Tatauiranje i Stigmatizacija kod nekih prapovijesnih populacija jugoistočne Evrope

UDK 903.2 (497.6) Dr.Mario PETRIĆ Originalan nauĉni rad TATAUIRANJE I STIGMATIZACIJA KOD NEKIH PRAPOVIJESNIH POPULACIJA JUGOISTOĈNE EVROPE (Prilog paleoetnološkim razmatranjima) U ovom radu neće biti govora o ukrašavanju ljudskog tijela tatauiranjem ili drugim srodnim oblicima stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) kod recentnog stanovništva jugoistoĉne evrope, pobliţe, jednog dijela Balkana, iz razloga što je to posebna tema o kojoj je bilo već dosta napisa u dijelima većeg broja istraţivaĉa i opisivaĉa ovih obiĉaja. Naroĉito se to odnosi na obiĉaj tatauiranja kod katoliĉkog stanovnistva u Bosni i Hercegovini, gdje ono predstavlja nešto specifiĉno i osebujno u odnosu na tatauiranje kod nekih drugih etniĉkih grupa na Balkanu (nur. kod jednog dijela Albanaca, preteţito katoliĉke viere, te kod pravoslavnih aromunskih stoĉara u Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i Grĉkoj). Specifiĉnost u tatauiranju katolika Bosne i Hercegovine odraţava se prvenstveno u vitalnosti odrţavanja toga narodnog obiĉaja gotovo sve do današnjih dana, te nadalje, u obilju ornamentalnih motiva kojima je ukrašeno ljudsko tijelo. Mnogo je radova koji su na razliĉite naĉine pristupali razmatranju ukrašavanja ljudskog tijela, a posebno pitanju tatauiranju kod balkanskih naroda s manje-više zadovoljavajućim rješenjima i rezultatima, naroĉito kada je u pitanju porijeklo tog obiĉaja na spomenutom podruĉju. (1) Razloga ima više, ali je osnovni, po našem misljenju, bio taj, što se ovim pitanjima nisu bavili struĉnjaci s metodama koje se primjenjuju u etnološkoj i srodnim znanostima, ali i zbog toga što se nije prilazilo sustavnom prikupljanju graĊe kao neophodnom uvjetu zu svaki dalji rad na tom problemu. U tom je pogledu studija Ćire Truhelke o tatauiranju katolika u Bosni i Hercegovini bila je znaĉajan pomak u razjašnjenju povijesnih izvora antiĉkih pisaca, kao i mogućih saznanja o smislu i znaĉenju tog obiĉaja. (2) Kasnija su istrazivanja išla onim putem koji je, u znatnoj mjeri, pridonio objašnjenju gotovo svih sastavnica ovog obiĉaja kod balkanskih naroda.(3) Prije nego što nastavimo s navodima pisaca iz klasiĉne starine, duţni smo objasniti i druge oblike ukrašavanja tijela osim tatauiranja. Naime, još u ne tako davnoj prošlosti bila je poznata u jednom dijelu Bosne i Hercegovine STIGMATIZACIJA, odnosno jeden njen oblik - KAUTERIZACIJA. Sve donedavna se mislilo da postoji još jeden oblik stigmatizacije - SKARIFIKACIJA ili CIKATRIZACIJA u Hercegovini. Taj obiĉaj, koji se sastoji od urezivanja odreĊenih znakova u koţu poslije ĉega ostaju trajne brazgotine, raširen je kod naroda tamne kompleksije, a u našim krajevima nie nikada postojao. (4) MeĊutim, gotovo istovremeno kad se saznalo da u Hercegovini ne postoji skarifikacija, otkriven je obiĉaj ţeţenja koţe pomoću zapaljenog komadića truda-gube (Fomes fomentarius) kod Hrvata (Zlosela, Kupres) i kod Saba (Gubin, Ĉelebici, Ĉaprazlije u Livanjskom Polju) u Bosni, te u liĉkim Osredcima u Hrvatskoj. Taj obicaj ţeţenja koţe zovu u Livanjskom Polju “palit trudnjače”, a struĉni mu je naziv KAUTERIZACIJA. (5) Kao i tatauiranje, tako je i stigmatizacija bila raširena na velikom prostoru koji su zauzimala ilirska i traka plemena. O tom nas obavještavaju stari grĉki i Rimski pisci. Druge pak vijesti, koje su takoĊer zabiljeţene kod starih, mahom rimskih analista, potvrĊuju rasprostranjenost tih obiĉaja ne samo na tlu naseljenom ilirsko-traĉkim plemenima, nego i drugdje, kod drugih tadašnjih naroda. Dovoljno je spomenuti samo Tertulliana i Solinusa, koji posve jasno govore o tatauiranju i cikatrizaciji kod starih Britanaca: “Stigmata Britannorum”(6) ili “Per artifices plagaarum figural, jam inde a pueril variae animalium effigies incorporantum, inscriptiscue viscebirus homonis, incremento pigmentinotae crescunt. Net quicqam magis patientae loco nationes ferne ducunt, quam ut per cicatrices plurimum fuci Artus brisant” (7) Isto tako, i na drugoj strani Europe, na donjem Dunavu, zatim na sjevernim obalama Ponta sve do Volge, stari pisci obavještavaju o odrţavanju takvih obiĉaja kod tamošnjih plemena.

Chr. (9) Rimski pjesnik Valerius Flaccus u svom mitološkom epu Argonautica navodi. (10) što se bez sumnje moţe odnositi na obiĉaj kauterizacije kor Traĉana. I. da ne bi navodili još brojne antiĉke izvore.Najstariji izvor o postojanju tatauiranja u jugoistoĉnoj Europi. pri ĉemu su plemenitije imale bogatije i šarenije znakove. te otkriće kauterizacije 1965. navest ćemo zu nas i naše krajeve najpoznatiji podatak o ilirskom plemenu Japodima. kao i srodne stigmatizacije (cikatrizacija i kauterizacija). a s nešto izmjena u radu i proširena. toĉkaste linije i jeden Motiv u obliku cvijeta.) u svojoj Povijesti a odnosi se općenito na Traĉane: “Bockanje je kod njih znak plemstva. govoreći o njima. da je zarobljena traĉka djevojka voljela barbarski obiĉaj “šarenu i žigosanu ruku” (“picta manus. sl. bio u znatnoj mjeri prakticiran kod starih naroda Europe i da je rasprostranjenost obiĉaja bila takoĊer vrlo velika. napokon. kada je prva verzija ovoga rada iznesena na Savjetovanju etnologa u Splitu. u tom sluĉaju. Spomenut ćemo sliku traĉke Menade kod koje se na rukama i na nozi istiĉu cik-cak crte. pa tako i kod balkanskih naroda ostavio nam je Herodot (V Stoljeće a. N. te tiskana pod naslovom On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a part of the Balkans(13) Naša saznanja o obiĉaju tatauiranja te stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) nisu bila potpuna (nepostojanje skarifikacije u Hercegovini i općenito u Europi.) u svom djelu Geographica gdje. st. o kojima nas obavještava Strabon (I. Prije trideset godina. kaţe da se “bockaju kao i ostali Iliri i Tračani…” (11) Pisani dokazi o ukrašavanju tijela potvrĊeni su i arheološkim nalazima. godine kod današnjeg . Ovih nekoliko navoda dovoljno ukazuju da je obiĉaj tatauiranja. 01). ona predstavljala vjernu sliku tatauirane Traĉanke i ujedno bila likovna potvrda bilješkama starih pisaca o tatauiranju kod Traĉana (v. usaque placet. a onaj koji nije izbockan potječe iz prostog staleža” (8) Dio Chrysostomus još nadodaje da so u tom obiĉaju bile odane naroĉito ţene. (12) Tako ukrašenu sliku traĉke Menade moţemo protumaĉiti kao transponiranu predstavu iz stvarnog ţivota te bi. sed Barbara mento”).

Pravljenje brazgotina (ožiljaka) na tijelu i 4.zapadnu Hercegovinu. Drugom sloju balkanskog tatauiranja pripadaju sve one pojedinosti koje imaju analogiju na drugim stranama i . koji su iz Makedonije odselili u Grčku. a takodjer je bio poznato i narodima Starog vijeka. u prethistoriju. I kauterizacija i cikatrizacija mogu se svesti pod isti . 2. Prije nego što predjemo na razmatranje ovih pitanja. dok je cikatrizacija zastupljena pretežno kod tamnoputih naroda. ubrajamo i one zasebne elemente običaja tatauiranja. odnosno izvodjenje ukrasa na tijelu premazivanjem jedne ili više razičitih boja. unošenjem boje pod kožu pomoću bocanja iglom ili pak ušivanjem obojenog konca pod kožu.” (14) Dok je pitanje prihvaćanja obiĉaja tatauiranja i stigmatizacije od ilirskih starosjedilaca nedvojbeno.ukrašavanje bojom. kao što to potvrdjuju etnološka ispitivanja. Ima slučajeva da se oba načina ukrašavaju. poslije čega ostaju trajne brazgotine ili ožiljci. Dačanima i Agatirsima. Pravljenje ožiljaka žeženjem kože. ulozi i porijeklu tih obiĉaja. Drugi način ukrašavanja poznat pod stručnim nazivom tatauiranje izvodi se. pa čak i obično bojenje. te kod drugih balkanskih naroda. Ovom sloju pripadaju osnovne komponente zajedničke samo balkanskom tatauiranju i bez analogija na drugim stranama. druga tri načina su trajna. Za ovu priliku izdvajamo i navodimo jedno od završnih poglavlja. Bojenje ljudskog tijela zabilježeno je kod velikog broja današnjih etnografski zanimljivih naroda. Ilirima. u tom pogledu. Tračanima. a poznato je pod nazivom cikatrizacija ili skarifikacija. Bosnu i za Aromune. tatauiranje i cikatrizacija so srodne. tatauiranje više rašireno kod naroda sa svjetlijom bojom kože.stanovništva u Bosni i Hrvatskoj). koji u sebi sadrži autohtonu komponentu i čije porijeklo seže u daleku prošlost Balkana. prednjom Azijom i sjevernom Afrikom. koje glasi: “ iz svega što je do sada rečeno o tatauiranju kod balkanskih naroda proizilazi da se u genezi ovoga običaja postojala dva različna kulturna sloja: jedan. Unošenje boje pod kožu pomoću uboda iglom ili drugim šiljastim predmetom. duţni so upozoriti na nekoliko ĉinjenica u vezi s ukrašavanjem. Terminus technicus zu takav način izvodjenja ukrasa je kauterizacija. mogle se 1973. Ove dvije poslednje tehnike. Kod neslavenskog stanovništva Balkana (Albanci. Sarakacani) mogao se odvijati sličan proces prihvaćanja tatauiranja.Japodima. Dok je prvi način ukrašavanja tjela privremenog karaktera s obzorom na nestalnost boje. Četvrta tehnika je žeženje (paljenje) kože pomoću nekog upaljenog drvenog predmeta. Aromuni. ipak primjenjuju kod različitih naroda i rasa drugačije. u Bosni i u Hrvatskoj pomoću zapaljenog komadića truda-gube (Fomes fomentarius). Balkan povezuju s Kavkazom. 3. Postoje li neke indicije koje bi mogle uputiti na odrţavanje obiĉaja o kojima je rijeĉ i u prapovijesno doba koje je prethodilo Ilirima i Traĉanima? Namjera ovog priloga jest da se zu pomoć arheoloških artefakata pokuša odgovoriti na postavljeno pitanje. Treći način je ukrašavanje bez upotrebe boje pomoću urezivanja ukrasa u kožu. koji su specificni samo zu odredjene sredine . kako je već spomenuto. Prihvaćanje ovoga običaja od strane ranih slavenskih doseljenika bilo je moguće samo ondje gdje su postojali čvršći dodiri i asimilacija sa starim balkanskim stanovništvom. ukoliko nije već odranije postojalo kao autohtona pojava s obzirom na to da se radi o stanovništvu zu koje se smatra da pripada starobalkanskom supstratu. primjenjuju isto kod iste plemenske grupe. Tek nakon završnih analiza i razmatranja obiĉaja tatauiranja i kauterizacije kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. premda so postojali pokušaji da se i ovo pitanje riješi. ali se. općenito uzevši. takoĎer. U osnovi postoje četiri tehnike izvodjenja ukrasa na ljudskom tijelu: 1. Tako je. dotle je postojanje ovih obiĉaja u prapovijesnim formacijama jugoistoĉne Europe sasvim neizvjesno. Ovdje. a koje so u etnologiji općepoznate.” I nadalje: … Običaj tatauiranja do slavenskog naseljavanja na Balkan bio je poznat tadašnjem starobalkanskom stanovništvu . godine pristupiti stvaranju odreĊenih zakljuĉaka o glavnim karakteristikama.

kao gotove ĉinjenice. a donekle i kasnije. ili grupe ljudi.) Iz svega navedenoga se vidi da je upravo kod ukrašavanja pojedinca potrebno razlikovati s jedne strane otvorene. od ĉinjenice da se pruĉavanjem plastiĉnih tvorevina . Pitanje znaĉenja smisla ukrašavanja ljudskog tijela. mogu najbolje uoiti sve one kulturne pojave koje su sa ljudskim tijelom u prirodi stajale u tijesnoj vezi. dotiĉno kod balkanskih naroda. To stoga što kod jedne i druge tehnike na koži ostaju bezbojni žigovi. poznato je u nekim krajevima.biljeg ropstva. razlikovati ĉisto ukrasne elemente od socijalnih i ekonomskih. Vasić. Hoernes i M. Jedan od njih je. koje će se ovdje tretirati. kao što smo to na početku ovoga rada naveli. naprimjer nedostatak plastiĉnih tvorevina zu paleolitik na ovome podruĉju. sve plastiĉne tvorevine . vec na poĉetku so zapazili da se naša ispitivanja ograniĉavaju uglavnom na samo jednu prapovijesnu epohu . postoje i neki objektivni razlozi na koje se moţe odmah ukazati. Delikatnim pitanjem znaĉenja ukrasa na prapovijesnim tvorevinama pozabavili so se neki arheolozi poĉetkom XX stoljeca. ukrašavanje tijela bojenjem ili neĉim drugim. na primjerima ustanovljenim kod recentnih etnoloških naroda. ili postoje i neki drugi razlozi koji na to navode? Taj je problem naroĉito zamršen kada su u pitanju prapovijesne kulture.znaĉenje ukrašavanja ljudskog tijeela. Brojni su primjeri gdje je ukrašavanje (tatauiranje i cikatrizacija) oznaĉavalo plemensku pripadnost. Potrebno je kazati nekoliko rijei o onim arheoloskim faktorima koji su nam posluţili kao polazna toĉka. svakako u najvećim granicama opreznosti. mi ćemo u našim razmatranjima respektirati i rezultate do kojih je došla u tim pitanjima arheološka znanost. Osim naĉina izvoĊenja ukrašavanja ljudskog tijela. istina. a s druge strane postupni prestanak izradbe zemljanih statueta u postneolitskom . kozultirati ćemo etnološka tumaĉenja takvih pojava. ili pak prikrivene i zaboravljene apotropejske elemente i funkcije pojedinih oblika. od svih nabrojanih tehnika ukrašavanja ljudskog tijela jedino cikatrizacija (skarifikacija) nije poznata kod recentnog stanovništva jugoistoĉne Europe. pripada znanstvenoj domeni i arheologije i etnologije podjednako. kod Traĉana. ili je pak bilo obiljeţje poloţaja pojedinca u društvu (npr.statueta. Kao što smo već spomenuli.stigmatizacija. naime. zu jugoistoĉnu Europu glasoviti M. Osobito je zasluţan u tom pogledu Hoernes. nece doći u konaĉni izbor prilikom razmatranja pojave tatauiranja. kao što je npr. znak zrelosti u inicijacijama i so. Koristeći samo jedan dio arheološkog materijala došlo se do nekih saznanja koja mogu biti znaĉajna u rasvjetljavanju ovoga pitanja. Prije tog razdoblja. prapovijesnom materijalu kakav je prikazan u ovome radu. brazgotine (ožiljci). Kao rezultat tog izbora. ali će u zajednici s ostalim inventarom jednog arheološkog nalazišta biti od koristi u utvrdjivanju općeg. Ovdje su iz tih razloga uzeli u uţi izbor bez plastiĉne tvorevine s predstavama ljudskih likova koje nose sve atribute iz realnog svijeta. kulturnog profila dotiĉnog nalazišta. u ovom se dijelu balkana nije moglo ustanoviti nešto što bi bilo od znaĉaja u ispitivanju pojave o kojoj je rijeĉ. odnosno izvor u ovim razmatranjima. Problem postaje jos više zamršen kad se ta pitanja razmatraju na arheološkom. Pošli smo. Budući da pitanje. osnovno i najvaţnije je pitanje . smatrajući da nam jedino takve mogu biti od koristi. a i kod mnogih današnjih zaostalih naroda.naziv . iako ovo pitanje nije ni do danas u potpunosti riješeno. kao npr. koji je u velikom radu Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa (Praistorija likovne umjetnosti u Europi) izrazio mogućnost postojanja obiĉaja tatauiranja kod prapovijesnog stanovništva. kao i kod plemena Staroga vijeka. vrlo je kompleksno. Nije. Tu. a s druge strane.statuete. ili pak religijsko-magijska oznaka. boja (naroĉito crvena boja). svejedno kakvu smo kvalitetu odabrali u ovim ispitivanjima. Dakako. Prema tome i u razmatranju pitanja tatauiranja jedinu i najveću vrijednost mogu imati samo oni plastiĉni proizvodi prapovijesnog koroplasta koji predstavljaju ljudska bica.prilikom roĊenja djeteta. Da li se u svakom sluĉaju radi o teţnji pojedinca. dakle. nadalje je ono ponekad bio znak .metalnom razdoblju prapovijesti . Njegove so pretpostavke bile povod drugima da ich jednostavno preuzimaju bez ikakvih provjeravanja. samo za ukrašavanjem zbog ukrašavanja. Bojenje tijela u odreĊenim prigodama. a isto tako.neolitik.

