Ivan Mikulić

FINANCIJSKA TRŽIŠTA U RH
DIPLOMSKI RAD

SADRŽAJ

1. UVOD…………………………………………………………………………………. 1 1.1 Predmet i cilj rada………………………………………………………………… 1 1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja…………………………………………… 1 1.3. Sadržaj i struktura rada…………………………………………………………... 1 2. Značaj financijskog sustava u gospodarstvu……………………………………………2 3. Definicije i karakteristike financijskih tržišta ....…...……...……………………….……6 3.1. Tržišta duga i vlasničkog kapitala……………………………………………….6 3.2. Primarna i sekundarna tržišta…………………………………………………... 8 3.2.1.Primarno tržište…………………………………………………………….. 8 3.2.2. Sekundarno tržište…………………………………………………………10 4.Tržišta novca i tržišta kapitala………..………………………………………...............12 4.1. Definicije i karakteristike tržišta novca………………………………………..... 13 4.2. Sudionici tržišta novca…………………………………………………………... 16 4.3 Instrumenti kojima se trguje na tržištima novca…………………………………18 4.3.1. Certifikat o depozitu……………………………………………………….. 18 4.3.2. Komercijalni zapisi (papiri)……………………………………………….. 18 4.3.3. Trezorski (blagajnički) zapisi……………………………………………… 18 4.3.4. Bankarski akcepti...………………………………………………………...18 4.3.5. Sporazumi o reotkupu (REPO)……………………………………………..19 4.3.6. Različite vrste depozita po viđenju……………………………………..…..19 4.4. Definicije i karakteristike tržišta kapitala………………………………………... 20 4.5. Sudionici na tržištu kapitala……………………………………………………....24 4.6. Trgovanje na tržištima kapitala…………………………………………………...24 4.6.1. Organizirane burze vrijednosnih papira…………………………………...25 4.6.2. Burzovni indeksi…………………………………………………………......26 4.6.3. Over the caunter (OTC) ili izvanburzovna tržišta…………………….....….28 4.7. Vrijednosnice tržišta kapitala…………………………………………………….29 4.7.1. Obveznice…………………………………………………………………...29 4.7.2. Dionice……………………………………………………………………....31 5. Prikaz financijskih tržišta u RH……………………………………………………….33 5.1. Tržište novca Zagreb……………………………………………………………...34 5.1.1. Instrumenti trgovanja na Tržištu novca Zagreb:……………………...…….35 5.1.2. Kamatna stopa u 2008 i 2009. godini…………………………………….....36 5.1.3. Sustav SETT………………………………………………………………..38 5.2. Tržište kapitala u RH……………………………………………………………...39 5.3. Zagrebačka burza (ZSE Zagreb Stock Exange)………………………………......40 5.3.1. CROBEX®…………………………………………………………….........41 5.3.2. CROBEX10©…………………………………………………………….......43 5.3.3. CROBIS®…………………………………………………………………. ..44 6. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………46 LITERATURA…………………………………………………………………………… .47 POPIS TABLICA………………………………………………………………………… .48 POPIS ILUSTRACIJA…………………………………………………………………… .49

I

1. UVOD
1.1 Predmet i cilj rada
Ovaj rad obrađuje tržišta kapitala i tržišta novca, dva najvažnija financijska tržišta u financijskom sustavu. Potanko ćemo objasniti ta dva tržišta, njihove funkcije, položaj i značenje u gospodarstvu. Objasniti ćemo temeljne karakteristike tih tržišta, kao što su način funkcioniranja, institucije koje pojavljuju, sudionike te instrumente kojima se trguje. Obraditi ćemo potrebe zbog kojih je došlo do razvoja tih tržišta te probleme kojima se susrećemo u financijskom okruženju. Posebno ćemo se osvrnuti na tržišta kapitala i tržišta novca u RH.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja
Izvori podataka su uglavnom prikupljeni iz stručne literature recentnih hrvatskih te svjetskih financijskih stručnjaka, koje sam uspio pronaći u NSK, te internetskih stranica koje se bave tematikom i tržištima koje sam obrađivao.

1.3. Sadržaj i struktura rada
Sadržaje je koncipiran tako da se u početku rada, u poglavljima 1 do 3 upoznajemo sa samim značenjem i položajem financijskog tržišta u gospodarstvu, njihovim karakteristikama, definicijama i podvrstama. Svrha upoznavanja je kako bi dobili bolju predodžbu o važnosti koju imaju tržišta novca i kapitala i razlog zbog kojeg ih obrađujemo. U četvrtom poglavlju, zbog njihove važnosti, temeljito obrađujemo tržišta kapitala i tržišta novca sa svim njihovim karakteristikama, sudionicima i instrumentima. U petom ćemo se dijelu osvrnuti na tržišta kapitala i tržišta novca u RH. Pojasnit ćemo kako i kada su nastala, specifičnosti te prikazati obujam i način trgovanja.

1

2. Značaj financijskog sustava u gospodarstvu
“Financijski sustav predstavlja skup institucija, tržišta, pojedinaca, regulacije i tehnika kojima se trguje vrijednosnicama. Osnovna funkcija je prenošenje sredstava od štedno suficitnih na štedno deficitne sektore, odnosno osiguranje sredstava za financiranje ulaganja u kapitalna dobra i kratkotrajnu imovinu“1.

“Financijska tržišta obavljaju bitnu ekonomsku ulogu u preusmjeravanju tih sredstava od ljudi koji su uštedjeli novčane viškove trošeći manje od dohotka do ljudi kojima nedostaju novčana sredstva jer žele ili moraju trošiti više od dohotka. Transfer tih ulaganja evidentira se na financijskim instrumentima koji mogu biti ili u pisanom obliku ili u elektronskom obliku. Uz to, važne su njegove uloge pružanja usluga plaćanja , osiguranja likvidnosti i trgovine rizikom“2.

Glavni štediše (kreditori) su kućanstva, no tu ulogu igraju i poduzeća te vlada (središnja i lokalna vlast). Najvažniji dužnici-potrošači su poduzeća i država, potom kućanstva i stranci koji također posuđu radi financiranja kupnje automobila, namještaja i kuća.

Uloga, organizacija i razvijenost financijskog tržišta se razlikuje od zemlje do zemlje. Prema važnosti tržišta vrijednosnica i banaka u nacionalnom financijskom sustavu mogu se na dva načina razlikovati a to su : financijski sustavi orijentirani bankama, čiji dobar primjer među razvijenim zemljama predstavlja Njemačka, Francuska i Japan, te financijski sustavi orijentirani burzama, što je slučaj u SAD i Velikoj Britaniji. Financijskom sustavu orijentiranom bankama možemo pribrojiti i financijske sustave zemalja u razvoju odnosno tranzicijskim gospodarstvima. U ovim zemljama osnovni vanjski izvor sredstava poduzećima predstavljaju bankarski krediti što se može očekivati i u doglednoj budućnosti. Stoga vlade tranzicijskih gospodarstava i tranzicijskih zemalja u cilju ubrzanja razvitka nacionalnog financijskog sustava trebaju posvetit punu pažnju stvaranju uvjeta za povećanje efikasnosti bankarskog sustava.

Opće je stajalište i stav da zemlje sa razvijenim financijskim institucijama i tržištima rastu brže, dok će one koje imaju slabi kapacitet odnosno strukturu financijskog sektora vjerojatnije
1 2

Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.103 Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 15-16

2

doživljavati financijske krize s negativnim posljedicama na razvitak nacionalnog gospodarstva. Ovo se potvrđuje činjenicom da brži gospodarski razvitak i viša razina dohotka potiču brži financijski razvitak, dok brži financijski razvitak osigurava brži gospodarski razvitak. Nedavne regionalne financijske krize pokazale su da je nužna široka kooperacija vlada i međunarodne zajednice radi jačanja nacionalnih i međunarodnih financijskih sustava i bolje suradnje u predviđanju i rješenju financijskih kriza3. Efikasnost i stabilnost financijskih tržišta “Efikasan financijski sustav podrazumijeva takvo funkcioniranje sustava kod kojeg je suma svih dobitaka od plasiranja sredstava, plaćanja i trgovine rizikom (koje uključuje osiguranje i terminske transakcije) maksimalna. (Kohn, 1994) Od svih financijskih posrednika jedino se komercijalne banke javljaju u svim aktivnostima financijskog sustava, plasiranju sredstava (najveći obujam transakcija se odnosi na njih), obavljanju poslova platnog prometa i trgovini rizika“4.

Plasiranje sredstava Komercijalne banke Institucije bliske bankama: Štedionice Štedne i zajmovne institucije Kreditna udruženja Financijske kompanije Hipotekarne banke Osiguravajuće kompanije Investicijski posrednici: Mirovinski fondovi Uzajamni fondovi Tvrtke za poslovanje vrijednosnicama Nefinancijske kompanije + + + + + + + + + + +

Plaćanje

+ + + +

+

Trgovina rizikom Osiguranje Terminske transakcije +

+

+ + +

+

Tablica:1. Prikaz funkcija posrednika i nefinancijskih kompanija. Izvor: Vidučić Lj. (2006) Financijski menadžment str.105. Prilagođeno prema: Kohn, 1994, str201.

3 4

Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.103-104 Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.105.

3

Za efikasnost financijskog sustava u plasiranju sredstava bilo u direktnom plasiranju (obveznica i dionica preko tržišta) ili indirektnog (preko banaka i drugih financijskih posrednika) moraju biti ispunjene tri pretpostavke: · · · konkurentno utvrđivanje cijena minimizirani troškovi transakcija integrirani financijski sustav

Konkurentna cijena financijskih proizvoda je cijena koja uključuje u sebi pravičan povrat na sva sredstva koja su angažirana u proizvodnji proizvoda ili usluge, pa je konkurentno utvrđivanje cijena ono koje cijene utvrđuje na razini troškova. U suprotnom slučaju financijski sustav je neefikasan, jer se ne mogu realizirati svi zajmovi koji bi rezultirali profitabilnim investicijama (neto dobitkom). Isto tako, ako su transakcijski troškovi viši nego što je potrebno, neće se realizirati neki korisni zajmovi i suma neto dobitaka od zajmova će biti niža. Konkurencija među financijskim posrednicima i tržištima daje poticaj za sniženje troškova i povećanje profita. Bez integracije financijski sustav neće biti efikasan čak ni ako su ispunjene prve dvije pretpostavke, pa će ukupna neto dobit od plasiranja sredstava za gospodarstvo u cjelini biti niža. Za financijski sustav kažemo da je integriran ako se na jednake zajmove utvrđuju jednaki uvjeti neovisno o lokaciji. Navedene pretpostavke vrijede ujedno i za efikasnost funkcija platnog prometa i trgovine rizikom: ako financijski sustav u cjelini ne osigurava efikasnost, nacionalni dohodak je niži od mogućeg . Glavni razlog neefikasnosti financijskog sustava jesu nedovoljna konkurencija, a kao razlozi nedovoljne konkurencije mogu se navesti: ekonomija obujma i prirodni monopoli.

Ekonomija obujma stvara ulazne barijere u danu industriju i vodi koncentraciji industrije – situaciji u kojoj se nemali broj tvrtki odnosi glavnina poslovanja industrije, što je zorno u bankovnoj industriji, industriji osiguranja i investicijskom bankarstvu u razvijenim, a još više u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji.

Kad kažemo prirodni monopol za neku industriju, smatramo da postoji ako su troškovi minimalni i kada u njoj djeluje samo jedna tvrtka, što se može susresti i u financijskom sustavu kod kliring kuća, i u određenoj mjeri, tržišta vrijednosnica.

