You are on page 1of 12

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, x1i /282, 29. travnja 2010.

19

KrizA EurozonE: poliTiKA cijEnA STAbilnoSTi


o STruKTurnoj diMEnziji KrizE i nEdoSTATKu vjErodoSTojnog EKonoMSKog progrAMA KojiM bi SE odgovorilo nA AKTuAlnu poliTiKu fArSu MiSlAv iTKo

tabilnost destabilizira, pisao je Hyman Minsky prije nekoliko desetljea, opisujui funkcioniranje financijskog sustava u suvremenim kapitalistikim privredama. to god mislili o uinkovitosti Minskyjevih uputa za stabilizaciju privrede, jasno je da su europske politike elite gotovo naslijepo krenule u projekt uvoenja zajednike valute. Ne uzimajui u obzir prigovore koji su od samog poetka bili prisutni1, europske su drave krenule na put monetarnog ujedinjenja ostavljajui problem suoavanja s ekonomskim i institucionalnim kratkim spojevima za razdoblje krize. Slom financijskog sektora u SAD-u razotkrio je slabosti eurozone nakon desetljea prosperiteta, otkrivajui stvarne drutvene odnose skrivene iza slubenog diskursa ispunjenog frazama o solidarnosti, suradnji i potrebi za izgradnjom europskog identiteta.
djElii MozAiKA injenica da se u mainstream

medijima sve tee pronalaze izvjea temeljena na izmiljenim pripovijestima o lijenim mediteranskim dravama koje su same odgovorne za svoje probleme na anegdotalnoj razini predstavlja signal da se kriza u eurozoni pribliava toki u kojoj opstojnost monetarne unije doista dolazi u pitanje. Ipak, u javnom se prostoru jo uvijek zadrala usredotoenost na problem dunike krize pojednih perifernih drava eurozone, to u znatnoj mjeri skree panju sa strukturne dimenzije krize. Iako razmatranje problema solventnosti pojedinih drava svakako predstavlja napredak u odnosu prema neuvijenoj reprodukciji kulturnih klieja koja se poesto ispoljavala kao otvoreni nacionalizam, vano je naglasiti kako je spomenuti problem samo jedan djeli europskog kriznog mozaika. Naime, problem prezaduenosti perifernih zemalja eurozone rastao je istovremeno s krizom bankarskog sustava. tovie, rije je o meusobno povezanim elementima, odnosno o licu i naliju krize eurozone. Nadalje, usredotoenou na mogui bankrot pojedinih drava esto se isputa iz vida injenica da je fiskalna kriza posljedica pokuaja pojedinih drava da spase domae banke i amortiziraju recesijske uinke proizale iz globalne recesije. U pogledu institucionalnih, odnosno politikih nedostataka koje je razotkrila najvea ekonomska kriza od Velike depresije, istiu se jednodimenzionalna pozicija Europske sredinje banke (ECB) i realno postojea divergencija u odnosu sredita i periferije. Ovdje nije samo rije o tome da su najmonije zemlje eurozone razvile fobiju od same pomisli na bilo kakav oblik fiskalnih transfera, ve je sam okvir ECB-a razvijen na nain da je u najveoj mjeri usmjerava prema obavljanju funkcije ouvanja cjenovne stabilnosti. U pogledu funkcije zajmodavca u nudi i uvara ukupne financijske stabilnosti rad ECB-a se pokazao manjkavim, veoma esto zakanjelim i pogrenim.
poliTiKE TEdnjE Ukupno gledajui, ne samo da

vrijeme krize nije prisilno otvorilo. Naime, u eurozoni ne postoji razraen model spaavanja bankarskog sektora u sluaju ekonomske krize koja izlazi iz lokalnih okvira. Ako pri tome uzmemo u obzir prethodno spomenutu injenicu da je kriza dravnog duga neodvojivo povezana s krizom bankarskog sektora, moemo stvoriti predodbu o kompleksnosti potekoa koje su postavljene pred politiku elitu Europske unije, dosad naviknutu iskljuivo na prosperitetno okruje i politiki status quo. Periferne su zemlje poput Grke, Irske, Portugala, panjolske ili Italije u prosperitetnom razdoblju, koje je trajalo do 2008. godine, razmjerno jednostavno prikupljale sredstva izdajui dravne obveznice, budui da su banke sredinjih zemalja bile itekako zainteresirane za irenje svojih poslova u okviru novostvorenog jedinstvenog monetarnog reima. Prema RMF izvjeu 2 izloenost njemakih i francuskih banaka u ukupnoj masi izdanih obveznica zemalja periferije redovito prelazi 40%. Tehnoloka prednost i snani pritisak na nadnice i uvjete rada u zemljama sredita (osobito Njemakoj) potaknula je u razdoblju prosperiteta rast, prije svega privatnog, a onda i javnog duga perifernih zemalja. Kako je ranije reeno, s obzirom na nedostatak mehanizma ouvanja financijske stabilnosti, teret suoavanja s krizom ostavljen je pojednim dravama. U trenutku kada su financijska trita poela sumnjati u sposobnost drava da uredno servisiraju vlastite obveze, pristup potrebnim sredstvima uvjetovan je sve veim prinosima na obveznice za najranjivije zemlje. Takve zemlje dakako nisu vie imale snage za istovremenu stabilizaciju javnih financija i spaavanje bankarskog sektora. tovie, problemi periferije su se trenutno, uslijed izloenosti banaka sredita dravnom dugu perifernih zemalja i povezanosti europskih banaka, pokazali kao prijetnja ekonomskoj stabilnosti sredita. Panika na financijskim tritima dodatno je naglasila paraliziranost politike elite. Izgleda kako je u proteklom kriznom razdoblju postignut samo jedan konsenzus onaj koji se tie nametanja drakonskih mjera tednje. Politike tednje (eng. austerity politics) imaju u kontekstu krize eurozone iskljuivi uinak smanjenja kvalitete ivota radnog stanovnitva. U tom pogledu, svi dosadanji pokuaji

rjeavanja krize eurozone pokazali su se nedostatnima funkcionalni pomaci jedva su primjetni dok se drutveni trokovi krize neprestano poveavaju, a s njima i mogunost raspada eurozone.
izAbrATi prAvi puT Tipian primjer djelovanja eu-

je briga za solventnost preputena pojedinim zemljama lanicama bez obraanja potrebne panje na opasnosti koje donosi guranje heterogenih privreda u zajedniki monetarni okvir, problem ouvanja solventnosti bankarskog sustava takoer je ostavljen po strani, dok ga

nakon vrlo uspjenog temata u veljai koji je sagledao ekonomske i politike osnove konstitucije Europske unije, donosimo nove kritike analize. intenziviranje krize eurozone, potpuno promaene reakcije europskih politikih elita na krizu i daljnja ridikulizacija javne rasprave o pristupu u hrvatskoj prisilili su nas da nastavimo popunjavati prazno mjesto lijeve kritike eurointegracijskih procesa.

uvod

ropskih birokrata koji svoju politiku impotentnost pred velikim financijskim igraima nadoknauju sustavnim unitavanjem ivotnog standarda i ansi veine graana predstavlja sporazum o Grkoj potpisan 21. srpnja ove godine. Rije je o sporazumu koji ukljuuje obavezno smanjenje budetskog deficita ispod 3% do 2013. godine za sve zemlje eurozone, potiui administracije pojedinih zemalja da nastave s mjerama tednje, odnosno s programom prebacivanja tereta loih investicija na lea stanovnitva. U pogledu Grke sporazum nije bio sasvim poraavajui u usporedbi s prethodnim planom spaavanja, sputajui kamatu na nove zajmove Grkoj na 3,5% na trideset godina. Isto tako, sporazumom je predviena smanjena vrijednost otplate obveznica (tzv. haircut) za 21% te je usvojena nova odredba prema kojoj Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF), teak 440 milijardi eura, ima mogunost kupovanja dravnih obveznica. Ipak, nijedan od temeljnih problema nije dotaknut. Sporazum je implicitno odbio razmatranje strukturnih elementa krize, to je u iduim mjesecima dodatno pogoralo ionako ozbiljnu situaciju, uvlaei najprije panjolsku, a zatim i Italiju u spiralu sve teih uvjeta zaduivanja i sve izraenijeg rizika nesolventnosti. Paradoksalno, tretirajui krizu eurozone kao grku krizu, europska politika elita bila je neuspjena ak i u pokuaju poboljanja grke pozicije. Smanjenje dunikog tereta za 21% predstavljalo je zanemarivu korist te je narednih mjeseci situacija u zemlji bez sposobnosti voenja vlastite monetarne i fiskalne politike dola do stupnja vrenja nakon otrih sukoba na ulicama grakih gradova i ostavke premijera Papandreoua. Grki ekonomist Yanis Varoufakis bio je u pravu kada je taj sporazum nazvao faustovskom nagodbom koja e reproducirati ista proturjeja u jo akutnijem obliku 3. Drama na vioj razini koja se odvijala tokom i nakon sastanka grupe vodeih zemalja G20 26. listopada govori tome u prilog. Rije je o jo jednom planu spaavanja eurozone skrojenom po ve vienom i prethodno opisanom modelu bez znaajnih, odnosno radikalnijih postupaka i, posljedino, bez vidljivijih pozitivnih uinaka u smjeru smirivanja krize. U pogledu institucionalne dimenzije, jo uvijek se oekuje od EFSF-a da funkcionira kao surogat sredinje banke iako su nedostaci toga fonda nebrojeno puta isticani. Nadalje, nema naznaka odustajanja od politika tednje u gotovo svim zemljama eurozone. Umjesto odluujue transformacije politike Europske sredinje banke, sve zemlje eurozone i dalje su izloene pritiscima u smjeru smanjenja deficita i uvoenja novih poreza koji e dodatno opteretiti najranjivije slojeve stanovnitva4. Uz to to su politike tednje u kombinaciji s nedostatnom privatnom incijativom (izgubljenom uslijed neizvjesnosti koju donosi svaka kriza) dosada rezultirale smanjenjem ukupne potranje, daljnjim rastom nezaposlenosti i posljedino jo izraenijom fiskalnom krizom drave, treba primijetiti i ideoloku funkciju politika tednje.

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i xi1 /282, 29. travnja 2011. zarez, /322, 24. studenoga 2010.

20

Ekonomski konzervativizam ne nudi nita europskom radnitvu osim smanjenja steenih prava, siromanijeg ivota i vee neizvjesnosti u sferi rada
(nastavak s prethodne stranice) Naime, sposobnost pojedine drave da servisira vlastite obveze ne ovisi samo o svrishodnoj upotrebi zadanih ekonomskih resursa, nego i o uspjenosti u nametanju politikih prerogativa. Dravne administracije iji je program vezan uz uvoenje mjera tednje moraju predstaviti svoju politiku rezanja trokova, uvoenja novih poreza i privatizacije dravne imovine kao neophodan potez u svrhu poboljanja ukupne fiskalne pozicije. Drugaije reeno, granice tzv. fiskalne prilagodbe odreene su klasnim odnosima u drutvu. Ovdje lee mnogobrojne opasnosti budui da se ostavlja dojam kako je pitanje dravne solventnosti do izvjesne mjere u rukama stanovnitva koje mora u skladu s demokratskom procedurom izabrati pravi put. Pod pritiscima meunarodnih financijskih institucija i logike trenutne potrebe spaavanja nacionalne privrede, a u nedostatku upuivanja na strukturne uzroke krize, scenarij koji obuhvaa radikalnu preobrazbu odnosa izmeu rada i kapitala u korist potonjeg postaje sve vie izvjestan.
SuMornA pErSpEKTivA EuropSKog rAdniTvA Trenutno nema naznaka da bi u bliskoj budu-

nosti moglo doi do preoblikovanja politike ECB-a. Jednako tako ostaje otvoreno pitanje dostatnosti i funkcionalnosti EFSF-a s obzirom da koliina njegovih sredstava ovisi o sposobnosti zemalja eurzone koje su ga kolektivno utemeljile da potrebna sredstva izdvoje. tovie, u skladu s Varoufakisovim dijagramom 5 nijedna operacija EFSF-a nee onemoguiti spekulativne napade na ranjive lanice eurozone, dok svaka nova intervencija putem tako formiranog zajednikog fonda predstavlja daljnji korak prema kraju eurozone. U tom pogledu ostaje otvoreno pitanje do koje je mjere ostanak u eurozoni prihvatljiva opcija za posrnule lanice. Nema sumnje da s obzirom na sadanje stanje stvari, ekonomski konzervativizam ne nudi nita europskom radnitvu osim smanjenja steenih prava, siromanijeg ivota i vee neizvjesnosti u sferi rada. Ustrajnost europske politike elite u mjerama tednje ostavlja malo prostora za sumnju da e se ekonomsko-politiki odnosi razvijati upravo u tom smjeru. S druge strane izlazak iz eurozone takoer predstavlja mogunost koja unaprijed ne daje nikakva jamstva za sretan izlazak iz europske slijepe ulice. Ustvari, pomisao

na raspad eurozone mora ispuniti nelagodom svakoga tko razumije trenutni odnos snaga u Europi. Iako ekonomska povijest biljei sluajeve razmjerno brzog ekonomskog oporavka nakon proglaenja moratorija na otplatu dugova, s takvim analogijama treba biti oprezan. Primjerice, u sluaju Argentine koja je putem valutnog odbora vezala svoju valutu za ameriki dolar (to je priblino slina pozicija onoj u kojoj se trenutno nalaze periferne drave eurozone) treba imati na umu da je njezina ekonomska snaga u to vrijeme bila znatno vea nego to je primjerice Grka danas te da se argentinski bankrot (moratorij na otplatu 114 milijardi USD obveza) poklopio s povoljnim ekonomskim okrujem poetkom proteklog desetljea. Nema sumnje da bi naputanje eurozone donijelo ozbiljne probleme za bilo koju zemlju, dok je sasvim neizvjesno da li je pregovaraka pozicija radnitva, sindikata i razliitih progresivnih organizacija dovoljno snana da ishodi obustavu servisiranja obveza i izlazak iz eurozone ustanovljenu prema potrebama dunika. Transformacija europske socijaldemokracije od radikalne u ozbiljnu politiku opciju dovela je cjelokupni lijevi politiki spektar zajedno s veinom stanovnitva u teku situaciju gdje su gotovo sva skretanja pogrena. Demokratske snage na periferiji eurozone moraju nai strategiju koja e omoguiti izbjegavanje izlaska iz eurozone pod uvjetima vjerovnika s jedne te uinkovito zatititi javni interes pritisnut nemilosrdnim mjerama tednje s druge strane. U protivnom sumorna perspektiva europskog radnitva moe postati samo jo mranija. Minsky je svojevremeno, izvodei argumente u prilog hipotezi o inherentnoj nestabilnosti kapitalistike ekonomije, esto spominjao stih W. B. Yeatsa Things fall apart, the centre cannot hold. On na jezgrovit nain opisuje trenutnu situaciju unutar eurozone ono to pak ostaje zasad skriveno odnosi se na sposobnost demokratskih snaga u zemljama eurozone (ali i izvan nje) da na politiku farsu odgovori vjerodostojnim ekonomskim programom.
Philip Arestis i Malcolm Sawyer: Will the euro bring economic crisis to Europe, Levy Economics Institute, Working Paper No. 322, 2001. 2 The Eurozone: Between austerity and default, RMF Report, kolovoz, 2010. 3 Yanis Varoufakis: Najprije kao povijest, zatim kao farsa: povratak krize eura, Zarez, br. 295, 2010. 4 Sotiria Theodoropoulou i Andrew Watt: Withdrawal symptoms: an assessment of the austerity packages in Europe, European Trade Union Institute, Working Paper No. 2, 2011. 5 Yanis Varoufakis: Why Italy? Why Spain? And why the EFSFs size does not matter, dostupno na: http://yanisvaroufakis.eu/2011/08/04/ why-italy-why-spain-and-why-the-efsfs-size-does-not-matter/
1

