TEŠKA KRAĐA

PREDMET: PROFESOR: ASISTENT: STUDENT: BROJ INDEXA: SMJER:

oktobar, 2011. SADRŽAJ:
1. UVOD.......................................................................................................................3 2. KRAĐA....................................................................................................................4 2.1. Pojam i vrste krađa............................................................................................4 2.2. Sitno djelo krađe...............................................................................................4 2.3. Prigodni i profesionalni počinitelji....................................................................5 2.4. Pritezanje...........................................................................................................5 2.5. Predmet kaznenog djela krađe..........................................................................6 2.6. Umišljajno delikt...............................................................................................7 2.7. Podjela krađe.....................................................................................................7 3. TEŠKA KRAĐA......................................................................................................8 3.1. Pojam i oblici teške krađe.................................................................................8 3.2. Način izvršenja..................................................................................................9 3.3. Provaljivanje...................................................................................................10 3.4. Obijanje...........................................................................................................11 3.5. Sredstva ovrhe.................................................................................................12 3.6. Tragovi teške krađe.........................................................................................12 3.7. Otkrivanje počinitelja i obezbjeđenje dokaza.................................................13 ZAKLJUČAK.............................................................................................................16 LITERATURA...........................................................................................................17

2

1. UVOD
Imovinski kriminalitet je skupni naziv za kaznena djela koja su uperena protiv imovine i čijim vršenjem se praktično ostvaruje protupravna imovinska korist za izvršitelja krivičnog djela ili neko drugo lice. Ova kaznena djela se vrše protiv imovine, bez obzira na njeno vlasništvo i bez obzira da li se radi o pokretnoj ili nepokretnoj imovini ili o imovinskim pravima i interesima. U kaznenom pravu postoje dvije vrste kaznenih djela koja spadaju u oblast imovinskog kriminaliteta: kaznena djela protiv imovine - koja su isključivo uperena protiv imovine i kaznena djela koja su usmjerena protiv drugih društvenih vrijednosti (npr. protiv službene dužnosti ili gospodarstva), ali kojima se vrši napad (ozljeda ili ugrožavanje) na imovinu, imovinska dobra ili imovinska prava i interese. Prema tome, imovinski kriminalitet obuhvaća vrlo različite vrste kriminalnog ponašanja, s nizom posebnio formi i specifičnostima u načinu izvršenja, napadnim objektima, ostavljenim tragovima i kriminalističkim mjerama otkrivanja1. Međutim bez obzira na kaznenopravnu i kriminalističku raznolikost, sva ta kaznena djela povezuju motiv počinitelja za stjecanje imovinske koristi, sklonosti ka ponavljanju krivičnih djela, profesionalno vršenje krivičnih djela kao konačna kriminalna orijentacija, specijalizacija i težnja ka izgrađivanju specifičnog načina izvršenja. Kaznena djela općeg (imovinskog) kriminaliteta spadaju u skupinu najbrojnijih izvršenih djela koja se gone po službenoj dužnosti. Na njih otpada više od polovice svih izvršenih krivičnih djela, čime se još više naglašava njihova društvena opasnost. U ukupnom kriminalitetu oduvijek su participirala u visokom postotku i zbog toga je u svim društvima ovim djelima, odnosno krivičnopravnoj zaštiti imivine, posvećivana značajnji pažnja. U odnosu na kaznena djela koja su vršena u prošlosti, današnja kaznena djela uglavnom se razlikuju po načinu, odnosno tehnici izvršenja.

1

Babić M., Marković I., Osnovi krivičnog prava, B. Luka 2008. godina.

3

2. KRAĐA
2.1. Pojam i vrste krađa Krađa je kazneno djelo protiv imovine i zauzima prvo mjesto po masovnosti u strukturi evidentiranih kaznenih djela. Kazneno djelo krađe definira se kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravna imovinska korist. Na ovaj način je dat opći pojam krađe koji obuhvaća osnovne elemente koji su zajednički za sve oblike ovog kaznenog djela2: Radnja oduzimanja, Tuđa pokretna stvar kao objekt djela, Namjera učinioca da za sebe ili drugog pribavi protupravnu imovinsku korist.

U kazneno-pravnom pogledu, pored kaznenog djela krađe (koje se još naziva i obična ili prosta krađa), postoje i sljedeći oblici: teška krađa i razbojnička krađa, au nekim zakonima i sitno djelo krađe. 2.2. Sitno djelo krađe Krivični zakon Republike Srpska ne sadrži kazneno djelo sitno djelo krađe, već sadrži odredbu da ako vrijednost ukradene stvari ne prelazi iznos od 200 KM, a učinilac je išao za tim da pribavi malu imovinsku vrijednost, kaznit će se blažom kaznom od one koja je predviđena za kazneno djelo krađe. Ova odredba je identična sa odredbom u kaznenom zakonu Srbije kojom se odrđuje pojam sitnog djela krađe, samo je razlika u odnosu na visinu pribavljene imovinske koristi. Kazneno zakon Srbije, kako je već rečeno, sadrži kazneno djelo sitno djelo krađe i ono će postojati ako vrijednost ukradene stvari ne prelazi 10.000 dinara (150 eura u Crnoj Gori), a počinitelj je išao za tim da pribavi malu imovinsku korist. Dakle, za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je da su ispunjena dva kumulativno postavljena uvjeta, objektivni i subjektivni uvjet: (a) da vrijednost ukradenih stvari ne prelazi 200 KM (objektivni uvjet) i (b) da je počinitelj išao za tim
2

Babić M., Marković I., Osnovi krivičnog prava, B. Luka 2008. godina.

4

da prisvajanjem tih stvari pribavi malu imovinsku korist (subjektivni uvjet). Namjera učinioca kao drugi kumulativni uvjet treba biti upravljena na pribavljanje manje imovinske koristi. Ako počinitelj nije išao za tim da pribavi malu imovinsku korist, postojaće obična a ne sitna krađa, čak i tada kada je učinilac pribavio stvari male vrijednosti, npr.. krađa novca iz tuđeg džepa ne znajući koliko novca se tamo nalazi. Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do jedne godine. 2.3. Prigodni i profesionalni počinitelji Kazneno djelo krađe vrše prigodni i profesionalni počinitelji. Prigodni počinitelji krađu vrše samo u određenim prilikama ili prigodama i predstavljaju trenutno počinitelja kaznenog djela, jer krađa nije njihov stalan izvor prihoda, mada uvijek postoji mogućnost da prigodni počinitelji vremenom postanu profesionalci. Profesionalnim počiniteljima kaznena djela krađe (ili kradljivcima po zanimanju) su zanimanje i uglavnom izvor prihoda od kojeg žive, a najčešće vrše džepne i teške krađe. Treba imati u vidu i tzv. internu krađu koju vrše sami zaposlenici, a koja je od posebnog značaja za osiguranje imovine i poslovanje peduzeća. Najzad, nije moguće navesti sve oblike interniih krađa i uopće krađa u kriminalističkom značenju, jer su oni podložni brzim promjenama, budući da se njihovi počinitelji vrlo vješto prilagođavaju nastalim uvjetima, birajući i adekvatne načine i sredstva izvršenja. 2.4. Pritezanje Pod pritezanjem se podrazumijeva mogućnost faktičkog raspolaganja sa pokretnom stvari. Raspolaganje predstavlja mogućost jednog lica da dsponira sa stvari, koristi, predaje drugom i sl.. Za postojanje oduzimanja nije neophodno da je stvar i odnesena iz prostora u kojem se nalazila. Dovoljno je npr.. da je počinitelj stvar stavio usvoj džep ili torbu, iako još nije napustio prostor u kojem se stvar nalazila. Oduzimanje, odnosno dovršena krađa će postojati iu slučaju kada je izvršilac stvari sakrio u prostorijama ranijeg pritežaoca s namjerom da ih kasnije odnese (npr. na neko skrovitije mjesto).