4

Osim što je za napredak gospodarstva potrebna efikasnost , i stabilnost financijskog sustava je od vitalne važnosti. Ovo vrijedi kako u razvijenim ekonomijama, gdje postoji visok stupanj zavisnosti gospodarstva o funkcioniranju financijskog sustava . tako i u zemljama u razvoju, koje se oslanjaju na financijski sustav u financiranju restrukturiranja i ubrzavanja gospodarskog razvitka5. Osnovne vrste nestabilnosti kojima su podložni financijski sustavi uključuju: · · · paniku u bankarstvu, burzovni krah i nestabilnost cijena,

a rezultat su propusta financijskih sustava da osiguraju poticaj: · · pojedincima da se ponašaju na način koji će biti u općem interesu bankama da ne preuzimaju preveliki rizik pri odobravanju zajmova.

To znači da se vlada treba angažirati u uklanjanju ovih nedostatka kako bi financijski sustav osigurala od akutnih ili periodičnih financijskih tresova (kriza) koji stvaraju nepovjerenje u nacionalni financijski sustav, potiču dezintermedijaciju, destimuliraju strane investitore i usporavaju produbljivanje financijskog sustava6.

5 6

Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.103-106 Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.103-106

5

3. Definicije i karakteristike financijskih tržišta
Financijska tržišta su strukture kojima protječu sredstava. Kao što smo već objasnili glavna funkcija i bitna ekonomska uloga financijskih tržišta je preusmjeravanje sredstava od ljudi koji imaju višak, to jest od ljudi koji su uštedjeli novčane viškove trošeći manje od dohotka do ljudi kojima nedostaju novčana sredstva jer žele ili moraju trošiti više od dohotka.

Zašto je preusmjeravanje sredstava od štediša prema potrošačima toliko važno za gospodarstvo? Odgovor leži u činjenici da ljudi koji štede najčešće nisu poduzetnici odnosno ljudi koji znaju za raspoložive profitabilne prigode za ulaganja. Bez financijskih tržišta veoma je teško prenijeti sredstva od osobe koja ne vidi prigode za ulaganja do osobe koja vidi; obje su osobe zatočene u statusu quo i objema je lošije nego kada tržišta djeluju. Stoga su financijska tržišta ključna za napredak ekonomske efikasnosti.

Možemo vidjeti zašto su financijska tržišta tako važna i zašto imaju veliku i odgovornu ulogu u ekonomiji. Ona omogućavaju premještanje sredstava od ljudi kojima nedostaju prigode za produktivna ulaganja do ljudi koji imaju takve prigode. Čineći to, financijska tržišta doprinose većoj proizvodnji i efikasnosti u cjelokupnom gospodarstvu. Također izravno promiču blagostanje potrošača, jer im omogućavaju bolje vremensko planiranje i raspored kupnji. Mladim ljudima omogućavaju kupnju onog što im je potrebno i što si mogu priuštiti, čime preskaču čekanje kad bi štedili cjelokupan iznos koji trebaju platiti. Djelotvorna financijska tržišta povećavaju ekonomsko blagostanje svih članova zajednice7.

3.1. Tržišta duga i vlasničkog kapitala
Dva su načina ako pojedinac ili poduzeće može doći do sredstava na financijskom tržištu. Najčešća metoda je izdavanje dužničkog instrumenta, kao što je obveznica ili hipoteka. Ti instrumenti predstavljaju ugovornu obvezu dužnika da će imatelju instrumenta isplaćivati fiksni novčani iznos u redovitim vremenskim intervalima (isplate kamate i glavnice) do unaprijed određenog datuma (datum dospijeća), kada se obavlja završna isplata.

7

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 15-17

6

Dospijeće dužničkog instrumenta je vrijeme do dana isteka instrumenta. Dužnički instrument se smatra kratkoročnim ako mu je rok dospijeća kraće od godine dana. Dužnički instrument sa rokom dospijeća između jedne i deset godina smatramo srednjoročnim instrumentom, a dugoročnim ako mu je dospijeće deset godina ili duže.

Drugi način prikupljanja novčanih sredstava je emitiranje vlasničkog udjela, poput običnih dionica, što predstavlja potraživanje prema udjelu u neto dohotku (dohodak nakon podmirenja troškova i poreza) i neto imovini poduzeća. Ako ste vlasnik jedne obične dionice u kompaniji koja je izdala milijun takvih dionica, imate pravo na milijunti dio neto dohotka i na isti toliki dio neto imovine kompanije. Instrumenti vlasničkog kapitala svojim vlasnicima uobičajeno osiguravaju povremene isplate u obliku dividendi i smatraju se dugoročni vrijednosnim papirima jer nemaju rok dospijeća. Prema tome, vlasništvo nad dionicom znači da ste vlasnik dijela poduzeća pa zbog toga imate pravo glasa u vezi pitanja važnih za poduzeće, kao što je izbor njezinih direktora8.

Glavna mana posjedovanja vlasničkog udjela umjesto tvrtkinog duga je to što je imatelj vlasničkog udjela rezidualni vjerovnik. To znači da poduzeće prvo mora prvo isplatiti sve imatelje duga prije nego što isplati imatelje vlasničkih udjela. Dok za prednost držanja vlasničkih udjela možemo reći da je ta što njihovi imatelji uživaju izravnu korist od povećanja profitabilnosti ili vrijednosti imovine poduzeća, jer se na temelju vlasničkih udjela određuju i dodjeljuju vlasnička prava imatelja vlasničkog kapitala, imatelji duga nemaju tu pogodnost jer su jer su njihove novčane isplate fiksne.

8

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 18.

7

3.2. Primarna i sekundarna tržišta
Primarno tržište je financijsko tržište na kojem poduzeća ili državne jedinice, koje posuđuju sredstva od prvih kupaca, prodaju nove emisije vrijednosnica, poput obveznica i dionica. Sekundarno tržište je financijsko tržište na kojem se prethodno izdani vrijednosni papiri mogu preprodati9.

3.2.1.Primarno tržište
Primarna tržišta vrijednosnica javnosti nisu dovoljno poznata jer se prodaja vrijednosnica prvim kupcima često odvija iza zatvorenih vrata. Primarna tržišta su tržišta na kojima korisnici sredstava (npr. korporacije) prikupljaju sredstva putem novih emisija financijskih instrumenta, poput dionica i obveznica. Korisnici sredstava raspolažu novim projektima ili proširenim proizvodnim potrebama , no nemaju dovoljno sredstava koja sami stvaraju (npr. zadržana dobit) da bi podržali te potrebe. Stoga korisnici sredstava izdaju vrijednosne papire na vanjskim primarnim tržištima da bi dobili dodatna sredstva10.

Odobravanje kredita korporacijama, kućanstvima, potrošačima, državi i financijskim institucijama također spada u transakcije primarnog tržišta. Spajanjem istovrsnih zajmova stvaraju se utržive vrijednosnice pokrivene (osigurane) imovinom koje postaju predmet trgovine na sekundarnom tržištu11.

Važna financijska institucija koja pomaže u početnoj prodaji vrijednosnih papira na primarnom tržištu naziva se investicijska banka, npr. Morgan Stanley ili Lehman Brothers. Ona to čini upisom izdanja vrijednosnica time jamči cijenu izdanja vrijednosnih papira koje potom pokušava prodati široj investicijskoj javnosti. Za te javne ponude investicijska banka savjetuje izdavača vrijednosnih papira (korisnika sredstava) o emisiji vrijednosnih papira (kao što je cijena ponude i količina vrijednosnih papira za emisiju) te privlači početne javne kupce vrijednosnih papira za korisnika sredstava. Investicijske banke preuzimaju analizu tržišta, procjenjuju mogućnost uspjeha emisije, predlažu vrstu i osobine vrijednosnice ovisno o potrebama izdavatelja, određuju početnu cijenu primarne emisije, registriraju emisiju kod
9

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 18. Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 19. 11 Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.109.
10

8

nadzornih organa, pribavljaju rejting, raspisuju poziv za upis, prodaju i distribuiraju vrijednosnice. Najčešće same ili udružene u kupovne grupe otkupljuju cijelu emisiju kao veleprodavači i rasprodaju je dalje, preuzimajući time i rizike (neprodaje, cijene) emisije12.

Posebno značenje na primarnom tržištu imaju informacije o bonitetu emitenta vrijednosnica i o rejtingu tvrtke. Bonitet je izraz koji sintetički izražava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i posebice kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rangiranja emitenata služe investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrđivanju tržišne pozicije, a time i utvrđivanja cijene predmetne vrijednosnice na emisijskom tržištu. Prikupljane informacija o bonitetu danas je visokoprofesionalizirani posao posebnih organizacija koje ga obavljaju uz naknadu. Najpoznatije Moody´s, Standard & Poor´s, Fitch, Euromoney rangiraju emitente, pojedine emisije ili zemlje dodjeljujući im ocjene od tri A (najniži rizik) do C ili D (najrizičnije). Ove se slovne ocjene dopunjuju i brojčanim oznakama. Važno je napomenuti da su i najrizičnije vrijednosnice pogodne za ulaganja ali je odluka o njihovoj kupnji povezana sa najvišim stupnjem rizika kojeg se time preuzima. Zbog toga se institucionalnim investitorima najčešće ograničavaju ulaganja u visokorizične vrijednosnice13.

Izdavanjem vrijednosnih papira na primarnom tržištu uz pomoć investicijske banke, korisnik sredstava smanjuje rizik i troškove samostalnog stvaranja tržišta. Umjesto javne ponude, prodaja na primarnom tržištu može imati oblik privatnog plasmana. Uz pomoć privatnog plasmana izdavač vrijednosnih papira pokušava pronaći institucionalnog kupca kao što je mirovinski fond, ili skupinu kupaca radi kupovine cijele emisije14. Privatni plasman vrijednosnih papira tradicionalno je među najmanje likvidnim vrijednosnim papirima,koje žele ili mogu kupiti i zadržati samo najveće financijske institucije ili institucionalni ulagači. Financijski instrumenti primarnog tržišta obuhvaćaju emisiju dionica tvrtki koje su prvotno bile javne (dopuštaju da se njihovim dionicama po prvi put javno trguje na tržištu dionica). Ta se prva javna izdavanja nazivaju inicijalne javne ponude (IPO).

12 13

Leko,V. (2008) Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.55. Leko,V. (2008) Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.55. 14 Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.3-4

9

3.2.2. Sekundarno tržište
Nakon izdavanja financijskih instrumenata, poput dionica, na primarnim tržištima, njima se dalje trguje odnosno ponovno ih se kupuje i ponovno prodaje na sekundarnim tržištima. Kupci vrijednosnih papira na sekundarnom tržištu su ekonomski subjekti (potrošači poduzetnici i vlada) s viškom sredstava. Prodavatelji financijskih instrumenata na sekundarnim tržištima su ekonomski subjekti kojima trebaju sredstva15.

Kada individualni investitor kupi vrijednosni papir na sekundarnom tržištu, osoba koja je prodala papir zauzvrat dobiva novac, no tvrtka koja je izdala vrijednosnicu ne dolazi do novih sredstava. Izdavači vrijednosnih papira nisu izravno uključeni u prijenos sredstava ili instrumenata na sekundarnom tržištu. Međutim, izdavač dobiva informacije o trenutačnoj tržišnoj vrijednosti svojih financijskih instrumenata, a time i vrijednosti korporacije gledanu očima investitora kao što su njezini dioničari, praćenjem cijena po kojima se na sekundarnom tržištu trguje njezinim financijskim instrumentima. Korporacija dolazi do novih sredstava samo kada se njezini vrijednosni papiri po prvi put prodaju na primarnom tržištu.Sekundarna tržišta imaju dvije važne funkcije. Prvo, olakšavaju prodaju financijskih instrumenata radi dolaženja do novca, odnosno zbog njih su financijski instrumenti likvidniji.

Na sekundarnim tržištima se omogućuje unovčenje ranijih ulaganja, tj. likvidnost investitora uz relativno stabilne izvore financiranja za emitenta. Osiguranje likvidnosti je osnovna funkcija sekundarnog tržišta bez kojeg bi funkcioniranje primarnog tržišta bilo dovedeno u pitanje. Sekundarno tržište je posebno važno kod vrijednosnica tržišta kapitala, vrijednosnice koje imaju dugi rok dospijeća, uslijed veće mogućnosti promjene cijene vrijednosnica i činjenice da je da je unovčenje vrijednosnica daleko u budućnosti, odnosno da su očekivani gotovinski tijekovi vremenski udaljeniji. Zbog nelikvidnosti i veće neizvjesnosti u slučaju da svoja potraživanja ne mogu unovčiti na sekundarnom tržištu , investitori bi bili neskloni ulaganju sredstava u ovakve vrijednosnice, što bi se uveliko odrazilo na obujam primarnog tržišta16.

Povećana likvidnost financijskih instrumenata čini ih privlačnijima, što kompaniji izdavatelju olakšava nove prodaje vrijednosnica na primarnom tržištu. Drugo, sekundarna tržišta određuju cijenu vrijednosnice koju je tvrtka izdavatelj prethodna izdala na primarnom tržištu.
15 16

Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.5. Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.110.

10

Institucije koje kupuju vrijednosne papire na primarnom tržištu izdavatelju neće platiti cijenu veće od one za koju misle da mogu dobiti na sekundarnom tržištu. Što je veća cijena vrijednosnice na sekundarnom tržištu, veća će biti i cijena koju će korporacija izdavatelj postići prigodom nove emisije vrijednosnih papira na primarnom tržištu, pa će veći biti i iznos kapitala što će ga korporacija na taj način prikupiti. Stoga su kretanja na sekundarnom tržištu najvažniji pokazatelji za korporacije koje izdaju vrijednosne papire. Ta kretanja i informacije o cijenama omogućavaju izdavačima ocjenu uspješnosti korištenja sredstava nastalih iz financijskih instrumenata koje su već izdali i daje informacije o potencijalnoj uspješnosti ponuda duga ili dionica koje će slijediti u prikupljanju dodatnog novca (i uz koje troškove). Brokeri i dileri vrijednosnih papira igraju ključnu uloge na djelotvornim sekundarnim tržištima. Brokeri djeluju u ime ulagača i spajaju kupce s prodavateljima vrijednosnih papira, dok dileri povezuju kupce i prodavatelje kupujući prodajući vrijednosnice po unaprijed utvrđenim (kotiranim)cijenama.

Sekundarna tržišta se mogu organizirati na dva načina. Jedan je organizirati burze, gdje se kupci i prodavatelji vrijednosnica (ili njihovi zastupnici, ili brokeri) susreću na jednom, središnjem mjestu, radi obavljanja trgovine. Drugi način organizacije sekundarnog tržišta je neuređeno ili izvanburzovno OTC tržište na kojem dileri koji su smješteni na različitim lokacijama, drže zalihu vrijednosnih papira. Spremni su ih kupovati i prodavati bilo kome tko želi prihvatiti njihove cijene. Računala dilera na takvom se tržištu nalaze u stalnoj vezi, što im omogućava poznavanje cijena kod svih drugih dilera pa OTC tržište može biti veoma konkurentno i ne mora se bitno razlikovati od tržišta sa organiziranom burzom17.

17

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 19

11

4. Tržišta novca i tržišta kapitala
Još jedan način na koji možemo razlikovati pojedina tržišta polazi od kriterija ročnosti vrijednosnih papira. Tržište novca je financijsko tržište na kojem se trguje samo kratkoročnim dužničkim instrumentima čiji je izvorni ro dospijeća kraći od godine dana. Tržište kapitala je tržište na kojem se trguje instrumentima dugoročnog duga, izvornog roka dospijeća godinu dana ili duže, kao i instrumentima vlasničkih udjela. Instrumentima tržišta novca trguje se više nego dugoročnim vrijednosnicama, pa su ti instrumenti likvidniji, odnosno kratkoročne vrijednosnice bilježe manje promjene cijena nego dugoročne vrijednosnice što ih čini sigurnijima za ulaganja. Zbog toga banke i poduzeća aktivno koriste instrumente novčanog tržišta da bi ostvarili kamatni prihod na privremen viškove novčanih sredstava. Vrijednosnice tržišta kapitala poput dionica i dugoročnih obveznica, često se nalaze u posjedu financijskih posrednika kao što su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi, za koje je karakterističan nizak stupanj neizvjesnosti u pogledu iznosa sredstava koji će im u budućnosti morati stajati na raspolaganju18.

TRŽIŠTE NOVCA Glavni ponudioci Komercijalne banke Nefinancijske institucije Uzajamni fondovi Država Glavni tražioci Državna riznica

TRŽIŠTE KAPITALA Glavni ponudioci Mirovinski fondovi Glavni tražioci Poduzeća

Komercijalne banke

Osiguravajuća društva Domaćinstva

Domaćinstva

Nefinancijske korporacije Financijske korporacije

Država

S&L udruženja

Dileri-brokeri Komercijalne banke vrijednosnica Tablica:2. Prikaz funkcija koje obavljaju različite financijske institucije. Izvor: Vidučić Lj. (2006) Financijski menadžment str.107. Prilagođeno prema: Rose & Kolari, 1995.

Središnja banka

18

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 20.

12

Definicije i karakteristike tržišta novca Pojam tržište novca u stvari je pogrešan. Novcem-novčanicama se ne trguje na tržištu novca. No, budući da su vrijednosni papiri kojima se tamo trguje kratkoročni i izuzetno likvidni, blizu su toga da budu novac19. Tržište novca u užem smislu možemo definirati kao tržište za transakcije kratkoročnim kreditnim vrijednosnicama koje su javno emitirane ili privatno plasirane. Pribrojimo li ovom tržištu kratkoročne depozite i kredite banaka dobivamo tržište novca u širem smislu20.

Otvoreno tržište Javna emisija i trgovina kratkoročnim vrijednosnicama Privatni plasman

Ugovorno tržište Kratkoročni krediti i depoziti banaka

kratkoročnih kreditnih instrumenata

Tržište novca u užem smislu

Tržište novca u širem smislu

19 20

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 215-216 Vidučić, Lj. (2006) Financijski Menadžment str.112

13

Tržište novca je tržište na kojem se trguje sigurnim, neosiguranim financijskim instrumentima s dospijećem do godine dana. Financijski instrumenti s rokom dospijeća iznad 12 mjeseci predmet su trgovanja na tržištu kapitala. Tržište novca je tržište za transakcije na veliko koje je organizirano kao izvanburzovno OTC tržište te je zbog toga u sjeni ostalih tržišta. Takvo tržište omogućuje pribavljanje sredstava za financiranje potreba obrtnog kapitala poduzećima, prevladavanje kratkoročnih proračunskih neravnoteža vladi, te pribavljanje kratkoročnih sredstava financijskim institucijama, dilerima, bankama, osiguravajućim društvima i financijskim korporacijama.

Potreba za tržištima novca javlja se zbog toga što se neposredne potrebe za novcem pojedinaca, korporacija i vlasti ne poklapaju nužno s njihovim novčanim prihodom. Isto tako, dnevni obrasci novčanih primitaka korporacije ne moraju se nužno poklapati s dnevnim izdacima.

S obzirom da dodatno držanje gotovinskog salda uključuje i trošak u obliku tzv. oportunitetnog troška, te ekonomske jedinice s viškom gotovine obično takav saldo drže na minimumu neophodnom za pokrivanje svakodnevnih transakcijskih obveza. Stoga vlasnici gotovine višak novčanih sredstava ulažu u financijske vrijednosne papire koji se po potrebi mogu brzo i relativno bez troška pretvoriti natrag u gotovinu uz mali rizik gubitka vrijednosti tijekom kratkog investicijskog razdoblja. Najznačajniji segment ovog tržišta u pravilu je tržište kratkoročnih državnih vrijednosnica i komercijalnih papira a u zadnje vrijeme je izrazito porasla uloga zajedničkih fondova novčanog tržišta21.

Tržišta novca su djelotvorna u obavljanju tih usluga omogućavajući brzi prijenos velikih iznosa od dobavljača sredstava do korisnika sredstava u kratkim razdobljima uz mali trošak za oba sudionika transakcije22. Instrument tržišta novca nudi mogućnost ulaganja koje daje višu kamatnu stopu, odnosno povrat, od držanja gotovine, vrlo je likvidan zbog kratkog dospijeća te niskog rizika od neplaćanja.

21 22

Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 113 Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.121-122

14

Takvi instrumenti obično se izdaju jedino visokokvalitetnim zajmoprimcima s malim rizikom neplaćanja. Novčanom tržištu je zadatak svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem u funkciji transakcijskog sredstva, kako bi postigle likvidnost kojom se omogućavaju njihova tekuća plaćanja ili plaćanja njihovih komitenata. Na ovom tržištu trguje se bankovnim likvidnim rezervama i kratkoročnim vrijednosnicama23.

Likvidne rezerve banaka kod središnje banke (iznad obveznih rezervi) pozajmljuju se na tržištima novca na kratke rokove od jednog do nekoliko dana (dnevni i prekonoćni novac), na više dana, do opoziva, na mjesec dana ili do godine dana. Novac pozajmljuju banke i štedne depozitne institucije međusobno. Središnje banke mogu i ne moraju sudjelovati na ovom tržištu. Kao što smo naveli na ovom tržištu sudjeluju i nebankovni subjekti, ostale financijske institucije i velike korporacije , no one su uglavnom orijentirane na pozajmice od banaka.

Kretanje kamatnih stopa na tržištu novca Osnovu tržišne strukture kamatnih stopa čini prinos na državne blagajničke zapise, nakon kojeg odmah slijedi kamatna stopa na utržive depozite i bankarske akcepte, konačna kamatna stopa na tržištu novca je eskontna stopa koja se zaračunava depozitnim institucijama koje pozajmljuju od središnje banke, a nastoji se da ona bude što bliže stopi na blagajničke zapise. Niska eskontna stopa može dovesti do pretjeranog uzimanja zajmova, dok visoka eskontna stopa prisiljava banke da pozajmljuju na otvorenom tržištu čime se povećava promjenjivost kamatnih stopa što može stvoriti nestabilne tržišne uvjete.

Jačanje tržišta novca i inovacije financijskih instrumenata doveli su do sužavanja depozitne baze banaka procesima disintermedijacije i reintermedijacije. Disintermedijacija podrazumijeva zamjenu indirektnih kredita direktnima, dok je reintermedijacije proces zamjene indirektnih kredita banaka indirektnim kreditima drugih financijskih posrednika (primjerice zaduživanje kod financijske korporacije umjesto zaduživanja kod banke)24.

