KRBAVSKA BITKA (1493.

)
KRBAVSKA BITKA (9.9.1493.)

Gotovo cijelo XV. stoljeće Osmanlije su konstantno i nemilice pljačkali i uništavali hrvatske zemlje, ali su im se Hrvati manje ili više uspješno odupirali kako bi sačuvali svoj teritorij. Tako je bilo sve do početka devedesetih godina spomenutog stoljeća kada je isticalo sedmogodišnje primirje koje je sa sultanom Bajazidom ugovorio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. Njegovom smrću 1490. godine na prijestolje dolazi Vladislav II. Jagelović, a pravo na krunu Ugarske i Hrvatske polagali su još i njegov mlađi brat Ivan Albert i njemački car Maksimilijan Habsburški. U to vrijeme i hrvatski su velikaši vodili međusobne borbe oko pojedinih posjeda. Bernardin Frankopan pokušao je vratiti grad Senj, koji je kralj Matija uzeo obitelji Frankopan, pa su hrvatski banovi Emerik Derenčin i Ivan Bot protiv njega podigli svoje čete. I dok su hrvatsko-ugarsko kraljevstvo slabili unutrašnji sukobi, Turci su u kasno ljeto 1493. godine pod vodstvom Jakub-paše opljačkali i opustošili Štajersku, Kranjsku i Hrvatsko zagorje. Upravo je taj turski pljačkaški pohod uspio pomiriti hrvatske velikaše i ujediniti ih u nastojanju da umorne, brojčano inferiornije osmanlijske čete dočekaju kod Udbine na njihovom povratku u Bosnu, te pokušaju barem na neko vrijeme spriječiti približavanja i prodore Turaka prema granicama Ugarske, a posebno Hrvatske, što su oni u to vrijeme na dugačkom frontu vrlo često činili.

Hrvatsku vojsku tada je vodio ban Emerik Derenčin, čija je loša taktika doprinijela, a na kraju i presudila konačnom ishodu bitke. Većina velikaša nije bila suglasna s njegovom odlukom da

Sukob je započeo ujutro 9. pa je njihov ulazak u savez s Habsburzima 1527. a većina preživjelih odvedena je u zarobljeništvo. na Krbavskom polju izginuo je "cvijet hrvatskog plemstva". ali hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban u njoj je ustrajao do kraja. Došlo je do promjene demografske strukture stanovništva. Rijetki su se uspjeli spasiti. Posljedice poraza na Krbavskom polju bile su dalekosežne i to ne samo u vojnom smislu. Svela se na "ostatke ostataka" i njezina se samostalnost gotovo potpuno urušila.se s Turcima sukobe na otvorenom polju. izvlačeći ih na ravnicu. koji je odveden sultanu Bajazidu u Carigrad i na nepoznatom je mjestu umro samo nekoliko mjeseci nakon bitke. Od poznatijih velikaša život su izgubili Ivan Frankopan Cetinski. a ni zemljopisno Hrvatska više nije bila ista. . bio samo logični slijed događaja. Među njima je bio i Emerik Derenčin. Mihajlo Pethkey. godine. godine i već za nekoliko sati hrvatske su snage potpuno poražene. Po pisanju ondašnjih suvremenika. nakon bitke na Mohačkom polju i raspada Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Opkolivši ih sa svih strana Turci su hrvatskim snagama nanijeli teške gubitke i ubrzo okončali borbu u svoju korist. Bez pomoći stranih vladara Hrvati se nisu mogli odupirati Turcima. rujna 1493. ali i samih sudionika bitke. Za ilustraciju je dovoljno reći kako su Turci doslovno predvidjeli svaki potez Emerika Derenčina i njegove vojske te su ih nekoliko puta uspjeli namamiti u zasjede. Juraj Vlatković. između deset i trinaest tisuća ljudi. Petar Zrinski te sin bana Derenčina.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful