NORME NEPOSREDNE PRIMJENE U MEUNARODNOM PRAVU

PREDMET: PROFESOR: ASISTENT: STUDENT: BROJ INDEXA: SMJER:

oktobar, 2011. SADRAJ:

1. UVOD.......................................................................................................................3 2. NORME....................................................................................................................4 2.1. Kolizione norme................................................................................................5 2.2. Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava.............................................7 3. NORME NEPOSREDNE PRIMJENE U MEUNARODNOM PRAVU............10 ZAKLJUAK.............................................................................................................12 LITERATURA...........................................................................................................13

1. UVOD
Izraz meunarodno privatno pravo, mada opeprihvaen u doktrini, ipak je nepodesan za oznaavanje ove pravne discipline. To pravo nije meunarodno, jer veinu njegovih pravila donose nacionalna zakonodavstva. Ono takoe nije ni privatno, jer njegova pravila ne sadre direktna materijalna rjeenja. Meunarodno privatno pravo bavi se privatnopravnim odnosima sa elementom inostranosti1. Meunarodno privatno pravo ima unutranje (interne) i vanjske (meunarodne) izvore. Unutranji izvori su domai ustav, zakoni i podzakonski akti. U pogledu unutranjih izvora u praksi postoje dva rjeenja: prema jednom, norme MPP obuhvaene su posebnim zakonom, ili se nalaze u uvodnom dijelu graanskog zakonika. U drugoj grupi zemalja norme MPP su fragmentarno rasporeene u zakonima kojima se ureuju pojedine oblasti privatnog prava. U SFRJ je 1982.godine donesen Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZMPP), koji je bih preuzela u svoj pravni poredak. Ovaj zakon gotovo u potpunosti regulie oblast kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van njegovog domaaja ostala materija privatnih prava stranaca. Pored ovoga, za MPP su znaajni i: Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u bih, Zakon o industrijskom vlasnitvu u bih, Zakon o osnovama vlasnikih odnosa, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju itd. Vanjski izvori MPP su multilateralni i bilateralni ugovori. Meu bilateralnim ugovorima posebno su znaajni ugovori o pravnoj pomoi, o priznavanju i izvravanju sudskih ili arbitranih odluka, ugovori o uzajamnom pravnom saobraaju, konzularni ugovori, trgovinski ugovori itd2.

1 2

Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010. Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

2. NORME
Norme su dokumenti doneseni konsenzusom i odobreni od priznatoga tijela, koji za opu i viekratnu uporabu daju pravila, upute ili znaajke za djelatnosti ili njihove rezultate s ciljem postizanja najboljeg stupnja ureenosti u danome kontekstu. Norme bi se trebale temeljiti na provjerenim znanstvenim, tehnikim i iskustvenim rezultatima, i biti usmjerene promicanju najboljih prednosti za drutvo. Ciljevi normizacije su3: poveanja razine sigurnosti proizvoda i procesa, uvanja zdravlja i ivota ljudi te zatite okolia, promicanja kvalitete proizvoda, procesa i usluga, osiguranja svrsishodne uporabe rada, materijala i energije, poboljanja proizvodne uinkovitosti, ogranienja raznolikosti, osiguranja spojivosti i zamjenjivosti te otklanjanja tehnikih zapreka u meunarodnoj trgovini. U meunarodnom privatnom pravu vae dva najoptija principa4: 1. Odgovor na pitanje koje je pravo mjerodavno za regulisanje privatnopravnih odnosa sa stranim ili internacionalnim obiljejima daju uvijek i samo norme meunarodnog privatnog prava (kolizione norme) drave u kojoj se pitanje postavlja; 2. Mjerodavno moe biti samo jedno od zakonodavstava sa kojima je sluaj povezan, i to ono sa kojim je povezanost najznaajnija. Njega suvereno odreuje drava u kojoj se pitanje postavlja, i to upravo svojim kolizionim normama. Obzirom da su kolizione norme za pojedine vrste privatnopravnih odnosa naelno sline u razliitim zemljama, moe se postaviti jo nekoliko opih principa meunarodnog privatnog prava:

3 4

http://www.hamag.hr/baza-znanja/upravljanje-poslom/norme.html Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

 pitanja linog statusa, porodini i nasljedni odnosi sa inostranim obiljejima su po pravilu podvrgnuti pravu drave ije su osobe dravljani (lex nationalis) ili drave u kojoj je njihovo prebivalite (lex domicilii); pitanja vlasnitva i druga stvarna prava po pravilu su podvrgnuti zakonima drave u kojoj se stvar nalazi (lex rei sitae); obligacioni odnosi (ugovorne obaveze, obaveze na naknadu tete i sl) po pravilu su podvrgnuti zakonodavstvu drave u kojoj su preduzeti akti vezani za nastanak obaveze (lex loci actus), ili njeno izvrenje, npr. Drave u kojoj je zakljuen ugovor (lex loci contractus), drave u kojoj treba nastupiti izvrenje ugovorne obaveze (lex loci solutionis), drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja na kojoj se zasniva zahtjev za naknadu tete (lex loci delicti) ili drave u kojoj su nastupile tetne posljedice takve radnje (lex loci leasionis). formalna (proceduralna) valjanost svakog pravnog posla po pravilu je podvrgnuta propisima zemlje u kojoj je pravni posao nastao (pravilo locus regit actum); 2.1. Kolizione norme5 Vezivanje, lokalizacija ili alokacija privatnopravnih odnosa u MPP vri se pomou faktora lokalizacije, taaka vezivanja ili odluujuih injenica (teinih kontakata), koje se ugrauju u kolizione norme. Odluujue injenice utvruje zakonodavac. Kod utvrivanja odluujuih injenica, odnosno najblie veze, u evropskom MPP dominira aprioristiki metod. Taj metod je zasnovan na specijalnim pravnim normama koje se nazivaju kolizione norme, a koje na posredan nain reguliu privatnopravne odnose sa stranim elementom. Objektivni cilj kolizione norme je da odredi pravo drave sa kojim je konkretan sluaj u najtjenjoj vezi. Ona dakle ne rjeava odnos meritorno, ve samo upuuje na pravo drave koje e biti primijenjeno za meritorno rjeavanje sluaja. Takva norma prvenstveno mora imenovati pitanje, tj.odnos na koji se treba primijeniti, te fiksirati teinu taku vezivanja. Tako e koliziona norma koja se npr. Odnosi na formu braka glasiti ovako: Na formu zakljuenja braka primjenjuje se zakon drave u kojoj se
5

Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

brak zakljuuje. U navedenom primjeru pitanje na koje se norma odnosi je forma zakljuenja braka, a teina taka vezivanja je mjesto zakljuenja braka. Konani rezultat primjene ove kolizione norme sastoji se u tome to e brak zakljuen u skladu sa propisima zemlje zakljuenja, biti valjan i izvan zemlje zakljuenja. Teina vezanost fiksira se u zavisnosti od karaktera pravnog pitanja. Tako npr, ako se radi o materijalnim pretpostavkama za zakljuenje braka (sposobnost za stupanje u brak), koliziona norma e fiksirati drugu teinu taku vezivanja (koja se odnosi na osobe buduih suprunika) i glasie npr: Materijalne pretpostavke za zakljuenje braka sa stranim elementom ocjenjuju se po zakonu drave iji su dravljani budui suprunici. Pravna kategorija na koju se odnosi koliziona norma moe biti manje ili vie precizna. Tako se norma moe odnositi na ugovor u cjelini ili na pitanje sposobnosti stranaka, na graanskopravni delikt u cjelini ili samo na pitanje protivpravnosti radnje, itd. Klasifikacija. Klasina podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane. Jednostrana uvijek upuuje na jedno (najee domae) pravo u vezi sa odreenim pravnim pitanjem. (Npr: forma braka propisana ovim zakonom, obavezna je za sve brakove koji se zakljuuju na domaoj teritoriji). S druge strane, dvostrana (ili viestrana) koliziona norma bira mjerodavno pravo izmeu 2 ili vie prava povezanih sa sluajem i od okolnosti konkretnog sluaja zavisi na koje pravo e ona uputiti (npr: za nasljeivanje je mjerodavno pravo drave iji je dravljanin bio ostavilac u vrijeme smrti). Obzirom na nain upuivanja na mjerodavno pravo, kao i na stepen uoptenosti, viestrane kolizione norme su principijelnije i poeljnije u MPP. Kolizione norme mogu se klasificirati i na alternativne i kumulativne. Alternativne utvruju 2 teina kontakta, pa time 2 ili vie potencijalno mjerodavna prava. Kumulativne norme upuuju na istovremenu primjenu prava 2 ili vie drava. Primjer alternativne kolizione norme postoji u oblasti graanskopravnih delikata, gdje se obino predvia alternativna primjena prava drave u kojoj je izvren delikt ili prava drave u kojoj je nastupila teta, pri emu je povoljnost za oteenog odluujui kriterij za izbor mjerodavnog prava. Kumulativne kolizione norme najee su kod regulisanja statusnih i porodinih odnosa, ime se nastoji u vie zemalja osigurati validnost pravnog odnosa. Npr, da bi se razveo brak sa stranim elementom, potrebno je da je brakorazvodni uzrok predvien istovremeno u zakonu zemlje iji organ razvodi brak, i u zakonima drava iji su dravljani brani drugovi.
6

Dakle, moderne kolizione norme nastoje premostiti jaz izmeu slijepe kolizione pravinosti, tj. Uoptavanja bez obzira na meritorni ishod spora i materijalne pravinosti u konkretnim sluajevima. Sa istim ciljem moderne evropske kodifikacije MPP pribjegavaju tzv.generalnim klauzulama odstupanja, koje ovlauju sud da izuzetno ne primijeni pravo mjerodavno po kolizionim normama, ako je sluaj samo povrno vezan sa dotinom zemljom, a pokazuje mnogo tjenju vezanost sa nekim drugim pravom. 2.2. Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava6 Ako je koliziona norma u konkretnom sluaju uputila na primjenu nekog stranog prava, to strano pravo je potrebno saznati i tumaiti, tosamo po sebi moe izazvati odreene komplikacije. Osim toga, mogue je da u konkretnom sluaju postoji neki od zakonom propisanih razloga koji obavezuju domai organ da odstupi od primjene stranog mjerodavnog prava. Problem saznanja stranog prava. U sluajevima bez internacionalnog obiljeja vai maksima po kojoj sud poznaje pravo (iura novit curia). Meutim, kad se radi o primjeni stranog prava, postavlja se pitanje kako saznati sadraj stranog zakona. U uporednom pravu postoje 2 razliita pristupa rjeavanju ovog problema, u zavisnosti od toga da li se strano pravo tretira kao ravnopravno domaem, ili se tretira kao injenica. U prvom sluaju organ koji vodi postupak ima slubenu obavezu da sazna strano pravo, au drugom sluaju to bi bila obaveza stranaka koje dokazuju injenice u postupku. Tretiranje stranog prava kao injenice karateristino je za anglosaksonsko pravo. U Engleskoj vai oboriva pretpostavka da je dotino strano pravo jednako engleskom. Zainteresirana strana moe dokazivati suprotno, tj. Moe dokazivati postojanje i sadraj stranog prava. Dokazivanje se izmeu ostalog vri i pomou svjedoka, koji imaju isti procesni poloaj kao i svjedoci koji svjedoe o drugim procesnim injenicama. S druge strane, pravni sistemi zasnovani na tradiciji civilnog prava ne

Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

poznaju dokazivanje stranog prava pomou svjedoka, jer se stranom pravu daje tretman prava. Ako se uzima iskaz strunjaka, onda on ima tretman vjetaka. Primjena alternativnih kolizionih normi, koje ukazuju na vie potencijalno mjerodavnih prava, namee nunost usporedbe razliitih stranih prava i njihovih rjeenja kako bi se postiglo poeljno meritorno rjeenje. Dakle, sud je prinuen da po slubenoj dunosti ispita sadraj stranih zakonodavstava indiciranih alternativnim kolizionim normama. Prema naem ZMPP, sud ima obavezu da utvrdi sadraj stranog mjerodavnog prava po slubenoj dunosti, ali u tom cilju on moe upotrijebiti i javnu ispravu koju u postupku podnesu stranke. Ako na taj nain ne moe saznati sadraj stranog prava, sud se moe obratiti Ministarstvu pravde. Bitno je napomenuti da u praksi sudovi uvijek pokazuju tendenciju za primjenom domaeg prava, uvijek kad za to postoje manje ili vie opravdani razlozi. Tumaenje stranog prava u praksi se svodi na 2 problema: (1) da li strano pravo tumaiti po principima i shvatanjima domaeg prava, ili dotine strane zemlje, te (2) kako primijeniti pravne ustanove stranog prava koje su eventualno nepoznate domaem pravu. U teoriji i praksi vladajue stanovite je da pojmove i ustanove stranog prava treba tumaiti prema pravnim shvatanjima i principima dotinog stranog pravnog sistema. Ovakav stav prihvata i ZMPP. Razlozi za odstupanje od primjene mjerodavnog prava. Kolizione norme u naem pravu su imperativne i po pravilu se moraju primijeniti po slubenoj dunosti uvijek kad sluaj sadri inostrane elemente. Od ovog pravila postoje odreeni izuzeci i to: Renvoi (ranvoa) (uzvraanje i upuivanje na dalje pravo). To je pojava da se umjesto mjerodavnog stranog prava ipak primijeni domae, ili neko drugo strano pravo umjesto onog koje je oznaeno kao mjerodavno. Zasniva se na stanovitu da domaa koliziona norma, kad upuuje na strano pravo, ne upuuje na konkretnu oblast stranog prava, ve na strano pravo u cjelini, a time i kolizione norme tog prava. Ako i domae i strano pravo sadre istu kolizionu normu za konkretno pitanje, problema nema.

Npr. Nae i austrijsko pravo sadre istu kolizionu normu kad je u pitanju ocjena poslovne sposobnosti fizikog lica: mjerodavno je pravo drave ija je osoba dravljanin. Prema tome, ako se kod nas ocjenjuje poslovna sposobnost Austrijanca sa prebivalitem u bih, po naoj kolizionoj normi mjerodavna je starosna dob koju propisuje austrijsko pravo. Isto to predvia i austrijska norma, pa u takvom sluaju ne moe nastati renvoi. S druge strane, ako se u istom sluaju radi npr. O dravljaninu V.Britanije, naa koliziona norma uputila bi na englesko pravo. Meutim, engleska koliziona norma za ocjenu poslovne sposobnosti upuuje na pravo prebivalita osobe, tj. Na nae pravo. Dakle, engleska koliziona norma je uzvratila na nae pravo, isto kao to bi uputila na neko dalje pravo npr.francusko, ako je prebivalite osobe u Francuskoj. Stanovita u vezi sa renvoi su razliita u uporednom pravu i kreu se od eksplicitnog prihvatanja (npr. U Poljskoj), preko rjeenja u kojima se prihvata samo uzvraanje (Njemaka, Albanija, Rumunija itd) do potpunog odbacivanja (Grka, Italija, Egipat, Brazil). Na ZMPP konstituie obavezu domaeg organa da prethodno, tj. Prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjeenje moe dovesti do nastanka beskonanog kruga. Naime, mogue je da nae pravo upuuje na pravo zemlje X, ona svojom kolizionom normom upuuje na zemlju Y, ova na zemlju Z, a zemlja Z ponovo na pravo zemlje X. Mada bi ovakav sluaj u praksi bio vrlo rijedak, takva mogunost se ipak ne moe iskljuiti u potpunosti. Rjeenje ovakvog sluaja nije eksplicitno dato u ZMPP, a prema miljenjima strunjaka, u takvom sluaju bi trebalo primijeniti pravo koje je prvobitno indicirano naom kolizionom normom. Takoer susreemo slijedee: 1. 2. 3. Izigravanje zakona (fraus legis) Javni poredak Fenomen tzv.Normi neposredne primjene

3. NORME NEPOSREDNE PRIMJENE U MEUNARODNOM PRAVU

Fenomen tzv.normi neposredne primjene. Unutar svakog pravnog sistema postoje propisi koji usljed svog naroitog znaaja zahtijevaju bezuslovnu primjenu i kao takvi moraju biti izvan dometa kolizionog sistema. Dakle, takvi domai propisi se pred organima domae drave primjenjuju uvijek, bez obzira na kolizione norme koje bi upuivale na primjenu nekog drugog prava. U naoj literaturi za takve norme koristi se termin norme neposredne primjene7. Usprkos ovoj odluci, preostalo je dalekosenije pitanje vezano uz interpretaciju i primjenu ustavne odredbe o stalnosti sudake funkcije, kao uostalom i niza slinih normi. Prema uvrijeenoj doktrini, postoje dvije vrste ustavnih normi tzv. norme neposredne primjene, koje vae izravno, te norme deklarativnog karaktera za ije je vaenje potrebno donijeti provedbeni propis. Na istome tragu bilo je odreeno da se odredbe Ustava za iju primjenu se, prema Ustavu, ne mora donijeti ustavni zakon ili drugi provedbeni propis primjenjuju neposredno od dana proglaenja Ustava. Promatrajui je iz ove perspektive, neki teoretiari ustavnog prava smatrali su da je odredba o stalnosti sudake funkcije, kao bezuvjetna i jednostavna, norma neposredne primjene, pa da se kao takva trebala izravno primjenjivati od donoenja ustava. Prevladalo je, meutim, drugaije miljenje: ova je odredba, unato nepostojanju izravne ustavne podloge za takvo tumaenje, interpretirana kao norma uvjetovana imenovanjem u skladu s lankom 121. Ustava. Prema tom tumaenju, privilegij stalnosti sudake dunosti uivaju samo suci koji bi na "stalan" mandat bili imenovani na nain predvien Ustavom, a ne suci imenovani prema dotada vaeim propisima, tj. na vremenski ogranieni mandat. Na ovaj je nain reflektirana i promjena politike klime naime, ovakav je pristup odraavao sve izraeniji politiki stav da samo suci imenovani za mandata (i pod utjecajem) nove vlasti mogu raunati na stalnost funkcije; ostalima je poslana implicitna poruka o poeljnosti njihovog povlaenja s funkcije pod prijetnjom razrjeenjem.

Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

10

Efektivno, takvo je tumaenje znailo suspenziju naela stalnosti (a time i neovisnosti) sudake funkcije na dulje vrijeme. Naime, lanak 3. Ustavnog zakona za provedbu Ustava koji je trebao odrediti rok za donoenje provedbenih zakona i drugih propisa potrebnih za "aktiviranje" onih ustavnih odredbi koje se ne mogu neposredno primijeniti, bio je izmijenjen jedanaest (11) puta, svaki puta produujui izvorno odreeni rok od godine dana koji je isticao, tako da je na kraju posljednji i konani rok koji dalje vie nije bio produivan istekao. Kako e se kasnije pokazati, ovo dugo razdoblje nesigurnosti imalo je dalekoseni utjecaj na kvalitetu sudakih kadrova te je u velikoj mjeri doprinio kritinom stanju pravosudnog sustava.

11

ZAKLJUAK
Prema uvrijeenoj doktrini, postoje dvije vrste ustavnih normi tzv. norme neposredne primjene, koje vrijede izravno, te norme deklarativnog karaktera za iju je pravovaljanost potrebno donijeti provedbeni propis. U skladu s time, bilo je odreeno da se ne mora donijeti ustavni zakon ili drugi provedbeni propis, primjenjuju neposredno od dana proglaenja Ustava. Promatrajui je iz ove perspektive, neki teoretiari ustavnog prava drali su da je odredba o stalnosti sudake funkcije, kao bezuvjetna i jednostavna, norma neposredne primjene, pa da se kao takva trebala izravno primjenjivati od donoenja ustava. U praksi je sredinom devedesetih godina prevladalo drukije miljenje: ova je odredba, unato nepostojanju izravne ustavne podloge za takvo tumaenje, interpretirana kao norma uvjetovana imenovanjem u skladu s lankom 121. Ustava. Prema tom tumaenju, privilegij stalnosti sudake dunosti uivaju samo suci koji bi na stalan mandat bili imenovani na nain predvien Ustavom, a ne suci imenovani prema dotad vrijedeim propisima, tj. Na vremenski ogranieni mandat. Na ovaj je nain reflektirana i promjena politike klime naime, ovakav je pristup odraavao tada sve izraeniji politiki stav da samo suci imenovani za mandata (i pod utjecajem) nove vlasti mogu raunati na stalnost funkcije; ostalima je poslana implicitna poruka o poeljnosti njihova povlaenja s funkcije pod prijetnjom razrjeenja.

12

LITERATURA:
Knjige i ostalo:
1. Bouek V., Europsko meunarodno privatno pravo u eurointegracijskom

procesi i harmonizacija hrvatskog meunarodnog privatnog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2009.
2. Dautovi E., Europsko meunarodno privatno pravo, Naklada Mate, Zagreb,

2000.
3. Sajko K., Meunarodno privatno pravo, Pravna biblioteka udbenici,

Zagreb, 2009. 4. Uzunovi L., Meunarodno privatno pravo, 2nd edition, Pravni fakultet Zagreb, 2004. 5. ili M., Ope pravo, Pravni fakultet Beograd, 2001.
6. Meunarodno privatno pravo, I dio, skripta, 2010.

Internet:
1. 2. 3.

http://www.hamag.hr/baza-znanja/upravljanje-poslom/norme.html http://www.hzn.hr/ http://eobrazovanje.mingorp.hr/UserDocsImages/MG_StandardsForIndustrial Products.pdf

13