Pratite li burne politike i drutvene dogaaje u Grkoj, Italiji, u vaoj rodnoj panjolskoj? ... Ljudi su shvatili da vlade koje oni biraju ne odluuju ni o emu, da je prava mo u rukama banaka i monih korporacija, da je kapital postao sredstvo porobljavanja. Svima su puna usta sloboda, ljudskih prava, demokracije, a injenica je da smo ivjeli u lai i obmani koje se sada ne mogu rijeiti novim zakonima ili dekretima. Antonio Banderas, Jutarnji list, 19.11.2011.

MArKo KoSTAni

demokratske snage na periferiji eurozone moraju nai strategiju koja e omoguiti izbjegavanje izlaska iz eurozone pod uvjetima vjerovnika s jedne, te uinkovito zatititi javni interes pritisnut nemilosrdnim mjerama tednje s druge strane

lavno upozorenje Maxa Horkheimera iz 30-ih godina prolog stoljea tko ne eli govoriti o kapitalizmu, taj nek uti i o faizmu jedno je od rijetkih elegantnih kondenzata politikih teorija koje prijemivost parafraziranja nije osakatila. Razlog prvenstveno lei u fundamentalnoj detekciji na kojoj poiva kapitalizam kao nain proizvodnje nije preduvjet demokratizaciji procesa politikog odluivanja. ak ni krnji oblik demokracija kakve su suvremene liberalne parlamentarne demokracije ne predstavlja uvijek adekvatnu politiku formu za reprodukciju kapitalistikog naina proizvodnje. Povijesni oblici razliitih politikih reima u posljednjih dvjesto godina na svim geografskim irinama gdje se kapitalizam etablirao kao dominantan nain proizvodnje, bilo u zemljama naprednog kapitalizma, bilo u zemljama periferije, a pogotovo u njihovim meuovisnostima, empirijski su dokazi zabluda stalno ponavljane jednadbe vie kapitalizma = vie demokracije. Kontradikcije na nivou politike reprezentacije i uvijek znani limiti procesa demokratizacije odluivanja generirani su fundamentalnom kontradikcijom na nivou proizvodnje. Ukoliko se socijalna reprodukcija temelji na odnosu izmeu veine stanovnita koja je prisiljena prodavati vlastitu radnu snagu, kao jedini dostupni naina stjecanja materijalne podrke za samoreprodukciju preko nadnice, manjini stanovnitva u posjedu sredstava za proizvodnju koje u kombinaciji s kupljenom radnom snagom upree u proces proizvodnje u svrhe stjecanja profita, svaki narativ o strukturnoj isprepletenosti kapitalizma i demokracije se na osnovnoj logikoj i materijalnoj razini ini u najmanju ruku besmislenim. Dominantna ideoloka agenda vladajuih klasa upravo je inzistiranje na strukturnoj isprepletenosti, a ako koji put doe do kratkog spoja odgovor je uvijek isti alternativne opcije su uvijek gore.
polugA zApAdnoEuropSKog KApiTAlA Iz

perspektive zemalja (semi)periferije poput Hrvatske kao implicitna materijalna baza narativa u svjetlu prieljkivanog pristupanja Europskoj uniji i dalje funkcionira, iako se istrajnou krize nameu i konkurentski modeli, 30-godinja povijest postratne europske drave blagostanja. Pritom se zaboravlja da je europska drava blagostanja vrlo izniman i kratak historijski i geografski moment u povijesti kapitalizma, zaboravlja se da joj je prethodio Drugi svjetski rat koji je bio izravna posljedica geopolitikih kontradikcija kapitalistikog naina proizvodnje i koji je omoguio ekspanzivan rast po svom zavretku, zaboravlja se postojanje socijalistikog bloka kao alternativnog modela rrazvoja, bar na ideolokoj ravni, da su

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i x1i /281, 15. travnja 2010. zarez, /322, 24. studenoga 2011.

21

opASkE o dEMokrAciji u Eu iz donjEg rAkurSA


odgovor nE nA rEfErEnduMu iz lijEvE pozicijE jE gESTA kojoM SE oTvArA rASprAvA o kApiTAlizMu izvAn nATAloEnih MiTologEMA kojE Eu i odnoS BAlkAnA prEMA njoj gEnErirAju
u Francuskoj i Italiji Komunistike partije bile izbor do 40% elektorata, da su sindikati bili nezaobilazan faktor i da se bez tih unutarnjih i vanjskih prijetnji europske elite nikad ne bi prisilile na uzmake po pitanju radnikih prava, besplatnog kolovanja, besplatnog zdravstva i javnih stambenih politika. Historijska ironija je u injenici da se kao kraljevski put u materijalno blagostanje i socijalnu pravdu koje su u odreenoj mjeri izborili europski radniki pokreti nudi upravo fleksibilizacija trita rada i devastacija prije svima dostupnih javnih servisa. Zaboravlja se da je ta iznimka u povijesti kapitalizma ve vie od trideset godina pod udarom agenata kapitala i da je nedavna povijest EU-integracija jedna od kljunih poluga tog udara. Pod opeprihvaenom pretpostavkom da se mjerama liberalizacije trita, privatizacijom kljunih infrastrukturnih dravnih poduzea, bankarskog sustava i javnih resursa i fleksibilizacijom trita rada zapravo pribliavamo stupnju razvoja zapadnoeuropskih drava u kojem nas je omelo 45 godina socijalistikog zastranjenja, zaboravlja se kako su ovi prostori izgledali prije Drugog svjetskog rata kad su sluili iskljuivo za eksproprijaciju sirovina. Kroz socijalistiku povijest su se ovi prostori po prvi put u povijesti pojavili kao samostalni i nezaobilazni politiki i industrijski akteri, bar u odreenom periodu. Dvadeset godina nakon sloma istonog bloka vratili smo se na situaciju od prije sedamdeset godina. Samo to se vie ne izvlae sirovine, ve se financijskim instrumentima ekstrahiraju i iscrpljuju vrijednosti proizvedene u periodu socijalizma i ovdanje drave potpuno onemoguuje da pokrenu vlastiti proizvodni ciklus i postaju potpuno ovisne o stranom kapitalu i kroz posljedini enormni rast javnog duga ovisni o meunarodnim financijskim tritima i rating agencijama ije su procjene rizika kupovanja dravnih obveznica, kako razvoj krize pokazuje, u direktnoj vezi s napadom na ivotni standard stanovnitva. Iz perspektive konstitucije (lijevo)liberalnog imaginarija (semi)perifernog postjugoslavenskog kapitalizma nuno je i zaboraviti ekonomsku povijest Jugoslavije i dinamiku njezinog raspada. Upravo je Europska zajednica kasnije i u koaliciji s Meunarodnim monetarnim fondom, kroz liberalizaciju trinih odnosa s Jugoslavijom 60-ih i 70-ih, s tarifnim politikama koje su ile u prilog onim sektorima zapadnoeuropskog kapitala kojima su odreena jugoslavenska poduzea jo mogla konkurirati i kasnije kroz dunike odnose koji su se 80-ih kristalizirali u brisanju neefikasnih poduzea, otputanju radnika i mjerama tednje pridonijela dinamiziranju nacionalistikih agendi i posljedinom raspadu Jugoslavije. Suprotno uvrijeenom narativu o kolapsu planske privrede osamdesetih i njime generiranom nacionalistikom divljanju, upravo su trine reforme i potpisivanje trgovinskih sporazuma s EZ-om i kreditnih s MMF-om, ulazak u meunarodnu podjelu rada i samim tim izloenost krizi kapitalizma 70-ih, oslonjene na unutarnje razlike u razvijenosti jugoslavenskih republika, bili kljuan faktor u raspadu drave i nainu na koji se raspala. Liberalni narativ o kontinuitetu socijalistikog perioda s nacionalistikim tiranijama devedesetih dokazno utemeljen na istim politikim kadrovima u partijskim strukturama i u nacionalistikim strankama, a mitoloki utemeljen na kulturnoj nazadnosti Balkana, uvidom u ekonomsku povijest implementacije trinih presudnog znaaja radi. Prije nekoliko dana voditeljica sredinjeg dnevnika javne televizije je unutar predizbornog anra postavljanja brzopoteznih pitanja o kljunim stvarima ovoga drutva pretendentima na vlast ija bi spretnost u jo brzopoteznijim odgovorima trebala biti presudni faktor u rastu reputacije, upitala jednu politiarku Koliku uspjenost referenduma predviate? Uspjenost je, naravno, postotak zaokruenih odgovora DA. Dakle, radi se o tome da je na referendumu samo jedan odgovor legitiman. U trenutku kad na presudno politiko i ekonomsko pitanje postoji samo jedan odgovor, politika prestaje postojati. No, postoji fundamentalnija logika politiko-ekonomske argumentacije, preutne ili stalno ponavljane, ovisno o aspektima, koja formira politiki i socijalni imaginarij iz kojeg voditeljica sredinjeg dnevnika javne televizije crpi resurse za idiotska (u etimolokom smislu) i skandalozna pitanja. A logika politiko-ekonomske argumentacije je uvijek oslonjena na logiku pada i rasta profitne stope, njihov imperijalistiki aranman i interese kapitala iz jezgre i kompradorskih elita. Prelijevanje krize s amerikih financijskih trita na europsko tlo kroz smanjenje efektivne potranje za europski izvoz i izloenost europskih banaka toksinim derivatima oslonjenim na balon drugorazrednih hipotekarnih kredita na amerikom tritu nekretnina dokazala je predvianja koja je iznosio ak Helmut Kohl, da monetarna unija bez paralelne fiskalne unije nee izdrati udar prve ozbiljnjije krize (vidi vie o krizi eurozone u prilogu Mislava itka u ovom tematu). Dinamika razvoja krize kroz sanaciju bankarskog sustava i posrnulog privatnog sektora i posljedini rast javnog duga, tj. krizu javnog duga drava periferije EMU-e, omoguila je artikulaciju niza ideolokih klopki utemeljenih na intendiranim prevrtanjima kauzalnih odnosa. Logiku prevrtanja takoer omoguuju i pravila i nalozi Maastrichta i Pakt o rastu i stabilnosti. Klasni konflikti unutar pojedinih drava oko pitanja redistribucije prebacuju se u brisani prostor izmeu pravila o maksimalnom javnom dugu od 60% BDP-a, nemogunosti drava da kroz liberalizaciju trgovine, zajedniku valutu i zaotravanje konkurentnosti porezima pune prihodovnu stranu prorauna jer time unitavaju poduzetniku klimu i stupnja rizika prinosa na dravne obveznice za financijske igrae. Politiki programi u tom brisanom prostoru se prevode u ekonomske imperative smanjivanja nadnica, privatizaciju javnih servisa i javnih resursa u borbi za solventnost. Smislenost takvog tipa ekonomskih imperativa kao lijeka za izlazak krize najbolje pokazuju efekti prvih zajmova Troike Grkoj i ispunjenja uvjeta koji su se za te zajmove traili. No, ono to se stalno isputa iz vida u raspravama u Hrvatskoj o krizi eurozone i Europske unije je njezina ukotvljenost o globalni kapitalistiki sistem i fundamentalnu krizu tog sistema.
BEuMnA TriTA, MorAlni pojEdinci i drugi vlAni Snovi Preutna je pretpostavka

Europski komesari nisu imali nikakvu zamjerku na injenicu da je u grku tehnokratsku vladu ula otvoreno neofaistika stranka lAoS. Toliko o Eu kao civilizacijskom dosegu
reformi i kasnije privatizacijskih procesa kroz zadnjih 40 godina na prvom koraku zapinje. Ali, kljuna stvar koja se zaboravlja u fantazmama o pristupu Hrvatske Europskoj uniji je injenica da je i EU dio globalno kapitalistikog sistema i da je osnovna logika koja pokree kapitalistiku proizvodnju profit. U sluaju Europske unije radi se o profitu zapadnoeuropskog industrijskog i financijskog kapitala. Sve ostale prie su mazanje oiju.
idEolokA izvrTAnjA Iako se datum referenduma

opasno blii, zbog predizbornog folkora, a kao to znamo pitanje ulaska u Europsku uniju je stvar partitokratskog konsenzusa, ono malo rasprava o izjanjavanju graana je potpuno zamrlo, ak su se gotovo sasvim prorijedili i oni vladini propagandni spotovi u kojima se vlastiti narod predstavlja kao masu manje ili vie simpatinih retardiranih idiota kojima samo trebaju informacije o EU da bi zaokruili DA, a informacije koje im su pruaju su kombinacija kondenziranih ekonomskih nonsensa i kulturno-rasistikih stereotipa. Ali, tu i tamo iskoe frapantne izjave koje nedvosmisleno ukazuju o kakvoj se javnoj i politikoj logici reprezentacije pitanja od

podtekst svih suspenzija rasprave o ulasku u Eu je njezina uvijekve pretpostavljena inherentna demokratinost koja naravno nije uoljiva u njezinim upravljakim strukturama, ali nazire joj se aura iznad zvjezdica na zastavi

da je kriza egzogenog karaktera, da dolazi kao kakva meteoroloka injenica i da nema veze sa strukturnim ekonomskim odnosima. Svediva je na karakterne osobine (nastavak na iduoj stranici)