5

2.5. Predmet kaznenog djela krađe Predmet kaznenog djela krađe može biti samo pokretna stvar. Pod pokretnim stvarima podrazumijevaju se oni predmeti koji se mogu pomjerati sa jednog mjesta na drugo, odnosno koji mogu biti odneseni. Pri tome nije važno agregatno stanje u kojem se predmet nalazi: predmet krađe mogu biti i plinovite, kao i tečne materije. U krivičnopravnom smislu kao pokretna stvar smatra se i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, telefonski impuls, kao i registrirani podatak koji je rezultat elektronske obrade podataka (v. čl. 147. st.. 23. KZ RS, kao i čl. 1. st.. 26. KZ BiH). Stvar koja je predmet krađe trebate je tuđa. To znači da pritežalac stvari mora biti i vlasnik stvari. Bitno je da on ima mogućnost faktičkog raspolaganja sa tom stvari, bez obzira da li se ta mogućnost raspolaganja temelji na nekom pravnom sonovu (vlasništvo, poskluga, zaloga itd..). Stoga predmet krađe može biti i ona stvar do koje je lice od kojeg se oduzima također došlo krađom. Dakle, objekt zaštite kod ovog djela je imovina, materijalizovana kroz određene pokretne stvari, a ne pravo vlasništvo3. Kod krađe, kao i ostalih djela protiv imovine, važi osnovni pravni princip da od neprava ne može nastati pravo. Znači, da se krađom ne može zasnovati vlasništvo nad predmetom, bez obzira što ni raniji pritežalac nije bio vlasnik. Predmet krađe može biti i stvar koja je u suvlasništvu izvršitelja krađe i drugih osoba, ukoliko se ne oduzima idealni suvlasnički dio već cijela stvar. Predmet krađe ne mogu biti stvari koje nisu ni u čijojsvojini: dobra u općoj uopotrebi namijenjena služiti svim ljudima kao što su zrak, voda u morima i rijekama, i dr.. Isto tako, stvari koje ne pripadaju nikome kao ni stvari koje su definitivno napuštene ne mogu biti predmeti krađe. Međutim, zaboravljene, zaturene ili zabačene stvari mogu biti predmet krađe, ako se radi o prostoru koji pripada pritežaocu stvari (npr. ured, vrt, njiva i sl..) Ili o nekom drugom ograničenom prostoru u kojem je stvar zagubljena. Kazneno djelo krađe će postojati samo ako se oduzimanje vrši u namjeri da se njenim prisvajanjem za sebe ili drugoga pribavi protupravna korist. 2.6. Umišljajno delikt
3

Babić M., Marković I., Osnovi krivičnog prava, B. Luka 2008. godina.

6

Kazneno djelo krađe je umišljajno delikt. Umišljaj trebada sadrži svijest da se iz pritezanja drugog lica oduzima tuđa pokretna stvar. Pored umišljaja potrebna je i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari za sebe ili drugoga pribavi protupravna imovinska korist. Ovo subjektivno obilježje krađu odvaja od kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari i oduzimanja vozila na motorni pogon kod kojih ova namjera ne postoji. Na kraju, obična krađa se može definirati kao oduzimanje tuđe pokretne stvari koje ne sadrži obilježja posebnih oblika krađe, odnosno ono oduzimanje tuđe pokretne stvari koje ne može kvalificirati kao teška ili sitna krađa ili neki drugi, u uvodu istaknuti, posebni oblik krađe. Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do tri godine. 2.7. Podjela krađe Osim podjele krađe u krivičnopravnom smislu, kriminalistička metodika izvršila je odgovarajuću podjelu obične krađe po osnovu mjesta izvršenja, vrste predmeta koji se oduzima i prisvaja i vrijednosti protvpravno prisvojene imovinske koristi. Najkarakterističniji su sljedeći oblici: Džepne krađe; Krađe po trgovinskim radnjama; Krađe po domovima i internatima; Krađe iz stanova; Hotelske krađe; Krađe po kampovima; Krađe u sredstvima javnog saobraćaja; Krađe pri spolnom općenju; Krađe bicikla; Seoske krađe i drugo.

