elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

prijatelji do groba. pobrinulo se nekoliko činilaca. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. zaogrnut američkim "montgomerijem". čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. pio. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. Baš zbog njegove prisutnosti. Poslije ponodi izišao je s nama. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. majka. Ali ne. Do Ljube. koga smo zbog nepoznavanja drugih. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda. Milan Grabar polako je koračao. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. Taj je štrajk. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija.. nekadašnja školska i gradska ljepotica. izbjegavao vede mlake i. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. i to u zatvorenom metalnom lijesu. tetka i senilni djed sa sela. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol.neumjesno. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. Otac se smucao po kudi. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. odgođen za dvadeset četiri sata. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. mi. sprovod je ipak krenuo. a druga Jaromir Kralik. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao.. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. buljio sam kroz prozor van u kišu. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. ali bliže meni. Veselio se. na sredu. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. osim . Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. Jasno. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. II. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. vradao se iznenada.. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. Bavio se svim i svačim. ekonomiji . Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. Za njima smo išli mi. Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. Sjedio sam u roditeljskom domu.. Znali smo da ne laže. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. pjevao. nekolicinom prijatelja. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. po ljupkoj ženi princa Valijanta. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence.

Da. Otkako je umrla majka. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. sve je bilo jednostavno. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate. oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. opscenost. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. nego golom fakticite-tu. čini se. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. intimni zapis. našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. Nisam bio potresen. Neprekidno je pričao nešto o dizama. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. Polako. bildungs-roman. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. Autor je. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. o omjeru ulja i goriva. biografija. patologija. vradaju nas ilovači. III. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. . Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. a spoznaje. estetika. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. U pola osam. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". ništa više nije isto. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. razgovarali smo sve manje. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. "Fenomenologija pornografije". Znanstveni aparat. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. o nesavršenosti igličasta ventila. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima.Grabaru. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. kao da mu je neugodno. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. tko zna kako još! Mikiju . Čede Kralja više nema. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. zabranjuju je potpuno. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. traktat. fantastika. Mirno. nakon čega smo. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. hrestomatija.Mikija. o prednostima Zenithova karburatora. nekako čudno nasmijan. tamo gdje nisu trivijalne. prokisao. primjerice. Tako se. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. koga smo nakon one večeri. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. Ili.i sportu. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara .

a kako. o kome ne zna ništa. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. 6. miksoskopiju i infibulaciju. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". a više fenomenologom svakidašnjeg života. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. nedete nabasati ni na de Sadea. ma koliko listali Mikijevu studiju. moram priznati. Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. lipnja 1987. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. No. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. umjesto Wilhelmom Reichom. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. Unutar kojih je svaki. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. Iz te niti. istraživačem. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. No. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. sudedi po tekstu. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. IV Povijest pornografije o godini 1948. npr. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. ni na Bataillea. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. a o Foucaultu da i ne govorimo. onako nehotice. U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom.ali. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). primjerice. takav je zaključak sasvim neodrživ. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. "kurtona" i "glavida". Unatoč metodološkoj zbrci.. ali zato. Kako smo 1948. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. s druge strane. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". Ali. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. . i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. pornografske doduše. s jedne strane. u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. čuo za polipigista. Jasno. Nije vam jasno kako je. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom.

dr. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. Mrzio je sve buržoaske režime. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. Mikijev otac. Naime. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. Zatim je. otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". a čuo sam i za jednog Kronštata (!). mojoj majci. Lenjinki. iako pomalo nevoljko. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. na svoje zaprepaštenje. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. Tamo je tata timario konje. Slavko Grabar. ali koje me je. Franjo Ivančid. Ni s našima. Desetak dana nakon mog rođenja. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. Micek. Petoljetki. pa bolesna baka. došao mu je poziv za domobranstvo. bio je gospodin liječnik. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. osnovama Marx-ova Kapitala. Bacio je novine. Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". a pogotovo ne s ruskima. kako on misli. Bude li sin. vjerujem. spasilo niza mogudih neugodnosti. anegdote i tračeve. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". gotovo sakralno svijetlo. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. Imali su tada manje od trideset godina. moj se otac oženio drugaricom Anom. to jest njegova majka. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. Sovjetki. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. I tako. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. koji bi.I premda 1948. odlučio je otac Franjo. umjesto da se odmetne u šumu. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. zvat de se Staljin. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. Moj je otac. U proljede 1945. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. Braco i slično. Zbunjen i pomalo postiđen. oboje dakle u partiji. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. Godine 1947. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. Kad se konačno vratio. bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. Iznad svih ideala. tih se godina rodilo mnogo Staljina. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid.

tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. Ujak Emil. a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Jedino u kriznim i napetim vremenima. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. napustile rodilište. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. Nakon što su naše majke. Jedinstvo ili Pobjeda. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. piše čiča Janko. ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. pogotovo kad bi mu dr. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. pa i partijskim zanimanjima. svaka sa svojim čedom. pa se dr. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. reakcijama na cjepivo i slično. političkim. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. No. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. "u bazu".E. nego partijom. ujaka Emila. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. koja je izglađena tek pošto je dr. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. a Milanovoj "gospođo". a Milanova moju "gospođo Ana". što je rezultiralo sukobom i svađom. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. "na teren". svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". Moše Pijade. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". praznovao vjerske blagdane. jer su se sastojala sve od samih kratica. Grabara. moj bi otac uživao stanovitu prednost. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. Kardelja i sličnih. nosio je elegantna predratna odijela. Odlazio bi "na komisiju". Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. Naše su majke ležale krevet do kreveta. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života.anđelima. kakva de ubrzo uslijediti. "do komiteta". koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. "kod odgovornih". a . hripavcem. Sudedi po raznim usmenim izvorima. te su komisije imale pune ruke posla. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. volio lijepu literaturu. a kad bi se kasno nodu vratio.

a ponajmanje brata svoje žene. Iza nekih su ostajala dobra djela. primjerice. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. liječnike je omalovažavao. one dobre bile su anđeoski dobre. jer na koncu svaka . oni su. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. tko spomenuo ribolov. kad je nestalo racionirane opskrbe. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. kao i o hranjivosti kolesterola. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. Zapravo. uhvatila je majka kratak predah. spomen-ploče i nazive ulica. moj otac nije mogao otkucati nikog. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. VII. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. ili čak tragičnim ishodom. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. Što se pak tiče likova. ne znam. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. Tredi su se samo obogatili. ili u knjižarskim izlozima. Poslije.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. Kad bi. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. namdor koji je volio svakom oponirati. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. inače posve pijan. ionako krhkim zdravljem. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. ateistička društva napuštao je. mirnijem dobu. to ved pripada kasnijem. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. Pedesete su bile godine njegove mladosti. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". Uvjereni. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. ni za Goli otok. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. Ali. drugi pak zaglavili u zatvoru. Neki put čak pomalo i na silu. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. memoarski. pladajudi mir u kudi vlastitim. ni za udbaške i razne druge afere. iza drugih afere. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. Ili. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". No. a mojem ocu. principijelni. Jasno. Povijesni. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. one zle bile su paklenski zle. No. o tom vremenu znam vrlo malo. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. to je valjda tako u svim sistemima. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. Prije no što se definitivno razočarao. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. Ali. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. U svim tim pričama. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. neki su dobili biste. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. ispričavajudi se da mora na ispovijed. čak i onda kad nisu u pravu. kad je informbiroovski pritisak popustio. nego namrgođen neženja. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. borcu protiv informbiroovske propagande.

ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. socijalistički odgoj u školama.. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. što je bio. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. partizansko ime — Kurir. kao Krila. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. dakle sasvim građanska imena.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. čini se. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. dao je. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. Jedinstvo. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. kako de ubrzo shvatiti. da nadležni o tome odluče. Željezničar i slično. ali mu je važniji od svega bio nogomet. Momčad je kako-tako sklepana. Sinu. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. do 1947. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". "glavonjama". Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. u Agit-prop. Iako demobiliziran. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. koji se rodio 1946. nazivajudi naš klub. onako interno — Defanziva. nabavio nešto manje kistove. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. promijenio vrst boje. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". Vihor i slično. "faktorima" i slično. kako mu se činilo. uprava. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. a da je ikad objavljen. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. čak i oni koji su nosili predratna. Krada i od slave njegova učitelja. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. "krupnim ribama". a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. Farukov umjetnički kolega. na čelu s drugom Sivim. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. Nakon slavne partizanske epopeje. pričao o sudbinama gubitnika. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". pravo proletersko. koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). Sad. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. a onda . ispunjenje petogodišnjeg plana. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. preobražaj zemlje. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. što se. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. Na nesredu. pa šta bude — bude! Za divno čudo. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). ne znam. uz razvoj sporta i fiskulture. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. Godine 1947. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. a bogme i obrnuto. Hajduk.

Jer. kako je kazala majka. kao što je Marcel Bliznec. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. VIII. Isto tako. bila je kratka vijeka. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. zapravo mnogo kasnije. ponajprije zbog toga što. predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. na žalost. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. Drug Ostoja. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. i jer je to. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. kao što de svatko zaključiti. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. povisilicu od kosilice . Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. kamo i zašto su bili deportirani. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. ali tata nije mogao uraditi ništa. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. bavedi se svojim violinističkim poslovima... patnji i poniženja. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. pa negdje do 1953. Unatoč svemu. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. član nekog filharmonijskog orkestra. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. A. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude.. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. i uz povijest pornografije u mom gradu. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. Pastir Kostja. a isto tako. Ščors.. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. Sad. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". jer je Udbu. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. ili zbog toga što je. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. Jednom sam upitao majku. predratni violinist. kao što ga nikad i nedu razumjeti. Kasnije. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. inače prijeratni bilježnik. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. kako se poslije saznalo. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. Sikida i Katida. spominjala se tu i nekakva uniforma. kao i ostale organe narodne vlasti. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. Isto tako. koji je pisao partijske karakteristike. raskrstivši definitivno s Rusima. surađivao s NOP-om. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. ali su ga ipak. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. Eto. ili čak prebrzo . to vrijeme nikad nisam razumio. spominjudi "spolne organe". Majka je priznala da su odveli Njegovana. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . raskrstio s religijom.. otac nikad nije pripovijedao. i nije li ga otac mogao spasiti. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. premda bi se T. Doduše. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. saznao tek nakon što su se vratili. zbog literarne verziranosti. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. kako otac kaže. u kojima se. Ili: "Iz radničke obitelji. kad je Ofanziva postigla autogol. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. Zatim Ostoja Kadid. ali šepa na lijevu nogu".

krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. Tko su ti privilegirani gledaoci. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. banana i crtani film. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. negdje oko 1948. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. iako su izazivale blagu zavist nas. Neke od tih fantastičnih artikala. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. jer ne predstavlja osobno iskustvo. osim njega. teško je rekonstruirati. drugi je i sam dopao Golog otoka. jer projekcionim aparatom.. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. nitko nije znao rukovati. Pod ukočenim nogama. ved nisku posredovanih slika. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. ili 1954. i dvogodišnjeg sina Jaromira. kao što su televizija. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. primjerice./49. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. upoznao sam tek nešto kasnije. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. Mikijevih prijatelja. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. a tredi je otpušten 1966. pa je bila zgodna za učenje. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. I kako to obično biva. Jedan je nakon mjesec dana premješten. Jednog jutra u zimi 1948. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. Dakle. provodio u dječjem vrtidu. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. Sad. kao što su naranča. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. koja se još 1939. dugo se nije znalo. godine. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. E sad. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. Taj isti Milan Grabar. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. nakon Rankovideva pada. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. Globalno gledajudi. rane su pedesete predempirijska. likova i zbivanja. kako su to zvali. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. sasvim neverificirana zona. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. Sama kinodvorana je nacionalizirana. a to je vrijeme koje sam. slutnje. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . što se sve nama tamo događalo. bila odselila u Kaliforniju. I premda je sve bilo čisto i jasno. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. Sve te stvari. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. ponajprije očeva pripovijedanja. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. Ali. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. IX. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. ili obdaništu. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda.

a samo jednu lijevu ruku. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. partijac ili slično. onako interno . koju čini znanstveno određen omjer proteina. ispunjene igrama partizana i Nijemaca. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. drugarica Eva Biser. ni epidemija ušiju. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. prvoborac. te da sve divne stvari. pa bio i dijete. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. više no pornografiji. ved znao što je to "droca". — Ana. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. Sutjeske.kaosa. naša susjeda. dižudi očajnički ruke u zrak. odgovarala odgoju tete Krampus. koji je mrcina pijana. kojem su nas onako zatečene izložili. proboje. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. nenarodnih pedagogija. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. i svoje prirodne neprijatelje. sa suzama u očima. rekli da je umro neki drug Kidrič. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. nego šamaranjem. a mi. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. crnomanjasta odgajateljica. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. nego roditeljskim statusom. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. u svojoj Povijesti pornografije. ni hrana. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. doduše. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril."teta Krampus". moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". koji je konzekventno provodila nad nama. nego stanovita mala. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. od pravilne ishrane do građanskih prava. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. bilo je i tužnih dana. desante. svojim štidenicima. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. ali je zato njen tretman mene. Uz vesele vrtidke dane. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. a ja sam samo slegnuo ramenima. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. prvenstveno kapitalističke. I premda de tridesetak godina kasnije. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. Uz povijesne teme. bio . od čega je. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. ugljikohidrata. jer sam. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. dok bih se ja tek glupavo smješkao. koju su drugi zvali "teta Desa". Govorilo se o strogosti higijene. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. Ako ti je tata bio opdinar. sva uplakana. između ostalog. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. navodno. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. Sve one Kozare.

Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. počesto vodila na otvorenim. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. I premda je zaključak naših očeva.doista za čudo. Druga Obrada su se svi bojali. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. da je vrtid rasadnik bududih baraba. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. špekule. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. poprilično godina kasnije. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. u loži kinematografa i slično. a čvrsti crni brkovi. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. koji su uz malu naknadu. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. . moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. Kada sam. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". bio ishitren i pretjeran. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. pokazalo veoma zabavnim. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. što se. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. tako različite od ljudskog govora. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. polujavnim i priručnim terenima. Da me otac nije ispisao. ili slično. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. Dakle. Grimmove i još kojekako. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. što su mu se frkali ispod nosa. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. u mračnom parku. kao što je grmlje na livadama. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. bar iz moje perspektive gledajudi. Ne rabedi batinu. No. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. koje se još zvalo i Sibir. dok je ona. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. u obliku gableca. a takvi piju kavu s predsjednicima. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. ispuštala neke čudne glasove. koji se. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. Doduše. jer se ljubav. tko zna. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu.

našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. To je osobito veselilo moga oca. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. za sve tadašnje i budude željezare. potaša. od Zenice do Smederevske. kao što su: kapitalizam — komunizam. Te stvari bile su liskun. nafte smo imali nešto manje od Arapa. Obala nam je bila najrazvedenija. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. najbolje društvo. Jer sve su stvari bile bjelodane. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. hanjeva. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. Davili smo se u bakru.buržuj. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. vadili kapitalni primjerci štuka. svoj jezik i terminologiju. klenova. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri. radnik . televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. Željezne rude bilo je u preobilju. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. rijeka mi je smrdjela. somova. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. godine. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. a sve ostalo nadgradnja. ali znatno više no što nam je potrebno.FNRJ i slično. najtoplije. jer je imalo svoje interne svetinje. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. a same sebe najmlađim rodom vojske. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima. i . koji se bori za naše najpravednije i. volfram i slično. ulovljenog soma držao sam za klena. koje rado primaju na konak ribičke asove. bizmut. ako ne još i bolje. More nam je bilo najčistije. nitratima. stara Jugoslavija. natražno — napredno. što ih je najviše smetalo. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. tamnica naroda .. selenu. poveli su me nekoliko puta u ribolov. uopde. buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. Osim toga. moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. kojega sam držao "grundlom". miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle".X. s takozvanom kederkantom na guvernalu. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. patuljana i šarana. Prije no što de luksuzni automobili. kao i svoju tajnost i zatvorenost. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. vodensmrti ili libele sam se uplašio.kulak. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. sloboda — ropstvo. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. patriotizam — izdaja. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. fosfatima. srebru.. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije. Kape i marame smatrali smo uniformama. a klena nazivao šaranom . slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame. XI. Dakle. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. cinku. očigledne. seljak . rijeke najplovnije. zlatu.

premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. . a jednom me čak i majka tako oslovila. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. O svemu je odlučivao narod. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. kao da se radi o desetorici različitih. I danas kad se prisjedam tih dana. koje je. s maraka ptice i životinje. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. Na karminama. tako da bih bio čas debeo. onako više uzgred. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. uprt u bududnost. ali sav u službi naroda. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. ili je ta veza tek simbolične naravi. A da sam ja bio rusofil. a s banknota strojevi i gradovi. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. u godinama otrežnjenja. nadimci poput Buce. pa kako se nadimak strašno brzo proširio.obrnuto. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. — Na Golom otoku. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. studentskim nemirima. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. Šerif i slično. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. koje de dodi s privrednom reformom. U prvom su me razredu zvali Štruca. što i nije tako strašno. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. Umro nam je ujak Emil. Staljingrad. pa su majka i otac. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. čas mršav. Naime. Brzi. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. vodedi me za ruku. kao psa. počela me tako zvati čitava škola. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. Beatlesima i Rolling Stonesima. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. Debelog. Sklon debljanju. što je svakako bila zasluga moje majke. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. Umro je jadnik od srčanog infarkta. preodjevenog u vuka. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. Ta groteska strašno je dugo trajala. Komandos. on bi glumio da je titoist. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". Tek kasnije. ali me otac otjerao na spavanje. — Znam da nije! — ražestio se stari. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. mirno krenuli za drvenim lijesom. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. te iste večeri priredila moja majka. Taj njegov pogled. nisam imao nikakvih problema. Jednom riječju. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. — Pravio se da bi me nervirao. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. a ticali su se moje fizičke konstitucije. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. Dakle. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. Što se tiče političkog sistema. Kako me to strašno ljutilo. blistao je na spomenicima. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. a ne o jednoj jedinoj osobi.

XII. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. živahna ženska. — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. a tata je uzdahnuo: — Bedak. povjerenici za razne članarine i značkice. Utrčavala je u razred. Za razliku od predratnog školskog kaosa. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. koja se. kakao s mlijekom u prahu. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. nenarodnom režimu. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". reakcija se prenemaže s raznim predratnim. inače svjestan privrednik i partijski radnik. Naša učiteljica. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. oslobođena građanskih zabluda. bila je mala. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. — I sam si 1947. bez funkcije i zadatka. koji se volio slikati s djecom. kao što su "gospodine". poput muzičkog odgoja i domadinstva. zajapurena i zadihana. bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. Kad sam došao kudi. Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. . Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". blagajnici. i slika maršala Tita na prednjem zidu. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. kako je pisalo na plakatu. uvjek u pokretu. Na čelu razreda bio je načelnik. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. "milostiva" i slično. kada su dječaci išli u mušku. Na početku i svršetku nastave. brzih i nervoznih kretnji. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. redari. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. u novoj je školi vladao red i poredak. a djevojčice u žensku školu. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. koju smo zvali drugarica. ili žuti američki sir što se zvao "unra". Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. bez stida. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. visoka i odsječna glasa. točno ispred redova klupa. ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". ispod njega desetari. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. u svemu nepovoljnim titulama. ispred razreda bi izišao načelnik. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. a ostatak je bila obična učenička boranija. računom. otac. dobri Čiča Janko. pa dijete te normalno pita. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. — Čekaj.partija!" ili "Fabrike radnicima". a reakcija. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. a mi dječaci. Ali. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. "Tito . tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. — Pa da me i on pita istu stvar.

a njegova besprijekorna. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. Umjesto druga Spasoja. "Batman" i "Rip Kirby". Čedo Kralj. Prvi je nosio odijelo. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. No. nakašljao. Drug Spasoje bi se nasmijao. prezervativ i pravi pravcati američki dolar. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. as. deseti. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala.. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. peti. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. ili tako nekako. čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. drugi put što ih uopde nije bilo. ispričana na Dan armije.u proljede 1945. jer je u svemu prvi on. naime. bio je pravi mali ljepotan. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period.. svjetlucavog kamena i spleta žica. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. Otac mu je bio trgovački putnik. Jednom riječju. a zvala se "detektor". prvi je imao ručni sat. mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. ako su i bili autentični. otprilike "Drugi papučki odred".. danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. nama to uopde nije smetalo. a prema tvrđenju mog oca. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. drug Spasoje Prelid. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. Što se tiče stjecanja novih drugova. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. ili "Četvrta bilogorska brigada". koji su sjedili u zadnjoj klupi. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. Ranjavi smo. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". kravatu. ali nikad prvi. da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. još i kasnije . promrzli i gladni. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. ali je nakon nje. nalivpero. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. Događaje o kojima je pričao. inače suprug naše drugarice. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. događala na Kalniku. ali najviše sama sebe. koga sam znao još iz embrionalne faze. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. viče komandir Stanko. koja je imala i svoje ime.XIII. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. . Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. ved u tredem razredu. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". Uz starog prijatelja Mikija Grabara. "Nemamo artiljerije!". Ispostavilo se. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. do kaljeve pedi. koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". Čedo Kralj bio je razredna senzacija. stvarno dobrih faca. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. ovdje se zateklo mnogo novih. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift".

a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. posjetima kosturnicama. otkrivanjima spomen-ploča i slično. smiješili se i izvikivali parole. Čedo Kralj. magične izraze. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. na sam dan oslobođenja grada. Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. Glavna ceremonija primanja štafete. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. Ljubo Brabec i ja. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama.Čvrsti. stajali smo na bini. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". te da se "druga Tita voli više od majke i oca". sretni. ali odgovorna. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. Kad bi čuli ove tajne. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. . prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. koji su se ved počeli okupljati oko bine. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. vojnika. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. suhu. A onda. oficira. svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. rekavši da je "domovina poput zdravlja". a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. njenog nodenja i ispradaja. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. dvije godine starijeg klipana. "neminovno iziskuje akciju". ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. spazio sam. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. omladinaca. a majku sam. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. boraca. Ujutro. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. Premda se štafeta zvala "omladinska". Medu grupicom promatrača. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. U svibnju 1956. Ja sam to vjerno prenio tati. četvrtasti Ljubo Brabec. koje smo negdje od 1960. odigravala se na središnjem gradskom trgu. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. koju su svi zvali korzo. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. koju politika više nije zanimala. natjerao da ih čak dva puta opere. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. patničku figuru Jaromira Kralika. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. bio je dijete lokalnog političara. "oklijevanje nas čini oportunistima". Tribina je bila puna visokih gostiju.

što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. ili alternativnih izbora. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. sanjkališta i slično. Kao član partije. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. a taj je aktivist volio biti čist. koja se tada zvala rajon. sajmova. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda. ali pod drugim. koja veseli više naše roditelje negoli nas.. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze".. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola.. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. Nekad uzorna aktivistica. a sve se više bavila domadinskim novotarijama.. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. sve manje držali prostorom individualnih užitaka. koji su naokolo govorili: "Znate. a sve više prisilom i nuždom. što se.Drugo poglavlje I. U nedostatku neke bolje taktike. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik. zatim različne ručne i nožne miksere. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. koje su se u tih osam godina zbile. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. gradskog bazena. "konzultacija s komitetom". moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. prve domade konzerve od neprobojnog lima. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. naši su momci ved u prvoj . Godine 1960. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. i štošta drugo. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. mnogo razumnijim imenom NK Sloga. Više nije bilo "nodnih konzultacija". Ako bi gdje zabrazdio. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. Preobilje promjena. somericom na kruhu i konzervama sardina. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. kako smo se bližili višim razredima. nego smjerom individualizacije. Oslobođeni groznog imena. ispeglan i sit. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili. zasad nepoznate u našim sredinama. Školu smo polako. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina. uključujudi i pustinju Saharu . zvalo golim vegetiranjem. U svibnju 1959. kinematografa. I taj govor bio je pun zasluga za narod.-1963. A to i nije bilo u raskoraku sa. Što se tiče moje obitelji. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. stadiona. "odlazaka u bazu". čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi." Pa ipak.

pušedi radije u foajeu kinematografa. iza šupe u školskom dvorištu. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. a oni nama jedva tri. ili takozvana "predigra". To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. a tredi uz pomod suca. Kad bi golman degažirao loptu. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. Naročito intenzivno šuštanje. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. No. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. Nakon toga išao bi sportski uspjeh. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". imao je osobitu strukturu. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. za vrijeme odmora. kojima je bilo pradeno listanje knjige. jezivo šuštanje. No. . II. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. "sublimnog kastriranja". vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. godine. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. A komentarima. inače kudnog prijatelja druga Sivog. E sad. nejasne društvene funkcije. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. a ne tamo nekakve uprave. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa".utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. ako ga je bilo pri ruci. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. Recimo. Desetak redaka niže. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. ali vrlo pozitivne stvari. Godine 1961. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". trapavog eksperimentalnog programa. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. Na 33. "sublimne inicijacije". oprostimo Mikiju. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. gdje su usvojene neke nerazumljive. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. koji se zvao Favorit. što bi izazvalo strahovito. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. od kojeg ti se koža ježi. ponajprije likovna i literarna djela". nego funkcijom. a i kasnije. kako smo zabili četiri gola Bugarima. u poznim pedesetim godinama. Filmski žurnal. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo.

Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. III. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). bilo nam je to prvo pušenje u životu. onako svi zajedno. Felixu Labisseu. Goyu i Rubensa. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". predao cigaretu Mikiju. koja je onda krenula ukrug. koja je poticajna i erotomanska. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. te na kolektivnu. — Pušite. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. zatim je pušio Čedo. odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula".— Budalo. Maillola i Ken-netha Angera. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. Tako Miki na str. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. kao i Parisova presuda istog autora. štoviše. Tog kasnog jesenskog popodneva. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. koja je distancirajuda i ironična". sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. balavci! . nerazumljiva riječ imissio penis. ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. moramo mu zamjeriti što je. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". zapalili smo cigaretu. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. Delvauxa. kad je nastava ved završila. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. I premda se.. a na koncu ja. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. Kad je dvorište nestalo u mraku. jedan Ibar. istražujudi dominantan tijek. U tom smislu upotrebljavale su se različite. Nakon -Nudes of European Painting-. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. ispustio one marginalne. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. a kao što smo svi znali. 34. Prvi je povukao Ljubo. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. Ako se dobro sjedam. Negdje potkraj 1959. ali je inače sva flekava. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama./35. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio.

. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. u tom vremenu. Suština "peep showa".Svi smo odahnuli. — U jednoj očevoj knjizi. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. — Gdje si to pronašao? . na primjer. gdje se nalazio kabinet. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. koja je klečala na raspremljenom krevetu. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. Našim tajnim putem. koga smo. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. koji je vodio kroz prozor nužnika. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. zvali Brambor. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru.prvi se snašao Čedo Kralj. ili koliko ste brzi u tim radnjama. zvali kabinet. veoma polako. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. ustavši sa stubišta. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. Brambor! . A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. — Ovo! Rekavši to. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. čak i pomalo preplašeni. No. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". virite u tuđu intimu. dlakavi muškarac. epruveta i menzura. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. IV. s gadama spuštenim do gležnjeva. one mrlje na zidu počele su se pomicati. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka. poput zemljopisnih karata. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. zbog nepoznavanja drugih. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. Tiho smo ušli u kabinet. sastoji se u tome što. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. prikladnijih čeških riječi. na kat. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. Na slici se vidio goli. Nismo razumjeli njegovu primjedbu. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. bez riječi. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. tko zna zašto. dijaskopa. — Što? — upitao je Čedo. — Zajebi. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. ili pornoprojekcija. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. te još gomila sličnih koještarija. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. Čekajte. — Od kabineta — reče. U prostoriji koju su nastavnici. Tiho.odbrusio mu je Čedo. kako sam ved napisao. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. — Ništa se ne razaznaje. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. ravnala i šestara za ploču. Zanijemjeli smo od iznenađenja. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. Polako. godine. kuhala i vaga. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. episkopa. osamljeni u svojoj kabini.

gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. opet. Jer. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. koja je imala više od devedeset kila. neke je izdubilo vrijeme. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. osim s nama. to jest izvedena s umišljajem. u nedostatku prikladnijeg prostora.Brambor. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. Kad biste ušli u kabinu. Miki Grabar. jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. V. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . Bazen je obično bio otvoren od 25. godine. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. jer je ženska u susjednoj kabini. pušiti. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. kako smo ga jednostavno zvali. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . mogli ste sjesti. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. osim nas. Negdje od četvrtog ili petog razreda. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. neke čak i vrlo tužne. sasvim je jasno. završila je sramno. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. Otada. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. ali kad je negdje oko 1955. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. Jedna rezolutna ženska. i to je bilo vrijeme otvorenog. a kad bi se rastao s nama. kao dijete bez oca.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. čulo barem još trideset ljudi. popisao na pod kabine. odlazio je starijima. i idola. te na koncu vlastitu baku. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. pa i više rupa. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. gdje je bio mali i posljednji. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. zanimljivog i besplatnog "peep showa". Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. koje smo uvijek bili spremni počiniti. a u četrnaestoj se. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. Sve kabine imale su bar po jednu. Ljubo. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. izgrađene još davno prije rata. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. doviknuvši nam: — Klinci. Drvene. Neku vrstu pridruženog člana klape. dijelile su se na ženski i muški blok. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. čučedi u mraku. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti.. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. koja bi danas valjda bila feministkinja. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. crvotočne kupališne kabine. Te su rupe bile različita podrijetla. Jaromir Kralik. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. Jednom je tako. prije no što de skinuti grudnjak. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. Miki. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. bio gradski bazen ili kupalište. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. ili zaglavljivanjem uda. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta.

— Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. drugi pak. nije se mnogo uzbuđivala. Kako smo poslije doznali. činilo mi se da me blještava mjesečina. da se potkraj 1959. tapecirane stolice.. a potom valjda i Amerike. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. po svom starom običaju. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. moralo je biti samo dovoljno kasno. tražedi novu "dolčevitku". dokopati se Italije. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera.. Mnogo. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. Kad bih se. — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. cvrljila se novogodišnja purica. ipak su izmijenile svoj izgled. ali da de se još raspitati. ulice prazne. postavljao sam sebi jedno sentimentalno. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva.važnijih iskustava. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. čekat demo Novu godinu. VI. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. koji su izlazili nekamo na doček.. dakle na samu Staru godinu. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti. Betty Jurkovid i Ive Robida. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . Dan uoči Nove 1961. nad kojom je bdjela moja majka. u blizini Ankarana. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. A onda je. zapao je gust. Bilo je to u listopadu 1960. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja.9. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. koje sam dobro poznavao. nekima čak i krovne konstrukcije. — Stanislave. s drugim namjerama i drugim običajima. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. sada su se okupljali neki drugi ljudi. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. još više duh i značaj.. na mjestima koja sam nekod obilazio. u kina. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. Čkalju. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. kasno nodu vradao kudi. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. A gradska služba. godine. zakrivena zaštitnim staklom pednice." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. s nama . godine. tko ga hrani i oblači? . što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. — Franjo. Viče Vukova. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. došavši nakratko u svoj grad. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. U tom vremenu. Psujudi neprecizni potenciometar. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. ukrcali su nove. U našoj maloj kuhinji. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. mnogo godina kasnije. obilan snijeg. Franom Pejkovidem. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. Otuda nije uopde pisao.

Oni su imali više soba.. .. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. — Za sada. deblje i šarenije tepihe. to je jedina uvozna.. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera. te me poveo u svoju sobu. izvlačedi puricu. Ušli smo u sobu.. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. i ja imam pladu . — Stavi jednu. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. — Jasno — otpovrne on. — Otidi demo da ih preslušamo. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . Iskoristivši ovu svađu. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . — Uvozni? — upitah zadivljeno. i to onog muškog. za razliku od nje. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. veličanstven zapravo. — Ana. Za razliku od mene. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza". — Zato mi je to i čudno — prekine me on. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. Alkohol uglavnom nismo dobivali. lijep. molim te! I ja privređujem. gdje su imali rezerviran stol. spreman da se posvađa s majkom. nego . s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. Catarinu Valente i Perrvja Coma. Djevojčice su mogle biti prisutne. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca...prije bi se reklo . ali njihova prisutnost još nije bila bitna. nosova pritisnutih o prozor. vedi bor. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. što je zvučalo vrlo. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. "Io sono il vento". Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE.. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove". — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. — Otkuda? — začudih se. vrlo strano.. "45" za male ploče. 45 i 78. pokazujudi na onaj prekidač. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama.. — To ne radimo zajedno. "Nessuno" i drugi. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. — Ti su najcjenjeniji . Ja sam u svemu povlađivao mami. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi. ali uskoro du dobiti Doris Day.dekorativna. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. ali sam. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". — Češki. imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje.

— Zaboga. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. u tome ved dvije-tri godine. VII. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. . a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce. ved one večeri uoči Nove '61. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. ili sasvim druge ploče. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. Gledao sam ga u čudu. zezati . Zapravo. tamo se malo drugačije čeka Nova godina. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. i za moje roditelje i za mene. U parovima. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. odjenuo zimski kaput. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. upudenog gurua. — Mogao bi me zvati po imenu. osuđenim na društvenu izolaciju.. Te druge i sasvim druge ploče. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama. tako da de ubrzo opcija između. Pa ipak. a zanemariti "Hound Dog". Golden Gate Quartet. — Znaš. Slušati Doris Day. "It's Now or Never". — Budalo. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. kojima je pripadao i Brambor. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. s nekakvim "babama". fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. Preslušavši te ploče. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. žigosanim šmokljanom. Little Richard. One večeri kod Čede Kralja. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. — Irena Orešar? — Da. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari. značiti strahovit raskid s tradicijom.. da su oni stariji.. Debeli . nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. Mislim da nede biti loše. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče.Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". A te 1963. koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. čuvenog povratnika iz popravilišta. a onda je Čedo Kralj. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. Tako de Nova '62. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. Chuck Berry. Plesat de se. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. Irena Orešar. gimnaziju. te da de nam neke druge. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. recimo.. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. Ubrzo je postao i najbolji učenik..

ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. bar prividno. globalnih društvenih kretanja. a još radije zapadnonjemački. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor. koje je majka 1965. predstavljao je moj otac Franjo. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. kako mi se po očevu pričanju čini. a mi ukudani. Ali. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. . Ali. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). kako je vrijeme prolazilo. koje je u tim godinama počivalo na rocku. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. bolje redi — amoralnosti itd. Progres je tada. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. hladnoratovski raspoloženom svijetu. bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane.. U tom smislu dobar. majka. Različite mjere. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. modi i sličnim koještarijama. novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA). kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. on se 1945. — Nego tko je onda. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. boga vam vašeg! . — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. tako i u ideološkom pogledu. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. ili mnogo ranije. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. kako u moralno-pedagoškom. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana.VIII. kao što i sve novo nije neminovno dobro. Kad su se sredinom pedesetih godina. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom.. otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. Sovjetski Savez. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. Nakon što je 1948. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. ne. tj. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. Uopde. godine sav predao stvarima opdeg progresa. ili od hirova što ih je držao nazorima.

pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama. sestra plakala. Pa ipak. taj. primjerice. Zapravo. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. koju su nam zadali preko subote i nedjelje. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. baš kao i mi. prozor u svijet. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. kad danas malo bolje promislim. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. Ljubo Brabec. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. ili 1959. a na drugi van. tu nikakvih zabuna nije bilo. sestru svog najboljeg prijatelja. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. tehnologiju . Sjedam se da je netko. Sonja je bila sva rumena. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. Nakon tog putovanja u Zagreb. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. Sad. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. a upudenost u balet i operu nikakvi. Miki. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". premda je uvijek bio protiv svega. koji je bio zadužen za taj dio igre. preko oduševljenog graditelja novog društva. što njega. gunđao je čitajudi naslove u novinama. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. Delon i ja. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. Pa ipak. sve je. 1963. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. Ako je još 1958. Naime. fascinira me svojom idealnošdu. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. Filmovi su se zvali Crveni krug. namjera je uistinu bila misionarska. IX. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu.. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. Ljubo. Sedmog vela. Strijelac u zelenom. Ali. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. s Ljubom i Čedom . Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. Tako bi i on. zapravo. živahna. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. na primjer. ved koji sat kasnije. nije ni najmanje uzbuđivalo. Krležinih drama.Pa ipak.. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. posljedica toga što je i on. Na tom putu. opernih i baletnih remek-djela. što se tiče Sedmog kriza. koje je tako principijelno zastupao. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. negdje na polovici puta. U proljede :¦. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. sjededi točno nasuprot meni. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. majka otvoreno najavljivala rastavu. glatka. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. dopuštao. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. Zahvaljujudi toj okolnosti. a počesto i Brambor. kulturu. za nas. ved 1963. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. Eldorado i slično. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama..

morao je osvetiti sestru. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. u nekoliko prilika.. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. Priznajem.. — rekao je iznenada. Tog istog proljeda. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru.. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom.Delonom. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. Da stvar bude gora.. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža". — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. onako. rekavši da ih ne mora ni vradati. poslao neke knjige na posudbu. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti.. bududi da je Miki izjavio da rado čita.. — Kakvu sestru? — zinuo sam. osim . moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. — Neka to Stanislav pročita. Naime. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. — O sestri! Tip nije imao izbora. snimljen u istoj takvoj vjetrovki. čekajudi da prestane padati. ali se to nije dalo dokazati. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. da . koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. Zatim sam joj. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. I. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. dobit de tuberkulozu. uz svezak mojih "rose romana". gadove? I ja bih isto . te nataknuvši vindjakne na glavu. nego su. Potaknut mojom redukcionom dijetom. jasno. nego na njegovu sestru Sonju. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. U njoj glavni lik. — Ah. kad je brat ljubomorni manijak. osim Sonje Grabar! X. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. ti bokca. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu.. . ona ista tetka Rožalija. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom.. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. Vratila mi ih je po bratu. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima. Dakle. Ljubo i ja. — promrljao sam. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. koji je bio duboko zamišljen. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke". U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. Zbili smo se pod gustu krošnju. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev.

na kraju. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. odloživši prepariranog gmaza na katedru. kako su je otada interno zvali. Na majčino . jer je dr. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. što se tiče ljubavi. ali je tužno . baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. ja du te braniti. izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. — Nisi ti kriv. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. Jer. učenice Grabar. ništa. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. — Možda. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. Na vratima razreda pojavio se dr. predajudi se jutrošnjoj Borbi. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja.. inače partijski sekretar škole.vrisnula je majka. Slavko . Na upit zašto je to nosio. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. drugarice nastavnice . Zapravo. — Ono što je napisao sasvim je dobro. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. sutradan. Ili bar do nekih drugih organa. navodiš dijete na prepisivanje! . Miki je. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. — Ali. sa činovima i zastavom na rukavu. — Kakvi su to problemi.. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. Drugarica Lenjin.. — uzmuvao se direktor. Krivi su oni što te nisu upozorili. a majka je krišom obrisala suze. da budem iskren do kraja. nedu nikad učiniti. švargla i špeka.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. sav zbunjen. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. netko je zakucao na vrata. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. ništa. pravedi se blesav. — A znaš li ti. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. Naime. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati. — Ma. Te iste večeri rekao sam Mikiju. Poslije.. posluživši se ordinarnim lažima. uglavnom okorjeli makijavelisti. — Izvolite! — rekao je direktor. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. od Boccaccia do Dopida. — Ali. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. Franjo.. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. — Probaj s ovim — rekao je otac. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. Nastavnica fizike. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. pred Sonjom. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. — Dobro. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac.. — Evo. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. Sutra svakako pozovi oca. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. Zatim je direktor prišao vratima. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. da je to uniforma jedne re akcionarne. drugarice nastavnice.

Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. od stanovitog Čehova. I poslije. znojan i zajapuren. a negdje od pola. koji je. XI. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. asa literarne i drugih sekcija. sretno sam odahnuo. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato. a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. Dok sam čitao tekst. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. A kad sam završio. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. za svoje potrebe. Isprva se. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". Jedan od takvih sastavaka. a još češde izmišljenih iskustava. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. jedino u "fudbalu" bio nikakav. školske zvijezde. Gogo Jazbinšek. svjestan da u ruci. Gogo je ved svirao sonate. Te večeri izgubio sam ugled. Od tog dana. nastao je muk. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. Njegove pjesme. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. Kad je stvar bila okončana. odnio je direktor drugu Sivom. Stajao sam ispred razreda. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa.zaprepaštenje. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. u onim čednim vremenima. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. stidljivu. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. beznadno gledajudi u Sonju. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. dok smo još bili u nižim razredima. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. izgubio sam i Sonju. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. čitava sekcija urlala je od smijeha. dana moje prve književne krucifikacije. Kao i obično. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". naročito u dječačkim krugovima. uzgred budi rečeno. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. koja se podrugljivo smješkala. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. sav crven u licu. tako da sam joj radnju. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu.

Naravno. Dakle. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. Dječaci bogatije imaginacije. uz emitenta i recipijenta. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. Sad. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. No. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). "Interes za pornografiju". u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. opdenito uzevši. Jer. izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. a ispod grudi jedva nešto. poput Diogena i njegovih šašavih učenika." Interesa drkanja. principa homoseksualnosti. na osami. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. niti izravno priznaje. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka.tu funkciju. uživa u ozbiljnim. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. u bočici od benzina za čišdenje mrlja. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom.). donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". premda. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). jer je to u idudim danima postalo nemogude. najviše bavi jest masturbacija (str. Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. mehaničko micanje rukom. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. To je za njega samo ženska. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. po mogudnosti. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. 44. znanstvenim i. Sjedam se još one gimnazijske afere. Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. a nigdje ne spominje. Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. voajerstva i slično. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. fetišizma. sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. koju smo tada nestručno zvali "jeb". Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. ali je načelnih hvalisanja. stranice. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. govoredi o toj sferi seksualnosti. No. . spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". Ono čime se. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". kontracepcije. nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. na livadama.-46. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. a poroka kao ljubavi prema porazu. Nisi mogao jednostavno. zoofilije. skriven u grmlju. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više.

ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. rečeni Čkalja. bez dodatnih pojedinosti. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. ili oni koji su se takvima držali. zapravo "ordinarni kič". Aleksid i Nela Eržišnik. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. sa stanovišta obaveza. napuštajudi taj klinački period. Baš zbog te činjenice. unatoč obilja odjevnih predmeta. Inače. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. koje su. upisivali su gimnaziju. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. nisu mogli udaljiti od nogometa. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. kojom su. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. Oni su školu prvi . Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. San Remo i cio niz sličnih smotri. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena. Pretpostavljao sam da. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. Faruče. pratili Opatijski i Zagrebački festival. Te iste godine umro je i drug Sivi. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka.XII. Beogradsko prolede. Mjesec dana nakon njegove smrti. Trede poglavlje I. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. tretiraju kao odraslu osobu. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. te je kao takva uživala image seksualnog raja. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. nego mnogo jednostavnije — Ratko. jer su mlade medicinarke. izvedene uz pomod gumenog valjka. kadikad izgledale sasvim golišavo. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. druže Ivančicu — rekao je Faruk.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte. zbog ne znam kojeg razloga. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . Samo najbolji i najperspektivniji. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. vrativši se mirno svom poslu. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. kao nekakav nedemokratski korektiv. koga ni novi politički trendovi. dok su ostali polazili ekonomsku. U lipnju 1963. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. jer je opdepoznato da su mustrice. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. Jasno. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. dok je on ležao u bolnici.

a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. nego poviješdu pornografije. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". kao i svi moji vršnjaci.5 — 10 centimetara. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. kad je prazna. ali je sve ostalo na pokušaju. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. '68-oj godini. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . koje još i danas turisti iz Mađarske. Ali. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". II. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. Jer. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. Te demo postupke izvesti sami. to ved pripada jednom kasnijem. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. mislili smo glupavo i naivno. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija".završavali i prvi postajali korisni. te kad se pojavi Kama-Sutra. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. ljubavne igre. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. dugačka 7. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. pada dinara i slično. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. Kako Miki Grabar. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. A penis. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. Jasno. nesretnijem vremenu. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. eventualno. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. zanemaruje pisanu riječ. Poslije. nego. nelikvidnosti. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. kao dominantno vizualan tip. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. ni to ne pripada posve ovom vremenu. No. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. i to samo za pola dolara. pa su Goli otok. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. opet prema Van de Veldeu. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. zapravo. Ali. spolnog sjedinjenja i postludija. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima".

Odvedeš žensku u sobu.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih. na primjer. kleli su se da ih nikad nisu rabili. E sad. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima.). dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. nije propisivao liječnik. kada de poniženi junak iznenada ustati i. Jedan od njih. smatrali vojničkim rekvizitom. a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". Uz "Knaus-Ogina" i "risove". niti ih je prodavala apoteka. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima". a onda je upitaš: — Oprostite. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. Ta mračna. kao i fiziološkim. liječnik odgovara" i slično. jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. dijafragme. higijenska gumica. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. Zaključci su počesto smiješni. kao što su pjene. s iznenađenjem demo saznati. Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". . biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. odgojna). spirale. ali slikoviti. nego. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. Razmišljajudi o bududim iskustvima. udi na televizijske ekrane. fellatio. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. obasjan svjetlom slave. "Vi pitate. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. erekcija. ejakulacija i dr. Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao." Ukratko rečeno. a svi stariji. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati. ideološka. ku-ton. skineš je. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. Te gumice. potaknut seksološkom literaturom.luster.Možeš dobiti balon. ved su se nabavljale u kioscima. orgazam. globule. više stvar za porugu i zajebanciju. tko zna zašto. onako. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. kurton. kondom i slično. trideset dva Aretinova. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji.-168. Mnogi su ih. novine. uz pomod tajne riječi "ris". ali za "ris" si još prebalav. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. gumica. Kad smo ved kod koitalnih stavova. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit.

sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. Ali. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. inače direktoru pošte. zahvaljujudi tome. kao i ostali primjerci ovog žanra. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. ne-sofisticiranim vokabularom. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. Tarzana i Jesenjina zajedno. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara. razmjenjivale i prodavale. — Ovo je pisao vaš sin . Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. To je zapravo bio početak njegova pada. Lugar je to radio vrlo uspješno. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. . Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. Zagorke. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama.kakvih je i u tom vremenu bilo. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. autorstvo jednog drugog teksta. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. Sve ovo. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. H. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. niknule čitave prepisivačke škole. tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. pa su. da je uopde bio pisac od formata. Ne pročitavši knjigu do kraja. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. koje su svoje proizvode posuđivale. gradske sredine. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. bilo je posve nedvojbeno. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. Ali. Uz Ciociaru.rekla je botaničarka. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. Ljubavnika lady Chatterlej. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. S druge strane. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. No. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. Premda je bio očigledno izmišljen. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. Uz umjetničku literaturu. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. Dosadu.5 i 10 centimetara. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama.

"hodali" su samo najodvažniji pojedinci. koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. pipkajudi se po erogenim zonama...pobjedonosno de razrednica. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati. prosto je. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. Kad se prisjetim te prve razredne veze. Jaromir i ja... nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu)...". Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu. u nižim razredima gimnazije. — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka. još dok je bio mali.nastavio je čitati drug Nikola.nastavi čitati direktor pošte.as njime bome i trideset . jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju. U tim čednim godinama. Ljubo. Jasno. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano.. — Ali. sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon.. — "A onda sam joj . Sad. ljubavne veze malodobnika. — On ne zna s kakvim se č piše . a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. to laže.. jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. mutan i neizvjestan cilj. sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki. ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale. dobro. Škola je domalo počela. bio je Čedo Kralj. posvedena svim prijateljima svijeta. mora se priznati. bile su prije eksces negoli pravilo.. — Pa. Bila je rana jesen. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa." — Pretjeruje — reče razrednica.. što se tiče dimenzija . . Stvarno je prosto .pristala. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . pri čemu je imissio penis bio tek dalek. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . Kad je stari Kralj. piše . — Nije — ispravi je Gogin otac. — Što kažete na to? .. Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz. zreli kestenovi padali su nam po glavama." — Eto.. pogledajte dalje. Uši du mu iščupati. vitka. pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig. amigo".. sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi.. takozvano "hodanje". U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine. ali je. ja sam joj . ja sam joj skinuo gadice i raširio noge .." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . Ali. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama." . Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri. A kad se i hodalo. mamu i mene brinule su te dimenzije. bez glavida .. onako dugonoga. pogledao knitoris .. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled.. — Znate. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam.. vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka. Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino. kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima...— "Kad smo ljetovali na Rabu ... — No. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke.. ili se od njega nepovratno udaljavaš.. Jedan od takvih. I za žensku laže. Što se tiče Raba. vagina! III. — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica. Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" . U skladu s tim. duge svijetle kose. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom... drugarice — isprsi se otac. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. dobro. hodalo se onako dugoprugaški temeljito. a ona je .

eto . Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji.— Šta je? — upitao ga je Jaromir. nešto poput perpetuum mobilea. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. Ali sam je to zaslužio.. — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer .. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo.. Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu. Delon! .ljutito de Brambor. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više. — Ništa. pet- . muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku. zapanjen.. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih.. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. — Pa..dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. koji je sad. — Što kad . Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. strovalio u travu. magnetofon. vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. ali tu nisam mogao ništa. uz tranzistor. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu .. osim toga. Kad smo krenuli u gimnaziju. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki... jučer . posjedovao šiber vlastite proizvodnje. — Zovem se Stanislav! — ispravim ga. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. i onda . otirudi prljavštinu s hlača. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice .. kad skineš mački jumfer. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. — I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon... kako se to u životu obično događa. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. — Zašto si je ostavio? — Slušaj. I to sama. — Mrcina. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole.. uz pomod lemilice. Dakle. koja su se zvala zujalica. ne zbog skidanja jumfera. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka.. svi osim Ljube. pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. Bumbar! — priprijeti mi on prstom. otpornika i kondenzatora. — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. zvonce. sportski bicikl i druge stvari. nego radi očuvanja istog. Osobito kad . — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. koji se. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda.. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana . a na satovima tehničkog odgoja.. IV. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. čamila je u groznim razvalinama.. — zanimao se Brambor.. Ako lažeš . Znao je naizust sve važne povijesne datume. Bumbar.. Tu priliku je i iskoristio. bez po muke baratao logaritmima. I to preko trede osobe! No. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. Tu kartu Irena je glatko presjekla. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta". Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. — počne Delon — bio joj je rođendan.. Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. a moja usmjerenost na Sonju. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. još od one proklete Cehovljeve humoreske. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore.

. društvenom aktivnošdu.. Jasno. — Aha.. inače partijski funkcionar. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag.. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. natraške . — Zbog sadržaja. ispod pjesme. Zbilo se to u jesen 1963. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. knjige su prašina. povratak. — Pokušao je pobjedi u Italiju ... zastoj. mašta se tek o slobodi. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. a oni koji su znali nisu ni mogli. bijeg. odgovor nije mogao pronadi. — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. Premda su mu taj odgovor. suzdržan ali anarhoidan. — Gdje piše? — Tu dolje. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. Inače. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. Jaromir Kralik. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom." To ti ništa ne govori? . — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec.. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu.i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. Ljubo je stajao nijem i preneražen.. koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. sada mogu sa sigurnošdu redi . pad. postavlja takvo pitanje. bio je u popravilištu.. pa kako su slutili da on nede pristati. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. — Zove se "Naprijed". zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. zvanog Brambor. imao je karakter malog političkog egzorcizma. pametan ali nedruštven. detektorski prijamnik i štošta drugo.. — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec. On je sin informbiroovca. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima.. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. kad je Jaromir bio u tredem razredu. ni smjeli odgovoriti. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti. a i zbog imena. — Italija je bila kamuflaža. Znači. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. ni htjeli. Ali. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. drug Ivan Brabec. i umjesto oca političku mrlju iza sebe. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . omladinskim radom i slično. uza svu obdarenost. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. a..vatno cijevno pojačalo. tu smo.. piše ti . bogami. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. pretpostavljam.