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

22

(nastavak s prethodne stranice) dviju skupina ljudi neto malo pohlepnih bankara i lijenost i ivot preko vlastitih mogunosti ljudi koji su pripadnici grkog naroda. Iz ega slijedi da su Europska unija i eurozona samo institucionalni aranmani koji osiguravaju prostor u kojem svaka drava moe uspjeti samo ukoliko se dovoljno potrudi i ljudi u njoj ive u skladu sa svojim mogunostima. Europska unija je civilizacijski doseg koji nema nikakve veze s povijeu kapitalistike akumulacije. A ukoliko se i dotakne pitanje njezine ekonomske uloge, stvar uvijek zavri u nekom suludom povjerenju u europske tehnokrate i financijsku oligarhiju, jer tko e drugi znati to treba raditi ako ne oni, iako su, kako kriza pokazuje, pogrijeili u svemu ega su se dotakli. U ovim tekim trenucima oni su jedini u koje se moete pouzdati, makar i pod cijenu apsolutnog demokratskog deficita. Mi jednostavno nemamo drugog izbora. Neimanje drugog izbora u veini sluajeva je popraeno i konstatacijom da u nas i ne postoji pravi kapitalizam, ve samo koruptivno-klijentelistika-dravno socijalistika mainerija. Radi se o klasinom tropu lijevo-liberalnih kolumnista kojima je mokri san nikad postojei savreno glatki funkcionirajui kapitalizam beumnih trita i pristojnih i moralnih pojedinaca koji potivaju demokratske procedure. Posebno dojmljiv je bio sluaj kolumnista T-portala koji je piui o zagrebakoj inaici globalnih 15.10 prosvjeda protiv kapitalizma ustvrdio da u Hrvatskoj kapitalizam ne postoji. Zaboravljajui pritom na minimum socijalne samorefleksije u kojoj se automatski evidentira da tekst izlazi na portalu koji je u vlasnitvu Deutsche Telekoma, koji je u trenutku kupnje hrvatske telekomunikacijske kompanije bio 51%-tnom vlasnitvu njemake drave. Ili je to dokaz da ni u Njemakoj ne postoji kapitalizam? Ili se moda kapitalizam u Njemakoj pojavio u zadnjih deset godina kroz koje je vlasniki udjel drave u Telekomu pao na 15%?
PA-PA, dEMoS Podtekst svih suspenzija rasprave

vlastitu agendu najavio referendum o novom paketu pomoi. Merkozy i financijska trita su bili zgranuti. Trita obveznica su ipak adekvatniji indikator suvislosti politikih programa nego narodna participacija u odluivanju jer, da bi drava svoje dugove vraala, mora tom istom narodu oduzeti postotke nadnica, mirovina, pristup kolovanju, lijeenju, a na kraju moda i Akropoli. To se pak ne zove korupcija, nego ekonomska logika. Za razliku od naeg domaeg klijentelizma u Europskoj uniji su stvari malo drukije novi predsjednik Europske centralne banke je ovjek koji je bio zamjenik predsjednika Goldman Sachsa koji je peglao grke financijske knjige prilikom grkog ulaska u eurozonu. Toliko o pravom kapitalizmu. Takoer, europski komesari nisu imali nikakvu zamjerku na injenicu da je u grku tehnokratsku vladu ula otvoreno neofaistika stranka LAOS. Toliko o EU kao civilizacijskom dosegu. Ovdje samo okrznute kontradikcije izmeu kapitalizma i demokracije u Europskoj uniji iz perspektive balkanske (semi)periferije vraaju nas na adekvatnost Horkheimerova upozorenja za razliite parafraze tko ne eli govoriti o kapitalizmu taj nek uti i o Europskoj uniji. Iako se s obzirom na status i nain o kojemu se u Hrvatskoj o kapitalizmu pria moda bi prikladnija bila ova varijanta tko ne eli govoriti o kapitalizmu taj nek uti i o kapitalizmu. To vrijedi i za liberalne matarije o pravom kapitalizmu, ali i pogotovo za faistike matarije na hrvatskoj anti-EU desnici o plutokratskim zavjerama (uz dodatnu pomo Srba i Turaka) protiv hrvatskog naroda. Odgovor NE na referendumu iz lijeve pozicije je gesta kojom se otvara rasprava o kapitalizmu izvan nataloenih mitologema koje EU i odnos Balkana prema njoj generiraju.

MATE KAPovi

remda se EU u Hrvatskoj gleda, ili se gledala, kao svojevrstan socijaldemokratski raj, s visokom razinom razliitih socijalnih prava, zapadnoeuropska socijalna drava je zadnjih 30-ak godina u defanzivi i pod izrazitim napadom od strane kapitala i politikih elita, pri emu se dosta tih napada kanaliziralo upravo kroz institucije EU. Europska komisija (EK) je ve dugo godina posveena programu rezanja trokova za socijalna prava, komercijalizaciji i privatizaciji javnoga sektora i reformama trita rada na tetu radnik. lanovi EK su se pritom, zajedno s predstavnicima krupnoga kapitala, alili to se neke promjene ne mogu bre provesti, meu ostalim i zbog ograniene moi same EK. No upravo je kriza tu donijela nove mogunosti u vidu doktrine oka ok do kojega dolazi zbog krize koristi se da bi se provele mjere koje prije toga nisu bile mogue. Tako je Mario Monti, bivi lan EK i Berlusconijev nasljednik na elu talijanske vlade, jednom prilikom prilino otvoreno uzviknuo Hvala ti, grka krizo!. Neoliberalizam je ekonomska politika koja tei podvri sve aspekte drutva tritu, pri emu se na ideolokoj razini koristi kao opravdanje za pogodovanje kapitalu, tj. za povlaenje nepopularnih poteza onih koji idu na tetu maloga ovjeka, kao to su smanjenje radnikih i socijalnih prava, komercijalizacija i privatizacija zdravstva i obrazovanja itd. Neoliberalna se politika u Europi provodi poglavito kroz institucije Europske unije, a to se nastavlja i nakon izbijanja velike svjetske ekonomske krize 2007-8. dapae, kriza se, kako rekosmo, iako je od njezina poetka neoliberalni model (kao i sm kapitalizam) pretrpio znatne udare na svoj javni imid, koristi kao povod za provoenje daljnjih neoliberalnih reformi.

o ulasku u EU je njezina uvijek-ve pretpostavljena inherentna demokratinost koja naravno nije uoljiva u njezinim upravljakim strukturama, ali nazire joj se aura iznad zvjezdica na zastavi. Demokracija bi se u nas valjda trebala pojaviti nastankom pravog kapitalizma koji nam EU omoguava. No posljednja zbivanja u Italiji i Grkoj i postavljanje tehnokrata neizabranih voljom biraa za premijere malo kopne onu auru na zastavi. Ali, ti se postupci lako brane kaznom za razvratni ivot Grka i Talijana. U sluaju Grke eliminacija naroda iz svih procedura odluivanja adekvatno je popraena i prezimenom novopostavljenog premijera Pa-pa demos. O stanju demokratskih procedura u Europskoj uniji najlake je bilo svjedoiti kad je Papandreu proizvodei manevarski prostor za

Preutna je pretpostavka da je kriza egzogenog karaktera, da dolazi kao kakva meteoroloka injenica i da nema veze sa strukturnim ekonomskim odnosima

doKTrinA oKA u Eu Kada govorimo o doktrini oka u EU, mislimo ponajprije na novi paket zakon o ekonomskom upravljanju, poznatiji pod imenom six-pack, koji je donijet u rujnu/listopadu 2011. Te su mjere najavljene jo u oujku 2010. godine, a ve je u lipnju te godine predsjednik EK Jos Manuel Barroso govorio o tihoj revoluciji, nakon to je prijedlog EK o six-packu podralo Europsko vijee (u kojem sjede efovi svih drava-lanica). No samom six-packu je prethodio tzv. Euro plus pakt u oujku 2011., koji su prihvatile 23 lanice EU (sve osim, iz razliitih razloga, Velike Britanije, vedske, Maarske i eke). Taj se pakt izvorno zvao Pakt o kompetitivnosti. Kompetitivnost je jedan od kljunih ideolokih termina EU neoliberalnog novogovora (o emu vie u nastavku), zajedno s fleksigurnou (to je termin koji je zamijenio stariju fleksibilnost, a oznaava, ukratko, fleksibilnost radne snage, tj. smanjenje radnikih prava na svim razinama), koja takoer igra bitnu ulogu u ovom paktu. Pakt je zamiljen kao lista konkretnih mjera koje su se pojedine drave-lanice obavezale provesti kako bi popravile svoju fiskalnu (proraunsku) stabilnost i kompetitivnost. Meu zadaama toga pakta je bilo podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu i ukidanje indeksacije pla, tj. odustajanje od prilagoavanja pla inflaciji, to znai da bi realne radnike plae zapravo padale (iako se to odnosi na svega nekoliko manjih zemalja u EU jer drugdje toga ili nema ili je ve prije uklonjeno), a u paktu se takoer prilino otvoreno govori o zaustavljanju rasta pla, o smanjenju pla u javnom sektoru, o reduciranju trokova rada kroz ograniavanje kolektivnog pregovaranja, o potrebi poveanja produktivnosti rada putem deregulacije (tj. smanjenja raznih pozitivnih propisa koji ograniavaju

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

23

ESTEroglAvA AdAjA Six-pAckA


pAkEToM MjErA kojE Su donijETE poETkoM jESEni EuropSkA unijA jE dirEkTno poElA provodiTi dokTrinu okA kojA bi TrEbAlA uvESTi nAdzirAnjE nAcionAlnih prorAunA, SMAnjEnjE rAdnikih prAvA, privATizAciju jAvnog SEkTorA, dErEgulAciju finAncijSkog SEkTorA i MnogE drugE MjErE

samovolju kapitalist) i o smanjivanju trokova za socijalna prava, pri emu se tu cinino eufemistiki govori o odrivosti sistema socijalnih prava, kao to se govori i o odrivom mirovinskom i zdravstvenom sustavu, zapravo mislei na smanjenje javnih izdvajanja za dotine. Euro plus pakt se dotie itavog niza mjer koje se javljaju i u six-packu i koje e se upravo kroza nj provoditi; npr. obuzdavanje rasta pla preko mjer o makroekonomskoj neravnotei iz six-packa. Pod six-packom se podrazumijeva paket novih zakonskih propisa koji se sastoji od pet regulativa i jedne direktive o ekonomskom upravljanju. etiri od tih est propisa je usmjereno na okvir za nadzor prorauna (budgetary surveillance framework) te stroe provoenje i jaanje Pakta o stabilnosti i rastu (Stability and Growth Pact, SGP) iz 1997., koji propisuje da budetski deficit ne smije biti vei od 3 posto BDP-a, a javni dug vie od 60 posto BDP-a. Dva propisa se pak odnose na monitoring i kontrolu makroekonomske neravnotee u zemljama-lanicama. Six-pack e najvie utjecati na lanice eurozone, s obzirom na to da se SGP i odnosi na lanice eurozone i EMU (Europsku monetarnu uniju), no ne samo na njih. Od reenih 6 propisa, dio se odnosi samo na lanice eurozone (tj. zemlje koje su uvele euro i potpisale su SGP), a dio na sve lanice EU (npr. okvir za nadzor prorauna).
rEcEpT zA kATASTrofu? Six-pack je konano

3) rano traenje uzrok potencijalne makroekonomske neravnotee, problem u kompetitivnosti i opasnost za ekononomsko zdravlje pojedinih lanica Nadziranje proraun pojedinih zemalja-lanica, koje bi trebalo poinjati svake godine u travnju, a naziva se europskim semestrom, do prije nekoliko godina je bilo potpuno nezamislivo premda je to Europski okrugli stol industrijalaca (European Roundtable of Industrialists, ERT), jedna od najjaih lobistikih grupa europskog krupnog kapitala, predlagao jo 2002. No to prije oka koji je izazvala kriza nije moglo proi, na alost samih kapitalista i pojedinih lanova EK koji su to isticali i u javnosti. Nadzor prorauna znai, konkretno, da e svi prorauni pojedinih drava-lanica EU, prije nego to dou na razmatranje na nacionalne parlamente morati proi razmatranje i dobiti odobrenje institucij EU, koji e kroz taj proces morati verificirati primjerenost dotinoga prorauna. To jest, morat e ocijeniti je li proraun dovoljno na liniji slubene neoliberalne politike EU, kao i provodi li u sluaju krize mjere tednje dovoljno strogo svrha mjer tednje (tj. smanjenja dravnih izdataka za socijalna prava, javne usluge, obrazovanje, zdravstvo itd.) je prebacivanje teine i posljedic krize na lea radnitva. To je posebno bizarno u sluajevima poput Irske i nekim drugim zemljama, gdje je do deficita dolo zato to je drava novcem poreznih obveznika spaavala privatne banke. Zanimljivo, Irska je prije dolaska krize 2007-8. bila isticana kao dobra uenica, koja je potivala sve europske propise o deficitu i javnom dugu, no to joj u konanici nije nimalo pomoglo. to se tie stroeg provoenja propis iz SGP-a, tu je rije o lanicama eurozone i o provoenju propis koji su i dosad postojali, ali se zapravo nisu provodili jer su ih mnoge lanice, i velike i male, esto krile. No sada se najavljuje potreba striktnog potivanja propisa o godinjem deficitu manjem od 3% BDP-a i javnom dugu manjem od 60% BDP-a, pri emu se predviaju i potencijalne kazne u iznosu od 0,2% BDP-a za pojedine lanice.
rAzvoj MAkroEkonoMSkE nErAvnoTEE No, osim nadziranja pojedinih nacionalnih

donijet krajem rujna/poetkom listopada 2011., nakon godinu dana natezanja i dodavanja amandman, a sve to nakon prijedloga Europske komisije, koja jedina ima pravo predlagati nove zakone u EU. Donoenje odluke u Europskom parlamentu 28. rujna nije bilo jednoglasno jer su neki zastupnici ispravno argumentirali da mjere tednje nisu recept protiv krize, a Ujedinjena europska ljevica/Nordijska zelena ljevica, lijevo krilo Europskog parlamenta, six-pack je nazvala receptom za katastrofu. Sedamdeset i sedam NGO-a i sindikata, meu kojima npr. francuski i europski ATTAC, francuski sindikat CGT i talijanski sindikat FIOM-CGIL, zakone su nazvali antidemokratskima. Europska konfederacija sindikata (European Trade Union Confederation, ETUC) je jo u listopadu 2010. izjavila: Ekonomsko upravljanje, koje trenutno predlae Komisija, nije nita drugo doli rezovi, rezovi, rezovi: smanjivanje pla, smanjivanje broja poslova, smanjivanje propis protiv lakog otputanja radnik, smanjivanje socijalne zatite, smanjivanje izdataka za javne usluge. Svi se ogromni trokovi krize prebacuju na grbau radnik. ECB (Europska centralna banka) je, naravno, six-pack podrala, ali ga je istodobno i kritizirala to je u nekim segmentima preneodreen i nedovoljno strog (!), tj. to ostavlja Europskom vijeu previe mogunosti za proizvoljne procjene, to onda omoguuje nedosljednost i doputanje iznimaka. Tri su kljuna dijela six-packa: 1) nadzor nad nacionalnim proraunima (kako bi se osiguralo da svi budu dovoljno neoliberalni i da se u trenu krize strogo provode mjere tednje) 2) stroe provoenje Pakta o stabilnosti i rastu (proraunski deficit do 3% BDP-a, javni dug do 60% BDP-a)

jest bio u tome da EU dobije novo stanovnitvo koje e se moi zaduivati i proireno trite, po mogunosti s istom valutom kako bi se sprijeile devalvacije pojedinih nacionalnih valuta koje su prije uvoenja eura sluile kao djelomian mehanizam ispravljanja nejednakost u trgovanju. Pod makroekonomskim se problemima tu smatra npr. pad kompetitivnosti ekonomije ili prevelika javna potronja, to bi, prema miljenju EU struktur, moglo dovesti do ekonomskih problema u budunosti. To ne udi, s obzirom na to da EU strukture smatraju i da je trenutna kriza posljedica prevelike javne potronje, makar je to smijeno u svjetlu injenice da do deficit nije dolo zbog javne potronje, nego zbog sanacije propalih privatnih banaka itd. No da bi se takve problematine pojave, iz vizure EU, unaprijed sprijeile, namjerava se postaviti sustav za rano nadziranje takvih pojava, kako bi se tu moglo to ranije intervenirati u ekonomsku politiku pojedinih drava-lanica, preko zahtjev da se preustroji dravni proraun, tj. da se prilagodi EU ekonomskoj strategiji. Tu treba napomenuti da se reena makroekonomska ravnotea ne odnosi samo na sluaj visoke zaduenosti ili deficita (to pokriva SGP), nego da je rije o iroj slici. Osim preko godinjeg europskog semestra, tj. toga to e Bruxelles ocjenjivati nacrte nacionalnih prorauna, ovo je jo jedan nain na koji e europske strukture izravno utjecati na ekonomsku politiku pojedinih zemalja. Preko ovakvih mehanizama EK e moi neposredno utjecati na radnike plae, kolektivno pregovaranje (odnosno ukidanje kolektivnih ugovora ili njihovo ograniavanje na tetu radnik), smanjenje radnikih prava, privatizaciju javnog sektora, smanjenje izdataka za obrazovanje i zdravstvo, deregulaciju financijskog sektora itd. Ako je rije o lanici eurozone, a u budunosti moda i za nelanice eurozone, u sluaju nepotivanja europskih preporuka moe doi do nametanja sankcija u iznosu od 0,1% BDP-a. Tako bi se npr. moglo dogoditi da panjolska godinje mora platiti milijardu eura, a Portugal 170 milijuna eura. U svakom sluaju, rauna se na to da e takve kazne biti ne iznimka nego pravilo, a, osim toga, lanicama koje i ne dobiju kaznu (npr. zato to nisu u eurozoni) mogu se uskratiti sredstva iz europskih fondova.
inSTiTucionAlizAcijA nEolibErAlnog progrAMA Ovime se stvara sistem koji Europskoj

prorauna, ono to je tu prava novost jest pokuaj da se preko mjer iz six-packa unaprijed trae znakovi makroekonomske neravnotee u zemljama-lanicama, ime bi se, prema miljenju EU institucija, mogle izbjei neke nove krize. Pritom se primjerice zanemaruje da je Irska bila, kao to rekosmo, uzorita uenica ili da su grki deficit i panjolski nekretninski mjehur, koji je pukao s dolaskom krize, izravna posljedica same sistemske logike funkcioniranja eurozone, pri emu je deficit jednih zemalja (i onda njihovo bjeanje u financijalizacije i napuhavanje mjehur, tj. u neodrivo zaduivanje kod banaka zemalja iz jezgre koje imaju suficit) izravno povezan sa suficitom drugih. Krae reeno, bez grkog deficita (tj. bez toga da Grka vie uvozi nego to izvozi) nema ni njemakog suficita platne bilance (tj. toga da Njemaka vie izvozi nego to uvozi). U konanici, smisao ulaska zemlje poput Grke u EU i eurozonu i

komisiji omoguuje zadiranje u pitanja pojedinih trita rada, socijalne i porezne politike i sl., na to prije nije mogla izravno utjecati, pri emu se fiskalna pitanja pojedinih drava-lanica smatraju pitanjima od ope vanosti. Dakle, nacionalni prorauni vie nisu samo stvar pojedinih drava nego itave EU. Ono to se, dakle, moe oekivati u budunosti, kao posljedica provedbe ovakvih odluka, je da e drave-lanice biti prinuene provoditi daljnje neoliberalne reforme i liberalizacije, rezati javnu potronju i socijalna prava, smanjivati javni sektor, sprijeiti rast radnikih plaa itd. Ne treba posebno ni spominjati da europski krupni kapital, preko svojih lobistikih grupa kao to su ve spomenuti ERT ili BusinessEurope (europska federacija poslodavaca), entuzijastiki podupire ovakve mjere.

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

24

irska i grka su zbog dugova u krizi stavljene pod nadzor Eu, no jasno je da e preko mjera koje e se provesti kroz six-pack sve zemlje Eu, bile optereene dugovima i deficitom ili ne, zapravo postati nove grke
Paralelno s diskusijom o ekonomskom upravljanju, EU institucije su usvojile i novu strategiju o meunarodnoj kompetitivnosti, zvanu Europa 2020. To je viemanje donekle revidirana verzija Lisabonske strategije iz 2000. U toj se strategiji jasno vidi da se pod kompetitivnosti zapravo podrazumijevaju fleksibilnija trita rada, smanjivanje mirovin, komercijalizacija javnih usluga i reforma obrazovanja i znanosti kako bi jo izravnije sluili krupnom kapitalu. Odnos EK prema kompetitivnosti se moe recimo iitati i iz izjave Marca Butija, generalnog direktora za ekonomska i financijska pitanja EK: Ako plae u javnom sektoru tete kompetitivnosti i stabilnosti cijen, onda e se od drave traiti da promijeni takvu politiku. A plae u javnom sektoru, naravno, itekako utjeu na privatni sektor (rujan 2010). Kroz usvajanje six-packa dolazi do daljnje i dodatne institucionalizacije neoliberalnog programa i politike mjer tednje u EU. Ovim je mjerama ne-neoliberalna ekonomska politika u EU praktiki stavljena izvan zakona. Rije je o radikalnoj centralizaciji donoenja ekonomskih odluka u EU, pri emu se demokratinost donoenja odluk radikalno smanjuje, a upravljanje nad ekonomijom se jo vie preputa neoliberalnim tehnokratima, tj. strunjacima, kao da je u ekonomiji bitna samo strunost, a ne i namjere pojedinih strunjaka; to e rei, da budemo izravni rade li dotini strunjaci u korist kapitala ili u korist naroda. Ovaj paket zakona je toboe odgovor na budue ekonomske krize, no zapravo je rije samo o ispunjenju dugogodinjih zahtjeva europske kapitalistike klase i pritiska europskih struktura da se poveaju ovlasti EK, kako bi ona mogla natjerati nacionalne vlade da doista provode neoliberalni politiki program i mjere tednje. Nije pritom nimalo nevano da je donoenje ovih odluka provedeno bez praktiki ikakve javne rasprave i uz gotovo nikakav odjek u medijima, kako europskim tako i hrvatskima.
DEMokrATSki DEficiT EuropSkE koMiSijE Jasno, kada se govori o upletanju EK i struktur EU

u nacionalne proraune i ekonomsku i socijalnu politiku pojedinih lanica, problem nije u nacional-romantiarskom kukanju oko gubitka nacionalnog suvereniteta. Europska komisija je tijelo sastavljeno od (trenutno) 27 lanova, koje potpuno proizvoljno odabiru vlade pojedinih lanica EU. To je, dakle, jednom kada se uspostavi, nominalno potpuno nezavisno tijelo iji se lanovi, koji kada su unutra slubeno vie ne predstavljaju svoje zemlje, ne izabiru izravno na izborima i iji se postupci ne mogu izravno nadzirati niti lanovi opozvati. Naravno, nezavisnost EK postoji samo na papiru u praksi su njihovi interesi i postupci isprepleteni s interesima i zahtjevima zapadnoeuropskog krupnog kapitala. To se jasno vidi u tome to je mnotvo prijedlog EK zapravo copy-paste ranijih prijedloga kapitalistikih lobija kao to je ERT, a uska se suradnja EK s kapitalistikom klasom, uza sve unutarnje kontradikcije u istoj, ako nita drugo, jasno oituje i u odnosu prema trenutnoj ekonomskoj krizi. S druge strane, sindikati ili udruge civilnog sektora na Europsku komisiju teko mogu ikako utjecati. Najvea je pak prednost EK, iz gledita europskog politiko-kapitalistikog establimenta, u tome to je ona gotovo potpuno neosjetljiva na politiki pritisak odozdo, npr. kroz prosvjede, trajkove, javne kampanje i sl. Nacionalne su vlade, unato nedemokratinosti same liberalne demokracije (u kojoj pobjeda na izborima ovisi ponajprije o financijskim sredstvima, a posljedino tome o interesima kapitala), ipak u neugodnom i osjetljivom poloaju.

Nezadovoljstvo naroda e na izborima svake etiri godine na vlast dovesti drugu frakciju politike elite, a pojedinim vladama ipak nije svejedno kada im se, kao u Grkoj, panjolskoj ili u Hrvatskoj u proljee 2011., pod prozorima odvijaju masovni prosvjedi, pa ak ni kada je rije o partikularnim pobunama kao to su trajkovi, okupacije tvornic, blokade fakultet ili otre javne kampanje. No, kako je jasno ako nita drugo onda po iskustvu iz revolucionarne 2011., masovni prosvjedi protiv protunarodne ekonomske politike i mjer tednje diljem Europe zatiene lanove Europske komisije u Bruxellesu ni najmanje ne diraju. Naposljetku, zato i bi? Niti ih se moe izravno smijeniti, niti se na njih moe odozdo direktno utjecati, niti se boje izbor. I upravo zato se daljnja institucionalizacija i jaanje neoliberalne ekonomske politike u EU provodi ba kroz jaanje ovlast i moi Europske komisije, a nautrb moi nacionalnih vlada. To je sve u skladu s opom EU filozofijom da su za sve negativnosti odgovorni populistiki i loi potezi nacionalnih vlada te da je rjeenje u poveanju moi i veem nadzoru od strane nezavisnih, nestranakih autoriteta iz eurokratskih neoliberalnih struktura. Uvoenje six-packa je najvea promjena u ekonomskom upravljanju od uvoenja Europske monetarne unije. Njime se stvara vrsta zakonska baza za koordinaciju europske ekonomske (neoliberalne) politike, postrouju se, tj. konano se poinju provoditi, mjere iz Pakta o stabilnosti i rastu, europske strukture dobivaju goleme ovlasti proraunskog nadzora nad pojedinim zemljama-lanicama, a praktiki itava ekonomska politika svih zemalja se stavlja pod nadzor EU institucija, pri emu se djeluje i preventivno i sankcijama. I ono to je dosada bilo izvan dohvata i izravnog utjecaja EU politike, kao socijalna i porezna politika ili pitanje radnikih plaa, kolektivnih ugovora i privatizacije i liberalizacije konkretnih sektora sada je sve to pod kandama EU tehnokratske neoliberalne elite. U ovim se promjenama jo jednom oitovala nevjerojatna otpornost sistema, kroz paradoksalnu situaciju da se kriza neoliberalnog kapitalizma koristi kao ok koji e omoguiti uvoenje dodatnih neoliberalnih reformi. Kroz six-pack se samo nastavlja i postupna erozija, ve ionako od poetka vrlo male, demokracije u EU. Ve sada golem demokratski deficit u EU se samo jo vie poveava. Dok se jo 2005. o europskom ustavu odluivalo na referendumima, europska je politikoekonomska elita izvukla pouke iz padanja EU ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj te je, zakljuivi da je preputanje takvih stvari na izravno odluivanje narodu prilino opasno za provedbu svojih ideja, novo izdanje EU ustava (pod novim imenom: Lisabonski sporazum) etiri godine kasnije stavila na samo jedan referendum (irski, koji se morao ponoviti da bi bila izglasana prava odluka), a u 2011. vidimo da se ak i nacionalni prorauni, socijalna politika itd. potpuno izuzimaju izvan dohvata ionako ve vrlo ograniena nadzora europskih glasaa.
VrlA noVA EuropA Uvoenje six-packa nam

i deficitom ili ne, zapravo postati nove Grke. Na ovaj se nain uvena izjava Margaret Thatcher There is no alternative (nema alternative) ukotvljuje u europskim zakonskim propisima, a nestaje svaka mogunost da bi neka progresivna politika snaga u okviru EU i uobiajene parlamentarne politike mogla voditi svoju samostalnu, ne-neoliberalnu, politiku pa makar i ne pretjerano radikalnu, npr. umjereno lijevo-kejnzijansku. to to znai za progresivne europske snage koje se bore za bolje i pravednije drutvo i drugaiji ekonomski sistem, ne treba posebno napominjati. Stupanje na snagu six-packa se oekuje krajem 2011. ili poetkom 2012. Pitanje je samo hoe li six-pack konano uvjeriti i eurofile s ljevice, domae i strane, da su snovi o ujedinjenoj socijaldemokratskoj Europskoj uniji, ako su ikad uope i bili realni, ovime jednom za svagda pokopani? Ako je dosada i bilo sumnje oko toga, nakon donoenja ovih mjera je potpuno jasno dolazi nam vrla nova Europa koja svoje brutalno neoliberalno i nedemokratsko lice vie ni najmanje ne prikriva. Sada je na narodima Europe da joj odgovore... Kod nas e jedan od nain za to biti i skoranji referendum o ulasku Hrvatske u EU.