Butmirskoj grupi. uostalom. bio je Hoernes (18) Drugi. premda su. iz razloga koji su vec prime navedeni (statuete s realnim predstavama). u svakom pogledu. Da bi se moglo prići razmatranju znaĉenja tih predstava na statuetama Butmira i butmirske kulture uopće. ali ovo posljednje nećemo ukljuĉiti zbog pomanjkanja zu nas zanimljivih artefakata. Iako je na podruĉju Bosne i Hercegovine zastupljeno nekoliko neolitskih kulturnih grupa (starĉevaka. slavonsko-srijemska. susrećemo s poznatim ilirskim i traĉanskim plemenima i njhovim susjedima kod kojih su posvjedoĉeni obiĉaji tatauiranja i stigmatizacije u pisanim izvorima. kao što so magijski plus i so. klasificirati te tvorevine prema naĉinu izradbe. (16) Prema tome. koja so obavljana u tom pravcu. svode se na utvrdjivanje negroidnih. . ukoliko so i dodirivali ovo pitanje. armenoidnih i europeidnih rasnih osobina neolitskog stanovništva Butmira. Naša razmatranja zapoĉet ćemo s neolitskom figuralnom plastikom Bosne. a u posebnu se grupu mogu svrstati tzv. na prvome mjestu. kao jedinoga predstavnika plastiĉne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Tako se navode pretpostavke da su figure ukrašene brazastim ubodima “predstavljale ljude obuĉene u ţivotinjsku koţu”. ali s izvedenim nogama. Sumarno uzevši. pripada samom neolitskom naselju u Butmiru koje je. Pored svih razliĉitih gledanja i pristupanja tom problemu. danilo-kakanjska. naroĉito interesovanje pobudila je butmirska plastika zbog izvanrednih realistiĉkih detalja lica i glava uopće. pobudilo veliko zanimanje u tadašnjim znanstvenim krugovima. nakon istraţivanja krajem prošlog stoljeća. vinĉanska. naša će razmatranja obuhvatiti samo butmirsku kulturnu grupu.kada se. Za sva ona nalazišta izvan Bosne korištena je struĉna literatura. kao jeden od osnovnih argumenata pri odredjivanju rasne i etniĉke pripadnosti butmirskih stanovnika sluţila je plastika iz tog naselja. koji su predstavljali sudionike odredjenih kultnih obreda. te keramiĉkih proizvoda s prekrasnim geometriĉkim ukrasima. postavljanja pitanja u kojoj so mjeri ovi plastiĉni proizvodi pouzdan Argument u pogledu rasno-etniĉke pripadnosti. kao i zbog toga sto nam je material bio dostupan i sto se mogao koristiti zu detaljnije analiziranje. Posebno mjesto. obavljane so na temelju prikaza glava figura. kao i zbog nekih drugih pojedinosti. Pritom je gotovo sva paţnja usredotoena na iznalaţenje rasnih osobina tako da su u većini sluĉajeva zanemareni i neki drugi detalji koji se na butmirskim statuetama istiĉu. Pored ogromnog broja kamenoga orudja i oruţja lijepo oblikovanoga i dotjeranog.(19) Ta se pretpostavka odnosi na onu grupu figura koje su ukrašene brazastim urezima preko ĉitave površine tijela. potrebno je. izraţavali so skeptinost kada je u pitanju tatauiranje ili su ĉak traţili drugo objašnjenje kada so razmatrali smisao i znaĉenje tih figura u duhovnome ţivotu neolitskih stanovnika Butmira. koji so gotovo specificna pojava butmirske plastike. ta podjela bi se svodila na slijedeće: a) statuete sa zaravnjenim donjim dijelom umjesto nogu. a u manjem broju na osnovi osobina predstavljenih na tijelu statueta. pripada i neolitsko naselje Nebo kod Travnika. ĉija je izradba vise šematizirana. u obliku brazda i zareza) preko ĉitave površine. kao i zakljuĉivanja o tom pitanju. Prvi koji je ukazao na mogućnost da se tu radi o ukrašavanju. realistiĉki predstavljen dio tijela s glavom. c) statuete kod kojih je saĉuvan samo gornji. jako naglašeni i realistiĉki predstavljeni ţenski atributi. s posudjem originalnih oblika.). (17) Analize. osim istoimenog nalazišta. adoranti. ili pak samo jednoga dijela tijela. te Kraljevina kor Novog Sehera. butmirska i dr. Razliĉita svojstva ljudskih figura iz Butmira navela so vec tada nekolicinu ispitivaĉa na pomisao (Hoernes. većina istraţivaĉa smatra da statuete iz Butmira reflektiraju tadašnje rasne osobine ljudi te kulture. kao sto je sluĉaj kod znatnijeg dijela te plastike. b) figure koje se ne razlikuju mnogo od prvih. ili ĉak tatauiranju. To se na prvom mjestu odnosi na ubode (toĉkaste. Ţupanić i neki drugi) da u njima traţe predstavnike i nosioce razliĉitih rasnoetniĉkih pripadnosti butmirskih stanovnika (15) I najnovija istraţivanja.

Iz ĉitavog tog skupa posebno se izdvaja jedna statueta koja je u znanstvenim krugovima poznata pod imenom Crnjkinja. Utisak što ga ostavljaju tako ukrašene figure jest da toĉkasti ubodi predstavljaju široku trakastu ogrlicu koja se spušta na prsa i po ledjima. ili pak samo dio oko pasa (v. 1-7 i 9).Općenita karakteristika prve grupe je u njihovoj šematizaciji. što se takodjer odnosi i na figure s oĉuvanim gornjim dijelom tijela. Tehnika kojom so trake izvedene s toĉkastim ubodima identiĉna je onoj na keramici istoga nalazišta. Sliĉan ovome je toĉkasti ukras bez urezane trake. a nastavlja se i završava na ledjima statuete. kojima ona zaista stvara asocijacije na ţene nekih crnaĉkih plemena . so. dok su u drugoj grupi predstavljeni dijelovi izvedeni realistiĉki. Ovoj tehnici bliski su urezi u vidu zareza preko ĉitavog tijela. Nadalje su tu prisutne i urezane vodoravne linije koje opasuju tijelo figure. prima i na ledjima. Ona je pobudila najviše paţnje zbog plastiĉnih oţiljaka na ledjima i kolutovima na nogama. a na jednoj je statueti ukras izveden u cik-cak crtama postavljenim okomito. mogu se razlikovati: figure s toĉkastim ubodima (taj je naĉin najĉesce zastupljen) na donjem dijelu. Istom takvom tehnikom ukrašene su i neke druge figure kod kojih toĉkasti ubodi zahvaćaju ĉitavo tijelo statuete. Prema tome kako su ukrašene pojedine figure. koji takodjer obuhvaća donji dio vrata i prednju stranu sve ispod grudi.

Ĉini mi se da upravo na tome stupnju društveno-ekonomskog razvoja društva valja traţiti i pravi procvat pojave ukrašavanja putem tatauiranja i cikatrizacije. Iako istodobno ukrašavanje s dvije razliĉite tehnike kod recentnih zaostalih plemena nije rijetkost. ona se . kao i mogućnosti zu usporedjivanje s primjerima iz stvarnosti . ali pojava o kojoj je rijec bit će i nadalje intenzivno zastupljena kod ţenskog spola. sl. Ne osporavajući mogućnost da te figure i predstavljaju sudionike nekog kultnog obreda. u ĉemu nas podrţava vec poznata ĉinjenica da je takva tehnika. pa se na tome nećemo zadrţavati. što nadalje upućuje na postojanje matrijarhatskih odnosa tadašnje rodovske zajednice. produţavaju se na prsa. na butmirskim plastiĉnim tvorevinama zastupljene su istodobno obje vrste trajnog ukrašavanja tijela. Benac (21). a završavaju na ledjima (v.izdvaja zaista kao nesto posebno. konaĉno. sastavljen od armenoidnih. etnoloških naroda.6. s. 7). u što ne sumnjamo. iskljuĉujuci mogućnost da se tu radi o nakitu. ali istovremeno traţi odgovor na pitanje: što u stvari predstavljaju punktirani ukrasi na butmirskim statuetama? Jesu li to ornamentarni dijelovi odjeće. kako je već spomenuto. pretpostavljajući da takve figure predstavljaju sudionika u odredjenim kultnim obredima (20) (v. ili se pak jednostavno bez komentara prelazi preko Toga. koji zahvaćaju donje dijelove tijela. nedvosmisleno govori o posebnom statusu i znaĉajnoj ulozi ţene u društvu. koje takodjer moţemo dovoditi u vezu s kultnim obiĉajima. nešto rjedje kod . dok na ostalim primjercima figura.(v. Zbog toga i tvrdimo da se na prvom mjestu kod tzv. onda se predstavljeni ukrasi na figurama ne mogu drugacije tumaĉiti nego kao vjerne predstave iz stvarnoga ţivota. nego i u drugim neolitskim nalazištima) predstavljaju iskljuĉivo ţenska bica. bilo dosta govora u posebnim studijama. vrlo vjerovatno. Prema tome. kod nekih arheologa postoji tendencija da se punktacije. odnosno tehnika ukrašavanja . zu razliku od nekih primjeraka gdje se odjevni predmeti daju naslutiti. o ĉemu je. Tu nam recentni primjeri mogu sluţiti kao potvrda reĉenome. Kasnije ćemo je susretati i kod muških suplemenika. ili je to tek izraz umjetniĉkog iţivljavanja bumirskog koroplasta. nekakav drugi nakit prenesen s keramiĉkih uzoraka i. 5. gotovo iskljuĉivo. predstavljaju u većini sluĉajeva nago tijelo koje se potpuno jasno oĉituje. ne navodeći kao potvrdu brojne analogije kod recentnih. Kao što je reĉeno. je li većina navedenih primjera ornamentirane butmirske plastike predstavljala reprodukciju iz realnog ţivota njenih stanovnika. u ovom smo sluĉaju skloni cikatrizaciju pripisati nosiocima negroidne rasne komponente Butmira.6a. ili pak tatauiranja. dakle opet karakteristika negroidne rase (v. kao sto je vec reĉeno. koja se u i u kasnijim povijesnim periodima i u izmijenjenim društveno-ekonomskim formacijama odrţava kao survival. 8-8a). ipak se u našem primjeru nameću i nehotice asocijacije na razliĉnu rasno-etniĉku pripadnost nosilaca butmirske kulture. a to svakako nije sluĉajno. ne bi se moglo prihvatiti mišljenje da so brazdasti ubodi odjevni predmet kada je sasvim uoĉljiva nagost figure sa ţenskim atributima (grudi). Heterogeni rasnoetniĉki sastav butmirskog stanovništva. 9). U odnosu na sve ostale statuete Butmira. sl.cikatrizacije (skarifikacije) i tatauiranja. Sara Ngambaye Kanembu (Sudan). I. europeidnih i negroidnih rasnih elemenata mogao bi. s toĉkastim i sliĉnim ubodima. Crnkinje zaista radi o predstavi cikatrizacije. Ograniavajuci se samo na afriĉki krug nalazimo cikatrizaciju naroĉito intenzivnu kod pripadnica plemena Ba Twa. Pretpostavke da se tu radi o ukrasu s odjeće ne mogu biti prihvaćene. oznaka na njemu. To. još jedna pojava koja pada u oĉi i koju ne smijemo mimoići! Figure u Butmiru ( i ne samo u Butmiru. Svakako. A kada je već rijec o realistiĉkom predstavljanju predstavljanju. vidimo tatauirane oznake. U uvjerenju da je mogao postojati obiĉaj skarifikacije. biti jedan od razloga odrţavanju dvaju naĉina. Toĉkasti pak ubodi na statuetama nagih ţena. To je izuzetno naglašena steatopigija. Sliĉnost koja se oĉituje u tehnici ukrašavanja nekih figura i keramiĉkih proizvoda ne mora biti razlog jednostavnog. Mahom svi istraţivaci ove kulture suglasni su u tome da ove oţiljke valja pripisati skarifikaciji tijela. Tome u prilog govorila bi još jedna pojava koja se kod ljudskih figura iz Butmira moţe uoĉiti. 4). O tome je posljednji raspravljao A. Ba Tonga (Banru). ne bi se mogli drugaĉije oznaĉiti nego kao skarificirani ukrasi. nadalje. primjenjivana kod tamnoputih naroda. odnosno zarezi na nekim statuetama iz Butmira oznaĉe kao odjeca. ţivotinjska koţa ili krzno. skarificirane ili tatauirane oznake. ogrlici i sl. Crnkinje s vrlo naglašenim plastiĉnim oţiljcima. so. Smatram da se na takvim primjercima statueta spomenuti oţiljci mogu prije oznaĉiti kao ukrasne predstave. Statuete. bez svake sumnje. kod pripadnika butmirske kulture podrţava nas i primjer tzv. mehaniĉkog prenošenja ukrasa sa keramike.zbog savršeno realistiĉki modeliranog tijela.

kod ţena Aromuna u Makedoniji. zatim kod Tonga i Nguni u jugoistoĉnoj Africi. Cjelokupni plastiĉni inventar sastoji se od nekoliko fragmenata statueta koje se ne mogu koristiti u razmatranjima. Medjutim. ili je barem donedavno primjenjivan u njihovoj saĉuvanoj plemenskoj kulturi. kao što je to potvrdjeno i na mnogim drugim plastiĉnim tvorevinama. naime. tatauiranje. Medjutim. Pa i na primjerima šematiziranih figura mogu se u većini sluĉajeva nazreti pojedinosti. Kauterizaciju su utvrdili u Bosni i u Hrvatskoj. Benac. kod Midgana u juţnoj Etiopiji i Somaliji. doba Ilira i Traĉana i brojnih susjednih plemena kod kojih je ustanovljen taj obiĉaj.bojenja i punktiranja na svojim plastiĉnim figuralnim tvorevinama. Ovo prapovijesno naselje nije bogato figuralnom plastikom. . ne dovodeći u sumnju obiĉaj bojenja lica ili tijela u svakodnevnom ţivotu ili u nekim posebnim prilikama. koje. nakon detaljnih razmatranja uporabe crvene boje na tom nalazu. Kao u Bosni i Hrvatskoj. odgovara onima iz Butmira. nadalje kod Nilota. onda je to takodjer vrlo znaĉajan podatak koji ne iskljuĉuje mogućnost primjene i drugih ukrasnih sredstava. a da ne spominjemo uporabu i jedne i druge tehnike kod suvremenih naroda. po naĉinu izrade i nekim detaljima. ono je u tom pogledu vrlo siromašno. Albaniji. Od ostalih nalazišta butmirskog kulturnog kompleksa potrebno je još spomenuti lokalitet Nebo kod Travnika. Za sada se moţemo zadovoljiti samo sa podacima iz kasnijih epoha. gdje taj obiĉaj postoji. Detalji koji su na njoj predstavljeni ne mogu dovesti u sumnju pitanje realistiĉko transponiranje predstava iz stvarnoga ţivota tadašnjih stanovnika. a izvan Europe jedino u Africi. u Etiopiji. moţemo s dosta razloga tvrditi da su detalji predstavljeni na našim statuetama odraz stvarnosti. veći znacaj ima primjerak jedne glave koja. zakljuuje da je “obiaj bojenja crvenom bojom prenesen iz stvarnog ţivota ili iz dalje lovaĉke tradicije ove društvene grupe. kao što je to sluĉaj sa spomenutom statuetom Crnkinja. štoviše takve koje predstavljaju prava remek-djela umjetniĉke izradbe.”(22) Ako se to moţe prihvatiti tako. koje su posluţile ĉak u odredjivanju rasne pripadnosti butmirskog stanovništva. o neolitskom nalazištu Vinĉa uSrbiji.Bušmana. da su traĉka i njima srodna plemena uvelike primjenjivala zu ukrašavanje i boje i tatauiranje istovremeno. u biti. oznaĉavaju realne predstave s odredjenim sadrţajem. O kategorizaciji butmirskih plastiĉnih proizvoda bilo je već prije govora. na prapovijesnom materijalu nismo mogli utvrditi postojanje takvog obiĉaja. Vaţnost toga nalaza zu nas se ogleda u tome što su se oĉuvali ostaci crvene boje kojom je bilo obojeno lice. te kod Zulua i Venda. nalazi u jednom drugom neolitskom kulturnom kompleksu izvan Bosne potvrdjuju postojanje obiju tehnika ukrašavanja . Preostaje da se još jednom naglasi da uz šematizirane primjere statueta nalazimo i sasvim realistiĉki izvedene. kam što je npr. obiĉaj je i u Africi raširen samo kod muškaraca. Kabila i dr. Radi se. Nedostatak figuralne plastike u nalazištu Nebo ne pruţa nam mogućnost da se s većom sigurnošću govori o postojanju i drugih naĉina ukrašavanja osim spomenutoga. a analogije nalazimo i na brojnim primjerima figuralne plastike naroda sa plemenskom tradicijom. Istraţivaĉ toga naselja A. Poznato je naime. Što se kauterizacije tiĉe. Naprotiv. Grĉkoj i Bugarskoj. Nama bliţi primjeri potvrdjuju da je obiĉaj tatauiranja najrašireniji kod ţenskog spola u Bosni (rjedje u Hercegovini). Prema tome. Da se i ne spominju predstava glava.

bolje ili gore. vola. koje je u arhajskom dobu obradjivala umjetnost u oblasti istoĉnih Grka… Vinĉine terakote so ideogrami svoje vrste. Ali. reprodukuje predstave i predmete. a izraz i oblik. je ona obradjuje. ovcu. navodi: “Vinĉini koroplasti nisu izradjivali terakote radi svoje zabave. izmedju ostalog. Vasić.Za razliku od butmirske plastiĉne umjetnosti. vinĉanske figure jasno predstavljaju i muškarca i ţenu u razliĉnim pozama. Od ljudskih figura preteţu one koje predstavljaju ţenu. Vinĉina plastika je ostala stalno na stupnju popularne (opšte narodne) umjetnosti kroz sve vrijeme svoga postojanja. s ogromnom brojem plastinih proizvoda. Dajuci opću karakteristiku vinĉanske plastike. jarca. te domaće ţivotinje: psa. davao koroplast. ili još bolje. Realistiĉki primjerci statueta vrlo so rijetki i ostaju usamljeni. vinĉanska kultura u Srbiji a posebno samo nalazište Vinĉa. niti su ih radili samo radi plastiĉnog predstavljanja ljudske i ţivotinjske figure bez ikakva drugog znaenja i smisla… Vinĉina plastika nije primitivna.vinĉine terakote .pravilno . Ovi ideogrami . koliko god izgledale jednoliĉne i na prvi pogled grube. predstavlja nam se sa stilizirano izvedenim ljudskim likovima. gdje u osnovi prema izradi figuralnih plastiĉnih proizvoda razlikujemo realistine i manje-više šematizirane ljudske likove. njen istraziva M. iju je sadrţinu i znaĉenje odredjivao intelektualni i religiozni ţivot njihovih kupaca.

Ove neprihvatljive tvrdnje odbaĉene so u ostalom u jednom posebnom radu nekolicine autora. dotiĉno o reprodukciji ukrašavanja iz realnog ţivota. ukupno uzet. ĉini nam se u najmanju ruku neprihvatljivo. mnogo puta sasvim radikalne. Zbog tog istog razloga. po jednom mišljenju. Otuda je potekla i raznolikost u mišljenima. M.“ovi ideogrami .b. Dodirujući pitanje tatauiranja na statuetama iz Vinĉe i vinĉanskog kulturnog kruga u Srbiji.ukazuju na sve teškoce koje se javljaju kada se prilazi razjašnjavanju detalja na ovoj plastici. prevladavaju takvi plastiĉni proizvodi kod kojih su dijelovi tijela. Osim ovih primjera mogu se navesti još i neki drugi. u opisu statuete. ne bi nikada mogle pruţiti”. a u donjim dijelovima paralelni i luĉni urezi. otklanjati mogućnost prenošenja ukrašenih dijelova tijela (tatauiranja) sa modela iz prirode.(28) Grupi iz Cucutenija najbliţi bi bio Fragment jedne stattete iz Vinĉe kojoj je oĉuvan donji dio tijela. M. plastiĉna koljena i modelirani listovi figure.11 a. na kojima M. kao i na arhajskim terakotama s Kipra” konstatirajući da plitka udubljenja preko tijela statuete perdstavljaju nabore odijela (v. pa i zu ĉuvenu grupu iz Ĉuĉutenija u Rumunjskoj. pa i od strane jednog te istog istraţivaĉa.s. Hoernes i H. Daljim analogijama statueta bi se mogle vezati zu neke primere plastike tesalijske Sesklo-kulture. odjeći ili nakitu na odjeći na primer. Vasić u uvodu svojega velikog rada Plastika Vinĉe. od grudi naniţe (v. Pomišlja se da bi to mogle biti predstave lica sa . dok po drugom mišljenju te predstave reprodukuju odijelo ili ornamente odijela iz prirode. Nije stoga cudo što su i već izreĉena mišljenja o ovome doţivjela ĉeste izmjene. Vasić priznaje predstave tatauiranja iskljuĉivo na licu statueta. Medjutim. Iznenadjuje da M. u tolikoj mjeri stilizirani da nije moguce odgovoriti šupravo predstavljaju te statuete. koje se na dotiĉnim djelovima tijela nosilo”. kao i u cijelom vinĉanskom kulturnom kompleksu. Schmidt urezane ornamente na figurama objašnjavaju predstavom tatauiranih “mustara” na ţivom ljudskom tijelu u prirodi (v. nego se zadovoljava kostatacijom da se “statueta moţe smatrati kao rijetkost u samoj Vinĉi”.c) (26). (24) Ovo je doista impresija koja u većini sluajeva ostavlja vinĉanska plastika. tj. Zato je naroito instruktiven primer jedne statuete iz Vinĉe. ne dovodeći pritom u sumnju da bi se tu radilo o neemu drugom. zapostavljajući one na tijelu statueta. Tako zakljuĉuje M. pravdajući to klimatskim uzrocima.c).vinĉine terakote pravilno razriješeni…” . a u tim udubljenjima se našlo ostataka crvene boje kojom je statueta bila obojena. kako je to autor zastupao. iskljuĉivši pritom mogućnost da se radi o predstavi odjeće ili neĉeg drugoga. urezani meandrasti ornamenti ispunjeni bijelom bojom. upravo ovaj posljednji navod M. predstavom plitko urezanih crta preko itave površine nagog tijela statuete.s. pruţaju za poznavanje vinĉine kulture najpouzdanije podatke. Statueta im crnu uglaĉanu površinu na kojoj su. kakvi nisu i ostali nalasci. kao i s ostacima boje u tim udubljenima. Prema tome. (27) Na primjeru te statuete ne bi se moglo reći da su sredstva tehnike urezivanja bila nedovoljna da bi se jasno razlikovale predstave stvarnih predmeta iz prirode od predstava njihovih ornamenata.b. Oslonit ćemo se stoga ovdje na one nalaze na kojima se predstave bar donekle dadu objasniti. te su.(25) Na drugom jednom mjestu.(23) Ali.b)(30). na uglaĉanoj crno-sivoj površini statuete nalaze se plitka udubljenja (ili urezani fini nabori) kojima je ĉĉitavo tijelo prekriveno. Vasić u svojim razmatranjima o ukrašavanju statueta iz Vince nije posvetio tome krasnom primjerku više paznje. Vasića . noge. gdje se našlo ostataka crvene boje.Vasić se iskljuĉivo oslanja na predstave koje se istiĉu na licu figure.b) (29) Vidljivi su gluteji. Upravo taj nalaz raspolaţe sa svim onim elementima koji olakšavaju znanstvenu obradu predmeta: realistikom predstavom figure. na gornjem dijelu iznad koljena. na kojima su preko ĉitave površine tijela vidljivi urezani ornamenti. utvrdjuje da je figura “obuĉena u tanko prozraĉno odijelo. manje-više ispunjeni bojom (v.razriješeni. U daljnjem opisu te statuete traţe se i nalaze analogije.s. 13a.10a. Prema opisu. Za razliku od nekoliko spomenutih primjera realistiki modeliranih figural u Vini. koja se s obzirom na njezinu tehniku izradu i na umjetniĉko prestavljanje ljudskog tijela. sasvim pribliţila realistiĉkim figurama butmira. takve predstave na tijelu statueta reprodukcije tetoviranih ukrasa. Ovo obrazlaţe time što je “predstave na licu naših statueta daleko lakše razumjeti i objasniti nego li one na tijelu tih statueta. Klimata. kao i lila posebno. u tom ogromnom inventaru plastinih proizvoda postoje i takvi primjerci ĉije su predstave na tijelu statueta mogu objasniti jedino kao ukrasni znaci. tako se i ovdje sa dosta vjerovatnoće moţe govoriti o prenošenju.s.12a. pa se tako dovodi u vezu sa sliĉnim nalazima iz predjela Karpata. Kao i u prethodnom sluĉaju. kroz koje se vide forme tijela.

U većini sluajeva glave je prevuĉena tankim slojem crvene zeljane prevlake na kojoj se nalaze bijelom bojom bez sjaja slikani ornamenti. a postoje i druga tumaĉenja. i to dvjema vrstama tehnike: slikanjem i urezivanjem. kao i na tijelu statueta. kada ni do danas još nije razjašnjen pravi smisao i znaĉenja tih statueta.maskom. Za nas je zanimljiva ĉinjenica da su se paralelno primjenjivala oba naĉina ukrašavanja. Urezani ornamenti na licu. na tijelu oblikuju trake. Postoji mišljenje da bi crteţi na licu takvih statueta mogle predstavljati tatauirane ukrase. ono što upada u oĉi na tim statuetama je njihovo ukrašavanje preko ĉitave površine tijela. ruku i glave. Urezi. dok bi se ornamentirane predstave na tijelu tih statueta trebale protumaĉiti kao prikaz odijela. . u znatnoj mjeri brojem nadmašuju slikane Ornamente. pak. Medjutim. (31) U spomenutom sluĉaju teško je donositi neke zakljuĉke. koje su naizmjence bojene crvenom bojom. pa i pretpostavke u vezi sa znaenjem tih ornamenata.

.

odnosno bojenje ljudskog tijela bilo u obiĉaju i da je izvodjeno usporedo s tatauiranjem. obiĉaj cikatrizacije i tatauiranja bio u punom zamahu.Sliĉan je sluĉaj i s nekim novijim nalazima u Bugarskoj. Svi tu plastiĉni predmeti s naznakama zu koje tvrdimo da predstavljaju tatuirane. buduća istraţivanja i drugih aspekata iz ţivota i kulture prapovijesnog stanovništva unijeti će još više svjetla u ovo delikatno pitanje. odnosno balkanskih zemalja.16). možemo pouzdano govoriti o postojanju običaja tatauiranja i cikatrizacije (skarifikacije kod neolitskog stanovnistva jugoistočne Europe.statuete. pro kojima ispitivaĉi toga nalazišta zakljuĉuju da je postojao obiĉaj tatauiranja i da je ono izvodjeno pomoću pintadera(33) (v. Za sada. s razliĉno urezanim ornamentalnim uzorcima.s.Amerika). Ostaci boje na peĉatima dokaz su te njihove namjene. naroĉito u sluĉajevima gdje je ruka neolitskog koroplasta primjenjivala i tzv. S ovih nekoliko primjera nije ni izdaleka iscrpljena sva ona masa plastiĉnih proizvoda kojom se moze nadopuniti. Pomponius Mela i drugi stari kroniĉari. a na osnovi naših razmatranja. svakako matrijarhatskom i gdje je. odnosno cikatrizirane ukrase pripadaju iskljuĉivo neolitskom kulturnom sloju. J. pintadere su mogle sluţiti u svrhu ukrašavanja ne samo plastiĉnih proizvoda nego i tkanine. pronadjeni su glineni peĉati tzv. konačno. kao što je to sluĉaj i kod nekih recentnih naroda (Maracayo u Kolumbiji.17). po našem mišljenju. a moţda negdje i demantirati ono što je ovdje iznešeno. jesu plastiĉne predstave ljudskih figura . moţemo iznijeti slijedeće: Jedini izvor koji indicira postojanje obiĉaja tatauiranja i cikatrizacije kod prapovijesnih ljudskih zajednica jugoistoĉne Europe. a vrlo je vjerovatno i ljudskog tijela. govori pored ostalog i ĉinjenica da su u našim primjerima predstavljeni odrazi iz realnog ţivota s naglaskom na sadrţajnoj strani. koje su u znatnijem broju pronadjene u nekim arheološkim nalazištima Bosne (Butmir) i Srbije (Vinĉa). U svakom sluĉaju. I. zu Traĉane i Agatirse. gdje so pronadjeni plastiĉni fragmenti s predstavom ljudskog tijela ukrašeni trakastim motivima(32) (v. a o čemu je bilo riječi i u ovome radu . što ima opet poseban znaĉaj zu daljnja izuĉavanja ţivota i društvenih odnosa u tim najranijim razdobljima ljudske zajednice.s. Pintadere. svi tu plastiĉni oblici-statuete predstavljaju ţenska bića. U svakom sluĉaju. Smatramo da je time pronadjen onaj “missing link” koji ovdje razmatranu neolitsku epohu povezuje s kasnijim ilirsko-tračkim i drugim plemenima o kojima nas podrobnije obavještavaju stari grčki i rimski pisci.14.15. Da se odista radi o transpodiranju predstava iz stvarnog ţivota na spomenute statuete i da se ne bi dovele u sumnju predstave koje su oznaĉili kao znakove tatauiranja i cikatrizacije. te se i u kasnijim društveno-ekonomskim formacijama odrţao u vidu survivala. slobodni stil. kao i u Vinĉi. kada se sve spomenuto uzme u obzir. kao što je to sluĉaj i kod mnogih drugih prapovijesnih proizvoda. Osim Toga. poduprijeti. U pogledu na spol. Da je slikanje. posebno jednog dijela Balkana. Bez svake je sumnje da je i to jeden od indikatora koji govori o znaĉajnoj i dominantnoj ulozi ţene u tadašnjem drustvu. istina iz kasnijeg vremena. uvjeravaju nas i podaci koje su nam ostavili Herodot.