Razvijeno tržište novca se može promatrati kao skup sub-tržišta za trgovinu kratkoročnim instrumentima poduzeća, države i financijskih posrednika. Tako se može govoriti o: · Tržištu kratkoročnih vrijednosnica riznice (trezorskih zapisa),

23 24

Leko,V. (2008) Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.62. Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 114

15

·

tržištu komercijalnih papira koje emitiraju poduzeća i financijske institucije (brokerske tvrtke, osiguravajuće kompanije, financijske kompanije),

·

Tržištu velikih bankarskih depozita (utrživi certifikati o depozitima – Negotiable Certificate of Deposits – NCD, depozitne note – depozitori notes),

·

tržištu bankarskih akcepata (bankarskih kredita poduzećima na temelju komercijalnih mjenica),

·

REPO tržištu (tržište na kojem brokeri ili banke dogovaraju simultanu prodaju vrijednosnica i njihovu kupnju na neki budući datum po unaprijed dogovorenoj cijeni),

·

tržištu srednjoročnih nota (Medium Term Notes – MTN) instrumenta koje emitiraju industrijska poduzeća i financijske institucije kad je preostalo razdoblje do dospijeća ispod godine dana25.

4.1. Sudionici tržišta novca
U skladu sa Zakonom, mogu biti banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali), Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija. Zbog visokih troškova emisije, činjenici da se radi o vrijednosnicama bez pokrića , i s obzirom da plasirana gotovina na tržištu novca mora biti na raspolaganju za brzi povrat zajmodavcu, instrumenti tržišta novca obično se mogu izdati jedino visokokvalitetnim zajmoprimcima s malim rizikom od neplaćanja.

Poslovne banke Najčešći slučaj vezan je uz međubankovno trgovanje novcem na jedan dan (prekonoćno trgovanje), nekoliko dana, jedan mjesec, tri mjeseca itd. Banke imaju slobodna novčana sredstva koja posredstvom novčanog tržišta plasiraju novčane viškove bankama koje trenutno imaju manjak novčanih sredstava. Važnost banaka na tržištima novca dijelom potječe od njihove potrebe za pokrivanjem obveza za rezervama koje su određene propisima.

Središnja banka U okviru operacija na otvorenom tržištu se kupuje ili prodaje vrijednosnice koje dospijevaju u roku kraćem od jedne godine.
25

Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 113.

16

Politikom refinanciranja poslovnih banaka (diskontnom politikom) središnja banka neposredno utječe na visinu slobodnih novčanih sredstava poslovnih banaka, odnosno stupanj likvidnosti poslovnih banaka. Ministarstvo financija Emitira kratkoročne vrijednosnice (trezorske zapise). Prodajom trezorskih zapisa poslovnim bankama ili drugim subjektima država pribavlja slobodna novčana sredstva potrebna za financiranje potrošnje i rashoda države. Prodajom trezorskih zapisa državna riznica vrši emisiju kratkoročnog javnog (državnog) duga.

Velika poduzeća Javljaju se na novčanom tržištu kao kupci, ulagači u trezorske zapise i druge oblike kratkoročnih instrumenta. U slučaju manjka novčanih sredstava javljaju se kao izdavatelji komercijalnih zapisa čijom prodajom pribavljaju novčana sredstva na tržištu. Dileri i brokeri Javljaju se na tržištu kao specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica. Dileri su trgovci koji nastupaju u svoje ime i za svoj račun (zaradu ili gubitak), što znači da kupovinom i prodajom vrijednosnica preuzimaju na sebe rizik promjene cijena i kamata na tržištu. Brokeri su trgovci koji se javljaju isključivo u ulozi posrednika između prodavatelja i kupaca vrijednosnica, a za svoju uslugu naplaćuju proviziju26. Transakcije na tržištu novca ne odvijaju se na nekom određenom mjestu ili u nekoj zgradi. Umjesto toga, trgovci uglavnom dogovaraju kupnju i prodaju telefonom i dovršavaju ih elektroničkim putem. Zbog tog obilježja, vrijednosnice tržišta novca obično imaju i aktivno sekundarno tržište. To znači da je, nakon što se vrijednosnica prvotno proda, relativno lako za nju naći nove kupce. Aktivno sekundarno tržište čini vrijednosnice tržišta novca vrlo fleksibilnim instrumentima za premošćivanje kratkoročnih financijskih potreba27.

26 27

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 218-220 Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 216

17

4.2. Instrumenti kojima se trguje na tržištima novca
Instrumenti kojima se trguje na tržištu novca imaju zajedničke tri osnovne karakteristike: · · · uglavnom se prodaju u velikim apoenima imaju nizak rizik neplaćanja dospijevaju unutar jedne godine od datuma njihovog prvotnog izdanja.

Financijski instrumenti kojima se trguje na ovom tržištu trebaju biti visoko utrživi (likvidni) s malim stupnjem rizika što pruža investitorima relativno sigurnu mogućnost investiranja, pogotovo kod ulaganja u kratkoročne vrijednosnice državne riznice (Trezorske zapise ministarstva financija)28.

4.2.1. Certifikat o depozitu
Certifikat o depozitu je vrijednosni papiri putem kojih depozitna banka potvrđuje da je primila u depozit određeni iznos zajedno s kamatama (po isteku oročenja) isplatiti donosiocu certifikata.

4.2.2. Komercijalni zapisi (papiri)
Komercijalni zapisi su neosigurane zadužnice koje izdaju tvrtke i banke i koje dospijevaju za najviše 270 dana, to je dužnički vrijednosni papiri koji se izdaje radi pribavljanja kratkoročnih novčanih sredstava. Kamatna stopa koja se plaća odražava njenu razinu rizika.

4.2.3. Trezorski (blagajnički) zapisi
Trezorski zapisi su vrijednosni papiri koje izdaju centralne banke, državni trezori, državne agencije, ministarstva financija. To su vrijednosni papiri koji služe za pokriće manjka (deficita) u tekućem vladinom proračunu i za financiranje dospjelog vladinog duga.

4.2.4. Bankarski akcepti
Bankarski akcept je mjenica koju je komitent banke po prethodnom dogovoru s bankom vukao na banku, a ona je mjenicu u svojstvu dužnika potpisala (akceptirala) predstavlja
28

Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 113

18

obvezu banke koja imaocu takve mjenice obećava sigurnost isplate mjenične svote na dan njezina dospijeća (mjenica se umjesto na dužnika vuče na banku akceptanata).

4.2.5. Sporazumi o reotkupu (REPO)
Sporazumi o reotkupu (REPO) su kratkoročni krediti koje uzima Vlada, pri čemu kao instrument osiguranja povrata kredita izdaje svoje vrijednosnice uz obvezu njegova otkupa po dospijeću duga, uvećanog za kamate29.

4.2.6. Različite vrste depozita po viđenju
Depozit po viđenju su novčana sredstva kod banaka i drugih depozitnih ustanova koja mogu bez zapreka biti povučena u gotovini ili prenijeta na drugi račun bez prethodne obavijesti banci.

Navedeni instrumenti obično su potraživanja središnjih banaka (ondje gdje vode politiku otvorenog tržišta), poduzeća i tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama, a obveza su države i poduzeća. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u aktivi i u pasivi, što ovisi i individualnoj razini likvidnosti.

29

Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.123-139

19

Definicije i karakteristike tržišta kapitala Tržišta kapitala su tržišta koje trguju vlasničkim udjelu (dionicama) i dužničkim (obveznicama) instrumentima s dospijećem dužim od godine dana. Glavni korisnici vrijednosnih papira na tržištu kapitala su korporacije i vlade. Kućanstva su glavni dobavljači sredstava za te vrijednosne papire. S obzirom na njihov dug rok dospijeća, ti instrumenti imaju širu fluktuaciju cijena na sekundarnim tržištima na kojima trguju nego instrumenti na tržištima novca, Primjerice, zbog svojeg dužeg roka dospijeća ti su instrumenti podložniji i većem kreditnom riziku i većem riziku promjene kamatne stope nego instrumenti s kratkoročnim dospijećem30.

Tržište kapitala je tržište na kojem se pribavljaju sredstva za financiranje dugoročnih ulaganja (poduzeća, financijskih institucija, države i lokalnih organa uprave). Tržište kapitala u užem smislu je tržište za transakcije srednjoročnim i dugoročnim kreditnim i vlasničkim vrijednosnicama javno emitiranim ili privatno plasiranim. Dodamo li ovom tržištu i tržište srednjoročnih i dugoročnih bankarskih kredita dobivamo tržište kapitala u širem smislu31.

Otvoreno tržište

Ugovorno tržište

Javna emisija i trgovina srednjoročnih i dugoročnih kreditnih i vlasničkih vrijednosnica

Privatni plasmani srednjoročnih i dugoročnih kreditnih i vlasničkih vrijednosnica

Srednjoročni i dugoročni krediti banaka

Tržište kapitala i užem smislu

Tržište kapitala i širem smislu

30 31

Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.8. Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 112.

20

Motivi tvrtki koje izdaju vrijednosnice tržišta kapitala i ulagača koji ih kupuju vrlo se razlikuju od motiva aktera na tržištima novca. Tvrtke i pojedinci primarno koriste tržišta novca da bi skladištili sredstva tijekom kratkih vremenskih razdoblja sve dok se ne pojavi važnija potreba ili produktivniji način upotrebe tih sredstava. Suprotno tome, tvrtke i pojedinci koriste tržišta kapitala za dugoročna ulaganja. Tržišta kapitala su alternativa ulaganjima u imovinu kao što je nekretnina ili zlato32.

U tržišta kapitala uključujemo bankarsko tržište i tržište vrijednosnica. Bankarsko tržište, koje ima veliku ulogu u financiranju kompanija u Njemačkoj gdje postoje industrijske banke, Italiji i Japanu (gdje banke čine financijske centre industrijsko financijskih skupina keiretsu), kao i tranzicijskih gospodarstava i zemalja u razvoju. Tržište vrijednosnica, tržišta za emisiju i kasnije obično višestruke kupnje i prodaje financijskih instrumenata. Tržište kapitala kao i tržište novca možemo promatrati kao skup sub tržišta koja su se razvila za emisiju i trgovinu vrijednosnicama različitih izdatnika. Tako na razvijenim tržištima kapitala možemo razlikovati : · tržište državnih nota i obveznica, na kojima država pribavlja sredstva za odobravanje zajmova drugima (izvoznicima, malim poduzećima, poljoprivrednicima, studentima i sl.) preko svojih agencija banaka, · hipotekarno tržište, tržište isprava o zajmu odobrenom na temelju pokrića poslovnih i stambenih nekretnina), · · · tržište korporacijskih dionica (burze i OTC tržišta), tržište korporacijskih nota i obveznica (OTC tržište) i tržište municipalnih obveznica (obveznica koje emitiraju lokalni organi uprave)33.

Prema obliku u kojem su sredstva pribavljena postoje: · · tržišta vlastitog kapitala i zajmovna (kreditna) tržišta

Na tržištima vlastitog kapitala poduzeća i financijske institucije s korporativnom organizacijom pribavljaju/povećavaju vlastiti kapital emisijom dionica. Ova tržišta
32 33

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 242. Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 114.

21

omogućuju emitentu podjelu rizika. Naime, investitori u dionice su rezidualni vlasnici kompanije koji ne očekuju povrat uloženih sredstava u tvrtku od emitenta već povrat u obliku dividende, koji nije fiksna ni zakonska obveza, te kapital dobitak. U slučaju likvidacije emitenta vlasnici sudjeluju u stečajnoj masi tek nakon isplate potraživanja zaposlenika, vjerovnika i države. Pribavljanje financijskih sredstava emisijom dionica nosi sa sobom određene nedostatke. Emisija dionica se može tumačiti kao signal da menadžment tvrtke procjenjuje da je cijena dionice tvrtke precijenjena pa treba iskoristit povoljan trenutak za takav oblik financiranja. Još jedan nedostatak je taj da u uvjetima disperziranog vlasništva dionica vlasnici tvrtke su manjinski dioničari koji nemaju efektivnu kontrolu nad aktivnostima menadžmenta. U uvjetima pretežitog financiranja vlastitim kapitalom menadžment ima na raspolaganju značajan slobodni tijek novca koji mu omogućuje veliku slobodu u odlučivanju, te može djelovati primarno u osobnom interesu. Ovi razlozi su intenzivan val preuzimanja tijekom 80-ih smatraju se osnovnim razlozima relativno malog pribavljanja kapitala u razvijenim industrijskim zemljama emisijom dionica.