Nije moguće navest sve oblike krađa u kriminalističkom značenju, jer su oni podložni brzim promjenama, što omogućuje nastajanje novih oblika, budući da se njihovi počinitelji vrlo vješto prilagođavaju nastalim uvjetima, birajući i adekvatne načine i sredstva izvršenja.

3. TEŠKA KRAĐA
7

3.1. Pojam i oblici teške krađe Teška krađa je posebno kazneno djelo i kao teži oblik temeljnog kaznenog djela krađe ispoljava se u više raznih oblika u kazneno-pravnom smislu, tj.. kvalificirani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu odnositi na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost počinitelja i vrijednost ukradenih stvari. Ovisno od vrste navedenih okolnosti zakon navodi sljedeće oblike teške krađe4:
a) Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim

savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora (st. 1. t.. 1.). Kod ovog oblika teške krađe kvalifikatorne okolnost sastoji se od dva elementa postavljena kumulativno: Oduzimanje tuđe pokretne stvari vrši se iz zatvorenog prostora; Djelo se čini obijanjem ili provaljivanjem tih prostora.

b) Krađa izvršena na osobito opasan ili osobito drzak način (st. 1. t.. 2.). Radi se

o obliku teške krađe koja po stupnju stvorene opasnosti i ispoljene drskosti ili rizika koje učiniac unosi u izvršelje djela znatno prelazi učiniočeu bezobzirnost i drskost koja se redovito ispoljava pri vršenju krađe.
c) v) Krađa od strane naoružanog osobe (st. 1. t.. 3.). - Kvalifikatorne okolnost

kod ove teške krađe je opasnost počinitelja koja se manifestira u njegovoj spremnosti da upotrijebi oružje ili opasno oruđe za napad ili obranu u vezi sa vršenjem krađe. - Uvjet za postojanje ovog djela je da učinlac nije upotrijebio oružje, u protivnom radiće se o razbojništvu ili razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili zadržao) ili o stjecaju ove teške krađe sa nekim od djela protiv života i tijela.
d) Krađa izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa (st. 1.

t.. 4.). Kvalifikatorne okolnost kod ovog oblika teške krađe je broj osoba koje sudjeluju u krađi i prethodni sporazum o vršenju većeg broja krađa. Pojam više osoba podrazumijeva najmanje dva lica (v.čl. 147. st. 9.). Drugi uvjet je da su se počinitelji udružili za vršenje krađe, a to će postojati kada postoji prethodni dogovor o ovrsi više krađa, odnosno najmanje dvije krađe.

4

Bošković M., Bošković A., Kriminalistika, B. Luka 2007. godina.

8

e) Krađa izvršena iskorištavanjem stanja prouzročenog požarom, poplavom,

potresom ili sličnom nesrećom (st. 1. t.. 5.). Jedna od kvalifikatornih okolnosti je i vrijeme u koje se vrši krađa koje počinitelj koristi kao povoljnu priliku za izvršenje ovog djela. Tako npr.. učinilac za vrijeme stanja nastalog požarom, poplavom, potresom, bombardiranjem ili sličnom nesrećom, koristi tešku situaciju i opću paniku kada je pažnja kod ljudi oslabljena da bi izvršio krađu.
f) Krađa izvršena iskorištavanjem nemoći ili nekog drugog teškog stanja nekog

lica (st. 1. t.. 6.). Ovaj oblik teške krađe sličan je prethodnom, kao i krađi na drzak način, jer i ovdje počinitelj koristi tešku situaciju za vršenje krađe, odnosno pri tome ispoljava visok stupanj drskosti. Ovdje se ipak ne radi o korištenju nevolje koja pogađa veći broj ljudi, već samo nevolji odnosno nemoći pasivnog subjekta. To će biti ako se krađa vrši npr.. prema starom ili iznemoglom licu, nepokretnom bolesniku, ili se za krađu koristi npr.. smrtni slučaj.
g) Krađa stvari čija vrijednost prelazi iznos od 10.000 KM (st. 2.) ili od 50.000