zapravo alje istu antidemokratsku poruku koja se na jednoj nioj razini vidjela kroz negativnu reakciju europske politike elite na najavu mogueg referenduma u Grkoj u studenom 2011. na kojem bi narod izravno odluio o pitanju grkoga duga i lanstva u eurozoni. Irska i Grka su zbog dugova u krizi stavljene pod nadzor EU, no jasno je da e preko mjera koje e se provesti kroz six-pack sve zemlje EU, bile optereene dugovima

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

25

EuropSkE inTEgrAcijE, TrAnzicijA i rAzvoj


ModEl rAzvojA TEMEljEn nA broj inTEgrAciji i poSljEdino rAzvijAnju STrukTurAlnE zAviSnoSTi EkonoMSki povjESniAri prozvAli Su rAzvojEM nErAzvijEnoSTi nikolA vukobrATovi

vrijeme pred izbore, jedno od vanijih obeanja i mjesta folklornih predizbornih retorikih podbadanja, je pitanje privlaenja stranih ulaganja. Nema vladajue stranke koju opozicija nije optuila da nije uinila dovoljno da privue strane investicije ni opozicijske stranke koju njezini protivnici na vlasti nisu optuivali da svojim programom te investicije ugroava. U svakom sluaju, bez obzira na pretjerano zaotrene predizborne pozicije, uloga stranih investicija u rjeavanju ekonomskih problema drutva ne dolazi u pitanje. Dapae, to se kriza vie zaotrava, to se politiari energinije u svojim programima borbe protiv krize pouzdaju u spasonosno djelovanje stranih investicija na gospodarski rast.
STrAnE invESTicijE kAo rAzvojni ModEl

Hrvatska je zemlja sa stalnom visokom nezaposlenou, i druga zemlja meu lanicama i kandidatima za lanstvo u EU po postotku mladih nezaposlenih, iza panjolske i ispred Grke. Poveanje nezaposlenosti posebno je eskaliralo posljednjih godina, to se dovodi u vezu sa svjetskom gospodarskom krizom. Objanjenje je jednostavno, pad stope profita prisilio je poduzetnike da opreznije ulau svoj kapital. Umjesto da otvaraju radna mjesta, oni dijele otkaze, to uzrokuje nezaposlenost. Dakle, poto zbog pada profitne stope za novi ciklus reprodukcije nedostaje kapitala, a u ekonomskim shvaanjima naih politiara pokreta novog ciklusa moe biti samo poduzetnik, kapital valja uvesti izvana. Takav uvoz kapitala naziva se i izravna strana ulaganja i njegova se neizostavna uloga u poticanju gospodarskog rasta u suvremenom globalnog gospodarstvu esto istie i izvan nae lokalne sredine. No Hrvatska nije tek bilo kakva kapitalistika zemlja, ona je tranzicijska zemlja, dakle zemlja koja se u svjetsku trinu utakmicu navodno ukljuila tek nedavno i koja se toboe zbog toga teko snalazi u novim uvjetima. Zato Hrvatska, kao i ostale tranzicijske zemlje, stranim ulaganjima ne rjeava samo ovu krizu, ve i nadoknauje inicijalnu zaostalost za zemljama razvijene trine ekonomije. Drugim rijeima, uporno inzistiranje na nunosti poticanja stranih investicija sastavni je dio dugotrajnog tranzicijskog modela razvoja na temelju uvoza kapitala. Taj model jasno je ekspliciran u tekstu napisanom 1989. koji opisuje standardne mjere koje predlau Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Prema sreditima tih institucija set njihovih politika nazvan je Washingtonski konsenzus, pri emu bi konsenzus trebao oznaavati objektivnu nunost mjera koje se predlau, a kojima nema alternative. Dokument predlae niz mjera koje su obino nazivaju neoliberalnim, a ukljuuju agresivnu privatizaciju, smanjenje javne potronje, kresanje socijalnih i radnikih prava, poreznu reformu koja manje optereuje najbogatije i ukidanje ogranienja u poslovanju koja se tiu zatite ivotne sredine ili sprjeavanja negativnih drutvenih posljedica. Drugim rijeima, dokument je sasvim u skladu s ekonomskim politikama koje su tada dominirale u razvijenom svijetu. Meutim, treba primijetiti kako su politike opisane terminom Washingtonski konsenzus bile odreivane posebno za nerazvijene zemlje, konkretno za Latinsku Ameriku. No, s obzirom na dramatine promijene u to

umjesto omoguavanja razvoja, poticanje stranih investicija, i strukturalna zavisnost koja iz toga proizlazi, pokazali su se zapravo kao prepreka akumulaciji kapitala u zavisnim zemljama
vrijeme u Istonoj Europi, spomenute institucije nisu vidjele nikakvih problema da se isti paket univerzalnih mjera predloi i zemljama tranzicije po poznatom modelu one size fits all. Taj paket mjera nije trebao samo rijeiti trenutne ekonomske probleme spomenutih zemalja, nego i omoguiti izlazak iz dugotrajne nerazvijenosti, koji toboe omoguava trina ekonomija, tim bre to je radikalnija. Pri tome je posebno istaknuta uloga izravnih stranih ulaganja koja bi trebala rijeiti problem nedostatka kapitala nunog za razvoj proizvodnih snaga u nerazvijenim zemljama.
prEprEkE AkuMulAciji kApiTAlA Washin-

gtonski set mjera predlagan nerazvijenim zemljama nipoto nije bio historijski presedan u ekonomskoj povijesti Latinske Amerike, a jo manje je postojao konsenzus oko korisnog, ili udesnog djelovanja na izlazak iz kruga nerazvijenosti. Dapae, niz latinoamerikih ekonomskih povjesniara intenzivno se bavio prouavanjem ekonomskog nazadovanja pojedinih zemalja koje je ilo paralelno s integracijom u svjetsko trite, posebno preko uvoza kapitala i privlaenja stranih ulaganja. Ovo podruje ve je u

posebno je vano primijetiti kako razvojni model temeljen na stranim investicijama sa sobom vue i itav niz izrazito negativnih socijalnih efekata

kolonijalnom periodu svoje povijesti imalo ulogu podruja eksploatacije za ekonomski razvitak metropole. Padom tih kolonijalnih carstava i stjecanjem formalne nazavisnosti, razvitak kapitalistike privrede bio je izravno vezan uz potrebe za sirovinama industrijski razvijenih zemalja, u prvom redu Velike Britanije, a kasnije Sjedinjenih Drava. Unato uvozu kapitala iz industrijski najrazvijenijih zemalja, ova strukturalna zavisnost latinoamerike ekonomije nije doprinosila gospodarskom razvoju zemalja. Zato? ak i kada ulazak stranog kapitala povremeno omoguava razvoj proizvodnih snaga, on ne sprjeava da se proizvedeni viak vrijednosti iznosi iz zemlje, prije svega zato to se o raspodjeli dobiti odluuje u tvrtkama majkama, tj. u razvijenim zemljama. Ionako mali dio dobiti koji ostaje u zemlji u koju se ulae posebno je osjetljiv u trenucima krize, kada tvrtke u matinim zemljama pokuavaju gubitke nadoknaditi u zemljama u koje ulau pa tako reinvestirana dobit uglavnom potpuno izostaje. Uz to, tvrtke ulagai vre sustavni pritisak na zemlju uvoznicu kapitala u smjeru smanjenja radnikih prava i poreznih davanja dravi, to dodatno smanjuje sredstva koja ostaju. Naposljetku, nova zakonska rjeenja, paralelno s omoguavanjem i poticanjem uvoza stranog kapitala, olakavaju carinska i druga ogranienja robne razmjene i utjeu na daljni razvoj neravnomjerne razmjene. Umjesto omoguavanja razvoja, poticanje stranih investicija, i strukturalna zavisnost koja iz toga proizlazi, pokazali su se zapravo kao prepreka akumulaciji kapitala u zavisnim zemljama i kao sredstvo ubrzavanja koncentracije kapitala u najrazvijenijim centrima. Ukratko, strane investicije omoguuju tvrtkama ulagaima da se nose s padom stope profita, ali oteavaju nastanak potencijalnog konkurentskog kapitala stranim ulagaima koji bi poticao razvoj proizvodnih sredstava. Zbog toga su model razvoja temeljen na broj integraciji i posljedino razvijanju strukturalne zavisnosti ekonomski povjesniari prozvali razvojem nerazvijenosti. Posebno je vano primijetiti kako razvojni model temeljen na stranim investicijama sa sobom vue i itav niz izrazito negativnih socijalnih efekata, konkretno poveanja siromatva i smanjenja socijalne zatite. Utrka meu zavisnim zemljama oko privlaenja stranog kapitala u pravilu izgleda kao suluda trka prema dnu u razini radnikih nadnica, socijalnih, radnikih pa i generalno ljudskih prava. Kako bi se privukla njihova panja, potrebno je omoguiti stranim investitorima to veu stopu profita. Poto je u slabije razvijenim zemljama to uglavnom nemogue uiniti pruanjem boljih tehnolokih uvjeta (jer je uvoenje novih tehnologija upravo ono to se od stranih investitora trai), nerazvijene zemlje nude nisku cijenu rada, zakonske i porezne olakice za ulagae, fleksibilizaciju trita rada (to je ifra za lake otputanje) i esto posebne ugovore koji ulagaima nude neke osobite povlastice na tritu zemlje uvoznice kapitala. Neposredne socijalne posljedice politike poticanja stranih investicija u Latinskoj Americi izazvale su niz socijalnih otpora i turbulencija. U hladnoratovskom periodu taj socijalni otpor esto je bio guen dravnom represijom i ukidanjem ak i formalne mogunosti sudjelovanju naroda u donoenju financijskih odluka.

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

26

Europski politiari sasvim su otvoreni i eksplicitni oko toga kakvu ulogu su namijenili tranzicijskom radnitvu u odnosu na zapadnoeuropski kapital

TrAnzicijA, inTEgrAcijA i pErSpEkTivE rAzvojA Za razliku od Latinske Amerike, u Istonoj

Europi jo nismo vidjeli vojne intervencije i pueve, ali ni ozbiljniji socijalni pokret koji bi ovaj model razvoja nerazvijenosti doveo u pitanje. I to unato tome to je ovakav tip integracije u svjetski ekonomski sustav uzrokovao ozbiljne socijalne probleme, a pokazao vrlo upitne rezultate. Ilustracije radi, podatak koji zvui okantno je da je Hrvatska zapravo pri tranzicijskom vrhu u uvozu kapitala u cijelom tranzicijskom periodu, a najvea pojedinana investicija u Hrvatsku je njemaka kupnja Hrvatskog telekoma koji je od 11 400 zaposlenih kada ga je kupio Deutsche Telekom spao na tek 5700 radnika. ak i ako ne raunamo najvei dio stranih investicija u Hrvatskoj kao to su HT i banke, europski kapital ne samo da nije donio razvoj proizvodnih snaga ili doprinosio uvoenju novih znanja i tehnologija, nego je i preko hrvatskih radnika provodio racionalizacije u trokovima koje mu zbog radnog zakonodavstva nisu mogue u matinim zemljama. Motiv ulagaa u stranu zemlju nije i ne moe biti razvojni, nego je uvijek spaavanje profitne stope, mogunost bre zarade, kojom se esto krpaju iznevjerena profitna oekivanja u matinim zemljama. Zadnjih godina, Hrvatska je znaajno pala na rang listi zemalja privlanih ulagaima, u korist zemalja sa znatno niim nadnicama, kao to je Srbija. Stoga poziv na promjenu politiku u smjeru olakavanja stranih investicija moe znaiti ili zagovaranje sustavnog i drastinog smanjenja nadnica i razine radnikih prava ili zagovaranje jeftine prodaje postojeih sredstava proizvodnje i razmjene radi kratkotrajnog krpanja dravnog prorauna, a s dugorono negativnim posljedicama po perspektive razvoja. Politike i ekonomske integracije imaju posebno mjesto u politici stranih ulaganja. One omoguuju da se prepreke uvozu kapitala koje obino postoje meu zemljama jednim potezom ukinu, bez da su potrebni neki posebni dogovori meu vladama. To omoguuje ulagaima da imaju pravnu zatitu svog kapitala unutar ireg podruja na kojem vrijede jednaka pravila koja nisu podlona povremenim nezadovoljstvima stanovnitva zemlje uvoznice kapitala zbog negativnih socijalnih, ali i dugorono negativnih razvojnih posljedica stranih ulaganja. Stoga je sloboda kretanja kapitala jedna od temeljnih sloboda Europske unije, a poticanje stranih ulaganja kljuna mjera poticanja razvoja i osnovni dio zajednike politike, kako ga definira Lisabonski ugovor. Ako se uzmu u obzir i ostala europska pravila koje su lanice dune prihvatiti prilikom integracije, kao to su ograniavanje dravnih subvencija i poticanje privatizacije (to su, podsjetimo se, sve mjere definirane jo u Washingtonskom konsenzusu), oito je da Europska unija kao model razvoja tranzicijskim zemljama nudi samo jedno uvoz zapadnoeuropskog kapitala i njegovo preuzimanje postojeih sredstava za proizvodnju u tranzicijskim zemljama. Dakle, model koji omoguuje zapadnoeuropskom kapitalu da uva razinu profitne stope izvozom kapitala u zemlje niih nadnica, ili slabije razine socijalnih prava, ali stavlja zemlje u tranziciji u poziciju strukturalne zavisnosti u kojoj je akumulacija domaeg kapitala znatno oteana. Naposljetku, uvoz zapadnoeuropskog kapitala pojavljuje se kao model i u onom dijelu politike EU koji se najvie propagira kao razvojni u tzv. razvojnim fondovima, koji, umjesto da pruaju sredstva koji bi omoguila razvoj proizvodnih sredstava u zemlji primateljici, u stvari prisiljavaju tu zemlju da sufinancira projekte stranih ulagaa koji ukljuuju iskoritavanje postojeih sredstava za proizvodnju ili resursa.

Dakle, ako govorimo o posljedicama europskih integracija na perspektive razvoja hrvatskog gospodarstva, ne moramo halucinirati masonske loe koje nam ele oduzeti nacionalni identitet, vjeru i kulturu. Europski politiari sasvim su otvoreni i eksplicitni oko toga kakvu ulogu su namijenili tranzicijskom radnitvu u odnosu na zapadnoeuropski kapital. Umjesto pranjavih antisemitskih teorija zavjere, dovoljno je samo da itamo njihove svakodnevne izjave na koje smo toliko navikli da ih ni ne primjeujemo. Stvar je samo u tome da ih nauimo itati i razumijevati, i na njih primjereno odgovoriti.

STipE urkovi

a razini programske eksplikacije, vjerojatno nijedan aspekt ekonomske politike koju promiu institucije Europske unije nije zakuastiji niti u veoj mjeri kamufliran pravno-birokratskim meandriranjima od privatizacijske agende. Ni Europska komisija ni druge institucije EU-a nemaju formalne ovlasti za nametanje privatizacije javne imovine vladama zemalja lanica. Tim netransparentnostima unato, Marica Frangakis i Jrg Huffschmid1 istiu da institucije Unije igra[ju] vrlo vanu ulogu u privatizacijskom procesu u Europskoj uniji, posebno u tekuim procesima privatizacije javnih usluga. Analiza kljunih dokumenata koji definiraju opi okvir ekonomskih i drutvenih aktivnosti od lansiranja projekta jedinstvenog trita 1985., preko Ugovora iz Maastrichta 1992. do Lisabonskog sporazuma iz 2007 godine . otkriva da u njima sve vie dominiraju koncepti liberalizacije i konkurencije (...) koji pruatelje javnih usluga prisiljavaju da djeluju poput privatnih entiteta orijentiranih na profit. (PESM, 27-8) Frangakis i Huffschmid kljuan mehanizam promicanja privatizacijske agende pritom identificiraju u specifinostima definicije ekonomske aktivnosti, kojom se (deklaracijama retorike vjernosti idealu socijalne Europe unato) u praksi ponitava poseban status socijalnih usluga: Odmah nakon to su socijalne usluge [nakon negativnih reakcija nekih lanica na prethodne, otvorenije korake u tom smjeru S..] izuzete iz direktive o uslunim djelatnostima, Komisija je u slubenoj obavijesti iz travnja 2006. godine objavila kako zamilja daljnji razvoj na tom polju, ne propustivi pritom naglasiti ulogu socijalnih usluga kao stupova europskog drutva i europske ekonomije. Presudno je pritom da se svaka usluga koja ukljuuje plaanje neovisno o adekvatnosti cijene i krajnjem izvoru financiranja smatra ekonomskom djelatnou koja se mora podvrgnuti vaeim pravilima o unutarnjem tritu i konkurenciji. Iz toga slijedi da se svaka institucija koja prua socijalne usluge za novac prisiljena ponaati kao da je privatno poduzee na tritu privatnih ponuaa. (PESM, 25) Kako veina socijalnih usluga na nekoj razini ukljuuje novano plaanje (makar i od strane drave), time se gotovo sve sfere uslunih djelatnosti koje javni sektor prua podvrgavaju obvezujuim pravilima slobodnog trinog natjecanja, koncipiranih za regulaciju komercijalnih djelatnosti. U tim se okolnostima ini loginim da nema vie razloga da se takve institucije ne privatizira. (PESM, 25)
koncEnTrAcijA kApiTAlA i nESTAnAk SrEdnjE klASE Frangakis i Huffschmid zakljuuju

da su europske institucije, posebno Europska komisija i Europski sud pravde, unato nedostatku (...) formalne nadlenosti postale kljune sile u promicanju privatizacije. Moe se ustvrditi da je u prvom desetljeu ovog stoljea EU preuzela vodeu ulogu u otvaranju trita i privatizaciji javnih usluga te da je smijenila GATS s mjesta najmonijeg privatizacijskog foruma na svijetu. (PESM, 21) Takav sud potkrepljuju i makroekonomski podaci: EU je na globalnoj razini privatizacijski najaktivnija regija, s najveim brojem provedenih privatizacija priblino jedna treina svih realiziranih poslova, s oko pedeset posto udjela u ukupnim globalnim prihodima od privatizacije od 1977 . godine naovamo. (PESM, 14) Da su glavni dobitnici u tim procesima prije svega velike europske multinacionalne kompanije i financijski sektor, ne bi trebalo iznenaditi. Kao ni injenica da najpoeljniji plijen predstavljaju dravni monopolisti iz telekomunikacijskog

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

27

unijA privATnog vlASniTvA: Eu i privATizAcijA


nA rAzini AnAlizE STrukTurnih prAvilA TrinE inTEgrAcijE, unijA pokAzujE Svoj nEolibErAlni kArAkTEr
i energetskog sektora, ali i javne usluge. U doba pojaane konkurentske borbe i niskih profitnih stopa, osvajanje novih trita sa stabilnom potranjom za kapital predstavlja dobrodolu strategiju reprodukcije i ekspanzije. Rezultat su sve naglaenija koncentracija kapitala i tendencija stvaranja oligopola, to nerijetko za posljedicu ima rast cijena za konane potroae. U tekstu o privatizacijskim procesima u zemljama srednje i istone Europe iz istog zbornika, Kroly Lrnt dolazi do zakljuka da je privatizacija javnih usluga (elektrine energije, vodoopskrbe, plina) rezultirala dinaminim rastom cijena, znatno iznad prosjene stope inflacije, doprinosei tako osiromaenju svih onih kojima nije uspjelo slinom brzinom poveati svoj dohodak. (PESM, 43) Obzirom na ekonomsku situaciju veine zemalja srednje i istone Europe, uinci privatizacije predstavljaju ozbiljnu prijetnju ivotnom standardu irokih slojeva stanovnitva. Privatizacija javnih usluga perpetuira i produbljuje socijalne trendove koji su inaugurirani velikim praskom sloma realno postojeeg socijalizma i restauracijom kapitalistikih drutvenih odnosa. Pritom kao kolateralne rtve padaju i neke dragocjene iluzije politikih elita koje su te procese pokrenule: Jedno od oekivanja politikih snaga koje su provele sistemske promjene bilo je da e privatizacija stvoriti snanu srednju klasu. Nasuprot takvim oekivanjima, od privatizacije je profitirao samo vrlo uzak sloj drutva. Rastue drutvene nejednakosti ne samo da nisu dovele do pojave i snaenja sve brojnije srednje klase, nego su doprinijele i nestanku dotad postojee. Tokom tranzicijskog procesa znaajan dio radnitva je ostao bez posla, a samo malome dijelu je kasnije uspjelo vratiti se na trite rada. (PESM, 43)
poSljEdicE STvArAnjA jEdinSTvEnog TriTA Integracija istonoeuropskih zemalja u jedin-

ono to je Margaret Thatcher na samome poetku politike konsolidacije neoliberalne ofenzive formulirala prije svega kao deklaraciju hegemonizacijske namjere There is no alternative!, s jedinstvenim europskim aktom postalo je objektivna strukturna datost

unutar okvira zajednikih politikih i socijalnih pravila (na primjer, po pitanjima zatite na radu, oporezivanja i socijalnih standarda) sve vie komplementirano i transformirano u natjecanje u preoblikovanju samih pravila poslovanja unutar pojedinih zemalja (...) To je pozadina trke prema dnu u oporezivanju, socijalnom dampingu i slinim pojavama. (PESM, 22)
logikA objEkTivnE nunoSTi U tako zada-

stveno europsko trite i prije izbijanja krize i vala ofenzivnih mjera tednje poivala je na vrlo poroznim ekonomskim osnovama. U mnogim zemljama regije ona se svodila na toksinu kombinaciju deindustrijalizacije i financijalizacije, tvrdokorne trgovinske deficite s neo-merkantilistikim2 zemljama jezgre Unije (prije svega Njemakom) te rastuu privatnu i javnu zaduenost. U takvom kontekstu privatizacija socijalnih usluga, kao naslijeenih javnih struktura s funkcijom osiguranja egzistencijalne i socijalne reprodukciju na zajamenom minimalnom nivou, za mnoge drave predstavlja privlanu (i esto defoltnu) opciju u borbi protiv fiskalnih deficita. To vie to njihova definicija kao ekonomskih djelatnosti od strane Europske komisije predstavlja snanu polugu pritiska u smjeru njihove potpune komercijalizacije i integracije u sferu slobodnog trinog natjecanja. Ekonomsku i socijalnu dinamiku koja se tako oslobaa vrijedi dodatno eksplicirati u kontekstu okvira obvezujuih pravila funkcioniranja jedinstvenog europskog trita. Analiza sadraja Jedinstvenog europskog akta iz 1987 . godine, prve i moda najvanije prekretnice u liberalizaciji EU-a (PESM, 22) otkriva razmjere potencijalnih socijalnih i ekonomskih posljedica pravila jedinstvenog europskog trita. Jedinstveni europski akt oznaava prelazak s pozitivne na negativnu strategiju integracije. U prvoj metodu integracije predstavlja harmonizacija razliitih pravnih i institucionalnih okvira za regulaciju trita u zemljama lanicama te stvaranje prostora zajednikih pravila kao okvira konkurentskog natjecanja. Nasuprot

tome, negativna integracijska strategija gotovo iskljuivo se fokusira na uklanjanje trinih barijera, uz vrlo mali broj zajednikih pravila. Prelazak s pozitivne na negativnu integracijsku strategiju zamjenjuje princip harmonizacije principom meusobnog priznanja, koji postulira da bi robe i usluge koje se proizvode i nude u jednoj od zemalja lanica u skladu s vaeim pravilima te zemlje, automatski trebale stei europsku putovnicu, tj. biti priputene i na trita svih ostalih zemalja lanica, ak i ako su pravila u toj drugoj zemlji razliita od pravila koja vrijede u prvoj zemlji. Prema rijeima jednog biveg lana Europske komisije, ovaj princip zemlje podrijetla zasluan je za najvei deregulacijski val u ekonomskoj povijesti. Rezultat je bio da je ekonomsko natjecanje izmeu razliitih zemalja

pri svakoj raspravi o privatizaciji nuno je imati na umu da njezin zagovor nuno implicira i zagovor uvoenja profitnog imperativa kao vrhovne norme u sektore i drutvene sfere u koje zahvaa

nom okviru, standardi socijalne reprodukcije naslijeeni iz razdoblja kejnzijanske drave blagostanja (na zapadu) ili realsocijalizma (na istoku) iz perspektive konkurentske borbe i imperativa privlaenja kapitala u zemlju, u sve veoj mjeri bivaju percipirani kao zapreke koje je nuno ukloniti u ime ekonomskog razvoja. Sva modernizacijska retorika politikih elita, ciklusi reformi trita rada i socijalnih prava, moralistike objave rata kulturi zavisnosti, apologije dinaminosti i fleksibilnosti, proizlaze iz temeljnih imperativa koji su konstitutivni za samu strukturu jedinstvenog trita. U trinom reimu u kojemu svaka dodatna mjera deregulacije i pogodovanja kapitalu u jednoj zemlji lanici strukturnim automatizmom postaje standard prema kojemu su se prisiljene ravnati sve ostale, prostor za formulaciju alternativnih ekonomskih, politikih i socijalnih prioriteta nuno postaje sve skueniji. Vaan strukturni razlog za konvergenciju izmeu parlamentarne desnice i nominalno socijaldemokratskih stranaka u Europi lei u tim strukturnim mehanizmima koji privilegiranje interesa kapitala pretvaraju u ekonomskopolitiku objektivnu nunost bez alternative, a slijedom toga njihovo servisiranje u politiki common sense. Odgovor na pitanje o neoliberalnom karakteru Europske unije stoga je potrebno potraiti prije svega na razini analize strukturnih pravila trine integracije. Neovisno o retorici i ideolokim deklaracijama njezinih politikih elita, Europska unija na toj se razini analize otkriva kao projekt s konzistentnom agendom. Ono to je Margaret Thatcher na samome poetku politike konsolidacije neoliberalne ofenzive formulirala prije svega kao deklaraciju hegemonizacijske namjere There is no alternative!, s Jedinstvenim europskim aktom postalo je objektivna strukturna datost. Nakon prelaska tog praga, neoliberalne reforme u sve manjoj mjeri ovise o karizmatskim figurama politikih vizionara kao nosiocima i instancama ideoloke legitimacije neoliberalnog projekta. Daljnji razvoj stvari preputen je logici nijeme ekonomske prinude i pragmatizmu politikih tehnokrata, neovisno o nominalnom politikom predznaku i retorikim preferencijama stranaka iz kojih su regrutirani. Logika objektivne nunosti postaje dostatnim jamcem njihova politikog samodiscipliniranja i ispravnih poteza unutar zadanog okvira.
SMAnjEnjE porEzA nA profiT i rEforME rAdnog zAkonodAvSTvA Posljedica toga je da

deklarativno zajamene slobode zemalja lanica i lokalnih vlasti da javne usluge oblikuju sukladno vlastitim potrebama i preferencijama za koje okvir unutarnjeg trita ne vrijedi tako u sve veoj mjeri postaju fiktivne i pukom retorikom ljuskom. (PESM, 27) U konkurentskoj borbi za privlaenje kapitala, drave smanjuju poreze na profit i provode reforme radnog zakonodavstva. Prvo za redovitu posljedicu ima fiskalne potekoe koje vode u rast javnog duga, kompenzaciju izgubljenih prihoda uvoenjem

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

28

(ili dizanjem stope) poreza na dodanu vrijednost, rezanje socijalnih usluga i privatizaciju javne imovine. Drugo slabi poloaj radnika u odnosu na poslodavce. U sinergiji predstavljaju snane poluge pritiska na ivotni standard veine stanovnitva. Mjere tednje kojima europske drave, u skladu s preporukama Europske komisije i ECB-a, pokuavaju sprijeiti eskalaciju krize dravnog duga i tako umiriti bankare, ne predstavljaju za krizu specifini novum, nego daljnje produbljivanje davno prije trasiranih procesa neoliberalnog napada na standard socijalne reprodukcije radnitva. Privatizacijske sheme su vaan aspekt tih procesa. Osim to otvaraju nova podruja kapitalu, doprinose slabljenju radnikih organizacija i stvaranju povoljnije klime za daljnje revizije i reforme radnog zakonodavstva. Rijeima Malcolma Sawyera: Ostvarenje fleksibilnijeg odnosa izmeu kapitala i najamnog rada 1980-ih postaje kljunim pitanjem. Pretpostavljalo se da e to dovesti do smanjenja trokova i poboljanja profitabilnosti. Sindikati su u pravilu u javnom sektoru bili u relativno jaem poloaju nego u veini privatnog sektora. Posljedino, privatizacija je oslabila poloaj sindikata i indirektno doprinijela fleksibilizaciji odnosa izmeu kapitala i najamnog rada. Na openitijoj razini, promijenila je pravila igre u privatiziranim sektorima i uvela vei stupanj konkurencije, posebno u pogledu najamnog odnosa izmeu kapitala i rada. Slabljenje snage sindikata bila je vana tema Thatcheriine vlade. Mnoge promjene u zakonodavstvu kojim se reguliraju industrijski odnosi dizajnirane su s namjerom slabljenja uloge sindikata. Te promjene ile su ruku pod ruku s obuhvatnim privatizacijskim programom. I doista, koritenje privatizacije kao sredstva za obuzdavanje moi sindikata 1980-ih se redovito navodilo kao vaan motiv za privatizaciju u Velikoj Britaniji. Tatahi zakljuuje da implementacija privatizacijskog procesa ukljuuje reorganizaciju i restrukturiranje odnosa snaga. Kao posljedica, odnos snaga se promijenio. (...) Privatizaciju i njezine uinke nemogue je ignorirati kao faktore u poveanju fleksibilnosti na tritu rada. Odnos snaga time je pomjeren u korist kapitala, s bitno oslabljenim radnitvom kao posljedicom. (PESM, 74-75).
DikTAT profiTA

proizvodnje, dostupnost i kvaliteta proizvoda ili usluge, s gledita kapitala su drugorazredni problemi, koji e, po potrebi, biti rijeeni u skladu s imperativom maksimizacije profita. Na poetku ciklusa proizvodnje stoji uloeni novac, na njegovom kraju ista suma novca uveana za profit. Proizvedena roba je u toj putanji samo meukorak i nuno zlo, koje s gledita kapitala nema druge svrhe i smisla postojanja od toga da se na kraju procesa ponovno razmjeni za novac. Restrukturiranja i rekonfiguracije proizvodnje i radnog procesa, odluke o vrsti proizvoda i usluga, podlijeu iskljuivo diktatu tog imperativa i jedino njime se rukovode. Sukladno tome, pri svakoj raspravi o privatizaciji nuno je imati na umu da njezin zagovor nuno implicira i zagovor uvoenja profitnog imperativa kao vrhovne norme u sektore i drutvene sfere u koje zahvaa. Logika kapitalistikog naina proizvodnje sve druge obzire i vrijednosne motive delegira na drugorazrednu poziciju ili ih osuuje na potpunu irelevantnost. Suverenost privatnog vlasnitva njihovo eventualno uvoenje izvana, putem demokratskog procesa, ini vrlo tekim, ako ne i nemoguim. Privatizacijom sve ingerencije i prava odluivanja bivaju predane u ruke kapitala. Iz toga proizlazi da i svaka rasprava o Europskoj uniji mora posvetiti adekvatnu analitiku panju njezinoj aktivnoj ulozi u promicanju irenja i produbljivanja privatizacijskih procesa. U mjeri u kojoj njezine centralne institucije postuliraju privatizaciju kao poeljan cilj, implicitno nameu i imperativ profitnog motiva kao poeljnu centralnu logiku restrukturiranja irokog spektra drutvenih odnosa i organizacije i distribucije ukupnog drutvenog rada, uza sve socijalne posljedice koje to podrazumijeva. A to znai da su i politiki i teorijski sporovi o karakteru Europske unije i poeljnosti eventualnog ulaska u nju duni voditi rauna o tim kljunim aspektima njezine arhitekture i drutvene logike na kojoj poiva. Propust da se to uini, vodit e samo uvijek iznova u zaarani krug potroenih ideolokih recitala.
1 Marica Frangakis i Jrg Huffschmid, Privatisation in Western Europe, u: Marica Frangakis, Christoph Hermann, Jrg Huffschmid i Kroly Lrnt (ur.), Privatization against the European Social Model: A Critique of European Policies and Proposals for Alternatives, 2009., Palgrave Macmillan. U svrhu smanjenja broja fusnota ostali citati iz ovog zbornika bit e oznaeni kraticom PESM i brojem stranica u zagradama. Osim lanka Frangakis i Huffschmida, iz navedenog zbornika u tekstu e biti koriteni i citati iz lanka Kroly Lrnt, Privatisation in the Central and East European Countries te lanka Malcolma 2 Za elaboraciju odnosa izmeu zemalja europske jezgre i periferije, po osi podjele na razliite reime akumulacije i njihove strukturne veze i asimetrije, vidi: Joachim Becker i Johannes Jger, From an Economic Crisis to a Crisis of European Integration, 2011.; http://www.iippe.org/wiki/images/b/ b7/CONF_2011_Joachim_Becker.pdf Sawyera, Theoretical Approaches to Understanding and Explaining Privatisation.

AnDrEjA ivkovi
Evropa nema alternativu to je la pense unique koja dominira politikim ivotom Hrvaske pred referendum o ulasku u EU. Poput ideje o tranziciji u trini model, Evropa se smatra odreditem do kog tek treba stii, jednom zajednicom mira i prosperiteta. Zapravo, Hrvatska je ve u Evropi preko etiri decenije i ostaje tamo odakle je i krenula u zavisnosti od evropske imperije. U ovom lanku predstaviemo kratku istoriju evropskih integracija pre evropskih integracija. Istorija evropskih integracija je istorija rastue ekonomske zavisnosti i periferalizacije, koja uzima oblik sukcesivne dunike krize. Svaka dunika kriza je bila izlika za novi talas privatizacije, otvaranje EU kapitalu da bi se otplatio dug, a sve je zavravalo u sve veoj i veoj dunikoj krizi i ekonomskoj destrukciji. Prvi ciklus evropske integracije je stvorio uslove za nacionalistika previranja koja su unitila SFRJ. Drugi ciklus nakon 1991. je gurnuo hrvatsku ekonomiju u duniko ropstvo u rukama EU banaka. Trenutna ekonomska kriza u Hrvatskoj je upravo kriza evropskih integracija pre evropskih integracija. Trei ciklus, ulazak u evrozonu, znaie samo integraciju u krizu evrozone. Brzi slovenaki pad u duniku krizu nakon njenog ulaska u evrozonu 2008. nudi uasavajuu lekciju o tom to e da se desi ako Hrvatska nastavi sa svojom postojeom monetarnom politikom konvergencije s evrom.
EkonoMSkA frAgMEnTAcijA i poliTikA DESTrukcijA Sfrj Prvi krug EU integracija po-

No, dalekosene posljedice privatizacije po ivotne uvjete radnika gornjim popisom jo nisu iscrpljene. Institucije socijalne zatite, relativno visok stupanj radnikih prava, aktivna redistribucijska politika i ekspanzivan javni sektor, koji su u Europi uspostavljeni nakon Drugog svjetskog rata, za posljedicu su imali u prethodnoj povijesti kapitalizma nepoznat stupanj relativne autonomije radnitva od neposrednih diktata kapitala. Dio javnog sektora pruao je upotrebne vrijednosti koje nisu bile vezane uz robni oblik: nisu se razmjenjivale za novac. Zdravstvena skrb, obrazovanje i sline usluge sluile su neposredno drutvenoj reprodukciji i imale su status socijalnih prava. Financirane su iz poreznih prihoda, a profitni motiv nije igrao ulogu. Privatizacijom se ne ponitava samo institucionalno nasljee iz tog perioda (koji neki autori pomalo neoprezno nazivaju i razdobljem klasnog kompromisa), nego se fundamentalno mijenja i unutarnja logika njihova ustroja i konane svrhe. Kapitalistika proizvodnja temelji se na profitnom motivu. Odluke o proizvodnji ne poivaju na procjenama o drutvenim potrebama, nego na projekciji oekivanih profita. Komodifikacija nekog proizvoda rada znai da se njegova distribucija i alokacija odvijaju preko trita, iskljuivo u razmjenu za novac. Drugi kriteriji ne ulaze u raunicu. Drutvene potrebe koje ne prati adekvatna platena mo, s gledita kapitala su nepostojee. Usmjeravanje proizvodnje na servisiranje potranje dijelova stanovnitva s platenom moi s gledita kapitala jedina je racionalna poslovna strategija, neovisno o eventualnim posljedicama po reprodukciju drutva u cjelini. No, tek kroz prizmu drutvene reprodukcije postaju oiti razmjeri i teina drutvenih uloga u sluajevima privatizaciji sektora poput zdravstva, obrazovanja, energetike, vodoopskrbe, javnog prijevoza, a odnedavno ak i vojnih i zatitarskih usluga. Obujam

inje 1967 godine sa ugovorom o saradnji izmeu SFRJ . i Evropske zajednice (EZ, prethodnice EU), za kojim je usledio nepreferencijalni trgovinski ugovor 1970., a 1980. i preferencijalni. Meutim, integracija je donela samo rastui trgovinski deficit sa EZ! Kako bi pokrila trgovinski deficit, SFRJ je morala da pozajmljuje velike sume novca od meunarodnih finansijskih trita. Ipak, posle svetske recesije 1974./75., EZ je podigla trgovinske barijere tano u onim oblastima u kojima je SFRJ imala konkurentnu prednost (elik, tekstilna roba, duvan i izvoz govedine i teletine). Do kraja 1970-ih SFRJ je stagnirala, guei se pod bregom dugova koje vie nije mogla da otplati te se okrenula MMF-u i EZ za jo pozajmica. Uz kredit, MMF i EZ nametnule su strukturna prilagoavanja liberalizaciju i privatizaciju. Brutalne mere tednje i ok terapije su usledile od 1982. do 1985. i od 1989. do 1990., ali nikako nisu uspele da ree problem duga. 1991. nivo zaduenosti bio je jednak onome iz 1978. Meutim, unitavanjem ivota miliona obinih ljudi, MMF i EZ ne samo to su stvorile uslove za nacionalistika previranja koja su unitila SFRJ, ve su obezbedile i okvir u kome su se republike partijske elite borile za prevlast. Tokom osamdesetih, MMF i EZ su traili i recentralizaciju federacije kako bi nametnuli trinu disciplinu radi otplate duga. Otvaranje svetskom tritu od 1950-ih rasparalo je federaciju na nekoliko autarhinih regionalnih jedinica koje su se takmiile u grabljenju ogranienih dravnih sredstava otud i rast republikog nacionalizma u Jugoslaviji 1960-ih godina i ustav iz 1974. koji je SFRJ preobrazio u pravu konfederaciju drava. Osamdesetih su nastala dva oprena programa a nijedan nije dovodio u pitanje neoliberalni program MMF-a. Naprotiv, oba su tvrdila da predstavljaju evropske vrednosti kako bi opravdali svoje nacionalistike ambicije. Od poetka, rukovodioci bogatijih republika i pokrajina Slovenije, Hrvatske i AP Vojvodine u potpunosti su se protivili recentralizaciji. Njihove voe su elele da kastriraju saveznu vladu kako ona vie nikad ne bi mogla da se umea u njihove poslove. Ovo je nazvano konfederalizmom.

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

29

BAnkroT EvropSkE unijE


ili: kAko izAi iz EvrodEzinTEgrAcijE
Politiari iz Srbije su takoe bili ekonomski liberali, ali su teili da ostvare svoje interese kroz recentralizaciju. Administrativna centralizacija bi slabijoj srpskoj privredi otvorila domae trite, dok bi joj jaanje savezne ekonomske vlasti po savetima MMF-a omoguilo da implementira program investicija da bi se mogla nadmetati na evropskom tritu. Kada je Miloevi od Kosova, Vojvodine i Crne Gore napravio protektorate Beograda i kada je projekat recentralizacije poistoveen sa velikosrpskim nacionalizmom, slovenaka i hrvatska vostva su poela da trae jo labaviju konfederaciju, iji bi jedini raison dtre bio da sprovede eventualno ukljuivanje republika u EZ. Na taj nain, Evropska Zajednica nije bila samo agens ekonomskog raspada SFRJ, ve je, obeanjima o buduoj politikoj integraciji, ubrzala i njen politiki raspad. Menjanje geopolitike mape Evrope padom Berlinskog zida ojaalo je poziciju separatista u Jugoslaviji. Meutim, kontinuirana podrka teritorijalnom integritetu Jugoslavije tj. integritetu otplate duga navela je Miloevia da poveruje da Evropa nee prihvatiti secesiju. Sve strane su imale dobre razloge da se pozivaju na Evropu u trci do cilja, a rezultat su bili katastrofalni bratoubilaki ratovi tokom devedesetih.
EvrokonvErgEncijA i duniko ropSTvo Posle ratova, drugi ciklus EU-integracija u Hrvat-

Trenutna ekonomska kriza u hrvatskoj je upravo kriza evropskih integracija pre evropskih integracija. Trei ciklus, ulazak u evrozonu, znaie samo integraciju u krizu evrozone

skoj je tokom 2000-ih podrazumevao sve vee otvaranje stranom kapitalu i kreditima kako bi se finansiralo otplaivanje biveg jugoslovenskog duga. Visoke kamatne stope, koje je EU kapital zahtevao, pothranjivale su rast zasnovan na uvozu i potroakom zaduivanju, ali su istovremeno unitavale industriju i zemlju gurnule u duniku klopku opasniju nego ikad do sad. Tako su u 2011. dugovi prema EU predstavljali 31% BDP-a, dok se celokupni spoljni dug upetorostruio sa 21% na 101% BDP-a u periodu od 1995. do 2011. Na kraju 2010. spoljni dug dostigao je cifru od 59.7 milijardi dolara, daleko vie od sabranih stranih direktnih investicija koje su iznosile 34.63 milijardi dolara. Drugim reima, strane investicije i pozajmice podrazumevale su i prebacivanje vrednosti EU kapitalu, to je znak zavisnog razvoja, dok je konkretan oblik koji su uzimale bila kombinacija dunike klopke i spoljne recesije. U 2000-ima EU kapital je u Hrvatskoj kao i u Bugarskoj, Rumuniji, Srbiji, Maarskoj i u baltikim zemljama izrodio izrazito nestabilnu formu rasta, koji u ogromnoj meri zavisi od stalnih dotoka jeftinih kredita. EU finansijski sektor, koji kontrolira 90% hrvatskog bankovnog sektora, pothranio je spekulativni bum, baziran na sektoru dobara i usluga koje konzumira domae trite i koja nemaju bliske supstitute u uvoznim ili izvoznim dobrima te ove investicije nisu poveale izvoz (finansijsko posrednitvo, maloprodaja i velikoprodaja, nekretnine). Rezultat je bio rastui deficit trgovinskog bilansa (22.6% BDP-a u 2008.), koji je mogao biti pokriven jedino novim spekulacijama, pozajmicama, stranim kreditima i SDI. U nekom trenutku balon je morao da pukne. Logika hrvatske dunike krize je ista kao u perifernoj Evropi i intenzifikuje se kroz krizu evrozone u celini. U evrozoni spasavanje banaka nakon septembra 2008. nije reilo duniku krizu, nego ju je samo premestilo na lea drava evrozone, postajui tako kriza javnog duga. Mere tednje, nametnute da bi se otplatili dugovi drava

i banaka, su kroz sniavanje potranje smanjile naine za vraanje duga i tako intenzifikovale krizu. Iz tog razloga fiskalni stimulusi iz 2009. i 2011., koji su upumpali novac u bankovni sistem, nisu bili investirani u ekonomiju nego u dravni dug sa visokim kamatama. Rezultat je bio stapanje bankovne i dravne dunike krize u jedinstvenu duniku krizu iz koje niko ne moe da pobegne, pri emu je Grka samo najslabija karika u evropskom lancu. Kako je troak dravnog zaduivanja rastao, vrednost dravnih obveznica je pala, to je dovelo do velikog pada vrednosti aktive banaka, a tako i do pada vrednosti dionica banaka koje su vlade dobile nakon spasavanja. To je dovelo do intenzifikacije krize dravnog duga, a to je vrzino kolo bacilo evrozonu na kolena.
vEzivAnjE kunE uz Euro S obzirom na kolaps stranih kredita, hrvatska vlada, kao i vlade Grke, panije, Portugalije i Irske, morala je da uvede mere tednje (poveanjem poreza na dohodak (krizni porez) i PDV-a) kako bi mogla da servisira dug prema EU bankama. Ipak, jo jednom su, kao i na periferiji Evrope, pritisci na potronju radnica i radnika, kako bi se pokrio budetski deficit i otplatio dug, samo produbili recesiju, koja je zauzvrat oborila poreske prihode i poveala potronju na socijalne programe, dovevi do spiralnog uzleta nivoa zaduenja i budetskog deficita.

narodni bankrot i otkazivanje svih dugovanja, nakon koje sledi nacionalizacija evropskih banaka, ne samo da je prvi korak u reavanju dunike krize, nego i prvi korak u borbi protiv politike diktature evropskog krupnog kapitala

Budui da se dug sada pretumbava i da se u narednih pet godina predvia njegovo smanjenje za samo 10%, ne udi ni to to je Standard&Poor, u skladu sa drugim glavnim rejting agencijama, krajem 2010. umanjio vrednost hrvatskih dugoronih dravnih kredita na najniu investicionu ocenu. Kao i na evropskoj periferiji, to znai da krediti postaju skuplji, to oteava refinansiranje duga. Spredovi na obveznice u Hrvatskoj su reagovali na naglo poveanje spredova u eurozoni te je spred u julu i augustu povean na nivo onog u Italiji i paniji. Udeo kratkoronog (visokokamatnog) javnog duga je relativno visoko na 10%, to odraava rastuu fiskalnu krizu drave. Tako je hrvatska dunika kriza sada povezana sa dunikom i bankovnom krizom evrozone i njen budui tok e da bude odreen dinamikom potonje, tj. novim talasom finasijske krize. Stoga, kao u tehnokratskim vladama Grke i Italije, funkcija hrvatske vlade je samo da spase evropske banke. Da bi se tok EU kredita, nuan za vraanje dugova EU bankama, odrao, prioritet Hrvatske narodne banke (HNB) je i dalje stabilnost kune. Indeksacija kune na evro funkcionie kao garancija da dug nee da se istrgne kontroli ili da mu se redukuje vrednost zbog inflatornih pritisaka. Takoe, HNB je redukovala minimum potrebnih deviznih rezervi sa 20 na 17 procenata da bi olakala nestaicu kredita i potakla likvidnost bankovnog sektora. Takoe je smanjila kamatne stope komercijalnih banaka na prekonone depozite sa 0,5 na 0,25 procenata u martu 2011. da bi se stimulisalo pozajmljivanje. Recesija je nagrizla kvalitet aktive EU banaka, ukupni odnos nefunkcionalnih kredita (NPL) dostigao je 11%, dok je odnos NPL u korporativnom sektoru u decembru 2010. iznosio 18%. Pritom, vlada je ve morala da rekapitalizuje jednu banku u dravnom vlasnitvu do iznosa od okvirno 450 miliona evra. EBRD je nedavno izvestio da bankovni sektor i dalje ostaje prilino zavisan o spoljanjem finansiranju i da je stoga podloan sve veem riziku zaraze i bekstva kapitala. Kao i u evrozoni, dunika kriza banaka preti da intenzivira duniku krizu drave. Jer, dok su mere koje je preduzela hrvatska vlada zacelo potakle profite banaka, jaka kuna je zapreila rast kroz izvoz koji bi bio potreban za smanjivanje duga, dok su mere tednje smanjile unutranju potranju. Klju za razumevanje krize je uloga snane kune, koja je indeksirana prema vrednosti evra. Strani krediti privukli su visoke kamatne stope. Ovi krediti mogli su biti otplaeni jer je kuna apresirala sa visokim kamatnim stopama, drei korak u odnosu na evro. Na taj nain strani krediti su subvencionisali uvozni bum koji je tokom 2000-ih gurao ekonomiju unapred. Meutim, kako je kuna apresirala uguila je prekogranina izvozna trita. Tako je sam mehanizam rasta istovremeno izmicao tle ispod hrvatske industrije i otvorio rastui trgovinski jaz. Potreba za odranjem pariteta kune prema evru kako bi se predupredilo nekontrolisano razmotavanje dunike spirale samo produbljuje duniku krizu. Jaka valuta namee ono to se naziva internom devalvacijom, odnosno tednju kao jedini nain otplate duga. Privreda se nalazi na seivu noa, izmeu slampa i kraha. Stoga je neizbean zakljuak da drugi ciklus evropskih integracija pre evropskih integracija predstavlja integraciju u evropsku duniku ekonomiju. Jedini rezultat monetarne konvergencije sa evrom je bio gubitak kompetitivnosti u odnosu na evropski kapital i transfer vrednosti evropskim bankama, tj. strukturalno neodriva trgovina i dunika kriza. Dalja integracija e samo da intenzifikuje takve trendove, kao to moe da se vidi iz slovenakog iskustva.

TEMAT: S onu STrAnu SchEngEnA 2

zarez, xi1i /322, 24. studenoga 2011.

30

SlovEnijA, rTvA Eu Ovde emo tvrditi da je sada-

nja dunika kriza Slovenije odraz krize integrisanja u EU. Monetarna unija naterala je slabije ekonomije sa slabijim valutama, poput Grke ili Slovenije, da fiksiraju svoje valute na viim nivoima, nivoima jaih ekonomija sa jaim valutama, poput Nemake, uinivi tako svoj izvoz manje konkurentnim. Ovo je dovelo do porasta disbalansa irom evrozone, jer je nemaki izvoz, basiran na intenzivnijoj eksploataciji radne snage i viem nivou tehnolokih inovacija i sastava kapitala, otvorio ogromne trgovinske deficite nazadnijim zemljama na svojoj periferiji. Slovenaki izvoz, koji opskrbljuje proizvodne industrije Nemake, Italije i Austrije, imao je koristi od buma iz 2000ih. Ipak, Slovenija nije bila u stanju da cenu radne snage dri na toliko niskom nivou kao njeni nemaki, austrijski i francuski takmaci, to je dovelo do pada relativne produktivnosti, izraenog u rastuem trgovinskom deficitu. injenica da je deficit porastao sa -3.7% u 2006. na -7.1% u 2008. tano u onom trenutku u kom je Slovenija ula u evrozonu (2007.) govori dosta. Valutna konverzija izvrila je negativni uticaj na konkurentnost njenih izvoznih proizvoda, otkrivi relativni pad produktivnosti rada. Kao radno-intenzivni proizvoa, Slovenija je sve vie gubila bitku sa tehnoloki naprednijim i kapital-intenzivnijim proizvoaima, poput Nemake. Tako je poela da pada u isti obrazac finansiranja svog trgovinskog deficita potroakim zaduivanjem, kao i periferne uvozne privrede evrozone. Od 2007., kada je Slovenija pristupila evru i jeftinim kreditima evrozone, otpoele su orgije pozajmljivanja usmerenog mahom na graevinarstvo, hipoteke i maloprodajne industrije. Dug privatnog sektora odskoio je sa 50.8% BDP-a u 2006. na 82.7% u 2008. Rekordni nivo pozajmljivanja finansirao je talas visoko leveridovanih otkupa preduzea od strane menadmenta tj. ugovoreni dug kojim je isplaena privatizacija prebaen je na preduzee to je propalo onog trenutka kada su berze popadale tokom krize i kada je balon nekretnina pukao. Najvee slovenako graevinsko preduzee, Slovenija ceste tehnika, i maloprodajni lanac bele i sive tehnike Merkur, propali su. Problemi su se dodatno uveali zbog sistema kros-akcionarstva, koji je izvrio posredni uticaj na druga preduzea i koji su banke morale da otpiu kao kolateralnu tetu, poveavajui teret loeg duga u svojim knjigama, time izazivajui bankarsku krizu, a sa spasavanjem banaka i krizu dravnog duga. Tako su evropske integracije postavile bombu ispod slovenakog modela rasta zasnovanog na izvozu. Budui da joj rast zavisi od spoljnih trita, Slovenija je sve nesposobnija da se takmii sa tehnoloki sofisticiranijim proizvoaima. Rastui ivotni standard finansiran nekadanjim rastom stoji kao prepreka daljoj akumulaciji. Ipak, nije oito da bi smanjenje plata moglo da razrei problem konkurentnosti. U uslovima intenzivnog meunarodnog takmienja, opadajuih profitnih stopa i zasienih trita, radno-intenzivna proizvodnja tei izmetanju u privrede sa jeftinom radnom snagom. Lekcije koje mogu da se izvuku iz slovenakog iskustva su jasne. Dalja konvergencija e dalje da smanjuje kompetitivnost hrvatskog izvoznog sektora. Puna konvergencija sa evrom e da rezultira sa nastavljajuim transferom vrednosti evropskim bankama, preko strukturalnog trgovinskog deficita i spoljnog duga. Hrvatska e, kao i Slovenija, da bi mogla da se takmii na evropskom tritu, morati da odustane od luksuza socijalne drave. Integracija sada znai integraciju u krizu evrozone. A, kao i sa Grkom, hrvatska dunika kriza e da bude poluga preko koje e krupni evropski kapital da doe u posed infrastrukture, obrazovnog, zdravstvenog i penzionog sistema kao kolaterale u otplaivanju duga.
zATo jE glAS proTiv Eu glAS zA dEMoKrATiju EU je trenutno uzdrmana do svojih temelja

zajedno sa Berlinom i Parizom, izvrio na vlade Papandreua i Berluskonija. Trenutna faza krize evrozone se tako spaja sa krizom duga drave i sa politikom krizom demokratije. Borba protiv dunikog ropstva tako postaje borba za demokratiju. Narodni bankrot i otkazivanje svih dugovanja, nakon koje sledi nacionalizacija evropskih banaka, ne samo da je prvi korak u reavanju dunike krize, nego i prvi korak u borbi protiv politike diktature evropskog krupnog kapitala, koja se iskazuje kroz mehanizam evra u njegovoj suradnji sa lokalnim elitama. Kako bi se oslobodili, narodi bive Jugoslavije ne smeju ui u Evropu, ve istupiti iz imperije evropskog kapitala. Ako emo se odupreti sopstvenom dunikom ropstvu, moramo poeti da se ujedinjujemo irom naeg regiona, u kome grki revolt pokazuje da postoji alternativa tiraniji EU. Dijelove teksta s engleskog na srpski preveo Mate Kapovi.

dunikom krizom evrozone. Nije verovatno da e izbei novi talas dunikih kriza i neuspehe banaka, ali ono to je sigurno jeste da e vladajue klase Evropske unije odgovoriti steui kai dunikog ropstva i razdvajajui radnike i narode Evrope kako bi ih naterali da plate za krizu. Pod pritiskom evropskih banaka, hrvatska vlada je lani usvojila detaljan program ekonomskog oporavka da bi mogla da nastavi vraati dugove i da bi kroz privatizaciju omoguila nove izvore prihoda za evropske banke. Zakon o fiskalnoj odgovornosti iz novembra 2010. u sutini nije nimalo razliit od dravnog udara koji je ECB,

Andreja ivkovi lan je urednitva mesenog lista Solidarnost u Beogradu i autor studije evrokrize Nova faza globalne finansijske i ekonomske krize, u Marks21 (ur.), Ustajte Narodi Evrope!, Beograd: www.marks21. info/pamfleti/ustajtenarodievrope.pdf