Zajmovna tržišta uključuju tržišta za kratkoročno , te srednjoročno i dugoročno zaduživanje. Pod tržištem dugoročnog zaduživanja u razvijenim zemljama se podrazumijeva zaduživanje emisijom obveznica tj. tržište obveznica. Međutim, obzirom da u industrijskim zemljama s financijskim sustavom orijentiranim bankama, industrijske banke imaju važnu ulogu u dugoročnom kreditiranju poduzeća, kao i u većini tranzicijskih gospodarstava i zemalja u razvoju, ovdje treba ubrojiti i bankarsko tržište dugoročnih kredita. Specifičnost tržišta bankarskih kredita sastoji se u tome što se ovdje ne radi o razmjeni jedne vrste robe za drugom, već o razmjeni novca za obećanje plaćanja u budućnosti, te u činjenici da su zajmovni ugovori po svojoj prirodi heterogeni.

Zaduživanje emisijom vrijednosnica ima određene sličnosti s tržištem za vlastiti kapital, s jedne strane, te određene sličnosti s tržištem bankarskih kredita. Holderi vrijednosnica imaju pristup samo javno raspoloživim informacijama o emitentu i ne mogu povući sredstva od emitenta. Zaduživanje na tržištu vrijednosnica kao kod bankarskih kredita nameće obvezu plaćanja fiksnih naknada što smanjuje slobodu odlučivanja menadžmenta. Banka je međutim u boljem položaju od investitora u kreditne vrijednosnice. Interesi investitora na ovom tržištu

22

nisu u potpunosti zaštićeni, dok banka može otkazati kredit, a ima i dobar uvid u poslovanje zajmoprimca, odnosno ima informacije koje nisu dostupne široj javnosti34.

.Hipotekarno tržište Hipotekarno tržište je podvrsta tržišta kapitala i jedan od najvažnijih pojedinačnih oblika sekundarnog tržišta u razvijenim zemljama. Visoki iznosi i dugi rokovi odobrenih hipotekarnih kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraživanjima osiguranim hipotekom sve češće trguje na sekundarnom tržištu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a još više na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoj ovog tržišta kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno pomaže država.

Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budućeg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne državne hipotekarne agencije emitiraju dugoročne dužničke vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve veće iznose kapitala na tržištu. U SAD nazivaju se MBB (Mortage Backed Bonds), a pojavljuju se u obliku MPT (Mortage Pass – Throug), MPTB (Mortage Pay – Throug Bonds), kao udjelni certifikati, kao privatni certifikati izdani na osnovi standardne hipoteke. Na taj način hipotekarne financijske institucije pribavljaju nova novčana sredstva za održavanje likvidnosti ili za nova kreditiranja. Hipotekarni kreditor najčešće i dalje upravlja hipotekarnim kreditima izdvojenim u posebni skup (pool) ili se ona izdvajaju u posebnu pravnu osobu (SPV – Special Purpose Vehicle). Isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklađeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im služe kao kolateral. Cijeli sustav ustrojen je tako da krajnji korisnik stambenih kredita obično i ne zna za postupke sekuritizacije, već od odobravanja do otplate kredita posluje samo sa svojim izvornim kreditorom35.

34 35

Vidučić, Lj. (2006): Financijski Menadžment str. 116. Leko,V. (2008) Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.66.

23

U Europskoj Uniji stambeni i ostali hipotekarni krediti financiraju se drukčije, iz prikupljenih depozita. U novije vrijeme primjetan je brži razvoj stambenog kreditiranja iz sredstava prikupljenih emisijom zadužnica (sekuritizacija pasive) i tehnikom izvanbilančne sekuritizacije potraživanja (aktive)36.

4.4. Sudionici na tržištu kapitala
Primarni izdavatelji vrijednosnica na tržišta kapitala su savezne, lokalne vlasti i korporacije. Savezna vlada izdaje dugoročne obveznice da bi financirali investicijske projekte, kao što su izgradnja škola i zatvora. Vlade nikad ne izdaju dionice jer ne mogu prodati prava vlasništva. Korporacije izdaju i obveznice i dionice. Jedna od najtežih odluka s kojima se suočava neka tvrtka jest treba li financirati svoj rast zaduživanjem ili emisijom kapitala. Raspored kapitala tvrtke između duga i temeljnog kapitala je njena struktura kapitala. Korporacije mogu ući na tržišta kapitala jer nemaju dovoljno kapitala da financiraju svoje prilike za ulaganje. Kao alternativu tvrtke mogu odabrati ulazak na tržište kapitala jer žele sačuvati svoj kapital za podmirenje neočekivanih potreba. U oba slučaja dostupnost efikasnim tržištima kapitala ključna je za kontinuirano zdravlje poslovnog sektora. Najveći kupci vrijednosnica tržišta kapitala su kućanstva. Često pojedinci i kućanstva polažu sredstva u financijske institucije, kao što su investicijski i mirovinski fondovi, koji koriste sredstva za kupnju instrumenata tržišta kapitala kao što su obveznice i dionice37.

4.5. Trgovanje na tržištima kapitala
Trgovanje na tržištima kapitala se odvija na primarnom i sekundarnom tržištu. Tržišta kapitala imaju dobro razvijena sekundarna tržišta. Na sekundarnom tržištu se odvija prodaja prethodno izdanih vrijednosnica. Važno je jer većina investitora planira prodati dugoročne obveznice prije njihovog dospijeća i, konačno, prodati svoje vlasništvo nad dionicama. Postoje dva tipa burzi na sekundarnom tržištu za kapitalne vrijednosnice: organizirane burze i izvanburzovna tržišta (OTC). Dok se većina transakcija tržišta novca odvija putem telefona, glavnina transakcija tržišta kapitala, mjereno prema volumenu, događa se putem organiziranih burzi.

36 37

Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.66. Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 242.

24

4.5.1. Organizirane burze vrijednosnih papira
Organizirana burza nalazi se u zgradi u kojoj se trguje vrijednosnim papirima (dionice, obveznice, opcije, i terminske ugovore). To je organizirano i centralizirano fizičko mjesto trgovanja vrijednosnim papirima na kojem članovi burze trguju prema specifičnom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastit račun (dileri, traderi). Burza je udruženje registriranih članova i na njoj mogu trgovati samo članovi burze koji na njoj imaju jedno ili više uplaćenih mjesta (seat). Posjedovanje jednog od 1366 mjesta na NYSE-u ja ulaznica za trgovanje na najvećoj svjetskoj burzi. Članstvo daje vlasnicima pravo da trguju dionicama i glasuju na sastancima burze. Najviša cijena ikad postignuta za mjesto na „Big Bordu“ bila je 2,65 milijuna dolara, 23. kolovoza 1999. Bez obzira na to koliko je skupo mjesto na burzi ono čak ne uključuje niti stolac.

Zadatak burze je osigurati infrastrukturu i trgovanje na njoj listiranim – uvrštenim dionicama. Prije uvrštavanja na listu vrijednosnica kojima se trguje na burzi, emitent vrijednosnice dužan je podnijeti burzi dokaze o ispunjavanju uvjeta za uvrštavanje (podaci o iznosu godišnje dobiti, broj dionica ponuđenih javnosti, broj krupnih dioničara, iznos neto aktive, minimalna tržišna vrijednost, minimalni broj vlasnika po 100 dionica i slično). Za uvrštavanje na burzu tvrtke moraju prihvatiti visoke standarde zaštite investitora, podnositi periodična i godišnja izvješća, organizirati skupove dioničara, iznositi financijske informacije u javnost38. Primjerice, NYSE potiče samo velike tvrtke na upis tako da bi volumen transakcija bio visok. Da bi se tvrtka upisala na NYSE mora udovoljavati sljedeće minimalne zahtjeve: · · · mora imati barem 2000 dioničara, od kojih svaki posjeduje 100 ili više dionica minimum od 1,1 milijun dionica kojima se trguje javno zarada prije oporezivanja od 2,5 milijuna dolara u vrijeme uvrštenja na burzu plus barem 2 milijuna dolara u zaradi prije oporezivanja u svakoj od prethodnih dviju godina. · tržišna cijena javnih dionica od 100 milijuna dolara ili više39.

Na burzi se trguje malim brojem najkvalitetnijih vrijednosnica uhodanih i poznatih domaćih ali i stranih tvrtki.

38 39

Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.58. Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 244.

25

New York Stock Exchange (NYSE), osnovna je 1782., najveća je svjetska burza. Na njoj se trguje sa 3558 vrijednosnice 2745 tvrtki, od kojih su 457 strane. Najviše uvrštenih izdanja predstavljaju obične dionice (2641) dok ostatak čine preferencijalne dionice (393), izvedenice (568) i varanti (6). Ima 351 članicu. Prosječni dnevni promet u 2006. bio je 87 milijardi USD s prosječnom cijenom dionice od 41,19 dolar. Ukupna vrijednost trgovanja na NYSE u 2006. bila je 22.000 milijardi dolara. Na NYSE je u 2006. bilo uvršteno i 205 obveznica od čega je 158 izdanja domaćih i 38 stranih korporativnih obveznica. Druga po veličini burza u SAD je Američka burza - AMEX (American Stock Exchange) krajem 2006. bile su uvrštene vrijednosnice 1.433 tvrtki. Zahtjevi za upis Američke burze manje su ograničavajući. Također postoje velike organizirane burze širom svijeta. Najaktivnija burza na svijetu ja Nikkei u Tokiju, ostale velike burze uključuju Londonsku burzu u Engleskoj, DAX u Njemačkoj i Toronto u Kanadi40.

Pored službene burze postoje burze unutar i burze izvan burze. NASDAQ u SAD-u i SEAQ u Britaniji su primjer burze izvan službene burze koje su zakonski priznate. Burze unutar službenih burzi često se nazivaju drugom, trećom i četvrtom burzom, pri čemu se pod ovim nazivima u pojedinim zemljama misli na različite sadržaje.

Pod drugom i trećom burzom u Italiji se smatra “Ristreto“ i “Terzo mercato“, a u Njemačkoj “Geregelter Freiferkehr“ i “Telefonverkehr“. U SAD-u se pod drugom burzom misli na Amex koji je nastao na uglu ulica Wiliam i Beaver, gdje su “curbstone“ brokeri trgovali špekulativnim vrijednosnicama manje poznatih kompanija kojima se nisu htjeli baviti članovi tadašnje NYSE. To je bilo drugo tržište i zvalo se “Curb“, a danas Amex. Pod trećim tržištem u SAD-u podrazumijeva se OTC, a u Europi nešto drugo, što ukazuje na nepreciznost ovih pojmova od zemlje do zemlje41.

4.5.2. Burzovni indeksi
Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tržištima. Koncipirani su tako da mjere i izvješćuju o promjenama vrijednosti izabranih grupa vrijednosnica koje su reprezentativne za cijelo tržište ili za neki njegov dio. Prosjek iskazuje aritmetičku sredinu grupe cijena (vrijednosnica), a indeks je prosjek u odnosu na ranije utvrđenu baznu tržišnu
40 41

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 242. Lovrinović, I. (1997): Novčano tržište, srce financijskog tržišta

26

vrijednost. Kako su indeksi rezultat stalnih promjena cijena izabranih vrijednosnica, oni upućuju na tendenciju kretanja cijena na cijeloj burzi ili određenom segmentu trgovanja, a odražavaju i kretanja nacionalnog i međunarodnog privrednog, političkog, socijalnog okruženja i događanja. Najstariji i najšire primjenjivani indeks je Dow – Jones Industrial Average indeks (DJIA) koji se izračunava na temelju zaključnih tečajeva na NYSE i odnosi se na američku privredu. Izračunava se posebnom formulom u koju su uvrštene cijene 30 reprezentativnih (blue chip), aktivnih, primarno industrijskih američkih korporacija, koje predstavljaju 1/5 tržišne vrijednosti američkog dioničkog kapitala. Indeks se primjenjuje od 1897. i objavljuje se dnevno. Dva su posebna Dow – Jones indeksa za područje prijevoza i (D.J. Transportation Average) i za komunalnu opskrbu (D.J. Utilities Average)42.

Slika 1. Prikaz 30 Blue chip korporacija Dow – Jones indeksa na dan 18.09.2009. Izvor: web publikacija Bloomberga, podaci dostupni na: www.bloomberg.com

42

Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.60.

27

4.5.3. Over the caunter (OTC) ili izvanburzovna tržišta
OTC tržište ne uključuju fiksno mjesto trgovanja i u pravili podrazumijevaju labaviju organizaciju, informacijsku strukturu i pravila trgovanja. Tržište kapitala stalno je podložno utjecajima novih informatičkih i telekomunikacijskih dostignuća. Burza je prisiljena prilagođavati se s tim novim promjenama, pa npr. NYSE specijalisti naloge više ne vode u papirnim knjigama već u elektronskim knjigama (electric book), a jedan broj naloga izvršava se automatski (DOT sustav na NYSE). Na taj način sve više briše granica između OTC tržišta i burze pri čemu budućnost ide u korist OTC tržišta.

OTC tržište silovito je napredovalo zahvaljujući tome što omogućuje pristup širem krugu investitora, omogućava veću konkurentnost i bolji uvid u sve vrijednosnice kojima se trguje. Sve potrebne informacije se mogu pročitati s ekrana pritiskom na tipku. Kompjuterski sustav OTC-a može procesuirati oko 450 milijuna dionica dnevno, s tim da ima rezervni sustav tako da ne može zatajiti43. Sustav kontinuirano na ekranima računala iskazuje kupovne i ponudbene cijene. Na zahtjev komitenta broker ili dealer telefonski kontaktira s drugim dealerom koji kupuje ili prodaje vrijednosnicu koja je predmet trgovanja . Posao se zaključuje telefonom telefaksom ili teleksom, bez fizičkog susreta sudionika. Promjene cijene unose se u računalo i automatski se uspostavljaju nove kupovne (bid) i prodajne (ask) cijene i kotacije. Dealeri su povezani u grupe koje trguju određenim izabranim vrijednosnicama. Ovo se tržište ponekad naziva i treće tržište44.

Američka Securities Exchange Commission (SEC) je 1968. zadužila NASD (Nacionalno udruženje dealera vrijednosnicama) da organizira ovo tržište. Nakon 13 godina udruženje osposobilo sustav automatskih kotacija – NASDAQ. Na njemu danas kotira 3.069 vrijednosnica, od kojih su 307 strane. Ukupna vrijednost trgovine dionicama na NASDAQ-u krajem 2006. iznosila je 11.807 milijardi dolara, a prosječni dnevni promet bio je 47 milijardi dolara. Prvenstveno je to dealersko tržište. Na njemu danas trguje 11000 dealera iz 790 tvrtki na više od 1.000 lokacija, 2 milijuna korisnika iz 83 zemlje ima stalni pristup sustavu a na njemu se dnevno trguje s približno 2 milijarde dionica45.

43 44

Foley, B.J.:(1998): Tržišta kapitala Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.59. 45 Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.59. izvor podataka: NASDAQ Stock Market (2008)

28

4.6. Vrijednosnice tržišta kapitala
Kao što smo već objasnili tržišta kapitala su tržišta na kojima se trguje vrijednosnim papirima čije je originalno dospijeće duže od jedne godine. Vrijednosnice tržišta kapitala dijele se u tri kategorije: obveznice, dionice i hipoteke.

4.6.1. Obveznice
Obveznice su dugoročne obveze koje izdaju korporacije i vladine jedinice. Obveznice su jedna vrsta zajma, prilikom uzimanja zajma zajmoprimac izdaje potvrdu na temelju koje investitor ostvaruje pravo na kamate prema unaprijed određenoj kamatnoj stopi, i obvezuje se do određenog roka u budućnosti vratiti i glavnicu iskazanu, u nominalnim ili realnim terminima. Ono prema čemu se prikupljanje novca obveznicama razlikuje od drugih vrsta zajmova je to što su one prenosive ili negocijabilne. Banka obično vodi normalan zajam u svojim knjigama sve dok se ne otplati, pa stoga postoji trajna veza između zajmoprimca i zajmodavca (banke). S druge strane, prvi kupac obveznice (investitor) ne mora stalno čuvati do dospijeća, on je može prodati drugoj osobi ili instituciji uz pretpostavku da postoji prikladno sekundarno tržište46.

Priljev od izdavanja obveznica koristi se za prikupljanje sredstava za potporu dugoročnim operacijama izdavatelja. Obveznice su vrijednosnice koje predstavljaju dug izdavatelja ulagaču. Obveznice obvezuju izdavatelja da plati određeni iznos na određeni datum, uglavnom sa periodičnom isplatom kamata. Nominalna vrijednost obveznice je iznos koju izdavatelj mora platiti po dospijeću. Kuponska stopa je kamatna stopa koju izdavatelj mora platiti. Stopa se uglavnom fiksira za trajanja obveznice i ne fluktuira sa kamatnim stopama na tržištu. Ako se ne udovolji uvjetima iz obveznice, vlasnik obveznice stječe prava na imovinu izdavatelja. Dugoročne obveznice kojima se trguje na tržištima kapitala uključuju dugoročne državne obveznice, municipalne obveznice i korporacijske obveznice47.

46 47

Foley, B.J.:(1998): Tržišta kapitala Leko,V. (2008): Poslovno bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje str.63.

29

Tržište obveznica se dijeli na tržište vladinih i korporacijskih obveznica, s tim da se tržište vladinih obveznica dalje dijeli na tržište državnih, municipalnih i tržište obveznica raznih državnih agencija.

Kada velike korporacije trebaju posuditi sredstva na duži vremenski period, mogu izdati obveznice. Većina korporacijskih obveznica ima nominalnu vrijednost od 1000 dolara i plaća polugodišnju kamatu (dva puta godišnje). Većina ih je također opoziva što znači da izdavatelj može otkupiti obveznice nakon određenog datuma. Uspješne korporacije izdaju neosigurane korporacijske obveznice, kao osiguranje im služi financijska snaga i moć zarađivanja kompanije. Nasuprot tome, osigurane obveznice omogućavaju u slučaju neplaćanja namirenje iz imovine emitenta (hipotekarne obveznice).

Državne obveznice predstavljaju najsigurnije ulaganje, s obzirom da je malo vjerojatno da će država bankrotirati. Ujedno je kamatna stopa na državne obveznice najmanja i predstavlja pokazatelj i početnu kamatnu stopu na sve ostale obveznice. Američka vlada emitira obveznice na točno određene rokove i na točno određene datume tijekom godine. Tako postoje u slučaju SAD-a obveznice na rok od dvije godine, a izdaju se mjesečno, zatim obveznice na rok od pet godina koje se izdaju kvartalno i obveznice na rok od 10 godina, koje se također izdaju kvartalno. Do 2002. godine američka je vlada izdavala i obveznice na rok od 30 godina (polugodišnje), no ukinula je navedenu emisiju kako bi smanjila dugoročne kamate stope (ako nema tih obveznica, tada će potražnja za obveznicama na rok od 5 ili 10 godina porasti, čime raste tržišna cijena, a smanjuje se kamatna stopa).

Municipalne obveznice ili obveznice lokalnih vlasti su vrijednosnice koje izdaju lokalne – općinske, županijske i državne vlasti. Municipalne obveznice jesu dug lokalnih jedinica vlasti i one nose nešto više kamatne stope od državnih, jer predstavljaju rizičnije ulaganje. U Americi, svi nivoi lokalnih jedinica vlasti koriste isključivo municipalne obveznice za financiranje svojih projekata. Korporacijske obveznice emitiraju se na rokove od 10 do 30 godina, a kamatne stope uglavnom su fiksne, sa polugodišnjom isplatom. Utržak od ovih obveznica se koristi za financiranje projekata od javnog interesa kao što su škole, komunalije i sustavi za transport. Postoje dvije vrste municipalnih obveznica: opće obveznice i prihodne obveznice. Opće obveznice nemaju neka određena sredstava kao osiguranje, niti je neki izvor prihoda određen za njihovu otplatu. Umjesto toga, njih podupire dobra volja i bonitet izdavatelja. To znači da izdavatelj obećava da će iskoristit svaki mogući 30

izvor da bi otplatio obveznicu kako je obećano. Većinu izdanja općih osiguranih obveznica moraju odobriti porezni obveznici, budući da su se porezni organi vlasti založili za njihovu otplatu. Prihodne obveznice, suprotno tome, podupire novčani tijek određenog projekta koji stvara prihode. Primjerice, prihodne obveznice se mogu izdati da bi se sagradio most, s mostarinom kao jamstvom otplate. Prihodne obveznice se izdaju češće od općih obveznica48.

4.6.2. Dionice
Dioničar posjeduje postotak udjela u poduzeću, u skladu sa postotkom držanih dionica. To vlasništvo je različito od vlasništva obveznice koja ne daje nikakav udio u vlasništvu već potvrđuje da je vlasnik kreditor poduzeća.

Dva su tipa korporativnih dionica obične i povlaštene dionice. Premda sve korporacije izdaju obične dionice, mnoge ne nude povlaštene. Oba tipa dionica nude investitorima dvodijelnu stopu povrata. Prvi dio je kapitalna dobit ako se tijekom vremena cijena dionice poveća, a drugi dio je periodična (obično tromjesečno) isplata dividende dioničaru. Često ulagači ostvare prinos iz oba izvora. Dividende povlaštenih dionica obično su unaprijed određene po fiksnoj stopi, dok dividende običnih dionica variraju tijekom vremena i stoga su nesigurnije49. Povrati su manje sigurni budući da se dividende mogu lako promijeniti, a nitko ne jamči povećanje cijena dionica. Unatoč rizicima, moguće je zaraditi mnogo novca ulaganjem u dionice, dok je to vrlo malo vjerojatno kada se ulaže u obveznice.

Dionice su riskantnije od obveznica, budući da dioničari imaju niži prioritet od vlasnika obveznica kada je poduzeće u neprilikama. Vlasništvo dionica daje dioničarima prava rezidualnih vjerovnika. Dioničari imaju prava na sva sredstva i zaradu preostalu nakon što su namireni ostali vjerovnici. Ako ništa ne preostane, ništa i ne dobiju. Većina dioničara ima pravo glasovati za direktore i o određenim stvarima, kao što su ispravci i dopune dokumenata o osnivanju društva te trebaju li se izdati nove dionice50.

Kao što smo naveli postoje dvije vrste dionica, preferencijalne i obične (ili redovite). Udjel običnih dionica u poduzeću predstavlja vlasnički udjel u tom poduzeću. Obični dioničari glasuju, primaju dividende i nadaju se da će cijena njihovih dionica porasti. Postoje različiti
48 49

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 250. Saunders, A., Millon Cornett,A.: Financijska tržišta i institucije str.220. 50 Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 258.

31

razredi običnih dionica. Obično ih se obilježava kao tip A, tip B i tako dalje. Nažalost tip ne predstavlja standardizirano značenje koje bi vrijedilo u svim tvrtkama. Razlike među tipovima uglavnom uključuju ili distribuciju dividendi ili glasačka prava. Važno je da ulagač u dionice zna točno koja prava idu uz udjel u dionice o kojemu razmišlja.

Preferencijalne dionice oblik su temeljnog kapitala u pravnom i poreznom smislu. Međutim, one se razlikuju od običnih dionica u nekoliko bitnih obilježja. Prvo, preferencijalni dioničari primaju fiksnu dividendu koja se nikad ne mijenja pa je preferencijalna dionica slična obveznici, kao što je slična i običnoj dionici. Drugo zbog ne mijenjanja dividende, cijena povlaštenih dionica relativno je stabilna. Treće, povlašteni dioničari uglavnom ne glasuju, osim u slučaju kada poduzeće nije isplatilo obećanu dividendu. Povlašteni dioničari imaju takvo pravo na sredstva s prednošću pred običnim dioničarima. ali je i to pravo u redoslijedu isplata pozicionirano tek nakon prava drugih vjerovnika, kao što su vlasnici obveznica. Manje od 25% posto novih izdanja vlasničkih udjela su preferencijalne dionice, a samo oko 5% sveukupnog kapitala sakupi se kroz povlaštene dionice. Razlog je možda što se preferencijalne dividende poduzeću ne odbijaju od poreza dok je to slučaj kod plaćanja kamata na obveznice. Prema tome, izdavanje povlaštenih dionica tvrtku uglavnom stoji više nego izdavanje duga, unatoč tome što povlaštene dionice imaju mnoge karakteristike obveznice51.

51

Mishkin, F.S.; Eakins, S.G.: Financijska tržišta+institucije str. 260.

32

5. Prikaz financijskih tržišta u RH
U Republici Hrvatskoj dominantnu poziciju u financijskom sustavu zauzimaju poslovne banke, čiji rad regulira i nadzire središnja banka – Hrvatska narodna banka (HNB). Poslovne banke najaktivnije su financijske institucije, i u platnom sustavu, i na sva tri financijska tržišta: novčanom, deviznom i tržištu kapitala.

Na novčanom tržištu poslovne banke prikupljaju slobodna novčana sredstva i pozajmljuju ih fizičkim i pravnim osobama. Banke pozajmljuju likvidnost i međusobno na tzv. međubankovnom tržištu, a povremeno uzajmljuju likvidnost na novčanom tržištu i od drugih pravnih osoba koje nisu banke. Banke to mogu činiti neposredno ili uz posredovanje Tržišta novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d. (poznato kao Tržište novca Zagreb, TNZ).

Na tržištu kapitala banke se pojavljuju u dvostrukoj ulozi, neposredno pozajmljujući kapital fizičkim osobama te pravnim osobama koje nemaju neposredan pristup tržištu kapitala, i ulažući u instrumente tržišta kapitala koje su izdale pravne osobe koje imaju neposredan pristup tom tržištu. Ulagati u instrumente tržišta kapitala mogu i sve druge pravne i fizičke osobe, uz posredovanje licenciranih brokera, koji tim instrumentima trguju preko Zagrebačke burze (ZB ili, engleskom kraticom, ZSE). Za urednu namiru transakcija kupnje i prodaje vrijednosnih papira na domaćem tržištu kapitala zadužena je Središnja depozitarna agencija (SDA).

Uz poslovne banke, bankarski sektor financijskih posrednika u RH čine još stambene štedionice i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR). Stambene štedionice potiču nacionalnu štednju i stambeno zbrinjavanje tako što prikupljaju štednju fizičkih osoba s ciljem da je nakon zakonski propisanog roka plasiraju tim istim osobama u obliku povoljnih stambenih kredita. HBOR ima ulogu razvojne i izvozne banke osnovane sa svrhom kreditiranja obnove i razvoja hrvatskoga gospodarstva. Interese bankarskog sektora kod nadzorno-regulatornih institucija i u javnosti zastupaju Hrvatska udruga banaka (HUB) i Udruženje banaka pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK).

33

5.1. Tržište novca Zagreb
Tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d. osnovano je 1990. godine, u skladu sa Zakonom o tržištu novca, kao uređeno mjesto javnog trgovanja sudionika novčanog tržišta.

Osnovna djelatnost Tržišta novca je organizirano povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta: novca (kuna i deviza), kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini dospijeća, te ostalih instrumenata novčanog tržišta.

Djelatnost Tržišta novca regulirana je Zakonom, Statutom i pravilnicima, a nadzor nad radom Tržišta, u skladu sa Zakonom, u ovlasti je Hrvatske narodne banke. Sudionici Tržišta novca, u skladu sa Zakonom, mogu biti banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali), Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija.

Osim organiziranog povezivanja ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta, Tržište novca je, u suradnji sa sudionicima, organiziralo i vodi projekt transparentnosti, te prati pokazatelje o njihovoj dnevnoj likvidnosti i poslovanju po razdobljima52.

52

Izvor: www.trzistenovca.hr

34

5.1.1. Instrumenti trgovanja na Tržištu novca Zagreb:
Novac: kune i devize, kratkoročne pozajmice (slika 1.) Kratkoročne vrijednosnice. Trezorski zapisi Ministarstva financija. Komercijalni zapisi.

Slika 2. Promet trgovanja u kunama i devizama u 2009. godini. Izvor: publikacija Tržišta novca Zagreb, podaci dostupni na: www.trzistenovca.hr

35

5.1.2. Kamatna stopa u 2008 i 2009. godini.
Na ovoj slikama vidimo prikaz kamatnih stopa u 2008 i 2009. godini po pojedinim mjesecima. Možemo primijetit iznimno visoke kamatnu stope u 2008. godini u mjesecu studenom te u 2009. godini u mjesecima veljača i ožujak gdje je potražnja znala biti i do pet veća od ponude (pogledati mjesec veljača slika 2.)

Slika 3. Prikaz kamatnih stopa po mjesecima u 2008. godini. Izvor: Publikacija tržišta novca Zagreb; podaci dostupni na: www.trzistenovca.hr

Slika 4. Prikaz kamatnih stopa po mjesecima u 2009. godini. Izvor: Publikacija tržišta novca Zagreb; podaci dostupni na: www.trzistenovca.hr

36

Slika 5. Trgovanje po rokovima u 2009. godini. Izvor: www.trzistenovca.hr

37

5.1.3. Sustav SETT
Tržište novca uvelo je početkom 2004. godine Sustav elektroničkog trgovanja-SETT koji je razvijen u suradnji sa Središnjom depozitarnom agencijom i koristi njezinu mrežnu infrastrukturu.

Sustav SETT omogućuje sudionicima interaktivno povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta i trgovanje u realnom vremenu, te stalan uvid u referentne pokazatelje. Integritet trgovanja novcem (kunama i devizama), kratkoročnim vrijednosnicama i ostalim instrumentima novčanog tržišta omogućuje sudionicima uspješnije upravljanje dnevnom likvidnošću kao i ukupnim poslovanjem, a organizirano trgovanje biva transparentnije, učinkovitije i suvremenije, što je u interesu svih sudionika.

Transakcije kratkoročnim vrijednosnim papirima sklopljene u SETT-u automatski se prenose u Sustav prijeboja i namire Središnje depozitarne agencije.

Sve dogovorene transakcije zaključuju se u SETT-u, a izravnim sudionicima u realnom vremenu dostupni su svi podaci o kretanjima na Tržištu novca, ponudi, potražnji i sklopljenim transakcijama.

Projekt informatizacije i Sustav SETT uvelike pridonose daljnjem razvoju hrvatskoga novčanog tržišta, što je primarni cilj Tržišta novca. Sustav je namijenjen svim sudionicima novčanog tržišta, a nakon početnog razdoblja predviđa se njegov stalan razvoj u skladu s razvojem ukupnoga financijskog tržišta53.

53

Izvor: www.trzistenovca.hr

38

5.2. Tržište kapitala u RH
U RH ima 29 investicijskih društava (brokerskih društava), a 21 je banka od Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga dobilo odobrenje za poslovanje s vrijednosnim papirima. Sva su navedena društva, uključujući Zagrebačku burzu, Središnje klirinško depozitarno društvo te Tržište novca, članovi Udruženja za poslovanje i posredovanje na financijskim tržištima HGK. U RH trenutačno je registrirano 38 društava za upravljanje investicijskim fondovima. Otvorenih investicijskih fondova ima 133, a zatvorenih investicijskih fondova 10. Pored toga, osnovan je Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te Umirovljenički fond. Sva su društva članovi Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK.

Radi promicanja razvoja i podizanja opće razine poslovanja, profesionalnog odnosa i stručnog obavljanja poslova upravljanja investicijskim fondovima po ekonomskim načelima i pravilima struke u skladu s dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom, radi osiguranja kvalitetne zaštite i ponašanja na tržištu, Udruženje je donijelo Kodeks poslovanja društava za upravljanje investicijskim fondovima.

Na tržištu također djeluju četiri društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom (četiri obvezna mirovinska fonda), četiri društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima koja upravljaju sa šest otvorenih i 15 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova te jedno mirovinsko osiguravajuće društvo54. Oni su članovi Udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava HGK. Strukovna udruženja osnovana su radi profesionalnog i stručnog usklađivanja te zaštite zajedničkih interesa svojih članica, a surađuju s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, Ministarstvom financija, Hrvatskom narodnom bankom te ostalim institucijama.

Zakon o tržištu kapitala stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine a uređuje uvjete za osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak postojanja investicijskog društva, tržišnog operatera i operatera sustava prijeboja i namire u RH; uvjete za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti i s tim povezanih pomoćnih usluga; pravila trgovanja na uređenom tržištu; uvjete za ponudu vrijednosnih papira javnosti i uvrštenje vrijednosnih papira na

54

Izvor: publikacija HANF-e: dostupno na; www.hanfa.hr

39

uređeno tržište; obveze u vezi s objavljivanjem informacija koje se odnose na vrijednosne papire uvrštene na uređeno tržište; zlouporabu tržišta; pohranu financijskih instrumenata i namiru poslova s financijskim instrumentima; ovlasti i postupanje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Agencija) pri provođenju Zakona. Ovim se Zakonom u pravni sustav RH prenose određene direktive Europske unije i detaljnije uređuje provođenje uredbi Europske zajednice. Zakon precizira poslovanje uređenog tržišta u RH kojim može upravljati samo burza sa sjedištem u RH, kao tržišni operater, na temelju odobrenja Agencije. Burza se osniva kao dioničko društvo u skladu s odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava. Temeljni kapital burze iznosi najmanje 40,000.000 kuna, a sve dionice burze glase na ime i izdaju se u nematerijaliziranom obliku. Burza može na temelju odobrenja Agencije obavljati ove djelatnosti: upravljanje uređenim tržištem; prikupljanje, obrada i objavljivanje podataka; vođenje službenog registra propisanih informacija, a na temelju posebnog odobrenja Agencije burza može obavljati i poslove upravljanja multilateralnom trgovinskom platformom. Burza može obavljati i djelatnosti razvoja, održavanja i raspolaganja računalnim programima za obavljanje prethodno navedenih poslova te usluge organizacije i provedbe izobrazbe namijenjene sudionicima tržišta kapitala. Burza obavlja i druge djelatnosti, samo uz prethodno odobrenje Agencije. Burza je dužna propisati i primjenjivati akte kojima se uređuju opći uvjeti poslovanje burze i uređenog tržišta kojim upravlja55.

