You are on page 1of 12

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU STUDIJSKA GRUPA: PEDAGOGIJA I POVIJEST KOLEGIJ: Vjerovanja i obredi antikog

svijeta

SIBILE I NJIHOVE KNJIGE

MENTOR: doc.dr.sc Jasna imi

STUDENTICA: Marija Matulin

Osijek, studeni 2011.

SADRAJ
1

1. UVOD..3 2. RAZRADA TEME......4


2.1. TKO SU SIBILE?...................................................................................................4 2.2. SLAVNE SIBILE...5 2.3. RIMSKE SIBILE6 2.4. SIBILINSKE KNJIGE7

3. ZAKLJUAK..9 4. PRILOZI..10 5. POPIS LITERATURE.11 6. POPIS PRILOGA12

1. Uvod
2

Ovaj seminar govori o antikim sibilama, odnosno o enama koje su za vrijeme starog vijeka davale odgovore na razna pitanja koja su titila utjecajne politiare, ali i obini puk. U dananje vrijeme odgovarala bi im definicija proroica. U seminaru u se baviti samom njihovom definicijom, podrujem njihovog rada, kao i djelima koja su nastala kao neposredna posljedica njihova djelovanja. Takoer u iznijeti i priloge pomou kojih se lake mogu vizualizirati antike sibile i njihovi interesi.

2.Razrada teme
3

2.1. TKO SU SIBILE?


Sibila, lat. sybilla, rije nepoznata znaenja, gr. naziv za enu, koja obuzeta boanstvom (femina vates), prorie budunost.1 Sibile su bile proroice u grkoj knjievnosti i legendama. Po prvi puta ih spominje Heraklit u 5.st. pr. Kr. Oduvijek su znane kao figure mitoloke prolosti, te kao sastavljaice proroanstava pisanih u grkom heksametru na palminu liu. U 5. i ranom 4. stoljeu prije Krista u proroanstvima bi postojala tek jedna sibila, sve dok se njihov broj s godinama nije zapoeo umnoavati, pa se u gotovo svakom proroitu moe nai i nekoliko sibila. Od tog razdoblja sibile se povezuju i s Apolonom, smatraju se proroicama posveenim Apolonom. Tek ih rimski povjesniari navode po imenima, sve do tog razdoblja one su nazivane prema proroistima u kojima su obitavale. Sibile nisu specifinosti tek grke ili rimske knjievnosti, navode se perzijske, libijske, ali i srednjovjekovne sibile. Heraklit spominje tri sibile: frigijsku sibilu, eritrejsku, te trojansku sibilu.2 Obitavaju u proroitima, smjetenim izvan grada, to je logino, poto su proroita, osim za tu funkciju, sluila i kao sredita politikog i ekonomskog ivota, predstavljajui tako sveto mjesto izolirano od utjecaja svakonevnice. Meutim, neke sibile nalaze se i u gradovima, odnosno centrima, glavna razlika izmeu sibila u gradu i proroitima je ta to su one u proroitima zaduena za bitnija pitanja, kao npr. u arhajskom razdoblju za pitanja kolonizacije i distribucije zemlje. 3 Prema pukom vjerovanju, Sibile su ivjele vrlo dugo, ak do 1000 godina. Prema legendi, Sibila je zamolila boga Apolona da joj udijeli vjeni ivot, ali je zaboravila traiti i vjenu mladost. Tako je Sibila odumirala sve dok nije ivjela nemona u boci. Naposljetku je ipak rekla da eli umrijeti. Zanimljivo je kako su sibile jedna od rijetkih pojava koja je nadivila antiku i svoju daljnju slavu pronala u kranstvu.4

2.2. SLAVNE SIBILE


1

Hrvatska opa enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2007., str.727. 2 Skupina autora, Encyclopedia of world religions, Britannica, London 2006., str. 1056. 3 Skupina autora, Greek religion, Oxford University Press, Glasgow 1994., str. 32. 4 Encyclopedia of world religions, Britannica, London 2006., str. 1056.

Jedna od najznaajnijih grkih proroica zasigurno jest Pitija, sveenica i proroica u Apolonovu hramu koji se nalazio u Delfima. Jo uvijek nije razjanjena etimologija njezinog imena, pa se tako smatra kako ime Pitija dolazi od starogrkog naziva za Delfe ili pak od naziva za zmiju pitona. Pitija je proricala tako to bi sjela na tronoac nainjen od raspuklina u stijeni iz koje su izlazile opojne pare, te je tako padala u trans. Smatra se su te opojne pare zapravo plin etilen koji je halucinogen, te tako ujedno potie vizije i transformira stanje svijesti osobe. Pod utjecajem tog plina Pitija bi padala u trans, te omamljena izgovarala dvosmislene reenice. Osim tog plina, za Pitijino se halucinogeno stanje okrivljava i lovor, poto bi ona esto pred izricanje proroanstava vakala lovoro lie. Svako njezino proroanstvo moglo se shvatiti dvosmisleno, ovisno o tome gdje bi se nalazio zarez. Neka od ispunjenih proroanstava bila su proroanstva vezana uz perzijsku invaziju na Grku, ona vezana uz Aleksandrovo osvajanje svijeta, te proroanstva vezana uz grkog filozofa Sokrata. Druga poznata grka proroica jest Olimpija, koja je svoju karijeru takoer zapoela kao proroica, prije Olimpijskih igara.5 Kao i mnoge druge grke obiaje, kasnije se sibile javljaju i u Rimu. Zanesene proroice, izmeu ostalih mjesta, obitavaju u svetitu iji ostaci i danas postoje u mjestu Cumai, u blizini Napulja. Poznato rimsko sibilsko proroanstvo jest ono kako e sin Marka Antonija sa sobom donijeti razdoblje sree i blagostanja. Tri najpoznatije sibile svih vremena jesu: delfska, eritrejska iz grada Eritre na Eubeji i , te kumska ili kumanska iz italskoga grada Kume.6

2.3. RIMSKE SIBILE


5 6

Opa i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, svezak 16, Pro leksis i Veernji list, Zagreb 2007., str. 92.

Isto, str. 19

Znaaj sibila u starom Rimu vidljiv je i iz njihove vanosti u Vergilijevom epu. Prema Vergiliju, Eneja je pitao Sibilu nakon dolaska u Italiju gdje bi utemeljio grad. Arheolokim iskopavanjima otkriveni su hodnik i pilja koji podsjeaju na Vergilijev opis boravita kumske Sibile. Prasibile javljaju se na podruju Rimskog Carstva jo u etruanskom razdoblju. U Rimu se pojavljuju od 3. st. pr. Krista, pa sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Razlika Grke i Rima u poimanju sibila jest ta da Rimljani sibile esto imaju u kui ili pak utjecajniji Rimljani imaju sibilu za sebe. Tako je pjesnik Tibullus imao svoju sibilu, koja bi ga osobno savjetovala u budunosti. Upravo je njega sibila potkanula na odmak u knjievnosti, pa je tako on jedan od prvih pjesnika koji stvara rimsku knjievnost bez oitog grkog utjecaja. Zanimljiva je legenda o starici koja je pokuala Tarkviniju prodati devet knjiga sibilskih proroanstava po previsokoj cijeni. Kad je odbio, ona je tri unitila i ponudila mu preostalih est po istoj cijeni. Ponovno je odbio i ona je unitila naredne tri knjige. On se potom prestraio i kupio preostale tri knjige po prvobitnoj cijeni. Knjige su tako pohranjene kod posebnog reda sveenika u Jupiterovom hramu, hramu prvog rimskog boga. Knjige se italo samo po naredbi Senata, i to u sluaju dravne opasnosti. 7 to se tie proroanstava, ona su se uglavnom odnosila na invokaciju odreenog boga, te savjet o gradnji hrama na odreenoj lokaciji, no nerijetko su proroanstva znala biti konkretna i uasavajua, kao npr. spali Grka ivog kako bi se sprijeila invazija stranaca.8

Sarolta A. Takacs, Vestal virgins, sibyls and matrons, women in Roman religion, University of Texas, Austin 2008., str. 78. 8 Isto, str. 79.

2.4. SIBILINSKE KNJIGE


Sibilska su proroanstva zapisivana i tako nastaju sibilinske knjige. One su zbirka proroanstava, obrednih propisa i sentencija u heksametrima na gr. jeziku. Te su knjige koritene u civilne svrhe, ali i u svrhe kulta i obreda. Meutim, postoji razlika izmeu zapisanih proroanstava i konkretnih Sibilinskih knjiga, koje su pronaene u Rimu. Latinski je naziv za sibilske knjige Libri sybillini. Libri su zapravo zbornik proroanstava zapisanih od strane eritrejske, samske, deslfske i kumske sibile. Sibiinlske knjige prolaze dug put kroz povijest, poznaju i kreiraju ih jo stari Heleni, ali ni tih, ni onih kasnijih, rimskih, nema sauvanih meu Sibilinskim proroanstvima u etrnaest knjiga. Sibilinske knjige u Rim unose Heleni iz june Italije, knjige su itane samo u alarmantnim situacijama, npr. kod elementarnih nepogoda, kada ih u Rimu otvaraju rimski sveenici. Dunost sveenikog kolegija koji se sastojao od petnaest lanova bila da po nareenju senata tumae reenice i pronau rjeenje kako bi se bogovi mogli smiriti, a zatim da odrede konkretne operacije kako bi se rijeili problemi. Smatra se da je zadnje tri knjige otkupio Tarkvinije Oholi, potom su smjetene u Jupiterov hram na Kapitolu, a zatim unitene u poaru 83. pr. Kr. Ipak, bile su dopunjene i obnovljene po odluci Senata te su za cara Augusta bile prenesene u Apolonov hram na Palatinu. Legenda kae da je Sibila iz Kuma prodala posljednjemu rimskom kralju Tarkviniju Oholomu tri takve knjige, poto je on odbio platiti traenu cijenu za jo est mu ponuenih knjiga koje je ona potom unitila.9 No, ubrzo, knjige su opet nestale. Ne zna kako su nestale, no pretpostavlja se kako ih je dao spaliti Stilihon na poetku V. stoljea. Sauvanih 12 knjiga Sibilinskih proroanstava (Oracula Sibiylina), kasnija su kompilacija koja potjee iz grko-hebrejskoga kulturnog kruga, s naknadnim kranskim umetcima prema kojima se trai antologija sa starozavjetnim biblijskim proroanstvima.

Sibilinske knjige su odigrale vanu ulogu u rimskoj povijesti, po njihovu naputku u Rim su bili priputeni neki orijentalni kultovi. Bile su vrlo rairene, o emu svjedoi i to da je u
9

Hrvatska opa enciklopedija, str.727.

Augustovo doba bilo spaljeno oko 2000 prorokih knjiga koje su smatrane neautentinima, tj. nesibilskima. U svojoj posljednjoj, judeokranskoj inaici uvelike utjeu na srednjovjekovnu knjievnost i likovnu umjetnost. Njihov utjecaj u likovnoj umjetnosti, vidljiv je mnogim remek-djelima renesanse, pa tako 1509. i Michelangelo oslikava Sibilu na stropu Sikstinske kapele.10

3. Zakljuak
10

Isto, str. 727.

Iz spomenutog, uoljiv je utjecaj sibila na povijest, a posebice na kasniju umjetnost. Premda dio mita i nadnaravnih vjerovanja sibile su kreirale budunost i bile bitan faktor u politici, ekonomiji i religijskom ivotu starog Rima i Grke, a njihova zapisana proroanstva kasnije utjeu na slina djela, npr. Nostradamus je takoer nadahnut slinim konceptom. Sibile predstavljaju gotovo univerzalan pojam ljudske elje za proricanjem vlastite budunosti, a takoer oznaavaju i vodilje, kojima se pokoravaju i tvrdoglavi vojskovoe, jednako kao i obian puk.

4. Prilozi

Prilog 1. Michelangelova sibila

Prilog 2. Pitija

5. Popis literature
Hrvatska opa enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2007. Skupina autora, Encyclopedia of world religions, Britannica, London 2006. Skupina autora, Greek religion, Oxford University Press, Glasgow 1994. Opa i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, svezak 16, Pro leksis i Veernji list, Zagreb, 2007.

10

Takacs A. Sarolta, Vestal virgins, sibyls and matrons, women in Roman religion, University of Texas, Austin 2008.

6. Popis priloga
Prilog 1. Michelangelova sibila http://mondanart.com/images/Sibila.JPG Prilog 2. Pitija http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d6/John_Collier__Priestess_of_Delphi.jpg/220px-John_Collier_-_Priestess_of_Delphi.jpg

11

12

You might also like