KM ili stvari od posebnog povijesnog, znanstvenog ili kulturnog značaja (st. 3.). Ova dva oblika krađe kvalificirani su vrijednošću oduzetih stvari odnosno navedenim značajem ukradenih stvari. Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj. On je različit kod pojedinih oblika, ali pored ostalih obilježja krađe mora obuhvatiti i onu okolnost koja taj oblik krađe čini težim (npr. korištenjem nemoći neke osobe). Izvršitelj djela može biti svako lice. Propisana kazna za teške krađe iz st.. 1. je zatvor od jedne do osam godina, za krađu iz st.. 2. od jedne do deset godina, a iz st.. 3. od tri do petnaest godina. 3.2. Način izvršenja Mnogobrojni su i raznovrsni načini izvršenja teških krađa obijanjem i provaljivanjem. Polazeći od utvrđene bitne razlike u sadržaju pojmova obijanja i provaljivanja, u praksi se najčešće javljaju sljedeći oblici provalnih krađa koji se vrše obijanjem5:
5

Bošković M., Bošković A., Kriminalistika, B. Luka 2007. godina.

9

-

Razvaljivanjem vrata fizičkom snagom ili priručnim alatom; Lomljenje cilindričnih uložaka na brava; Rezanje ili odvaljivanje katanaca ili reza na vratima; Rezanje ili savijanje zaštitnih rešetaka na prozorima, balkonima i izlozima; Razvaljivanje prozora fizičkom snagom ili priručnim alatom; Penjanje na krov i skidanje krovne konstrukcije; Razvaljivanje kasa, čeličnih ormara, plakara i ladica raznim priručnim alatom; I razvaljivanje raznih metalnih, drvenih ili plastičnih prepreka na pojedinim objektima, uporabom fizičke snage ili odgovarajućim alatom.

Kao oblik vršenja teških krađa može se pojaviti i rušenje zidova pojedinih objekata raznim minsko-eksplozivnim napravama, ili njihovo probijanje raznim oruđem, što može biti izvršeno u rijetkim situacijama kada postoje objektivne okolnosti koje omogućavaju ovakav način izvršenja, bez većeg trenutnog utjecaja na otkrivanje teške krađe i njegovog učinioca. 3.3. Provaljivanje Provaljivanje, kao način savladavanja prepreka za ulazak u zatvoren prostor radi oduzimanja i prisvajanja tuđe imovine i namjere pribavljanja protupravne imovinske koristi, u praksi se ispoljava najčešće u sljedećim oblicima6: Otključavanjem vrata na raznim objektima ključem, bilo originalnim ili napravljenim, pod uvjetom da se to neovlašteno radi; Otključavanjem brava i katanaca na vratima pomoću specijalno napravljenog alata za tu namjenu, kao što su češalj, krive igle, odnosno svake; Prokopavanjem tunela ispod prepreke; Uvlačenjem u zatvorene prostorije kroz šahtove, dimnjake od kamina ili široke cijevi za ventilaciju; Otključavanjem kasa, čeličnih ormara, plakara i ladica originalnim ili drugim ključem, odnosno specijalnim napravama za tu namjenu i ulaženjem u zatvoren prostor preskakanjem visoke ograde ili preko balkona i prozora, korištenjem ljestava ili kanapa.
6

Bošković M., Bošković A., Kriminalistika, B. Luka 2007. godina.

10

Provalnu krađu moguće je izvršiti i kombinacijom više načina u okviru obijanja i provaljivanja, a moguće je ulazak u zatvoren prostor obezbjediti obijanjem (razvaljivanjen vrata, lomljenjem stakla na prozoru i sl..), A unutar objekta izvršiti provaljivanje kase ili čeličnog ormara otvaranjem originalnim ključem, dakle bez primjene mehaničke sile. 3.4. Obijanje Posebno karakterističan i među najčešćim načinima savladavanja prepreka za ulazak u zatvoren prostor jesete obijanje raznih brava na vratima. Brave se obijaju lomljenjem cilindričnog uloška koji viri kroz vanjski dio vrata oko 1,5 centimetara. U unutrašnjem djelu brave nalazi rupa s navojem koji služi da se uložak fiksira u sklopu brave na vratima. Ti nedostatci na cilindričnom ulošku omogućuju njegovo lomljenje pomoću posebno napravljene naprave pod nazivom "lomilicu", kao i pomoću viljuškastih i okastih ključeva, pa čak i jačih kliješta. U slučaju ovakvog lomljenja cilindričnog uloška na bravama, na licu mjesta ostaje onaj dio uloška koji se nalazi u bravi, dok se dio koji viri iz brave može naći, ukoliko ga počinitelj nije odnio sa sobom, što se u praksi događa, s obzirom na to da na njemu mogu ostati tragovi sredstva kojima je djelovano. Ostavljeni dijelovi polomoljenog cilindričnog uloška, kao i pristupni tragovi i drugi predmeti, fiksiraju se zapisnikom o uviđaju i fotodokumentacijom i dostavljaju se kriminalističkoj tehnici na analizu i vještačenje, što je svakako značajna indicija u traganju za sredstvom izvršenja i njegovom indentifikacijom. Prilikom provaljivanja u zatvorene prostorije, počinitelj najčešće obične brave koje se otlljučavaju jednopernim ključem otključava "kalauzom" koji, prilikom okretanja u bravi, ostavlja tragove u vidu nepravilnih kružnih ogrebotina, koje se mogu uočiti pomoću stereo mikroskopa, pošto se brava prethodno razmontira. Brava s ugrađenim cilindričnim uloškom, može se otključavati posebno napravljenim alatom poput: češalj ili krive igle, kojima počinitelj dijeluje na valjkaste osigurače po kojima inače klizi originalni ključ. Vještačenjem ovako otvorenih brava na rubovima viljuškastih

11

osigurača mogu se naći tragovi u vidu nepravilnih ogrebotina, dok se u kućištu osigurača i na zidovima mogu ispoljiti kao uzdužne linije. 3.5. Sredstva ovrhe Provalne krađe vrši prigodni i profesionalni učnilac, mada ozbiljnije i teže oblike najčešće vrše profesionalci - skupno i organizirano. U svladavanju prepreka radi ulaženja u zatvorene prostorije bilo obijanjem ili provaljivanjem, počinitelji koriste raznovrsna sredstva i alat koji se inače upotrebljava u raznim djelatnostima (kućanstvu, obrtu, poljoprivredi, industrijskoj proizvodnji i dr..)7. Prema saznanjima u sklopu suvremene prakse, najčešće upotrebljavana sredstva su: razne vrste sječiva, pile, svrdla, bušilicie, brusilice, razne vrste alata (turpija, kramp, čekić, poluga, pajser, probojac, kliješta, viljuškasti i okasti ključevi i dr..) , specijalne naprave (lomilicu, češalj, Svatko praseća noga), razni aparati za zavarivanje i eksploziv. 3.6. Tragovi teške krađe Upotreba raznovrsnog uruđa i alata, shodno prethodnom grupiranju, dovodi do ostavljanja raznih tragova koje možemo podijeliti u dvije skupine8: Površinske tragove koji nastaju na tvrdim površinama; Reljefne tragove koji se ispoljavaju u vidu dojma, ogrebotine, presjeka i bušotine. Ova podjela tragova je bitna s aspekta primjene adekvatnih metoda za njihovo fiksiranje, kao i za procjenu mogućnosti njihovog operativnog korištenja u razjašnjavanju provalne krađe i otkrivanju počinitelja, s obzirom da ukazuje na vrstu sredstva koje je upotrijebljeno, kao i na radnju kojom su nastali . S aspekta operativnog postupanja bitno je znati da ovi tragovi mogu biti dinamični i da nastaju klizanjem i rezanjem oruđa ili alata po objektu i statički tragovima, koji nastaju usljed pritiska ili udara nekog od sredstava ovrhe. Prema radnji koja je
7 8

Bošković M., Bošković A., Kriminalistika, B. Luka 2007. godina. Daničić M., Stajić Lj., Privatna sigurnost, B. Luka 2008. godina.

12

izazvala njihovo nastajanje, ovi tragovi mogu biti raznovrsni, npr.., Tragovi sječenja, testerisanja, struganja, stezanja, bušenja, kopanja i slično. U svakom slučaju, uspiješna indentifikacija sredstva izvršenja konkretne provalne krađe predstavljaju značajnu materijalnu indicijalnu činjenicu na temelju koje se može postaviti verzija o osumnjičenoj osobi i planirati daljnji tijek kriminalističke obrade. 3.7. Otkrivanje počinitelja i obezbjeđenje dokaza Kao i kod svih imovinskih kaznenih djela i kod teških krađa najčešći način saznanja je prijava oštećenog fizičkog ili pravnog lica. Osim toga, do saznanja se dolazi i prijavom građana, anonimnim prijavama, javnim pogovaranja i sredstvima javnog informiranja. Operativna djelatnost organa unutrašnjih poslova također je jedan od načina saznanja o izvršenom kaznenom djelu teške krađe, gdje posebno do izražaja dolazi aktivnost djelatnika policije na setor. Prilikom primitka kaznene prijave treba prikupiti što više informacija o mjestu, vremenu, sredstvu i načinu izvršenja, odnjet stvarima i njihovoj vrijednosti, te je li netko vidio počinitelja, na koja se lica sumnja kao moguće počinitelje i činjenice i okolnosti koje idu u prilog takvoj sumnji. Po prijemu kaznene prijave potrebno je odmah poduzeti mjere na osiguranju lica mjesta, i prijavioca, ukoliko je oštećeni, skrenuti mu pažnju da zabrani svakom licu dolazak i kretanje na mjestu izvršenja teške krađe, jer praksa ukazuje da se upravo kod teških krađa mogu naći mnogi relevantni tragovi. Tijekom očevida, u statičkoj i dinamičkoj fazi, pažnju treba obratiti na sve vidljive tragove i mikro tragove kao i na prisutne predmete, koje treba detaljno opisati i fiksirati, kako bi se temeljem njih moglo doći do odgovora na što više zlatnih pitanja kriminalistike. Osim toga, na temelju zatečenog stanja na mjestu izvršenja teške krađe potrebno je konstatirati: Da li se radi o profesionalnom počinitelju ili je u pitanju kriminalna aktivnost manje upućenog učinioca, Je li bilo više počinitelja, Je li počinitelj poznavao uvjete i okolnosti mjesta na kojem je izvršeno kd., Jesu li bile nužne pripremne radnje, Put dolaska i odlaska učinioca,
13

-

Koje su stvari oduzete i njihova vrijednost, Tko može doći u obzir kao počinitelj, odnosno koji je to krug osoba među kojima bi trebalo tražiti učinioca.

Ovisno od načina i sredstva izvršenja kod teških krađa najčešće postoje sljedeći tragovi koji potječu od počinitelja9: Tragovi papilarnih linija, Tragovi stopala, Tragovi dlake, Tragovi krvi, Tragovi izmeta i drugih izlučevina, Tragovi sline, Tragovi noktiju, Tragovi mirisa.

Od ostalih tragova to mogu biti tragovi sredstva izvršenja, vozila, zemlje i prašine, boje i laka, stakla, odjeće i vlakana, au određenim slučajevima postoje i pojedini predmeti koji potječu od učinioca (opušak cigarete, šibica, tabakera, gumbi kapa, maramica i sl..). Stručno, kriminalističko-operativno korištenje pronađenih tragova i predmeta, konstatovanog načina izvršenja MOS, utvrđenih drugih činjenica i okolnosti i prikupljenih operativnih informacija, omogućuje pravilno korištenje indicijalnog metoda dokazivanja, ukoliko počinitelj nije zatečen u vršenju teške krađe ili uhvaćen neposredno nakon izvršenja kaznenog djela u prvom zahvatu organa unutarnjih poslova. S tim ciljem, na temelju prikupljenih indicijalnih činjenica određuje se adekvatna verzija o mogućem krugu osumnjičnjnih lica ili ako to nije moguće, onda o sredini iz koje bi trebalo da potječe počinitelj kaznenog djela teške krađe. Na temelju postavljenih verzija slijedi plan operativne aktivnosti koji sadrži određene operativno-taktičke i istražne radnje, čijom se realizacijom provjeravaju prisutne vrezija. Koristeći indicijalni metoda operativna aktivnost se usmjerava na traganje za ukradenim predmetime i na provjeru indicija pronađenih na mjestu izvršenja teške
9

Daničić M., Stajić Lj., Privatna sigurnost, B. Luka 2008. godina.

14

krađe prije svega tragova i predmeta, a primjenom eliminacije sužava se krug osumnjičenih osoba. S tim ciljem, od Kriminalistčko-taktičkih radnji i mjera najčešće se primjenjuju: prikupljanje obavještenja, zasjeda, racija, praćenje, promatranje, operativno pokrivanje određenih liclj, objekata i punktova, kontrole saobraćaja, a od radnji dokazivanja, pored uviđaja, rekonstrukcija, prepoznavanje, pretresanje, au određenim slučajevima i vještačenje. U otkrivanju počinitelja posebno treba obratiti pažnju na kriminalističko-operativni značaj njegovih osobnih tragova pronađenih na mjestu izvršenja djela, od kojih neki imaju i indentifikacioni značaj, kao i na ostavljene tragove na predmetu, koji vezuju osumnjičnjnog i lice mjesta.

ZAKLJUČAK

15

Imovinski kriminalitet obuhvaća vrlo različite vrste kriminalnih ponašanja s nizom posebnih formi i specifičnostima u načinu izvršenja, napadnim objektima, ostavljenim tragovima i kriminalističkim mjerama otkrivanja. Međutim, bez obzira na kaznenopravnu i kriminalističku raznolikost, sva ta kaznena djela povezuje motiv počinitelja za stjecanjem imovinske koristi, sklonosti ka ponavljanju krivičnih djela, profesionalno Vrselje kaznenih djela kao konačna kriminalna orijentacija, specijalizacija i težnja za izgrađivanjem specifičnog načina vršenja. Kaznena djela općeg (imovinskog) kriminaliteta spadaju u skupinu najbrojnijih izvršenih djela koja se gone po službenoj dužnosti. Na njih otpada više od polovice svih izvršenih krivičnih djela, čime se još više naglašava njihova društvena opasnost.

LITERATURA

16

Knjige: 1. Babić M., Marković I., Osnovi krivičnog prava, B. Luka 2008. godina. 2. Bošković M., Bošković A., Kriminalistika, B. Luka 2007. godina. 3. Daničić M., Stajić Lj., Privatna sigurnost, B. Luka 2008. godina. 4. Petrović B., Jovašević D., Krivično pravo II, Pravni fakultet, Sarajevo, 2005.

17

Related Interests