5.3. Zagrebačka burza (ZSE Zagreb Stock Exange)
Početak rada moderne Burze u Hrvatskoj uslijedila je tek 1991. godine, kada je 25 banaka i 2 osiguravajuća društva utemeljilo Zagrebačku burzu kao centralno mjesto trgovine vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj. Tu funkciju Zagrebačka burza ima i danas. Od početnih dvadeset pet članova (brokerskih kuća), rastom i razvojem trgovanja broj se povećao na četrdesetak aktivnih trgovaca: banaka i privatnih brokerskih kuća. U samim počecima trgovalo se na velikim dražbama koje su organizirane u sjedištu Burze na Ksaveru i na kojima su svi brokeri bili fizički prisutni.
55

Izvor: publikacija HANF-e: dostupno na; www.hanfa.hr

40

Godine 1994. uveden je elektronički trgovinski sustav koji omogućava da brokeri članovi Burze budu telekomunikacijski povezani i trguju na Burzi ne napuštajući svoje urede diljem Hrvatske.

Koliko se brzo razvijalo dioničarstvo i burzovna trgovina u nas najbolje je vidljivo iz podatka da je u prvih pet godina nakon uvođenja elektroničkog sustava trgovanja, dakle od 1995. pa do 2000. godine, vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta (982.6%). Zagrebačka burza vrlo je aktivna i na međunarodnom planu: osnivač je i član Federacije Euro-Azijskih burzi i dopisni član Federacije Europskih burzi. Značajnu suradnju u domeni izrade načela korporativnog upravljanja ostvarila je s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), a u pojedinim projektima Zagrebačke burze sudjelovali su ili bili konzultirani djelatnici Londonske i Pacifičke burze te stručnjaci američkog SEC-a.

Trgovina vrijednosnim papirima (dionicama i obveznicama) na Zagrebačkoj burzi odvija se putem elektroničkog trgovinskog sustava. Brokerske kuće, članice Burze, povezane su posebnim telekomunikacijskim vezama sa sjedištem Burze i unose naloge za kupnju ili prodaju izravno iz svojih ureda te zaključuju transakcije s ostalim brokerima. Dakle, ne postoji jedno fizičko mjesto (tradicionalni floor) gdje se odvija trgovina vrijednosnim papirima, već ona teče putem elektronički povezanih trgovaca. Svi brokeri članovi imaju pristup trgovinskom sustavu u realnom vremenu (bez vremenskog kašnjenja/pomaka) kako bi bili u jednakom položaju glede istodobnog primanja informacija o trenutačnoj ponudi vrijednosnih papira.

5.3.1. CROBEX®
CROBEX® je službeni indeks Zagrebačke burze d.d. Počeo se objavljivati 1. rujna 1997. godine. Bazni datum je 1. srpnja 1997. godine, a bazna vrijednost 1.000. CROBEX® je indeks vagan na osnovi free float tržišne kapitalizacije, pri čemu je težina pojedine dionice ograničena na 15%. Ukoliko se nekom od dionica koje sačinjavaju CROBEX® nije trgovalo predmetnog dana, uzima se zadnja cijena. Računa se kontinuirano tijekom trgovine koristeći zadnje cijene.

41

Uvjeti za uključenje: Dionice trebaju zadovoljiti sljedeće uvjete kako bi bile uključene u CROBEX®: • trgovanje u više od 90% ukupnog broja trgovinskih dana u promatranom razdoblju; • free float tržišna kapitalizacija među prvih 20% dionica poredanih prema free float tržišnoj kapitalizaciji na zadnji dan promatranog razdoblja; • promet veći od 0,5% ukupnog prometa dionica u promatranom razdoblju.

Slika: 6. Kretanje Crobex indeksa u zadnjih 60 dana. Izvor: publikacija Zagrebačke burze, podaci dostupni na http://zse.hr

42

5.3.2. CROBEX10©
CROBEX10© počet će se objavljivati 7. rujna 2009. godine. Bazni datum je 31. srpnja 2009. godine, a bazna vrijednost iznosi 1.000. CROBEX10© je vagan na osnovi free float tržišne kapitalizacije, pri čemu je težina pojedine dionice ograničena na 20%. Ukoliko se nekom od dionica koje sačinjavaju CROBEX10© nije trgovalo predmetnog dana, uzima se prethodna zadnja cijena. Računa se kontinuirano tijekom trgovine koristeći zadnje cijene56.

Slika: 7. Kretanje Crobex10 indeksa u zadnjih 60 dana. Izvor: publikacija Zagrebačke burze, podaci dostupni na http://zse.hr

56

Publikacija Zagrebačke burze; podaci dostupni na http://zse.hr

43

5.3.3. CROBIS®
CROBIS® je službeni obveznički indeks Zagrebačke burze koji se počinje objavljivati 1. listopada 2002. godine. Kao bazni datum utvrđen je 30. rujna 2002. godine, a bazna vrijednost postavljena je na 100 bodova. CROBIS® je cjenovni indeks vagan na osnovu tržišne kapitalizacije, pri čemu težina pojedine obveznice u indeksu ne može prijeći 35%.

Nominalni Dospijeće Kamata iznos 500.000.000 RHMF-O-125A 23.05.2012. 6,875% EUR 4.000.000.000 RHMF-O-137A 11.07.2013. 4,500% HRK 650.000.000 RHMF-O-142A 10.02.2014. 5,500% EUR 350.000.000 RHMF-O-157A 14.07.2015. 4,250% EUR 5.500.000.000 RHMF-O-15CA 15.12.2015. 5,250% HRK 5.500.000.000 RHMF-O-172A 08.02.2017. 4,750% HRK 500.000.000 RHMF-O-19BA 29.11.2019. 5,375% EUR Tablica: 3. Prikaz 7 obveznica u sastavu CROBIS® , nominalni iznos, datum dospijeća te kamate. Izvor: Publikacija Zagrebačke burze; podaci dostupni na http://zse.hr Obveznica

Opće karakteristike tržišta: · · · Tržišna kapitalizacija 187,58. mlrd Kn Broj uvrštenih vrijednosnih papira 338. Broj uvrštenih dionica 279. Od čega je na službenom tržištu 16, na redovitom 243, a na MTP (Multilateralnoj trgovinska platforma) 20. · Broj uvrštenih obveznica 53. Od čega je korporativnih 24, državnih 29, a municipalnih 8. ·
57

Broj uvrštenih kom. zapisa 4.57

Publikacija Zagrebačke burze; podaci dostupni na http://zse.hr

44

Slika: 8. Kretanje Crobis indeksa u zadnjih 60 dana. Izvor: publikacija Zagrebačke burze, podaci dostupni na http://zse.hr

Možemo zaključiti da je domaće tržište kapitala u oporavku odnosno da prati kretanja na svjetskim burzama, na kojima je prošloga tjedna vladao pozitivni trend, tome je pridonijela i poticajna vijest vezana uz prekid blokade hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom. Crobex indeks skočio je prošloga tjedna 5,68 posto, dosegnuvši 2.141 bod, najvišu razinu od 2. lipnja, kada je iznosio 2.247 bodova. Crobex10 skočio je, pak, 5,12 posto, na 1.112 boda. Redovni promet dionicama prošloga je tjedna dosegnuo 171 milijun kuna, što je 23 milijuna više nego tjedan dana ranije.

45

6. ZAKLJUČAK
Brz razvoj financijskog tržišta u industrijskim razvijenim zemljama, a naročito u SAD-u, zahtijevao je i razvoj sistema suvremenih financijskih institucija koje su adekvatne potrebama, prije svega, investitora, a zatim i korisnika kapitala. Takav zahtjev se postavljao kao neophodan, jer je bankarski sektor organiziran na konzervativan način postao kočnica daljnjeg razvoja tržišnih odnosa i financijskog tržišta uopće. Reorganiziranje i prilagođavanje bankarskog sektora novonastaloj situaciji i novim potrebama je bilo sporohodnog karaktera iz mnoštva razloga, od kojih je najvažniji bio razlog neizvjesnosti i rizika u poslovima sa novcem i kapitalom, što novac i kapital po prirodi stvari nose sa sobom. Tim činjenicama se može zahvaliti što su zemlje sa razvijenim financijskim tržištem obogatile svoju financijsku strukturu nizom novih daleko fleksibilnijih i efikasnijih institucija od konzervativnih i sporo prilagodljivih bankarskih organizacija. Kao zaključak možemo reći da su tržišta novca i tržišta kapitala specifična po obimu, sudionicima i rizicima. Opisali smo na koji način novac odnosno imovina mijenja vlasnika na tržištima novca i tržištima kapitala, te zbog čega i kojim se financijskim instrumentima isto može ostvariti. Isto tako istaknuli smo i potrebu za informatizacijom tržišta, odnosno skrenuli pozornost na kod nas implementirane sustave koji su uvelike pridonijeli transparentnošću, učinkovitošću kao i uspješnijem upravljanju poslovanja. Isto tako primijetili smo pozitivan trend na domaćem tržištu kapitala koji se prenio sa svjetskih burzi, pri čemu je uvelike pridonijela i vijest prekida blokade pristupnih pregovora sa EU.

46

LITERATURA

Stručne knjige:

1. Leko, V.; Božina, L.: Novac, bankarstvo i financijska tržišta 2. Lovrinović, I.: Srce financijskog sustava 3. Mishkin, F.S.: Eakins S.G.: Financijska tržišta + institucije 4. Mrkušić,Ž.: Novčano tržište 5. Saunders, A.: Millon Cornett, M.: Financijska tržišta i institucije 6. Vidučić, Lj.: Financijski menadžment 7. Novak, B.: Financijska tržišta i institucije 8. Foley, B.J.: Tržišta kapitala 9. Cvijanović, J.: Determinante i funkcije tržišta kapitala u RH 10. Leko, V.: Poslovno Bankarstvo, pomoćni materijali za izučavanje 11. Svoboda, Z.: Banke i financijska tržišta 12. ZSE Godišnje izvješće

Web stranice: www.zse.hr www.bloomberg.com www.nyse.com www.hgk.hr www.trzistenovca.hr www.hnb.hr www.hanfa.hr

47

POPIS TABLICA Tablica Stranica

1. Prikaz funkcija posrednika i nefinancijskih kompanija 2. Prikaz funkcija koje obavljaju različite financijske institucije 3. Prikaz 7 obveznica u sastavu CROBIS®

3 12 44

48

POPIS ILUSTRACIJA Popis slika

Slika

Stranica

1. Prikaz 30 Blue chip korporacije Dow – Jones indeksa 2. Promet trgovanja u kunama i devizama u 2009. godini. 3. Prikaz kamatnih stopa po mjesecima u 2008. godini. 4. Prikaz kamatnih stopa po mjesecima u 2009. godini 5. Tablični prikaz trgovanja po rokovima 6. Kretanje CROBEX® 7. Kretanje CROBEX10© 8. Kretanje CROBIS indeksa u zadnjih 60 dana

27 35 36 36 37 42 43 45

49

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful