on zamolio Mersaulta da potvrdi kako ga je djevojka vrijeđala i isprovocirala. Glavni argument im je taj da je Mersault hladni.Stranac ~ Alber Kami Radnja se odvija pedesetih godina u Alžiru dok je još bio francuska kolonija. Raymond najprije priprijeti pištoljem. koja je do smrti živjela u staračkom domu. Primjerice. Jednog jutra dobije obavijest da mu je umrla majka. ali i odmah. pušta da lukavi tužitelj manipulira njegovim riječima i time njegov proces usmjeri prema smrtnoj kazni. pod utjecajem žege i nekih unutarnjih nagona ne ode u kuću već se odluči vratiti do onog izvora te tamo zatekne Arapina kako leži na pijesku. proračunati i bezosjećajni ubojica jer nije plakao na sprovodu svoje majke. Nakon povratka s pogreba. Glavni lik je mladić Mersault. tako i sad. potom odu u kino i na kraju završe u krevetu. Osuđen je da mu javno bude na giljotini odsiječena glava. Arapin izvadi nož čiji bljesak potakne Mersaulta da ispali u njega metak. a Raymond i Mersault se vrate kući. Mersault. ode na kupanje s Marijom. Potom je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka. lijepom djevojkom koja je s njim radila u poduzeću. Drugi dio romana odvija se u sudnici i zatvoru. Do sukoba je dosita i došlo na plaži za vrijeme kupanja. kod jedne njegove prijateljice. Arapi su se nato povukli iza stijene. od kojih je jedan bio brat Raymondove pretučene djevojke te im je očito bila namjera osvetiti se za uvredu nanesenu sestri.

postaje mu svejedno hoće li uopće biti pomilovan ili kažnjen. kao svoje konačno duhovno oslobođenje. i da ne postoje drugi svjetovi pravde. kao i stanje bez ikakve nade i posebne želje. Shvaća da postoji samo ovaj život. Ovako blizu smrti osjećao je osjetilni život puno snažnije i punije. a svoju ravnodušnost prema svijetu i životu. ljubavi ili vječnog blaženstva. samo sada i ovdje. Svećeniku koji ga dolazi navesti na pokajanje kaže da su vjera i Bog obične tlapnje iz mašte te ga istjera iz svoje ćelije. .

bezdušnosti i egoizma. bankare. zdravlje se sve više pogoršavalo i posljednjih nekoliko godina. ali pored njih. napisao za nekoliko godina nekoliko romana. studente. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. Seljaci. Htio je. Odlazi na mjesto događaja. Poslije prvih književnih neuspjeha. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. Balzak je primjer ogromne stvaralačke snage. Od tada pa za sljedećih dvadesetak godina Balzak će napisati stotinu kniga pišući iz dana u dan. svjestan njegove vrijednosti. sveštenike.godine u Turu. Opet se vraća književnosti rešen da piše roman o gradjanskom ratu između monarhista i republikanaca u Bretanji. na vrhuncu slave. Traženje apsolutnog. Ogromna radna energija je slabila. potpisuje ga svojim imenom. gospodin Poare. Svaki roman je posebna cjelina ali sve ih objedinjuje vrijeme. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. zanatlije. Čiča Gorio:Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Rođaka Beta. posvećenosti književnosti i sagorijevanja u neprekidnom stvaralačkom zanosu. Francuska. Evgenija Grande. prostitutke. Kada je ostao udovac. trebalo je. Pariz je i slika moralnog blata. opredjeljuje se za izdavaštvo. advokate. prosjake. Njegov prvi pokušaj je tragedija Kromvel. različitim vremenima i drugačijim ambijentima. nada i čežnja mladih ljudi. Izgubljene iluzije. da bude bilježnik jer je taj poziv obezbjeđivao društveni ugled i udoban život. potom kupuje štampariju uz finansijsku pomoć roditelja. baronice Delfine de Nisenžan. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. ništa nije napisao.Onore de Balzak ~ Čiča Gorio O piscu: Balzak je rođen 1799. Balzaku se taj poziv nije dopao. godine. sudije. U najznačajnija i najpoznatija djela ubrajaju se: Čiča Gorio. seljake. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. čak mu je bio odvratan. podneblje. željenih da dopru do senžermenskog društva. Rođak Pons. po želji roditelja. stalno je bio u dugovima i stalno se borio sa nemaštinom. Kada je završio studij prava. Okrenuo se romanu. Šagrinska koža. ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao svojim imenom. Njegova Ljudska komedija je tako postala i ostala istorija naravi francuskog društva prve polovine 19. oficire. o tome je maštao kao dječak. Pariz je veliko iskušenje. U ovom poslu propada i doživljava materijalnu katastrofu koja će ga pratiti do kraja života. bez predaha. Naslućivao je svoj stvaralački genije i uporno odbijao da se bavi bilo čim osim pisanja. umoran i ophrvan bolešću. odbjegli robijaš Votren). robijaše. mjesec i po dana prikuplja građu i vraća se u Pariz. Umro je 1850. trgovce. fabrikante. Balzak je došao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje plemstvo. On je postao najbolji i najpoznatiji istoričar.vijeka. ali je to bilo vrlo slabo djelo. po sedamnaest sati dnevno. političare. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. koju obilježavaju snažan uspon buržoazije i njene filozofije života i sila novca kao osnovna pokretačka snaga svega djelovanja i stila življenja. mentalitet. ličnosti. Neke njegove ličnosti javljaju se u različitim djelima. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. da bude pisac. vijeka. piše roman Posljednji šuan i. mlada devojka Viktorina Tajfer. grofica Anastazije de Resto. Kao ličnost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19. vikontese de Bozean. ministre. novinare. gospođa Kutir. Pukovnik Šaber. Kompozicija: Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. svu svoju ljubav je posvetio dvema .

obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. prvi put će izraziti razočarenje i bunt : "Ne. srećan što su one zadovoljne i srećne. U pansionu Voker je našao sklonište. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta. prijateljstva i uvažavanja. jesu li bile srećne. mentalitetu i karakteru. rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. opljačkan od sopstvene dece. i onaj iz predgrađa Sen Žermen. otpustio berberina. dok je jedan poražen od života. prodao je nakit. osluškivao bi da čuje kako su izgledale. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi . bivao je sve mršaviji. pokućar gospođe Voker. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. zlatne tabakere. Drugi je na zalasku života. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa. Kada je ponestalo novca. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre. nemilosrdno su ga oterale. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. drugi ga tek krči. različitih ideja i ideala. Društvo:Na samom početku romaneskne priče. kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. sada je ličio na izlapelog. Dok je ima pare. nije više nosio skupa odela. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. ispunjen verom u život. Tek na samrti. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa. uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. Dok je jedan na kraju svoga puta. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. na drugoj strani je bespomučna . njihove potrebe su postale veće . Odrekao se duvana. kočije. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof. cvjećnjake. poštenja. nakit. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi.sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. ne bi dobila tako snažne akcente. Ja sam to pomišljao ponekad. Kada su ušle u visoko društvo. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. kao ubogi siromah. napušten pd svojih kćerki. na izmaku snage.piše Balzak . ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju." Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. Novac su dobijale od oca koje je. ali nisam smio da verujem.. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. posuđe od srebra. jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. drugi se bori za pobedu. ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. društvenom statusu. Jedno je mladi student prava. zaslepljen očinskom ljubavlju. zadovoljavao njihove prohteve i hirove. Uvek davati to znači biti otac''..kćerima: kupovao im haljine. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (. A kad je nestalo novca. Na jednoj strani je siromaštvo. posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče.). one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. Da je njegova ljubav slepa. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki.poslale su prazne kočije i kočijaše. gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. prezren i siromašan. dok je jedan potpuno skrhan. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. na drugoj materijalno izobilje. željan uspeha po svaku cenu. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu . jesu li se lepo provele. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti. prestao je da se puderiše.

preljuba.na svakom koraku je lopovluk. bezdušnost. na kraju romanesksne priče. dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on. niske intrige. . Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. nemoral. Ali on je stradalnik i nesrećnik. Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija . Čiča Gorio nije idealan lik . Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. zavidljivost. ali ih ne idealizuje. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima.borba za društveni prestiž. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva.bogatstvo je stekao na nepošten način. podmetanja. zloba. ali postepeno popušta.

Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje. dakle. Marko Kraljevic je imao konja Sarca od koga se nije odvajao. jer se na taj nacin Srbi istrajali pod turskim jarmom sa neunistivim snom o slobodi. MARKO KRALJEVIC KAO KNJIZEVNI LIK Marko Kraljevic je definitivno bio najpopularniji junak kod narodnih pjevaca i pripovjedaca. zbog turske nadmoci. i majke Jevrosime. izdajnik koji se borio na turskoj strani. postaje turski vazal. sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Njegova majka Jevrosima. Posjedovao je i druge talente. njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pjesama. godine. Iako je Marko Kraljevic u stvarnom zivotu bio turski vazal. koji bi ih oslobotili otomanskih okova. u kojoj spava dubokim snom. mudar i hrabar. Otac. Najprihvacenija je da nije umro od maca. bila mu je zivotni savjetnik. Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. nemocan da ucini nesto vise. koji ce ih voditi do slobode. Vjesto je baratao topuzom teskim 66 oka. u noci 1371. koja ga je odgojila bez pokojnog oca Vukasina. . a jedan od njih je da je mogao zaista mnogo da popije. Bio je tvrdoglav pa nije poslusao majcine savjete da se mane hajducenja. dok su bili utaboreni na obalama rijeke Marice. Zivio je veoma dugo(u nekim pjesmama pominjano je i 300 godina). cekajuci trenutak kada ce ponovo njegovom narodu biti potrebna njegova junastva. oni su vjerovali da ce Bog da se smiluje na njihove patnje i zaista posalje junake takvih sposobnosti. Stvarajuci u svojoj masti takve likove poput Marka. Napomenimo i da nije mogao nikuda bez vina. Marko. koji su stvorili mit o covjeku nenadmasne snage i hrabrosti. Ta vojska trebala je da sprijeci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. koji su davno izgubili.MARKO KRALJEVIC KAO ISTORIJSKA LICNOST Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV vijeka kao sin kralja Vukasina. koje su ga velicale kao najveceg srpskog junaka. sto bi se ocekivalo od takvog ratnika. Bio je zastitnik Srba od surovih turskih osvajaca i kao takav ulivao je narodu nadu u srca. bas kao i u narodnim pjesmama. Nije bilo stvora koji ga se nije plasio. gospodara Prilepa. onda 'vaki junak postanu!" Druga legenda kaze da se sa Sarcem sklonio u jednu duboku pecinu. i velikog dijela Makedonije. To je bilo veoma znacajno. Dakle. Marko je u pjesmama. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira. koji je dosao glave svim Turcima i "negativcima" koji bi se sa njim uhvatili u kostac. Marko je prije toga bacio svoj topuz u debelo more i rekao: "Kad moj topuz iz mora izis'o. u boju. njima je bilo potrebno da vjeruju da postoji takav junak. To je podrazumjevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. tj. Nazalost. opisan kao veoma krupan covjek izuzetne snage. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast. Njegovo omiljeno oruzje je. bio topuz kojim je vjesto baratao. opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. hrabar i neunistiv. nego mu je bog jednostavno uzeo dusu ka sebi na planini Urvini. a da se ne napije. kao prestolonaslednik. Kao mudra i stara zena davala mu je savjete koji bi mu pomogli u zivotu. a o njegovoj smrti vezano je vise legendi. kao vladar tog dijela Makedonije.

а који је у 6. сунцем и знојем паљени и зимом и мразем мрзли. или на стенама морским као птице угнездивши се. Рано је почео да чита житија светаца и да се усхићује њиховим аскетизмом. да би се потом нашао у манастиру Ватопед. Сава га позива да додје у Свету гору. он се враћа у Србију и над моштима Стевана Немање мири завађену браћу. гради нове. утемељитељ српске цркве и први српски просветитељ. За њу ће написати и тзв. године. текст који садржи правила о владању испосника и њиховој исхрани. Затим слиједи писање Типика хиландарског. Типик карејски. године отишао у Свету гору. да је у Хиландару живио само осам мјесеци и умро 13.што он и чини. Дипломатско умијеће Саве дошло је до изражаја нарочито кад су Угари кренули са јаком силом на Србију. Када му Стеван Немања повјерава област Хум на управу. престоницу хришћанског царства (1204. показао је да га власт и почасти много не интересују и да је у својој скромности и повучености предодређен за нешто друго. Ништа не имаху што би им крадљивци могли украсти. прихвативши монашко име Симеун. Био је трећи најмлађи син великог жупана Стевана Немање и мајке Ане. у којо ће бити крунисан брат му Стефан за првог српског краља.Растко одлази у Свету гору 1192.чије је житије са великом знатижељом прочитао. године. године од никејског патријарха издејствовати . На мјесту гдје је некад већ постојао манастир.стицао је основна знања из реторике. Световно име му је било Растко. Градња је завршена 1199. а многи мисле и због унапријед постављеног задатка. Пиће им беше из камена горска слатка вода. године. Као сва владарска и властелинска дјеца. најбоље говори Теодосије у биографији о Сави Немањићу: Испосници живљаху у каменитим пукотинама.) и основали Латинско царства. Да би српској цркви обезбједио самосталност и учинио је независном у односу на грчку цркву. Од новоподигнутих манастира је и Жича. Из тих разлога и није много марио за изобиља световног живота. изузев кудељино рубље. Рођен је у граду Расу. Неколико година касније. године. кад су крсташи освојили и похарали Цариград. или у провалама у земљи. Сава се интензивно бави и државничко-дипломатским пословима како би се сачувала српска држава и учврстила немањићка владавина. Истовремено Сава зида и свију испосницу-Карејску ћелију. гдје ће 1219. исте године када је завршен Хиландар. Храна им беше мало хлеба и то ретко. Добио је монашко име Сава. вијеку био оснивач православног монаштва. А како се тамо живјело. упознавши многе испоснице као аскета. Одмах по повратку Сава почиње да ради на обнови и осамостаљењу српске цркве: обнавља старе цркве и манастире. Сава путује у Никеју. са врло тачним подацима: да је Немања у Свету гору дошао 1197. а други задовољаваху глад плодовима дрвећа и дивљег биља. па и то недовољно. није дошло до општег рата. а не беху ни сну много подложни. и када су се завадили и међусобно била закрвила Савина браћа. због чега је и атрибу Првовенчани.Сава Немањић Сава Немањић је родоначелник српске књижевности. Уз помоћ неких руских калуђера. Симеун и Сава су подигли прво српско светилиште на Атосу-манастир Хиландар. фебруара 1200. по Сави Освећеном. граматике и теологије код калуђера. које ту растијаше. судећи по томе да је имао 17 година када је 1192. те бејаху убоги и сироти. колико да покрије наготоу тела. кишом и ветром мученим. године. Сава је прво дошао у манастир Пантелејмон. Када је Стеван Немања напустио престо и замонашио се у Студеници. а умјесто грчких свештеника уводи српска свештена лица. Мисли се да је рођен 1175. којом гашаху жеђ. Захваљујући мудрости Саве.

има и ту моћ да се може преображавати: час је калуђер. маја 1594. Симеуну. Он је био духовни и просветитељски дјелатник. Књижевно дјело Саве Немањића није обимно нити је јединствено у жанровском смислу.Он је свемоћан.Свети Сава и Хасан . по наредби кнеза Милоша Обреновића Свети Сава.Сава се јавља као највећи мудрац и заштитник: кажњава трговце и варалице. похлепнике и незахвалнике. Свети Сава у народним умотворинама Учења Св. 1775. јануара.светодавац и учитељ. он је био и велики човекољубац. Васко Попа. Умро је 27. а у Трнову уз велике почасти и сахрањен. Љубомир Симовић. Митска димензија Савиног лика посебно је јачала у вријеме ропства под Турцима (пјесма Сава и турски цар.Сави. Сава је проглашен за свеца. године. године. Миодраг Павловић. јануара 1236. да не очајава када је најтеже.право српске цркве на самосталност. Поред тога.сбетосавље. Било је то 10. Од тада започиње култ Саве Немањића коме нису могли да одоле ни Турци јер су га поштовали као свеца и јако га се бојали. Сава понаво одлази али овај пут у Палестину. Крмчија или Номоканон-општи црквени устав и Писмо студеничком игуману Спиридону. Да манастир Милешева не би био сабориште свих Срба. године. заштитник сиромашних. Тако је створен култ о Св. а Савин гроб српско светилиште. правник.Саве су временом прересла у тзв. О њему пјевају: Војислав Илић. А кад се вратио Србија је била у пропадању а српска црква на путу да изгуби самосталност. а он бити постављен за првог српског архиепископа. Сава одлази на далеки пут-иде у Јерусалим. Хиландарски типик. ишао у Каиро и Александрију. Међутим Радослав је бачен с пријестола а на његово мјесто је дошао Владислав. Витлејем и на Синај. Има ту правих биографских списа. први српски медицинар и апотекар. епистоларних творевина-укупно седам дјела: Карејски типик. Посјетио је Јерусалим. Свети Сава спашава јањце од Турака) јер је. своју задужбину. књижевник. стихова. као школски празник. а Сава ће као архиепископ или патријарх бити на челу српске цркве 14 година. Змај. Послије смрти брата Стефана Првовенчаног на власт долази његов син Радослав. само да би се што више приближио људима и да би их лакше искушао. увијек близак "простом народу". Умјесто ослањања на Грчку. Много касније. . Синан-паша је наредио да се његове мошти изваде из гроба и у Београду спале на Врачару. а од 1823. национално било поистовјећено са вјерским. мрзећи га или бодрећи да надјача зло. Касније ће Владислав пренијети његове кости у манастир Милешева. гдје је сада храм. лиемјере и лажљивце. Десанка Максимовић. Владислав је био родбински везан за цара Асена Ii. а онда преко Цариграда долази у Бугарску у Трново гдје ће се разболити од прехладе. угрожавање националног. час пастир или просјак. хвалисавце.паша. јављала се и мисао на Саву. из којег ће настати многе легенде и разна предања. Жича ће постати сједиште српске архиепископије. тада. на Синај. године.У многобројним предањима Св.Увијек кад се јављало зло. Матија Бећковић. Служба св. Симеуна. Студенички типик. јачао је култ Саве у народу. Живот св. више окренут истоку. слави се 27.

za njega želi da se uda dobrostojeća gospođica Fler de Lis koja je ljubomorna na Esmeraldu. Kriminalci tzv.Takav biješe papa.neobičan izuzetak su vječitog pravila.cijela njegova ličnost bila je grimasa. Posle dugo vremena u toj provaliji nalaze dva zagrljena kostura. Arhiđakona obuzima satanski bes. januara 1482. hrom i gluv.. Noć pre izvršenja kazne sveštenik izjavljuje ljubav Esmeraldi i obećava da će je spasiti ukoliko pođe za njega.ona usta u obliku potkovice. Poziva na čuvanje građevina stare arhitekture. godine zvonjavom zvona na crkvi. Esmeralda se Grengoaru kasnije revanšira kada su ga zarobili pariski kriminalci. naroda.onu rakljastu bradu.koga su lude izabrale sebi. utočište -– vlast ne sme da uđe u nju. ciganku Esmeraldu.Necemo ni pokusavati da opisujemo čitaocu onaj tetraedatski nos.. moralitet čiji je autor mladić Pjer Grengoar.ono malo lijevo oko zatvoreno riđom čekinjastom obrvom. arhitekte.. koji smatra alhemiju jedinom naukom. Sutradan.neka užasna snaga. te on naređuje da se narod potamani. vremena. da bi je zatim spasio oficir Febus. Narod svetkuje Bogojavljenje. na osnovu jednog razgovora lokalnih jezičara.Viktor Igo Pisca za nastanak ovog romana motiviše fasciniranost Bogorodičnom crkvom i natpisom na njoj: ANAGKN.čuđenja i tuge.kad se pogledaju sprijeda izgledale su kao dva polumjeseca. Nakaznoj bebi dao je ime Kvazimodo. Međutim.sastavljene tako neobično da su se mogle dodirivati samo koljenima.a naročito lice koje je obuhvatalo sve ovo. Oni je veoma cene i slušaju. Likovi Kvazimodo-. Pokazuje se da je Kvazimodo zaljubljen u Esmeraldu (lepotica i zver).one rasturene zube.po kome snaga kao i ljepota proizilaze iz sklada. Ove reči su skoro izbrisane od strane sveštenika.Ko može. Ona ga proklinje. Kralju stiže vest da se narod pobunio..Rekao bi čovjek da vidi pred sobom .i pored sve ove rugobe. Kvazimodo ne zna za njihove namere te im se suprotstavlja. Opisuje se Kvazimodo: grbav. Gledaju predstavu tzv. njegovo sujeverje i sirov odnos prema umetnosti. Kvazimodo zajedno sa Esmeraldom. Kvazimodo je uhvaćen i osuđen od strane gluvog sudije (“”’’gluv ispituje gluvog) na šibanje na stubu srama..zbog koje su grudi bile ispupčene. što znači otprilike. Pod mukama Esmeralda priznaje sve što se traži od nje.noge. Grbavac se prvi put suprotstavlja svešteniku braneći Esmeraldu od njegovog besa i ubija ga.ruke nezgrapne.između ramena ogromna grba. šatrovci se oružaju da spasu Esmeraldu od nepravedne vlasti. ćorav. da su ciganke ukrale Esmeraldu od jedne Parižanke i mesto nje podmetnule Kvazimoda. Na ljubavnom sastanku Febusa i Esmeralde ljubomorni arhiđakon ranjava Febusa za šta optužuju Esmeraldu.stopala velika.neka zamisli ovu cjelinu.onu mješavinu zlobe. što znači sudbina. Grengoar je slučajno omeo otmičare.okretnost i odvažnost.dok se desno oko potpuno gubilo pod ogromnom bradavicom.Zvonar bogorodične crkve. On je zvonar Bogorodične crkve sa kojom je i duhovno povezan.ovde-onde okrnjene kao zupci kakve tvrđave. Optuže je da je veštica i osude na vešanje. On ga je pre šesnaest godina pronašao na ulici u kolevci. Opisuje se narod.. Njim gospodari mračni sveštenik arhiđakon Klod Frolo.To je tzv. Fabula započinje 6. s kojom beži od vlasti.dva srpa čije su drške sastavljene. Esmeralda ga sažaljeva.Velika glava obrasla riđom kosom. Svetina odobrava ovaj čin.onu nadutu usnu iznad koje je jedan od ovih zuba i9zbijao kao zub u slona. završava u provaliji. Tu zločinac postaje svetinja. Sumnja se. Kada je Kvazimodo po naredbi sveštenikovoj pokušao da otme prelepu igračicu. a veštica obesi. pred izvršenje Kvazimodo ugrabi Esmeraldu i spasava je odnoseći u crkvu. Ona se zaljubila u mladog i prepotentnog oficira koju ju je spasio –Febusa.

džina.Njen glas je bio kao i njena igra.jer joj je u isto vrijeme bilo i tijesno i ugodno u ukusnoj obući..ali u u njegovim upalim očima ogledao se bujan život. dejstvo.tako je bila vitka stasa.) ESMERALDA Esmeralda-ta riječ imala je čarobno&nbsp.... krilato tako reći.ali je izgledala velika.koji je razbijen pa rđavo slijepljen.koji joj nemarno biješe bačen pod noge.vrtila se kao vihor na jednom starom persijskom ćilimu.kao i njena ljepota. KLOD FROLO-arhiđakon.okretala se.grdno ste se prevarili.To je bilo nešto neobjašnjivo ljupko nešto čisto.izgledalo je kao da taj čovjek nije imao više od 35 godina.njeno lijepo lice pratila je s neobičnom pokretnošću sve fantazije njene pjesme.mirno i mračno.Rekao bi čovjek čas da je luda..i kad god bi u okretanju njeno divno lice prošlo poredvas..njene krupne crne oči obasjale bi vas munjom..Bila je crnomanjasta.međutim bio je sasvim ćelav. zvučno.jedva je sa strane imao nekoliko rijetkih pramenovarijetke i već sijede kose.bio je kapetan voda kraljeve garde.kapetan kraljevih strijelaca.duboka strast. vazdušasto.. FEBUS-konjanik gromkog glasa..na njegovom širokom i visokom čelu bijehu se počele pojavljivati bore.čas da je kraljica.(Ako ste očekivali psihološku analizu.izabranik Esmeraldinog srca. .I nožica je u nje bila andaluska. od najrazuzdanijeg nadahnuća do najčednije dostojanstvenosti.ali je čovjek mogao pogoditi da je danju njena koža morala imati onaj lijepi pozlaćeni sjaj Andaluskinja i Rimljanki.Ona je igrala.pružan od glave do pete.s mačem u ruci.lice ozbiljno. Ona nije bila velika.

San valpurgine noci. pod nazivom " Pripovjest o doktoru Johanu Faustu " . Zbog Geteovog ucestvovanja u pohodu na Francusku djelo je bilo zapostavljeno od strane pisca . Izgubljene su skice koje je sa sobom donio u Vajmar 1775 . Predstavljao se kao ljekar . Uslijedili su i prevodi na francuski i engleski 1600 . Istorijski Faust .dat je razgovor upravnika pozorista . proljetna svetkovina u prirodi i Faustov izlazak medju obicne ljude . Mefistofel u svemu vidi jad i bijedu . Greta radja vanbracno dijete .Vjesticina kuhinja .3.Bog tvrdi da nisu svi takvi i kao primjer uzima Fausta . ali ga Gete doradjuje i objavljuje 1790 . tj. 7.Faust u svojoj sobi sa zeljom da ovlada tajnama svijeta. koji se preobrazava u mladica . . Ni njegovo ime se ne zna tacno . i da je vodio nemiran zivot. Djelo je mirovalo niz godina . Mefistofel i Faust sklapaju savez .Direktor zahtijeva djelo koje ce zabaviti publiku .Predigra na pozornici .Fragment .Ne moze se sa stvarnoscu utvrditi kad je Gete poceo da radi na Faustu . dogmaticar . ubija ga i zavrsava u tamnici . srecu .gosti su Geteovi savremenici odvrgnuti ironiji i podsmijehu : idealista . i na ceski . Gete je ponovo posvetio paznju svom djelu i objavio prvi dio tragedije 1808 .pojava crnog psa .na nebu se vodi razgovor izmedju Boga i andjela . skepticar . pod nazivom Pra-Faust . sjenkama onih kojih vise nema . sacuvan je prepis rukopisa koji je izdat 1887 . ljubav .Valpurgina noc .Silazak u polje . tumac zvijezda i grafolog . a pjesnik govori o svom snu-da se vine do najvecih tajni zivota .8.U ranom djetinjstvu Gete je upoznao marionetsku predstavu o Faustu i to mu se urezalo u sjecanje . a tamo se odigrava sve sto predstavlja izopacenu stranu ljudske prirode . idu na brijeg vjestica . model Geteovog djela .odlazak u Auerbahov podrum u Lajpcigu .5. djavola . prizivac duhova . Medjutim . Hvalio se da bi po sjecanju mogao da napise djela Platona i Aristotela .glumac trazi lak i veseo komad u kome ce iskazati sebe . glumca i pjesnika .Legenda se sirila i putem dramske obrade . Faust se sukobljava sa Gretinim bratom .Faust Gradja dela Nastala je u XVI veku . 4. saznaje da je u tamnici i zeli da je uz Mefistofelovu pomoc oslobodi .Faust se zaljubljuje u mladu Gretu .Faust se vraca svojoj zemaljskoj opsesiji . Iz dokumenata se vidi da je Johan ili Georg Faust rodjen oko 1480 . prvi put osjeca strast . ali i patnju . Na nagovor Silera .Mefistofel vodi Fausta na planinu Harc .Umro je oko 1540 . pod naslovom Faust. Radnja 1.Greti . covjek je za njega malen i beznacajan .Prvi dio tragedije . Djelo je postiglo popularnost i nove obrade .Legenda o Faustu prvi put je zabiljezena oko 1570 . 6. a 1611 .obracanje ''lelujavim oblicjima'' .vjestica podmladjuje Fausta napitkom .2.sve ono sto mu je do tada bilo strano .Posveta .Prolog na nebu . O njegovoj biografiji je sacuvan veoma mali broj podataka koji su uz to i nepouzdani . je obavijen velom tajne . a posebno izmedju Boga i satane Mefistofela o covjeku i zivotu na zemlji.

. dobra i naivna . 2. '' Ja cu na ovom svetu tebi sluziti . Siromasna je .ima nesto vise od 14 godina . U Faustu se budi zela za takvim zivotom .9. Zainteresovana je za otmjenost i za sve sto se razlikuje od malogradjanske ucmalosti . Shvata da je bez njega svako saznanje nepotpuno . Ijedan i drugi imaju nedostatke te se nadopunjuju . Oslobadjajuci se svega sto je zemaljsko on se vezuje za nebesko . .Ali njegovo bice sve vise ide za strastima koje iskljucuju obzir prema drugima .Tamnica. Kad nalazi Gretu . Pri prvom susretu sa Faustom nista ne izmislja . Mefistofel i Margareta . nadvladjuje zelja za zivotom . Izlazi u prirodu gdje mladi i stari slave svoje postojanje . podlegnuvsi strastima ucinila . bez obzira sto je tako neposredan i blizak . Faust pristaje na savez s djavolom . 3. U takvom raspolozenju pomislja na samoubistvo . obican zivot mu se otima i cini mu se nedostupnim .ima oko 60 godina . muku i odricanje . Bas je videti lepo takvog gospodara da i s djavolom samim covecno razgovara '' . ali ne i po cijenu da izgubi zapoceti zivot .Margareta . To je znak da se ocovjecuje . I dok se vezuje za nebesko . ali iskrena .Negativno u Mefistofelu suprotstavlj se pozitivnom u Faustu .'' Faust je uvjeren da se culno u njemu nece uzdici iznad uma .kao satana nije neprijatelj bozanskog poretka .Mefistofel . Ne ostaje s njom . Ipak . pokusava da je spasi . Govori mu da se culni dozivljaji i saznanja ne mogu iskluciti iz ljudskog zivota . na zrtvu za druge . Izmedju Boga i Mefistofela vladaju tolerantni odnosi u kojima cak ima i prijateljstva : ''Volim da katkad vidim se sa starim i cuvam se da sa njim odnose ne pokvarim . vec kao cinjenicu i faktor otreznjenja i kompleksnijeg sagledavanja svijete i covjeka '' .Najprije se pojavljuje kao crni pas . Gete kaze da : '' Mefistofelesa ne mozemo tretirati kao izrazito destruktivnu pojavu koja apsolutno steti covjeku . Za nju Mefistofel kaze : ''Nema ta nijedan greh na ispovest je isla zabadava . vec s Mefistofelom odlazi u nove pohode .. i neces se potuziti .Tad se javlja Mefistofel . mracna strana Faustovog bica .da potpuno razumije svijet . Nosio je osjecaj nesigurnosti . bez pocinka i stanka sto ti srce zeli nabavljacu ti . Likovi Najznacajniji likovi u ''Faustu'' su : Faust .. prica iskreno i otvoreno o sebi . svojim obavezama i nevoljama . predodredjen za nauku nije se mogao snaci u svakodnevnom zivotu . Poziva Fausta da se preda culnosti . medjutim .'' . To ga cini egoisticnim . a zatim kao otmjen mladic . osjeca spremnost na solidarnost .U dosadasnjem zivotu osjetio je samo napor . Za sebe kaze da je kriticar i negator svega postojeceg .Tezi da sto vise ovlada ljudskim saznanjima . Faust uvidja covjekovu nistavnost : '' crvu sam jednak ja koji rije po prasini. ali podmladjen i vodjen Mefistofelom dozivljava preobrazaje : zaboravlj na nauku i odaje se culima . a cojek prazan iglup . A kad na onom budemo se sreli ti ces se meni istim tim oduziti . 1.Faust .Greta u ludilu ocekuje smrt . sto se vidi iz Prologa na nebu . Zaljubljuje se u Gretu .kaznu prihvata kao jedinu mogucnost iskupljenja za ono sto je . Obiljezava je moralna cistoca . strastima i svim varkama svijeta . covjekove tajne i nebeska prostranstva .

svijetli dio . patnju i bol . intenzivno i spremna je na sve . I sam Mefistofel kaze da je dio jedne prvobitne cjeline . od knjiga i samoce do bola i samoce . Ako covjek vec pokusa da izmijeni svoj zivot u pozitivnom smislu i to mu uspije barem malim dijelom . tako je i Greta njegov drugi . Cak ni u smrtnom casu ona nema rijec prezira prema Faustu . ko u svet jedva i na praznik hodi no izdaleka . upoznajuci ga sa njegovom culnom stranom . U ''zivotu'' Faust upoznaje ljubav .Zbog cistih osjecanja navukla je na sebe prezir sredine i uvrede brata . Fausta vodi kroz zivot . Na planu osjecanja ona je uzvisena nad Faustom : voli predano . durbinom ljude gleda kako ce da ih ubedi i vodi '' . ne smije da se vrati onom prethodnom kojeg je mapustio . a ona se zrtvovanjem svoga tijela trudi da spasi svoju dusu . Citav svijet se zasniva na balansu dobra i zla .a Greta dobru stranu . kroz koje prolaze svi ostali ljudi .U ime te ljubavi zeli da stradanjem svog tijela izbavi dusu . Vazno je sta ce prevagnuti u covjeku . On je ostavlja u zatvoru .Mefistofel . ali je ipak najvaznije doci do umjerenosti . makar mu to i Mefistofel naredjivao . Faust se vrtio jednom ciklicnom putanjom . Na put obicnog zivota ga je poveo Mefistofel .nad njom ja nemam sile niti prava '' . Cak ga i Vagner upozorava : ''Ah ko u sobi sav se knjizi preda . . poput Beatrice koja Dantea vodi kroz pakao . Mefistofel njegovu losu . tako bi se mogao posmatrati citav svijet . Na kraju tog svog putovanja Faust ostaje jadan naspram Grete .Faust je u pocetku bio previse zadubljen u nauku i knjige . ne obracajuci peznju na sitnice i veselje koji su potrebni svakom covjeku . Razmisljanja Ako bi Faust predstavljao obicnog covjeka .

nastala je 1863. na poetski nacin definisao i promislio poezijui kao narocito stanje duha. noc opara. jer radi nesto sto je tesko i nemoguce. pokazavsi u slikama da je ona proizvod sna i jave. a sto u stvaralackom poslu ima vrlo vaznu ulogu. ne moze da ju razumije. bez igdje ikoga. To pletivo nastaje u prostoru koji je “medu javom i med snom”. sa kojim dolazi nadahnuce i sve sto je emotivno. odnosno ni ciste jave ni sasvim nejasnog sna. ne zna za klonica i predahe. Ovom prvom strofom pjesnik je najavio pjesnicki problem: pletivopletenje-medju javom i med snom. Ocevidno.doslo je do cijepanja u njemu : njegovo JA se podijelilo na onaj razumski dio. Pjesnik ce ga nazavti “pletisankom”. Upitace: Srce moje samohrano.Analize pesama Medju javom i med snom Pjesma Medju javom i med snom. Pjesniku srce nalici na staru pletilju koja stalno radi ali koja nije zadovoljna svojim ucinkomi i zato ono sto danju isplete nocu para i obrnuto. koji sve promislja. covjekove duse jer u narodu se kaze: srce me boli. srce si mi ranila… Pjesnik je srce nazvao samohranim. Primjecujemo da je rijec rijetka. medju javom i med snom. slozena. A pletivo srca je tanko.Laza Kostic . neko drugi ali njemu blizak i drag. ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko. prepusten sam sebi. svjesnog i podsvjesnog. Pjesma pocinje strofom: Srce moje samohrano. Sta srce u pjesmi oznacava? Ova rijec izgubila je svoje pravo znacenje. ono je dio njega. srce mi pati. srce ludo.I zato su njegova uznemirenost i stepen -uzbudjenja veci. Odmah se zapaza da srce nije vise oznaceno kao samohrano. anatomsku vrijednost i poprimila drugo znacenje: postala je metafora za nevidljivi i neuhvatljivi dio pjesnikovog JA. medjutim pokazuje nesto drugo: ako je dan simbolika za ono sto . Srce je u tom smislu srediste psihickog zivota. godine. Iz stihiva se vidi da se pjesnik neposredno obraca svom srcu (koristi apostrofu kao stilski postupak ). što pletivo pleteš tanko među javom i med snom. U narednoj strofi on ga dalje razvija i produbljuje: Srce moje. neshvatljivo sto izmice kontroli i nasem potpunom razumijevanju.kao da je to neko izvan njega. sa znacenjem: onaj koji plete snove. sta ti misliš s pletivom? k'o pletilja ona stara. halucinantnog i logicnog. Ono nije proizvod ni potpune noci ni pravog dana. Pjesnik kao da se cudi tvrdoglavosti. voli svim svojim srcem. neuhvatljivo u svojoj profinjenosti jer djeluje paucinasto i kao takvo je neobjasnjivo. U tome je neumorno. Zasto samohrano? Samohran je onaj koji je sam. / ko te dozva u moj dom?. shvata i kontrolise i na onaj drugi dio koji cini nesvjesno. neposlusno i samovoljno. Ova slika. onaj dio koji je apstraktan. ali se ponasa kao da je odvojeno i samostalno. U konkretnom slucaju. ono je sada ludo jer je nestasno. dan što plete. u njoj je Laza Kostic. ona tezi savrsenstvu koje se nikada ne moye postici.

Tu nepomirljivost pokazuje stih: ubio te zivi grom! Ova kletva je povecala emocionalnost u pjesmi. je bila ocinjena slavnim pjesnikom a on njenom mladoscu i ljepotom. Zato sto stavlja pjesnika na muke: ono se ponasa inadzijski. U njoj se susrecemo sa motivom mrtve drage. godine umire Lenka a on sa zenom odlazi u Veneciju gdje izmedju ostalog posjecuje crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute). to je neki suton uoci zanosa. koja je i kraj pjesme. narocito kad je riojec o nastajnju umjetnickog djela. ono je sadakivno. Santa Maria della Salute . pesnik zapise zapisnik o onome sto se dogodilo. Laza Kostic govori o ovom u svom eseju O pjesnickom zanosu u kome kaze: To nije ni java ni san to nije ni svest ni zanos. gdje ce ostati nekoliko godina. pjesma Medju javom i med snom pokazuje da je obracanje pjesnickog subjekta srcu u stvari jedan vid uspostavljanja dijaloga sa samim sobom. niti da objasni sta je u njemu java a sta je san. plete. godine. i postala oprostajna pjesma. jedna od najljepsih u srpskoj poeziji. a noc za podsvjesno onda iznedju njih postoji jedan vid suprotnosti. ali istalno prelivanje jednog u drugo.analiza To je najljepsa ljubavna pjesma-elegicna pjesma Laze Kostica.u tome ne uspijeva. Medjutim shvatajuci da je razlika u godimana suvise velika i da je takva ljubav prosto nemoguca Laza bjezi u manastir Krusevdol. nije sasvim mrtva…ona dolazi da me vidi u snu. srce kivno. kad svesna java prelazi u pesnicki zanos…kad ga prode zanos. sa svopjom pjesnickom prirodom. za mene L. te iste 1895. ubio te zivi grom! što se ne daš meni zivu razabrati u pletivu medju javom i med snom! U pocetku ove strofe. sve dok nije dobila puni sjaj.je racionalno i svjesno. da sagleda sta je u svemu tome razumsko svjesno a sta nije. Postavlja ase pitanje zasto je srce kivno i cemu kletva. to nije . Prirodu stvaranja i nastajanja pjesme Kostic je opjevao u ovom djelu. nastala 1909. ono ukljucuje svjesno i nesvjesno. koju nikad nije volio. intuitivno. pa samim tim i pjesme.srce vise nije ni samohrano ni ludo. to se moze predstaviti ovako: Prema tome. Da bi pjesma bila. Uzvicnik koji je nakraju drugog stika pokazuje da nema smirenosti u glasu subjekta. To je razlog sto su pjesnicka djela tesko razumljiva is to se na kraju nikad ne mogu docitati. To je pesma. Sve ostaje jedna velika zagonetka jer sve se desava na nekoj granici. te da je subjekat ocito ljut i da nepomirljivost izmedu srca i njega presla u sukob. Kada je Laza imao pedeset godina. Pjesnik bi zelio da ostvari uvid u sve to i da sazna sta se sve desava u procesu stvaranja i nastajanja pjesme. bolje shvacena potrebno je podesiti na intimnu dramu pjesnika koja je prethodila nastanku pjesme. Iako nisu bili bliski po godinama rodila se obostrana ljubav. Upravo od trenutka Lenkine smrti i susreta sa grandioznom ljepotom crkve Laza Kostic ce u sebi nositi ovu pjesmu. medutim. A da je to tako potvrdju7je i njegov licni dnevnik u kome je zapisao: “Znate. Treca strofa glasi Srce moje. Stvaranje djela je upravo pletenje i paranje. stvara pletivo a pjesnik ne moze da odgonetne kako ono nastaje. Ali kad mi se javi Ona. Lenka D. Nosio ju je u sebi punih cetrnaest godina. sto je doslo bez prethodnog razmisljanja. kcerku svog dobrog i bogatog prijatelja Laze Dundjerskog. Na prijedlog njenog oca zeni se bogatom udovicom iz Sombora.medu javom i med snom. upoznao je devetnaestogodisnju djevojku Lenku Dundjerski.

momenta kad pocinje priblizavanje jave i sna. Kraj pjesme – cetrnaesta strofa jos vise naglasav pomisao na taj onostrani svijet i susret s . On ispisuje hvalospjev njoj i njenoj ljepoti. sa njom je sinula ona unutrasnja milina ali su dosle i muke.m duhovnim. sa njom je dosla svjetlost. prvi put. tamo je raj u kome ona obitava “u raj. i kao drugo. 1872. Pjesma pocinje obracanjem pjesnika Gospi od Spasa u čije ime je podignut hram. kada je zauvijek usla u njegov zivot. Ne kad je zove silnih mi zelja navreli roj. u raj u njen zagrljaj!”. Njegov grijeh je dvostruki. (Utekoh od nje. vjecnost bi dao za trenutak njenog pogleda. U tome i jest problem. nebeskim. on je cak prizeljkuje. sve muke koje su ga zadesile. Kada je pjesnik opjevao dramu bica i kad ju je podigao na nivo svjetskie kataklizme on se opet vraca slici hrama i asocijacijama koje ona budi u njemu. Javlja se u snu ali uvije iznenada. pjesnik pravi zaokret i pocinje da ispovjeda sebe. patnja. Pjesnik stoji pred hramom. vec po pripadanju nebu i duhovnosti).godine pjesmu Duzde se zeni.culno se nije ugasilo. U pjesniku dolazi do dvojstva: u njemu se sukobaljavaju razum i osjecanja. i izidje iz nje sa snom. pred likom Bogorodice i u tom trenutku shvata da je i njemu jos jedan hram. Laza je vidio sveti znak i vertikalu preko koje se uspostavlja veza zemaljskog sa bozanskim. Navek su sa njom pojave nove. to se pjesnik ni malo ne plasi smrti. Medjutim.pjesme su im djeca. s tim sto je ona sad starija od njega (ne po godinama vec starija po smrti. Ova dva zhrama imaju nesto zajednicko a to je ljepota i divljenje.a ona svisnu). gradacijski. java preobrazila u san: hram Gospe od Spasa nestaje . za sve sto je “dusi lomilo krilo”.san kao drugi. Razum ce na kraju nadvladati srce i pjesnik ce se povuci. a ona umire. Zena lepota je ispunjenje svih njegovih ocekivanja. Posto ona pripada onostranom svijetu i odatle pristize u njegove snove. i ceznajma i nadama koje je gruba stvarnost sasvim ponistila. njena mladost i njegova starost nasli su se u vrijeme kada jedno iskljucuje drugo. krivicu vidi u sebi. Saznajemo da je sve pocelo sa iznenadnom pojavom malde zene. citaocu nudi slike svopjih patnji i promasenosti. postao jaci od jave: Postoji samo ona . on u njenom javljanju vidi znak da joj se pridruzim. U ovim stihovima prepoznajemo onu pjesnikovu biljesku iz dnevnika sto dovolkjno govori o Lenki kao njegovoj trajnoj opsesiji. samo san i ona u tom snu. Ona udesi san. napisao je 1879. da bi se nakon unutrasnjeg prosvjetljenja i duhovnog ozarenja bica. U tom snu i zanosu oni su kao muz i zena. mimo njegovih zelja i uvijek drugacija: Dodje mi u snu. Ona udje u moju pamet. Ona je “majka svijeta”. pisao je negativno o Bogorodici i madonizmu u katolickoj vjeri. u cemu je i razlog vise za njegovu patnju i dusevnu dramu. Oni imaju i djecu. ona je vila. To je hram podignut na uspomenama. Bogorodica je svetost.. u kojoj govori o zidanju istog hrama i zali za posijecernim dalmatinskim borovima koji se u njega ugradjuju. U hramu pred koijm se nasao. Ushicen ljepotom hrama on trazi oprost za sve svoje grijehe. balzena i vrelo milosti. sest godina ranije. tajne su sile sluskinje njoj. svoju pjesnicku intimu. Sada je san. To bas ona bude tu. Poslije ovakvog uvodnog pristupa pjesnickoj temi. moju dusu za minut jedan.Ona je zlatna vocka koja je sazrela kasno. zemnih milina nebeski kroj. Smrt voljenog bica dozivljava se kao opsta kataklizma. “sve je to sa ove glave. Preko hrama se dakle uspostavlja veza sa nebeskim. Od ovog trenutka pjesnik u slikama. hram na “stubu secanja” na Lenku8 Dundjerski. Govori o svom stradanju. sa lude”. ona mi dodje kad njojzi gove.

bogove silne. sveto i profano. kojima je kitio svoje pjesme: nebesnica. opredmecen u hramu Usmjeravanje pjevanja prema vlastitoj drami II Osvjetljavanje vlastitih muka: Pojava zene: svjetlos umjesto mraka Zena kao ispunjenje svih zelja Hvalospjev zenskoj ljepoti Dvojstvo u pjesniku: razum i strast. Kada je u pitanju jezik ovog pjesnika. zapon. bozansko i vjecno. neologizmi. Njime se potencira pjesnicka tema kao izvor ljepote. kamoli ljude. kosmicko i neunistivo. univrezalne. da u sve kute zore zarude. Ovaj italijanski naziv djeluje i priojatno na sluh – zvucno je bogat i pjevljiv. Santa Maria . zanosa i fantazije”. suncima zasut' seljanske stude. otkriva hram u sebi od uspomena na nju III San i ona: San postaje jaci od jave Njena pjava u snu Oni su u vezi. zud.hram. lom u njemu i njena smrt U ljepoti hrama vidi ljepotu zene. Uvid u kompoziciju pjesme Santa Maria della Salute I Susret pjesnika sa hramom u Veneciji i kajanje zbog prethodnog pjevanja: • • • • Ushit ljepotom i bozanskim Obracanje Bogorodici i trazenje oprosta Ljepota kao univerzalni smisao trajanja. senzualno i duhovno • • • • • • • • • . vaseljena. da od miline dusi polude. Ljubav za divljenje i za vjecnost: zadivicemo svetske kolute. dva principa: muski i zenski. svevremenske. sunca. U tom susretu on vec vidi neslucenu srecu i uskrsnuce ljubavi koja je toliko jaka i sveprozimajuca. Santa Maria della Salute. Ova kraj sadrzi krupne kosmoloske odrednice: svijet. pobjeda razuma Pjesnikovo uzmicanje pred mladoscu iljepotom. ugod. gled. posebno mjesto imaju Kosticeve kovanice ili tzv.njom. srecu i tugu. Pjesnik je krenuo od zemaljske stvarnosti – od hrama Santa Maria della Salute da bi putem pjesnickog majstorstva to prosirio “ovlastima sna. gove. raj. zalut. beznjenice. bogovi.javlja se na kraju svake strofe: cetrnaest puta. ljepote iljubavi. trajno i prolazno. zvijezde. U ovom pjesnickom djelu posebno mjesto ima refren Santra maria della salute. Dozivljavamo je kao misticnu rijec kojom se neko priziva iz neznanih daljina. zvezdama cemo pomerit' pute. kajan. zwmaljsko i nebesno. Laza Kostic je svojom imaginacijom i izuzetnim senzibilitetom stavaraoca umeo da pveze mnoge krajnosti: ljidsko i bozansko. srediste je pjesme i povod za apologioju zene. U ovoj posljednjoj strofi pjesnik je toliko glasan i raspjevan da se sve stropstava i sliva u jedno. Javlja se kao tajna rijec kojom se nesto zakljucava. nesto brani i pomocu nje otvaraju vrata koja vode u onostrani svijet. dusilo.

blago. . ĐULIĆI UVEOCI Ciklus "Đulići uveoci" tematski je mnogo širi. kratki dani". Kada spava. njegova sreća se sve više uobličava. emotivno razgranatiji. svijetli kao mjesečina. vremenom. Pjesme su đulići. nego i njenu prirodu. pitajući se da li je to java ili san. slikajući je kao neponovljivu i idealnu. sreća. Da bi kasnije u 14. ono ispunjava njegovu javu i san. dika. uvećava i središte njegovog pjevanja postaje upravo ona. po čijem se imenu da zaključiti kako je i naslov djela simboličan: đul. jer njena funkcija ne bi bila da izrazi samo njegovo osjećanje.• Pjesme koje se ne pisu i ne poju – to su njihova djeca – definitvno bjegstvo od jave i prizivanje smrti – zamisljeni susret u tom svijetu donosi srecu. pred kojom se toliko kolebao i ustručavao. Umjesto kratkog stiha koji podsjeća na žubor. izvor njegovih tugovanki. Sa ljubavlju sve se izmjenilo: došla je ljubav.analize pesama ĐULIĆI Đulići su prvo pjesničko ostvarenje J. Zmaj očevidno romantizuje svoju ljubav i dragu. sunce. "Đulići uveoci" za temu imaju: bolest voljene žene. zanos duše i otvorenost prema svijetu. postojali su samo "mračni. Prema tome na sve njegove pjesme treba gledati kao na cvjetove njegove duše. dublji po svom smislu i jači po svojim umjetničkim vrijednostima. Nastajanje pjesama iz ovoga ciklusa započelo je sa njegovom ljubavlju prema djevojci Ruži Ličanin. a uspavljuju je "sićani slavuji" svojim "svilenim glasom". mirišljavi cvijet. "u lugu slavuje". lažnu nadu u njeno ozdravljenje.Pošto su za kratko vrijeme svi pomrli. duša. "đuliću" sve poprimilo dimenziju pomahnitalosti i raspamećenosti od zanosa i unutrašnjeg pijanstva.. sliku umišljenog idiličnog izleta u prirodi. predočavaće joj: proljeće. ljubav objedinjuje bozansko i ljudsko. javiće se težak od bola i nespokoja stih: "Bolna leži. njenu smrt i nestanak djece. intenzitet toga osjećanja i sveukupan njegov odnos prema njoj. A on bi htio sveobuhvatnu i neponovljivu reiječ .Zmaja. Tuga. Voljeno biće je sada pored njega. ditirambično stanje duše se preobrazilo u elegično. skakutanje ili leptirov let: "Ala je lep ovaj svet". njena duša koja se u snu opušta i sanja nešto lijepo. ona postaje njegovo sunce. ali i bližnji sa kojima je bio neizmjerno srećan: žena i djeca. iznad nje je "od bisera grana". lane.. pjesnički dnevnik njegove uznemirene duše. I čini mu se da je svako od ovih imena nemoćno i nedovoljno kao značenje da izrazi ono što on osjeća.najljepšu i najmoćniju riječ. Prije nego što će se pojaviti ljubav.J. sva ona svojstva koja je određuju i bez kojih se ona ne bi mogla ni zamisliti. postojali su"na nebu oblaci na srcu kamenje". a đulići su postali njegovi uveoci. Ona je njegova: snaga. Sve mu liči na "pletisanku" koju on u običnoj pjesmi i običnim riječima ne može da izrazi. Oni su pjesnikov "razgovor sa srcem". zemaljsko i nebesko JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ . Kad ona spava i sanja. kao neodoljiva privlačnost jedne djevojke koja njeguje njegovu sestru. To svijetli njen nesvjesni blagi osmjeh. u slikama koje su utopija njenog srca. "jagode i cveće". na Fruškoj gori. ozdraviće mlada! "Umjesto smrti koja predstoji voljenoj ženi on će joj ponuditi viziju života. kao odjek patrijarhalnog ustručavanja i mladalačke čednosti. Međutim.a nas vara nada ozdraviće. turska riječ i znači ruža. bol i patnja potisnuli su raniju ditirambičnost. A sve je počelo kao romansa sramežljivog zaljubljenika.

idem. a na drugoj strani je čovjek. vladar. Jedna od najuspjelijih Zmajevih pjesama iz ovoga ciklusa je ona pod brojem IV.odmaranje u hladovini.ali se iza toga krije Zmajeva parodija ... među tim glagolima ima i jedan trenutni glagol . Ali. Na kraju ove strofe čuje se i glas: "Ne sme nam umreti!" koji će se kao refren javljati još dva puta na kraju svake strofe.. čiji prvi stih glasi: "Pođem. JUTUTUNSKA NARODNA HIMNA Jututunska narodna himna je satirična narodna pjesma objavljena 1865. pa je sklopila oči i počela da tone u predsmrtni mir. vičem sebi. i da kao takvi ostavljaju utisak svevremenog nemira i očaja . Preostali glagoli: zadržavam. . nešto kao psihološka blokada koja dolazi od trenutne pomisli da će ona umrijeti... njen svečan ili religiozan ton i predmet pjevanja pri čemu pjesma prerasta u satiru i veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uvjerenjima da je on.. penjanje na vis sa kojega se vide polja. heroja ili domovine (otuda i nacionalne himne). Ova Zmajeva pjesma je i parodija na molitvu. zastajavam .. ljekaru. Obraćajući se sebi. iskazan na vizuelan način. praćen saznanjem da će. emotivno i misleće. religioznu pjesmu.. idem.komicno-podrugljiva imitacija himne.. Dakle.. POĐEM. smrtan. reči bez pameti?" "Bez pameti " zato što ih izgovara čovjek u košmarnom stanju i što su izraz njegovoga beznađa: priželjkuje nešto sto je bez ikakvog izgleda na ostvarenje. bježim ka očajnik kleti. vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraća. paniku koja dolazi od pomisli na ono najgore . A kad već to ne može vrijeme i mimo toga neumitno teče .okreće se sebi i. Primjećujemo da su glagoli trajni. zastajavam. dostojanstvenu i svečanu pjesmu.. uvijek kada provali misao o smrti. Po tematici je vrlo bliska pjesmi Jututunska juhahaha.. Zašto: "Zborim reči. godine protiv kneza Mihajla. Upravo počev od ovog stiha započinje drugi umjetnički postupak u iskazivanju bola i očaja . pitajući se.on bi da pobjegne od te apsurdne situacije i tog poražavajućeg saznanja: jurim. bjezim još više naglašavaju unutrašnji nemir i haotizam tj.Ona nakon toga utješnog monologa nad svojom glavom...dati su u asidentskom nizu. kad je to najpoptrebnije dijete i on ostati sami. jurim.. Da je baš tako pokazuje i pjesma Đure Jakšića "Na liparu". njenu bolest i smrt. klecnem. gradacijski raspoređenih: Vičem bogu.na smrt.. svojoj svijesti i ljekarskoj nemoći.u svijesti čitaoca uvijek se to doživljava kao sadašnji trenutak.. klecnem. a što se doživljava kao trenutna paraliza.. u prezentu. božanskog porijekla i da je potčinjenost i slijepa pokornost njemu obaveza svakog građanina.ređanje akustičnih slika. Pjesnik uviđajući uzaludnost svih obraćanja molbi i proklinjanja .. vičem zemlji. Glagoli na početku pjesme :pođem.. "U ovoj pjesmi izrazito elegičnoj ritam je sav u znaku bola i panike. na uzvišenu.. U ovim glagolima sadržan je najveći stepen očaja i bola. IDEM. znanju.klecnem. on se ustvari obraća čovjeku. univerzum i njegova ravnodušnost prema svemu što je ljudsko. Uplašen tim saznanjem on bi da zaustavi vrijema. upućuju na unutrašnji nemir. pjesničke vrste koja je nekad pjevana u čast Boga. kao da se umorila od zamišljenog hoda i sreće. punu pobožnosti. Pjesma liči na himnu (ta riječ stoji i u naslovu). Zmaj parodira vrstu. Na jednoj strani je priroda. sam u svom bolu. a ujedno i prekoravajući sebe: "Zar joj nemaš leka?" Kao da optužuje sebe za svoju nemoć. da odloži njenu smrt: "Šetalicu zadržavam". vičem pravdi. KLECNEM.. nemoćan da bilo šta učini u svoju korist. ZASTAJAVAM.. biće doživi psihički udar. anđelima.

U svemu tome krije se aluzija na ono što već postoji. u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. onda čemu naše želje.U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti. silu velikim slovom (Njega.Zmaj. ako sve postoji zbog njega. i da mu time obezbijedi veću sigurnost i lakšu vladavinu. U pojedinim strofama ironija mjenja smjer i pretvara se u kritiku protiv samog naroda. govoreći kao reprezentant naroda (uvijek se javlja oblik Mi). U želji naroda sadržano je u stvari preslikano stanje postojećeg. što je društvena realnost . Ga i Mu). ispisujuci tobož iz poštovanja svaki zamjenički oblik koji personifikuje njegovu moć. . potkazivača i žandara.policijski sistem vladanja. samo da njegovim namjerama ne bude na smetnji. Iz strofe u strofu pjesnik pojačava svoju razornu ironiju. govor. svoju ironiju usmjerava prema knezu Mihajlu. Od Boga traži da mu podari što više policajaca. Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava. da ga učini oholim i slavnim. vlast. mudrovanja i bilo kakva htijenja. vidi se. i da sve što postoji njemu podari .

I to mu daje poseban književnoistorijski značaj.Dalmacije. Što se knjige tiče. To je ono pre svega. iz kojih premudri' knjiga francuskih' . književni proglas kojim se obaveštavaju prijatelji o štampanju knjige. privatnog karaktera. ali je istovremeno.Hrvatske (osim kajkavaca). srce poboljšati i narave ukrotiti. 4. Obrazlaganje nije ništa drugo nego izlaganje svojih prosvetiteljskih ideja. Srpskim jezikom govore ljudi različitog zakona (vere) ali to ništa ne menja jer "Zakon i vera može se promeniti. familijarnim temama nema ni reči.Bačke. nema intimnih poruka. jezičkog i verskog karaktera.Pismo Haralampiju Pismo Haralampiju je pismo prijatelju. književnog. 1. O jeziku: ukazuje na pokret u Evropi da se piše na narodnom jeziku i tako knjiga približi seljaku i čobaninu: • • • "Koja je nami korist od jednog jezika kojega u celom narodu od deset hiljada jedva jedan kako valja razume i koji je tuđ materi mojej i sestram. • Njegove su knjige namjenjene svakome koji "s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati"." "A opšti. ona se ne hvali nego vrlo skromno kaže:"Uveravajući da će knjiga moja biti vesma polezna." Jezik ima svoju cenu od koristi koju donodi. "na polzu mojega roda". . koja će "napisana biti čisto srpski. 2. no one ljude od koji' sam što dobro naučio. Na početku pisma govori o nameri: priprema knjigu Sovjeti zdravog razuma. da je mogu razumeti svi srpski sinovi i kćeri. Prostiranje srpskog jezika. bila neuobičajena. O novčanoj pomoći koja mu je neophodna da bi ohrabrila štampara i pokazala mu da ima ljudi koji žele srpsku knjigu. opštem jeziku.Banata (osim Vlaha) 3.Srbije. 2. nemecki' i talijanski' najlepše misli kao cveće izbirati nameravam i na nas opšti jezik izdati. O verskoj toleranciji. Zato je Pismo Haralampiju Dositejev manifest prosvetiteljskih ideja. ličnog. Slavonije.Hercegovine. i posle štampanja Orfelinove pesme. valjalo je obrazložiti razloge zbog kojih se knjiga štampa na srpskom narodnom jeziku. ali pošto je knjiga na srpskom narodnom jeziku. ne mislim u tom sebe hvaliti. a rod i jezik nikada". Za promene:"Samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati".Dositej Obradovic . i na njemu svi koji samo znadu čitati mogu razum svoj prosvetiti. a narodni jezik je najkorisniji." 3. 1.Bosne.Srema. prosti dijalekat svi znadu. kako god i ovo pismo. ono je književni proglas. Pismo Haralampiju pokreće više aktuelnih pitanja društvenog. Dositejev prosvetiteljski manifest. Ono je po samoj zamisli. Ono lično prijateljsko pismo. jeste ponajmanje iz više razloga: ovo nije obično pismo nego štampano u stotinjak primeraka: o ličnim.njime govori ogroman broj ljudi Crne Gore. od Crne Gore do Smedereva i do Banata". prvina. a sasvim prirodno.

o potrebi prevođenja.Tjera ga da pytyje i ypoznaje nove običaje. yjak. Prvi deo života -sastoji se iz poglavlja y kojima se opisyje rođenje. ali je to pripovedanje prožeto moralnim komentarima . Život i priključenija Predgovor -ima programski karakter: ykazyje na namere koje želi da ostvari pisanjem i na osnovny sadržiny o kojoj će biti reč. iz Hopova. bekstvo y manastir Hopovo. Igyman ovoga manastira Teodor Milytinović glavni je krivac ypravo za takvo nešto. naime on ga odvraća y nekoj meri od svih do tada poznatih knjiga o manastiry. PISMO . o ljydskim slabostima koji proizilaze iz neznanja. 1. vaspitanjy pojedinca i prosvećivanjy naroda. dobrotvora i dobrotvorki" . šteta da toliki mnogobrojni narod ostaje bez knjiga na svom jeziky". Dositej zakljyčyje svoj predgovor rečima da ovim svojim delom daje "primer yčenim ljydima mojega naroda. za srce i za naravi človečeske. 2. izlaganje je zanimljivo. gde će započeti izdavanje svojih knjiga. Aytobiografija je ytoliko vrednija i značajnija ykoliko je piše ličnost koja je imala značajny ylogy y dryštvy. roditelji.Spis y kome aytor govori o sebi. AUTOBIOGRAFIJA . Dositej osuđuje zlo koje se širi među ljude u ime vere i poručuje: "Ja ću pisati za um. vjeri i drygim nematerijalnim tj dyhovnim stvarima kojima se on i bio posvetio. zanat. Pošto je izrazio veliky radost što će pominjati "srdačny ljybav i prijateljstvo mojih dragih prijatelja i prijateljica. o poznavanjy sebe. Vrednost aytobiografije zavisi i od toga y kojoj je meri aytor bio objektivan i prikazivanjy svoga života. da srpski na štampy što dobro izdajy.• • U Evropi se ne gleda ko je koga zakona (vere) jer "Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli biti dobri". U čemy sy prikazani svi oni događaji koji vezyjy mladog Dositeja za ovaj svet naspram onog y kojem je do tada živio. o pisanjy po savesti i pravilima zdravog razyma. slikovito i sygestivno. Aytobiografije sy obično pisane živim i neposrednim stilom. Tako se svaka celina ovog dela života može podeliti na dva dela . nayci ili ymetnosti. y opisivanjy događaja i ljydi. bude rekao "Ovde ležu njegove srpske kosti! On je ljubio svoj rod! Večan mu pomen!". jezike. Nastavie da radi i štampa jer će mu preko mere biti plaćeno kad srpski rod. Zatim govori o potrebi roditeljskog vaspitanja dece. O prosvećivanju omladine. pisanja i štampanja na srpskom jeziky. o iskorenjivanjy ryžnih starih običaja. o obrazovanjy žena kao prvih vasitača dece. detinjstvo. savetima roditeljima i čitaocima. Detaljno pripoveda o svim pojedinostima najranijeg detinjstva. pa sve do boravka y Lajpcigy. monaha i syjeverja ili pak izlaganjem sopstvenih ideja o slobodnom mišljenjy. o nepristrasnosti svoga kazivanja. Njegov rad je namjenjen prosvećivanju omladine jer se danas prosvećenost ("zraci učenja i filozofije") prostire do tatarskih granica. ljyde.yopšte itd. Nastalo je iz ljydske potrebe za yspostavljanjem komynikacije sa . za braću Srblje. Svrha pisanja. Svako poglavlje završava se esejističko-filozofskim segmentom sa ideološkom kritikom manastira . Drugi deo života . Dositej kaže da je rad štogod korisno za svoj narod da yčini i da nayky i prosvećenost srpskoj omladini preporyči.Stara vrsta spisa.pripovedni i refleksivni sa naravoyčenijem.opisyje istorijy koja započinje "bekstvom iz raja". Ovo svoje kazivanje Dositej čas naziva "istorija" čas "doživljaj". komentarima svega što opisyje. svome životy i vremeny y kome je živeo. posle njegove smrti. Neće se obeshrabriti ako pomoć izostane. kojega su god oni zakona i vere".

bivao je sve mršaviji. Pariz je i slika moralnog blata. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog životnog doba i porekla. mlada devojka Viktorina Tajfer. prvi put će izraziti razočarenje i bunt : Ne. U pansionu Voker je našao sklonište.želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Tek na samrti. jesu li se lepo provele. odbjegli robijaš Votren). kočije. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof.Onore de Balzak Kompozicija Priča romana Čiča Gorio razvija se na dva plana: individualnom i opštem. uvek je kćerima davao sa suzama radosnicama u očima. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. otpustio berberina. nakit. posuđe od srebra. Kada je ponestalo novca. Dok je ima pare. vikontese de Bozean. njihove potrebe su postale veće . Ja sam to pomišljao ponekad. obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice.. prestao je da se puderiše. gospodin Poare. A kad je nestalo novca. Čiča Gorio Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni četrdeset (. bezdušnosti i egoizma. telegraf) pismo gybi na aktyelnosti. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto. srećan što su one zadovoljne i srećne. grofica Anastazije de Resto. rukovođen stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Pariz je veliko iskušenje. Čiča Gorio . Dokymnetarny vrednost imajy pisma poznatih javnih radnika. Kćeri za koje je sve žrtvao nisu došle na . nayčnika i književnika jer sadrže značajne podatke za razymevanje ličnosti aytora ili ličnosti primaoca pisma. Pojavom tehničkih sredstava komynikacije (telefon. a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih likova. Oko ove dve sudbine razvija se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara gospođica Mišono. nije više nosio skupa odela. Odrekao se duvana. ali pored njih. zaslepljen očinskom ljubavlju. željenih da dopru do senžermenskog društva.). prodao je nakit. Novac su dobijale od oca koje je. Kada su ušle u visoko društvo. prezren i siromašan.drygim osobama . zlatne tabakere. mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. pokućar gospođe Voker. sada je ličio na izlapelog. baronice Delfine de Nisenžan. To su samo istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči. nada i čežnja mladih ljudi. kao ubogi siromah. ali nisam smio da verujem. jesu li bile srećne. Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri. svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine. zadovoljavao njihove prohteve i hirove. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih najviših slojeva. gospođa Kutir. nemilosrdno su ga oterale. pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. koji je imao nečeg mladalačkog u osmehu. osluškivao bi da čuje kako su izgledale. Na individualnom planu predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. Kada je ostao udovac.. one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca. cvjećnjake.članovima porodice i prijateljima. nemoćnpg i bledog starca od sedamdeset godina''. Da je njegova ljubav slepa. Uvek davati to znači biti otac''. pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale.

Visoko društvo i. I vikontesa de Bozean. što je uslov da se uđe u visoko društvo. Želite da uspete. bilo je stranica koje su mi ostale nepoznate. jedna od najvećih plemkinja. Već na prvim koracima u to društvo Rastinjak mlad. u jednom trenutku razočaranja. neiskusan i čista srca doživljava poniženje : njegovo odijelo. riješen da uspije. Ali će taj isti Rastinjak odbiti nečasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatom nasljednicom Viktorinom poštvo pije toga bude ubijen njen brat. Rastinjak ima svoj put : Moja je mladost još čista kao vedro nebo : ko hoće da postane velik ili bogat čovek. kao svetac. čovej je siguran. povijali se. neiskvaren.poslale su prazne kočije i kočijaše. Ežen de Rastinjak Ežen de Rastinjak je mladić koji je iz provincije došao u Pariz na studije prava. postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. Brzo je došao u vezu sa daljom rođakom vikontesom de Bozean i njena kuća mu je postala prva stepenica za ulayak u visoko društvo. Prvo im treba biti sluga. pojmiće vrijednost novca i njegovo dejstvo na čovjeka: kada ima novac. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje ćete na svakoj stanici ostavljati da crknu.sahranu . ili se uvući kao kuga. U ljudske mase treba ili uleteti kao topovsko đule. koja je po svom imenu i po svom bogatstvu. Sudbina čiča Goria iz temelja potresa Rastinjaka. upoynao siromaštvo i blagostanje. Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savjetima robijaš Votren i vikontesa Bozean. ne. Iako sam pažljivo čitala tu knjigu o svetu. kada osjeti miris bogatstva. izazivaju podrugljive poglede i osmjehe slugu koji mu otvaraju vrata. Činjenica da je rođak vikontese de Bozean. Ko pristane na to. Ja ću raditi plemenito. Za Votrena je Pariz obična kaljuga : Oni koji se u njoj ukaljaju vozeći se kolima. U društvo treba krčiti put bleskom genija ili umešnom pokvarenošću. kada je ljubavnik bio napustio. Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. puzali. zar ne znači da je pristao da bude sluga onih koji su lagali. Ali on je opljačkao majku i sestre da bi kupio skupo odijelo i vozio se kočijama. Prvi ulasci u to društvo otkrili su muneiskrenost. Poštenjem se ništa ne postiže. Ukoliko hladnije budete računali. dolazak pješice na bal ili neuglednim kočijama. a oni koji se ukaljaju idući pješice. Sahrana svoga stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje je Rastinjak gajio o svijetu. onda će vas u salonima smatrati za poštenog čovjeka. to su pošteni ljudi. izmerićete veličinu bedne ljudske sujete. Ako hoćete da vas se svet boji. treba da se pomiri s tim da mora lagati. povijati se. Ako vam se desi nesreća da ukradete neku sitnicu. kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžwn. To će bogatstvo vrlo sporo ići. prav i dostojanstven. to su lopovi. Ali. čist. ali ću zato spavati mirne savesti. gospodine de Rastinjak. U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad. Rastinjaka obuzima tuga i gorčina. prevare. ja ću vam pomoći. uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio da mora nešto da promijeni. udarite bez milosti. laskati. Kada je morao da pozajmi franak od pokućara Kristofa da bi grobarima dao napojnicu. Uvidećete koliko je duboka ženska pokvarenost. neiskusan. pa onda postati njihov saučesnik. otvarala mu je vrata aristokratskih kuća i obezbeđivala pozivnice za balove. Shvatio je da u velikom gradu mora imati yaštitnika da bi opstao i da bi mogao da uđe u visoko društvo koje je postalo njegova preokupacija i glavni cilj. Votren je dobro upoznao svijet i iskusio društvene nepravde pa nastoji da Rastinjaku otvori oči i ukaže mu na neprijatne istine. U tom trenutku je nestao . pritvornost. pretvarati se. Po tome je sebičan. radiću danju i noću da stečem bogatstvo samo svojim radom. shvatio je Rastinjak. bogatstvo i moralna čistota to ne može da opstane jedno pored drugogo. Sad znam sve. pa ćete ostvariti sve želje. utoliko ćete bolje uspeti. Ali ako ukradete milion. Tu je osjetio velegradski život. kazuje Rastinjaku istinu o životu i upućuje ga kako da se ponaša u drustvu u koje hoće da uđe : Dakle. samouvjeren. laž. puzati i uspravljati se. kao što su sebične kćeri čiča Goria. pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuđa kao kakvo čudovište. O.

podmetanja. ali prihvata i sredstva kojima se ono služi. bezdušnost. ispunjen verom u život. različitih ideja i ideala. ali se i jedan i drugi uzajamno dopunjavaju. jedan mučenik sa kojim su svi terali šegu'' Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti. poštenja. gdje su kuće i dvorci ariskokratskih porodica. niske intrige. Pojavio se novi Ežen de Rastnjak koji upućuje društvu preteće riječi a sad je na nas dvoje red . ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje. drugi se bori za pobedu. Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim druge obrise. Za junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa. bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria. ali sticaj okolnosti približava mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine prepliću. i onaj iz predgrađa Sen Žermen. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u Pariz čist i neiskvaren. One se mogu svrstati u dve grupe: onu koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker. drugi ga tek krči. ima razumjevanja za njihove sitne zlobe i surevnjivosti. Društvo Na samom početku romaneskne priče. ima sažaljenja ya njihove patnje i stradanja. Jedno je mladi student prava.na svakom koraku je lopovluk. žrtva bezgranične roditeljske ljubavi. Ali on je stradalnik i nesrećnik. dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju kćerki. Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre. mentalitetu i karakteru. zaslugom i vrlinom. . nemoral. Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje. Dok je jedan na kraju svoga puta.dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želio da svijet osvaja trudom. Drugi je na zalasku života. Rastinjak i Gorio su samo dva suseda. koristeći nevolje siromašnih i gladnih. opljačkan od sopstvene dece. Na jednoj strani je siromaštvo. ali postepeno popušta. drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom. Čiča Gorio nije idealan lik .sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. zavidljivost. ne bi dobila tako snažne akcente. društvenom statusu. na kraju romanesksne priče. Drugi je ostarjeli negdašnji fabrikant. Na ručak kod gospođe de Nisenžen odlazi Rastinjak koji prihvata borbu sa društvom Sen Žermena. ali ih ne idealizuje. napušten pd svojih kćerki. na drugoj strani je bespomučna borba za društveni prestiž. koji je došao u Pariz da završi studije i svojim trudom obezbedi sebi mesto u društvu. žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje prevelike ljubavi prema njima.piše Balzak . Za senženevjevske žitelje nema ni razumjevanja ni simpatija . dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti. Čiča Gorio je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog socijalog porekla i statusa. dok je jedan poražen od života. na drugoj materijalno izobilje. željan uspeha po svaku cenu. prilagođava se sredini i poprima njene manire: i on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo: i on. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti. dok je jedan potpuno skrhan. na izmaku snage. odlazi da se uključi u metež i blato senžermeskog društva. različitih moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi .bogatstvo je stekao na nepošten način. preljuba. zloba. posle predočavanja stanara pansiona gospođe Voker. prijateljstva i uvažavanja. narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta.

ducane..razočarana. u roman uvodi i razne scene sa puta u Krakov.A stečeno bogatstvo znali su i da pokažu.u trideset i petoj godini se oženio osamnaestogodišnjom Sofkom. već staro rasprodaje.sa kojom će dobiti dva sina-Peru i Šamiku i kćerke Lenku Pelagiju i Katicu.zemlju. dominira Čamča. U tome je bio racionalan.a Katica.Zahvaljujućisvojoj vrednoćo. Jakov ignjatović.povukla se u sebe i tako neudata živi. put koji traje danima.Najviše nada je polagao u sina Šamiku. ušteđeno rasipa. SOFRINE KĆERI I STARIJI SIN Lenka se udala za nekog sudiju i to mimo očeve volje.Želja im je bila da u svemu budu vidjeni. Likovi: Sofra Kirić Trgovac. nemoćan da odredi sebi smer i nađe pravi cilj.Njegovo bogaćenje počelo je šezdesetih godina XIX vijeka. razvijajući roman Večiti mladoženj.Umro je od upale pluća. Put do krakova obeležen je i nizom drugih slika i situacija. u kojima.pružajući jasnu sliku zašto je stari svet uspevao i bio zadovoljan i srećan. Stari Sentandrejci. Za stariju generaciju karakteristična je energičnost i spretnost u sticanju bogatstva. i zašto mladi svet propada.vrlo imućan i od ugleda čovek.vinograde. od trenutka kada Sofra Kirić sa svojim prijaeljima vraća sa puta iz KrakovaSofra Kirić je zadovoljan učinkom.On na najbolji način oličava vreme ekonomskog uspona i procvata Sentandreje.ali ne na bezočan način.Jakov Ignjatović O ROMANU Da bi što slikovitije pokazao te međuljudske odnose u Sentandreji.Takav je Sentandrejski svet o kome Jakov Ignjatović pripoveda do desetog poglavlja. stalno na umu imaju profit.stečeni novac ulagao u imanje i nekretnine i tako se sačuvao od inflacije koja u ratu jede sve što je zarađeno.On pripada onom tipu ljudi koji do imetka dolazi neprestanim radom.. naravno.mehanu.Pisac o njoj kaže "Bila je cvet koji je . ali se ne podsmeva novom.VEČITI MLADŽENJA .Odgovor bi bio u sledećem :stari svet je sticao i imao hrabrost da se uhvati u koštac sa svim problema.On sa simpatijama gleda na staro. dok mlađi svet ništa ne stiče.u kući gostoljubivi a izvan kuće odvažni i preduzetni.ali u tome nije bilo.trgovinom. Pisac Jakov Ignjatović je.Oženio se i ubrzo postao udovac. O drugoj generaciji Sentandrejaca Jakov Ignjatović počinje da pripoveda od jedanaestog poglavlja. nedeljama i mesecima. vidimo.Pelagija je umrla. pokazao u stvari odnos između starog i novog. niti je smelo biti rasipništva.dobrom imetku i ugledu koji je brzo rastao.Prema bližnjima su ozbiljni i strogi. sa svojim poznavanjem poljskog jezika i velikim smislom za šalu.stekao je kuće.

. zaricanje. materijalno bezbedan i uvek odevan po poslednjoj modi.To je ujedno bio početak kraja porodice Kirić. kada se uveliko formira čovekova individualnost. Šamika je bio mažen i voljen kako od sestara tako i od roditelja.kartaš.Sve se više udaljavao od oca govoreći:Zar od pauka oca sin baš mora pauk biti?Tako je Šamiki postalo jasno da:Od Pere našeg neće ništa biti. postaje posebna priča u romanu. frakova..ne sluša. lišen dečačkih nestašluka i igara koje jačaju duh i podstiču na akciju. pantalona. da ga svi traže i da se svima dopada.Otac mu je dao jednu kuću i nešto para-izdvojio se. Imao je mnogo kaputa.Bio je obuzet kao nikop drugi izgledom i odevanjem. u koga su polagane sve nade. muško držanje i ponašanje..netaknut uveo. Tako je gubio energičnost."Ona je poštovala očevu volju i nije se udala za onog kojeg je voljela.Svoju surovost prema ocu pokazao je u trenutku kada hoće zbog novca da ga objesi. za čije su ovladavenje potrebni volja. Namenjeno mu je školovanje i svi su u njemu gledali budućeg advokata. ŠAMIKA Šamika. snaga i čvrsta rešenost. Pera je postao bedan. Stalno u društvu sestara i drugih djevojaka.. Kao đak i student.valjda i pijanac.bekrija.Bilo je važno da ostavlja utisak. oličavao je mladića koji ne zna za bilo kakve nevolje i prepreke. .. razvijao je razneženost i "žensku" finoću. Sve je to izostajalo kada je bilo najpotrebnije.

bolesnici lice na kovace.NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ REVIZOR Revizor je jedino Gogoljevo dramsko delo. Nastaje izuzetno komicna situacija koja se gradi na zabuni. a sto sam ja tada znao. Drama Revizor spada u drustvene komedije jer se bavi ljudskim naravima i negativnim pojavama. I nije prestao sve do 1842. varoske spahije Dopcinski i Bopcinski … Lik koji je iznad njih. Da se zove Ivan Aleksandrovic Hljestakov. veka. sve nepravde koje se cine na onim mestima i onim slucajevima gde se pravednost trazi od coveka vise od svega. Ismejavanje drustvenog stanja i ljudske naravi je tema koja je uzeta iz drustvene stvarnosti carske Rusije u prvoj polovini 19. godine. Na njemu je poceo da radi od 1834. postar Ivan Kuzmic. gostionicar preti da ce ga prijaviti vlastima i oterati u zatvor. iako je delo vec dozivelo i prvo scensko izvodjenje i stampanje 1836. Dolaze spahije Dopcinski i Bopcinski sa vescu da je u gradskoj gostijonici cinovnik. Nastaje dilema sta raditi. sve zaudara na kupus. skolski nadzornik Luka Lukic. Iz njegovih reci saznajemo da u bolnici vlada prljavstina.skupocenu bundu. nesporazumu i uzajamnom strahu. i hteo sam sve da ismejem u jedan mah… STRUKTURA GOGOLJEVE KOMEDIJE Komedija ima pet cinova: PRVI CIN Za mesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve drustvene strukture: sudstvo. da je tu vec dve nedelje. nema bolesnickih lista i dijagnoza. zdravstvo. a nikako da stigne na cilj. spremaju se da svi odu u gostionicu i potraze revizora. Glavne uloge: nacelnik grada Anton Antonovic. godine. DRUGI CIN Mesto desavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su odseli Hljestakov i njegov momak Osip. pusi se duvan.lovacke kucice. U gradu nista ne placa. Nacelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u gradu da im saopsti iznenadnu I neprijatnu vest koja glasi: Dolazi nam revizor.do svijih roditelja. ali je i komedija karaktera i situacije. direktor bolnice Zemljanika. TRECI CIN . Sudija uzima mito. koji pokrece radnju jeste Hljestakov. Vec je drugi mesec kako je Hljestakov iz Petrograda krenuo na put. ali kako kad ne znaju nista o njegovom izgledu. sudija Amos Fjodorovic Ljapkin Tjapkin. sitni cinovnik iz Petrograda. sal ili bilo sta drugo. obrazovanje. Ipak. nacelnik sve sto mu padne saka. Ideja komedije sadrzana je u jednoj izjavi samog Gogolja: U Revizoru ja sam odlucio da na jednom mestu skupim sve ono sto je u Rusiji ruzno. U sreskom sudu je opsti nered.

cijeg je muza nezakonito oterao u vojsku a nju isibao. Da bi sto vise dobio. Svi dolaze da nacelniku cestitaju na udaji kcerke i da sa njim podele “zadovoljstvo” i srecu.sok za sve njih. on ima jos jednu crtu: potrebu da svakog od bliznjih podkazuje i jos vise obelezi greskama i nedostacima. novinaru. stize gromovita vest o dolasku pravog revizora. Verujuci da se visoko vinuo. Nacelnikovu bahatost i samovolju potvrdjuje i zena jednog podoficira. kako bi sebe prikazao u sto boljem svetlu. One su fascinirane prisustvom i pricom Hljestakova o petrogradskom zivotu. izrice pretnje i osvetu svima koji su se zalili na njega. Njegova prica ima svoje dejstvo. Dopcinski im javlja da ce u njihovu kucu na smestaj doci revizor i da ona. Gogolj i treci put na pozornicu izvodi i sudiju. gubi granicu izmedju istinitog I izmisljenog. dok prica. Hljestakov . u Petrograd. Na pocetku ovog cina data je slika malogradjanske porodicne srece. Nacelnik dovodi u kucu uglednog gosta. Do izrazaja prvo dolazi provincijski du nacelnikove zene i kcerke. nacinom razmisljanja i jezikom izraze ne samo individualno. LIKOVI Likovi imaju posebnu funkciju: da svojom pojavom. Prilazi zaplaseno. Sve se pretvara u nemu scenu. PETI CIN Ovaj cin donosi resenje. Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako cinovnickog tako i trgovackog sveta. CETVRTI CIN Do kraja se uoblicava motiv korupcije i podmicivanja kao sredstva u ocuvanju polozaja u drustvu. Hljestakov se naizmenicno udvata nacelnikovoj zeni i kcerci. U njemu je Hljestakov podsmeh upucen svima koji su uvereni da nesto znace u tom provincijskom zivotu. sudija. Nacelnik i svi oko njega drhte od straha. Videci povoljnu priliku. ciji ce se sadrzaj otkriti na kraju. niti neka vazna licnost. on i po dva rodjendana slavi godisnje. Njegova gramzivost popsima takve dimenzije da se nicega ne libi. u kojoj nema ni pokreta ni reci. Hljestakov pise pismo prijatelju. Prvo Hljestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin. a nacelnikova porodica ostaje presrecna sto je sve dobilo takav nesluceni obrt. Hljastakov ga uzima na zajam. ono sto ih razlikuje od drugih. A onda. Posto u pitanjma prelaze sa teme na temu. I one su uzbudjene jurnjavom koja je nastala u gradu. Ali. pored sklonosti da podmicuje. sto dobija i vanvremensko znacenje. na prvi pogled. sve dobro pripremi. sve deluje obicno.sve nosi. Dolazi postar sa pismom Hljestakova koje je upuceno prijatelju u Petrograd. a on. to je dokaz njihove neizivljenosti i potrebe za zivotom u velikom gradu i svetu otmenisti. Korupcija i malogradjansko ponasanje malih ljudi u malom mestu spram vaznih licnosti. Odlazi u kocijama. nego i sve ostalo sto ih . sa izgovorom da ce to biti nakratko. Tako se zavrsava Gogoljeva komedijau kojoj. upravnika bolnice. uveliko su dosli do izrazaja. ali na nacin kako je komedija i pocela. vec slucajni prolaznik i prevarant. pa cak i suve sljive koje u buretu stoje i po sedam godina. zivi zivot o kome je sanjao kao sitan cinovnik. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom. Ova vest je pretvorila sve prisutne u skamenjenu grupu. da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi nacelnikovu kcerku. postupcima. te da je nacelnik sa svojom porodicom izigran i kao ostali ismejan. Pismo otkriva da Hljestakov nije nikakav revizor.Razgovor nacelnikove zene Ane Andrejevne i kcerke Marije. a opet izuzetno i neponovljivo. Nacelnik u udaji kcerke vidi izuzenu sansu za svije napredovanje u sluzbi. Ana Andrejevna. u pricanju. i dok jos traje stanje izazvano brukom koja je dosla sa pismom. Dolaze i trgovci koji se zale na nacelnika. ne dajuci im vodu. trgovce i policajce. iz ruku mu ispada pripremljen novac. Pocinje citanje pisma u prisustvu svih.

. . .covek koji se najvise brine da ne propusti ono sto mu samo ide u sake. prica o vlastitoj velicini i vaznosti. zabavno i prosto neverovatno. svoju zaparlozenost ili podmitljivu prirodu.odeven je po modi . .osvetoljubljivost i bahatost. Mnogi su u njima videli sebe.uzima mito i sklon je druge da korumpira. nada i radost jesu unutrasnja stanja koja se stalni smenjuju u njemu. ne ostavlja utisak coveka koji misli da je ucinio neku nepravdu ili ruznu stvar. za njega postoji samo sadasnjost i olako trajanje od danas do sutra . svoju zaostalost. . nista ne moze da ga dirne.on je salonska varalica iz zadovoljstva u tome uziva .postao ugnjetac jer je bio obuzet samo uzimanjem onoga sto je tudje.ne radi svoj posao. dakle. odnosno sto je svojstveno mahom svim ljudima na istim polozajima i u istim okolnostima.grabljenje i otimanje tudjeg nije samo njegova potreba nego i navika. onda u orvi plan stavlja sebe. nema osecaj za tudje probleme. laze.kada prica raspanjene maste.zaboravlja na opreznost i biva prevaren. zbog cega je bilo zucnih reagovanja kada je delo prvi put prikazano na sceni. NACELNIK .sklon je kartanju i lako procerda sve sto ima . samovlasce. izrazito prepoznatljivi.sitni petrogradski cinovnik .govori i radi bez ikakvog razmisljanja . Likovi u Revizoru su. na sta upucuju mnoge zalbe trgovaca HLJESTAKOV Uveden je u prostor komedije kao umetnicko sredstvo vrlo pogodno da se izrazi osnovna ideja dela i namera pisca.u dnu duse oseca da je gresan. a veruje u to kao da je najveca istina . . pa odlazi u crkvu. nego se javlja kao neko kome se desilo nesto ugodno. tipizirani. On se slucajni i iznenada pojavljuje i postaje centar svih zbivanjarevizor. niti obavlja duznost kako treba .strah. malogradjanski i egoisticki duh koji ne poznaje velike duhovne vrednosti.I kad odlazi.covek je bez proslosti i buducnosti. ali kajanja jos nema. .cini slicnim ili jednakim sa drugima. .otupeo i ogrubeo. nesto sto nikada nije imao na umu .osobenost su njegovog cinovnickog karaktera. .

. a poenta je cijela strofa: I svuda gdje je srpska duša koja. Nije slučajno srce u prvim stihovima obe strofe. napisana je 1908.gdje god je i jedan Srbin. ognjište i otadžbina. . ali je to samo jedna rana-"mene sve rane moga roda bole".ono je najveći patnik zbog nedaće roda i zemlje uboge. u svome srcu. Početak pjesme djeluje lirskom inercijom. godine.ali zanimljivo..Analiza nekih pesama MOJA OTADŽBINA Pesma Moja otadžbina. lirskog ja .u njemu se pletu najrazlilčitija osjećanja od tuge i bola. Osjeća se razrješenje i sagledava poenta pjesme.to je bol "duša miliona". Druga strofa dalje razvija misao o bolu i ljubavi jedinke i njegove zemlje: Ovdje u bolu srca istrzana ja nosim kletve svih patnja i muka.raspoloženja i osjećanja. ali jasno... ali se na sve to nadnosi istina. Bol koji izražava lirski subjekt nije individualni bol . Jedinka i rod se izjednačavaju u bolu i patnji.ALEKSA ŠANTIĆ . snažnog ritma i jakih osjećanja. to je krv moja iz mojijeh rana.U pjesmi ima rodoljublja. Poruka je jasna: pjesnikova otadžbina je svuda tamo "gdje je srpska duša koja". tamo je meni otadžbina mojamoj dom i moje rodjeno ognjište. Pjesnik govori prosto... iste godine kada je Austrougarska anektirala Bosnu i Hercegovinu. mene sve rane moga roda bole. Poslednja strofa. U tercinama se sa pojedinačnog prelazi na opšte. ima smireniji ton. prirodno.. Ne plačem samo s bolom svoga srca rad zemlje ove uboge i gole.. I dalje: u srcu je bol. i moja duša s njim pati i grca. do patnje i nesreće. prirodna je posljedica snažnih emocija i osjećanja srođenosti i sjedinjenosti sa rodom i zemljom. Lirska inercija se ogleda u tome što "ne plačem samo. Probijanje subjektivnog. tamo je pjesnikov dom. U katrenima su naznačeni osnovni motivi. jednostavno. i krv što kapa sa dušmanskih ruka." sugeriše da je nešto prethodilo.

poenta: pjesnik je shvatio da je stvorio novu vrstu porodice. a on je . U pjesmi su središnja tri motiva: -motiv usamljenosti i dubokog bola zbog toga. neizvjesnosti. Kandilo sjaji.saznanje i olakšanje jer riječi pjesama odzvanjaju u duši lirskog subjekta. miriše soba. ostao neoženjen. vatra plamti punim žarom. djeca. U tom trenutku potekle su suze radosti i sreće jer više nije sam.pjeme su oživjele i okružile usamljenog pjesnika 5. vraćanje iz sjećanja u stvarnost pretprazničke večeri lirskog subjekta. a svjetlosti i sreće na drugoj strani izaziva veoma bolna osjećanja. Zato će u svojim elegijama izražavati tugu za izumrlim domom i žal što je nestala patrijarhalna atmosfera. Ispunjena je kretanjima.lirskim subjektom. da nije sam. U petoj slici iskazana je poruka pjesama : Mi. 3.slika porodične idile iz djetinjstva: roditelji. događajem i junakom. sticajem mnogih okolnosti.PRETPRAZNIČKO VEČE Aleksa Šantić je bio već zamakao u pozne godine kad su mu pomrli svi članovi porodice. U strukturi pjesme uočava se 6 slika. Ta osjećanja i raspoloženja najpotpunije i najbolje je izrazio u pjesmi Pretprazničko veče. Četvrta slika je promjena i osvježenje. -motiv evokacije prošlosti i topline porodičnog života iz djetinjstva -motiv stvaralaštva kao nadoknade i utjehe.porodična soba u predbožićno veče 4. otac i majka kao simboli sreće i sigurnosti. Tamne boje potisnute su živim bojama i svjetlošću koje ozaruju oči i dušu lirskog subjekta. Smirivanje i olakšanje izraženo je riječima" ja sklapam oči" : to je trenutak kada se pjesnikova duša oslobađa napetosti. bojama. sreća grije ukućane. svjetlošću.pjesme tješe pjesnika: one su mu nova porodica i utjeha 6. U središtu prve slike su lirski subjekt i atmosfera. sveta smo živa porodica tebi! Mi združujemo duše ljudi sviju! Mrtve sa živim vežu naše niti: I s nama vazda uza te će biti.oni su u potpunom skladu. pjesmom. U šestoj slici nastaje nagla promjena . susjed kao simbol prijateljstva. Silina kontrasta pustoši i praznine na jednoj strani. 1. susjedi. Lirski subjekt je u apsolutnom mirovanju kao i atmosfera iz koje proizilazi sumornost i bol koji prerastaju u plač.živio je usamljen u porodičnoj kući. Pretprazničko veče je lirska priča sa svojom fabulom. I oni koje davno trava krije! Naša će suza na kam tvoga groba kanuti toplo kao kap sunca zlatna. što svoje duše na zvijezdama griju. strijepnje. Druga slika donosi kontrastnu promjenu: oživjelo je sjećanje na daleku prošlost iz djetinjstva u isto pretprazničko veče. osjetio je " porodicu" kroz koju će i dalje da . Treća slika je buđenje.slika usamljenosti u ambijentu porodične kuće 2. pjesme tvoje i drugova sviju.

Cetvrta strofa je metaforicna slika suncokreta: oni su "s istoka kralji". Kada sunce zadje. Jovan Ducic . U ovoj strofi je ostvarena ravnoteza svetlosti i tame. Suncokreti u ovoj pesmi dobijaju trostruku simboliku: . -teznja ka idealima. Dvoredi sjajnih suncokreta. sunce je daleko "na kraj sveta". Mrak i senke se tiho spustaju. U petoj strofi se pojavljuje lirski subjekt svojim iskazom:"Te tuzne oci suncokreta/ u mom su srcu otvorene". i svako spustanje noci za suncokret je pretnja i izvor straha./Sva nespokojstva i sve zudnje". odsustvo zivota. Sesta strofa ponovo uvodi prevagu svetlosti na tamom: Pomrece nocas sirom vrti. i olicenje svih nemira i nespokojstava koji obuzimaju zivi svet. glas lirskog subjekta se ne osjeca. U prvoj strofi je predocena slika suncokreta koji "nemo prati neba bludnje" dok su u njemu skupljene "sve zedji ovog sveta. Ali ce biti u toj smrti . Izbor suncokreta za navedenu simbolizaciju nije slucajan: u njegovom nazivu je organska veza ove biljke sa suncem. On cezne za jutrom i za suncem. da je stvorio " porodicu" koja će ga nadživjeti i prenositi njegovo ime.Interpretacije pesama SUNCOKRETI Pesma Suncokreti pripada ciklusu Vecernje pesme pa su i sadrzina pesme. olicenje zedji svega zivog za svetloscu. oni su i "zreci sunca" koji "u cas mracni" vape za svetloscu i suncem. glava suncokreta se spusti "pogleda" uprta u zemlju.On je. a makar "jedna zraka" svetlosti mera je i cena sviju stvari. koja. "sume u strahu svom od mraka". kako se po nebeskom svodu krece sunce. obuceni u "tesko zlato". -teznja ka visinama i prostranstvima.traje. tako se okrece cvetna glava suncokreta. njen emocionalni ton i smisao u skladu sa naslovom ciklusa. obelezeno je prokletstvom.svetlost kao izvor zivota. prirodno. ali je. toplotom i prostranstvom visina. Noc je za suncokret mirovanje. obasjana suncevom svetloscu. odsustvo svetlosti. Sve sto je u tami. sjaji bojom zlata. radosti i tuge. Iskaz je u ovoj strofi neutralan. Poenta je u saznanju da život nije bio uzaludan. Druga i treca strofa predstavljaju posebnu sadrzajnu i smisaonu cjelinu: u njima progovaraju suncokreti. strepnje i tuge. i sto makar jednom nije zasijalo i sto ne gleda u visine. suncokreti su tuzni. Za njih je sve sto zari bozanstvo jer daruje svetlost i zivot.dakle.

To saznanje budi nemir. Zato je on pun naboja nedoumice i iscekivanja: Zasto nocas tako sume jablanovi. sporim rijecima koje ostavljaju utisak niza koji . upitanost i nedoumicu. a covjek sam i zaplasen. dva puta ponovljenim.nije uspio da odgovori na pitanja koja je postavio. 2. Sva nespokojstva i sve zudnje. Daleke i crne. treci i cetvrti stih imaju narativni ton i deskriptivnu funkciju: Zuti mesec sporo zalazi za hume. pocinje da shvata da je samo jedan mali delic prirode. JABLANOVI Kada se covjek nadje pred tajanstvom prirode u tamnoj noci kojom huji sustanje jablanova. vec zasto tako sume.strahuje. sagledano je ocima lirskog subjekta:On i priroda nasli su se oci u oci . daleka brda i crna. drugo pitanje je sazeto. Poenta je u neunistivosti zivota i zudnje.to je tema Jablanovi. nagovjestavaju odgovor i time stvaraju pocetno raspolozenje za sadrzinu pjesme. i snovi -to je pejzaz noci u kojoj se dogadja sum jablanova: zuti mjesec i njegov spori zalazak zs brda. ali su oni dobili periferno mjesto i nemaju snagu poente. Sekundarni motivi su TAMA i SMRT. Dok je u prvom stihu pitanje kompletno sa svim sintaksickim clanovima recenice. o ljudskoj teznji ka visinama i prostranstvima. ko slutnje. Jablanovi su samo predmet opazanja i dozivljaja lirskog subjekta. Treca strofa predstavlja sliku covjeka koji je toliko usamljen da se osjeca "ko potonji covek". ona traje i dalje mimo volje covjekove. petoj i sestoj strofi.Ali ce biti u toj smrti Sva zarka sunca ovog sveta. uzbudjenje koje obuzima lirskog subjekta. Ova dva stiha upitnom intonacijom. posmatra i . Dok su prva dva stiha emotivno napeta. cudno? Zasto tako sume? Dva puta ponovljeno pitanje "zasto" sugerise napetost i nemir. Covjek pred prirodom . o iskonskoj teznji ka idealimal. sve zedji i zudnje i sva zarka sunca. koji su na samoj granici straha. morao je da obori pogled . Stajanje kraj mirne vode opisano je odsjecnim. treca strofa donosi sliku usamljenog covjeka u noci. Pesma o suncokretima je pesma o svetlosti kao izvoru zivota.Tu su sve zedji ovog sveta.u tom susretu priroda ostaje na svome. o svetlosti i tami. Tako strasno. Sve sto je opisano u prve dve strofee. Ovdje je uspostavljen paralelizam prve i seste strofe: 1.Sva zarka sunca ovog sveta. ali ga on sam ne moze da objasni. u neunistivosti svetlosti i njene energije skupljene u zlatu suncokreta. Smrt suncokreta je samo privid: u njima je sakupljena sva energija sunca i svjetlosti. to su samo tri rijeci "Zasto tako sume"? Ovdje nije pitanje zasto sume. Tamna boja poredi se sa slutnjom koja budi nejasni nemir i slutnju. Ovakav pocetak unosi zacudjenost. slutnje i strahove. oni su simbolicna manifestacija covjekovih misli i zelja. U sredistu pjesme je onaj covjek sa kraja pjesme koji stoji. Pjesma zapocinje pitanjem. vedrini i nespokoju u ljudskom zivotu. Prve dve strofe ispunjavaju opisi prirode i desavanja u njoj. Primarni motiv je suncokret jer ima istaknuto i udarno mjesto u kompoziciji pjesme: dominira u prvoj.

usamljen u tom ogromnom prostranstvu sveta koji je predocen kao mrtva noc. Covjek se suocio sa prirodom. opkoracenje neminovno vuce u drugi stih da bi se stajanje odredilo preciznije .nije samo padanje. izmedju dve tamne slike. On se nalazi u spletu poetskih slika. ispof koga stoji usamljeni covjek. Osjeca se izvjesna utemeljenost lirskog subjekta u svijetu: "ja stojim" je puno samopouzdanja. jedini. svjezinu. U tom trenutku se javio strah. nego je to padanje snova u sivu. tacnije odvija se njihov cin padanja u vodu "ko olovo mirnu i sivu" . voda. Naime. . Pitanje postavljeno na pocetku pjesme ("Zasto nocas tako sume jablanovi?") nije dobilo direktan odgovor. Na pragu izmedju prve i druge strofe. simbol je njegovih teznji da se izadje iz ove samoce i mraka visina je u poeziji uvijek simbolizovala izbavljenje. zemlja. ali osoben strah:"Strepim sam od svoje seni". umrtvljenu vodu bez zivota. sreo se sa ogromnom sjenkom jablana koji sumi. sa elementima prirode . sagledao je sebe i shvatio da je malenkost. Medjutim."ko potonji covek".lagano prolazi.mjesec. nastavljanje trajanja. Ovaj covjek stoji sam kraj mirne vode. Sum jablanova. nalaze se snovi. pa je shvatio koliko je on sitan u odnosu na jablana. nebo. iz njega zraci rjesenost i cvrstina. u njihovom zajednickom prozracavanju smisla. poslednji.

jednom Laura…..Tog momenta sjetio se scene iz romana u kojoj na sličan način umire jedna žena.za toliko godina nije se nimalo promijenio.Pronasao je izvor vječne ljepote.Dorijanova ličnost je.izolovan od ljudi koji su ga nekoć obožavali i divili mu se.Jedne večeri brat djevojke koju je Dorijan ubio.Uzeo je nož i zario joj u srce.To je bio momenat kada je Dorijan sebi spasio život a u tome mu je pomogla ništa .tri su piščeve strane.Zvala se Sibila i glumila je uzvišene ličnosti.Htio je da svi ljubavnici svijeta čuju njihov kikot. Zašto?Zato što je slikar uhvatio njegovu unutrašnjost a ne fizičku ljepotu.Ali.napisao je najljepše stranice ljubavi i umjetnosti.Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio je zaprepašten prizorom.bila je to jedna velika praznina. • Ljubav.Portret za koji je mislio da je uništen.kada su se upoznali on je upoznao nju.postojao je i stario dok je Dorijanova ljepota ostala ista.činilo se kao da mu je ukrao dušu.njegovo stvaralaštvo ime je za sebe Oskar Vajld.on će biti savršen.nikada neće biti takav.Susreli su se na ulici.jednom je bila Julija.lord Henri i mladić savršene ljepote.Dorijan je imao kapuljaču na glavi..jedna je od najljepših knjiga ikad stvorenih.Skinuo je kapuljaču i čovjek sa nožem u ruci vidio je momka koji je imao samo dvadeset godina koji mu je objasnio da nije mogao počiniti taj zločin jer bi onda on tada po pravilu imao jednu godinu kada se to dogodilo.Dorijan Grej rodio se onog momenta kada je slikar Bajazit započeo slikati njegov portret. Knjiga koja je proglašena nemoralnom.ne Juliju.možda ljepši.jedno od mnogih za kojima je tragao.Time se pokazalo koliko je unutrašnjost važna a spoljašnja ljepota ne.očaravala ga je njegova ličnost jer do tog trenutka kada se zaljubio u Dorijanovu ljepotu bio je sam svoj gospodar.Opet su novine pisale o jegovoj ljepoti.20 godina nakon toga bio je zatvoren u sobi.Htio je da iscrpi i sazna sve.pronašao savršenstvo.Dorijan je često gledao pozorišne predstave. Mladi slikar.Izašao je nakon 20 godina opet u svijet.đavo i anđeo kako su ga zvali.a prava je istina i da su to tri lica svakog čovjeka.i tada i nju i sebe vidio je drugačije.nego nju običnu djevojku koju je zbog te običnosti poceo mrziti.A on.Oskar Vajld .Volio je pozorišne predstave jer je među njima.govorio je svome prijatelju Henriju.Međutim.reklo bi se najupečatljivija u svoj priči o slaganju i protivrječnosti.Slikar je bio očaran Dorijanovom ljepotom. zaljubio se ponovo.zbog koje je završio na sudu. pronašao ga je da bi osvetio sestrinu smrt.po prvi put vidio je sebe na taj nacin.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako lijep.ne Lauru.opet je bio poštovan i opet su mu se svi divili.onaj isti ali ipak drugačiji svijet.zaljubio se u genija.mislio je.bila je savršena a postala je plitka i tupa.Slika Dorijana Greja O Dorijanu Greju Bez obzira što neće nikad biti ubrojan među svjetska književnička imena.Nije želio više misliti o njoj jer je ona uništila pjesmu njegovog života..upravo ta obična pojava je ubila njegovu ljubav.bio je sam sebi ružan.smrt i život imaju neki viši nivo. jer je Dorijan živio s ljepotom ali bez duše.razbuktala mastu.ali sada mu se više nije činilo tako.možda je to bila njegova najveća kletva.

možda je to mogao i Dorijan ali ne. o umjetnosti ikad napisanih jer ja nisam ni jedno književno djelo nisam okusila kao ovo i nisam se nikad u tolikoj mjeri složila s piscem.imao je onu jednu vise dimenziju. Naći izvor mladosti i biti zauvijek lijep! Vajld nas tu stavlja na enigmu ljepote i ljubavi ali na jedan sasvim nov način.A nije bio u pravu.Osjetim da stojim pred čovjekom čija sama pojava me toliko očaravala.on je morao da bude poseban.Možda će i drugi to shvatiti.a druge rijetko”.a mrtav.u mladosti. a sa druge strane tragao je za višim ciljevima.mlad.Svi volimo ljepotu.da je u potpunosti ovladala sa mnom.Pa kako teško pitam se opet.Ova knjiga navela me je da razmišljam o ljudima i shvatila sam da je ipak tačno “sebe ne shvatam nikada.lijep i savršen.mogu reći da je uspio jer je istrajao i pokazao da ona vrijedi.života i ljepote koja ne prolazi.samo kad bi je pročitali kada bi bili u mogućnosti da posjete takav jedan fascinirajući svijet.Ali.shvatiti.Možda jednom kada neko načini “moj portret” i prvi put stanem pred tako nepoznatu sebe.apsolutno ne.treba obožavati.Dorijana Greja treba upoznati.fraza.Ugledao je sliku i vidio portret čovjeka koji je ostario.Možda je malo egoistično od mene da priznam da neke ličnosti Dorijana odlično poznajem kod sebe.Nije li tako i danas……? Po mom skoromnom mišljenju ova knjiga nije nemoralna.toliko mnogo zapisanih rečenica.Ubio je slikara zajedno sa ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.Biti Dorijan Grej je tako lako a čini se tako teško.bogatstva koje je ostalo isto.Duša mu je bila prazna.drugo do njegova ljepota.zar je teško biti savršen i ne dopustiti nikoga da ti tiraniše dušu i tijelo.dijaloga.plitki. volim i mane jer su one interesantne.prije toga.u obožavanju.Živ.ima tu privilegiju da nikad ne stari. A slika?Slika nije uništena.Ta “slika” život provodi u savršenstvu.možda ću u potpunosti razumjeti riječi umjetnosti.Ako bi u neku ruku bila greška. geniji?Šta je za nas savršenstvo?Za čim da tragam?Da li da budem narcis?Ali ja ne volim genija.bacaše mu dukate pred noge…Ta slika zamrzi sebe.ali samo je jedna knjiga koja me je porazila u onom pozitivnom smislu književne riječi.cinu on je ubio sebe.Dorijan je to saznao.Vratimo se sad na izvor vječne mladosti… On nastaje tako što ga jedan slikar naslika i on poprima formu života. Prsten je bio simbol materije.a ko ne želi biti savršen? Pitanje ostaje da li imamo pravo na savršenost? Kada se spusti zavjesa i kad mi postanemo publika svog života možda i mi uništimo svoj portret.i to je bio jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on.Da li je ljepota sve što postoji? Da li smo kratki.zagledan 15 minuta u taj prizor znao je da gleda u čudoviste.mislim da bi u drugu ruku to bila jedina istina.tražio je neku dubinu života iz kojeg će iscrpiti i saznati sve.Slika je ostala slika mladog Dorijana a na podu tavana ležao je starac.Da bi došao do savršenstva za kojim je toliko tragao morao je ubiti slikara i uništiti svoj portret.Pa kako onda reći da ona nije važna.tijelom i umjetnošću-rekoše za Dorijana.Pokazao je da svijet puzi pred materijalnim i povšinskim….Svi mi želimo biti savršeni negdje u dubini sebe.mojom dušom.Živ. Da li je to bila pobjeda? -Postoji mnogo knjiga od kojih sam sazidana.Nije li to ono za čim često žudimo i čemu se divimo?Sa jedne strane Dorijan je bio genije koji je sve vidio u ljepoti.U početku me je to zabrinjavalo jer to ipak nije “pozitivan lik” ali upitala sam se onda šta je to pozitivan lik? Trebam li se sramiti moje identifikacije s njim?NE.nepromjenjeno pa je Dorijan gledao u njega kao da je to najveća vrijednost portreta.Sa druge strane može se reći da ja lažem.a za to svo vrijeme stari njegov portret.o ljepoti.Dorijan je rasparao sliku i ostao na mjestu mrtav.moramo tragati za savršenstvom i biti savršeni.možda će neki reći da je netačno ali to je slika sviju nas koji se krijemo iza lažnih portreta.Knjiga je sklop najljepsih stranica o ljubavi.omrzi svoju .čini mi se da je on to proživio.pobijediti kao i Dorijan.To čudoviste na ruci je imalo prsten.bar sa jedne strane jer mislim da nije materijalno sve a duhovno nista.Najslabije su one naše pobude čije smo prirode potpuno svjesni.živ.Nije shvatio da je bio poseban.pokazao je da je moguće pobijediti i pobijedio je.

jedinstvenu vrstu duhovne biografije. Zatočnik. Slobodno se moglo živjeti jedino kada bi u goste došao stari samardžija Petrak. i da se iz dana u dan «još umnožavaju po svijetu crni konji i crni konjanici.BAŠTA SLJEZOVE BOJE Ponovo se vraćajući svijetu djetinjstva. koji većim dijelom čuva raniju Ćopićevu vedrinu. jer ih čvrsto povezuje jedinstvena misao i značenje.. javljaju se tamniji.slika Dorijana Greja. noćni i dnevni vampiri». radoznalosti i snova. ono nije. dani neometanog dječjeg sanjarenja. Ovo djelo Ćopić je posvetio svom drugu iz djetinjstva i prijatelju iz rata. kada se život čini kao velika tajna i bajka. sjećajući se svojih ranih nestašluka. plava i crvena. POHOD NA MJESEC Jedna od najboljih priča ove zbirke je Pohod na mjesec. isti likovi i ambijent.Kako bih ja postupila kada bih prodrla u umjetnost. Ćopić govori o mračnim i razornim silama koje vladaju u ovom svijetu.Sopstvena ljepota ga je uništila.ako ikad pronađem vječnu mladost. Ona počinje naglašavanjem gušenja i okivanja unutrašnje energije «zanesenih dječaka». U ciklusu Dani crvenog sljeza. Ćopić slika zgode i nezgode vezane za dječaka i starce bez kojih se nijedno djetinjstvo ne može zamisliti. pričama «o dobrim starcima i zanesenim dječacima» iz doba svog djetinjstva.živila svoj a tuđi život.mladost za koju je preklinjao. ovo je dobro.Da li je on uništio nju ili ona njega. oporiji. razboljeniji tonovi..iscrpila sve estetske ljepote. u tragičnom liku bivšeg mitraljesca Stevana Batića. svijetu obojenom zvucima. mukliji. Ove dvije boje.». u vrijeme kada je knjiga objavljena Ćopić je imao 54 godine).shvaticemo istinu…… Branko Ćopić .ljepotu. Tada bi nastupali «Petrakovi dani». Pogotovo u posljednjoj priči ove zbirke.baci ogledalo i smrvi ga. ovo smiješ kazati. Ćopić stvara svoju posljednu zbirku. koji karakterišu Ćopićevu kjasniju prozu. Knjiga je podijeljena u tri cjeline: Jutra plavog sljeza. uslovljeno odnosom starijih. Posveta ima formu pisma i vrlo je važna za razumijevanje djela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana. označavaju dva perioda čovjekovog života. piscu Ziji Dizdareviću. kao i poruka samog djela. mirisima i slikama zavičaja. Ti tonovi. Tako djetinjstvo postaje njegovo bjegstvo i utočište od nezadovoljstva vremenom u kome živi i od zla koje sluti. Imaju ukupno 54 priče (zanimljivo je primjetiti analogiju između broja priča i Ćopićevih godina: naime.reći ću vam. a u vidu zapovijesti. ali ipak sve one čine pripovjednu cjelinu. isti narator i njegova reminiscencija.svakako je pitanje koje si stalno postavljam. postaju vidljiviji. Priču kazuje narator sa vremenske distance od nekoliko decenija. koje se doživljava kao neko zatvaranje i stezanje bića. Svaka priča iz zbirke je autonomna.Jednom kada se pogledamo u ogledalo i nekim slučajem budemo oduševljeni odrazom ogledala. Djelo Bašta sljezove boje predstavlja specifičnu sintezu cjelokupnog Ćopićevog stvaralaštva. ovo ne smiješ. specifičnu vrstu piščeve biografije. U toj svojoj zbirci kratkih priča. Ciklus Jutra plavog sljeza posvećen je ranom djetinjstvu. a ovo ne možeš. zahtjeva i savjeta: «ovo možeš. intenzitetom i kontrastom.Ne znam. koja mu je donijela Njegoševu nagradu. Inspirisan tragičnim stradanjem svog prijatelja u logoru. Nemirni ratnik i Dani crvenog sljeza. vremenu kada se mnogo sanja i žudi za nepoznatim i dalekim. Pojavom sutona započinjala . Pisac se toj zlosutnoj slici svijeta suprotstavlja onim čime može: pisanom riječju i pričama o ljudskoj dobroti. pričom «o jednoj bašti sljezove boje».Možda isto kao Dorijan.Do tada ostaje samo praznina i jedna slika.Prava je istina da svi mi imamo barem mali dio Dorijana u našim ličnostima.

kojima je strano sve što nije materijalno. zamora i stega krene u nepo.. već «vatrica». on bi da ispuni svaku želju. kao što to čini dječak u ovoj priči. toplinu. zaštitu. Jedini koji shvata njegov nemir i potrebu za noćnim idenjem u nepoznato i daleko jeste samardžija Petrak.. daleko. Njegov svijet nisu daljine i visine. u golu i sivu stvarnost vraća ga djeda Radino pitanje: «Baja. konkretno i čulno saznatljivo. Ali. želje i mogućnosti. onu noćnu i skrivenu stranu čovjekovog života koja se u toku dana krije od svakodnevice. rušili maštarije. U noći mjesec bukne kao «ogroman požar» i u tim trenucima narator zaboravlja na sve što je zemaljsko i postaje «mjesečar». racionalan. Petrak je. kazan i rakija. kuda ćeš?». mjesecom. Svijet je sastavljen od onih koji. U tom požaru se mire blisko i daleko. blisko. ali i da se čovjek odvoji od zemaljskog i »tvrdog svakodnevnog života» i da . Po povratku. svakodnevna riječ i brige. nemiran.oslobodjen od svih briga. prijateljstvo i ljubav. ali i čovjekovu podsvijest. Kada su se približili mjesec je «odskočio iza drveta». ide za mjesecom.bi druga avantura . U dječakovom snu «plamičak djedove vatre se razastro u moćan i stravičan mjesečev požar».znato.samardžija Petrak je spreman na sve.. zanemarujući golu stvarnost. nasuprot njemu.». djedovom ljubavlju zaštićen od zastrašujućeg kosmičkog prostranstva. iskonsku ljudsku potrebu da se sazna ono što je zagonetno i tajnovito. Samardžija Petrak pokušava da iživi svoje «vantazije». dječak se sve više pribojava te daljine.prekidali snove. označava sigurnost. «Pohod na mjesec» označava ljudsku radoznalost i čežnju za dalekim i nepoznatim. hladno. To nije hladni nebeski požar. stric Nidža). ali i od onih koji su za zemaljsko i racionalno (djed Rade. iako u poznim godinama. Možda je najbolje pomiriti jedno sa drugim. Mjesec simboliše ono što je nepoznato. imaginaciju i san.!» Odgovor na to pitanje moramo tražiti u sebi. stvarno. On misli na djedovu vatru pored kazana i na toplotu i sigurnost koju mu ona pruža: «žao mi je te vatrice u dolini. Likovi samardžije Petraka i djeda Rada razvijeni su na principu suprotnosti. željan da ga dotakne.. Što je bliži mjesecu. nepoznatog i hladnog nebeskog koje ne grije. to su za njega «vantazije» i on im se podsmijeva kao najvećim besmislicama. već vatrica koja priziva i kojoj se dječak sa radošću vraća. tamo gdje je prava sloboda. On ne ide izvan granica vidljivog i mogućeg. . Svijet ne može ni bez jednih ni bez drugih. u visine. Djedova vatrica simboliše ono što je zemaljsko. pošto to u djetinjstvu surovošću i nesmotrenošću drugih nije mogao. smjeli lovac na mjesec» će zadrijemati «medju djedovim koljenima». stezali i ubijali dušu svojom strogošću i racionalnošću. «velika delija.opčinjenost «najtajanstvenijim putnikom». veliki zanesenjak i maštar. što je rastužilo dječaka i on se osjetio nemoćnim i poraženim pred kosmičkim prostranstvom. streme duhovnom i u tome nalaze osnovni smisao života.kada je bilo najpotrebnije . zemaljsko i nebesko. Nasuprot djeda Radu koji uvijek opominje i brani. a noću raspaljuje kao sam mjesec. racionalno i iracionalno. Djeda Rade je. Pitanje je samo: «Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće. jer i njemu su .

Skupstine. bitke. KOMPOZICIJA: · pocetak rata · front: narod u borbi i povlacenju · Suvoborska bitka · valjevska ratna bolnica · odbrana. koje zahvataju razlicite krajeve. Prikazno je djelovanje diplomatije. Roman je zahvatio dvije kalendarske godine Prvog svjetskog rata. front i bolnice.izvan sopstvenog stvaralackog konteksta. Stepa Stepanovic. Ratni vihor je zahvatio ne samo narod nego i veliki broj pojedinaca. Radomir Putnik. gradove i sela. ali se on grana u bezbroj epizoda i situacija. prostor se prosiruje na Evropu i njene glavne gradove.Opsti (istorijski) plan ostvaruje se prikazom istorijskog dogadjaja . pripovijedanje je ostvareno na dva plana: opstem i pojedinacnom. Posebnu draz predstavlja cinjenica da su junaci ovog romana proistekli iz “Korena”. Osnovni dogadjaj je rat.Dobrica Cosic . a nastavljaju romaneskni zivot u “Vremenu zla” i “Deobama”. U romanu . prostor. opste i pojedinacno. u kojima se javljaju odjeci golgote Srbije. ostavivsi svoja stradanja i podvige istoriji naroda kome su pripadali. ali je vremenski to nepuna godina od izbijanja rata do povlacenja preko Albanije.VREME SMRTI O ROMANU “VREME SMRTI ” Roman “Vreme smrti” je roman epopeja. samo jednim dijelom. Dogadjaji su razvijeni i isprepleteni. Time je roman “Vreme smrti” samo segment siroke poluvijekovne istorije Srbije. dogadjaji i licnosti. jer je cijela Srbija popriste ratnih zbivanja i nesredjenih sudbina. Vlade. pokreti vojske. sa stokom i preostalom imovinom na jug Srbije · povlacenje naroda i vojske preko Albanije Likovi: . kralj Petar.Prvog svjetskog rata na tlu Srbije. Po tematici je istorijski roman. Ovim romanom Cosic se pridruzio piscima koji su za temu uzeli Prvi svjetski rat na tlu Srbije. od onih koje je istorija upamtila do onih koji su potonuli u zaborav. Nikola Pasic. General-staba. narod i pojedinca. Cosic ovaj rat i njegovo vrijeme sagledava u kontekstu individualne i nacionalne istorije od kraja XIX vijeka pa do Drugog svjetskog rata. Dok su ostali pisci ovaj rat sagledavali parcijalno. U ovom romanu su na najbolji nacin aktivirane sve osnovne epske karakteristike: vrijeme. Cosicev stvaralacki pristup Prvom svjetskom ratu razlikuju se od svih prethodnih. Nadezda Petrovic i dr. Unosenjem dokumentarne gradje. pa pad Beograda · povlacenje naroda. prestolonasljednik Aleksandar. Prostor je sirok. Ovaj plan je ispunjen djelovanjem velikog broja istorijskih licnosti: Zivojin Misic.

Nije mogao to da uradi. Iako tako postupa.Strogog prema sebi i svakome. Ona je jako vezana za porodicu. Olga je oslonac muzu i brizna majka djeci. Borio se za ideje. ” Pitao se zasto je sve njeznosti poklanjao Mileni. ponos. Pocinje da shvata da je uvijek bio razapet izmedju duznosti i porodice. Lik Olge Katic je jedan od najcjelovitijih zenskih likova u romanu. kao i uvijek da tada. neobrazovanog i neprosvijecenog. U odnosu prema njima ona je njezna. Vukasin mnogo voli svoga sina. Ona je od rodjenja u svemu bezbedno zivela. a ne stranke i politicari”. U Vukasinu Katicu su korijeni ondasnje intelektualno-politacke Srbije. Progresu hocu da sluzim. Politicar. Njegov cilj je bio duhovno obogacivanje i uzdizanje srpskog naroda. govorili su za Vukasina Katica. znao je da ce sudbinu srpskog naroda odrediti velike sile.tip supruge i majke.Shvatio je da je Srbija. Po tome.tip intelektualca i aplikacija egzistencijalnog problema raspinjanja izmedju opsteg interesa ( duznosti i poziva) i porodice. Pridrzavao ga se i u ratu. Njen odnos prema Vukasinu obiljezen je ljubavlju ( “Ona ga je volela bas takvog: zanetog. ni Vukasin. Iz straha da ne ponovi gresku Acima Katica nije zelio da utice na Ivana. tek kad shvata da bi mogao izgubiti Ivana za uvijek. jednak nam je i vek” . Ubrzo se u njoj javlja osjecanje praznine i neispunjenosti.. a i bojao se da ne povrijedi sina. Njegova porodica je trpila zbog njegovih ideala: ”Kako je to ziveo odricuci se bavljenja decom i cinjenja sitnih prijatnosti njima. sve te svoje 43 godine bez samostalne i znacajne odluke. srecu i neuspjehe sve je vezivala za Vukasina i sve je djelila sa njime.VUKASIN KATIC . jednako delo i nada. a ne za vlast: “Hocu znanjem da sluzim ovoj zemlji. nikad ne gubi neposrednost i ljudsku humanost.U jednom trenutku ipak je osjetio da je i on kao i Acim “izgubio” sina. zelela za okolinu da bude “srecna zena”. uvijek brine samo za svoje interese. OLGA KATIC . a od vlasti vise voli istinu”. Ona zaista nije imala pojma ni sta je covek. U Olgi se javlja sumnja u njihovu ljubav. zbog ne postovanja njegove odluke.”). ciniti u ljubavi. ni sta je to ljudski zivot u ovoj zemlji. Vukasin pocinje da razmislja o svojoj porodici. “ On je bio onaj redak covek koji zeli vlast. Znao je da srpski narod treba sam da se brine za svoju sudbinu. zivela je u iluzijama.Tu ljubav pokazuje u trenutku kada saznaje da je Ivan nestao u borbi i da jer zarobljen. A za to niko nije kriv. poslovati. Mrzio je prizemne ideje i shvatanje naroda . “Ratovi nas ravnaju: jednaka nam je moc. Skolujuci se u Evropi Vukasin je shvatio da se ta Evropa. a prema Ivanu je imao sasvim drugaciji odnos. Prvi veci nesporazum i sukob izmedju Olge i Vukasina zapocinje kada on odbija da intervenise i preko veza spase sina od frontova i stradanja . Vukasin nije intervenisao da ne bi izgubio dostojanstvo. Srbiji su potrebne fabrike i profesori . sa svakojakim iluzijama o svom ponosu. Ta ljubav se moze vidjeti i iz pisma koje mu salje. Divljenje. jer je osjecao da tako iznevjerava svoje principe. sama u ovom ratu. casnog. kako to da nije osecao kolika je radost raditi. Svesno je uzivala u obmanama bogatstva i gospodstva. suzenu i sebicnu sliku gledanja naroda na opste interese. od koje je srpski narod ocekivao tako mnogo. Pustio je da se sam formira kao licnost.Tada se sukobljavaju njena ljubav i njegova ideja. zaostalog. iako je sa saveznicima. elegantna i otmjena. bio je moto kojeg se pridrzavao Vukasin Katic. kada je zahvaljujuci svom polozaju mogao da omoguci da Ivan ne ode u rat. pazljiva. bandoglavog. odana i iskrena. trebalo bi da je .. a sme svakom da kaze istinu. Kako god rat zavsio . bez ijednog ozbiljnog rizika i sve do rata i bez velike patnje. ponos i osjecaj morala u ocima drugih i time dozivio sebe kao promasenog. Postaje svjesna da je “zivela jadno.

nego zato sto smatra da politicar mora da bude optimista.narode. U svom politickom djelovanju Pasic se rukovodi nekim principima koji su postali njegova zivotna pravila. humanog i nimalo subjektivnog.”.jer je Zivojin Misic bio isti kao i oni: ”Vidis li . prepoznatljiva i bliska . a lici na sve srpske vojnike! Ako mu skines sinjel i sapku. Odolijevajci toj ljubavi Olga brani svoju proslost.” Dr. kako ih njena neznost sve manje raduje. bez obzira na sredstva koji ce morati da upotrebi. NIKOLA PASIC -tip politicara i drzavnika i aplikacija politickog pitanja odnosa Srbije i saveznika. iskusnog. zabrinutog. ocevi. saosjeca.U kontaktima sa narodom nije oholi i samouvjereni politicar. Njegova rijec je utjesna. zali. Vojvoda Misic je istorijska licnost. Misic je bio protiv jugoslovenskog ujedinjenja. mora da bodri narod i uliva mu vjeru. oca i igracke volela. sto vise rastu. Covek isti ko mi”. sta je general? General. o sebi i svojim osjecanjima.narod. Srpska politika i diplomatija u Prvom svjetskom ratu olicena je u liku Nikole Pasica. radikala. a isti k’o mi.To mu i priznaje. ostroumnost. Zivojin Misic. a to nije po volji naroda:”Ujedinjenje vekovima razjedinjenih naroda vredi onda ako se u to ujedinjenje ravnopravno ulazu krv i kosti! A ja se bojim ujedinjenja za koje se bore politicari i novinari. ljekovita. Pasic sve podredjuje politickom cilju. brani onaj period svog zivota u Beogradu. Za njega je narod i njegov interes ispred svega. dok im je bila neophodna.Radic ce u njoj otkriti vrijednosti zene koje ce ga vezati za nju. Javice se ljubav koju i Olga i Mihajlo Radic precutkuju.Ali ona je bila srecna samo dok su joj deca bila mala. Ostavlja utisak uvijek budnog. Moze u politici ici u obracun sa pojedincima . Glavno njegovo ”oruzje” jeste . na koga je kivan i zasto. odlucnog. Misic hrabri.( Tola Dacic). Snaga samokontrole samosavladjivanja je znacajna vrlina Pasiceve licnosti. Tada shvata da ga nije dovoljno razumjela ni poznavala. sta mu smeta. On je tu da vodi politiku i da u tome postigne cilj koji je postavio. ne toliko sto je po prirodi optimista. mudrog. sve manje potrebna. ZIVOJIN MISIC -tip vojskovodje i ratnika. videces ga za plugom i motikom. jer je svjestan da rat vode obicni ljudi. dok su samo nju. pa je zato najizrazitiji predstavnik srpskog kolektiva. pjesnici i profesori.U poslovima politike narod je za Pasica vrhovno mjerilo. suzdrzavaju. Komandanta koji ne ratuje za pobjede i slavu vec za zivot i opstanak.srecna. Pravo Olgino razumijevanje Vukasinove licnosti pocinje kada je od njega dobila pismo u kojem govori o Ivanu. kada je za sve bila “srecna zena”. jer ga je upoznala u novom svjetlu. Pasic je spreman da prihvata kompromise koji ce dovesti do sporazuma. brani sve ono sto je bilo. uvijek suzdrzanog i skromnog komandanta. braca i domacini . Zeli da cuje sta taj vojnik misli. Kako je uvidjala da je deci. aplikacija problema jugoslovenskog ujedinjenja. nego skroman i jednostavan gradjanin i jedinka iz toga naroda. kako su Vukasinu politicke i nacionalne brige postajale i pred njom jedine njene brige. Medjutim. Ima osobine i vrline nasih predaka: odvaznost. ali ne i sa narodom. U nagonu za samoodrzanjem vojvoda Misic je vidio mogucnost trajanja i obnove snage za nove borbe koje su predstojale srpskom narodu. ona je svojim cutanjima i samocama sve jace osecala neku promasenost i beznacajnost sopstvenog zivota. hrabrost. tjesi. Narod mu je vjerovao. jer onda je i smisao politike obezvrijedjen.On voli. Tada ce ga zavoljeti punom ljubavlju. postuje i cijeni svoje vojnike. pati i voli. NJegov zivotni pricip je optimizam. Smatrao je da onaj ko se bori za svoj opstanak smije vise i moze duze da trpi od onoga koji se bori za pobjedu. Kada se obraca vojsci govori jednostavnim jezikom svojih boraca i seljaka.Smatrao je da to ujedinjenje zele samo politicari i pjesnici.

Vlada je mobilisala i djecake od deset godina i djake. Pasic iz “Vremena smrti” je politicar i drzavnik.Cudan je taj obicaj naseg naroda da u velike tragedije i stradanja pjesmom ispraca svoje najblize. da precuti i oprosti. a i tudje interese. Cak i kad je dozivljavao poraze znao je da ih pretvori u slavne pobjede. a nikada u potpunosti ispricana. Sa ove vremenske distance sigurno bismo se slozili sa njima. zlocinackom rasom”. Mnogo vise se bojao rata. U ovom ratu nije stradala samo vojska.. neobrazovan i neprosvecen. krenuo u rat. jer ipak je on “spasio Evropu turske tiranije”. koju je dodatno podsticala srpska vlast. Mnogi ljudi vole da kazu da je u nasem zivotu jedino smrt sigurna.umije da odstupi. Rusijom. Engleskom i vjecitom uzdanicom srpskog naroda. Esej: Vreme Smrti “Vreme smrti” je jos jedna. nego je uvijek branio sto je njegovo. jer situacija je i danas vrlo slicna onoj sa pocetka XX vijeka . zato on djeluje ljudski. prica o srpskom narodu. odnosno uticaja rata na njegovu licnost. s vjerom u saveznike..Zar treba te kosti da nadzive srpski rod? Da ostanu kao jedini dokaz nase slavne proslosti? Nastupilo je doba kada covjek mora podjednako da se bori za ocuvanje proslosti i tradicije i da se bori za svoju egzistenciju. da odobri i ono sto on licno ne odobrava. zvanu Balkan. o narodu koji nikad nije vodio osvajacke ratove. Njoj je samo trebala njegova junacka vojska za ostvarenje davno postavljenih ciljeva. prljavom.kojeg su smatrali “smrdljivom. Nisu mogli. do sada mnogo puta pricana. Ucinila ih svjedocima svih ratnih uzasa. I tako je narod. slavljen kao najveca pobjeda.” Srpski narod je uvijek vjerovao u svoju snagu. NJegov licni i porodicni zivot gotovo da ne postoji. Sahranjivali smo tu djecu. ali ni oni nisu mogli da pokore i zatru srpski duh.U tome je velicina njegove ljudske licnosti. U najboljem gunju i “opancima sa sest kaiseva” pracen pjesmom. Otkad se naselio na ovu raskrsnicu svih puteva. Kao politicar i drzavnik usmjeren je ka cilju izbavljenja srpskog naroda iz zla. Neki uceniji ljudi tadasnje Srbiji govorili su da je Srbija sama iako je sa saveznicima. Zrtvovala ih za ideju. Sjetimo se samo u koliko je pjesama opjevan Kosovski boj. . po svome i na svome da postoji. da brani svoje. po ko zna koji put u istoriji. ognjiste. Neki su to i uspjeli. “Bijese li na svijetu jos kojeg naroda da je satro djecu zbog drzave i nekih krajeva?” pita se Danko Popovic. Uvijek vodi racuna o situaciji i trenutnim okolnostima. A ta pjesma ubrzo se pretvara u lelek. Ratovao je sa velikim silama: Francuskom. jer “ovaj narod hoce da postoji.trpljenje i tolerancija. Iako se u svom politickom i drzavnickom djelovanju rukovodi svojim principima. on im nikad ne robuje. Ali ovoga puta nije ratovao sam . A seljacki srpski rod. u najcrnjim danima njene istorije. obnavlja je. jer rat mijenja ljude: “ Ako se vratim iz rata necu biti isti onaj koji je krenuo u rat”. vjerovao je u sjajne i mocne saveznike. o narodu kojeg je kroz dugu istoriju u rat uvlacio kad je ko htio. Prica o narodu koji je mnogo puta prolivao krv da bi odbranio svoju otadzbinu. a dicili se sto smo prenosili kosti nasih vladara. da u njoj zivi..Cemu sve to stradanje kad nikog nece ostati u drzavi. A u ratu stradaju svi . hrabrost i junastvo. Evropi nije stalo do subine jednog malog balkanskog naroda. svoju saveznicu.Pa i u Prvom svjetskom ratu covjek je smrt prihvatao kao sasvim realan ishod zivota. Vjerovao je da nece napustiti Srbiju. Pocetkom XX vijeka srpski narod je jos jednom morao da brani svoja vijekovna ognjista. nasu uzdanicu i buducnost.strpljenje. posredno ili neposredno. celjad i imovinu. mnogi osvajaci su pokusali da pokore srpski narod . narodski.

sto zbog prostora na kojem zivimo.Narod nije zelio slobodu po svaku cijenu. Sudbina srpskog naroda do sada je bio rat. drugi pjeva. Zelja za bogatstvom i moci nadvladala je osecaj humanosti. Ali covecanstvo to nikako da shvati. ljudima koji su izgubili svoje najmilije i svoje domove sloboda nije bila najvaznija.Samo mnogo unistenih porodica. Nicemu zivot ne smije da bude cijena. “Mi treba jednom da pogledamo sami sebe i da se izmjerimo pa da znamo koliki smo. Trazili su da se postuju njihove zrtve za drzavu. zena i djece u vjecnoj tuzi za za svojim sinovima i domacinima. Mi nismo velika sila” i zato treba treba da nadjemo druge nacine borbe za slobodu i postojanje. a bogat svakog moze da kupi”. jer dok su oni branili otadzbinu u rovovima.“pod tudjinom ili svojim : siromahu je svaki isti. Najvaznije je zivjeti . Nije ga bilo moguce izbeci. Ranjenicima. Oni su trazili pravdu. majki. sto zbog naseg mentaliteta. . Cosic se u romanu pita: “Koliko je besmislenih ratova bilo u istoriji?” Ali zar nije svaki rat besmislen? Zar nije bilo dovoljno ubijanja i razaranja? Ratovi nam ne donose nista dobro. liferanti i razni prevaranti bogatili su se na tudjoj nesreci: Na ovom svijetu odvajkada jedan kuka.

a iz tog vremena povremeno sjecanjem zalazi u neposrednu proslost.kuca. bez cvrsce povezanosti. vucemo za sobom cergu svog lutalastva. Ova knjiga novela objedinjena je glavnim junakom i jednim narativnim subjektom koji kazuje pricu.nesigurno. Prica o djetinjstvu je sklopljena iz niza malih dogadjaja. predmeti u kuci sve je to mogucnost da se u sjecanje vrate neki trenutci iz djetinjstva. Zato ova knjiga ima i neke osobine romana. prelomljen kroz prizmu djecijeg vidjenja. zeljenu ali jos nejasnu. U mnogim pricama nalazimo iskaze koji odrazavaju svijest o bijednom zivotu i ranim jadima. Medjutim nestalo je sve ono sto je mogo da ozivi sjecanje. Promicu pojedinci koji su u junakovom djetinjstvu bili vezani za njegovu sudbinu i uticali na neke dogadjaje: Anton Financ. zivotne. Zivot je sazidan od malih prica. potpuno subu skladu sa junakovim uvjerenjem da je zivot prica i da je prica zivot. Zivot tece u seoskoj sredini. medju obicnim i jednostavnim ljudima.. one se mogu osvjeziti i ozivjeti vrjeme i ljude iz proslosti. slucajni prolaznici kroz zivot Andreasa Sama. gospodja Rigo. Birani su onako kako ih sjecanje vraca u sadasnjost. gospodin Fuks.prtljagom.. Ulica . -Jednostavno kazivanje: Teme su svakodnevne. sitnih i svakodnevnih. da bi negdje pri kraju price sav jad bio izrazen jednom recenicom:. Vrijeme je ratno. gospodin Molnar. poslije mnogo godina za ulicom divljih kestenova.Danilo Kis . Kao sto je sjecanje prozracno i maglovito. Prica je zivot jer govori o njemu onakvom kakav jest i lijepom i ruznom i veselom i tuznom. U sjecanju dominiraju siromastvo. nesigurnost i bijeda kao stalni pratioci djetinjstva. Ipak.''Ulazimo u voz sa svojim smjesnim. -Sadrzina: Sadrzinu ove knjige cini kazivanje o teskom djetinjstvu Andreasa Sama. malih dozivljaja. Dogadjaji su obicni bez naglasenog dramskog naboja. I naracija i struktura... . ni kuce u Belmovoj ulici sedam u kojoj je Andreasova porodica zivjela. Svijet djetinjstva prikazan je kroz sjecanje.Rani jadi RANI JADI Analiza: Knjiga novela Rani jadi govori o ranom piscevom djetnjstvu. svacije. cijela prica je potraga. -Motiv kestenova i simbol prolaznosti: Motiv kestenova ponavlja se u prici Ulica divljih kestenova. zalosnu prciju mog djetinjstva''. pa opis toga zivota nije nista drugo nego niz prica. tako su i ove licnosti ostale skice i siluete. koje je proveo u Madjarskoj. koji su ostavili tragove na djecakov zivot i zivot njegove porodice. uspomene su sacuvane. a mastom u buducnost. koja je ziva u sjecanju Andreasa Sama ali je nema u stvarnosti kao sto nema ni divljih kestenova.

Mislim da ni Danilo Kis. izlaze se velikim naporima. Samo sjecanje na njih izaziva vrlo tuzna raspolozenja. boje. Iz te sposobnosti proistekla je ljubav prema prirodi u kojo ce zapazati sume. Da problem bude veci ovdje se ne radi samo o ''ranim jadima'' vec se ti jadi vuku kroz cijeli zivot. Ipak dok si dijete sve ti je nejasno i u tim trenutcima ne razmisljam puno o tome. osjetljiv na spoljasnje utiske prijemciv za sve sto je lijepocvijece. samo neko na tezi.Kakva osjecanja i raspolozenja izaziva knjiga? . vise patnje nego srece i radosti.Da li je moguce uopste saznati vrjednost zivota.Kakva je ''slika svijeta'' u knjizi rani jadi? Svijet je vrlo surov. da iz druzenja sa prirodom. 3. 2. koje kada najvise treba da uziva u zivotu i bude bezbrizan.Povezite naslov knjige sa svojim sjecanjima na rano djetinjstvo. 4. Iz zvuka vremena saznata je buducnost Andreasa Sama. mirisi. mozda samo da im sluzi kao podsjetnik.-Naracija: Upotreba treceg lica za kazivanje o sopstvenom zivotu otkriva junakov odnos prema djetijstvu u kojem je bilo vise ruznih nego lijepih dana. Ako je htjeo da prezivi morao je da radi. Ali ce zapazati i ono sto je ruzno i sto je proisteklo iz covjekovog nemarnog odnosa prema prirodi.cvijece. Tek kasnije. kao i mnogi drugi nikad ne bi saznali pravu vrijednost zivota da nisu dozivjeli nesto lose ili tesko. kao da se ovim oblikom narator brani od dogadjaja koji opisuje. ali ukazuje na momenat koji se ne zaboravlja. ali samo na tren. ali bez uspjeha. Danilo Kis je svojenaporno djetinjstvo dozivio kao neku vrstu prosvjetljenja. pogotovo kad je rijec o Srbima kao narodu. Mozda ja ovo primam ovako jer sam imao priliku da prozivim ''rane jade''. ali ''svijet'' to ne vidi.'' Stvarnost bola Andreasa Sama jeste vjecna prica o patnji koa o najupecatljivijoj oznaci zivota. Djecak Andreas je vrlo rano ''ispio gorku casu'' ovog svijeta. Ipak je on samo djete. -Pitanja: 1. neko na laksi nacin. sposoban je da oko sebe zapaza naoko nevazne detalje. Prica Kruske ne zauzima ni polovinu stranice knjige. Ponekad pomislim da je sve to bio samo tuzan san i da se nista od tog nije desilo.zvukove. Vrlo je tesko zamisliti svjest jednog djeteta. travke. zvuci. -Biografski elemementi: U prici Eolska harfa. gospodja Molnar izjednacava Andreasa sa psom. ali nekad je radio i ono sto nije htjeo. pocinju da naviru sjecanja cijih posljedica tek onda bivas svjestan. mirnocu i objektivnost kazivanja. Trece lice omogucava distancu. Mozda bi to i bilo normalno. kad odrastes. Onda pozelis da se vratis tamo i da izmjenis tok dogadjaja. ''Gospode kako sam nemocan pred ovim cvjecem. Nekim ljudima je to jednostavno neophodno da bi se ''opametili''. pa je kazivanje u trecem licu jednostavnije i lakse. -Andreas Sam: Andreas Sam je senzibilna licnost. njegova masta je ziva i nemirna. Svako u ranoj mladosti dozivi neke jade. ako nesto tesko i lose ne iskusis na svojoj kozi? Da li bi Kis bio ono sto jeste da noje sve to prozivio? Mislim da svi ljudi u zivou treba bar malo da osjete patnje i bola. takav je i danas mozda samo u nekom drugom obliku. da u sitnicama sagledava sustine i ljepote. razvije smisao za lijepo i sposobnost da se lijepo osjeti svuda oko sebe. koje ima epilosko mjesto i funkciju najvise je dato prostora djecakovom dozivljaju elektricne bandere kao ogromne eolske harfe sa koje se moze prepoznati zvuk vremena. Ipak djecak je uspio. Vrlo je malo ljudi cije djetinjstvo ne nosi naslov ove knjige. drvece. Ali kakav je bio svijet tada. Kao da ova kazivanja izazivaju mucna sjecanja. Ako mu se neces pokoravati jednostavno ce te ''pojesti''.mirise. proslog i buduceg.

-Esej: Covjek je oduvjek predstavljao misteriju i jos uvjek se ne moze dokuciti bit njegovog zivljenja. . bez obzira na starost. a za sve to je kriv sam covjek.Ova knjiga donosi mnogo nedoumica. jer svi mi nosimo klicu zla u sebi. A zasto? Zato kadtaman mislite da ste doznali bit i da ste stigli do kraja pojavi se na drugom kraju svijeta nesto jos nevidjeno i neodgonetnuto. Njenoj vrijednosti doprinosi i ta cinjenica da su sva ta zbivanja bila stvarna i da nista od toga nije izmisljeno. samim tim sto pocinje posvetom ''za djecu i odrasle''. Sve to govori o nepravdi i surovosti ovog svijeta. ma koliko se mi bunili to je istina.glad. ali svakim danom raste broj onih koji su istog misljenja.bolest. Jahaci apokalipse vec uveliko jasu na svojim konjima i haraju svijetom sireci rat. Jedno se zna: nijedan dogadjaj u istoriji nije prosao bez prolijevanja krvi. Da li je to bit zivljenja ili je samo sudbina ovog naroda ili je to sve samo ruzan san. Neopisiv je taj dozivljaj. Ovog pute bez ''barke'' i izuzetaka. mozda ja to tako vidim. takvo nesto ne postoji u snovima. ma koliko oni bili ruzni. Mislim da je krajnje vrijeme za ''Potop''.prevare. Nema nikakve sumnje da ova knjiga podjednako uzbudjuje sve osjetljive citaoce. Cemu i zasto zivjeti ako znas da ces ti ili tvoja djeca ili cak tvoji unuci morati uzeti pusku i ici u rat.ucjenjivanja. Mozda je ovo preuranjeno misljenje ili pesimisticno. Ali ne. To je jednostavno iskustvo koje covjek stice cim se rodi. kada poslije procitane knjige shvatis da si postao vrijedniji za saznanje o jednoj sudbini. Cijelo covjecanstvo se nalazi na ''rubu propasti''. U svijetu se toliko ''nakotilo'' zla.

nešto "radio protiv svoje države" i da je. Kao da je za uzor imao Brehtov epski teatar.pored Ilije Čvorovića . iz tih razloga. a to što izgleda tako gospodstveno i djeluje nenametljivo samo je maska i privid koji treba da zavara. zaradivši mukotrpnim radom nešto para.kako kaže glavni junak ove drame . kćerka Sonja. dovodi neke bradate ljude u stan. gdje je na stotine i hiljade ljudi prevaspitavano da se vrate ispravnom mišljenju. navlači platno na prozore. Ilija ne vjeruje u tu činjenicu. pa i promašeno i tragično: postaje psihički bolestan. pozvali u policiju. govori o "polaznim osnovama dugoročnog programa".BALKANSKI ŠPIJUN Balkanski špijun je dramsko djelo napisano u dva čina. zbog čega je kao informbirovac 1949. tamo u tuđini. njegova supruga. Zbog njega su ga zvali u policiju na "informativni razgovor".DUŠAN KOVAČEVIĆ . Po toj izopačenoj logici sve je jasno: ne treba se povoditi za utiskom koji na nas ostavlja čovjek iz našeg okruženja.još i Danica Čvorović. sumnja u njega i već je u njegovim očima "gadan i opasan čovek" jer da nije tako . o ekonomskoj stabilizaciji i potrebi da se više radi a manje priča i sastanči. čovjek izgubljenog smisla za normalno posmatranje i ponašanje. povratnik iz Pariza. nego za pretpostavkom da se baš u njemu krije neprijatelj i da ga. misli on."sve je suprotno od onoga što što izgleda da jeste". pa se stoga mora uvijek biti budan jer . On. Njegova je pretpostavka da je on. godine morao da robija na zloglasno Golom otoku. vjerovatno. u kojoj je prisutno 12 poglavlja. brat Đura i "balkanski špijun" Petar Jakovljević. Uključuje se i glas seljaka: on govori o selu koje hrani grad. Iliju. Od takve bolesti boluje i junak ove drame .Ovaj uvodni segment treba da pokaže društveni ambijent i nagovijesti istorijsko vrijeme u kome su junaci smješteni. čovjek koji je jednom ponio žig neprijatelja naroda. sada se stavlja u funkciju poniženja i mučenja. Po njegovoj logici policija se ne interesuje "za običnog i poštenog čoveka". U svemu tome on izgleda dosta naivno i smiješno. koji je bio žrtva jednog političkog mehanizma i ideološke tiranije. zašto bi njega. Iako je podstanar običan krojač koji se poslije dvadeset godina. Djeluje dosta nervozno. neka lopuža i kriminalac.Ilija Čvorović. krojač. Glavni junaci drame su .Drama Balkanski špijun počinje emisijom preko radija o tek završenoj sjednici od velike važnosti za zemlju. Na uopštavajući način i ispraznim jezikom govori se o njenom toku i zaključcima koji nikog konkretno ne obavezuju. postupak komponovanja primijenjen u drami Majka Hrabrost. pa još ako dolazi iz inostranstva. vratio u zemlju da otvori modni salon i da tu nastavi život. I kada su vijesti pri kraju. a svaki čin ima po pet naslovljenih poglavlja. Kompozicija pomalo neobična ako se na umu ima ustrojstvo drame u klasičnom smislu. Ilija za takvo prosuđivanje ima i "dokaze": on samo ćuti. krije neki "imperijalistički špijun" i neprijatelj naše društvene stvarnosti. jednostavnog ili pak poslovnog čovjeka. uvijek treba imati na oku. Dušan Kovačević za osnovu svoje komike uzima jedan društveni fenomen koji se može smatrati bolešću svakog komunističkog sistema i društva. pali cigaretu i pita za podstanara (gdje je on?) jer je njegovo prisustvo uzrok psihičkog stanja u kome se odjednom našao. a to je: na svakom mjestu i u svakom čovjekumoguć je neprijatelj naroda i postojećeg sistema. u kuhinju ulazi Ilija Čvorović. a to opet znači da se često iza naizgled povučenog. .

shvatajući da u svemu tome Ilija Čvorović pretjeruje. Svi obećavaju. mogu da rade šta hoće". ne važi i za "decu budžovana" koja se lako zapošljavaju. bez brige". projektor. Kasno uveče vraća se Ilija "krvavog lica i ruku.. i to baš u vrijeme kada je ekonomska stabilizacija glavni zadatak svakog građanina. Ilija to doživlja kao provjeru i uhođenje "mračnih sila" pošto je on jedina opasnost za njihovo djelovanje. preko veze. u centru grada. ispisujem molbe. stalno pojavljivati na vratima pod izgovorom da nekoga traže ili nešto nude. Ako neko greškom dobije njihov telefon. Prethodni citatpokazuje kako on u tome vidi najamnike poslane iz inostranstva da ruše njegovu zemlju i potkopavaju njen ekonomski sistem. Sve to Ilija priča svojoj supruzi Danici. U svojoj obuzetosti tim problemom on već osjeća da mu "spremaju nešto gadno". slučajno. što će Iliju dovesti do potpunog razočarenja: "Zlikovci im vršljaju ispred nosa. preobučeni špijuni u liku prosjaka. da bi na kraju izveo svoj zaključak: "On radi tačno. nadovezuje se svojim ispovijestima. Iz . nije na oku".praćenju podstanara i prikupljanju dokaza o njegovoj "zločinačkoj" aktivnosti. niti nekome izvan kuće nešto znači. onda su mirni.često izlazi iz kuće i šeta noću. na proljeće. zbog čega pada u velikuu depresiju. sigurno. naime. a niko ništa ne radi". I već predviđa kako će odsad nepoznati ljudi. a potom analizira u svom domu. ali od toga ništa. o čemu govori i slika s početka petog "poglavlja" koje nosi naslov "Pokušaj ubistva" i cijela naredna scena: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". koja je obuzeta kuhinjom. menjaju strane pare i planove. U takvom ponašanju birokratijeovaj čovjek vidi "uništavanje ljudskog dostojanstva". kupio je fotografski aparat sa teleobjektivom. snima njegove goste i sastanke. Prati ga. on telefonira inspektoru Državne bezbjednosti o kretanju i nekim susretima podstanara sa ljudima. a zatim i neplaćeno odsustvo. shvatajući muku svog podstanara. Danica. Ilija odlučuje da se sav posveti kontrašpijunaži . Radni dogovor svog stanara u kupljenoj kući sa izvođačima radova Ilija posmatra sa nekog balkona na koji se popeo uz gromobran. čekam sekretare(. a on samo ponavlja: Bez brige. Stanovali su "po šumama i podrumima" sve dok se nisu pozaduživali do do guše i nekako napravili tu skromnu kuću. priča o tome kako su im punih dvadeset godina obećavali stan i kraj podstanarskih muka. što. sa pocepanim odelom i bez jedne cipele na nozi". Radost majke i kćerke prekida dolazak oca Ilije koji je u nekoj zadihanosti i žurbi. Obuzet neprijateljstvom drugih prema njegovoj zemlji. obezvrjeđuje: "Po ceo dan skupljam neke potvrde i uverenja. Ako se javim. Ilijina obuzetost neprijateljima koji "kidišu" na njegov samoupravni sistem sve više raste i počinje da prelazi u pravu paranoju (bolesno stanje psihe kada čovjek postaje "progonilac progonilaca"). po zadatku. jedina savjest koja im stoji na putu: "Sad su zvali da vide hoću li se javiti. onako kako je napolju isplanirano". više od četrdeset puta je konkurisala.Nakon ove dramske situacije dolazi promjena: stiže i podstanar i priča o svojim nevoljama: ne može da riješi formalnosti oko otvaranja krojačkog salona jer ga birokratija. Inspektor. namirnicama. U njegovoj glavi je tako. Snimio je njegov sastanak u hotelu. Prelazeći olako preko velikog događaja u porodici. Drugi "dokaz": za mjesto stanovanjaizabrao je baš njihovu kuću jer je "izvan centra. olako prelazi preko njegovog telefonskog "referisanja". besparicom i brigom što ćerka kao diplomirani stomatolog već godinama nema posla. U narednoj dramskoj situaciji kao središnji lik javlja se kćerka Sonja (ima već trideset godina) sa viješću da je. Govori i o slučaju svoje kćerke: pet godina čeka na posao. mada za njega niko ne mari. kao građanina. majstora za kišobrane ili seljaka sa kajmakom. njegove šetnje sa nekom novinarkom i nekim drugim ljudima. našla posao. Prvo je uzeo godišnji odmor. čime se još više produbljuje slika o samovoljnosti i svemoći naše birokratije.).. Uvijek je to bilo u stilu: sigurno ćete dobiti. Ona. U tom kontekstu Ilija sebe doživljava kao jataka a svoju kuću kao sklonište mračnih sila. ispraćaj jednog iz grupe na aerodrmu.

samo ih treba znati prepoznati". O tom posebno govori "poglavlje" po naslovom "Rasprava o ocu". Dok radi projektor. Pristiže i Đura koji pripovijeda o tome kako je pratio nekog profesora. U narednom poglavlju "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". U međuvremenu stižu Ilija i Đura. Taj lov. sav je u žurbi jer treba na brzinu da se pripremi . što je . Ilija paranoično zaključuje: "Špijuni su među nama. Prije nego što će se oprostiti od Danice. Razrješenje. onda se vidi kako ga gužvaju i bacaju u vodu (a Ilija. inventivni Dušan Kovačević koristi slike projekcije. "izdajnik" u službi mračnih sila. nego ga tretira kao bolesnog i traži njegovo liječenje. "uvežbavanje streljačke sposobnosti" i "održavanje kondicije". a podstanara lisicama vezuju za stolicu.. da bi se pokazalo dokle doseže ljudska uobrazilja i kako ona postaje paranoja. kao "izučavanje terena oko Beograda". i to u jednom pravcu i samo na verbalnom planu.po njemu . iz neke kafane. Počinju da ga saslušavaju. bez obzira na činjenicu što je prelazio ulicu na nedozvoljenom mjestu. na sobnom tavanu je probušio je rupu i kroz nju stalno motri. pod krevet mu je podmetnuo mikrofon. pošto je prikupio dovoljno "dokaza" protiv "špijunske organizacije". U tako nešto on je čvrsto uvjeren. svezao i zatvorio u svoj podrum. U njemu Ilija referiše svojoj ženi o dvodnevnom boravku u Nišu radi prikupljanja informacija o podstanaru (posjetio je njegovog strica. da je porodica zapala u velike dugove zbog nabavke opreme za praćenje "neprijatelja". a u cilju očuvanja tobožnje nezavisnosti i blagostanja naroda. primijetio je Iliju na vrhu drveta u susjednom dvorištu kako ga slika. Bdijući nad poretkom svoje zemlje kao jedina savjest. a sve na osnovu pričanju zavidnog strica koji na sve moguće načine opanjkava svog sinovca. njena radnja ide linijom progresije. "zlikovac".njegove priče. on priča kako ga zamalo nisu ubili dok se krio u obližnjem žbunu jer su mislili da je u grmu lisica ili zec. pune priče i psovki.Pretposlednje "poglavlje" u drami je "Sve gori od goreg". iznoseći još jednom svoje ubjeđenje da je on "đubre". Ilija organizuje projekciju slajdova kojoj prisustvuju brat Đura i žena Danica. Iz razgovora majke i kćerke saznajemo da je Ilija izgubio posao. Kada je bio na ručku kod prijatelja. što će dovesti do sukoba između nje i kćerke koja u ocu vidi već bolesnog čovjeka. slike društva u lovu u okolini Beograda. razmatraju neki plan (po Ilijinom objašnjenju to može biti samo plan našeg instituta u Vinči). Ilija Čvorović u svoju aktivnost uključuje i brata blizanca.namjerno je htio da ga pregazi kolima dok je prelazio ulicu. Majka ne može da shvati kćerku koja ne podržava svog oca koji se bori za veliku stvar. . strinu). po Ilijinom mišljenju. Uhvaćene situacije su sljedeće: šetnja podstanara pored rijeke sa jednim muškarcem i ženom (Ilija ih je identifikovao: nepoznati je naučnik iz Vinče. Puštaju mu magnetofonske snimke njegovog razgovora sa profesoricom o ekonomskoj situaciji u zemlji i uzrocima slabe proizvodnje. a ona njegova ljubavnica). Ilija traži od njega da mu prizna sva "nedela". slijede slike iz pozorišta. koji je svuda i na svakom mjestu zagovarao neki sistem samozaštite od spoljnog i unutrašnjeg neprijatelja. naročito kad mu neko dođe u posjetu."Saslušanje". a podršku počinje da dobija i od svoje supruge koja je dosad bila sasvim po strani. traži od nje da mu kaže zašto ga prate.dio neprijateljskog scenarijakoji vodi u izvršenje likvidacija i sijanje nesigurnosti među građanima. njih troje sjede na splavu i za stolom razgovaraju. skače u rijeku da se dokopa "dokaza"). Traže od Danice da ode do Đurine žene. dato je u posljednjem "poglavlju" . izvan pješačkog prelaza. i nije pravi lov nego "čista vojna vežba pod firmom lova na fazane". saznajemo da je neko htio da ga ubije . uhvatio ga. ako može tako da se kaže. ali i putovanja koja je on preduzimao iz "bezbednosnih razloga".putuje u Njujork. organizovanje neprijateljskog izviđanja "po sistemu trojki". Podstanar Petar stiže u dom Čvorovića. iako je tek mjesec mart. Opsjednut problemom "špijunaže" i njenog razornog dejstva na zemlju. Đuru. Naime. Ovakvo razmišljanje je ishod simptoma jedne bolesti od koje je bolovalo jedno društvo i cijeli jedan poredak. Drama Balkanski špijun nema neke osobite obrte u svom razvoju.

kao što se i njemu. Om je spreman i na takvu žrtvu kao što je gledanje operete u pozorištu ("Računali su.Likovi (analiza) Ilija Čvorović Ilija Čvorović je čovek šezdesetih godina. a potom . A potom. On će pregledati stvari osumnjičenog i odpočeće da prati njegovo kretanje po gradu. u trenutku velike uzrujanosti. Ilija sve više ulazi u svoj novi posao istražitelja" uzima godišnji odmor.Vrhunac ideološke paranoje i fiks ideje o narodnim neprijateljima koje trebe omogućiti i uništiti. kćer Sonja. probudi se bes i rešenost da raskrinka neprijatelje. Ilija i njegov brat su vezali podstanara i počeli saslušanje. braća se ne razlikuju od svojih nekadašnjih istražnih sudija: potpuno se uživljavaju u svoj "posao" primenjujući metode verbalne i fizičke torture. Imamo li u vidu kome Ilija kazuje ove reči. snažnog. on počinje da se ispoveda.i dalje vezan za stolicu .U sadašnjosti je mučna svakodnevnica. kad vidim čoveka. Iako se previja od bolova. Iz tog mirnog porodičnog kruga i društvenog miljea izvlači Ilija poziv iz SUP-a na "informativni razgovor". Njegove priče o praćenju i onome što je video stvaraju psihozu straha u kući: slučajni telefonski pzivi. nepoznato lice na vratima-sve su to "znaci" da ga neprijatelji uhode. nervoznog i uznemirenog: nervozan je u hodu. kupuje fotoaparat sa teleobjektivom. jasno je da ih treba čitati u inverziji. psihozu straha. anoniman je jednostavan. pa posle mogu mirno da odu u kafanu. U njegovoj prošlosti je rat i ranjavanje a potom hapšenje i robijanje na Golom otoku. Mada je vezan za stolicu. putuju u mesta u koja odlaze podstanar i njegovi ljudi. Ilija je uveren da je stekao solidno iskustvo: "Sada. Ilija Čvorović. magnetofon. zove Đuru i traži od njega da krene na aerodrom i kako zna zaustavi sve letove. žena "davno ostarela. odnosno u duhu njegovog svetog pravila: "Sve je suprotno od onog što . desilo neposredno poslije rata. pre vremena". nezaposleni stomatolog. boreći se za život. BALKANSKI ŠPIJUN . traži pogledom lijek. nemir. U njemu su oživele rane prošlosti. pokretima. Ovakva revnost motivisana je da sa sebe skine sumnju policije i opet se vrati u miran život bez zebnje i straha. izgužvan. ružna sećanja. podstanar Petar Jakovljević. Brat blizanac Đuro priključuje mu se u istraživanju delovanja "imperijalističkih špijuna". koja je dovela u sumnju Ilijinu lojalnost. Ovo saslušanje osvežava davnašnje rane Ilijine: umesto da ispituje. bes je izazvala i sumnja na podstanara. ali ga nema jer ga Ilija nije kupio ("Nema ga u apotekama"). krupnog.Ali je već "prvi" radni dan doneo nevolje: došao je kući "prašnjav. To je prelomni trenutak . prisluškuju razgovore. izlazi u dvorište. dobija napad srca i pada. zadihanog. ako ih neko prati. Ilijina pojava na sceni pokazuje "čoveka u godinama. živi na periferiji.otišao je da dovede "uhapšenog" profesora na suočenje s Petrom. naravno noseći i stolicu za sobom. četvoronoške. on koji je robijao na Golom otoku. strepnje. Bes je izazvala činjenica što je pozvan u miliciju. Oni (naročito brat Đuro) ne prezaju ni od otvorenih pretnji likvidacijom. koji će drastično promijeniti njegovu svakodnevnicu. To je početak Ilijinog angažovanja na praćenju podstanara.da pokaže da je bio u zabludi. projektor za slajdove-komletnu opremu za posao u koji potpuno uranja. plećatog" . U načinu postavljanja pitanja. s namjerom da stigne na aerodrom prije polijetanja aviona. došao je u desetoj situaciji. ugruvanjedva stoji" U njemu je sazrelo uverenje da je podstanar " poslat iz inostranstva da organizuje neprijateljske grupe". načinu otresanja cigarete. odustaće zbog opere. Snimaju podstanara i njegovo društvo.bježi iz kuće. Kada saznaje od žene Danice da su podstanara zvali iz Priza nekoliko puta. Celu noć su proveli u razgovoru i ispalnirali dalji rad. Ilija dovlači telefon. dovlači se do telefona. obuzima ga panika: odmah zove inspektora. poziva hitnu pomoć. nisu računali da ima ljudi spremnih na sve"). Iliji. Podstanar bi da mu pomogne. Pozledu u saobraćajnoj nesreći tumači kao pokušaj ubistva i to još više pojačava napetost. I dok je Đura na putu . Besan je na ženu što je podstanarau izdala sobu i time " izdala " njega. tačno znam šta je". pretnjama i postupcima. Međutim. muža. u vrijeme informbiroa.

nego i delije vrlo groteskno: to je nesklad moći i delenja. sada je indoktrinacija došla iz njega samog.ova rečenica će se ponoviti u nekoliko scena. ali Danica ume da otrpi muževljeve reči. Apsurd Ilije Čvorovića je u tome što on nastoji da uništi "imperijalističke agente". u ponašanju podstanara ne pokušava da uoči pravi smisao. nego ga je uzbudilo sećanje na vreme kada je on ovako sedeo pred istražnim sudijom. U njemu su borac i rodoljub na jednoj strani. nego mu daje neki drugi mogući smisao ali sa negativnim predznakom. Ovaj razgovor sa "okrivljenim" ne samo da je uzbudio Iliju što ima pred sobom "uhvaćenog" neprijatelja. nego zove sanhu. Njeno mesto je u kuhinji (a kuhinja je i poprište dramskih zbivanja): na početku se vidi kako "sedi za kuhinjskim stolom. večito rasejana(. U njemu je podozrirvost prema vlasti.Ilijina misaono-ideološka transformacija kreće se od sumnje do paranoje. ali će biti uz njega: ne dozvoljava kćerki da vodi oca kod psihijatra jer on nije lud. Danica pak. pre vremena". Ranije je podlegao spoljašnjoj indoktrinaciji. u razgovoru sa inspektorom .odležao je dve godine robije. On će razgovorom kod inspektora pronaći u sebi potrebu da sve što se događa u stvarnosti tumači na svoj način pridajući ljudima. on nalazi sve više indicija da je njegov podstanar opasan čovek i "imperijalistički agent". kad god se povede razgovor o životu. koja rečnikom političkog praznoslavlja govori o "zacrtanim planovima". a uništava sebe.izgleda da jeste". Zato i sada. Tada se u njegovoj svesti utvrdilo sveto pravilo: "Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste". U ovoj sceni dolazi do izražaja narativnost dramskog govora: replike su prave male pripovesti od nekoliko stranica. to nam je sad svetinja". Ostali akteri drame Danica je dramski junak koji ne silazi sa scene: prisutna je kao domaćica. koja prete njegovom životu.sve što se menjalo kao da nije dotaklo njegovu ličnost. I tada Ilija nije obuzet mišlju da traži pomoć. na njegovo pitanje kako izlazi na kraj " sovim poskupljenjem".. Njen muž Ilija. ali su drugi ocenili da nije i . kako vreme prolazi. ali podozrivost prema "stranim elementima". sada je opet indoktriniran. u razgovoru sa podstanarom. U njoj se događa zanimljiv proces: ukoliko više sluša izveštaje na radiju i govore političara. majka. ljušti krompir i usput sluša radio" .On je već iskusio da ono što jeste ne mora to i da bude: bio je borac i komunista. itd. i Golootočani na drugoj strani. suprotne od onih koji se nude kao očigledni i sasvim jasni. Ilija tako nesvesno postaje oličenje totalitarne vlasti i njen instrument.ona kao domaćica najbolje oseća nemaštinu i bedu. "Krompirski posao" u ovoliko scena (a dramsko zbivanje traje četrdeset pet dana) ima jasnu socijalnu notu: krompir je pretežna hrana ove porodice. Daničin svakodnevni život nudi sumornu sliku životne stvarnosti . To ga odvodi u paranoju koja ga potpuno iščašuje iz stvarnosti i života. Ove reči će razgneviti Iliju koga je već načeo strah. utoliko je ogorčenija na sve ono što doživljava u prodavnici i na pijaci. Ilija je ostao na ideološkoj svijesti svoga vremena .) davno ostarela.. izjavljuje: "Privatili smo stabilizaciju. Nju će začuditi neki muževljevi postupci. ali u nekim situacijama i targično" on sve više pokazuje znake paranoje i sve više zapada u afektivna stanja. To je izdvaja iz prosečnosti koja se mogla slutuiti iz prvih . On je jednom bio indoktriniran i zbog te indoktrinacije ispaštao. ne samo da zapada u nevolje. koji nezadrživo tone u svet svoje prošlosti. oštro će progovotiti o situaciji u društvu.Naj oštrija društvena kritika izrečena je kroz usta ove Kovačićeve junakinje. Zato. ali su posledice mnogo ozbiljnije. "neprijateljima našeg društvenog sistema".Tragično je u liku Ilije Čvorovića. svet ideoloških utvara koje su uništile njegov život. Udaljavanje od stvarnosti deluje smešno i groteskno. Ona je " večito zamišljena i zabrinuta.Ilija Čvorović nije jednostavna ličnost. Ponaša se anahrono: misli da će zaustaviti neminovne procese tako što će on sam loviti "imperijalističke agente". Dok radio-emisije govore o nekoj apstraktnoj stvarnosti. mogućnosti i svrhe. sredstava i cilja. postupcima i pojavama neke moguće smislove. Danica ima samo reči jada i osude svega onoga što je snalazi u svakodnevnom životu. Odmah poslije didaskalije u kokoj se opisuje Daničin "krompirski posao" sledi govrna emisija sa radija. supruga.

u njenoj duši je snažni jad na sve ono što se događa. Iako je i ušla na strani onoga što čine njen muž i dever. briga za porodicu. U njoj je zdravo jezgro dramskog sveta. ali zato buran smeh prati mišljenje i čitanje dvojice braće. Čak i poslednja situacija kada podstanar izlazi napolje noseći glomaznu fotelju za koju je vezan lisicama. korektna za ponašanja i čitanja ostalih likova. a "olinjali službenici" maltretiraju stalnim odlaganjem i postavljanjem novih uslova. Za otvaranje su potrebne gomile papira. On deluje smireno i pribrano. čitalac ili gladalac ni jednog trenutka neveruju Iliji i Đuri: ne podležu iskušenju da da prihvate razmišljanje i uverenje dvojice braće. Sonja je dramski junak koji nema značajniju sižejnu funkciju: samo je agnes za uvođenje bočnog motiva: kćerka i roditelji. Petar je sticajem okolnosti upao u vrtlog jedne paranoične igre i jurnjave. razum i korektno ponašanje. jer su njeni. . ali ume da sačuva prisebnost. ne reaguje burno na Ilijine optužbe. ali im veruje. Što su žešći napadi braće.slika dramske igre: njena izmučenost i mirno podnošenje nekih muževljevih postupaka i ponašanja. Iz tih razloga. u situacijama u kojima se pojavljuje podstanar. pokušava da urazumi dvojicu braće. Podstanar (Petar) pojavljuje se samo u tri dramske situacije.Iako u delovanju i kretanju ovoga junaka nepoznanica i tajanstvenosti. tamo zaradio nešto novca i vratio se u svoju zemlju da otvori krojačku radnju. spoljašnja je slika ove žene. nema smeha na njegov račun. to je snažnija figura ovoga junaka: njegova snaga je u svesti da je sve to što mu se dešava velika glupost i da se mora jednom završiti. veliko razumevanje za muža i ono što on radi. On je čovek koji je rano otišao u inostranstvo. ne deluje smešno. ali je glavni agnes za pokretanje priče i zaplitanje dramskih sukoba.ona ne razume njihove postupke i ono što čine. nego tragikomično. to je nimalo ne karikira .

Četvrto pjevanje potencira bacanje žrtava u jamu: "Čuh meki udar. hvata ga čvrsto. na kraju svih muka. oštrim vrhom kame. Osnovno i dominantno osjećanje je sada jeza koja se naročito pojačava u trenutku kada subjekat.. probadaju im uši. drvo. grohot i neumjesne šale zločinaca:"eh. pošto je lišena čula vida. kroz uši im provlače žicu. vidimo. rušilačke svjetlosti. zločina. u prirodi ravnodušnosz spram stradanja žrtava i udesa ljudskog: "negdje je cvrčsk pjevo". U drugom pjevanju mučenja se nastavljaju. Tama odnosi pobjedu nad svjetlom i život postaje gusti mrak. subjekat rukom nalazi "zakoljak grozan" i čuje kako "krkjla grkljan u krvavoj rani". svjetlo i tama. koščatim rukama. Užasavajući prizori se uvećavaju naradbom dželata da žrtva. A u drugom pokušaju da se pokrene i "zaroni" ispod leševa i tako nađe spas od bombe. "jecaj" i priklano "ciktanje" žrtve u jami. a onda slijedi jedan udar kame u grlo. a put jedini je do jame. drugi u pleća. uništenja jer se prosipa. Žrtva više nema oči. Jeza izvire iz slika grozomornih detalja: krv se iz praznih očinjih jama sliva niz lice.umjesto da začepi usta koja vrište. završava u mraku: zločinac. Radnju prate zvučne slike koje su zamjena za čulo vida: jauk i plač mučenika prati objesni smijeh. i mesnata vreća/ Padaše dugo. Tako se na samom početku javlja stih : "Krv je moje svjetlo i moja tama". steže u samrtnički zagrljaj dok se . pa zato i :"Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!/ Mjeseče! Svijetlo ko majčino mlijeko!" Ali ostaje i vizuelni utisak u svijesti jedne druge sablasne. Nosioci te svjetlosti su ptica. rijeka. jednu malu vidio sam danas. ali ne i sjećanje na jednu raniju svjetlost. Ona je i "svjetlo" kao izvor života. "lubanje mrtvačke". Stara žena. žrtve završile u tami duboke jame. sa njom ide i "tama" koja dolazi nakon svjetla." Žrtva biva dovedena do jame.. životonosnu svjetlost koja simboliše ljepotu života i zadivljujuće prizor svijeta.svaka od njih. otiče i donosi jezu. To je ta jeziva slika kojom se završava prvo pjevanje.. vid je izgubljen.u očne duplje starice zabada svoje ruke. ali. Već se iz ovog prvog stiha sluti da će u djelu biti dominantna tri elementa: krv. "ćore". Njegova funkcija je da posvedoči i o dešavanjima u jami i da tako pruži cjelovitu sliku o zločinu.Jama . Pored nanošenja fizičkpg bola. javlja se i psihičko mučenjeuvrede: "Dupljaši". mrtva i već hladna tijela klize po krvi i sluzi "kao mrtve ribe studena tjelasa". Od šestog pjevanja počinje doživljaj subjekta u jami: polumrtvi ljudi.ovdje simbol zvjerstva. bolje reći do pakla naci ce i stradalnik koji kazuje o zločinu (peto pjevanje). krvava krvnikova kama. To je svjetlost u vidu odbljeska: " blijesak munjevita noža" i "bijela krvnikova koža" jer "do pojasa svi su bili goli/ I tako nagi oči su nam boli". i da rekonstruiše sva zbivanja oko sebe.zgnječi svoje oči. Krik žrtve sada prelazi u urlik. Prva riječ je "krv" . cerekanje. I dok se mučenja smjenjuju i bolovi traju. i sva ta mučenja imaju za cilj da čovjek što više obezvrijedi i ljudsko biće poništi: onesvješćene mokraćom svjeste. neko je pokušao da pobjegne i taj je bio ubijen. bičuju ih. Tada se gasi i poslednji "jauk"." Treći dio jame produbjluje patnje žrtve: jedna žena završava u ludilu.Ivan Goran Kovacic ANALIZA PJESME Pjesma je razvijena na principu kontrastiranja ili suprostavljanja različitih vrijednosti. Sam čin vađenja očiju izaziva grozu i jezu. Stravični put do jame . Krike i zapomaganja žrtava u jami ućutkuje prasak bombe.. žrtvama vadi oči da bi. sluhom pokušava i uspijeva da odredi svoju poziciju u redu i u odnosu na sva dešavanja. Žrtva.

nema ni pjesme.. pati. ako toga nema. i sve to u vidu retorskih pitanja kojima kao da nema kraja i koja. četvoronoške ide po livadi. sve što je nekad oličavalo život. strada čovjek živ?. saznanje da je osveta izvršena i nova svjetlost: " Široka svjetlost. koja donosi nežnost i vraća vjeru u ljude. A onda sledi susret sa oslobodiocima. Javljaju se i suze kao izraz jedne nove sreće:Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom. on čeka veče da izađe iz pakla/ jame.. puni usta travom i.brani. koljevka. umjesto toga. jer očiju nemam... Svjastan trenutka i položaja u kome je. majku sin? Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca. jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji put. postaje duhovni zanos bića. Jedino srcem.. djetinjstvo. prozorsko okno kroz koje je. Sama pomisao na te slike vodi u protest. izašavši iz jame..subjekat posmatrao parče neba.u vrijeme mira i spokoja... ko bi posvadočio o užasima što ih zločinac čini. Jama je puna.. Kraj poeme je u znaku pesme. sva odreda. koji dolazi sa slobodom. Ta svjetlost se ovdje.. a sa njim je stiglo i saznanje da su dželati zapalili selo.osjeća mržnju. a sa njom ispunjava ga potreba za osvetom. prinudom i silom... ni smijeha. a koja je sada samo prošlost i sjećanje. U osmom pjevanju stradalnik izranja iz gomile leševa dok mu "krv gusta/ kroz nosnice oštro briznu.. I brat joj stavjla mrtvoj na grud krin?.... ona je zamjena za fizičku svjetlost . ostaju bez odgovora: Zar ima mjesto bolesti i muka. vjetar je donijeo miris paljevine. koja je bila na početku svega. berbe. radovanja i svjetlosti. Naime. tami. . To je trenutak kada na rame pada ruka koja teši... toli žeđ. oduhotvoruje... Igazeći "prsa i trbuhe grubo". ni kletve.. gonjen strašnom žeđi..Zar ima mjesto gdje još vrište djeca. Žeđ je u stvari strašna potreba za životom jer..zgarišta i "na putu lešina od psa".. ali u sebi duboko jeca što ne može da je vrati u život dok "umirući stenje"." Pritajen... kao božji znaci/ Okupala me". izlazi iz jame (deveto pjevanje). ona je sada obilje umiranja i smrti. Sedmo pjevanje je u znaku polivanja žrtava krečom.... subjekat. da je u vatri izgorjalo sve: kuća. kola. Gdje trpi.... jedući posnu travu. Gdj im otac kćerku.. Sve je sagorjelo. Sada je to ona unutrašnja svjetlost koja grije i vraća vjeru u smisao života. Deseto pjevanje je u stvari evokacija onih momenata i životnih prizora i situacija iz kojih govori svijetlost života.. prela. na kraju pjesme .. kosmičku.. lastavičje gnijezdo pod strehom. trajanje u njegovim najrazličitijim manifestacijama: svadbe. u krik očajnika.. na početku Jame i ustupila mjesto. Stradalnik. greje..umjesto tuge...... kućni prag.

ničija šuma.od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.To ti e nagrada.a danas :carska šuma".njihovih bolova i njihove nesreće.David svojom riječi.O dobre carevine.Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka. reć' ćemo.suše.da se mijenjaju najčešće svjesno.a katkad i nesvjesno.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.ali su veći kao ljudi i imaju čojstva više no stotinu okupatora.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.neku nagradu.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.da se mijenjaju najčešće svjesno. David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka.već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim.koze i krave.od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva."Ova velika tagika .onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno jesu manje obrazovani od okupatora.Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime.i više od toga-državu koja iza njega stoji .Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga.jer je ona mene od napasti oslobodila. godine.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom.ni spahijska".ni carska.Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime. DAVID ŠTRBAC Junak satirične aktovke Jazavac pred sudom David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka.i više od toga-državu koja iza njega stoji .peče nagoni suze na oči.i još više .Zato on nije sam predstavnik seljaka iz Stričića.grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.Vrhunac bola.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.i još više -ropstvo uopšte.tek obložena providnom skramom humora.poplave.Davide .PETAR KOCIC Delo "Jazavac pred sudom" nastalo je 1904.kasti.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti.patnji.U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".a žena i djeca zaplakoše.JAZAVAC PRED SUDOM .ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.a katkad i nesvjesno.ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav jed.dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta."Oslobodio" ga je svinjčeta.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina.budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.postavila ga je u centar opšteseljačkih briga.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini .A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.

Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija. .U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud".postavila ga je u centar opšteseljačkih briga.krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti.čas molećiv i miran kao jagnje.kasti.Vrhunac bola.To ti e nagrada.umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta."Oslobodio" ga je svinjčeta.Brate kneže vrati ta tri vorinta carevini .Ova svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih nevolja:nerodice.kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta protiv okupacije.A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova.a danas :carska šuma".dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.-ropstvo uopšte.Ako čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom.suše.neku nagradu.poplave."Ova velika tagika .ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije strane.čas surov.U Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.ni carska. reć' ćemo.ni spahijska".Davide .David svojom riječi.koze i krave.peče nagoni suze na oči.grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.David je o čitavom svom životu govorio pred sudom i pred njim bio čas stidljiv.tek obložena providnom skramom humora.onda će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.njihovih bolova i njihove nesreće.budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom smislu.Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko.jer je ona mene od napasti oslobodila.patnji.O dobre carevine.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud "oslobodio" sina.a žena i djeca zaplakoše.ničija šuma.Kočić u kratkim i ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.

Osnovna zamisao pisceva u Dangi bila je da se prikaze odnos vlasti i podanika. pocast. vitestvo i rodoljublje. Narator nije imenovan. poltronsko i servilno. ali je Domanovi} bio razocaran i drzanjem gradjanstva (naroda): ono je bilo podanicko.Sjajno dugme sa policijske uniforme. pisac i publicista imao veoma kritican odnos prema stvarnosti svoga vremena: one za vrijeme vladavine Obrenovica i one poslije majskog prevrata i dolaska nove dinastije i nove vlasti. a naratorov san je predocen u unutrasnoj prici. .Narator o sebi i svom narodu.Zbor. pijuckanje vina i citanje knjige. recanica je krcata informacijama. Naglaseno ironiski ili satirican odnos prema stvarnosti i prikazanim pojedinostima ima kohezionu funkciju i ponistava mane fragmentarne strukture pripovjetke.Clanak.to je niz epizodnih situacija koje se ne osjecaju kao jedinstven i uzrocno posredicni tok zbivanja. . Iskaz domanovicev je zbijen. Na meti njegove satiricano .Jahanje. Prolog (java) . .Razgovor sa gostijonicarem.Radoje Domanovic . kojima se atakuje na cast i ljudsko dostojanstvo uzimaju se kao zasluga. Struktura ove pripovjetke moze se predstaviti na slijedeci nacin.Zigosanje. . .Cackanje zuba. nepoznatom svijetu.jahanje i zigosanje: sramni cinovi. Fabula je jednostavna . Njegova je uloga kao kazivaca spoljasne price da uvede u zbivanja koja se odvijaju u nekom drugom. podanistvo i servilnost gradjanstva (naroda): pokvarenost i nevaljalstvo: pomjerane (degradirane) vrijednosti . a pojedinosti emituju doslovno i preneseno znacenje: slika ili iskaz su obojeni ironijom ili satirom. Prica je data kroz dvije slike: naratorova stvarnost i naratorov san.Putovanje kroz noc.analize pripovedaka Danga Domanovic je kao covjek. . Danga je kratka pripovjetka. To je uslovilo specificnu kompoziciju: naratorova stv arnost je predocena u okvirnoj ili spoljasnoj prici. . Meta veoma ostre i ljute satire su obest i osijonost vlasti: podlost. U unutrasnoj prici on je samo posmatrac koji predocava i povremenim pitanjima provocira ispoljavanje drugih aktera prica. labave kompozicije i fragmentarne strukture. Prica iz sna . . niti je dovoljno individualizovan i prilicno je pasivan.alegorijske proze bila je vlast i njeni predstavnici.

Budjenje. Pasic i Radikalna stranka samo su podsticaj i povod. Imamo li u vidu da je svaka scena u funkciji alegorisko . ispijena lica.onim za koje smatramo da su bitni za razumjevanje pisceve intencije i sustine pripovjetke. Ali dok Izrajelci. mutna. bez ikakve nade u izbavljenje. Zato cemo u ovoj interpretaciji zadrzati samo na nekim segmentima pripovjetke i nekim umjetnickim slikama . Vodja strelica Pripovjetka Vodja je cjelovitija pripovjedna cjelina: postoji jasna fabula sa uocljivim uzrocno . Ali. Izmedju biblijske price o obecanoj zemlji i ove Domaoviceve price postoji sustinska razlika: u Bibliji je ispricana jedna legenda.nasao se u bespucu. ali ce citalac Vodje. Motiv vodje i naroda ima biblijsko porjeklo: u knjigama Izlazak i Mojsije (Stari zavjet) nalazi se legenda o Mojsiju koji vodi svoj narod ka obecanoj zemlji.satiricnim tonom. aktere price. iz svake replike ili dijaloske sekvence izbija snazna ironija. u vremenima daleko poslije Pasicevog vremena.Poslije nekoliko dana Lear ponosno seta gradom. dolazimo do zakljucka da je potpuna analiza pripovjetke u svim pojedinostima nemoguca. poslije cetrdeset godina trazenja kroz pustinju. U osnovi price covjekova iskonska tezna i potreba da traga za boljim zivotom i trazi obecanu zemlju. iskaze i pojedine rijeci. Nasa analiza se usredsredjuje na tri segmenta pripovjetke: prolog (spoljasna prica). Ucesnici zbora su " blijeda. Domanovicev narod ne uspjeva da stigne na cilj . a pripovjedanje ima hronoloski tok. koji su uvjek prisutni u drustvenom i politickom zivotu. sadrzi slike i situacije koje su uvjiek moguce. dijaloske replike. u Domanovicevoj prici na ironican i satirican nacin je ispricana prica o jednom narodu i njegovom vodji: i narod i vodja su ovdje na udaru ostre i jetke ironije. stizu iz Egipta u obecanu zemlju. . jedna od mnogih koje cine legendarnu istoriju izrajelskog naroda. . Ova tri segmenta isticu se sveobuhvatnom slikom odnosa vlalsti i podanika. glasovi su nejaki i iznemogli. Primjecuje se da je ova nevelika pripovjetka sastavljena iz velikog broja epizoda i scena. gotovo besvjesna pogleda". predocavanjem poremecenih moralnih vrijednosti i naglasenim i ironicno . Vodja kao umjetnicko djelo nosi u sebi umjetnicke istine koje su svevremene.. Savremenici su mogli u prici vidjeti aktuelnu politicku situaciju. kao i da se ostvaruje velikim brojem pojedinosti. umjetnicke slike. Dugo je sadrzina ove pripovjetke iskljucivio vezivana za Nikolu Pasica i njegovo vodjenje Radikalne stranke. Postupkom in medias res citalac je uveden u sjediste zbivanja: prica zapocinje narodnim zborom na kome se raspravlja o potrebi da se krene u bijeli svijet i potrazi bolja i plodnija zemlja jer se na zvanicnoj zemlji ne moze opstati posto je neplodna i sva od prljusi i kamena. predocava ponasanje moguce u svim vremenima.satiricnog predocavanja stvarnosti i satiricnog sibanja prilika i naravi. Svaki detalj na putu ka obecanoj zemlji zahvacen je ironijom.posljedicnim tokom u kome iz jedne situacije proizilazi druga. Citaocu ostaje dosta prostora da analizuje situacije.Razgovor u mehani. Epilog .Narator pred sudnicom. vidjeti svoje politicko okruzenje i svoje Pasice. . tupa. jahanje i zigosanje (unutrasnja prica).

Ponovljeni zakoni.Sveto Pismo Naziv Biblija potice od reci biblos i biblion(knjiga).prema temi koju obradjuje . Knjiga proroka Danila.ali je Bog svoj Zavet odrzao.Biblija . Psalmi se vezuju za davidovo ime ime ("Psalmi Davidovi").Mojsije prima od Boga tablice (deset bozjih zapovesti) i tim cinom jevrejski narod postaje ''izabrani narod''.coveku i Bogu. Stari zavet se sastoji iz 46 knjiga koje su grupisane u 5 celina:Petoknjizje(ili njige Mojsijeve).Levitski zakonik.Ova knjiga nad knjigama deli se na dva dela:Stari zavet i Novi zavet.muzici.ima ih 16.Cine je 73 knjige:46 starozavetnih i 27 novozavetnih..koja je postala izabrani bozji narod. Ljudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio.Istorijske knjige. U prvom je sav smisao izrailjskog naroda:njegova mitologija religija .koju je i hriscanska religija prihvatila kao svoju. Istorijske knjige.Ovaj deo Biblije jevrejska tradicija naziva.savez se desio po ozlasku jevrejskog naroda iz Misira (Egipta) a sklopljen je izmedju Boga i Mojsija kao narodnog izaslanika.Knjiga proroka Jeremije .Ukupno ima 150 psalama.Kaaradzic 1847(Novi zavet) i Djuro Danicic 1869(Stari zavet).Zakon.osvetljavaju nastajanje Saveza Jahve s Izraelom .On je obecao ljudima da ce se starati o njima a oni su se zavetovali da ce se drzati njegovih zakona.Prvi prevodi uradjeni su u vreme stvaranja slovenske pismenosti (Cirilo i Metodije). Biblija zapocinje Knjigom postanja a zavrsava Otkrovenjem ili Apokalipsom.Bog poucava svoj narod o sebi . Drugi savez sklopljen je izmedju Boga i svih ljudi posredstvom Isusa Hrista .Tora.Knjiga brojeva. Biblija je vekovima izvor nadahnuca u knjizevnosti . Poucne (mudronosne) knjige sadrze sabrano opste ljudsko iskustvo o prirodi . Novi zavet je nastao na starogrckom jeziku kao sveta knjiga samo hriscanske religije.Ona se u hriscanskom svetu zove i Sveto pismo. Stari zavet je sveta knjiga jevrejske (mojsijevske )religije.Psalmi.ljudi su se ogresavali o Boga . U oba dela Biblije glavno mesto zauzima savez ili zavet. Prorocke knjige cine 4 velike knjige:Knjiga proroka Isaije.slikarstvu i vajarstvu. .nastala na hebrejskom jeziku . Petoknjizje ili Knjige Mojsijeve cine:Knjiga postanja.Poucne knjige i Prorocke knjige.Na srpski jezik preveli su je Vuk S. Stari zavet Stari zavet kazuje o sporazumu Boga sa Avramom i njegovom porodicom. Biblija je rano prevodjena i na slovenske jezike.LJudi i zene bili su se odvratili od Boga i iskvarili savrseni svet koji je on stvorio.Knjiga proroka Jezekilja.prorocka vizija i poezije.Knjiga izlazaka.

Otkrovenje ili Apokalipsa predstavlja zavrsetak zbirke biblijskih spisa.Zakljucuje Bibliju vizijom novoga sveta. U prvom delu obradjuju se opstecovecanska pitanja o Bogu stvoritelju.Legenda o potopu je jedna od najstarijih pa takvo mesto zauzima i u biblijskim knjigama .Jevandjelja po Jovanu.Nalazi se u Prvoj knjizi Mojsijevoj (Postanju) .s kojima pocinje spasenje celog covecanstva.ljudski rod i sve zivo na zemlji/.Novi zavet se sastoji iz 27 knjiga..ostavio je najcistije i najblagorodnije duse da obnove svet .Poslanice apostola Pavla.Poslanice i Otkrovenje ili Apokalipsa.Novi zavet Novi zavet je kazivanje o Isusu Hristu i njegovom dolasku da utvrdi novi sporazum izmedju Boga i ljudi. Poslanice apostola Pavla se smatraju nadahnutim i merodavnim za propovedanje vere.dobru i zlu. Besjeda na gori Jevandjelje po Mateju (28 galava) odrazava zivot prve hriscanske zajednice (crkve) u Jerusalimu .novog neba i nove zemlje.Legenda u osnovu ima pouku: Bog je ljude kaznio potopom zato sto su se namnozili i zato sto se namnozilo zlo u cinjenju i misljenju "Gospod videci da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji.Jevandjelje po Marku.Matejevo jevandjelje sadrzi 5 besjeda hristovih od kojih je najcuvenija Besjeda na .Svako zlo u ljudskom rodu vratice se zlom od covekove ruke. Jevandjelja znace blagovest .Izraelaca.izraz radostiSredisnja licnost je Isus Hristos kao Sin Bozji koji propovedom uspostavlja vezu Boga i coveka.Cetiri su Jevandjelja:Jevandjelje po Mateju.kaznio ga je potopom ali ga nije unistio. O potopu se peva i u Epu o Gilgamesu.sledbenici pronose sirom sveta radosnu vest o Bozjem obecanju novog zivota u Hristu.Jevandjelja po Luki.poreklu i sudbini coveka.koje su grupisane u 5 celina:Jevandjelja.Opisuje se Isusova licnost a njegove reci i dela treba da postave norme za zivot Pracrkve.Bog se odrice da ponovo salje potop ali upozorava da ce se ljudi sami istrebiti ako zlo udje u njih i budu prolivali tudju krv. Legenda o potopu Knjiga postanja ili Prva knjiga Mojsijeva (50 glava) predstavlja sadrzinsku osnovu celog Starog zaveta.i da su sve misli srca njihova samo zle" Bog se jednom pokajao sto je stvorio svet jer se ovaj mnogo pokvario.Sin Bozji Isus Hristos umro je da bi svim ljudima doneo oprostaj kroz veru i njega. Dela apostolska predstavljaju nastavak Jevandjelja u kome se pokazuje kako se Isusov zivot produzava u Crkvi kao njegovom delu.Dela apostolska.Posle Hristovog vaskrsenja . U drugom delu kazuje se o Bozjem izboru praotaca i patrijarha a potom i njihovog naroda.

uzima uze i obesi se. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato ce on pred svima prati ruke i govoriti:"Ja nisam kriv u krvi ovoga pravednika.vi cete videti". Isus sa prezrenjem gleda na sve optuzbe i ne odgovara na pitanja sudije Pontija Pilata.sidji sa krsta". Najvazniji elementi ovog moralnog kodeksa su : -ne ubij -ne gnjevi se na brata svojega -miri se sa suparnikom -na cini preljube -ne kuni se nikako:ni nebom.:Narod se rugao muzeniku razapetom na krstu i uzivao u tudjim mukama>"Ako si sin Bozji .Mnogi su tada uzviknuli:"Zaista ovaj bese Sin Bozji".iskupljenja. U jednom trenutku.Sudija Pilat je ispitivanjem utvrdio Isusovu nevinost.Hristova pojava i ucenje smetali su jevrejskom svestenstvu i ono ga optuzi da huli na Boga.ni zemljom .masa odgovara:" Da se razapne".Za takvu optuzbu donosila se smrtna presuda. .U ovu pricu usli su motivi lazne optuzbe izdaje .ni glavom svojom -ne braniti se od zla -ako ti uzme kosulju . Bogati Josif uzeo je Hristovo telo i zakopao ga u grobnicu. U njoj su sadrzani Isusov proglas kraljevstva nebeskog i njegov nauk ucenicima (apostolima) i narodu.Vaskrsenje je obnova zivota.Karakteristican je sledeci momenat>Pilat pita sta ciniti sa Hristom.Predase ga rimskom namesniku Pontiju Pilatu pod optuzbom da buni narod i govori da je on car.Narod je na ovo odgovorio:"Krv njegova i na nas i na decu nasu" U ovim recenicama sadrzana je misao o nezasluzenom stradanju Hristovom.Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsenja oznacavaju pomeranje zivotnih vrednosti i moralnih principa na kojima pociva ljudski rod.stradanja dostojanstva.idi s njime dva -koji iste .grob je ostao prazan.pomrli sveci su ustali.pokajanja.gori.Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim sto jevrejski svestenici kazu .vazece i za apostole i za narod koga uce vjeri.daj mu i haljine -ako te potera po jedan sahat .zemlja se protresla .Duh istine i pravde jaci je od duha sile i zla. Razapeti Isus nije ostavljen na tim mukama.u mukama. Dosetio se svog prava da povodom jevrejskog praznika Pashe pusti jednog suznja.Nakon ovih reci ispustio je dusu i desilo se cudo:crvena zavesa rascepila se na dvoje.Najobimniji dio Besjede na gori je onaj u kojem se navode moralne norme .kao sto je savrsen otac vas nebeski" Stradanje i vaskrsenje Hristovo Prica o stradanju i vasksenju Isusa Hrista ispricana je u 27 i 28 poglavlju Jevandjelja po Mateju.Posle 3 dana Isus je vaskrsao.grobovi su se otvorili .simbol neunistivosti duha na kome pociva vera u Boga.vernosti.podaj mu -ljubite neprijatelje svoje Poruka Besjede je u poenti: "Budite vi dakle savrseni. Na drugoj strani vec je izrazen prezir prema Judi kao izdajniku. Isus se obrati Bogu:"Boze moj zasto si me ostavio".Svestenici su spremno odgovorili da pusti Varavu odmetnika i ubicu.Juda baca u crkvu 30 srebrenjaka koje je dobio za izdaju .

Februarska revolucija 1. III-1933.Natalija rada 5. srpom i cekicem. Za ovo veliko djelo M. postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude Šolohov nastojao da prikaže i to mu je veoma zamjereno." Fabula: 1. Krst.Grigorije sa bijelima 7.Natalija rada blizance 3.Oktobar 2.Valet .Radnici i Štokman-boljševicka skupina 3.Aksinja i Listnicki. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su Šolohovljeve "Donske pripovijesti". Lenjin.Potjolkov i Cernjecov 4.Porodica Melehovih.Šolohov Gotovo sav svoj život proveo je Šolohov na Donu. HAPŠENJE Štokmana. nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca".Trgovci Mohovi. Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode Šolohovu savremene i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio štampani su 1928.Rat 1916. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj istoriji:I svjetski rat.Koršunovi. a posljednji IV1940.Buncuk 2.Grigorije ranjen dolazi kuci 5. Februarska revolucija. Ruše stare norme morala i života uopšte.Natalija pokušava da se ubije. Engels. Rat 3.Grigorije se vraca kuci 1.Šolohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloženju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu života ruskog naroda. bolji ljudi (boljševici) MIJENJAJU zvijezdom.Grigorije se ženi Natalijom 1. novi. Medutim. do marta 1922.A. godine.Natalija se vraca Melehovim 2. "pravilne raspodjele" (svakom prema potrebi.Mihail A. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912.).Grigorije odlazi u vojsku 1. svakom prema radu.Grigorije i Aksinja 2. živjeci sa kozacima.Grigorije napušta kucu i bježi s Aksinjom 4.Nezadovoljstvo.Tihi Don .Potjolkov. 2. Stoga nije neobicno što je Don s kozacima glavna tema njegovog književnog stvaralaštva..Natalija i Aksinja 4.Grigorije sa boljševicima 3. Tihi Don je najvece djelo poslijeoktobarske ruske književnosti i zasigurno jedno od najvecih uopšte u XX vijeku. Oktobarska revolucija. Novi junaci su Marks. i 1929. Gradanski rat.Grigorije odlikovan 5.Kozaci se vracaju.Rat 1917.Crveni i bijeli-sukob. itd.Ratne operacije 6.

Petar .Oni su predstavljeni kroz Štokmana. zatim bijeli pa onda ustanik. postaje simbol ljudskosti.ilinična melehova. moralne cistote i viteštva.napušta Aksinju 3. Dunjaša.Listnicki se ženi. Okosnice radnje predstavljaju: -na prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom -Grigorijev odlazak u rat -pojava boljševika i komunisticka vlast -sukob crvenih i bijelih Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana. Sam Melehov.Grigorije.1.Ustanici prelaze na lijevu obalu Dona 7.ILINIČNA.dolazi kuci i vraca se 5. a duša mu je "tamna kao prazan bunar". naprotiv.Darja se davi u Donu 6.Stepan i Aksinja 4.Grigorije i Fominova banda 6. na teritoriji Donska Oblast.odn.Kako je radnja romana obimna mjesto radnje nije jedno. Darja. Tema:kontrarevolucija oko Dona Ideja:besmisao rata(bratoubilackog) Likovi:Grigorije Melehov. Melehovi-Astahovi i MelehoviKoševoj.Raspad donske vojske.pantelej melehov.Grigorije i general 3. Šolohov nam takode istice i slijedece tokove radnje: Melehovi-Koršunovi.Miška Koševoj ubija Petra 6. On je poražen u sticaju istorijskih dogadaja i okolnosti. onako kako je i živjela. razvija se u nekoliko posebnih. Koševoja. ali je pobjednik stamenošcu i dosljednošcu svog moralnog lika. Natalija.Rat u aprilu 1918.Stepan se vraca iz zarobljeništva. Pantelej. Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista. Kroz glavne likove ovog romana predstavljen nam je i život kozaka u ratu i miru. Medutim. bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljševici kao nosioci nove svijesti.Umire ILINIČNA 4. Potjolkova.Njegov daljnji put je nedorecen. Kroz cijeli roman pratimo preobražaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao.Umire Aksinja 8.Natalija Melehov.Rascjep u kozaštvu 2.Grigorije komandant.Miška Koševoj ubija Grišaku. Grigorije se vraca kuci i živi sa sinom.Stepan. ipak.sinu Radnja romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX vijeke na jugu Rusije.Grigorije se razboljeva 5.Aksinja. Kuca Melehovih je u središtu romaneskne price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu.u previranjima savremenim mu. da bi zatim ponovo postao crveni i na posljetku otpadnik u Fominovoj bandi.pali kuce 1.Grigorije i Koševoj 5.Umire Pantelej 1.Grigorije demobilisan.Grigorije. Ova fabularna linija(Melehovi).Aksinja i Grigorije 8.Grigorije stupa u Crvenu armiju 2.Koševoj i Dunjaška 3.Aksinja Astahov.Grigorije se vraca kuci.Aksinja i Stepan.Bijeg Grigorija i Aksinje 7.Prohor i Aksinja odstupaju 7. On je najprije crveni.Darja Melehov.Grigorije 2.Vecina junaka u Tihom Donu tragicno skoncava. linija zbivanja vezana je ponajviše za mjesto Tatara Jagodno-front.Natalija umire 4. sporednih tokova:Petar.

i Grigorije je bio malo povijen..pri povratku sa turskog ratišta. Naravno.Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta sa .ima se cim disati.Na samrti je rodila Panteleja.a mladi Grigorije.Ono nije imalo sazaljenja".bezgranicna ljubav od koje ce se Grigorije povremeno udaljavati.cak i u osmehu bilo je kod obojice nešto zajednicko divljacno.Isto kao otac.jer drugacije nije umio.u više dimenzija:kao vojnik kozak.Za dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je cetrnaest puta.pocela je Oktobarska revolucija." Da bi se bolje razumio Grigorije.koja ja odmah.medutim.mladi sin Panteleja Melehova." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican Prokofiju:on se ne obazire na druge nego sluša svoje srce.a kako se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i odlazi u Tatarsko.nemir i buru strasti u njemu izazvala je Aksinja.Medjutim .tradicionalista.vec da su i to samo sredstva za što uspješnije sagledavanje njegove licnosti.. dospio u crvene i borio se hrabro ...a stice se i utisak da opisi ratovanja.njegova ljubav je isto osudena od strane svih I svoju ljubav je isto tako izgubio tragicno.udata žena:"On je uporno oblijetao oko nje.I Grigorije je igrom slucaja .tj.komšinica.a ne progresa.kao ljubavnik.On je u središtu romaneskne price.Miška Koševoj.Melehov.kao i ostali kozaci.veoma osudivali Prokofija.središnji je lik romana "Tihi Don".revolucije i kontrarevolucije nisu knjizi zbog sebe samih(iako su bitni).Rat se blizio kraju.doveo je sebi za ženu Turkinju.Kao prvi kozak.može se reci.otišao na front. On je bio uobicajen momak.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa svim sto im protivno.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i upoznao surovosti ljudi..ali kasnije je postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez Grigorija. "Turkinje".Umrla je mucenicki.postala predmet ismijavanja cijelog sela.Nikud iz sela necu ici!".Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev djed Prokofije..u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih ociju.vizije buduceg.Seljaci su zbog nje.iako šest godina mladi.Grigorije se pridruzujeDonskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.potrebno je razmotriti i porodicno stablo Melehovih.osjecao se zamor i rasulo..Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost svih ljudi.Grigorije Melehov je veoma kompleksna licnost. Za Grigorija možemo reci da je bio pravi kozak:ratnik I ratar.kozaci.kao seljak. Likovi: Grigorije Pantelejevic Melehov: Grigorije P.te pokazao vitestvo.kao muž. Njegov opis dat nam je na samom pocetku knjige:".izbocene jagodice mrkorumenkaste kože. Za njega..Malo je trebalo. Kada je poceo Prvi svjetski rat.Veoma je upecatljiva i scena prvog Grigorijevog ubijanja.tad se razbuktao Gradjanski rat.pa da Grigorije promjeni stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti..ali kojoj ce se uvijek iznova vracati.Na pocetku je bio veoma osjetljiv. Melehov.njegovi postupci i ponašanje.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili Turkinju i osudili je na smrt.nije ni za kakvu jednostranost i zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima.predstavljen je.Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda zabacuje zaklanu ovcu."Sad se osjecam kao nedotucen".možemo reci da je nosilac najviših moralnih vrijednosti-on je covjek cija je krivica u tome što se našao u škripcu istorijskih zbivanja koja su zahtijevala samoopredjeljenje.On postaje sinonim za ratnika.MiĆka Koršunov.boljševici."Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.stepe I njiva on nije mogao da živi:"Od zemlje se ja nigdje ne micem.rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na njegovoj dusi "Meni se brate dusa umorila.bio je sav na oca:gotovo za glavu viši od Petra.Mozda je to bilo njegovo prvo razocarenje u covjeka.isto kao u oca povijen orlovski nos.njegove korijene.medutim."I tako pocinje velika.Ovdje je stepa.Grigorije.Bez Dona.Grigorije je.skupa s Prokofijem.takode.

Otkad je muž napustio. Kad malog Mišatku vrijedaju rijecima "otac ti je bandit". Natalija Mironovna je olicenje vrline i dobrote.on ponovo prelazi crvenoarmejcima. Griška joj se odmah svidio:"Drag mi je Griška. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge isto tako sprecava u tome. a narocito Miška K. htjeli su da ga zatvore. a ne za velike dogadaje i za velike prelome u istoriji. vrijedne. Kada na kraju saznaje da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne boji.strane na stranu . To ga je boljelo i on bježi. Oni su ponovo zajedno. U kuci Melehovih svi je obožavaju osim muža. Ranjavan. dobre majke i domacice. U ovom djelu veoma su upecatljivo dati ženski likovi. Njena cerka sa Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva ljubavnica. hocu smrt". sve to donosi bol i stradanja ovoj ženi. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim njegovog malog Mišatke. bio stvoren za starost. Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju što jednom bio u crvenima. Ostao je bez svega što mu je bilo drago. On je covjek vjecitih dilema. Sve mi je dosadilo. Shvatio je da je sve potonulo. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato što je bila osramocena. Ona ne može imati svoju djecu. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti. Nosi ju na rukama i sam sahranjuje. umoran i bolestan. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi. ni za kog drugog necu poci. sem Aksinje i Natalije. cistoce. Uzmi crvene. Vodnik u cizmama od najfinije kože. da je postao progonjena zvijer. . Vidio sam komesara sav se zavukao u kožu a drugima nema kože ni za cipele. Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Poslije me možete ubiti.licemjerja.sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don. Aksinja ga tješi "nije on bandit. Po povratku s ratišta Koševoju kaže "ja sam svoje odslužio. Kozakinje su brižne.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu ona kaze:"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki život. ali barem je umrla na nacin dostojan samo nje. To su rijeci covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage. U njenom životu nigdje nikad nije bilo ljubavi i nježnosti. Pokušaj samoubistva.Tako se na kraju sve smiruje . na Grigorijevim rukama. ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena. Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u neizvjesnost." Grigorije nije covjek misli i ideja vec osjecanja. Aksinja Astahova je postala Stepanova žena kad joj je bilo 17 godina. što može biti dokaz njene neukorijenjenosti u životi. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu se vrati. za život u miru. a obicni vojnik u valjenkama. vec prosto nesrecan covjek". prošli su ovuda. Pocinju da sumnjaju na njega. jer misli da je okajaoo grijehe i zaslužio mir i spokoj. ona je izložena uvredama. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne ženstvenosti. Dariju. Djelo se završava slikom doma Melehovih:"stajao je kod kapije svog doma i držao sina u narucju.Grigorije je kompleksan lik u višestrukom sukobu sa okruženjem:razdire ga osjecanje pravde i prezira. Nosilac nacela materinstva je Iljinicna Melehova.a kad pobuna bude pocela slabiti. neka ide sve do davola" a nešto kasnije kaže i "pobijedite me. Dunjašku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik žena. on je opet hrabar vojnik koji juriša u okršaje. Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao. Griška je moj!" Ona i Grigorije žive bestidno ne krijuci se. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su njena. A godinu dana prije toga otac ju je silovao i osramotio. Pisac je za to kažnjava mucenickom smrcu. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu. To je bilo sve što ga je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom. a crveni što je bio sa bijelima. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju. gubitak najbližih. nove vlasti. on se vraca u svoje Tatarsko. Njena ljubav je kao neka bunika pored puta. Prije svega tu valja pomenuti. hrišcanske predanosti mužu i nacelu porodice uopšte. I tako u vrijeme strmoglavog kraha ni Natalija nije mogla više ostati cestita." A stvarnost je bila surova prema Nataliji. Zato Miški i kaže:"ti kažeš da sve bude jednako. Grigorije Melehov nije stvoren za komplikovana stanja. neodreden položaj u braku.

Pisac ovu stamenu, kozacku, seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav smisao svog života vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova, Petrova žena, nosilac je nacela drskosti, životne radosti. Kao soldatuša živi raspuštenim životima i krši sva nacela kozackog morala. Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega."Neceš!Ili možda ne možeš? Privukla je svekra na sebe i dodala: muža nemam evo godinu, a ja niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila jedina razonoda, vjecito nasmejana. Medutim sve ima svoje posljedice, oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa, stoga se utopila u Donu.Dunjaška, najmlade je dijete Panteleja i Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je poslušna, vrijedna djevojka: u svemu se vinuje svojim roditeljima. Zbog svoje ljubavi prema Miški Koševoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena žrtva je velika i njezin nesrecan, težak život. Šolohov ne bi stvorio tako veliki i ssveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je boljševicima-nosiocima nove svijesti:Štokman,Buncuk, Koševoj. Štokman je tip boljševika i asketa,koji svoju u revoluciju potvrduje licnom žrtvom i smrcu.Metode Štokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i izazvale ustanak kozaka protiv svjetskw vlasti. Buncuk je boljševik po svemu znatno bliži Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci primaju znatno prisnije od Štokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret svoje teške uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i žrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miška Koševoj,mali i zao covjek prikazan je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona i svojih duboko urodenih kompleksa. Kozaci Kao specifican društveni sloj,a poslije i vojnicki stalež,kozaštvo se pocelo formirati krajem 14 vijeka ,popsebno u 15 vijeku. Kozaci vode porijeklo od odbijeglih najsiromašnijih seljakakmetova,koji su se poceli naseljavati na stepe juga Rusije ,zvane divlje polje ,koje su opustošili Mongoli.U pocetku su oni bili nezavisni ,medutim ruski car Ivan lV Grozni,sredinom XVl-vijeka,angazovao kozake kao vojnike,cuvare svojih južnih granica.Kozaci su bili pod pokroviteljstvom imperije,priznate su im sloboda i autonomija.Njihova skupština se zvala Krug. Kozaštvo je ukinuto u SSSR-u.Sva istorija kozackog naroda sadržana je u jednoj njihovoj pjesmi:"Ponosan je naš dom,tihi Don,naš bacuška".Kozaštvo u romanu Tihi Don izraženo je u vidu mnogih protivrijecnosti koje posebno dolaze do izražaja u revoluciji.U ratu oni potvrduju svoju staru slavu :"stotine ihiljade njihv otišlo je u smrt.padale su glav ena sve cetri strane svijeta,lila se crvena kozacka krv.Takvi su kozaci u boju,a kod kuce oni su vrijedni kosioci,zemljoradniczaljubljeni u svoju slavu.Mkedutim unutrašnja komešanja u carskoj Rusiji i dužina ratovanja stvarali su medu vojnicima haos i dezertiranje.Kozaci,nemocni da shvate novo i revolucionarno,opredjeljuju se za staro kao dobro poznato i sigurno.Zato je revolucija i bila tragicna za kozake i kozaštvo.Kasnije umorni od zablude i sablje,prikljucivali su se crvenima,ili su se pretvarali u bande koje su remetile mir stepa sve do 1922.godine.Kao najizrazitijeg kozaka,iizdvajamo,naravno,Grigorija Melehova. Don Don je najveca rijeka u južnoj Rusiji,peta po velicini rijeka u Evropi,dug je 1970 m.U bijegu od kmetova ruskii seljaci su se naselili na stepe uz Don.Bila je to plodna zemlja.Na Don,kozaci nisu gledali kao na obicnu rijeku,voddenu površinu-Don je za njih bio nešto više;

stoga mu se pjesmama obracaju:"Oj ti,naš bacuška,Tihi Done!" I sam Šolohov mu je dao znacajno mjesto u djelu.Don je mjesto ljubavi,mjesto lova,mjesto smrti,mjesto bola,mjesto srece-mjesto življenja.Don se pojavljuje u opisima slika od važnosti za junake:cin Grigorijevog i Natalijinog vjencanja.Medutim,ratovi i smjena vlasti dovodi Don skoro do samouništenja.Sve što je ostalo jeste zlo i smrt. "Okicen je naš Tihi Don mladim udovicama,procvjetao je bacuška Tihi Don sirocicima,valovi Tihog Dona prepuni su suza oceva i materi. Simboliku romana sugeriše,prije svega, narušenost ravnoteže izmedu života i smrti i nadmoci stihije smrti. Šolohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noža lati od noža ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su živjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu živjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali više necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridržavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za života bila olicenje vrlina hrišcanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam išla doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto šta cu." Darja je živjela nemoralno: kao udata žena se zabavljala, kad joj je muž bio u vojsci. Živjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala muža stalno i bila razbludna umrla je od tada najstrašnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao što vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se proteže kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav život nastoje da što više steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav život pate i tuguju umiru neutješni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o grešnoj ljubavi Šolohov je ipak dosta blaži: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav život patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...

Ivo Andric - Travnicka hronika
Travnicka hronika je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata,ostvaren po modelu evropskog realistickog romana.Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo kojeg drugog Andricevog ostvarenja.Roman je ispripovijedan u trecem licu i sklopljen je od prologa,epiloga i poglavlja.Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji ljetopis koji obradjuje vrijeme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Pocinje dolaskom francuskog konzula,a zavrsava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula.U procesu stvaranja Travnicke hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti istorije civilizacije,etnologije i autenticnim spisima o istorijskim licnostima koje su predstavljene u romanu.Kljucni lik djela je francuski konzul Zan Davil,Parizanin tanane prirode,pjesnik po osjecanju svijeta .Ta istorijski verifikovana licnost je kao prototip posluzila Andricu za oblikovanje knjizevnog lika u kojem se kao u osjetljivom mediju projektuju slike bosanske sredine,obicaja i navika bosanskog svijeta.Nikada do tada Davil,savremeni mladi covjek evropskog obrazovanja,nije vidio ljude kao sto su bili Travnicani,ni obicaje kao sto je audijencija kod turskog vezira,ni navike kao sto je pljuvanje nedobrodoslog stranca.Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kome Davil cita klasicnu tragediju,a kod koga ona izaziva grohotan smijeh,Andric je htio da prikaze sudar dva svijeta i dvije kulture koji se nikada nece pomiriti,a jaz izmedju njih nece biti prevazidjen ni pokusajima njihovih najdobrocudnijih predstavnika. Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19. vijeka.Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom.Bacen u medjuprostor dvije civilizacije,ne razumijevajuci do kraja nijednu od njih,fon Miterer je,pri tom,fatalno obiljezen brakom sa zenom koja se neizmjerno razlikuje od njega.Fon Miterer nije razumio nijednog od trojice turskih vezira koji su se smjenjivali za vrijeme njegove sluzbe u Travniku,ni istocnjacki svijet cutnje i tajnih radnji ciji su oni predstavnici.On,takodje,nije razumio ni novi gradjanski svijet francuske drzave ni njenog predstavnika Davila,sa kojim je cesto dolazio u sukob.Bio mu je stran svijet fantazija njegove lijepe,ali i cudne zene. Vezirov Konak je trece srediste politickog zivota i mjesto najcescih susreta trojice diplomata.Ocekivalo bi se da predstavnici prosvijecene Evrope cine zajednicku prepreku azijatskom osvajacu.Da nije tako kazuje nam vrezirov komentar poslije jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom:"Dva psa,pa se pobila u mojoj avliji." U Travnickoj hronici sudarila su se cetiri svijeta,razlicita po vjeri,kulturi,istoriji,obicajima.Emisari zapadnih i istocnih svjetova nasli su se na prostoru Bosne sa namjerom da nikada i ne pokusaju da se priblize i razumiju.Najblizi saradnici francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog vilajeta,Davna,Rota,turski cehaja,teftedar Baki,kao i travnicke kasablije,u neprestanim su medjusobnim sukobima i stalno iskazuju mracne ljudske nagone.Cak i ako neki od pripadnika tih toliko razlicitih kulturnih krugova pokusa da pomiri suprotnosti sa kojima se suocava,odmah mu,kao po nekom pravilu,zaprijeti opasnost unistenja.To se,na primjer,dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafnicu. Istorijsko u romanu Moglo bi se reci da je,u neku ruku,citavo ovo djelo istorijsko.Bas u tome je,cini se,osnovna razlika izmedju travnicke i visegradske hronike.Na Drini cuprija mahom se zasniva na

fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi,dok je Travnicka hronika zaista prepuna istorijskih podataka.Cak je glavni nosilac radnje,Davil,istorijska licnost.Mithad Samic je u studiji Istorijski izvori Travnicke hronike napisao da ponekad,citajuci ovo djelo ima utisak da je Andric na kraju svake stranice trebao navesti reference izvora Emocije u romanu Iako se,citajuci prethodno obradjeno pitanje,moze steci utisak da djelo ne obiluje emocijama junaka,upravo je suprotno.Dovoljno je krenuti od gospodina Davila,njegove istancane ljubavi prema svojoj supruzi i porodici,prema svojoj Francuskoj (u izvjesnoj varijanti),od patnje koju gospodja Davil osjeca zbog gubitka djeteta,preko pomalo neobicne emotivnosti gospodje fon Miterer,pa sve do mladenackog zanosa lijepog Defosea,da bi se napustila prvobitna pomisao o manjku emotivne crte romana. Na koji nacin je Andric u ovom djelu iskazao evrofobiju balkanskih naroda? Andric jasno nastoji da ukaze na odbojnost koju Travnicani (a preko njih on govori o cijeloj Bosni,cijelom Balkanu) osjecaju prema svemu sto stize iz razvijenih evropskih zemalja.Ova se odbojnost na prvi pogled izdvaja kao netrpeljivost prema jednoj konkretnoj nacijiFrancuskoj i njenom predstavniku Davilu.Jednim dijelom,ovdje se radi o opsteevropskom konzervatizmu toga doba,izrazenom kroz podozrenje prema revolucionarnim idejama i Francuskoj kao njihovom nosiocu. Ali,vijest o dolasku Evrope u Travnik budi i sasvim druge osjecaje.Budi zelje i nadanja njegovih stanovnika,tako da odnos prema Evropi biva do kraja protivrjecan i kompleksan.Rezultira cutanjem,prezirom i daljim stvaranjem predrasuda,kako sa jedne,tako i sa druge strane. Zajednicko svim civilizacijama zbijenim u tadasnji Travnik Na nesrecu,jedino zajednicko svojstvo u razlicitosti tih civilizacija jeste nepostovanje covjeka,sustinsko nepostovanje ljudskog dostojanstva.Na to je Andric ukazao kroz neizgovorenu recenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posjetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne.Cutljivi travnicki trgovac zelio je da se zahvali francuskom diplomati na paznji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikad do tada nisu dozivjeli:"Prizivali ste nas kao ljude,ne izdvajajuci nas od ostalih."< Sta je to sto Travniku ostaje? Ostaje mu njegova tisina,ostaje "Lutvina kahva" i ono sto Andric na kraju djela zakljucuje,povjeravajuci Hamdi-begu zadatak da to

Lelejska gora - Mihailo Lalić
STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori,1942. godine.U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala posle povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasedama, glađu, strahom i neizvjesnošću. I ta malena grupa, koju čine Lado, Ivan, Vasilj, razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajović ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem, hranom. Samoća deluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čoveku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica, besomučnik. Povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvetljavaju Lada Tajovića , da bi opet , kada ostane sam, počeo da luta po gori kao zver. Susret sa Jakšom, i kasnije Vasilijem, čini Lada čovekom koji je svestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije. pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje , vera u svetlost i sunce: Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza,tame i svetlosti:prvo poglavlje romana ima naslov "MAGLA",a poslednje ima naslov "IZ MAGLE"-dok je u prvom poglavlju čovek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su se kretali u krug),u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle: Nagnuh se da vidim,s nevjericom,i opipah ga dlanovima.Jeste,put je,stari onaj kojim su često odlazili u zbjegove i vraćali se s dogovora da se dignu na oružje.Sam se prikrao i ćutke se ponudio da nas odvede.Skoro se umiljava oko nogu,žut,mokar,ispalih rebara od vjernosti,kao pseto koje je dugo lutalo i uzalud tražilo ljude.Pomilovah ga,dođe mi da ga poljubim-jer on je najbliži naš ovdje i ostaće poslije nas da se odupire još neko vrijeme. (...) Koračam njime i brišem znoj,i jedva se uzdržavam da ne zapjevam.Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim. RADNJA ROMANA je vrlo razvijena,razuđena i složena.Iako je psihološka supstanca dominantna,posebno prisutna i dobro motivisana u liku gl. junaka Lada Tajovića,dinamizam spoljašnjih zbivanja je snažno prisutan.Time je ostvarena ravnoteža spoljašnjeg i unutrašnjeg,akcionog i psihološkog.U skladu s tim je i lagano pomeranje konflikata sa spoljašnjeg ka unutrašnjem.Prvi konflikt je na relaciji partizanska grupa-četnici.Postepeno se ovaj konflikt svodi na sukob pojedinca (Lada Tajovića) sa progoniteljima.Istovremeno teče i konflikt unutar partizanske grupe.DOk je prvi konflikt proizvodio dinamizam i zanimljivost fabule,ovaj drugi je statičan,sveden na grupu.Manifestuje se verbalnim sredstvima a sadržine tih duela pretežno su ideološke,psihološke ili etičke prirode.I najzad,tu je najvažniji,po mestu u strukturi romana,konflikt u ličnosti Lada Tajovića,koja je podvojena i suprotstavljena:na jednoj strani su revolucionarni ideali i dužnost partizanskog borca,na drugoj strani su animalni porivi,moralna srozavanja,osećanje izgubljenosti i očaja,pritisak tradicionalnih nanosa.Ovom konfliktu dato je najviše prostora-tri petine romana. STRUKTURA ROMANA Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori

1942. godine. U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala poslije povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasjedama, glađu strahom i neizvješnošću. Ta malena grupa koju čini Lado, Ivan i Vasilj razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajević ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem i hranom. Samoća djeluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čovjeku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovjek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica i besomučnik. povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvjetljavaju Ladu Tajevića da bi opet kad ostane sam počeo da luta po gori kao zvijer. Susret sa Jakšom i kasnije Vasiljem, čini Lada čovjekom koji je svjestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije valjalo. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje i vjera u svjetlost i sunce: "Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim". U strukturi i sadržini romana sučeljavaju se harmonija i disharmonija. Harmonija u struktuiranju romana na pet odjeljaka od kojih svako ima po dvanaest poglavlja: Bješe tama, Sam, S đavolom, Đavo lično i Prođe ljeto. Harmonija je u situiranju likova i oblikovanju priče: u prvom i poslednjem odjeljku Lado Tajović je u društvu saboraca i sapatnika, u tri središnja odjeljka je sam. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza, tame i svjetlosti: prvo poglavlje romana ima naslov Magla, a poslednje ima naslov Iz magle - dok je u prvom poglavlju čovjek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su išli u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle PLANOVI ROMANESKNE PRIČE Romaneskna priča se odvija na tri plana:akcionom,verbalnom i psihološkom. AKCIONI PLAN obuhvata događaje koji su zahvatili Lada Tajovića i njegovu grupu,ali još više događaje u kojima sudeluje Lado Tajović kada je ostao sam u Lelejskoj gori.Izvan Ladovog kazivanja nema ni priče,ni događaja;nešto malo retrospektivnih situacija prikazano je ili kroz kazivanje Lada Tajovića ili je ispripovedano Ladu Tajoviću. VERBALNI PLAN je razvijen na dva nivoa:spoljašnji i unutrašnji razgovor.Oba nivoa ispunjavaju iste sadržaje:ideološke rasprave,etičke i rasprave o egzistencijalnim pitanjima.Ovi razgovori se kreću od sasvim običnih,svakodnevnih ,do ideoloških i etičkih pitanja. PSIHOLOŠKI PLAN je dominantan i kroz njega se iskazuje sva složenost i protivrečnost prirode Lada Tajovića.Kroz njega se prelama ne samo svest i podsvest junaka romana,nego i njegovo viđenje čoveka i prirode. POKRETAČKI MOTIVI PRIČE Rat , kao dominantna stvaralačka tema u delu Mihaila Lalića, okosnica je priče u Lelejskoj gori. Posle povlačenja glavnine partizanskih jedinica, u Crnoj Gori su ostale po zadatku grupice partizana koje treba ilegalnim radom da šire ideologiju pertizanskog pokreta. Jedna takva grupa (Lado, Ivan, Vasilj, Niko i Jakša) ostala je na terenu i izložila se stalnim progonima okupatora i četnika. neki od ovih boraca ne uspevaju da izdrže: Niko se predaje jer nema više snage da kao gonjena zver luta po Lelejskoj gori. Drugi se prepuštaju životu progonjenih, sakrivaju se u Lelejskoj gori i povremenim pojavljivanjem u naseljima skreću pažnju na svoju prisutnost.

Osim ovih likova, tu su likovi onih koji rat koriste kao mogućnost da se nešto ušićari, pa makar se to postiglo izdajstvom, zelenašenjem, pljačkom (Masnik, Kosto Amerika, Miklja, Galjo) . Opisivanje ratnog vrtloga kao da piscu ne dopušta mogućnost da razvije neki ženski lik. Ipak, pojaviće se ovde , u usamljeničkim danima Lada Tajovića, žene koje se nalaze u procepu između sukobljenih strana. Neda i Iva, a u sećanjima i Vidra, unose malo svetlosti, nežnosti i lepote u sumorni svet romanaispunjen borbama, deobama, hajkama, izdajama i nasiljem. Fenomen samoce dobio je u ovom romanu znacajan umetnicki prostor,samoca je posledica rata i ratne atmosfere, ali je uzrok sustinskih promena koje se desavaju u psiholoskoj i moralnoj strukturi aktera price, posebno Lada Tajovica. Treci kljucni pokretacki motiv je motiv podvojene licnosti, uobicajen u modernoj evropskoj prozi, ali prvi put pazljivo razvijen i umetnicki valjano utemeljen u ovom Lalicevom romanu.Lalicev junak nije se jednostavno poveo za nagonskim delom svoga ljudskog bica.Zapada u bunilo i halucinacije, ali se iz njih budi, preispituje i analizira.U izvesnim trenucima njegova licnost se raspolucuje, u njemu su dvojica koji razlicito rasudjuju, razmisljaju i procenjuju situacije i postupke. LIK LADE TAJOVIĆA Lado Tajević iz Međe je lik intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa gripom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali kakvu ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. "Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto- može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao". On prestaje da o sebi razmišlja kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je sveden na ovakav položaj. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo dashvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti. "Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo". U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela- probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. "Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća". Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će. Zbog svega ovog, često je mijenjao raspoloženje: Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti, ako je u šumi- skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja- izazvaće protivnika; ako ubije nekog- daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.

LADO TAJOVIC I NJEGOV DJAVO U relacijama dobro . ostaalo mi je da izaberem kako je zgodnije ispruŽiti papke. Svaki put prije nego što će se on pojaviti Lado preživljava psihičke i fizičke krize.To me spasilo. zlo i naopako u zbivanjima u prirodi. sloboda . Samocu prati strah koji "potkopava covjeka" i cini ga nesiguirnim i nespokojnim. bilo da je to Maga. Sama pomisao da si živa ispunjava me slašću nade koja je bila izgubljena". Vidra). Neda ili neka druga. ali nisu uspjeli da mu ubiju Vidru. Ona u stvari živi kroz Nedu.Te okolnosti naterace Lada Tajovica dac odstupi od svojih dotadasnjih principa : bio sam vec polumrtav. On kaze : Gladan Čovjek je pogana zvijerka.otmi. a onda je to straŠno neŠto. Đavo je u stvari njegov dvojnik. da bi se postepeno kao biće nastanilo u Tajovićevim mislima. "Glavno je da si živa Vidra.Kako se skrama omamljenosti navlaci a halucinantno stanje pocne da obuzima Lada Tajovica. Glad je druga nevolja koja muci Lada Tajovica. obrisi djavola postaju sve nejasniji dok se potpuno ne izgubi.Đavo je simbolička uzrečica i poštapalica iz narodnog govora i umotvorina. U strukturi romana pojam đavola se javlja od samog početka i ponavlja se konstantno u svakoj glavi. lik otuđenog usamljenika. Moglo bi se na neki način reći da je on uzrok tome.kukavičluk.Ali tada sam prihvatio grabljive zakone i obicaje okoline: uzmi. stenjje. u njemu su dvojica koja se medjusobno optuzuju i gloze. Lado Tajović je dvostruka ličnost: prvi je lik intelektualca. a na njegovom mestu se pojavi neobicna stena ili panj. Fenomen samoće dobio je u ovom romanu značajno mesto : Samoća je sam protiv svega.nečovještvo.I tacka gledista je podvojena: jedno je tacka gledista egzistencijalne svesti. pravda nepravda. koji je ideološki stabilan.mesaju se slike iz egzistencijalnog vremena (suma. zgrabi i ne Žali.drvece.zlo. ali je Ladi potreban đavo jer je nesiguran i slab. kradljivca i ubice.Izmedju JA Lada tajovica i njegovog drugog JA bitne su razlike: jedno je Lado pre Lelejske gore i usanljenosti.ŠČepaj. kao mogucnost sopstvenog sagledavanja negativnih postupaka i stavova. a poslijepamet i strah. u stanju ni jaava ni san.ropstvo stalno oscilira moralni lik glavnog junaka jer su okolnosti nenormalne. junaštvo . ali i sujetan. tj. Njega su rat i revolucija mijejali. kao sto povremeno prosijava savest Lada Tajovica.Prvo izgubi stid. kojom se objašnjava sve što je čudno. drugo je Lado usamljenik u Lelejskoj gori. drugo je tacka gledista savesti.moŽe od gladi da uČini Što ni sam ne bi vjerovao.smrt. a drugi je đavo. progoni policije. čojstvo .to je sve ono negativno u njemu. đavo se u romanu pojavljuje kao drugo JA. Ona mu je ulijevala snagu i stvorila saznanje da nije uzalud živio.U bunilu.urvine. U glavi Jači. đavo mu priča o vječitoj nepravdi i tako se pojavljuje kao njegov sagovornik.On se pojavljuje povremeno i nestaje. .zivotinje) i slike iz proteklog vrtemena (Beograd.tlači. Samoca odjednom sav svijet pretvara u nevjeru i zavjeru. On se pojavljuje u romanu da isprovocira i pokoleba Ladu.njegova se licnost podvaja. život . On je čovjek koji voli žene. Ali ni odustajanje od moralnih principa nije spasilo junaka romana:zahvacen je omamom i obamrloscu.

-čovek je društveno biće i izvan društva prestaje biti ljudsko biće. Lelejska gora je i više od sredstva za metaforičku karakterizaciju junaka. strepnjom i strahom. hladnoće i pretnje. bezizlaza. Iz čitanja romana čitalac izvlači neka saznanja kao što su: -rat ne uništava čoveka samo fizički nego i duhovno. Ona je prirodni ambijent koji okružuje čoveka izgubljenog u svetu i otuđenog od ljudi. Urvine i doline Lelejske gore su metafora moralnih sunovraćanja Lada Tajovića. . umiranja prirode. ona je široko razvijena metafora ratnog haosa i stranputica. Simbol je zagubljenog puta. ali je u stanju da pobedi i samoga sebe. čije su tajne nepoznate te zato izazivaju zebnju i strah.a to je najveća i najdraža pobeda. moralnog mraka i bezizlaza. Njen mrak i zagubljene staze metaforička su slika duševnog nemira ipsihološke nemoći da se razreši situacija i nađe izlaz iz nje. Ona je prastari eho đavolje gore. složenosti i tajnovitosti ljudske prirode. -čovek je u stanju da pobedi sve okolnosti. odsustva života. pretećih stena. glađu. ali je ona i slika duhovnih i moralnih avantura čoveka pritisnutog samoćom.čovek i priroda: lelejska gora kao metafora Lelejska gora ima mitsko poreklo i simbolično značenje. Ona oličava mitsku sliku provalija.

Sto pretec suncu dere kroz oblak. U nastavku je portret kamena branika i bedema. gradeci potomcima busiju. U drugoj strofi je konkretizovana predstava "kamena". mracne pecine. DERE. Sumornog cela. nezaustavljivo tece kroz cijelu strofu u jednom . ko piramida Sto se iz praha dize u nebo. ritam i intonacija. To su jake rijeci sa primjesom patosa i svecanog tona: VJEKOVJECNOST. Vekova tamnih to su tragovi.tako je "kamen zemlje Srbije" dobio vasionske dimenzije i snagu. objekta i njegovog atributa . Prva slika sadrzi sve elemente Jaksicevog stvaralackog postupka: u skladu sa temom je leksika i sintaksa. Spregovi rijeci su inverzovani: VEKOVA TAMNIH . ali i u cijelom stihu: pretec suncu dere kroz oblak . nego vekova tamnih. Te crne bore. I epitetska inverzija BRAZDE DUBOKE ostvaruje estetske i znacenjske efekte. O vekovecnosti prica dalekoj. mjesto u stihu i smisao je sustinski promijenjen: brazde duboke nisu posljedica tamnih vekova. ali umjetnicki vrlo efektno potiskivanje epiteta sa njegovog prirodnog mjesta prije imenice u polozaju poslije imenice. Pokazujuci nemom mimikom Obraza svoga brazde duboke. mracnim borama. U pjesnickom poretku on ima preneseno znacenje: dalekih vijekova koji se gube u daljinu proslosti te se ne mogu jasno razaznati. objasnjen je njegov nastanak. U prirodnom poretku pridjev ima znacenje boje. Hiperbolicna slika piramide "sto se iz praha dize u nebo" samo je metafora za junacku proslost koju pamti epska tradicija i napaja ljubavlju prema domovini. stavljena na prvo.. Kostiju krsnih to je gomila. stamenosti i prodornosti: I ovaj kamen zemlje Srbije Sto pretec suncu dere kroz oblak . OBRAZA. ogledaju se vjecite patnje koje su ostavile tragove na licu.analiza pesme OTADZBINA OTADZBINA I ovaj kamen zemlje Srbije. Kazivanje u ovoj strofi dobilo je epski zamah i zahuktalost bitke.inverzija je potpuna: mjesto Prica o dalekoj vekovecnosti imamo O vekovecnosti prica dalekoj . A kamen ovaj. udarno.predikatom su rastavljeni objekat i njegov epitet i stavljeni su na istaknuto mjesto: pocetak i kraj stiha. OBLAK. cime je imenica. U stihu su rijeci dobile sasvim drugaciji raspored od uobicajenog.Djura Jaksic . Slika kamena iz prve i druge strofe identicne su po snazi.neuobicajeno. koje su "slagali" svjesno. Herojska tema i jake rijeci povlace veliki broj hiperbola koje se prepoznaju u rijecima ili sintagmama.trajanje u vremenu. SUMORNOG. iza koje ce "dusmana cekat cete grabljive". Prvi stih predstavlja otadzbinu kao dio kontinuiteta vjecnosti . U drugoj strofi kamen se transformise u piramidu nacinjenu od kostiju svih predaka. PRETEC. Kamen je dozivljen kao ljudski lik iz koga zrace osjecanje i raspolozenja. VEKOVI.. jezicka i umjetnicka sredstva. nepjesnickog: izmijenjena su mjesta predikata.

" . naici ce na gromove. Otadzbina je ideal. U danasnjim nasim borbama... Sve ove transformacije sugerisu monumentalnost. one oblikuju slozenu recenicnu strukturu. pRaha. recenica tece poput bujice ostvarujuci jedinstvo misaonog slijeda. neprolaznost. prvi red pesme dosta: I ovaj kamen zemlje Srbije Necemo dalje navoditi. ukopalost.. koji teku poput bujice.. cRne. proistice iz laganih raspolozenja i osjecanja. Patriotska poezija Djure Jaksica jednim je delom u proslosti. Dosta je. nego svetli u savremenosti. presijecala tok i djelovala bi neprirodno.U trecoj strofi je jos jedna transformacija "kamena" sa pocetka pjesme: u drugoj je on busija. Djura Jaksic ih nije mesao. Rima dolazi sama po sebi u laganom ritmu." Ovaj stih je poenta pjesme i njena poruka. Iz tih glasova razabrace se jedna jedina misao:"Otadzbina je ovo Srbina. Ovu strofu karakterise jos jedna osobenost: izuzetna zvucnost. "Ne znamo da li ima u svetu mnogo pesama gde je samo jedan red.. Ovakav ritam recenice potiskuje rimu. Dotle moze da stupi "noga pogana". jer bi ona. drzne li dalje.. nepomjerljivost. sam nastavlja neku svoju istoriju. i u toj istoriji nalazi jedan prost i tvrd kamen od kojeg se ponovo pocinje ziveti i raditi i pobedjivati. nema mjesta rimovanju. Otadzbina je bice. Ona se ostvaruje visokom ucestaloscu dobosarskog R: tRagovi.dahu. Snaga emocija trazi snazne rijeci. boRe. Svako od nas posle tog retka.. a u ovakvim stihovima. sama po sebi. opstu ili licno svoju. To je zavicaj kao tajna i lepota.. grmljavinu.. i diskusijama. mi cesto mesamo drzavu i otadzbinu. ovdje je on bedem. strasne i smjele glasove branilaca. mRacne.. Ali drugim delom ona je ne samo savremena.

copic je odslikao jedno vrijeme siromastva. vrijeme u kojem jos nisu bile uvezene vrijednosti sa zapada u kojem je zivot tih djecaka bio ljepsi. jer je u suprotnom nemoguce shvatiti onu sustinu koju nam daje pisac –najbolje godine u zivotu su ’magarece godine’ i ko ih ne prozivi zivot mu nece biti sasvim jasan. po mom mosljenju. njihova mastanja i planove. cini mi se da su najiskrenija i najnaivnija djecija osjecanja vezana za njegove djecacke dane data u ovom Romanu. na prostoru bivse Jugosalvije. PROZIMANJE ZIVOTA Zivotno pitanje postavljeno u djelima Branka Copica da li nam djetinjstvo odredjuje zivotne tokove ili. To bi upravo i trebalo da bude onaj sustinski motiv koji treba da nas navede da su uvijek i ponovo vracamo ovom. Stoga ova knjiga o zivotu djecaka u bihackom konviktu moze da se smatra svojevrsnom biblijom posvecenu osnovcima koji iz nje mogu uvijek da crpe pouku da su najljepsi djecacki dani. stvaralastva. romanima Brnka copica.Magarece godine Roman “Magarece godine” ne prate neke silne kritike knjizevne javnosti iako je jedna od rijetkih knjiga koja na tako zivotvoran nacin govri o nevinoj stvarnosti djcijeg zivota u interantu tridesetih godina 20. bistrih i ambicioznih djecaka u internatu – konviktu u kojem su zajedno od jutra do veceri. On nam daje sliku zivota i zajednici vrsnjaka. zivot koji je bezbrizan i opusten. pa mozda i romanticniji. pa i kada spavaju. Jedini tekst o ovom romanu napisao je sam autor i to je kasnije ponovio zagrebackom knjizevnom kritiacru Enesu Cengicu u okviru prica o svom djelu. predstavlja naivni i nejasan dio zivota koji nikada nece naici na isti. mozda. ali uz odre|eni broj izraza preuzetih iz narodnog jezika sto romanu daje pravu autenticnu zivost. koji se moraju procitati vise puta. vec u njegovoj punioj velicini i vrijednosti. vijeka. jer su i akteri romana buduci akademski gra|ani. a ova generacija koju mi ovdje poredimo prozivjela je ratno djetinjstvo.Branko Copic . najvece dostignuce u proznoj literaturi namijenjnoj djeci. jedni jedini i neponovljivi. On nam jasno pokazuje promjenu te djece vecinom sa sela usljed zivota u gradu i njihovo razmisljanje da se nikada vise nece vratiti na selo kao ratari – poljoprivrednici. Cudesni svijet Branka copica prikazan je u svim njegovim djelima namijenjenim djeci i omladini. Jezik “Magarecih godina” je knjizevni. Pravi primjer za to dat nam je u romanu “Magarece godine” koji . udruzivanja jednih protiv drugih i odbranu. Zato treba naglasiti da “Magarece godine” spadaju u one romane koji se ne mogu shvatiti iz jednog citanja. kao i drugim. ali isto tako sa svojim bremenom obaveza i odgovornosti. a mozda ni slican odgovor. Ali isto tako to je bilo vrijeme bogatog duha. Cengic je to kasnije objavio u vidu memoara Branka coipica u dva toma pod naslovom “Kroz svjetla i pomrcine” i “Na bodljikavim lovorikama” “Magarece godine” predtavljaju. nesnalazenja i nespretnosti. Dok citate taj roman imate mnogo prostora da povlacite paralele izme|u djetinjstva djecaka ranih tridesetih godina u internatu i svog djetinjstva – osamdesetih i devedestih godina. Ipak. zivot u kojem vec svaki treba da ima pravac i da ne popusta ni pod kakvim pritiscima. ljepotu kao i povremenu surovost djecije duse. Tim vise ima prostora da se razmislja o tom vremenu. Upravo ta kombinacija izvornog jezika i njegove narodne paralele priblizva roman danasnjem citaocu. zivot ni u tim godinama ne treba da se shvata olako. Oni su svoje prozivjeli u miru u kasnije ih je zatekao rat. Sve to pisac daje kroz humor koji moze da stovri i “napise” samo zivot zdravih. jer su u internate odlazila djeca sa sela koja su po pravilu bila siromasna. vremenu djetinjstva nasih baka i djedova.

I zato nas nikad ne bi trebalo zacuditi da vidimo odraslu osobu da iskazuje tu zelju za necim sto mozda nije u skladu sa njegovim godinama. ali i sa odredjenom mjerom pitanja vezanih i za sam zivot u to vrijeme. buducnost. jer on nije zelio da zarobi dijete u sebi koje vjerovatno u svima nama cuci i da mu na taj nacin pruzi slobodu koju bi ono trebalo da zivi i da prezivi taj period od odrastanja. Jedan od primjera za to je trenutak kada se djaci u internatu. Taj primjer govori nam o svijesti tadasnjih generacija za koje slobodno mogu da kazem da su u tom pogledu bile naprednije od nadolazecih. mozda cudan. ne samo djece i omladinaca tog vremena. popularno zvani “konviktasi”. pa i danasnjih ljudi u tim godinama. copic nam ovdje upravo predocava jednu veselu grupu djecaka zahvacenih silnim problemima prikladnim za njihove godine. ali ipak zdraviju. Pisuci ovaj tekst dolazim na ideju da je jedan od pravih razloga zasto je Branko copic pisao uglavnom za djecu upravo taj. Takvim primjerom copic zeli da djetetu tj. To ga i navodi da u “Magarecim godinama” ogromnu paznju posveti formiranju savjesne i odgovorne licnosti koja bi trebala da predstavlja neku. Ovaj roman prica nam nevjerovatnu pricu o onom periodu nasih zivota o kojem mi danas kad cujemo neku pricu kazemo mladost-ludost. nego i sire. . novim iskustvima i jos mnogo toga. pa do kraja zivota. Upravo jedino ovakvo djelo moze da vam pruzi mogucnost da to dijete u sebi uskladite sa svojom licnoscu kao sto je to uradio jedan od omiljenih copicevih junaka Servantesov Don Kihot. jer ja bih to ovako okarakterisao: ”jednom djete uvijek djete”. Osnovna poruka ovog djela je da zivot od samog pocetka treba zivjeti ne onako kako mi planiramo nego onako kako nam samo po sebi dodje kao sto se to desilo nasem danasnjem junaku. Kao pisac koji je prosao svud i preko glave prevalio svasta nije mogao da ostane ravnodusan prema svemu i zato biva osudjivan od tadasnjeg sistema. a da ipak ne izgubimo buducnost koracajuci u suprotnom pravcu. odlucuju na takav korak kao sto je strajk protiv prefekta i uprave tdasnjeg konvikta. nacin na pravi put u ova zla vremena.daje onu pravu istinsku sliku zivota. Ali ipak djelo Branka copica ima i svoju ozbiljnu stranu. jer jedino uz to dijete u nama se budi znatizelja za novim saznanjima. citaocu dadne pravi primjer i izvede ga na neki. mozda dalju.

sledi sticanje svesti o sebi i svetu u kome živi. To je svakako sticanje tragedijske svesti. kukam na garištu. jer mu je bilo važnije da ispoštuje neke oveštale norme epskog sveta. u tazbini poneo. ostavio je svoj dom bez zaštite. da poseti „kano što je red" svoju tazbinu i da s njima „pije rujno vino". upozorava: Pozadugo bane gostovao. tj. do zavetnog junaka. Ka' što bješe Strahiniću bane.Sama cinjenice da je anonimni pesnik iz ranijih vekova stvorio takvu pesmu . guslar koji je Vuku Karadziću ispevao navedenu pesmu. a cela pesma prikazuje evoluciju iz epskog. tragičan junak. gošćenje srpske vlastele. sveta kulta junaštva. Majka mu u pismu javlja da su mu dvori poharani. bio je gord.i da je ta pesma jedna od napopularnijih u Srba. Tast mu nije bio Jug Bogdan nego knez Lazar Hrebeljanovic. odnos muškarca i žene u takvom svetu (žena služi muža). Strahinja nije bio na kosovu uz tasta Lazara jer je vec bio turski vazal. Inace pesma je biser Srpske epike. sine. ili. na krilima slave. preko tragičnog. centralna je tema pesme Banović Strahinja. „iskliznuće" epskog junaka iz njegovog epskog sveta. Strahinja je u tazbini začamao! Strahinja se. Ponosi se bane u tazbini.Banović Strahinja Pomalo je takijeh junaka. Tematski. U prvom delu pesme opisuje se život.! Jedna od najlepsih umotvorina narodnih pevaca ali nazalost daleko od istine. Pozadugo bane začamao. A ti vino piješ u Kruševcu! Zlo ti vino napokonje bilo! Kroz navedeni kontrast prikazano je neshvatanje istorijskih i društvenih realnosti od strane srpske vlastele. No. pesma Banović Strahinja počinje u klasičnom epskom stilu. Poruka . Zašto ? Banovic Strahinja je Djuradj Stacimirovic Balsic.ili naravoucenije pesme jeste ono sto je vazno.. Banović Strahinja je. sveta kulta junaštva: odlazak muža u tazbinu (bez žene). sluge pobijene. starac Milija. A ja. Zaboravio je na oprez. bolje reći. On je u epskom svetu (iz)gubio svoju ličnost. a da mu je žena oteta i da Vlah-Alija: Ljubi tvoju ljubu pod čadorom. A Turci lagano dolaze.A to je da TREBA PRASTATI ! Narod tokom vekova nije zaboravio cojstvo Banovica Strahinje koji je oprostio svojoj zeni preljubu. jer iako su Turci zaposeli Kosovo od Laba do Sitnice. u stvari.Pesma govori o duhovnoj velicini oprastanja kroz lik Banovica kao simbola-nosioca ove vrline. . običaji i društveni odnosi epskog sveta.. srpska gospoda se veseli i gosti ne vodeći računa o svojoj imovini i svojoj zemlji. U drugom delu pesme sledi otrežnjenje. uzajamno spoljašnje poštovanje srpske gospode.

Ova epizoda se javlja samo u varijanti pesme koju je Starac Milija ispevao Vuku i karakteristična je po tome što se u jednoj epskoj pesmi susreću dva ne epska. Dosta si me vinom napojio. Bekrija je taj nesrećan derviš. . Derviš je. pa je to prokleto. Voli njemu nego tebe. polazi na Kosovo. Fale s' zetu i Bogu se kunu: „Volimo te. No svu zemlju našu carevinu!" Al' da vidiš jada na nevolji! Banu jutros nema prijatelja.Majčino pismo je početak otrežnjenja koje se nastavlja kada Jug-Bogdan odbija da mu pomogne i kada ne dozvoljava svojoj deci da pođu sa Strahinjom na Kosovo: Znaš li. Neka ide. sada kao pravi tragični junak. Jednu noćcu s njime pod čadorom. Starac Milija želi da to i sam potvrdi: Kad pijahu vino i rakiju. ostaje sam. Prijatelji biti dovijeka. Iako je u Banovoj tamnici proveo nekoliko godina. sine. No bijaše jedan stari derviš. Pije Turčin vino kondijerom. tj. Sa ovim stihovima Strahinja izlazi iz sveta kulta junaštva. Jedna od najlepših epizoda u srpkoj epskoj narodnoj poeziji je susret Bana sa usamljenim dervišom. usamljenik u polju Kosovu kome su Turci. No sam lije. Šnjime nema nitko pod čadorom. svestan njegove jalovosti. Ne može ti više mila biti. sveta kulta junaštva. Bog j' ubio. Nekadašnje prijatelje zamenjuje pas. Bijela mu prošla pojas brada. zete. vrag je odnesao! Boljom ću te oženiti ljubom. Banović Strahinja. Krvav derviš bješe do očiju. Derviš prepoznaje Strahinju. Hrt Karaman je jedini prijatelj čoveka koji se rastao od epskog sveta i epskog kulta junaštva. opljačkali sve kod kuće. no sam čašu pije. dok je bio u Banovoj tamnici. isto kao Strahinja. Strahiniću bane. On. ne znali te ljudi! Al' ako je jednu noć noćila. Ove reči Jug-Bogdana najbolje prikazuju glavne nedostatke epskog sveta. S tobom hoću ladno piti vino. Svi se fale za dobre junake. preobučen u Turčina. već tragična junaka. Strahinju pamti po dobru: I ako sam bio u tamnici.

tamničara i utamničenoga.jer možda je tinjala vera u vernost ljubinu . Život im je približio sudbine: dva usamljenika se susreću u jednom istorijskom trenutku. On umnogome podseća na Ahila iz „Ilijade": najbolji je turski borac. pobeđuje neverstvo ženino. A hrišćansko opraštanje nevernoj ljubi najdublji je dokaz toga. čovek koji je izgubio sve. pred dilemom da li da pomogne Banu ili Vlah-Aliji. Puštio si mene veresijom. Strahinja ga pronalazi i započinje dvoboj dva velika junaka. Strahinja je postupio prema dervišu hrišćanski: pustio ga je iz tamnice. Na kraju. A često se sunca ogrijao. U tome se krije sva lepota navedene pesme.. On je svojeglav i gord. kada je zaista bio pravi srpski vitez. čak ni turskog cara.. Derviš. pobeđuje sve: pobeđuje Vlah-Aliju. spaja njihovo duhovno bivstvovanje u za njih novom tragičnom svetu. preko tragičnog. pobeđuje ceo svet u kojem je do juče živeo. Ban oprašta ženi neverstvo! On pobeđuje sve zato što je na prvom mestu Banović Strahinja pobedio sebe smrtnoga. Ponovićemo sada već jasnu činjenicu: u pesmi Banović Strahinja on evoluira od epskog. ceo mu se život sastoji od ubijanja. pića i žena. na Kosovu pre velikog boja. ne sluša nikoga.Bijelijem ljebom naranio.nastaje onog trenutka kada ona. Banović Strahinja. Pre mnogo godina. a u otetoj Strahinjinoj ženi je pronašao trenutni mir koji ni po koju cenu ne želi da izgubi. koji je obećao Banu da će doneti otkup za svoju slobodu. Banović Strahinja je specifičan srpski junak upravo zato što je za njega vezano mnogo „iskliznuća" iz epskog sveta. kad su i jedan i drugi bili ostavljeni na cedilu od svojih „epskih" prijatelja. . pravoslavca i muhamedanca. pobeđuje svu tazbinu svoju. saznao je da su mu njegova braća po veri opljačkali dvore i pokrali sve što se moglo pokrasti. radi kako mu se prohte. Banovo potpuno otrežnjenje . kao i lepota ličnosti Strahinje Banovića. vrativši se u Tursku. ali oni u tom istorijskom terenutku ne učestvuju. Srbina i Turčina. udara Strahinju mačem po glavi. iako je mačem nasrnula na njega. Udarac mača Vlah-Alija nije običan junak. do čoveka liturgijske svesti. Iako ga je izdala. dok još nije potpao u čamotinju oveštalog epskog sveta. Pa i zašto bi.

U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga Kološa. naprotiv.vrijeme : krajem 19. a sve ostalo. Austrijska vojska jača i postaje najveća politička i vojna sila u tom dijelu Evrope. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trećinu uroda. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast donijeti nove uvjete života međutim za kmeta nije bilo nokakove promjene. naročito društveni položaj kmeta nije se ni u čemu poboljšao. kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja. u mnogome je popuštao Simanu. Tvrdoglavo se pridrćžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod. Simanu su umrla dijeca. vlast je još uvijek bila na strani age. Smirenje je nalazio u alkoholu. Razlikovao se od drugih aga. Ali Siman se grdno prevario. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiću Nevesinju. a age su ostali age. Nije bio loš čovjek. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suđenjima. a time slabi i čitavo tursko carstvo. kmet je i dalje ostao kmet. ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao.Ivo Andric . Siman se nije imao na koga osloniti.Priča o kmetu Simanu . Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku. Usporedo s tim. Tu je poražena Turska vojska. Od Simana je stvorio propalicu. Siman je tražio svoje pravo. Siman se prerano digao u borbu za pravdu. uobučajenim životom. aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. a on se odao pijanstvu. Promijenilo se samo ime države i vlasti. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati daće. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Godine 1878. . U dijelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih feudalaca. misleći da je u pravu. . a pratile su ga same teškoće. jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poćela buditi savijest. a zapao je u najlošije društvo. žena otišla kod rodbine. među pijance i propalice.mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. stoljeća . Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Siman Vasković: kmet koji je živio svojim mirnim. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod.

uglađen. Međutim tek se ondje privremeno nezadovoljstvo i sitno neprijateljstvo među Arkadijem i Bazarovim raspiruje. ženom Mašom i sinom Arkadijem. a Bazarov također odlazi svojoj kući.. Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla. maja 1859. Ona dolazi već slijedećeg dana i on umire te napokon pronalazi svoj mir. Otac. No zapravo odlazi u Nikoljskje ni sam svjestan da ga zapravo Katja vuče ondje. ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja. buntovnik koji sve niječe i ništa ne priznaje. Nakon petosatnog iščekivanja. Odincovoj je zanimljiviji Bazarov. Uskoro mu se pridružuje i Bazarov. Međutim pravi sukob nastaje između Bazarova i Pavla Petroviča. koji treba stići iz Petrograda gdje je upravo završio Univerzitet. ženu koja ih je odmah očarala. no rana je laka i neopasna a Bazarov mu pruža liječničku pomoć i Pavle mu na odlasku pruža ruku nastoeći biti velikodušan. Ondje pri radu sa bolesnicima zarazi se tifusom i nema mu pomoći. Zato oni i odlaze. ondje se još nastanio Nikolajev brat Pavle Petrovič. Ondje se zadržavaju petnaest dana. godine. Bazarov se ponovo upušta u prepirke s Pavlom Petrovičem i to konačno dostiže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknu Bazarovoljevom sklonočću Fenječki koju je i ovaj potajno zavolio.Turgenjev . koji poziva Pavla. pa umjesto njih odlaze Arkadije i Bazarov koristeći tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki koje već pomalo prijete kulminacijom. a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu ženu Fenječku s kojom ima šestomjesečnog sina. Kod Kirsanovh nekolik mjeseci nakon ovog žalosnog događaja slavi se ženidba Arkadija i . Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom već sutradan odlaze u apartman u koji je odsjela a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na njen posjed. Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenječke dok Arkadije otvoreno pita o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. TAko dani prolaze u sitnim i većim prepirkama. Oni ga dočekuju s gotobvo ka ošto je Nikolaj Arkadija. konzervativan angloman s manirima pravog gospodina. vidi se da im je mnogo nedostajao. Ondje. Arkedije je otišao od kuće već prije ovog događaja pod izlikom da ima nekog posla u gradu.Očevi i deca Sadržaj: Radnja romana započinje 20. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo odobrenje. kako se čini. Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljiča. dočekuje sina Arkadija. Međutim Pavle i NIkolaj ne žele slušati njegova hvalisanja. Bazarov ne povrijeđen i nestrpljiv želi raditi nove pokuse i seciranja nesmetano kao kod Kirsanovih samo ovdje ton nije moguće – roditelji ga nisu vidjeli tri godine. Arkadije uživa u konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom. Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer za njega idealna. na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu. u gradu. romantična ljubav je potpuna besmislica. iako Bazarov to ne izržava otvoreno. zato šalje poruku Ani da je na samrti. Pavle Petrovič je pravi aristokrata. iako malo žalostan jer . Već sasvim na početku vidimo neminovni sukob generacija. Dok je Bazarov nihilist. sada pokojnom. daljnjeg rođaka Nikolaja. Takve islične nesuglasice zbivaju se među njima no velika ljubav između oca i sina ipak i malo pouštanje s obe strane ne dopušta pravu svađu. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji on je prosi. Nikolaja i Arkadija da dođu u grad. I oni ponovo odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali. Svi zajedno odlaze na Marjino – Nikolajev posjed na kome je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina sa svojom. Arkadije konačno stiže ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova doktora i prodoslovca kojeg veoma cijeni i poštuje. Nikolaj Kirsanov. U dvoboju Pavle je ranjen u nogu. Međutim osjećajima se ne može upravljati i on joj napokon izjavljuje ljubav Odincovoj. Ona iako nije ravnodušna prema njemu odbija ga jer joj je duševni mir ipak draži. On se ponovo zbližuje s Anom i oni oboje uživaju zanimljivim razgovorima.

smireno i pametno. a usne se jedva primjetno smiješile. s blistave kose lijepo su padale na obla ramena lake stabljike fuksije.” Ponekad je maštom prelazila granice dopuštenog i razmišljala o svemu. U tom trenu bilo joj je samo do jednog: da ne pušta taj prokleti vjetar. zaključi napokon. za nepoznavanje strasti i uzbuđenja. željela je nešto. Ana Sergejevna također se udala. i potužila. Njene obnažene ruke lijepo su se spuštale niz visok struk. prijazan. za jednog od budućih ruskuh javnih poslanika. Taj red i blagostanje bili su posljedica njezina bogatstva. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom snagom. “Dušu bi joj obuzela nenadana smionost. žene koja je uspjela zaintrigirati i privući Bazarova koji se unatoč svojim uvjerenjima. Po Bazarovu njoj je nedostajala ljubav. Iako je bila mlada. slobodnih ilibralnih shvaćanje. a njene divne oči odavale su pozornost. ali čim bi kroz poluotvoreni prozor zastrujao zrak. vrlo otmjena žena smanirima.” Život na selu imao je točna pravila. ništa što bi je tjeralo naprijed. Bila je žena dosta hladna i staložena. Nije u ništa snažno vjerovala. sa sjajne kose divno su padale lagane stabljike jarkocrvene boje fuksije na lijepa. obla ramena. a usne su se smiješile jedva primjetnim osmijehom. profinjen. “Sam bog zna kamo bi me to odvelo. Jevgenije Vasiljev Bazarov – sposoban. sve ju je zanimalo. nestrpljiva je i uporan. Lice joj je odisalo nekakvom ljupkom i blagom snagom. posmatrale su svijetle oči pod blago uzdignutim bijelim čelom. Bila je slobodnog i prilično snažnog karaktera. s tim se ne valja šaliti. ali ne toliko da bi zadovoljilo njenu maštu. ne priznanju romantike i velikih ljubavi. a činilo joj se da želi sve. Puno je toga prošla u životu i kako bi Bazarov rekao bila je premazana svim mastima. kao i sve “žene koje se nisu uspjele zaljubiti. upravo smireno a ne zamišljeno. Njezino lice uvijek je imalo isti izraz. Njene gole ruke bijahu lijepo spuštene niz vitki stas. ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti. sva bi se uzburkala od plemenitih težnji. Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”.” Možda je i on bio kriv za njezinu hladnoću. svojeg reda i mira – vanjskog a tako održava i unutarnji. a ne zamišljeno. mirno i pametno. duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu. tvrdila je Odcinova. gledale su svijetle oči ispod blago nadnesena bijela čela. baš mirno. no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Drezdenu gdje ima poznanika među Englezima i Francuzima koji su na proputovanju. možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika u njemu . za smatranje ljubavi neprirodnim osjećanjem. veoma pametnoh čovjeka s kojim možda i doživi ljubav. Zapravo nije htjela ništa. Da nema reda bilo bi ovdje užasno dosadno. vrlo drži do sebe. i gotovo se rasrdila. A Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko plaču nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin.Katje te Nikolaja i Fenječke koji su dobili Pavlov blagoslov. činilo joj se da živi cijelu vječnost da je ostarila i umorila se. Bila je nezadovoljna. a da ni sama nije znala što. “Red se mora poštivati. inteligentan i obrazovan mladi čovjek slobodnih uvjerenja. brine se za svoju sestru i uvažava kneginju koja kod njih živi iako joj ne pridaje veću pažnju jer je ova već stara i nesnosna “Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Ana bi se sva skupila.” “Bila je žena dostojanstvenog držanja. ali pred sobom nikakva cilja. međuutim ne iz ljubavi već iz uvjerenja. Likovi: Ana Sergejevna Odincova – pametna. zaljubljuje u nju.” Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove. Možda ju je on sprečavao da osjeća i javljao se kao prijetnja kad god je ona to pokušala. Imala je za sobom mnogo uspomena.” .

tek nakon više godina neprekidnog lutanja konačno je prihvatio Nikolajevu ponudu i nastanio se u Marjinom. strogih moralnih načela koja mu možda ponekad smetaju da razumnije sagleda nešto. krupnih zelnkastih očiju i zaliscima boje pijeska koji su se spuštali. uvijek uglađen i pristojan. nesretan u ljubavi – iako je imao mnogo žena i tako reći nije bilo one kojoj se nije sviđao. postojala je jedna žena koju nitku nije zaboravio – toliko je bila izuzetna pojava ta kneginja R. neobično pravilnih crta i skladno kao isklesano najtananijm postupkom.kad se zaljubi u Anu. crne. veoma obrazovan čovjek. Oborila je pogled i stala kraj stola. vidimo ga u maju 1859. Nosila je veliku čašu kakaoa i. lako oslonjena na same vrhove prstiju. dugačkih noktiju. klasično je odgojen i obrazovan a najveći užitak predstavlja mu obiteljski život. tamnih očiju i kose. I ona je imala vezu sa Pavlom no ubrzo se ona ohladila prema njemu a tada je on skoro poludio. evo. iskreno. koja je djelovala još ljepše zbog snježne bjeline manžetne. ali on ne niječe svoje osjećaje i ne pokušava ih zatomiti. a gledala je nekako . sačuvao je mladalačku vitkost i uspravnost. imao je 43 godine. crvenih dječje nabubrelih usana i nježnih ručica. “Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i. I zaista je uspio ali samo na kratko i otada ga je neprekidno izbjegavala.” “Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala. ali je u taj čas ušao u salon čovjek srednjeg rasta. lijepog i pristojnog ophođenja.. prijatne. pričvršćene krupnim opalom.. njegova kratko ošišana sijeda kosa presijavala se tamnim sjajem. ali nekako sjetne. bjeloputa i punačka. Na sebi je imala urednu pamučnu haljinu.” Fedosja Nikolajevna-Fenječka – draga i mila ženica. crte lice su mu bile sitne. Cio izgled Arkadijevog strica. bio je crnih očiju i mekane rijetke kose. bojažljivo i iskreno. sa modernom nisko svezanom kravatom i u lakovanim čizmicama – Pavle Petrovič Kirsanov. mladić privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima. iskrena i pobožna. širokog čela. ali ipak u njemu postoje svi osjećaji (ljubav prema Ani. sjajne. obiteljski orjentirana. odgađa cijeli dan reći ocu da sutradan odlazi. a majci ni ne spominje) koje ni sam sebi ne želi priznati “Dugačko i mršavo.. punačkog i pomalo pogrbljenog. ne štedi nikoga. mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova. veoma razborit sa snažnim očinskim osjećanjima. a on više nikako nije mogao pronaći mir. uživa u prirodi Nikolaj Kirsanov – prije svega veoma dobar čovjek. sa nosom u vrhu ravnim a prema bradi šiljatim. spustivši je pred Pavla Petroviča. duguljaste. Nosila je punu košaru cvijeća. živahna cura. odjeven u tamni kaput engleskog kroja. plava nova marama ležala je prirodno na njenim oblim ramenima.”. što se najčešće gubi posliej dvadesete godine. poput novog srebra. gotovo dječački voli Katju i oca. Lice mu je bilo žućkasto ali bez bora. obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. i pružio ju je sinovcu.. “. voli prirodu “. voli Nikolaja “Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena.a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka.. godine osijedjelog. raskošan i rasan.” Katja – draga. Pavle Petrovič Kirsanov – tipični predstavnik aristokracije.. Po izgledu imao je četrdeset i pet godina. vrlo energičan. ovo lice je izražavalo samouvjerenost i pamet a oživljavao ga ej smireni osmijeh. Posebno su lijepe oi.” Arkadije Kirsanov – obrazovan. Gotovo ju je opsjedao ni bi li je ponovo osvojio. vesela i učtiva. crnokosa i crnopurasta. s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim očima. malo je vukao nogu. Pavle Petrovič je izvadio iz džepa pantalona svoju lijepu ruku.

naše je vrijeme prošlo. tek neznatno skupljena ramena.. Sve je na njoj bilo mlado i zeleno: i glas. drveće. da je on otišao ispred mene i da se ne možemo razumjeti. da bi tek urijetko njihove glavice izvirile iz njenih valova boje dima. Eto.“Tako je razmišljao Arkadije. odozdo prema gore.. kriomice bacao pogled na Arkadija. i maljice na licu i ružičaste ruke sa bjelkastim kružićima na dlanovima.. Ona se straašno uvrijedila. štono se veli. nije me htjela saslušati.. sada je došao red na nas i naši nasljednici nam mogu reći: vi niste naša generacija. Na kraju sam joj rekao: vi me.. Ko zna? Možda je Bazarov u pravu. Svuda su se neprekidanim glasnim pjevom razlijegale pjesme ševa. a ja sam pomislio: što da se radi? Pilula je gorka. a proizlazi da ja zaostajem.” Razlike očeva i djece: “Tako smo ti mi – pričao je tog istog dana poslije ručka Nikolaj Petrovič svom bratu sjedeći u njegovoj radnoj sobi – svrstani među zaostale ljude.Ona se stalno crvenjela i ubrzano je disala..” Pejsaž Funkcionalni – “. ali mora se progutati. progutajte tu pilulu.zabavno – strogo. ne možete shvatiti.. privlačno se crneći šetkali su gačci između nježnog zelenila tek izniklog jarog žita i nestajali u blago pobjeljeloj raži. – Znaš čega sam se sjetio. ali priznajem veoma me boli samo jedno: nadao sam se da ću se upravo sada zbližiti i sprijateljiti s Arkadijem. žbunje i trava.” “Za vrijeme prepirke sjedio je kao na žeravici i samo je bolno. . ona je vikala na mene.a nad njima u lišću breze zeba je bezbrižno pjevala svoju pjesmicu” – on je prosi Pano . brate? Jednom sam se posvadio s pokojnom majčicom. i dok je ramišljao proljeće je učinilo svoje.. vivci su kliktali izvijajući se iznad niskih livada ili su šutke prtrčavali preko grumenja. mipripadamo različitim geeracijama. Svuda okolo jzlatasto se zelenjelo. sve se bujno i blago talasalo i blistalo pod mirnim disanjem toplog vjetrića – sve.

jedan. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. On se je nadao da će čuti jauke. Šuteći. Bijahu to Crnogorci. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Noćnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. Aga naredi da mu se dovede raja. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. a od porodice jednog ovna. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Pade tu mrtav aga i sluge. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. dva. tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. pištao i vikao da ga pomiluju. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Oni se svi vraćaju praznih ruku. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Čuje se pucanj. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Jedne je dao nabiti na kolac. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Durak je molio. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. druge vješati.Smrt Smail-age Cengica Sadržaj: Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. a pravac joj je bila Hercegovina. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. Novica je htio . Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. Aga muči Crnogorce na razne načine. a trećima je dao odrubiti glave. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. Šatore je razapeo i poslao haračlije. Četa Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Jedino se spasi Bauk. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore.

koji im takav život omogućava. ne ispuštajući ni jednog jauka.utjeruje harač . Turaka i Crnogoraca : Smail-aga je silni turski ratnik. Saruk Ritam : umjereno polagani Mjesto radnje:kula Smail-age ( Hercegovina ) ANALIZA DJELA: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. razvratni su i novac im predstavlja najveće zadovoljstvo.krvoločan . Njegovi sluge Turci. također uživaju u zvjerskim mučenjima zarobljenih kršćana. koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. Vrsta pjesme: Umjetnički ep Vrsta stiha: Slobodni Vrijeme radnje: XVI. To je njegovo čelo. Hasan. Proganja ga savjest. priznavao je Tursku vlast. Novica. Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Umiru bez straha. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. al' sve to visi obješeno i tužno. da bi ih zastrašio i iz njih izvukao što veči harač. LIK SMAIL – AGE. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. Durak. njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Bank. stoljeće Tema: Krvnički život Smail-age Čengića Lica: Smail-aga Čengić. Vole živjeti lagodnim životom. spremni su raditi sve i svašta nevinom narodu. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati.bezosjećajan . Kob Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. Da bi živjeli takvim načinom života. iako umiru u strašnim mukama.divi se svojoj moći .da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek.ljut što njegovi zarobljenici umiru ponosni i s vjerom u Boga .u duši kukavica . Međutim. U pjesmi je naglasen i religiozni moment. Mer. S druge strane . Mujo.surov . koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude. jer tko je odbacio svoju vjeru. Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama. on je u duši kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi. Jašar. samo kako bi ugodili Smail-agi. Taj čovjek je Smail-aga. njegove ruke i odijelo. Bogatstvo za njih ne predstavlja ništa značajno. Vjeruju u pravdu i Boga. SMAIL-AGA: .

gvožđa.na rukah lisičine .umire ponosno.boje se Crnogoraca koji umiru ponosno. ne boji se smrti NOVAK: .tamne oči .zvijezde sjajne b) onomatopeja .Durakov sin koji voli svoga oca .starac moli milost za Crnogorce .plačuć pjeva .palu.ne boje se Smail-age DURAK: .hrabro idu u smrt ne ispu?tajući ni jauka . konop .pišti . kolac grozni b) akustične .britka sablja .boje se njihove osvete CRNOGORCI: .na nogah im teške negve .SMAIL-AGINE SLUGE: .Osvetoljubiv ELEMENTI FABULE: Smail-aga poziva svoje sluge Naređuje slugama da pobiju Brđane Brđani umiru dostojanstveno bez jauka Smail-aga naređuje slugama da ubiju starca Duraka Novica moli milost za svog oca Pjesničke slike: a) vizualne .ne mogu vjerovati da ljudi mogu umirati u strašnim mukama a da pri tome ne ispuštaju ni jauka .rijekom krvca poljem teče .zlatno odijelo .plačuč plače . oganj.Ne trpi ubijanja Smail-age .slijepo slušaju naređenja Smail-age .Krcnu kolac Izražajna sredstva: a) epiteti .ciči .umiru sa vjerom u Boga .okovana sablja .boje se Smail-age .Moli milost za svog oca .

.Ne vidjesmo davno hljeba! Zaključak: Djelo mi se veoma svidjelo. kojeg je zatočio jer mu je svojedobno savjetovano da ne muči raju koja bi se mogla osvjetiti. koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Sluga ga propušta u grad. a svoju silu nije iskazao. ali hrabra .mrak se gusti . Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži da se želi boriti na strani crnogoraca. gospodaru! . jer je jako poučno. Divim se narodu koji se hrabro bori protiv tuđinske vlasti i tlačitelja. Raja gine u mukama ali bez jauka. Novica će izdati agu da bi mu se na taj način osvetio za vješanje njegova oca. U silnom sukobu nasilja. hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću.riknu aga ko bik ljuti g) kontrast . narodu koji bez ijednog krika trpi zvjerska mučenja i vjeruje da će nepravda jednog dana nestati i da će se oni ponovo domoći svoje slobode. Smail-aga siđe na polje pred kulu i počne zarobljenu raju darivati darovima. Ne mogu vjerovati da na svijetu postoje bolesni ljudski umovi kao što je Smail-aga. Zato poziva starca Duraka. gluha . raja pobjeđuje nijemim. a mjesec izađe .sunce zađe.gola nevesela duša . prolio je toliku krv. ljudi koji mogu uživati u zvjerskim mučenjima nedužnih ljudi.zrolar krst se smije e) usporedba .hljeba. Durakov sin Novica potajno kreće noću crnogorcima da iznenadi Smail-agu. Smail-aga kažnjava starca vješanjem.. vjera u pravdu. IVAN MAŽURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA Kratki sadržaj: U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brđane. bez obzira što gubi. Divim se narodu u kojega je tako duboko usađena vjera u Boga. Smail-aga je bijesan. a on će ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru.hripi d) personifikacija .zadrhtaše ta vješala tanka-al nepisnu Crnogorčad mlada h) gradacija .malena je. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj.već ko tajni glas duhova .noć je vani slijepa. Do toga časa i on je bio krvnik sa turcima.zadrhtaše ta vješala tanka . hljeba.

Izvana gledajući doima se kao junak. koji vođeni ljubavlju i odlučnošću žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. Harlije se raziđoše. Obojici glas podrhtava. Strašnom Smail-agi suprostavlja se glas starca svećenika. a iz drugog mirnoća i odlućnost. koji je bio značajan u borbi naroda protiv turaka. Uto stiže Novica i obećava. Svećenik spominje skoru borbu. Aga je bijesan što nema harača. a možda i smrt mnogima od njih. jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast. hladne vode.a da postane dostojnim vodičem Novica se mora pokrstiti. U pjesmi je naglašen i religiozni moment. Analiza djela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi. međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uživa mučeći nevine i nedužne ljude. da će ih povesti u Smail-agin logor. Ima oštro oko. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. slobodu. koji je prikazan kao krvnik i mučitelj. . Smail-aga kupi harač po Gackom. a on krati vrijeme junačkim igrama. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. Riječi su povišene. Četa se približava logoru i razvija se borba na život i smrt. Aga pogine. kojeg zadesi ista sudbina. četa se sabrala i stigla na obale Morače. To su dvije suprotnosti. Analiza glavnog lika: Smail-aga Čengić Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je turski plemić Smail-aga Čengić. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek.Sapat saziva junake. iz prvog izbija prijetnja. ali unatoč tome četa je pobijedila. boga. ubio ga je Novica. naslađujući se u njihovim patnjama. već i o sukobu dobra i zla. U međuvremenu na polju je oluja.

stajahu na sred sela. poce. također. dodje im kao san. obilje. ali i u traganju za obećanom zemljom koja će pružiti utočište. teme prolaznosti i smrti. brata Aranđela i Vukovu ženu Dafinu. već roman stanja. spokoj i smirenje. u secanju njihovom. Na njega su djelovali i doživljaji iz Prvog svjetskog rata. predočena sličnost sudbinskih . da su stalne seobe u sudbini srpskog naroda. Kuce i kucista zaboravise. ravnica barovita sa koje podjose. kao u dusi Isakovicevoj. Bratimili su se i sprijateljili sa svakim ko im je prisao. postadose snuzdeni i ponizni kad su odmicali u tudjinu. Ona prati sudbinu tri glavna aktera: Vuka Isakoviča. Bi im mrsko da zive i mrsko da se secaju svojih na domu. sa licem izmucenim od tih unutrasnjih bolova i patnja. interese i ciljeve . kako nam čitanje otkriva. na zene i decu vise nisu mislili. kao istoričar po struci. nesreća i zla sudbina naroda. ti su zavičaji u sremskim močvarama pored Dunava i tuđina u evropskim gradovima i na evropskim bojištima. drugi je porodićni koji prati zbivanja u domu Iskoviča. Nikad pitomiji vojnici ne prodjose tuda. psihološkog. U roman Seobe. moralnog i filozofskog porijekla. Svi oni su tu jer su u funkciji osvjetljavanja karaktera. jedan je istorijski koji prati puk Vuka Isakoviča po evropskim bojištima. Obesni i razjareni pri polasku. duševne dileme i nedoumice. ilustracija svijeta i mentaliteta u kojem žive i rade glavni junaci. Inspiraciju mu je dalo i čitanje memoara Simeona Piščevića koji je upravo opisivao vojne poput onih koje će imati polk Vuka Isakoviča. kada se kao austrougarski vojnik borio za tuđe ideale.Milos Crnjanski Inspiraciju za roman Seobe Crnjanski je našao u svome saznanju. ušla je vrlo bogata tematika istorijskog. raskidase se. U okviru ovako raznovrsne tematike obuhvaćeno je više tema i problema: bračni trougao. do ljeta 1775. Kao i magle sto su lebdele nisko. Vukov brat i njegova snaha. porodičnog. da se razliva i da nestaje kao dim. Ono sto je ostalo kod kuce. a svoju muku ipak osecahu sve jace. uzaludnost i praznina.života glanih protagonista. Seobe nisu roman zbivanja. Zbijeni u gomilu. nisu verovali da ce se ikad vratiti. misaone preokupacije i refleksivne uzlete obojene čežnjom i nadom. pod sklopljenim zazarenim ocnim kapcima. deobe u narodu. Gledajuci pred sobom sve vise brda. sa svim svojim bunarima i oborima. od proljeća 1744. nad poljanama i nestajale iz njih. Vrijeme je istorijsko i tačno označeno. Prostor je. Kao i u dusi Isakovicevoj. kako nam naslov sugeriše. Roman je komponovan na principu paralelene kompozicije: u njemu su razvijena dva paralelna fabularna toka. lutanja i seobe. i u njihovim dusama nastade praznina. psihološki lomovi i preživljavanja. a Vukova supruga. u čijem su središtu Aranđel Isakovič. i slike njihovih zena i dece. Natrag. gospoža Dafina. Nisu vise imali snage da lome i krhaju i ne usudjivahu se vise da diraju zene. stidljivi. Njihov uzrok je u pritisku vojne sile ili zuluma. sudbina. bojazljivo i snishodljivo. vise nego od hoda i zamora.Seobe I . ništavilo. Mozgovi im zatupese i ni lica svojih najmilijih vise nisu umeli da sagledaju u zatvorenim svojim ocima. emotivno i refleksivno je potisulo događaj koji je smo impuls za unutrašnja preživljavanja. U romanu je ostvarena i uzročno-posledična veza među likovima. Ostali akteri su samo okruženje . Romaneskna priča je razvijena u deset poglavlja kojima pisac daje lirski intonirana naslove. u njihovim mislima. jasno definisan.

i placao. Praznina.. ostavljao komade svoga bica. Aranđel Isakovič Dok je Vuk Isakovič bio u stalnom poketu. nego na sasvim drugu stranu.. Bio je gubitnik jer nije imao ni volje ni vještine za taj posao. nego vec ni sada.. ili najtisu tisinu veceri. nije mogao da se vrati u mesta gde je proziveo po desetinu godina. u poslovima u kojima je trebao da se kao sin slavnog trgovca posveti on nije imao uspjeha. traži od njih discipliniu i izvršenje zadatka. kada je onuda prolazio nisu mu se vise secali ni imena. . gde se bese naselio. peska i vrhova jablanova? Kroz tri godine. ali ih voli i štiti.. Aranđel ne može da ima sve onon što poželi. zna i njihove porodice. nemiran prema obavezama. ni onamo vise ne vodi njegov put. Iako je mlađi od Vuka .. kao da je vidljivo nevidljivo. evo ovde. U sadašnjosti. imovno stanje. Osetio on.. Sablje i konji su bili njegova jednia njegova ljubav. nemilosrdan u trgovačkim poslovima. prošlost i sadašnjost. u krajevima kud mu noga nikada vise nece krociti? Zar se nije navikao da gleda tako. Aranđel vlada ljudima pomoću svoje moći i manja. Ziveci tim strasnim zivotom. nije ga ni poznala. Mrzeo jue sve koji se stalno seljakaju-novcem. najneznije budjenje proleca.. bez smisla. zlatom. memiran trgovačkim poslovima . je li moguce da je sve to jedna bezdana praznina? Likovi: Vuk Isakovič Kao i u svakom životu. tamo oblaci.. A kad se pogleda ovako u noc? Kad se stane. ne osetio. nataknute na razne kuce. zar nije uzalud. u imanju vidi sigurnost moć i snagu. koju je narocito voleo. ali sada ima poroicu: muž je i otac. Sa onom strasnom ranom sto mu se protezala od grkljana do desnog ramena. to ga je opredjelilo da se posveti vojničkom životu.. pa je hteo i da ostane. Vješt je trgovac. zna svakog u dušu . Kada se zaljubi u Dafinu. ona mu daje tijelo.. na vratima? Kad se pogledaju sva polja u mesecini? Sva ona brda u daljini. lebdeci izmedju zivota i smrti. u ličnosti Aranđela je ststično načelo mirovanja. u oku sa zutom svetloscu razlivene vode. avanturistički duh... vrednost i smisao života vidi u sticanju. Ni tamo. pre dvadeset godina. u mrak. Kao oficir i vojnik. Gubitnik je i kao ratnik. Njegova opsesija je da svojim služenjem i ratnim podvizima izbori bolji i spokojniji život za svoj narod.. a da ostaje tamo otkuca bi bio rado posao? Ne samo posle smrti sto nece vise moci dolaziti tamo gde mu je bilo dobro i gde ga cekahu rado. . U prošlisti je bio nemiran. Uprkos svom bogastvu i moći. nepokreta. a nevidljivo vidiljivo i da prodje tamo gde bi bio rado ostao. krovovi. na bira sredstva za sticanja bogadstva. a kada ona umire on ne može da je spasi ni svim novcem i moći koji ima. kad je prebivao pod trvdjavom Oseka.. za zivota. niko ga za to nije pitao.nemiovnosti i paralelizam ponašanja i ispoljavanja.. pod gradom Varadinom. može da ostvari sve što želi. i u životu Vuka Isakoviča postoje dva različita perioda. Vuk voli svoje vojnike. Lijep i snažan.. po tudjoj volji. kao rascerecen. zar nije. On je oličenje građanstva u nastajanju. službenik carstva i kao čovek. Vuk je zadržao svoju ogromnu snagu. ali ne i sebe. on se prema njemu ponašao kao prema onom mlađem i neiskusnijem. sazvezdja. to nebo puno svetlosti? Kad se pred tim ucuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno.. bludu. bogadstvom. mesecima. Karakter Aranđla Isakoviča se otkriva iz njegovog odnosa pram starijem bratu. grad. a jedna Vlahinja. odao se pijanstvu. po volji tudjoj. kavgama.. besmisao i neostvarenost dominantana su osjećanja sva tri aktera romaneskne priče.. lezao nepomican nad utokom Dunava.

lutanja i grubosti. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin Djordja Isakovica.Dakle. a njena fatalna ljepota i naglašena čulnost su doneli nesreću samo njoj. njena psihologija.Izvesnim osobinama-velikim ponosom i nekom bezazlanoscu. je kao lik veoma slozen da bi ga mogli vezivati za one srpske licnosti sto promicu u memoarima.Pavle je duhovni vodja ostalim Isakovicima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju. misao i obuzetost daljinama.Gospoža Dafina je tip fatalne žene čija ljepota i strast izazivaju nesreću. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke ljepote.galantnoscu karakteristicnom za taj vek. o bjekstvu čovjeka iz jave u san i imaginaciju kao kompanzaciju za sva stradanja. Na početku romana.Pavla su ozenili iznenada. Tu svoju ljubav on ce platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom secanju javlja slika njegove mlade umrle zene(Katarine).Djordje je imao dva sina. ona je pasivna ličnost. nakim drugim prostorom koji se sluti i doživljava kao izvorište mira i ljudske sreće.hrabroscu i neznoscu.Sve druge licnosti su u njegovoj senci. To je roman o fizičkim seobama.i jos pet kceri koje se ne spominju u romanu. Opsednuta time što je učinila.kako pisac kaze kao sto se sparuju konji.na brzu ruku. SEOBE II . Takvog junaka on zaista nije nasao ni kod Piscevica ni kod drugih memoarista. a unuk Vuka Isakovica. Gospodja Dafina Dafina se ne ispoljava u svojim aktivnostima.ponosan isujetan upravo zbog toga sto je tako snazno obuzet sudbinom svog naroda.Rijetko će kada biti predmet unutrapnjeg monologa ili opisa unutrašnjeg stanja.hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja. jer gde je njih istresao iz kese.Pavla i Nikolu. Tako je Dafina ostala protivrečna do kraja.Milos Crnjanski LIK PAVLA ISAKOVICA Model glavnog junaka Pavla Isakovica Crnjanski je video u licnosti jednog svog dobrog druga koji je otisao u Rusiju.razjedinjenih.lisenih otadzbine razjeda njegovu volju. tu su zaostajale ladje i kuce su postajale nepomicne i njegove.izvesnom gruboscu ali i briznoscu-Pavle I. Njen lik i karakter. porodice Isakoviča i ljudskih života. o onome što postoji u biću kao htijenje. sagledani su očima muža i djevera. ali on hoce da veruje u mogucnost srece i zato nagovara bracu na put u Rusiju i tezi da ostvari snove svog poocima Vuka.potlacenih.On se pokazuje kao srpski oficir prozet sudbinom svog ratnickog naroda koga hoce da pretvore u zemljoradnike. ona je nejasan lik. visinama. mladosti i sreće. njena duševnost je potisnuta Vukovim preokupacijama.nije bio zenskaros i nije mnogo mario za .Pre nego sto se ozenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Becliku. SEMANTIKA ROMANA Roman Seobe je djelo o stradanju nacionalnog bića. ali kada umire u njenim očima je lk muža Vuka koga je sve manje volela. viđena Vukovim očima i doživljena osjećajem dosade. Bol njegovih sunarodnika. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom zivotu imala nikakva mesta.Pavle je glavni junak romana. o prostorima ljudske sreće za kojima se traga. zapada u halucinantno stanje i povređuje se. Kretahu se po njegovoj zelji i njegovim zamislima i uskoro mu se cinilo da i kise na njih padaju. a proleca oko njih nastaju.Moc neku natprirodnu osetio je i u svojim talirima. Na samrti želi da se vjenča sa Aranđelom. kad on hoce i kako on hoce. ali je Crnjanski napisao roman i o metafizičkim seobama.Pavle je bio hladan prema svojoj zeni.koja ce se kasnije uvek javljati u casovima njegove velike samoce i iskusenja.

Osim toga.Pavle je castan covek i na rastanku on joj govori da nece bezati od svojih obaveza.''Kad dolazi u Rusiju pavlu se cini da su se ostvarili njegovi snovi:Ucini mu se kao mesto kud je otici zeleo i u kom je nekad ziveo.u jednolicnom proticanju dana postaje sve umorniji.ali koju je sad toliko voleo.njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i zenama.dosadni i stari.na putu u Rosiju.Pavlova izrazita lepota.Pavle je nastojao da se od tih zenskih ljubavnih napada odbrani i zadrzi ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa.svet slobodnog ponasanja.ne za cinove.caru Lazaru i Kosovu.Pavle se jos uvek seca umrle zene koju pocinje da obozava.Ali.Za vreme boravka u Becu utisak tudjinstva se jos viseprodubljuje u Pavlu.Vec pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce reci:''Pavle je sasvim drugacije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji.zauvek.ali on nije covek koji zeli da uziva u ovozemaljskim stvarima.koje je mrzeo.Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jos dete.Tekla ga zanosi svojom mladoscu.Tu dozivljava i da mu gospodja Evdokija sama dolazi u sobu.Evdokija Bozic opija ga telesnim carima. Pavle se potpuno promenio : ''Taj .nego zato da ratuju.vecno ponavljanje istih reci.Sve to pavla podstice da jos vise razmislja o svom nacionu.Samo poneka uspomena blesti lepim sjajem i mami ga k sebi.nije bilo za zenu mesta!" Na tom svom putovanju u Bec.ne samo svoju kucu u Temisvaru.''Ali bice dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju .nije hteo de slusa price o njegovom nacionu. on jasno protestvuje i na neki nacin se ruga tom novom mocniku koji ga podseca na Garsulija.potom odanost naciji i umrloj zeni.bar u Pavlovim ocima.i Rusije.a narocito od njihovih muzeva koji su uglavnom bili opori. Pavlepolazi sa svojom bracom.Ali sa Evdokijom to nije uspeo!Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga sto nije hteo zenu koja je toliko licila na njegovu mrtvu zenu-"On se stidio i same pomisli da neka takva zena postane nastavak njegovog braka.koja ga opo potiljku miluje.Cinilo mu se da cuje njen sapat i da oseca njenu ruku.na strani slavom uvencanih rosijskih trupa.ali on i od nje bezi.'' Bez volje i bez nade Pavle .u koju su putnici svratili na kratko vreme.zakletvi i nada.ne samo zenin grob u Varadinu. Za njega protekli zivot nije nista drugo do mutan i kosmaran san.u kom je dotle ziveo.On zeli da bude negde gde jos nije bio da dozivi ljubav kakvu dotle nije upoznao.kome je sve ostalo podredio. Ali svugde ce se razocarati i videti monotoniju od koje nema spasa.kom je pripadao.Obicaji razuzdanog aristokratskog sloja XVIII veka vredjali su njegov svetli san o slobodnoj naciji. U njegovom zivotu sve se smirilo.Rus." Slucaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Bec upozna porodicu majora Bozica cija je zena Evdokija.Cak ni Volkov.Pavle je bio zacudjen onim sto ga je u Becu snaslo.Pisac za njega kaze:"Osecao se kao muva u nekoj mrezi nekog pauka.ali ne moze da zadovolji njegovu dusevnu ceznju za lepotom.kratkih susreta i erotike.'' Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom. Pavle je upoznao raskalasni zivot viseg drustva. On uvek tuguje za onim cega nema.veoma licila na njegovu umrlu zenu.ne za porcione novce.u kom ostavlja.jer je uvideo koliko ga je volela. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukcije nego sto je ocekivao. Otada Pavle pocinje da pada medju ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da sto pre postanu ruski oficiri.ono sto poseduje cini mu se nistavnim.On ih je privlacio jer se razlikovao od drugih.njegova otmenost i suzdrzana galantnost-odusevljavali su zene koje je on sretao na svojim putovanjima. U Becu Pavle ponovo srece Evdokiju.iz jednog sveta.u jednoj bogatoj kuci u Vizelburgu.njihovim zenama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju:''Odlazio je.On je covek koji sanjari o lepim ocima svoje zene sa tamom nekog dima na sebi.nego i citav jedan narod.zene.Sa zenom koja je mrtva.osecao je.ne samo rodjake koji ostaju.Prema njoj i njenoj cerci Tekli on se ponasao sa srdacnoscu i paznjom jednog starijeg brata.Ali "sad na njegovo veliko iznenadjenje on se seti svoje mlade zene i bi mu zao sto ne moze da uzme njene ruke u svoje ruke.u koju je s poboznim ushicenjem dosao.

kao neki zastupnik razocaranog i .koja je iz turske Srbije. kao sto je carica razresiti tu problematiku.Zbog toga su prve seobe slika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja:slika snalazenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog zivota u njoj.Medjutim.mirno.istocnu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara.Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet mesaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovladjuje tim nasim covekom.Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izlozeni svakodnevnim pritiscima unijacenja.jedne nemoci ustaljivanja koje su obelezje haoticnog stanja. Sigurno je da je u tom ratu ucestvovao zajedno sa svojim bratencima. ciji je povod neuspela turska opsada Beca.jednog uznemirenja i nesredjenosti. u Temisvaru.odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar. koji je.iz "Turcije" presla na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nacinu zivota.Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogadaje i to poslije citanja "Memoara" Simeona Piscevica.sve gorce spoznaje tragican polozaj sebe i svog naroda. kad je. na put.covek.bez nekog osvrta na nesrecnu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tudje interese.1690. eto.kojim je krsten roman Milosa Crnjanskog. bio.Piscevicevo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje coveka okji stice slavu i karijeru. Ali posle predstave sa laznom caricom gasi se i ta nada. gube se u cutanju i samoci.uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja. Ipak. a zbunjen toliko.Srbi su imali dve mogucnosti:ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ici u neizvesne seobe. Nije recenice vise zavrsavao.Tu slozenu ulogu najamnika-oficira koji vodi vece ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe. u njemu postoji bar jos neka nada da ce neko legendarno veliki. bez nade.Srbi su uglavnom naselili juznu Madjarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje.Car je to odobrio i u avgustu 1690. O tome postoje dokumenta. sigurno. obecanom zemljom u kojoj su Srbi.postao francuski oficir. I dok se vecina Srba prilagodjava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje sto pre da postanu Rusi. u Kijevu.koji je odmah neizbezno pao u zamke veliko-austrijske politike i krvavo joj posluzio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle paznju nasih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjizevna dela. i kud je posao. sve do pocetka iduceg rata.on je razvio i onaj istorijski fatalitet.sve u nadi da ce izaci iz tmine i nesrece.dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji. dotle manji deo i pre svih Pavle.odrzan je crkveno-narodni zbor kod Beograda.Medjutim. koracao tako oholo. Piscevic.Pojam SEOBE. pri polasku. znajuci sta hoce. Pavle se potpuno miri sa sudbinom.krecuci se u nekom omadjijanom krugu u kome se njegov .Potom je usledila austrijska kontraofanziva.u stalnoj borbi za samoodrzanje uznemirenog naroda. dolazi do preokreta u ratovanju. '' Pavle se razocarao novom.da ce pronaci svoj pravi zavicaj.on se pusta da ga stihije zivota nose i razbijaju.da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom cinu napredovao do general majora.Odluceno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Madjarske. '' TRAGIKA SRPSKOG NACIONAISTORIJSKE CINJENICE: Velikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je pocetak Velikog beckog rata 1683.Voljno. kao i u Austriji. a trajao sedam godina.Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama.patrijarh Arsenije III predvodi oko 60 000 dusa preko Save i Dunava. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: '' Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu.slabe volje.rodom iz Sida. da je sve cesce mucao. samo granicari koji brane nekog novog gospodara. bio je sad.Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Macvu.Ali isto tako.od 1690. koji je poceo kroz tri godine.kao 13-ogodisnji decak ucestvovao je u Pohodu na Francusku.Milos Crnjanski je predocio psihologiju te srpske mase.onu tragicnost sudbine tog naroda.

u anonimnost mnogoljudne mase svog carstva.Austrija ih je. Karakteristika ovog romana je lutanje.iskoristila njihove vojnicke sposobnosti i onda ih gurnula u bedu.opet.ne znajuci gde ide.Crnjanski je lako mogao naci u Piscevicevim memoarima ono sto i kasnija istoriografska istrazivanja pokazuju:da se u vreme odigravanja radnje romana medju Srbima u Ugarskoj siri i mitologizuje predstava o Rusiji kao obecanoj zemlji.I BOLJE TAKO! .I upravo tragika tog naroda je u tome sto on odlazi na daleke frontove.Od misticne predstave o mocnoj i dobroj zemlji koja saoseca s patnjama Srba.vec ce se u manjoj ili vecoj meri pomiriti sa svojom tragicnom sudbinom.U prvim seobama srpski nacion je olicen u liku Vuka Isakovica.grupa.U ratni pohod on krece nosen mutnom nadom da se nesto napokon moze izmeniti u njegovom zivotu i u sudbini njegovog naroda.Ali Pavle i njegovi sunarodnici.mastajuci o njoj kao o obecanoj zemlji.Srpski vojnici koji su sacinjavali najbolji deo vojske Marije Terezije su ponizavani posle zavrsetka ratova sa Turcima.Naime.nije pravi zavicaj.ocekujuci u ratovima smrt.TO JE JEDINO BLAZENSTVO KOJE JE COVEKU DATO-DA ONO STO GA CEKA NE ZNA.Srbi su mislili da ce ih Bec postovati zbog zasluga u borbi protiv Turaka.pa u tudjini zasniva novi.naroda koji je izgnan iz svog pravog zavicaja .Oni takav zavicaj iz tudjine slute.nestajanje iseljenika u nepreglednom prostoru i vremenu.Bice dovoljno samo nekoliko meseci da taj nacion uvidi slicnost izmedju austrijskog carstva.Vlast je htela da od njih napravi seljake na imenjima austrijskih i madjarskih plemica i da ugusi u njima nacionalnu svest.o vaskrsu slobode bez koje ne mogu-nije ostalo nista.sklon seobama.Tako stizemo do " Drugih seoba " gde je u celini prikazana teznja srpskog naroda da se iseli u Rusiju.koje je mrzeo i Rusije u koju je s poboznim ushicenjem dosao.doslo se do kraja svih puteva.COVEKU NIJE DATO DA BUDUCNOST VIDI.Ikrece taj narod u Rusiju.NITI SVOJU SUDBINU.na uzemslavensko-podunavski polk.podvrgnut tudjoj vlasti i u sluzbi tudjim interesima. MEDJUTIM.nacion neprekidno vrti a koji radja i odrzava tragican osecaj besmisla i uzaludnosti.Vukov san je da ode u Rusiju ali on taj san nije ostvario vec ga je preneo na svog posinka Pavla Isakovica.gde ce brzo zaboraviti svo zlo koje su doziveli u Austriji.ponizenje.ginuci i umiruci na putu.nece se vise buniti.neprekidno lutanje-pojedinca.iz tudjine mu idu u susret.Ali u tom jadnom i namucenom narodu javlja se nada.Dakle.medjutim.buduci da je nesiguran.naroda koji je zbog toga nemiran.svi se oni tokom razvijanja sizea dovode do istog:do otkrica sopstvene nemoci i uzaludnosti.celog naciona u potrazi za zavicajem u kojem ce pronaci spokoj i mir.nestanak i zaborav.naci spokoj u tom zavicaju nisu uspeli i u tome je njihova najveca tragika.razume njihove jadikovke o Kosovu i knezu Lazaru.svesni da nemaju vise kud.ne znajuci za sta gine i opet na kraju . obmanula.Crnjanski opisuje u finalu.Dakle. nadali su se i skorom povratku u Srbiju.na opstem planu ceo jedan narod.jadati.gorko i ironicno.KROZ KOJU GODINU NASLUTI.vraca se u zavicaj koji mu.smiruje se buka i bes zivota.Ali.u drugim dozivljava svoju punu afirmaciju.ispovedati vekovnu tugu zbog zle sudbine.sa ranjenima i unakazenima.iscrpljene su sve mogucnosti.nada koja je zvezda vodilja.Tako misao o besmislenosti i uzaludnosti zivota zapoceta u prvim seobama.u grupama i pojedinacno.Tada se oni okrecu Rusiji.koja je zahvaljujuci verski netolerantnoj monarhiji imala i jaku religioznu podlogu.

Đerzelez na putu i Đerzelez u Sarajevu. . Pripovjetka je nastala na temeljima proznih predanja o ranoj mladosti junaka muslimanske epike. a čas brz i nemiran. suprotno onome u pjesmi. a onda se odvraća od njega. Pisac zgodno upotrebljava epitete i predikatske dodatke i smišljen redosljed riječi koji daje rečenici boju i emocionalnost. Neimar. svjedoči o njegovom neobičnom samopregoru. a komentar ostaje drugima. Andrić je rekao: “Moglo bi se reći da djelo za pisca umire onog dana kada ga završi “. jer se njegov put najjasnije ocrtava kroz stvarnost njegovog dijela. Andrić u liku neimara daje viziju stvaraoca. Ove avanture pobuđuju misao o sukobu ideala i stvarnosti. Ono što ovog junaka čini nosiocem crta šireg karaktera jeste podvojenost njegovog bića: Đerzelez je i tragičan i smiješan. Njegov život nije ni na stepen žrtve. pojavljuje kao smješan i osjetljiv mladić. kao i promjenljivog osvjetljenja u kojem umjetnik neprestano približava i udaljuje njegovu intimu i opšte ljudsku problematiku. Most na Žepi Pripovjetka “ Most na Žepi “ objavljena je 1925. Ova pripovjetka pruža izvanredne mogućnosti da se vidi svojevrsni spoj nacionalnog i evropskog duha koji karakteriše Andrićevu umjetnost i da se osvjetli priroda umjetnikovog postupka u oživljavanju narodnih predanja. a to je posljedica složenosti njegovog lika i mjesta u svijetu. u kojoj Đerzelez. Ova pripovjetka otkriva lik čovjeka stvaraoca. Nije slučajno što Andrić neimara ostavlja bez riječi.Ivo Andric . Ritam umjetnikovog pripovjedanja je čas stišan i ravnomjeran. svjedoči o veličini ljudskog napora I veličini ljudskog strpljenja. o neodvojivosti ljepote i zla i o mučnom putu čovjeka do žene. živi za stvarnost svog djela samo do trenutka dok ne bude gotovo. a živjeti znači stvarati. i u okviru njegovog pripovjedačkog opusa ostala je jedna od najznačajnijih. graditelj mostova. Pripovjetka se sastoji iz tri dijela: Đerzelez u hanu. Tom skladnom izmjenom u ritmu Andrić je uspio da ocrta ritam Đerzelezove duševnosti i moćan ritam samog života. Andrić je u ovoj pripovjetci izrazio viziju velikih ljudskih dijela I sudbinu onih koji ih prave. ni na stepen herojstva. ali on oko njegove ličnosti ne stavlja nikakav oreol.Pripovetke Put Alije Đerzeleza Put Alije Đerzeleza je prva Andrićeva pripovjetka objavljena 1918. On je bitisanje u kojem raditi znači živjeti.

kao i u narodnim legendama.Pripovetka napisana u trećem licu. ali prohladne noći. izašavši kao pobednik iz carigradskih dvorskih spletki. Prvi put je objavljena 1925. tumači kako je i kada odlučio da priču napiše: „Onaj koji ovo priča./ Radost podanika i dika Jusufova/ Na oba sveta. i. prvi je koji je došao na misao da mu ispita i sazna postanak. prijatan i čudan je bio dodir toplog klesanog kamena. umoran. U priči se naizmenično prati sudbina dva lika. Odmah se sporazumeše. simboličkom nivou govori o ljudskoj nemoći da se dosegne konačni smisao.“ . Pisana u realističkom ključu. razmišljajući o svojoj sudbini. a sam se zamisli nad hronogramom koji je kao natpis za most smislio jedan mladi pesnik.“ U potpisu je stajalo „Jusuf Ibrahim. Veliki vezir Jusuf. po nepodeljenoj oceni kritike jedna od najboljih Andrićevih priča. Sledi opis gradnje mosta koja je./ Nastade ovaj krasni most. a potom i devizu. Bili su vreli letnji dani. samoispitujućem ćutanju. U epilogu priče „Most na Žepi“ pripovedač napušta objektivnu perspektivu kazivanja i sa poludistance. a sa Drine je dolazio hladan vetar. rezigniranom. Uporan i zavetno predan poslu. U sasvim određenom smislu priča „Most na Žepi“ može biti tumačena i kao osnovni piščev pripovedni i poetički model. U dugom. oseti da je još topal od letnje žege. primivši tu vest. godine. tajnovitog Italijana koji diže mostove po Otomanskoj imperiji i koga vezir. i potom vezirova deviza „U ćutanju je sigurnost“. naredi da se ostatak neimarove plate razdeli bolnici i sirotinji. poreklom iz Žepe (zabiti kraj Bosne. najmi da u rodnoj Žepi kao zadužbinu izgradi most. ali se pri povratku u Carigrad razboli od kuge gde izdahne u bolnici na rukama italijanskih franjevaca. ipak završi most. Tada je odlučio da mu napiše istoriju. makar smer kojim se ide bio krajnje etičan. vezir prvo precrta tekst hronograma. seo pored kamenite ograde na mostu. Tako most ostade bez imena i bez znaka. velikog vezira Jusufa. posle svih iskušenja. ta priča na svom nedoslovnom. uz reku Drinu). Kad se naslonio leđima na kamen. To je bilo jednog večera kad se vraćao iz planine. govoreći o sebi u trećem licu. Hronogram glasi: „Kad Dobra Uprava i Plemenita Veština/ Pružiše ruku jedna drugoj. i u Andrićevoj priči povezana sa nizom poteškoća. Čovek je bio znojan. bezimeni neimar. bezimenog. i neimara. istinski rob božji“.

Astrov. ta zabitost karaktera u uskom prostoru različitih interesa može dovesti samo do sukoba. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. Započeo je književni rad kritikama humoreskama. Bežeći od malograđanštine na kraju se utapaju u njoj. Zbog toga je Čehov uvek sažet.po zanimanju lekar. nego je sav u stvaranju scenskih raspoloženja i onoga neuhvatljivog ugođaja u kojima se likovi očituju kao živi i neposredni ljudi. Fabule su vrlo jednostavne. Porodični odnosi naslućuju zamršenost koja može dovesti do dramatičnosti. Na unutrašnjoj dramatičnosti antijunaka otkrivamo zamorni i promašeni život glavnih likova. Naši su junaci svijesni da su prokockali smisao svoga života i da nemaju izlaza da sa poprave. oko pedesetak i više.ANTON PAVLOVIČ ČEHOV: UJKA VANJA Beleške o piscu: Anton Pavlovič Čehov (1860. ruski novelista i dramatičar. ne živeti nego vegetirati. primitivizmom i zaostalošći ruskog sela i sredine. kada prave inventuru svoga života. Rusko selo samo je okvir zbivanja. Naši su slabići samo drhtaji. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada žena Jelena od 27 godina. U poodmaklim godinama. shvataju da su ga prokockali u zabiti. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kog drugog gradića. da ga nisu iživeli. Beleške o delu: Naslov drame i posebno dodatak „Scene iz života na selu“ upućuje nas na neku idiličnu ili realističku priču iz života sela. a kamo li izmene. Serebrjakov. te profesorova kćerka Sonja iz prvoga braka. istina.). Sonjina baka. Sonja. pa još Telegin kao propali spahija i lekar i osebnjak Astrov. bilo koje zemlje ili kontinenta. ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo. njegove se drame uzimaju kao primer tzv. jako utiče na protagoniste. Sonjin ujak. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj način svoj propali i izgubljeni život.Pisac nas je zavarao. da . Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosečnost u kojoj se kreću. a odlično se služi i pejsažima i lirskim digresijama. Čehov nam je satkao lirsko-psihološku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice.nastavlja novelama u kojima obrađuje izgubljene i otuđene likove. Vojnicki. Ne mogu pobeći od sebe ni iz sebe. U tome je Čehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivačem ruske impresionitičke drame. Jelena. – 1904. Ni u drame Čehov ne unosi veće dramske zaplete. Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja živi na zabačenom imanju okružena provincijalizmom. osuđeni ne umreti nego na umiranje. lirske drame. pa Marija.Čehov ne donosi u svojim novelma događaje i velike izrazite ličnosti koje nastupaju u društvu glasno i bučno. i onda Vojnicki. ne mogu se pomaknuti iz buke gde su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu.

Vojnicki je dekadent koji u 47. Kada se tih šest nesretnika nađu zajedno svesni svojih promašenih života i kada pokušaju pronaći krivca za svoje stanje. pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. on je potpuno nepoznat.” “Sad je on u penziji i sada se vidi ceo smisao njegovog života: posle njega neće ostati nijedna stranica iz njegovih dela. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni stručnjak kojemu se trebalo diviti kao božanstvu i da je on potrošio svoj život za jednu običnu ništicu. na verandi i u sobi imanja Serebrjakova.promašio je profesora. Upoznajemo nemire i osećaje junaka. a tvoje smo članke znali napamet. odlučno. Vojnicki je zaljubljen u prelepu mladu Jelenu ali mu ona ne uzvraća ljubav. a ništa se ne razumeš u umetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja voleo ne vrede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao!” “Vojnicki: Ti si upropastio moj život. pa bi glavni lik trebao biti Vojniciki. a najtragičnija je spoznaja da će i ostatak života provesti besmisleno. Citati: “Vojnicki: Ti si za nas bio više biće. Kada profesor želi da proda imanje a njega i Sonju izbaci na ulicu kao stari kofer. a sve to ukomponovano u lirskom stilu.kao i Sonje. godini spoznaje uzaludnost svog života.su ga utrošili uzalud. Vojnicki reaguje elementarno ljudski i pokušava u efektu pištoljem da ubije profesora. Tragedija Vojnickog . besciljno. ugođaj trule atmosfere. Dramsko književno delo Ujka Vanja slojevito je. Čehov nam razotkriva njihove psihloške drhtaje. umetnički virtuozno i spada u antologijske klasike. Ivan Petrović. ubitačno dosadno čekajući smrt kao jedinu moguću promenu. Skučenost i ograničenost spoljnih zbivanja dramski je opravdana zbivanjem u jednom danu i noći. on je nula! Mehur od sapunice!” Vojnicki je nesrećan. Čehov ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. je kada shvate da će još živeti a da ne znaju zašto i za koga i da im je . Ali sad mi je puklo pred očima! Ja sve vidim! Ti pišeš o umetnosti. on se ne može pomiriti sam sa sobom i svojim stanjem. Redatelj mora biti samo oprezan da u pozorišnoj predstavi nečim ne pokvari vrednost književnog dela. Pisac ne ocenjuje postupke likova. Dvadeset i pet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naučnim radom. dosadno. a spoljna kretanja i zbivanja sporadična su. “Vojnicki: Prvo. pomirite me sa samim sobom!” Iako nemoćan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muški. Analiza likova: Vojnicki Drama nosi naslov Ujka Vanja. Njegov je čin završio očajno i sramotno.

pokorno ćemo umreti i tamo. videti drugi život . čime ću ih ispuniti?” Vojnicki bi želeo nemoguće.Sonja je realni lik. da nam je bilo teško i bog će se sažaliti na nas.Određenu simpatiju Čehov stidljivo poklanja Astrovu.” Sonja Sonja je nesrećna žena. . a kad nam dođe naš sudnji čas. a naročito uVojnickom. u žabokrečinu ljudskih duša unela je nemir. ujko. recimo do šezdesete. reći ćemo da smo patili. zaljubljena u lekara Astrova koji je ne voli. Predstavlja tip žene koja je bez prava na pobunu.i odmorićemo se. “Vojnicki: Početi nov život. Sonjinim dijalogom završava drama: “Sonja: . bezizlazan. ako budem živeo. nema krika ni pobune kod nje. s osmehom . radovaćemo se i na sve sadašnje naše patnje pogledaćemo ganuto.” Jelena Andrijevna Jelena Andrijevna. Nikada neće biti voljena. Treba biti milostiv!” Kada shvata da joj je sudbina okrutno zapečaćena očekujemo njen jauk. onda ćemo.svetli.. Sonja je neiživljena i nikada neće ni živeti. Naporno radi.” Astrov Astrov je lekar u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Mnogo! Kako ću proživeti tih trinaest godina? Šta ću da radim. Odavno već nikog ne volim. Probudila je mrtvilo u Astrovu. “Astrov: Kakav nov život! Naš je položaj. Ona puno radi.primorana da prihvati svoju nesrećnu sudbinu. “Sonja: Nismo mi jeli hleb zabadava! Ja ne govorim šta treba reći. ne volim ljude. da smo plakali....” Tragedija je Astrova što je on gotovo prestao da postoji kao čovek. ostaje mi još trinaest godina. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnodušno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga života. od čega da počnem?” Astrov odgovor osujetio je Vojnickove želje . ne govorim ono što treba. ne može voleti. Možda je uzrok tome što je i Čehov bio lekar. bez porodice. na onom svetu. Jelena je nesretna žena koju svoju najveću nesreću prima sa manje emocija. Astrov više ne veruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kaže: “Astrov: Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji čovek s velikim brkovima i malim sposobnostima....bez okolišanja. “Vojnicki: Meni je četardeset i sedam godina. Sonja je smirenje. mlada žena starog profesora.. divan. kako da počnem.jer ne veruje više u ljude i nema više osećaje.. Sonja pronalazi bizarno hrišćansko otkupljenje i spas. lep. mili ujko. To sam ja.. “Astrov: Ja za sebe više ništa ne očekujem. donekle racionalno.Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje.budućnost besmislena. ali ti nas moraš razumeti tata. Ona je žrtvovana i svoju žrtvu prima mirno. i moj i tvoj. novi život. Reci mi. Astrov je osebnjak.Naprotiv.

prikazuje. Sonja svoga oca voli i žrtvovanje za njega prihvata kao nešto prirodno.“Jelena Andrejevna: I mrzi me da živim i dosadno mi je! Svi napadaju mog muža. On ih slika. Vojnicki koji je na tren reagovao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezličnu senku spreman da sa Sonjom propati ostatak života. “Jelena Andrejevna: Ćuti! Ti si me ubio!” Jeleninoj vernosti filozofski i lirski razmišlja Vojnicki. čini likove drame drastično tragičnim. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke pisca. Oni nemaju moć ni brzo da umru. U takvoj atmosferi života Čehov ponire duše svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. odvratna starost. ali nema logike. ali ga Vojnicki bolno secira. gadno je da me gledate.” Ono što ubija profesora i čini ga nesretnim je starost.” Stari profesor Stari profesor uzrok je uništenja mnogih života. Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. Profesor ne govori o svome radu. kako ga dobro razumem” Jelena mrzi muža. verovatno. Prikazano je stanje duša u određen . A i svima vama. “Vojnicki: Zato što je ta vernost neprirodna i izveštačena od početka dokraja. Optužuju ga i mrze njegova žena i Vojnicki. a sada život ostavlja drugima. na vegetiranje. Pristati svesno na predaju. Ustvari je umišljena veličina koja u zimi svog života očekuje od svih još malo pažnje. “Vojnicki: Čovek punih dvadeset i pet godina predaje i piše o umetnosti. “Serebrjakov: Prokleta. gadim se samom sebi. Čitav je život bio sebičan. pomiriti se sa činjenicom da si živ zakopan u zaostalosti ruskog sela i da ćeš tu lagano umirati. Đavo da je nosi! Otkako sam ostario. ali ih ne objašnjava ili optužuje. svi me gledaju sa željenjem: nesrećna žena.” O likovima: Likovi drame su slabići i malenholični tragičari. Iznevereti starog muža kog ne možeš podneti . ona ima starog muža! To je saučešće meni .o. mlađima. U njoj je mnogo retorike.to je nemoralno. ali zna da mora živeti sa njim. a nimalo ne razume umetnost.Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje.

Dolazi Puba tražeći barunicu. advokat. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. juli 1893. Dolaze do portreta Angelike i počinju razgovarati o njemu. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika. Leone Glembay.Gospoda Glembajevi . Mesto i vrijeme radnje: Zagreb. Sve je puno gostiju. direktor poduzeća Glembay Ltd. od jedan do pet u noći Likovi: ·Ignjat Glembay. (69 godina) ·barunica Castelli . med. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. – Zagreb. U ustima ima lulu. (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Silberbrandt. veka. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. jedna ljetna noć prije rata 1914-18. Basilides . baruničin ispovjednik (39 godina) ·Oliver Glembay. (28 godina) ·dr. Govori joj da ju je gledao cijelo veče. književnik i enciklopedista. po mnogima najveći hrvatski pisac 20. rijetku bradu.Glembay. sin barunice Castelli i ignjata Glembaya (17 godina) sobarice. Svi razgovaraju o portretu. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. theol. bez brkova. liječnik (51 godina) dr. Vitka je i otmjena. udovica Ivana Glembaya. veliki župan (69 godina) ·Dr.Danielli (38 godina) ·Angelika Glembay. Puba pita Glembaya što da radi. Ima prosjedu kosu. gosti Vrsta: drama u tri čina (psihološko-socijalna) Sadržaj: ČIN PRVI Crveni salon. Puba Fabriczy. Puba počinje čitati . Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Uz nju stoji Leone Glembay. bankar.Miroslav Krleža O piscu: Miroslav Krleža (Zagreb. et phil. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. ruke skriva u naborima rukava. bankar Glembaya. Angeliki postaje neugodno.). 7. decembar 1981. udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) ·Fabriczy. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške. Altman. a barunica govori da je boli glava. pravni savjetnik poduzeća Glembay Ltd. Svi dolaze za njom. Ovaj odgovara da se tome protivi. sin Ignjata i prve supruge rođ. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. njegova druga žena (45 godina) ·dr. 29. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Smatra da to treba demantirati u novinama.

a već se prekrižila i otšla u salon. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. Leone na to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu. nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Barunici je svega dosta. ČIN DRUGI Zbiva se trideset minuta poslije. Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. a Glembay je pita gdje je bila. On pređe preko tog pitanja. Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Gosti odlaze. Glembay opet ustaje protiv toga. Govori da je barunica za sve kriva. nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice. a Leon kaže da ih nema. Govori kako se sjeća da je odmah slijedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš. Silberbrandt govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. Barunica dolazi.članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. On pakira kovčege. ali Leon to odbija. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti. To sve sluša Glembay na terasi. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta. Glembay ostane stajati. Optužuje Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. Leon počinje razgovarati o obitelji. Konačno Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačnu dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Glembaya počinje probadati srce. a zatim i u vrt. Nastavlja se dijalog između oca i sina. Glembay pisma ne priznaje. Kada je otišla. . Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. a ne Glembayeva. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da nema nikakvo prava da je optužuje. pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine. Glembay traži dokaze. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay ponavlja: “ M-m-m-igre-na?” U tom mumljanju padne. Počne govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu. Tu se nalazi i Silberbrandt. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Leone Glembayu daje pisma. ČIN TREĆI . Tada se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Konačno Leone upita zašto je došao. Neki pričaju o vezi Leonea i Angelike. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda ali kasno. Glembay želi da prijateljski razgovaraju. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. Zove slugu da ode po barunicu. Ulazi Glembay. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv. Silberbrandt je počinje braniti. Netko pokuca. Počinju govoriti o Leonovu slikanju. zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu. Leone mu govori da sjedne. Ne mogu je naći u sobi. ali ovako ne zna. U daljini se čuje grmljavina. grmljavini. ali bila je oslobođena optužbe. Glembay je bio već mrtav. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Glembay postaje sumnjičav. a Leone tom ne može vjerovati.

Svitanje. Leone nije zadovoljan skico i potrga je.želi je zgrabiti. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. Leone uzima škare i govori: ”Ni riječi više!”. Leone joj govori: “Marš napolje. Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Pita ga zašto je mrzi. Barunica viče: “Pomoć!” na što ulazi sluga i uzima instrumente dr. Na postelji leži Glembay. kako se u njemu već razvija zločin. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja. Dolazi barunica poput luđakinje. a Silberbrandt s vjerskog stajališta. U naslonjaču sjede Fabriczy. a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu. On legne. On šuti. Leone slika oca. Angelika i Leone ostaju sami. da ju je pokrao. . ali ona pobjegne I on za njom potrči za njom. Dr. Ostaje sama s Leoneom. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. a to je ubiti se. Leone odlazi na telefon. da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Čuje se lupanje vratima. Leoneu postaje slabo. ” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo. kleči sestra Angelika. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke. Angelika stoji poput kipa. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. na klecalu. Fabriczy. Angela ga dovodi do divana. Govori da je Glembay nitkov. Altmann o smrti razgovara s medicinskog. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. razbijanje stakla. Silberbrandt i doktor Altmann.Glembayeva spavaća soba. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Govori da je barunica zaklana na stubištu. da je ******. da je nitko ne može otjerati. Govori da postoji samo jedno rješenje. Opet optužuje Glembaya. hulja. Do njegovih nogu. Angeliki govori da glumi. što mu je skrivila. Altmanna.

pa čak i kopač zlata. siromašne četvrti i kraljevska palača Vrijeme radnje: Druga četvrtina šesnaestog stoljeća Tema: Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama. Uz veliku i nesebičnu pomoć prijatelja Hendona kraljević se vraća na dvor. humanost. Školu je napustio već u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima. Prosjak Siromašan dječak iz sirotinjske četvrti Londona. "Život na Mississippiju". Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru. a Tom ostaje živjeti s njim kao njegov štićenik. U svojim djelima promiče pravdu. Pouka: Dobrota. novinar). objava prve zbirke humorističnih crtica potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom . a kad je nepravedan stidi se sam sebe. Srce mu je dobro i plemenito. Kako su bili jako slični. a svojom upornošću postiže cilj. rođen je 1835. godine. a Tom je čeznuo za životom u obilju. a kraljević se uputi ulicama i predgrađima Londona. a djetinjstvo je proveo u gradiću Hannibal u dolini rijeke Missouri. Sa lakoćom uči jezike i uglađenog je ponašanja. a umro 1910. Na kraju se počeo baviti pisanjem. Analiza likova: Kraljević Bistar i nadaren dječak.MARK TWEN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain rodio se u mjestu Floridi. Hrabar je i pun želje za pustolovinom. kormilar na brodu. Kraljević je bio željan pustolovina i dječačke igre. . Dvorski život bio je težak za Toma. slobodu i istinu. "Pustolovine Huckleberry Finna". (tiskarski naučnik. netrpeljivost i nepravdu. grafičar. ---II nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Bilješke o piscu: Mark Twain (pravo ime Samuel Langhorne Clemens). jednakost. Iako se u životu bavio različitim zanimanjima npr. novinar.Ne podnosi nepravdu. U početku je pisao novinske članke sa jasno izraženom humorističnom i satiričkom notom. Kratki sadržaj: Siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda. Snalažljiv je i spretan. a borba za opstanak i preživljavanje još teži za kraljevića. dječaci odluče nakratko zamijeniti uloge. Najpoznatija su mu djela: "Doživljaji Toma Sawyera". "Kraljević i prosjak". izdavač i poduzetnik. plemenitost i pravednost pobjeđuju bogatstvo. vrlo plodan američki pripovijedač i romanopisac. a dušu i srce izjeda mu grižnja savjesti. Mjesto radnje: London. Bio je radnik u tiskari. Teško glumi ono što nije iako ga to zabavlja. u saveznoj državi Missouri. riječni pilot. raskoš. kopač zlata. Iako nije imao književno obrazovanje smatra ga se ocem američke književnosti.

Vuče ga želja da živi životom prosjaka. Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe. veoma sličan Tomu. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku. pa čak niti Miles. Kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele. Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za odjeću. st. Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Edwardje uporno ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao. Kratki sadržaj: Edward i Tom se rađaju istoga dana. ali Tom je došao na svijet neželjen. Veoma je pametan i plemenit. pravedan i inteligentan. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila. Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda. no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegov otac donio. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Jezik i stil: Roman je pisan književnim jezikom. Milesa imenuju grofom. zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII. Analiza likova: Tom Canty Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne vladavine Henrika VIII. Cjelokupno Twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao posebno za djecu. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je okrutne zakone koji su pogađali siromašne. koju želi spriječiti. koji ga je zavolio i štitio. Edward Tudor Dobar. Napisao je i autobiografski roman "Život u Missisippiju". a Toma njegovog štićenikom. snalažljiv i inteligentan. Mjesto radnje: Engleska Vrijeme radnje: 16. Često dobiva batine i nailazi na probleme. III nacin MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Mjesto radnje: Dvor. Tom upoznaje kraljevića. Pisan je na osnovu povijesnih događaja i ličnosti. ulica . Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. ali je temama o djetinstvu i mladosti s dječjim likovima privukao pozornost ne samo odraslih nego i mlade čitalačke publike. Tema: Život kraljevića i prosjaka Osnovna misao: Izmjenom društvenih uloga čovjek ostaje onakav kakav ustvari jest.će se baviti do smrti. Nekoliko godina kasnije. pa su svi mislili da je poludio.

Tomov otac i majka O djelu: Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to. pametan mladić Prosjak Tom Sporedni likovi: Sluge.Kraljević nestaje .Dan krunidbe .Tom kao velikaš .Neprilike s Tomom . kralj Edward VI. zadivit će ih nečija odora.Kraljević kao uhićenik .Tom kao kralj .Glavni likovi: Edward . proživio je svega nekoliko godina ali je i u tih nekoliko godina učinio mnoga dobra.Kraljević kod seljaka . majka Kratki sadržaj: . obrazovan. onaj jadni dječak.Zamjena kraljevića i prosjaka . Edward. stoljeće Tema: Društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj Likovi: Tom.Tom susreće kraljevića Edwarda .Tom se uči .Kraljević među skitnicama . Engleska Vrijeme radnje: 16. nekomu čije ruho nije tako sjajno. S druge strane. --- IV nacinMARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK Vrsta djela: Pustolovni roman Mjesto radnje: London.kraljević od Welsa. pustinjak.» Dojam o djelu: Ovaj roman mi se jako svidio.Edward kao kralj Najljepši odlomak: «Jest. koji je siromašna . posebno mi je bilo zanimljivo kada su se kraljević Edward i prosjak Tom zamijenili za uloge. otac. kao simbol položaja i moći.

oči su mu sijale. ali koji je iz navike ponavljao. te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. zato je dobar dio vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama. o začaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinčevima. primijeti kako ga jedno blijedo. ako je živio časno. I dok se taj ružni prizor odigravao. No svaki put kad bi ga nešto pitali. sav se topio u ludoj sreći. već i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljević. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo.“ Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge. dok je veselim osmijehom pratio povorku. ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i većina govora.” Pritišće ga i sram.” Prisiljavali su ga da prosjači. najradije bi slušao priče: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret. nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu. svi su mislili da je lud. Analiza glavnih likova: Tom Rodio se u siromašnoj četvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji. tako da se početni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i čežnju za domom. Ne prođe ni trenutak. a kazne teške. svi su mu se rugali. po imenu Canty. ali sve je češće čeznuo za domom: “Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom. U tom trenutku. Istodobno. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga.podrijetla. Sjajan mu je prizor isprva godio oku. prođe uz stražara i stade kraj njega. valja jednako tako poštivati. U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa. ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga. za koji nije više znao kada ga je stekao. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore. iznenađeno lice s očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. preodjeven u kraljevića. a Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. patuljcima i duhovima. okružen gospodom. Tom je bio na dvoru. baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika. Zagrlila je njegovu nogu. izrugivat će se i ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo. Kad je kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću. Tek na kraju priče ljudi shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća. s Tomovih se usana . jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili. a ona se probi kroz gomilu. osjeća da je zatočen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao otresti. djelovao je zbunjeno. obasula je poljupcima uzvikujući: “O. ne snalazi se najbolje. odjednom jeugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja. milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi.” Mladi Canty je nesretan u dvorcu. jer su zakoni protiv prosjačenja bili strogi.

Engleska je toliko čeznula za njim. lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku. inače ćeš ostati običan grof a ne vojvoda!” “Zapamtite svi vi. .. na nogama fine čizmice s crvenom petom. a nije bio ni kralj.” Pustinjak Bijaše to siromašno odjeven čovjek. lorde-namjesniče. Postupi blago sa mnom. gospodine. inače sam propao.” .Slušaj. gospodaru. a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom.” Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju plemenitost i dobrotu. Zato ne vrijeđaj ponovno. rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili.. da je ovaj čovjek moj vjerni i voljeni sluga. Nemoj me izdati. I ne samo roditelji već i cijela Engleska. milorde. odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta. po imenu Tudor. na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom. ali i pravednost: “Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! . sav u dronjcima. pokloni mi velikodušno ovu milost. ali kad se istrijezni. jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni). dame. A što se tebe tiče. priznajem. prije nego se smrkne ona će biti na putu za Toranj. duge i kao snijeg bijele kose i brade. ovdje ili pred drugima. Miles Handon. o bedru je nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem. ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku. prema tome. kad zaspi ili kad se napije. toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega.predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi. . puk skoro izbezumio od radosti.” U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”Pogriješio sam. pomalo čudne naravi i ponašanja: “Bio je to stasit i koščat čovjek.Ali novi kralj. zato neka nitko ne digne ruku na njega.” Mrzio je zlostavljanje djece: “Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad. reče: . molit ću. ona sve nadoknadi time što me dobro istuče. a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. pa će biti kao da nisi ništa rekao. – Zadovoljan sam. zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom. dok mu je srce lupalo. koji nije prezao ni od čega da svojim valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti. S one strane se nalazio jedan mio dječak. pravi kralj. približio se i provlačio lagano istidljivo kraj stražara. ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali.Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuče? – O.To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu.” Bio je vrlo dotjeran i lijep. Kralj. moj otac. pa da. lordovi i gospodo. kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. čije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita. da joj se ruka odmara. što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu. Istuče! A ti si tako nježan i mali. dobri moj ujače. kada je stvarno došao.spustiše ove riječi: ‘Ženo. da se sada. ja vas ne poznajem!’.” Edward Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji. a nada sve rasla.

Također mi se sviđa i što ima blagog humora koji još više pridonosi priči. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka. čini je zanimljivijom.Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija. na povišenom podiju.” Dojam o djelu: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije .na isti se dan. odjeveni u bogata i slikovita odijela. U sredini odaje. držeći helebarde u rukama. Na ulazu stoje visoki gardisti. rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet okolnosti. nepomični kao kipovi. . u početku bezazlena dječačka šala. postaje vrlo ozbiljna. gusta gomila građana oba spola. sjajno odjevenih. s pozlaćenim stupovima i kolonadama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se svirači. Pripovijest je iznimno poučna. Tomov je stol. i zidovima i stropovima u slikama. ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim stranama ljudske naravi. u dvije posve različite sredine.

sedma planeta je bila Zemlja. pilot je opazio princa. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka . Zemlja ljudi. Mali princ i pisac su se upoznavali. besciljni. Princ jednoga dana odluči otputovati. prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Ona mu je bila jedino društvo. Svakog dana pilot je saznavao nešto novo o planeti. Likovi: Mali princ. On je bio jako usamljen na planeti. u Afriku. Napokon. Napisao je nekoliko romana (“Pošta za jug. pijanac. Tada je legavši u travu i zaplakavši upoznao lisicu. ---II nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Mjesto radnje: Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi. Na svom putovanju od planete do planete Mali princ otkriva njezine stanovnike. Pisac je imao kvar na motoru aviona. On mu je rekao da je njegova planeta jedva nešto veća od obične kuće i da se teleskopom teško nazire. uobraženko. Ruže ga ražalošćuju jer je on mislio da je ruža na njegovom planetu jedinstven cvijet. Sutradan u zoru probudio ga je neobičan mališan. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu . g. Crvena ruža je za njega bila sve. Svi oni su bili veoma čudni. Mali princ je spoznao da su rad. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude.pisca. Tema: Doživljaji Malog princa Osnovna misao: Čovjek samo srcem dobro vidi. Stanovnici na tim planetima su kralj. Te se noći mali princ vratio na svoju planetu. pustinji Sahari. poslani čovijek i geograf. a bitno je i očima nevidljivo. živio je od 1900. beskorisni. francuski pisac. šećući. Išli su tražiti rodu i našli su jedan bunar. Princ je prije nego što je otišao sa svoje planete pomno očistio sva tri svoja vulkana. Noćni let. Vodio je brigu o njoj. Jednog dana ju je pripitomio. Osmi dana razgovaraše pilot i Mali princ u pustinji. Svi stanovnici su besmisleni. Kratki sadržaj: Mali princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. Nađe se u pustinji i upoznaje zmiju. sa crvenom ružom. Prolazio je kraj mnogih.ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o piscu: Antonie de Saint Exupéry. Sutradan navečer. Ode princ do mjesta gdje je pao i padne polako. Tu su se napili vode. Na kraju je stigao na Zemlju. pilot Antonie de Saint Exupéry Kratki sadržaj: Jednog dana se pilot Antonie de Saint Exupéry spustio u pustinju zbog kvara na motoru zrakoplova. Taj mališan bio je Mali princ. Mali princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Dolazi do vrta rascvjetanih ruža. također malih planeta na kojima su živjeli raznoliki ljudi. do 1944. Tvrđava”) i alegorijsku priču “Mali princ”. Ratni pilot.

Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom. Tamo vlada duhovna pustinja. a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. no Mali princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu.III nacin ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Kratki sadržaj: Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Saznao je da je Mali princ sa drugog planeta. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje. saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu. Kada je imao šest godina svoje crteže pokazivao je odraslima. Kada su se napili pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti tamo odakle je došao. Trećeg dana čuo je priču o baobabima. Jednom usred leta pokvario mu se avion u pustinji Sahari. silna uobraženost i samoživost. Dječačić je bio oduševljen. nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. a na drugom planetu živio je neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Tako se pilot upoznao sa Malim princem. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost. Na šestom planetu živio je geograf. Mali princ brzo pobježe. Susret sa zlatokosim dječakom nakon neprospavane noći. te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Ovdje prevladavaju osjećaji. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude onakvima kakvi zbilja jesu. Mali princ odlučio je posjetiti i druge planete te pronaći neko zanimanje. Nadam se da su druge knjige slične ovoj. o ponašanju prema drugima. Osmog dana u pustinji. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža.. te se toga okanio i postao pilot. To mu se nije svidjelo. a stidio se što pije. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna. a geograf mu predloži Zemlju. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. Nakon toga Mali princ je susreo skretničara. Pisac ga je tražio da ne odlazi.ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Dojam o djelu: Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa. Analiza glavnog lika: Mali princ Glavni lik u ovoj pripovjetci.Sutradan navečer je otišao. Prvo biće sa kojim se susreo na Zemlji bila je zmija. no sada je vidio da je to obična ruža. jer se osjećao odgovornim za svoju ružu. --. On je osamljen. Vrsta djela: Suvremena bajka. Zalijeva ju svaki dan i s njom razgovara. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Njoj povjerava svoje probleme. pilotu i Malom princu. U žurbi da popravi avion nacrtao je ovcu u kutiji. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet. a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom princu. a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. ali ih nitko nije shvaćao. ali budući da ima preneseno značenje možemo jeodrediti kao alegorijsku . Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi. B-612. Ima osjećaje i ljubav prema svakome. besciljnost i beskorisnost njihova rada. tek nešto većeg od njega samog.

njegova psihička karakterizacija. nježan i krhak. Kao princ. Naoko moćni i slobodni.priču. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o djelu: 1. Izvana malen. jer žive sami svaki na svom planetu. jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile). Tamo . Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi. pisac ga je umjesto opisivanja. Pijanac pije da zaboravi.Saharu.“ Kada sudimo sami sebi. premda se nikada nije potrudio da upozna svoj svijet. a geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje knjižurine o drugim svjetovima. a upravo takvom osobom ga čini ljubav. Mali princ upoznaje različite vrste ljudi. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati. odnosno mali plemić.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu pustinju . Ono što Maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost.ruži. znatiželjan i rado uči. Iskren je. Kralj i uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže. budući da ću ja stanovati na jednoj od njih. pristojan je. te potpuna odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. besciljnost i beskorisnost njihova rada. svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika. sentimentalni smo i neobjektivni jer se radi o nama samima pa uvijek nalazimo isprike za naše pogreške. nacrtao. Prvi put dolazi na planetu Zemlju. Analiza glavnog lika: Mali princ Dječak iz svemira. silna uobraženost i samoživost. Mnogo je lakše osuditi ljude oko nas. to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. On ne razumije smisao njihovih postojanja. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i “prisvajanju” zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi. 2. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom. Putujući asteroidima. premda nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti.) Osobe na koje Mali princ nailazi na planetima što ga vode prema Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. promatra ih znatiželjno i začuđeno. otvoren. a na kraju dostojanstveno.“ Životna poruka: „Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima. Za fizičku karakteristiku. Tema: Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. a ni sam ne zna što bi to trebalo zaboraviti. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. ne pitajući se da li smo prestrogi i kako bi oni postupili da sude sami sebi. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis. no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu: Citat: „Kada budeš gledao nebo noću. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratit njegovoj ljubavi . budući da ću se na jednoj od njih smijati.

Naredba je naredba.Takva je naredba . Samo oni koji su racionalni i staloženi. ako je potrebno.Dobar dan .) Autoritet počiva prvenstveno na razumu. određuju ga ljubav. prijateljstvo. Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir. 3.Mali princ zaplješće. vedrinom i optimizmom. pijanih. Dobar dan.Premda puna gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti najjednostavniju istinu o sebi. sam riješiti neke probleme i unatoč svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i. istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek ne može živjeti.Takva je naredba . . . Dvadeset šest i pet trideset jedan. 4. U svačijem životu ima trenutaka kada se mora sam suočiti s nekim istinama. prijateljstvo. Nemam vremena da je ponovno zapalim.Što je to naredba? . prijateljstvo. Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako. iskrenost. *** Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku? . ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi prožeta je humorom. Rad. ---- . istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti.) Pisac nam je htio poručiti da shvatimo istinu o sebi . . Petnaest i sedam dvadeset dva. Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu. Dobra večer. I on je ponovno upali. Čovjek je društveno biće.odgovori noćobdija.Nakon pet minuta takve gimnastike Malog princa zamori jednolikost igre. Pet i sedam dvanaest.reče u sebi Mali princ. rad. Mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj. dakle..posavjetova ga tada uobraženko. ili to ne pružamo drugome. koketnoj ruži na asteroidu B-612.Ne razumijem .odgovori noćobdija. pokušaju pomoći.Ali zašto si je sad ponovno upalio? . jer je ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome.Nema tu što da razumiješ .reče noćobdija. . Ako nam nešto od toga nedostaje.) Humor u bajci: * Zaplješći rukama . 5. mogu imati sposobnost da uvjere druge ljude kako ih u tome valja poslušati.sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad. hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni koji će shvatiti žrtvu Malog princa. Uobraženko skromno odzdravi podižući šešir. Dvanaest i tri petnaest. nastaje jaz koji je teško premostiti. Uh! To je. Saint Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih. Čovjek je osamljen i među ljudima. iskrenost. čovjek je katkad upućen sam na sebe. te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama – putem ljubavi i odgovornosti. . Dvadeset dva i šest dvadeset osam. I on ponovno stade pljeskati. koji mogu mudro i mirno obrazložiti neke postupke ili rješenja u životu.reče Mali princ.Ovo je zabavnije od posjeta kralju . pet stotina jedan milijun šest stotina dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan.Da ugasim svjetiljku. prožeti iskrenošću i istinom. ** Tri i dva su pet.

Odlučio je krenuti na put ne bi li shvatio sebe i svoju ružu. Savjetovao mu je da ode na planet Zemlju. Mali princ je imao ružu. ali još uvijek postoje oni koji vjeruju da se svijet može promijeniti. Petog dana Mali princ upita da li ovce jedu grmlje. Malog je princa nazvao svojim podanikom. Sreo je zmiju i pričao s njom. Oprostio se s ružom.Citat: «Tako sam živio sam. bez ikoga s kime bih mogao iskreno porazgovarati. Imao je vode za osam dana. Tako je odlučio postati pilot. Htio ga je imenovati ministrom pravosuđa. Ovaj mu se svidio. Mislio je da vlada svime. oholi. sve dok prije šest godina nisam doživio kvar. otuđeni od drugih. Volio je gledati zalaske sunca. Pilot je zaključio da je mali princ s asteroida B-612.» Vrijeme radnje: Šest godina prije nego što je napisana knjiga . Tako je mali princ došao na Zemlju. Izgledalo je kao šešir. Odrasli su mu rekli da se okani crtanja. Jednom dok je letio nad Saharom. Kratki sadržaj: Pisac je jednom kad je imao šest godina nacrtao zmijskog cara kako guta slona. Rekla mu je . da ga iskuša. Tjerao je malog princa da mu se divi. Pojavila se lisica. Mali princ je mislio da su odrasli čudni i krenuo dalje. prošlo šest godina…» Tema: Mali princ putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu Ideja: Ljudi su osamljeni. Na njegovom planetu dani traju jednu minutu. Na šestom planetu je živio zemljopisac koji je princa smatrao izviđačem.ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Književni rod: Epika Književna vrsta: Suvremena bajka Mjesto radnje: Pustinja . Objasnio mu je da je ta stvar avion i da leti. u pustinji Sahari. Jako ju je volio. Na drugom planetu je živio umišljenko. Na sljedećem planetu je živio poslovni čovjek. Dječak zaključi da onda jedu i cvijeće. Prepoznao ga je. Zaspao je.Citat: «Otada je. Temeljito je očistio svoje vulkane. veleposlanikom itd. Sprijateljio se s njom. Mali princ mu je rekao da je s drugog planeta. Mali princ ode na peti planet na kojem je živio nažigač koji je svako malo palio svjetiljku. Tako je upoznao Maloga princa. zmijskog cara. Dječak je otišao dalje. nešto mu je bilo puklo u motoru. Pilot mu odgovori da da. Na kraju mu je nacrtao ovcu u kutiji. On je brojio zvijezde i ''posjedovao'' ih. Prešao je pustinju i došao u vrt pun ruža. Počeo je posjećivati druge planete. Nacrtao mu je. ali Mali princ ode dalje. Na trećem planetu je živio pijanac. Na prvom je bio kralj. Pijanac je pio da zaboravi da se stidi toga što pije. Ona je zahtijevala da ju stavi pod stakleno zvono. cijelim svemirom. Pao je u pustinji u Africi. dakako. Mislio je da je najljepši na svijetu. Dječak mu je još otkrio da je njegov planet jako mali i da na njemu rastu baobabi. Pokušao je sam obaviti taj težak popravak. Mali princ ode dalje. Probudio ga je neobičan glasić koji ga je molio da mu nacrta ovcu.

dobar je i pošten «Priđe li vam tada dječak. Kad je on prišao mali se princ spustio dolje. Kompozicija djela: Uvod: Mali princ dolazi na Zemlju i upoznaje pilota. Mali princ nečujno odlazi Analiza glavnih likova: Mali princ Pisac ga je nacrtao. Pilot mu je rekao da je uspio popraviti motor.» Sporedni likovi: Ruža. Jednom mu se avion srušio u pustinji Sahari 3. bude li imao zlatnu kosicu. Pisac je sa šest godina nacrtao zmijskog cara sa slonom 2. Tako je upoznao maloga princa 4. trgovca.» Pisac Leti (pilot je). odmah ćete se dosjetiti tko je. lijepo se smije. Mali princ mu je rekao da mu je drago što se sada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući. Rasplet: Mali princ odlazi. u prinčevskoj odori je s mačem u ruci. Potom je Mali princ pao. ne odgovara na pitanja. Pilot mu je osmoga dana rekao da će oni umrijeti od žeđi. Dolazi na Zemlju i upoznaje lisicu 7. Oprašta se s njim i govori da će se smijati sa svoje zvijezde 10. Mali princ mu govori da mora otići 9. Ono što je pilotu ostavio za uspomenu je smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu. Krenuli su prema izvoru. Vidio sam ih posve izbliza. Prikazivao je zmijskog cara kako guta slona. odnosno oni nisu njega shvaćali. ljudi na planetima . Popeo se na njega da pobjegne od zmije. Bitno je očima nevidljivo. volio je crtati. To nije bitno popravilo moje mišljenje o njima. lisica. Mali princ je sjedio na zidu. Mali princ mu priča o svom planetu i ruži 5. Mali princ mu govori da mora ići kući. zlatne je kose.*koje se smiju glasom Malog princa svaki put kad pogleda gore. Osmi dan on i pilot odlaze do izvora 8. ne odgovori li vam kad ga nešto zapitate. Prvo je pored njegova gležnja bljesnula žuta zmija. Naišli su na studenac. nije shvaćao odrasle. Sutradan kad se pilot vraćao. samo to seosjećao odgovornim za svoju ružu. Sreo je skretničara.Vraćao se na ono mjesto gdje se bio spustio na Zemlju. da je sutra godišnjica njegova boravka na Zemlji. Mali princ mu je rekao da tu mora ostati. Fabularni tijek: 1. Citati: «Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih plaše li se moga crteža!» Odgovarali su mi: «Zar da se plašimo šešira?»Moj crtež nije prikazivao šešir. Mali princ odlazi na druge planete 6. nasmije li se. Zaplet: Mali princ priča pilotu o svojoj ruži i obilasku planeta. polako. Vrhunac: Mali princ i pilot idu prema izvoru.na rastanku da se dobro vidi samo srcem.» «Dugo sam živio među odraslima.

» Usporedbe: «Kretanje takve vojske bilo je usklađeno kao u baletu.Kako ste lijepi! .» «Otpremam vlakove koji ih odvoze. Stil se odlikuje slikovitošću i mudrim izrekama. ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Tema: Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. Stilska sredstva: Epiteti: Prekrasna. Ovo je velika priča o prijateljstvu i ljubavi. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Onomatopeje: «I voljela bih šum vjetra u žitu…» «…kao što stenje stari vjetrokaz koji je vjetar odavno zaboravio.» Dojam o djelu: Bajka Mali princ mi se jako svidjela jer je jednostavna. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. drvena. zmijski. a ponekad lijevo.Jezik i stil: Jezik i stil ove priče su jednostavni.» Personifikacije: «Mali princ nije mogao obuzdati divljenje: . naseljen. Stil: Ovo je dječji roman.Prilagođen je za djecu i pomalo je smiješan prikaz prinčevog života. slikarsko.» «Izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju. Jednog dana je doživio kvar . maleno. istinita. To je priča o malom dječaku koji putuje s planeta na planet kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. ponekad desno.» «Idu kao da ih vjetar nosi. mladi. Ispričana je jednostavnim dječjim jezikom i daje nam mnoge poruke. Kratki sadržaj: Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom.» «…čini se kao da su rogovi…» Kontrasti: «…letio sam amo-tamo po svijetu.Zar ne? – umiljato odvrati ruža. smrtna. neobičan.

Analiza likova: Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. Citat: ”Osvijetljeni brzi vlak. tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Na sljedećem planetu živio je pijanac. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Mjesto radnje: Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari.” Umoran. a princa pogodi munja i on se nečujno sruši. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četiristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Bio je manji od svih drugih planeta. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. tutnjeći kao grom. Rasplet Dječak i princ pričaju. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Na drugom planetu živio je umišljenko. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Sedmi planet bijaše Zemlja.u pustinji Sahari. zapravo. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. ali vidje tek oštre kamene vrhove. Na planetu je imao dva živa vulkana. 328. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326. Princa ugrize zmija i on umre. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. On je imao svoju kućicu. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B-612. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Dječak je dugo živio među odraslima. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Otada je prošlo šest godina. a imao je vode za nepunih osam dana. Princ je priznao da na njegovom . na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Prije 6 god. princ je tragao za studencom u pustinji. doživio je kvar na motoru. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. Na prvom asteroidu je živio kralj. Prve je večeri morao zaspati na pijesku. Dječak svoj doživljaj priča ostalima. Vrijeme radnje: Na početku knjige dječak je imao 6 godina. zatrese skretničarevu kućicu. Taj planet se zapravo zvao asteroid B-612.Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. 327. god.

” Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Princ ga je pitao čega. smiješan i želio je ovcu: Citat: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio. npr. Mali princ je bio divan. nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Sreo je mnogo čudnih ljudi. To mu baš i nije polazilo od ruke. Na rastanku mu je rekla: Citat: ”Čovjek samo srcem dobro vidi. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu.Stalno je nešto brojao. Bitno je očima nevidljivo”. zbrajao. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. odnosno bio je malo veći od obične kuće. bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. množio. Nikad nije vidio zmiju. Njegov dom je bio asteroid B-612. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je Mali princ došao. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. pa čim je došao Mali princ uzviknuo je: “Evo jednog podanika”. i na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti . Stalo je razmišljala o kokošima. pa mu je to bila jako čudna životinja. Pio je da zaboravi. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao ni zamisliti. O djelu: Ovo je dječji roman. dodavao. što se smijao i što je želio ovcu. Nije podnosio neposlušnost. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Kralj se jako držao pravila. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. Malom princu se jako svidjela ruža. a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. a uostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. ali ipak veličanstvenom prijestolju. koji su imali razna zanimanja. Imao je tri svoja vulkana. on je palio i gasio uličnu svjetiljku. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio.planetu baš i nema previše mjesta. bio je zapravo malo veći od njega. Život joj je bio jednoličan. Govori o dječaku (piscu) koji je sreo Malog princa. Ona lovi kokoši. Lisica Bila je vrlo lijepa. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Najčudniji je bio nažigač. a on je odgovorio toga što pije. Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. To je princa jako rastužilo. Kralj je bio jako star. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. ljudi love nju. Držao je do svog ugleda. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor.

a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva. Svako je dijete zapravo Mali princ. . On se nečujno sruši.nečem drugom. a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeca vole bajke. Djeci tu ništa nije neobično. Priča je pisana za sve uzraste. a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. Tamo je sreo Malog princa. Mali princ nešto predstavlja. jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo. te Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi ga munja). Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. ali naravno za svoje roditelje. Na kraju priče njih dvoje razgovaraju. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima.

Učitelj je jako maltretirao i tukao decu tako da su deca počela bežati iz škole. Lunja. Kada je učiteljica otišla u varoš. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Stric. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da deca ne dolaze u školu. Đoko Potrk. Kada je učiteljica otišla u varoš. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dečji život. Lazar Mačak. Nikolca prikolca i devojčica Lunja. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Uskoro počinje rat. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri.BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Vrsta djela: Roman Tema: Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom Ideja: Rat prekida bezbrižno djetinstvo. Stric. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. --II nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE Priča o odrastanju jedne seoske đačke družine u vreme II svetskog rata. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . Glavni likovi: Jovanče. Vođa dečaka je bio Jovanče. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dječji život.jednom bosanskom selu. na njezinom mesto dolazi učitelj kojeg su dečaci prozvali „paprika“. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu . Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju. Kratki sadržaj: U ovom romanu se govori o grupi dječaka. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizovali su poteru i pronašli su skrovište dece. . Nikolca prikolca i djevojčica Lunja.jednom bosanskom selu. Stric. Đoko Potrk. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. a osim njega tu su bili Lazar Mačak. ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo. Tu su bežali iz škole i družili se po čitav dan. na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“.

partizani su pobijedili i protjerali okupatore iz sela. kojima je već bilo nestalo municije. Dječaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Nikolica sa prikolicom i djevojčica Lunja. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče otkrivaju prolaz u neku podzemnu pećinu. Tu bježe iz škole i druže se po cijeli dan. tj. Pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Stric. Zahvaljući tom oružju. Na kraju odlaze u rat sa nadom da će se ponovo vratiti u Prokin gaj i u svoj logor Tepsiju. učenika četvrtog razreda osnovne škole u bosanskom selu Lipovu. ---III nacin BRANKO ĆOPIĆ: ORLOVI RANO LETE „Orlovi rano lete“ se sastoji od dva dela. učestvuju u odbrani sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Uskoro počinje rat. Vođa dječaka je Jovanče a osim njega tu su i Lazar Mačak. U „Prokinom gaju“ družina pravi svoj „logor“ kojem daju ime „Tepsija“. zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima oni organizuju potjeru i pronalaze skrovište djece. Dečaci koji su se do juče igrali postaju aktivni učesnici i svedoci tog rata. Oružje su predali partizanima. oni žive srećnim i bezbrižnim dječijim životom. Zahvaljujući Nikoletini Bursaću oni ipak oslobađaju djecu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. Kada je učiteljica napustila školu i otišla u varoš. Njihova učiteljica Lana je jako omiljena među djecom. . na njeno mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „Paprika“. Prvi deo Glavne likove romana predstavlja grupa dječaka. početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Oni učestvuju u odbrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Kada se učitelj „Paprika“ požali knezu da djeca ne dolaze u školu. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju. U selo dolaze ustaše a dječaci koriste jednu priliku i oduzimaju im oružje.Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju decu i odluče da odu u varoš da pronađu učiteljicu Lanu. Na početku romana. aprila 1941. Uskoro počinje rat. Drugi deo Drugi dio počinje 6. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Đoko Potrk. Učitelj maltretira i tuče djecu tako da djeca počinju da bježe iz škole.

Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. Polonijeva kći Jedan gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari Plemići. duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. Duh Hamletova oca. udovicom Gertrudom. Hamlet obeća da će se . Hamletov prijatelj Laret. danska kraljica. plemkinje. Hamletova majka Ofelija. njegov enterijer i eksterijer Tema dijela : Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova. glasnici i pratnja. oko ponoći. uglavnom kraljevski dvorac Helsingör. mornari. Mesto radnje : Danska. sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije. vojnici. danski poklisari u Norveškoj Rosencrantz. počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Sadržaj Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. sinu pokojnog kralja. delo je pisano u stihu . danski kralj Hamlet. To je najviše smetalo Hamletu. Bernardo. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. vojnik Reynaldo. časnici. časnici na straži Francisko. Polonijev sin Voltimande. Polonijev sluga Fortinbras. kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije. Nije mogao gledati stričeve greške. smešni dvoranin Marcel.Hamlet Osobe Klaudije. a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Stražarima Beruardu i Marcelu. Kornelije. nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu Osric. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta. Guildenstern. Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu. dvorani. norveški kraljević Gertruda.

Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih reči. ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin. mesto da mu zameri što je izneverio . U strahu. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju. a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud. stvori svečanu odluku da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju. nego samo ono. naže kralja mrtva i prenemaže se. uzme Kraljevu krunu. Stigavši kući. Sledeći dan za vreme predstave . koja je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. izvinjavala ga je pred sobom. neko se vreme čini da se ona opire i da okleva.tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. dobra srca. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ).Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese. Srdačno ih je pozdravio. pred oči pojavio mu se tužan prizor. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu. bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju. neka se zakunu da će ćutati o onom. Kralj i kraljica bili su prevareni. poljubi je. no ona. što su videli te noći. Kraljica grli njega. a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici. učinila je da je zanemario. što mu je duh rekao i zamolio da učini.. nego se prema njoj vladao dosta surovo. odlučio je da se pravi lud. glavnog kraljevog savetnika. kad je vidi da je usnuo. ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti. Kad je Hamlet ostao sam. obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije. Kraljica se vrati. Dok se Hamlet tako borio. i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira. kćer Polonija.. da se sunce kreće. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat. Trovač opet uđe s dva. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično . da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja. izvadi potajno noću pismo. vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. sluteći izdajstvo. nego su zaključili. da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan. ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. nekadašnje njezine ljubavi. neka sumlja da istina laže i dr. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila. u kojima je on uživao. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči duha bile istinite. Trovač daruje Kraljicu darovima. koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika. koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. ubija Polonija koji se tamo sakrio. Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici. no nisu verovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ). ostavi ga samog. ali na kraju prihvaća njegovu ljubav. u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci. hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. a on nju.ravnati prema zahtevima duha u svemu. Statisti iznose mrtvo telo. a duh se izgubi. Hamlet. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. i da mu u pameti neće ostati ništa drugo. Povod tom izazovu bilo je to što mu . zatim legne na cvetnu leju. pretvarao. ako posumlja da on nešto sprema protiv njega. . Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju.

pohlepan čovek. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života. koji je bio svedok te kobne tragedije. dok ne pronađe izdajnike. kako mu je blizu kraj. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce. Hamletova smrt : Hamletova smrt. Na dan takmičenja:Tom je takmičenju prisustovao celi dvor. nije ni hteo ni mogao. jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija. u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno. bili poznati kao vrsni mačevaoci. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. makar i iz osobnih razloga i računa. s manje mržnje i savesnosti. ko će pobediti. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio . Laret mu reče. uzeo oštru i otrovnu. Hamlet : Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. budući da su obojica. koje su podstakle te događaje. nije neizbežan. koje je mesto tupe sablje. kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. zapovedi da se sva vrata pozatvaraju. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita Laretovo oružje. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. i da je još ostalo otrova u maču. kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar. Hamlet koji je saznao. Hamlet sumljajući u izdajstvo. Hamlet osečajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta.a sve to." sigurno mesto u 9 krugu pakla "- . Dvorani su se kladili za visoke svote. sve je to Hamlet mogao . da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom. neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj. Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti. jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova. i verovatno najtežu. kakva se uzima po propisima mačevanja. a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. On je istovremeno hrabar i plah. . bira onu koja ga vodi u smrt. odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti. Klaudije :. i umiraućim ga dahom zamoli. Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. obrati se svom prijatelju Horaciju. jer da je on izdajnik. Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći. od rane koja ga je mogla i obići. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslednju. Horacije obeća da će sve verno ispričati svim tajnama. neka dalje ne traži. naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. koju mu je zadao Hamlet. Neoprezno je ispila pehar. prizna. i osećajući da umire od rane. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka. onakav kakav je. koji je ona ispila i smesta pala mrtva. taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta. je Hamletov srtic. On umire u dvoboju.je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku.

po Hampetu. Zašto se dnevno liju brončani mužari. a to čini verovatno zbog osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi. Lepa i mlada devojka. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija : . Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. . Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. nego državi preti i vanjska opasnost. O delu važno je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše. udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Grubim rečima je tera od sebe. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama. upravo se taj cilj stalno događa. a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.. da ta znojna žurba Sad čini noć u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras. Što brodograditelje tako bolno kinje...prelomila se grana. a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti. uči . Izravno joj prebacuje krivicuu. govore da se sprema neko zlo..Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Zašto te iste i brižnjive straže Svaku noć muče podanike ove zemlje .. pa kad se htela popeti na vrbu. tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ? Što nam to svima prieti. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok.. da na brzinu krilima. na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. Da ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe . Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica. Polonije :Laretov i Ofelijin otac. poremećenje u suncu ". Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. tako da nas to. a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose. a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju. Jedno su namere. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. i nek mi kaže taj ko znade. da na nju obesi svoj venac. Ofelija :Hamletova ljubav. Ko što su zakletve i misli ljubavne. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ". Na osvetu poletim. A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje. Hamlet obećava Duhu svog oca da će : . Ne radi se samo o tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ). na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela. oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo.

Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa u boli koju zadaje drugima. uz muža i djecu. Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi se pojačala osuda Anine pogubne strasti. karakteran. lijepu i vrlo nesretnu ženu čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i . pošten. “ Ja sam loša žena. pametan čovjek. U tom smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa piscem. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom srećom koja joj je pružena. Levin sa Kiti (mlađom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću Vronskome. Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. gušio u meni sve što je bilo živo.iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu . muke svoje savjesti. događaje oko rođenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike. Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo piščevo izjašnjenje. Ta sredina ih guši i osuđuje. svoju ljubav i vjeru. brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji. osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma.Prepricano: LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ-ANA KARENJINA U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. a koja je potreba svakog čovjeka. svoju potpuno izraženu borbu za dobro. a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. ne trpim laž.Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli). U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. “… Oni kažu: religiozan. razmišljala je “ali ja ne volim laž. Međutim. da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. tim više što.da li on optužuje njen postupak ili ga brani. ne ostvarivši je. Toliko je kriva. prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. a .ona. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja ekonomije. U djelu se isprepliću tri braka. Po Tolstojevu shvaćanju. razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca. ja sam propala žena”. ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. To pitanje svatko može postaviti za sebe. ” Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. odluči skončati život. Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu.preljub. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život. obrazovanu. ali vjerojatno ima dva odgovora. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je.

šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije mene. za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase. da ubije Vronskog .jednom rukom držala je njegovu ruku. Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih.” Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjećivana gdje god se pojavljivala. zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala. ja sva.” Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog čina. Ja sam ona ista. želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. A živjela sam bez njega. On sve zna. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim očima… “Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. ja se nje bojim. ali to će se brzo svršiti. društvenih. “ Serjoža?. Sama će u jednom trenutku reći da se boji one druge Ane u sebi. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.ja bih ga cijenila.ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim. već zašto ona. u njemu neće biti nejasnoća i laži. sve vidi.” Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. ne kao čovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga. idi. ti si isuviše dobar. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom srećom.…. Ja sad umirem. ne ostvaruje svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj.Ja sam također mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošću.” Ana je.” U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža. njemu treba laž i pristojnost. a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema . ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne .” U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču: “… Evo šta sam htjela da kažem. usprkos svemu. Ana je samo željela malo ljubavi. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne. radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira. ne . ponaša se kao da se ništa nije desilo. ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. a drugom ga gurala od sebe.sjeti se ona .njegova (muževa) hrana jeste laž. Ja nisam ta. Nemoj mi se čuditi. “ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno dodijalo to što je zovu pravednicom. Ali u meni postoji druga. Sad sam ja ona prava. Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen. Ali ne.

ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena.Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna. Jeste. a njegova se sve više gasi i eto zbog čega se razilazimo “. On me već dugo ne voli. .Vronskome u još veću mržnju prema njemu. Znači. kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj .sve se spašava smrću.tj. umrijeti!” I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča. ali to nije istina. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti. To me ne može promijeniti. “. biće me žao. Bilo je potrebno samo jedno. da on ne računa sa Sorokinom . to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. tamo počinje mržnja.” Za Anu je ljubav sinonim života. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje.” Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih. “ I tu pomoći nema. vanjskih i unutarnjih kretanja.reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. Kiti se u početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju je Vronski iznevjerio . a nje nema. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. A on sve više i više hoće da ode od mene. Kao da ja ne znam da me on neće početi obmanjivati. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandroviča. . lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje.” …. Umrijeti. a ubrzo i majka. a on u meni zlobu. i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna. da nije zaljubljen u Kiti. i to ne može biti drugačije. kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu.sve je svršeno! “ Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Kada je ta ljubav prestala. “ Da. i to ljubav prema muškarcu. to je sporedno. Upravo.Ali ja to neću. I smrt. ali ja ne mogu i neću da budem ništa drugo.to je onda čak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. ne voleći me. ja sam nezadovoljna. mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze. nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoću. ali mi od toga nije ništa lakše.kazniti ga.i on će se pokajati . “ Zašto nisam umrla?”. u početku bolno tuguje. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost.sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog tadašnjeg osjećaja. zaljubio se u Anu.. Ja nisam ljubomorna. “ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija. po dužnosti bude dobar. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Ja hoću ljubav. da me neće prevariti? Sve ja to znam. patiće zbog mene. voljeće. a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. i Serjoža i moj strašni stid. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog. nastavljala jje da razmišlja. Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim drugačijem okruženju. A gdje završava ljubav. ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu. Ako on.

Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji. Lik Levina je prikazan kao osjećajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeća kriv što pripada višem staležu i da se muči pitanjima zašto je baš on određen. “ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”. Istodobno se osjeća kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedećoj spoznaji: “ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.” Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi: “… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlačiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zaključak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.” Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etičke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljačkom životu. I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjećuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Čak i sam razmišlja kako da promijeni svoj način života. “ Sve što je pomislio i osjećao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog načina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje pričinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, čistotu, zakonitost toga života on je osjećao jasno i bio je ubjeđen da će u njemu naći to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, čije je odsustvo tako bolno osjećao. Ali treći lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjećati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Uključiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noć spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reče on u sebi. - Kasnije ću razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noć riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodičnom životu su glupost, nešto drugo- reče u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…” “ Kako je lijepo!” pomisli gledajući čudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblaščića što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noći! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu ničeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!” On krene sa livade i pođe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetrić i postalo je sivo i mračno. Naišao je trenutak većeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteći od hladnoće, Levin je brzo koračao gledajući u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na četrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla četiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajući kolovoz, ali vješti kočijaš, koji je po bočice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su točkovi jurili po ravnom dijelu puta. U uglu kočije drijemala je starica, a uz prozor, očigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeći obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuđim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. I u trenutku kad je to priviđenje već iščezavalo, iskrene oči ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno čuđenje ozari joj lice. Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oči postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biće na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoči svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željezničke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noći, sva ona rješenja kojih se prihvatao, sve je to odjednom iščezlo. Onse sa odvratnošću sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj kočiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila mogućnost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako mučno opterečivala. …. Ne- reče on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenički život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.” Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Ščerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviđale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je očekivala prošnju. Opis Vronskog: “ …. Vronski nikad nije znao za porodični život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naročito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih čitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeći kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta… … Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kući. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obično u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju očiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reći pred svima, osjećao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjećao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjećanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da način njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavođenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavođenje jedan od nužnih postupaka uobičajenih među sjajnim mladićima kao što je on. Činilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriću. Njemu se ženidba nikad nije činila kao mogućnost. Ne samo da nije volio porodični život već mu se u porodici stanovišta samačkog svijeta u kom je živio, činilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.” Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Međutim, dolazak Ane je sve pobrkao. Između Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlačnost koju su svi osjetili, a

naročito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razočarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluđenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest. Kiti uspoređuje odnose prema Vronskome i Levinu: “ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjećati se Levina. U sjećanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan čovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- već u njoj samoj, dok se s Levinom osjećala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o budućnosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i srećna perspektiva. Budućnost s Levinom činila joj se maglovitom.” Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoću, ali niju ju prihvaćao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvaćanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodični život bio drugačiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaća da je lako skrenuti i da neshvaćanje bračnog druga nije ništa neobično, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari uobičajenost. “… Događalo se da se kao neoženjen, gledajući tuđi bračni život, sitne brige, svađe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom budućem bračnom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slično već mu se činilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban način već je bio sačinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobičan i neporeciv značaj. I Levin je vidio da sređivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije činilo.” Naposlijetku, tok događaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaručili i Kiti odlučuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenčanje, odlazak na selo i Kitina trudnoća. “ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, već je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaćanja ženidbe zato i nisu ličila na shvaćanja većine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreća.” Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilično živjeti na selu. U toku romana upliće se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri različita braka i tri različita shvaćanja bračnih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na početku, tj. čitajući, pratimo njihove zaruke, vjenčanje i početak bračnog života. Upoznajući likove, možemo naslutiti da će njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije će se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi. Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandroviča pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa

svojom ljubavlju koju Ana prihvaća. Ta ljubav završava tragično, ali od samog početka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treći brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipično nezrela (muška) shvaćanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguće situacije. Stiva je prikazan kao prilično površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaća dosta jednostavno, bez većih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleći na posljedice. Vlastitu ženu shvaća isključivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaćanja žene, i uopće se ne krivi zbog toga. “ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlađu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. Ali, on je osjećao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao očekivati da će ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se pričinjavalo da žena odavno naslućuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se čak činilo da je ona, izmorena, ostarjela, već nelijepa i ni po čemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjećanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.” Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomično kao stranci. Doli je razočarana kada uviđa tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odlučuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge. Dijalog Ane i Doli: “ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muče dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleći te… da, da, voleći te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neće oprostiti”, stalno govori on. Da, ja shvaćam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reče ona- ako on osjeća da od njegove krivice dolazi sva nesreća. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit će mučenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu… Jedno ću ti reći - poče Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaća kako je mogao učiniti to što je učinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaćam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti! …. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi čine nevjerstva, ali domaće ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim očima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju između toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaća ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta. Za taj brak je tipično to da je ljubavi u početku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka. Razmišljajući, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neće biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguće sačuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu. Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreću. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaćanja, možda bi Anina sudbina i drugačije završila, ali Ana je odabrala nemoguće i zato platila svoju ljubav životom.

Ivo Andrić-Prokleta avlija
Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija, Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim – Židov iz Smirne, zatvorenik Ćamil-efendija – bogati, mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Citat: Sadržaj: Zima je. Prevladava samo jedna boja – bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od dječaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblačilo, počeo je puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, čak i fizički. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile i pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao

jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez riječi. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo, blijedo. Oko očiju je imao tamne kolute. Razgovor je počeo sam od sebe. Mladić se zvao Ćamil. Često su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez riječi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak čovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je počeo pričati. Ćalim je bio čovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turčin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Kada je djevojčica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Kada se vraćala nazad, umrla joj je kćerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojčicom bačen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kćerku. Sin je bio snažan, a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeće godine. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije volio političke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio). To je bila pričao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jači, a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivač i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je

morao dati Džema. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci. To se i dogodilo. Mladić čuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Jedna!” . Od njega je ostao samo grob. ali Džem se brzo razbolio i umro. mala njemačka. ali Ćamil to nije ni primjećivao. da je došlo do svađe i obračuna. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. a onda je pušten i otišao je u Bosnu. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. Papa je to učinio. I tu je kraj. Nema više pričanja. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici.

Može biti da je za vreme njegove vlade narod bio pošteđen raznih teških nameta i da je kasnije pod teretom turskih nasilja. Prema istoriji." Za smrt Marka Kraljevića različito se pripoveda: jedni kažu da ga je u selu Rovinama ubio vlaški vojvoda Mirče zlatnom strelom u usta kada su se Turci bili sa Vlasima. on. iz kopita živa vatra seva. U pesmi "Marko Kraljević ukida svadbarinu" narodni pevač kaže za Šarca: "Dobra Šarca vrlo rasrdio. On ga kupi od Cigana. jer ga niti jedan nije mogao nositi. U jednoj pesmi on sam to kaže: "Nisam sluga. Pre Šarca. pa čim sablja iz kamena ispadne i Šarac mahovinu pojede. Prema Konstantinu Filozofu Marko je pred svoju pogibiju rekao: "Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik. Zašto je to tako ne može se pouzdano reći. Od tada on i Šarac behu nerazdvojni. a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu. Kaziva se da je jednom lutajući. u pesmama i pričama on je najveći junak. Na to se Bog smilovao i preneo njega i Šarca u neku pećinu u kojoj po legendi i dan danas njih dvojica žive. izleči ga od gube i nauči ga vino piti. Marka je ubio vlaški vojvoda Mirča u jednom ratnom pohodu. U "Srpskom rječniku" Vuk Stefanović Karadžić kaže: " Nikakoga Srbina nema koji ne zna za ime Marka Kraljevića". Šarac je u narodnim pesmama opevan kao silan konj. šta ću ja sad?". svodi se na to da je bio neznatan vladar. . Jedni pripovedaju da mu je Šarca poklonila vila a drugi. jedni govore da je Marko u tu pećinu pobegao kada je prvi put video pušku. od Dušanovog do hajdučkog vremena. jer najgora rđa može ubiti najboljeg junaka". iz nozdrva modar plamen liže.Pesme o Marku Kraljeviću Pesme o Marku Kraljeviću obuhvataju veoma dug period. Marko će se probuditi i njih dvojica će opet na ovaj svet izaći. stavivši sablju u kamen legao je pa spava sve jednako a Šarac stoji i jede mahovinu malo po malo. Međutim. To zaintrigira Marka pa ga opet pokuša pomeriti ali se ždrebe ni ovaj put ne pomače. O Marku Kraljeviću imaju pesme i pripovetke svi južni Sloveni i drugi balkanski narodi. drugi govore da se u nekom boju Šarac zaglibio u bari kod Dunava i da su tu obojica propali dok treći pak kažu da je u nekakvom boju toliko ljudi izginulo da su po krvi plivali konji i ljudi. sačuvana je istorijska istina da je Marko priznavao vlast turskog cara i da je ratovao za njega. pa rekao: "Sad ne pomaže junaštvo. U nekim pesmama kao što su "Marko Kraljević i Musa Kesedžija" i " Marko pije uz ramazan vino". pa je Marko onda pružio ruku k nebu i rekao: "Bože. niti dvorim koga. naišao na povorku Cigana trgovaca i htedeći da prođe on udari malo ždrebe koje je išlo na kraju te povorke ali se ono nije ni pomerilo. pripoveda se da je promenio mnogo konja. uspomena na takvo stanje imala presudan značaj za stvaranje junačkog lika Marka Kraljevića. pak da ga je kupio od nekakih kiridžzija." Sve što istorija zna o Marku.

U stvari." I zaista. a sa druge on mu nanosi veliku štetu. car je ne jednom drhtao od Markovog gneva. Ostavljena na milost i nemilost Turcima. Turci su bili u zemlji. da kažnjava nasilnike. dok je moja na ramenu glava. za dugo vreme na promenu stanja u zemlji nije se moglo ni misliti. oslobađa roblje. o njeogovoj nesalomljivoj otpornosti i veri u sebe. Marko onakav kakav je u pesmama bio. Pesme o Marku Kraljeviću su živo svedočanstvo o neiscrpnim snagama naroda. Tu leži velika protivurečnost. . Stvarnost za koju se morao vezati pesnični lik Marka Kraljevića je nesmenljivo tursko carstvo. Narodni pevač je bio prinuđen da postavi Marka Kraljevića u osnovi istorijski verno-kao turskog vazala. No. On može da . pred čijim podvizima.no u Stambol cara čestitoga.. On je bio sudija koji je stizao svakog zločinca. nikad se nije pokorio. siromašna raja je kroz pesmu i zvuke gusala izlivala srdžbu uvređenih i slala svog nepobedivog junaka da deli megdane "od istoka pake do zapada".. svi koji su je pustošili .. Arapi . njihov odnos je duboko neprijateljski. kraljeviću Marko. Iz te žudnje rodio se prkosni ratoborni lik Marka Kraljevića. Nadmoćnost Markova nad Turcima i nad svim drugim neprijateljima izražena je ne samo u njegovoj prevelikoj fizičkoj snazi nego i bistrini njegovog uma. da zastupa čovečnost i pravdu. i Markova pokornost turskom caru je bila veoma čudnovata. Marko je ne jednom doterao cara do duvara. Marko Kraljević je dakle proizvod narodne neizmirljivosti sa ropstvom. Sa jedne strane Marko pomaže caru. Ali kako je narodni pevač pripadao sloju ugnjetavanog naroda i bio pritusnut turskim nedelima. a kod njega ne mislim drugoga. njihove snage su bile neizmerne. nijednom drugom Turčinu i uopšte nijednom čoveku. care Sulemane" . narod nije očajavao već stvarao sliku nenadmašnog junaka. Mnogobrojne protivnike Marko uništava ne samo svojom teškom rukom nego i svojom velikom pameću.Turci. Kao što govori pesma " Marko Kraljević i Musa Kesedžija" car godinama drži Marka u tamnici. gorela je plamena žudnja za osvetom. Marko je tobože u nekakvom rođačkom odnosu sa carom. To se može rastumačiti na ovaj način: u doba kada je živeo Marko turska sila je bila vrhuncu i nije bilo te snage koja je mogla da je sruši. kao posinak prema poočimu kako jedan drugog nazivaju u pesmi "Marko pije uz ramazan vino": "Moj posinko..našli su se licem u lice sa strašnim Markom Kraljevićem. Svi koji su nasrtali na našu zemlju. Teško je reći da li je to više pokornost ili nepokornost. Poočime. Marko ubija na hiljade carevih podanika. U tamnim vekovima ropstva. Njegova sablja je uvek bila žedna turske i nasilničke krvi. Ali to je više na reči nego na delu. snagom i mudrošću i turska vlast i nadmoćnost su se pretvarali u prah.

U izvesnim trenucima on je spreman da bez kolebanja udari na čitavu vojsku. po sposobnosti da prevari neprijatelja." Marko mnoge teške okršaje uzima kao lake zabave. gde su dvori Arapina crna? Imam reči besediti s njime. a gdi junak ima za ženidbu. Bilo kako bilo. plahi nagao kao retko ko. No Marko ima i jednu veoma ružnu crtu u svom karakteru. Naši preci su izabrali ovo drugo. on ne poštuje turske propise i veru jer im ne pripada ("Marko pije uz ramazan vino"). da zagazi u najopasnije sukobe. .a to je nadmoćnost ka kojoj je težio i sam narod u vekovima ropstva je nadmoćnost pravde. nadmoćnost Markova nad Turcima i nad drugim neprijateljima . ali činjenica je da Marka u većini pesama odlikuje visoka čovečnost. Markovo junašvo izvire iz duboke ljubavi prema osobi koja je u nevolji. Ne zna se zašto je narodni pevač pridodao Marku ovu osobinu. nemoj." .. nemoj sebi smrti učiniti. Marko je najizrazitija ličnost u našoj narodnoj poeziji. tome svedoči veliki broj pesama. duše ogrešiti! Već mi kaži Arapove dvore.bude prek. neka ljubu traži. kao igre. Kosovko devojko. od sad više nema svadbarine. kretali su se slobodno širom rođene zemlje i čistili je od uljeza i pljačkaša. On mudrošću pobeđuje i samog Musu Kesedziju junaka sa tri srca. nek se ženi. Marko za sve svadbarinu plati. nek s`udaje dok je za mladosti. "Gdi devojka ima za udaju. ne šali se. unesrećene devojke. ali isto tako on ume da bude lukav. Tu nastupa Marko kao zaštitnik potlačenih slojeva: "Draga sestro. u vodu ne skači. morala. strpljiv i oprezan. ova ličnost predstavlja nešto potpuno novo u svetskom pesništvu. Sem toga. pa i u poeziji nekih drugih balkanskih naroda koji su vekovima živeli u uslovima kao naš narod. Najčešće on je nadahnut tugom zbog utamničenog druga. čak i bez oružja ali ume i da bude junak po svojoj mudrosti. Marko često tera šegu sa svojim protivnicima. poštenja za koje se bori Marko. smeli su da se suprotstave i caru i božanstvu. neka traži sebi gospodara. Iz nekoliko pesama se vidi da je on spreman da učini i bezrazložan čin. Iz njihovog ognjenog sna izrasla je gorostasna figura Marka Kraljevića. nezaslužene patnje.. ojađene sirotinje. Kroz pesmu o njemu prestajali su da budu roblje. seko. U vremenima u kojima je tada živeo naš narod postojale su samo dve mogućnosti: ili se pomiriti sa ropstvom i propasti ili se oštriti za borbu i sanjati o pobedi. Uzeta u celini. pesma "Marko ukida svadbarinu" svedoči o tome kako ga je dirnula devojčina tuga i bol što ne može da se uda i osnuje porodicu i što mora Arapinu biti ljuba na jednu noć.

Andrić prati iz veka u vek raznovrsne promene u kasabi (mali grad) i istorijske događaje (turska vladavina. Ali Hodža Mutevelić). Most ili saraj grade osvajači.Ivo Andrić Andrićeva „ Na Drini Ćuprija“ nije roman u klasičnom smislu. iz bolnih uspomena velikog vezira Mehmed – paše Sokolovića (Baja)→(koga turci odvode kao 10-godišnjaka 1516. Građa romana je podeljena u 24 glave. istovremeno priča o životu kasabe. prepliću se istorijsko i legendarno iz naraštaja u naraštaj isto kao što se i kroz sva pričanja o kasabi provlači linija kamenog mosta sa 11 lukova. austrijska vladavina i osvitak I svetskog rata). ali on je istovremeno i humana uspomena na nezaboravnog vezira. ali se za njega vezuju i intimne tragedije. rata ruši jedan luk na mostu što je toliko potreslo Alihodžu u dućanu krenuo kući i usput pao . carev zet proširene granice turske imperije. njihove su sudbine tako isprepletane da se odvojeno ne daju zamisliti i stoga je priča o postojanju i sudbini mosta. “Reka Drina je metafora prolaznosti: most.. U opisu izgradnje mosta utkane su slike gorkog rada raje (naroda). Glavni junak je kameni most na Drini (1516.kao što je tragedija Lepe Fatime.5 decenije. od odvođenja srpske dece u danku u krvi pa do ulaska austrijske vojske 1878. god. u danku u krvi) i iz teškog i mukotrpnog života naših ljudi koji su pod nečuvenim terorom podizali ovaj most. Abidaga (simbol turske svireposti). koji doživljava da austrijska mina početkom I sv. ali pored saznanja da je tursko prošlo. Lotika. Za vreme turske vlasti most često postaje krvavo gubilište. dokoni. Vreme u romanu se deli na 2 perioda: turska i austrijska vladavina. on ne prihvata nove promene gde ne može da vlada samo jedan turski vazal. ali je čitav život nosio u sebi jedan oštar bol koji ga je često presecao u grudima kao strašno sećanje na onu skelu kada je u danku u krvi prvi put prešao Drinu praćen lelekom majke. tragedije vojnika Peduna . Sam most nastaje iz mnogostruke patnje ljudi iz ovog kraja. Pisac kaže: “Između života ljudi u kasabi i ovoga mosta postoji prisna vekovna veza.-1914. 10-god. priča o Fatimi. Interesantan je Alihodža Mutevelić koji je predstavnik nekadašnjeg sloja-feudalnog koji izumire.god.Sudbine pojedinaca su karakteristične za određene istorijske trenutke i po tome ih je pisac birao (Fatima. Period austrijske okupacije traje samo 3. mudar i oprezan. generacije. dečak je u tuđem svetu promenio ime i veru.Esej Na Drini Ćuprija . a on ostaje postojan i nepromenjiv . Turska okupacija je 3. zabave. ali to u romanu izgleda drugačije : 1/3 romana opisuje tursku vladavinu. postao čuven vojskovođa. a preostale 2/3 romana su austrijska okupacija.). U delu ima dosta pojedinačnih priča i svaka je zasebna umetnička celina: Buntovnik Radisav (tip srpskog slobodarskog seljaštva). čovekovog.da bi se završio sa misaonim Alihodžom. Milan Glasinčanin. svirepost turskih okupatora kao što je glavni nadzornik Abidaga i posle slike turske vlasti u prvih 9 glava dolazi AustroUgarska vlast do kraja romana. kockar Milan Glasinganin. Veliki vezir je odlučio da na nekadašnjoj skeli podigne most verujući da će se tako osloboditi tog nejasnog bola u grudima koji ga tišti i pomoći svojim zemljacima.5 veka. glavi je opisan ulazak austrijske vojske u Višegrad. lokalne atrakcije kao ćorkan. Pojedinačne sudbine ljudi povezane su sa legendama neistorijskim događajima. Za njega se vezuju istoriska hronika i legende. tesani kamen je simbol trajnog. priča o jevrejki Lotiki koja vodi kafanu kraj mosta. a već u 9. Pored mosta prolaze ljudi .

Istoricizam u delu nije upadljiv. Simbolično spaja dve nesigurne obale . ali tu se javlja most kao jedna spona koja ih vezuje kroz vekove. Most je simboličan u kidanju granica . ali i malih i beznačajnih ličnosti. samo ta ćuprija i taj kamen stoje kao ćutljivi spomenik prohujalih vremena. i ređaju se kroz vekove jedna za drugom. Naizgled su sudbine junaka nepovezane. jer su sve te pojedinačne sudbine vezane za most.hronikom (istorijografski postupak u građi dela. Znači da se javljaju preplitanja legandarnog i istorijskog. povezivanju krajnosti. značajnih ljudi. spajanju nepovezanog. Sa sudbinom 4 veka mosta tako su vezane mnogobrojne i sudbine i mašte i narodna verovanja i sujeverja. a nasuprot njoj most i kamen predstavlja trajnost i večnost čovekovog dela. jer njegovi krajevi ne razdvajaju. nema prave romaneksne fabule). U delu se prepliću teme iz prošlosti i sadašnjosti trenutka što ga čini romanom .mrtav. što se menja. Samo neukrotiva Drina krije u sebi simboliku prolaznosti života. nečega što teče. . jer se prikazuju kolektivne i pojedinačne sudbine u određenim istorijskim razmacima. Čitava kompozicija romana je u stvari linija samog mosta koji simbolično povezuje renesansni zapad i zaostali istok. Isto vremeno ovaj most kao i onaj na Žepi predstavlja ostvarenje vezira koji je realizovo majstor Antonije. Prikazuju se sudbine velikih. već približavaju obale i povezuju ljude. Iz toga različiti mostovi kao simbol spajanja su česta inspiracija u Andrićevim delima. njegovu želju za večitim traganjem za lepotom.

boginja Aruru ga načini od blata ovlaživši ga pljuvačkom. Samim tim što je bio čovek bio je i smrtan.. Govori o nemogućnosti da se čovek približi večnosti a to može samo stvaranjem dela trajne vrednosti koje će o njemu da govore i nakon njegovog fizičkog nestanka. Lepotu i vrednost epa čine humanizam i čovekoljublje. Ovaj se prituži Gil