Themovci. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. Je li. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. No.— Ne. Manfred Mann. Drug direktor koji. kao i neke druge političke nezgodacije. V. zajedno s partijskim sekretarom škole. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. Dvije nodi direktor škole. Da si pametniji. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. izresci iz stranih listova. — Trebao sam te dati na selo za kravara. Rano ujutro.. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. možda najbolji učenik gimnazije. Dave Clark Five i mnogi. oglušivši se na direktorov poziv. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem. ruku na srce. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. možda bi se trebalo pozabaviti . prema profesorovu navodu. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. a za upudenije i Beach Boysi. Naime. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. za Lenjina. koje je protagonist. Za Marxa. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. Doorsi. zadubljen u Ribolovni vjesnik. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. ušao je u direktorovu sobu. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. Whoovci. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. Za Beatlesima su došli Stonesi. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. Animalsi. ali je on to glatko odbio. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. — Ali. Učenik Kralik. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . stvar je trebala biti ubrzo zataškana. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. Jasno. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. on. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. mnogi drugi. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. tata. Dylan. navodno. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. hic salta". u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti.. Donovan. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. sve to. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. on je. sve je išlo jednostavno i lako. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda.

a ako ih je i bilo. u sedamdesetim. ved nastaje kao kasnije interpretacija.. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. neestetičnog prenemaganja. Poslije. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. koje su se. socijalistički čovjek. propagandni. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. I ma koliko paradoksalno zvučalo. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. Olivere Vučo i Elvire Voda. Na primjer. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. građanskom argumentacijom. draga. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. tata. U nedostatku artefakata. Današnji HI-FI čistunci. tom sam kosom nešto izricao. Nešto manje nevolje izazivale su traperice.bitnijim stvarima. bunt. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. valjda. Posvemašnji kaos u eteru. Pravovjerni sociolozi. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. hladnoratovski import. u tim sam godinama nosio dugu kosu. . sve je to isto. kulturni. pojavile baš nekako u to vrijeme. — Imaš naš narodni melos. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. ispeci". nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. pripalo im je zapravo kasnije. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. pa i marksizam i lenjinizam su importi. pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). bez neke uočljive veze s rockom. odnosno kad sam se ošišao. a protiv Švaba smo se . atonalne galame. a i drugi importi. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. Sjedam se da smo "Michele". ili košulja na cvjetide. sve je to jedan novi.. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. Kao što je poznato. opasnim decibelima. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore). to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. drugim riječima. Marksizam je izmislio jedan Švabo. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. Ili. čak i za momčida poput tebe? — Ali. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika.. muzikolozi. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli. nonkonformizam. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. anarhoidnost. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. Naravno. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . oboružani stovatnim pojačalima. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini). — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. S dežurnih novinskih. slušale su se strane radiostanice. Zar to nisu lijepe pjesme. osobito u nodnim satima.. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih.

kad smo se upisali na fakultete. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. — Ponovo vas pitam. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. Ratomire. jer su šezdesete. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li."Help". . Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije. mogudi vlasnik spomenutog vjetra. A onda. kome je neprekidno curilo iz nosa.. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. nakon interpretativne pauze. Opustite se i uživajte. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid.. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. nije bilo lako pri duši gledati kako novi.. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. koja nam je predavala onaj nuzgredni. Drugarica profesorica. molim te. rasturaju našu omladinu. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. "Yesterday" i "Ticket To Riđe". htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. navodno. Premda se to može činiti strahovito kasno. prema raširenom shvadanju. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. šmrkavice. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. sva crvena u licu. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. neugodni vjetrovi. tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. — Što je bilo. Tada se zbila grozna blamaža. VI. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . Nato je. trajale negdje do 1975. razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna.. ali znam da njemu. koji su puhali s engleskih i američkih strana. autentičnom revolucionaru od prvih dana. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. a onda demo. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. godine. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. da sve bude još strasnije. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. godine. Nakon toga se ushodao po sobi. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon.

— Šta je. bile su od crnog glota. Ako ti ih mati hode kupiti. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. dobro. Naime.. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice. Koštale su oko dvije tisude. Ana. —Ja pare ne dam! Ja rintam.upitao je otac značajno povišenim glasom.. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. — Dobro. crne su pa bi izgledao mršaviji . kažem ti da . reci što bi jeo? — Ali. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. majka je popustila i kupila mi traperice. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. preštepane žutim koncem. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji. šta se svađate? — ušla je u sobu majka.. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. prave traperice Levis.. — A zašto? ... mama. vidiš. svađali smo se zbog duge kose . a vi samo rajtate. Super Rifle. — Mama. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. stojedi iza Zvjezdane.. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. —Ja to ne razumijem. ali nešto moraš jesti. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. ali ne dužu od pet centimetara. — Ne mogu to obudi! . Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. onako usput. — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. ponovo zabrinuta. majka me odvela u kuhinju. — Ako ti samo dopustim. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom.. nije u tome stvar . — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec.. znam da želiš smršaviti. Wrangler. nego naprosto zbog njihove skupode.rekao sam ljutito.. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. kriomice. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO. onako iza leđa. . pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. — Zato što bi me svi redom zafrkavali. neka ti ih kupi . — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom. bogamu.lokalnog huliganstva. Jasno. — Ali. ne grupiši se. Micek. Hajde. on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde. valjda da me iznenadi. mama. mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam.

— Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao.. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. nisu bili baš sjajni.. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. Sjedio je i dalje miran i pribran. pusti budalu! — reče otac. Bio je sam. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. kojega su opruge zaškripale. — Svejedno! — vikne otac. pa sam. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. — Ana. Istina. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu.. Kao što sam ved naglasio. Premda nije bilo tako. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. koji je. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. Film se zvao Goldfinger. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. . Nakon što je film završio. Oni su ionako sa sela. — Ali. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. Pustio me u stan. — Stanislave. tiha i samozatajna majka. kako sam čuo. a naročito raskošne. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. bile su dva do tri broja prevelike. — Mama. mislio bih da je četnik". Tri mjeseca kasnije.. do Bramborova stana iznad kinodvorane. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. ali o kome nitko nije znao ništa. majka mu je ponovo bila u bolnici. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. VII. ostavši na primjercima ranog rocka. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. reklo bi se — važan izraz. ja hodu američke traperice ili ništa. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . Što se tiče muzičkog ukusa. počeo je strašan pljusak. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. glamurozne scene. Posljednji modni. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. U veljači 1965. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka. skoknuo gore. Bili Ruža . jer je krasio leda svakog brigadira. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. ne sjedam se više zašto. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. ja du sutra zamijeniti. Da sam obukao te hlače. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane.. umjesto da se otputim kudi. godine i zvao se Che Guevara. soula i crnog bluesa. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . — Dobro. to je ordinarni kič! — protestirao sam. otkvačene. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. — Nisam. Umjesto odgovora. a na licu mu je bio nekakav značajan. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. a izgledi joj.. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967.— Oho-ho! — doskoči mi otac. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. Začudio sam se i pogledao ga.

Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne.. njega. vidiš. — Možda nešto malo. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi. kad se radi o rođenom ocu. — Kad odlaziš? — Sutra. inače Ibar na komad . — Nego? — začudih se. Kaže da ne zna ništa . sasvim neregularne. Ne mogu dokazati da nije.. — Ali. da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . Ustao je i pripalio cigaretu. . — Osjedaš da nije zato što ti je otac. koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. — Ali film nije nikad pronađen. A onda. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. — Ali.. — Pa nešto. — Imam devetnaest godina i normalno je . Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. kad bi imao para. — Možda i to — složi se Jaromir.... — Vidiš — mirno de on. zna — usprotivih se.. svejednako ga gledajudi.. pa ga opravdavaš... nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta.razmotao ga i pružio mi.bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — . ali o tome ne želi govoriti. — I jesu! — složi se on. ali osjedam da . a ved sutra putuje u vojsku.. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. nisam o tome htio s tobom razgovarati. valjda i jesu. — Sva je prilika da nije. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina.redi de on mirno.. — Nikad mi ništa nije rekla. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. — U to vrijeme kad se tata ubio. — Pa.. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. — Tako brzo su te spakirali . majka mu je u bolnici teško bolesna. Sjedili smo nakon toga šutke. o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. jer je bio informbiroovac. i ja sam ga netremice gledao. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. valjda. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati. a onda sam sve shvatio. Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. navodno nije bila kod kude. — Kako? — Tako! Zbog starog. Svjetlo u sobi bilo je slabo. Ubio se jer je . i sva ona sranja oko rastanka . Pušio je onu bivšu plavu Opatiju. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. Školu je nepovratno zabrljao. nikako da nađem svoje mjesto . valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine.sasvim tiho de Jaromir.. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. bogamu. — Ja sam ga pronašao . — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. — Kako znaš da je nepravedna .. ipak mislim da mu je to netko namjestio. ali na najboljem sam putu da doznam.. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. — Ali. otpuhujudi kolutove dima... u Biledu. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. .. umekšano oblacima cigaretnog dima. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. mog velikog prijatelja. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari.. Zašutio sam. One nodi kad se otac objesio. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna. Baš je bio u neviđenu sosu.

— To je zato što im je program sve katastrofalniji. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji.. Čedo Kralj (solo gitara). izuzetan stil i besprijekoran pravopis. i sve bi krenulo iznova. a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. samo da je imala priliku pročitati ga. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente.. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. na našoj školi. Jednom sam si usrao život s Čehovom. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. Kako sam ved rekao. — Dobro.VIII. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. — Za vrijeme obnove. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. pa napisao "Moja Sonja". Eto. pa sam mislio. To je ostalo od pokojne bake. One kojima ta vremena nešto znače. budem li oklijevao. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. prepravljati i mijenjati. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. koji jest. zapravo. u tredem neprimjeren izraz. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. hitro sam ugurao pismo u kovertu. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. Ima unutra divnih mjesta. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. Svake večeri legneš pred televizor. Jer. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. Sad. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. kako se to tada zvalo. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. doduše. Zatim sam i to prekrižio. Te iste godine u jesen. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. i ti trošiš struju bez veze. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. Koliko sam. emotivnu naglašenost. — Lijepo je da se bavi pisanjem. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). Zvučalo je primamljivo. — Franjo. formiran je početkom 1966. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. mnogo kasnije. možda bih i uspio. I to sam prekrižio. žvrljati. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. Sonja je krenula u gimnaziju. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. misledi da ga ne čujem. Vratio sam se novoj reviziji pisma. u četvrtom stilsku nespretnost . ved od same nakane bio osuđen na poraz. dobar i ispravan učenik. rekao si da de. moram . ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). nakon mjesec dana. shvatio sam tek mnogo. IX. ali opet malo pretjerano. Prvi lokalni rock band. u onoj hitnji i pometnji. dobru retoriku. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati.

Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. frajer. a ja sam se. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. Naravno. mislim i Zlatni levi. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. Elipse. nemajudi druge. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. uzbuđen i radoznao. Gogo Jazbinšek. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. podnijeli tolike napore i odricanja. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. Balla". — Debeli. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. Oko šest sati. čudedi se grobljanskoj atmosferi. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. To kidenje bilo je direktorov uvjet. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. gradska atrakcija. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. prekrasnu gitaru Gibson. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. Učenik SUP-a. sami smo si krivi. Nervozni i pomalo tremaši. krenuo je kudi po gramofon i ploče. ne zna — reče Čedo Kralj. Čedo Delon. Mladi. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. Balla. "Hang on Sloopy". Bijele strijele. kamen i željezo". — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. nacrtao u dvorani ved u pola pet. — Pusti ga. Beogradom Siluete. unatoč totalnom nepoznavanju nota. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. kojega su svi znali po nadimku Surla. kad je dvorana bila ved dupkom puna. Ples je počinjao u šest. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. Zlatni akordi. osim Ljube Brabeca. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. njemu je otac donio novu. da ga otac. Ali. K. dva mikrofona i gitare. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. Ipak. a onda započeli s kidenjem. ali stari ne otključava. Stvari su zbilja bile crne. trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. držao je maramicu na očima kao da plače. Surlini polovni bubnjevi. Morali smo tako nešto predvidjeti. Na sam Dan žena 1966. — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. koji vam je kurac? — upitah. izgleda da ne može. Crveni koralji. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. ples nije smio propasti . zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. Na maloj bini stajala su pojačala. Zlatni akordi. — Dobro. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. nego pred hapšenjem. uspjeli skinuti. Od kompozicija koje su. —Jebi ga. Sve je bilo uređeno. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. bezizgledne. "Walking The Dog". "Twist And Shout" i "Mramor. "She Loves You". Pod je bio sav isprepleten kablovima. uglavljivanja metalnih pragova. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. Uspio bi i on. dva dana prije promotivnog koncerta.

Surli i Delonu. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. ali loš i dekoncentriran bubnjar. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". ozbiljnije se potukli. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. eto. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. X. a majka se okrenula i krišom obrisala suze. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. koja je bila nova Delonova cura.vojnik Jaromir Kralik. Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. Samo. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. Taj dopust bio je izvanredan. Domu JNA (jedan jedini put. Čeka da vidi što de biti . kao i sve druge. otiđi. sindikalnoj dvorani Bisera. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. a i mnogi drugi znatiželjnici. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. jačim pojačalima. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. znatno oporavljen. naslonio je na zid. koje ne propuštaju nijedan sprovod. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. — A Ivanka? — Ona je u bolnici. Na njihovim plesnjacima. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa.. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. čas Sonju. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude.. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. . Došao je sahraniti majku. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. Zajapuren i znojan. sezonska. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. Gimnazijalci. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. operator i biljeterka kina Romanija. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. Ako ti se ne pleše. I. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. stao sam u kut dvorane. što im je strašno srozalo sound. Gogi. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. koji su se održavali u Starom kotaru. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. molim te. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. otvorila su se vrata dvorane. Zatim je drug Brabec. boljim gitarama. Odvezli su ga u bolnicu. Moj otac. tek nekolicina nas prijatelja. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . terasi gradskog bazena. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. Suljo je bio sjajan dečko. Kad je ved bio blizu izlaza. a Delonu netko ukrao gitaru. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom.

temeljito i bez ostatka. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca.. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. ni za ukop. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. dobro skrivena od radoznalih pogleda. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . Jer. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. i njegov adlatus Ceda Stefanovid. XI. — Izgleda da ovo čita . ta je bolest pomalo i endemična. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. — Ana. mirisom tiskarske boje. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. pa čak i zgražanje u obitelji. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. Kad se Brambor vratio iz vojske. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. ples i trač. bogamu. zvani Marko. pa je navalio na školsku lektiru. obznanjen. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. o trošku neke socijalne ustanove. a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. Kako je u novinama pisalo. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu.. "monopol pojedinaca". Kad su grobljanski radnici. ako je književnost bolest. u mraku i vlazi. održana na Brijunima. "zlouporaba položaja". — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. kako je doznao. Ruska stvar. koji je izveden sirotinjski. — Ah. žigosan i kažnjen. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka.Jaromir nije imao para ni za cvijede. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. nego nešto sasvim deseto. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". onda je ta bolest trajna. Dostojevski.tiho de majka. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. kronična i naprosto neizlječiva. — Oho! Brada Karamazovi. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. "prisluškivanje" i slično. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. čuđenje. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. Ne. sporadično. moda. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. nevoljko. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. Kad su i majku spustili dolje. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. Dolje. do informbiroovskog samoubojice. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. tako sam i ja iznenada počeo čitati. I to ne slučajno. glatkodom bezdrvnog papira i slično. nego sasvim namjerno. ni za takozvane karmine. Uz to što je kronična. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. Čkalju i nogometne prijenose. I u lokalnom SDB-u.

zanemarujudi ostale tekude razonode. i sva podneblja. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. renesansa.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. Zole. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. Zatim me ostavila prva žena. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. te po koju knjigu Poea. lako sam ih neizmjerno volio. U kratko vrijeme. u nedostatku drugog posla. Shakespearea. jer je ljeto nakon četvrtog. Dickensa. jasno. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. nepoznato. dok smo završavali tredi razred gimnazije. poput ostalih adolescenata. a na kraju. Ubio mi se najbolji prijatelj. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. koju nam je predavao. Postao sam nešto šutljiviji. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. Sve to. Po mom ponašanju./66.. smatrao sam. spor i beskrajno miran. koju sam uspio zaboraviti. kad evociram srednjoškolske dane. upisivao nam trojku u imenik. osamljeniji. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. Stendhala. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. najradije prisjedam. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. Faulknera i Ibse-na. Bio je tih. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. koji je prije rata u toj zemlji studirao. kao i sve zemlje. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. Dostojevskog. Kad bi nas ispitivao. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. I premda sam mnogo čitao. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. koje je tada. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Točno u podne. Galilej. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. Krleže. bez obzira na kvalitetu odgovora. o kojima nam nije rekao ni riječi. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. nije pridavao mnogo vede značenje. XII. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. ni Vatikanski muzeji. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. Umrla mi je majka. Gogolja i Puškina. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. sveti Ante Padovanski. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. misledi vjerojatno da su. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. danas više ne znam je li bio . poput televizije i filmova. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. tamo iza granice. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. za njom i otac. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. kako sam tada naivno držao uzvišenim. nego ono nešto nejasno. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. Potkraj školske godine 1965. Kemiji. na koje se išlo vlakom. premda uvijek pomalo odsutan. bilo pretrpano obavezama. a onda ispitivati soli. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju.

onog dana kad nam je škola završila. uz malo mašte.. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. kako je duhan rezan . — To su neke uvozne? — rekoh. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. promatrajudi cigaretu. naletio sam na Delona. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. cvijedem i mnogobrojnim šatorima. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. Kako sam na stadion zakasnio. — Jebi ga. trigonometrijskim funkcijama.. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. Onako frajerski. cigaretama posve suh. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno ..crn ili smedokos.. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. da je prati do kude. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu.. ali se ipak. — Škola! . Razmišljao sam o tome da ostanem. — Zašto? — začudih se. ali mu se nisam javljao iz dva razloga.. Oko sedam. Početkom lipnja. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih.. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. — Daš dim? — upitao sam ga. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. moglo i uz nju plesati.. što. Kad ved odem . Zatim sam iz daljine uočio Mikija. Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. pod kojima se nemilice komadala prasetina. koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. klubova i slično. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. pa onda. ali . — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. Sve sam zaboravio. moglo se malo i zabavljati. kroza zube. — Budalo.ironičnim de glasom Delon. Prvo stoga što smo bili u zavadi. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama... nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. da — promrmljah paledi cigaretu. Seka Živanovid. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. ali sam ga odmah izgubio. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . Prvo sam uspio pronadi Ljubu. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi. — Da. ukoliko mačka baš ne grize. pa omladinaca. može biti upravo nesnosno. zatim vojske.. To je valjda bilo propisano odozgo. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. a ponajmanje verbalnih. Vježba pionira. Sutra idemo na maturalno. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma. . — zbunih se — nisi još ni školu završio. — Nisi uopde patriot. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. pa onda vježba nekih drugih organizacija. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. gdje su točili medovinu.

jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila. — Sve se pomiješalo.. a ne da se okolo vucarate i tucete. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. gađali prstom u oko. — Jest. Baš njega. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. tako da sam se morao skvrčiti. Ostat dete nodas ovdje. —Jebi ga.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. kad im je predstava postala dosadna. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. kao da se nečeg sjetio. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. ali on. Jasno. — E.. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. U žaru borbe ne. Nije bilo vremena za oklijevanje. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. od kojih je netko otišao po milicionare. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. — Ovo mi sve više liči na proštenje. mogli ste otidi kudi. Nede ništa ostati od njega. — Ovog demo vam puta oprostiti. — reče Delon. a u sedam du vas pustiti kudi. bogati. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. da te on čuo što si maloprije pričao. Šutirali smo se podmuklo. — Vidi. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. — Ali. U prvi mah mislili smo da de prodi. — Nema veze — odmahne Delon rukom. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. onako prljavo. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . — Koga? — upita Delon. — Onog kome je stari doktor. — Dvojicu — otpovrne Delon. — Koliko Arleta ima brade? — upitah. ali se to pokazalo mudrim. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. mali! — odbrusi Oljača. kako zna propisno raspaliti. napet i uzbuđen. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. — Ali. — No. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. — Jebeš Italiju! Idi . — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. A onda su nas. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. počeli su se sve više zajebavati. zastane i obrati nam se: — Dečki. — Samo se premalo služi nogama. udarali koljenom u jaja. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. jest. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. koja ne daju da im netko dira sestru.

nakon što je podigao slušalicu. očiju punih suza. Stanislave. "Nikakav zapisnik". Ana. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. Dok sam ja mirno spavao. uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. puši. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. raščupan i poderan. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. a nas trojica na svoju stranu..demo koji drugi put. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. umoran od tučnjave. Pokraj kreveta stajao je otac. Sonja je ved imala stalnog dečka. ja nedu! U Italiju ne ideš. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti. A on na miliciji. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. znači. kao da mi je na neki način prepustio sestru. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. da l' ti se ide il' ne ide. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. onako pun modrica. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. moj dobri. Zatim je slušao i šutio. "Kako vi kažete". otišao sam i zakopao se pod pokrivač.. — Ali. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. — Hajde. "Nije ozbiljno". jer svi pušete u istu tikvu. jer da nije bilo njega. ali platili smo ved trideset tisuda. Delon nas je pratio dva bloka. — Tebi se. lijepo zapakiran i stegnut remenjem. — Franjo. Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju.. Propast de pare . Ne rekavši ocu "laku nod". Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. — E. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. ne znajudi gdje je bitanga. strogi otac gnjavio . te kad sam sve ispričao roditeljima. kuhano jaje. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu.. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". Bio sam uzbuđen. salamu. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. Pije. tako da smo Miki i ja ostali sami. Franjo . Pa ipak. Oljača. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. ja sam bio kriv . — Ne psuj mi ovdje. uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga.. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. držedi u ruci naš stari kofer.. ja idem iz ove kude. Majka je stajala nasred kuhinje.. išli bi u kurac. Rekavši "ja sam bio kriv". — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. "Mislite da de zakasniti". sardel-pastu i komadid krastavca. — Šta Franjo! — ljutio se stari. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. ponižen.. u pravu si. — Franjo . otac je. kojeg li zajeba. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice.. razočaran.. Ali. Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. ne ide u Italiju? — Ne ide. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. Sadržavao je putar. nesposobna da izusti riječ. — Ako on ode u Italiju. tuče se . a onda skrenuo kudi. I on je uradio isto tako. u nekoliko minuta sam se spremio. Vlak polazi za pola sata. susprežudi bijes. odvedi ih da se rashlade. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. — Dosta! — otresao se otac.

jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. Izgledao mi je nekako velik.. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. što o autentičnim. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica.. kako je svakog čuda za tri dana dosta. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. ipak smo krenuli u bašču. a onda te prasne glavom među oči. Jedne večeri. — Kad jednom budeš imao moje godine. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. Ali bi na koncu. ha! Nisam je maznuo starom. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. prošarano prijetnjama ukorom. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. Iz Italije smo se vratili preplanuli. korpulentni Gujo Njerš. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. XIII. . Tata je stajao na ulazu i pušio. ved ih drže vani. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. — Pladam dečke da mi sviraju. što o izmišljenim. — Ma šta sad — prekine me on. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. ha. Kad smo Miki. opalit de te. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. Tako je i bilo. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. Znao sam da je to Gujin stil. Vratili smo se svi. koju nitko više nije mogao slušati. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. čak i Delon. možda deš znati . Čim malo ogladni. U dva poslije ponodi Delon se vratio. — Znaš Guju. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. A onda se okrenuo. u kudu. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. zalupio vratima i odvukao se gore. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. "izio vuk magare". Brambor i ja sjeli za stol. — Odjebi. ha. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. Svjesni svih tih rizika. — Ali.se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. — Šta je? — otresao se na mene. No. puni dojmova. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to.. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. kako je govorio naš direktor.. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. — Čedo. na otvorenim metalnim stalcima. zašto si nodas rekao . nego stari drugima. — Maznuo starom. važan i hrabar. — pokušah ga upitati. — Mladi gospodine. Gujo! — odbrusio mu je Delon. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. ispred dudana. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. tog istog ljeta.

— Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. saznali smo tek tjedan dana kasnije. smješka judi se. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. Ipak.. Hodete dolare. Delon je polako ustajao. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. baci snop krvavih novčanica uvis. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. koji postaje sam . danas je velik dan za Čedu Kralja. zvale "gradskim ljetnim igrama". prvih izleta i izlazaka. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. jebeni ti. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera.. XIV. — Bacaš dolare . povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. ta niska prevara.. — Tako je. čega je sve tu bilo.. teško sričudi riječi.— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis.. U početku sam tu ulogu . zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. Miki je volio voditi druge. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se. pradena dvojicom milicionara. zapravo se i ne sjedam. tog popodneva. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. dečki.. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. što zbog pijanstva. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo. širila se i niska njegovih suradnika.. Dok su ga milicajci odvodili. — Dečki. doznalo se ubrzo... koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom". kao da želi redi da ništa nije skrivio. — Dečki — počne on. u lijepi. To suđenje novine su. Ved od prvih igara. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. pokušavajudi mu pomodi da se digne. — Ma šta si ti . tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu.. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. a onda se i sam prevali sa stolca na pod. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. onako odmila. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. glava porodice . Kasnije megaafere. Naime.. Što se zapravo zbilo. još de i milicija dodi — promrmljah. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. Ali. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. koji se srušio kao pokošen. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. gospodine Gujo — mrmljao je Delon.. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. Rekavši to. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. Sad. — Čedo.

Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. čime se. Delon je. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. koliko nezanimljiv. revolucijama i restauracijama. počeo nositi naočale i brkove. ne znam. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. tako da se on držao podalje od Arlete. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. Dakle. Jaromir Kralik. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. čak smo i dijelili klupu. s tim stvarima je bilo sve u redu. bili smo najbolji prijatelji. Ljubo Brabec. što naizmjence. a ni sposobnosti. Jer. političke govornice i ostalo. nezaposlenost. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. ako se ne varam. kako su nam govorili. Bespomodno. ali sam siguran da se bez te sklonosti. a kad su nas primili u omladince.drugog. Jer. mučeni istim problemom. nakljukani proizvodima službene pedagogije. što se tiče toga. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. eto. Što je još bio. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. pod očevim nadzorom. uopde. Kad smo krenuli u školu. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. on bi skidao naočale. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. Završavali smo posljednji razred gimnazije. neefikasna privreda. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. Nekako se uozbiljio. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. da vodi. sintagmama i sintaksama. to jest da bude medu prvima i najboljima. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. logaritmima i algoritmima. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . On kao da je ušao u SK tek tako. premda su nas. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. Švedsku. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. Te mačke redovito nisu imale bradu. Ali. trigonometrijama i spektrometrijama. Austriju. Da. uči i uvjerava ljude. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". a pričalo se da kod kude. kao i sposobnosti. XV. naivno i pomalo priglupo. komasacijom i melioracijom. Važno je samo to da iz svega toga. toliko i nevidljiv. pa onda i drugog razreda. nekonvertibilnost. vodenog. a zatim omladinske organizacije čitave škole. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. odlikuju pravi komunisti. Naš najstariji drug. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. igrao ja sam. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. interferencijom i rezonancijom. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. nekonkurentnost. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. škola i slično. što paralelno. slobodnog vremena. Osim toga. onto-genezom i filogenezom. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. prezaduženost. Švicarsku i druge zapadne zemlje. igara i. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. u politici nema što tražiti. stvari su se naglo pojednostavnile. morao se brinuti za golu egzistenciju. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. u nedostatku masa. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. televizija. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. kao sasvim razumljiva posljedica.

— Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. — Da. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". preko elektromonterskih. — Pa dobro. a onda samo na materijal potrošili 298. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. pi-smoslikarskih. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. — Zdrav. A kad se. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. poznaju ih dobro. nede pronadi pravu kurvu. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. Moraš pronad mačku. biti zabavan. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. pridržavati se tehničkih propozicija. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. Kako su se razumjeli u sve i sva. Da mu bude lakše. hobističke radnje. — Trebalo bi. bila je financijsko-kalkulacijske naravi.000 dinara. ali de negdje nakon mature. Ali njih ne zanima seks kao seks. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. kako de mi ispričati kasnije. soboslikarskih. privoljeti je. Priznajem. I na koncu. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. . prilično brzo. onih koje to rade za lovu. No. — One su stalno s muškarcima. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. Miki. uzbudljiv i temeljit. znači. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. profesionalku. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. pronadi prikladno mjesto. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. preko koje bi pronašao posao. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. te su me kao takve čak i frustrirale. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. — Ali. upute i priče starih hahara. Nemajudi nikakve jake veze. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. Pa ipak. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. One de primiti lovu. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. — Da.000 dinara. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. U ovom periodu. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. Znali su sklopiti posao za 300. diskretno prijedi na stvar. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. pa sve do tiskarskih (sitotisak). dobrano pijan. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). Ne. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. udružio se s bubnjarom Surlom.

penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". Ako se ne varam. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. I premda je stajala posve sama. na pragu pravog života. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. Četvrto poglavlje I. ja sam mirno produžio. Namjerno i sračunato sam odustao. prenio na prvu godinu faksa. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. Moj pokojni ujak Emil. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. sastavljen od seoskih muzikaša. i zapitao: — Oprostite. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . slab i neodlučan. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. nezaobilaznim. mali. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. stao pred razgaljenu damu. Sada. jesu li bile kurve. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. U jesen 1967. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. jer je smatrao da de prirodne znanosti. Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. tata više nije imao nikakvih primjedbi. u vezi sa stavovima ujaka Emila. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. dutio malen. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. nekom vrstom zaloga za sutra. U ljeto 1967. Sad. frižideri. uz obalu mali motel i naselje vikendica. ja sam izišao na korzo. a ja sam svoj. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. dok su se oni veselili. sve sam manje znao što du i kamo du. nikad nisam uspio saznati. oportunističkim i malograđanskim. neizvjesna i melankolična pojava. hrabro je ušao. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". koja je držala bocu vinjaka u ruci. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. pili i pjevali. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. a dama se samo nasmijala. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. Inače. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. kao gimnazijski suvenir. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. Prvi put sam se na gradskom korzu. Nakon što je obnova prošla. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . XVI. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. nimfomanke.

čija su dva brata. pametnim i nezamjenjivim. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. ni u očeve stavove u doba obnove. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. — Jest. ja sam pripadao prvima. i tu smo se odmah podijelili. od kojih je jedan bio crtani. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje.. — Ne znam. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji.. kredudi na Sljeme.Emila. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. Kad dva muškarca dijele stan. nije baš fino . Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. — Jučer je bila kod tebe.. dok je on upisao pravo. holendera i bidea. — Stanislave. prečesto žrtvama streptokoknih angina. — Stanislave. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. — Ali to je na suprotnoj strani. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. . sto kilometara dalje... rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem. Valjda sam kartu okrenuo naopako.. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo. — Baš fino — odvratio bih. došla bi zapravo k meni . zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske.. — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. To se zapravo pokazalo korisnim. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. Tako du. — Slušaj. — I prekjučer je bila. pa du . džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. ali večeras . završio bi redovito na Katarinskom trgu. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. Ved od 1967. a jedan od njih ima žensku. Miki Grabar drugima. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. kad bi krenuo na Kaptol. Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. — Pa. sarmama i štrudlima. pa du ja otidi . nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. nagnut nad Kafkom.. ušla u vodoinstalaterske poslove.. ved bi se pohvalio. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. Kao i moji vršnjaci.. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. a ujakovi prepesimistično.. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. Zbog vas sam gledao tri filma. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni). umjesto prometejske uloge. držao se sposobnim. i ti deš jednog dana dodi s mačkom. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. inače bistar. Naime. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi. tucaš li ti nju. Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam . Nikako mi nije bilo jasno da netko. Ovo de društvo morati računati na nas. snalažljiv i pametan.. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. bio sam mlad i prepotentan. po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto .. ili obratno. Studirao sam književnost. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. Miki. Upisao sam književnost..

i dalje du nastaviti. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. Svratit de sutra. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. tredi dan tri i tako dalje. ništa? — Nije mogla dugo ostati. Ljutito sam spremio stvari. Ako večeras odeš u kino. Provodedi takvu dijetu. ali ni to nije pomoglo. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. od kojih je svaki nosio po nula bodova. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. Arleta je imala problema s migrenom. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. Nakon "astronautske". drugi dan dva. inače skladištar. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. mislim . — Ma. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. otišao sam u kino i sutradan. poslije večere.— O tome je upravo i riječ. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . kao neka junakinja Krležinih drama. pogodan za duplo gledanje. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. Riža je. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. — Znači. L 34). jer sam se jako dobro navikao. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. naravno. Nakon stotog zrna ide se nadolje. rekao je: — Stanislave. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. jer je njegova draga. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. Jasno.. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. samo što rano ujutro i kasno navečer. Ali. bogati! Ne moram? — Ne. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. Drugu. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao.. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. koji je rekao: — Izvrsno. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. kad sam se vratio s "duplog Lestera". — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. ali me nemoj ništa pitati. "holivudske". Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid. sirova. pet minuta po dolasku. Louisa Troje najednom kauču. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. hvala ti kao bratu. Ali. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. ali se ništa nije zbilo. sve do sto. dobila "ženske stvari". ti ne moraš u kino. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji.

a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. pa i druge kilograme. bizarnih umjetničkih akademija. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. anatomije. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. popadala na svim kolokvijima. koje smo slavili redovito svakih pet godina. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. interne. III. vrativši se kudi. stizale su različite tablete. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. S druge strane. Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. misteriozne indologije. od etablirane medicine. Durrenmatta. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. obuzet dijetalnom terapijom. odijevati se u Italiji. koji je u složenu problematiku fiziologije. Poea. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. kapsule. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. nefrologije. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. koja se sastojala od kuhanog jajeta. sa deset kila manje. Ako ništa drugo. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. za koje je on uglavnom čuo ali se . Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). Gogolja. svrab tabana. Ibsena. Cheddo Kralv. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. preciznije sa Zagrepčankama. prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. Na godišnjicama mature. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije.sigurnosti. nutricionizam. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. smjer dezena bluza i šlifera. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. Ona je preko dana studirala. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. vitamini i još neki drugi termini. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. Dostojevskog. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. i stranputica koja su me u njima vrebale. Manna. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. otpadanje kose i slično. Iz inozemstva. jer je. Ja sam izredao Shakespearea. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". Musila. i govorio strogo kajkavski. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. Kako se to obično događalo. navodno korisne ekonomije i prava. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. skinuti sve prekomjerne. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. visoka nautička za golfsku struju i slično). II. zaludne filozofije.

Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. — Ma. najviša razina poetskog izričaja. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. Thomasa. jasno. Michauxa. a onda dodah. koja je moju priču pročitala četiri puta. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. — Što mislim. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. Cesairea. — Ovo tu. Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. — To je nobelovac. — Pa je . — Šta. Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. ne skrivajudi radoznalost. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. — Stanislave — prekine me on. — To ti je metafizika.. . astralni poriv .. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam. odlučila je posavjetovati se s ocem.. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. Frenauda." — Ah.Jutros si ponovo dobio pismo. Franjo? — upitala ga je majka. — To smo radili na seminaru..skočio sam kao da ne znam. te u Studentskom listu (jedan komad). postao prozaik.pokazalo da ih nije čitao. rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. Pounda. Stojko Milid bio je prvi pravi. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. to — nasmijem se. autor fan. za koje ja nisam uopde čuo. a on je naveo Chara. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. da — rekoh.. koju sam stvarao tajno. pa makar i od Mikija Grabara. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. kurac se ti razumiješ! — rekoh. ne kažem da nije — slegne on ramenima. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo. a nisam ih. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. ima — rekoh pakosno. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda.. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti. šta?-. na osami. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. kažeš? — Da. Novim imenima Telegrama (četiri komada)... Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu.. pa smo se zbog toga morali napiti. mitos duše. jasno. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! . — Što ti misliš.priča.. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. ni čitao. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno . Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. — Ali.

Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. a pred drugima vješto izmicao. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. V. — Ovo je radnička zemlja. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. i dok vas oni hrane . a vi ste djeca tih radnika. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . o tipologiji književnih struktura. ali sam u nju ipak sumnjao. Pogotovo gledano iz naše perspektive. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. Hodao sam po različnim zborovima. i 1971. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. pa i još neke zemlje. Vidike i Kolo. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. — Slušaj ti. Bagdalu. U proljede 1968. a zatim strugnuti van. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. Kaput je obično oblačio mirnim. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. polizali prst i platili običan grah. — Dodi de — rekao je Miki.. potpisivao neke peticije. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko. za svaki slučaj. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. — Kad se radnici budu bunili.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera.. — Zato što mnoge stvari nisu u redu. a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. da sam ja defetist. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. da mu ne ispadne futer. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. Umjesto čarapa. posve sam prestao čitati novine. mitinzima. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. a zatim se. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. staloženim pokretima. kupio bi Jovcea. — Pa. naime. ne bi ti danas studirao. dobro. oblagao najlonskim vredicama. Ljerka Mifka.. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. IV. umjesto gada. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. s nešto smanjenim intenzitetom. Znao sam. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". — A zašto de dodi? — upitao sam ga. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. pored šanka. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. umjesto šala — Faulknera.. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. kupio bi Kafku. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. a čarape je. idi pa im se pridruži! — Tata.

Nakon toga ga je novi govornik otjerao. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. Miki nas je. jasno da bi polagao. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. — Kao pisac. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. memoarima. napisati pametnu knjigu o tome. kad sve bude kristalno jasno. stanovita je gorčina ostala. jesen 1968. Ali. — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. — Dečki. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. Godine 1968. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. malo toga znam o toj čuvenoj godini. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. . filmu. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. Slavna 1968. u jesen te iste godine.. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. doduše posve paušalno. godina dobila dignitet koji i danas ima. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. Stanislave. Koliko se sjedam. — Poslije 1948. bilo je teško nazreti. službenog stava još nije bilo. sve je ved bilo prošlo. eventualno. trajalo jednu sekundu. Ti deš. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. — Našeg druga Tita . u koju ni sam nisam vjerovao. nakon deset godina. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. jednostavno prešao. Kad se konačno vratio. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš.. Naravo. nije bila vruda. More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. svi su čekali Titov govor. te da je sve to grozna izmišljotina.koji je Rusima očitao . Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. romanima. — Stav je mog oca da je to užasno. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. kako piše Kundera. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. sred čitana Prousta. sve koji smo gajili iste nade..— Zaboga. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj.odbrusio mu je Miki . knjigama. koje je. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. ili se radi o sasvim drugim razlozima. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. ali je ta sekunda bila prekrasna. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. pružajudi nove dokaze. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. Da bi 1968. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. Međutim.

— Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. a ujedinjenje Njemačke za 1970. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. Čak je i Čedo Delon 22. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. Tako je.. godini. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. a ne spominjete Srbe. — Franjo. — Češko proljede (valjda Praško. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. Premda je to zločesta pomisao. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. na što se nismo obazirali. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. otac se svojevoljno odrekao ribolova. ali se. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. a koji šef države. godinu. na sredu. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. pa se majka rasplakala. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. godine. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. kao po dogovoru. pa je otac. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. — Pokušali su nas zajebati 1948. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. ali nismo znali nijednu. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. Zatim su se posvađali. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). primjerice. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. u kojoj bi. što ga je silno oneraspoložilo. No.. . da se vratimo kolovozu 1968. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana.

— Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. Gledali smo neko vrijeme. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. pokazujudi mi radnu knjižicu. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. a onda se bacili na šah. Gnjavili su se u travi. kao što nije "kontracepcija". Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. protiv njega nisam imao nikakvih šansi. . a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. Namjesti kolut. jer je projekcija morala idi bez zastoja. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. Iza svakog poteza jurio je na zahod. — Kao i tata — rekoh. kad je i druga predstava završila. Gradski bazen. zatim se začuo pipser. U deset. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. Jer. Jako je zapaljiva. — Pogledaj! — reče. stenjali. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. nego "kunilinktus".— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. Nekad su na nju kopirali filmove. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. ali bi nam se i prečesto prikrpao. Berlin. VI. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. — Čekaj! — zaustavi me Brambor. prema uputi iz Mikijeve knjige. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. ustao sam i pošao kudi. koji se. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". Osim toga. — Jako je malo ostalo. uzdisali. i to kad ga je mučila dijareja. Sudedi po vrudini. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. — Svi smo pomalo ostarjeli. — Malo je ostarjela. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. Nisam vidio da li je puna ili prazna. koji je u šest sati imao projekciju. — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. Na ekranu su krenule brojke. ne zove "kunilingus". pošao sam kudi s Bramborom. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. uvuče film u projektor i uključi. zamišljen i pomalo odsutan. nakon koje sam izgorio na suncu. Upitno ga pogledah. sve dok ona nije otišla na more. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. — Gledaj! — rekao je. morala je biti poluprazna. On otvori drveni sanduk. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. iako slaba zamjena za Jadran. istini za volju. jer uopde nisam ulazio u vodu. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Na račun naših zajedničkih izlazaka. sva je skracana. — To je tata morao vrtjeti 1948. potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. nego "kontrakoncepcija".5milimetarskog kinoprojektora.

Gringo. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. — Ah. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata. VII. Htio sam skuhati kavu.U tom trenu vrpca je istekla. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. Mislim da je fakultet dobrano zapustio. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. — Znaš. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida.. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. pa je zapanjena publika. ovako — okolišao je on. konspirativno. — Pa. Mikija nema? — Ne. — Pa. u gradu. eto . na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. pitao sam te nešto. spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. ali je nije bilo. Uplašio sam se i viknuo.. bar one najbliže.. eto. — Dobro. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. — Ljubo. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna. čemu onda takvo pitanje? On ustane. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. .. U siječnju 1969.. Zatim je pristao na čaj. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. onako intimno . Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije. vradajudi Stojka Milica na policu. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. — Tredi je ovdje. negdje u proljede 1969. Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios. a sve manje u Zagrebu.. a projektor se ugasio. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša.. na nagovor nekog daljeg rođaka. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem. Što se tiče bududnosti.. — Reci mi. Znam da nisam imao prava na radoznalost.. — Kako znaš? — Pa.Slušaj Stanislave... — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. . ti si! — rekoh s olakšanjem. — Ne zajebavaj — nasmije se on. nije bila sjajna. — O čemu? — Reci. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. stvar je bila uistinu intrigantna. ali se pokazalo da nema više plina. SR Njemačka.. — Što je s tredim? — upitah ga tiho. a tredi . a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. Jedne kišne večeri. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. ali što sam mogao. da radi na crno. pa su me pitali kakav je zapravo .

. — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo. znaju — smete se Ljubo. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni.. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. On ponovo ustane. ispolagao ispite. Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. Je li. — Ima? — začudi se on. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati. Ljubo! — prekinem ga.. molim te. Šutio sam. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. što od prevelike količine crnog vina. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo... stvarno me zateklo njegovo pitanje. priđe radioaparatu i uključi ga. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . uistinu iznenađen. ali je zvučalo prilično blesavo. — Što? — Ma. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere .. VIII. — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . Ma ipak sam .. — Pa koji ti je kurac. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh. U lipnju se. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. Izađoh na hodnik. ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. ali su me ipak pitali. — Pa . Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu. pojavio i Miki Grabar. — Mislim da su raskinuli — reče. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima. — Ljubo. a onda se nasmije. — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. — A Brambor? On se još više smete.. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome .. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama . a nakon nove politre i on je učinio isto tako.. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo.. Ako bi ti . — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka..— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju. što od te bolne spoznaje. Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije.. reci. — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. da je član. — Pa jest. .. — Znaju da je progresivan. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze... postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. da bi. kako sam pretpostavljao. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli.. teško je to ovako izravno. a ja sam samo zakolutao očima.. Popili smo četiri litre vina. znaš da sam radoznao. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. — Delona sam pitao — otpovrne.

studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". žanrovskom filmu. Uopde. — On se luđački nasmije. Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. to nede dobro završiti. ali sumnjam da je to ikad gledao. Ostavit demo to za bududa vremena. Drugo. jasno ženske. Zbrisala mi je van bez gadica. Lucianu Paoli u Casanovi 10. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. kao što je poznato. U tome je apsolutno u pravu. Trede. Tako su mu u jednom poglavlju . Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. u sedamdesetim godinama. — To je najdalja točka do koje sam došao. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". odmah bio zabranjen. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Jer. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita.. neke rane filmove danske serije U krevetu. a onda se iznenada uozbilji. Miki spominje pojavu normalne i super osmice. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija.. Napokon izvuče ružičaste gadice. — Sjedaš li se onog Nine Fellera.— Debeli . poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. Neka mi Miki oprosti. nisi više debeli. Zatim podigne glavu. Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog".. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. — E. — Što. kao. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. Pri tom izgubi ravnotežu. a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata. a zatim za delegata Republičkog .. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. Odsad deš morati stanovati sam. primjerice u "underground" filmu. što je i mana čitave knjige. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. recimo. nego otkazati stan. jer je film. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". IX. Vradam se definitivno kudi. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. zapravo. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". — Bogati! — rekoh iznenađeno. pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. primjerice. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. Ne kužim se u te stvari. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. osobito bezazlenu erotiku. Pojurih prema njemu. Prvo. Da nije bio pijan.. pomislio bih da je daknut.. — reče on. pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet.

koliko se sjedam. piše Miki. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). nalazio u podrumu. bio je to običan restoran. fetišizmom. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. Budimo pošteni. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. suktusstupracijom. drugi put "pornografska metonimija". Ive Schnozzle i Ane Onion. Kako u baru nije bilo podija. Iako polupijani. Predstava je održana u hotelskom baru. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). U tome ga potpuno podržavam. nismo. felacijom. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. Brambor je. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. da bi sve skupa. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. koji je nehotice sprljio barski luster. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". za razliku od ved postojedeg. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. U stvari. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. sirotama. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. osnovno pitanje. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. Jednako kao i započeti studij prava. Ali. kojima je bila namijenjena. mačkama. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. pred lokalnom mladeži. gradedi se antropologom. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. tako da su njima. koji se. Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. Ljubo. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!).. kao također autentične izvore. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. koje su mijenjale perike. koje muči čitaoca poput mene. subjektivni upliv vlastita iskustva. naprosto nismo imali love za tako nešto. koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. od obavezne žene od gume. točnije u New York's American Theater. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. ostala svega dva-tri četvorna . Da bi bolje vidjeli svaki detalj. valjda razočaran. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. još bio u Njemačkoj. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. a ne o izvoru samog žanra. No. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". Ujesen 1969. u lovnoj sezoni. Delon i ja. obziran spram nevična čitaoca. I jasno.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. Prvo. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. radi kojih smo zapravo i došli u bar. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. prekrižio crvenom olovkom. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. nego kao obični. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. godinu. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. bez obzira na sve. gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. vještičjih kultova i flagelana-ta. Obavezna ekspozicija strip-teasea. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. Bio je Dan mrtvih. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu. jer su Talijani. U fusnoti. ispunjena autoerotikom. Sve to nimalo mu ne smeta da. zatim od gutača vatre. navede pariške "tableaux vivants".

Da. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. Od "dobar dan" do orgazma. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. dočecima Novih godina. da . artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. praznicima. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. čitanjem knjiga. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. — Dečki. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. po kojom mladenačkom ljubavlju. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. Kad bi točka završila. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama. nemojte čekati. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. zvani Delon. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima.. . Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. Dutio je nekakav nemir. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. pola sata kasnije. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. sezonskim bolestima. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. znao je da se negdje događa nešto važno. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. nenadmašivi Čedo Kralj. Delon je sve to znao.metra umjetničkog prostora. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. a to negdje bilo je uvijek drugdje. upropasti i napusti. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. nekakvo vrenje. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. ispunjen fakultetskim brigama. koje nitko nije odvodio gore. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. svađama i pomirbama. nešto bitno. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. I sve to zabadava. A onda.. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. Naš mali svijet. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. Nakon programa djevojke su došle u bar. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. Te iste nodi. — Šta misliš. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. Eno ga gore još uvijek hobla. pipkanja. X. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. Čitav drugi kat škripi. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. sretnih vremena. slušanjem gramofonskih ploča. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto.

s naprtnjačom na leđima. XI. što stvarna. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. Sve je bilo zaključano. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. samo je mudro šutio. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao. slikan ispred krotitelja zmija. Trede. Morao je kudi po novac. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. koja se. Dok sam ja čekala svinju. Ali. studenta književnosti. pogotovo s kim se druži. što je radio i vidio. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. on se. — Doveo me tog dana u Zagreb. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. vidjevši sina — rasplakala. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. dabome. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. Otišla sam gore. Brambor nije znao gdje je ni što radi. Tad je i njegova majka premrla od straha. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. Iz Stuttgarta. Prvo. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. preselio sam se u studentski dom kod Džamije.. koji smo "od milja" zvali Bjafra.— Svinja. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. Balatonu ili Klagenfurtu. Išli smo prvo na ručak. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. Drugo. ostavio na cjedilu. mahovini ili u grmlju. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. Rekao je da de skočiti gore. ogrubjela lica. uplašen neizvjesnošdu. a ja sam ga pričekala ispred haustora. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. da bi je u proljede 1970. upoznao sam Ivana Totha. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. da je jednom bio zakratko i uhapšen. vratio u naš grad. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. Nedugo nakon toga. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. Hvala i ne čekaj. Dolazio bi sve kasnije. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. ni za što nema pouzdanih dokaza. a onda smo se dogovorili da demo u kino. što izmišljena. Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. O tome gdje je sve bio. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. nikad nije htio pričati.. koji je sada bio u novoj životnoj fazi. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem.

Pristala je. Crna. vrebajudi zgodnu priliku. ali ne i pjesničkih. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. . Stojko se. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. Pa ipak. Taj glas nisam poznavao. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. Ona je ustala i prišla stolu. Šutio sam. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. — Pa. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. Daj mi je. Pod utjecajem Ivana Totha. — Psssst! — rekoh Sonji. u kinoteku. ništa nije išlo kako treba. umjesto taksijem do nekog hotela. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. koja je upravo pronašla tubu. a jedna čak i muža. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. vidi tko je. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. — Slušaj. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. — Nema Stojka! — izderem se. Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. za Sonju. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. regularne dečke. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. U taj čas netko je zalupao po vratima. ali je nisam mogao pronadi. — Stanislave — prošaptala je. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. — Ah. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. druže — nije se dao otjerati onaj vani.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . Jasno. preda mnom i pred Sonjom. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. oprostite — reče onaj vani. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. treba mi. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. rekavši da du joj poderati hulahupke. željne raznih užitaka. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. nalazio kod bratida u Kninu. na koncerte i slično. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. prošedemo do Bjafre. Zagrlio sam je i poljubio. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". Sonja upali svjetlo i otvori vrata. što u našem odnosu nije bila nikakva novina.Pizda vam materina. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. ali ga je odmaknula. uz sva ova erotska nastojanja.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. Puštajudi novokomponovane kičeraje. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. jer mije. prošljakat de ti autocenzura. Ali. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. pa da bih. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. Jebi ga. sve što se može nazvati sredom žele . domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. a stanoviti Ivo Sain. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. Mikiju za dušu. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne."). Drugo.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. Diplomiravši 1972. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. kočenje potkoljenice i slično. . a da je htio nešto i poduzeti. 1971.. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. vlast ti nede dozvoliti. Prelistavajudi ove stranice. o posudbi mokrade. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. zvani Gorila. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. u jesen 1972. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. pravedi se da ne razumijem. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. — Zašto? — pitao sam ga. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. bila su to burna vremena! XVII. — I da nisi bio u vojsci. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". pravo i obaveza. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. Ostao je raditi na lokalnom radiju. oštre opservacije de ti izbaciti. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. izišavši iz dvorane za regrutaciju. ili kakvu oštru opservaciju. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. Ljubo je otišao dobrovoljno. dakle. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. — Zbog dva razloga. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. onako. Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. ako se i ohrabriš. godine. baš nekako u to vrijeme. dala nogu i pronašla si novog frajera.. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi.

Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. zoofilija. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. neki prašni TAM pun šljunka. koju sam ja. prema raznim osnovama diobe. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. hipijevski folklor. da bi kupcu olakšao život. — Pa. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu.. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. — Ma. Kad je zastalo prvo vozilo.. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. sadomazohističke. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. uredno je pila svoje medikamente. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. niti je imao očitijih pandana. tko te tjera? Imaš još vremena. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova.. — Opet se svađate? — rekla je majka. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. segmentirao je svoju robu. — Pa i rekao sam Tin. Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). ništa . duh pacifizma. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. bez vede bojazni za srce. ne ide mi se u vojsku . zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . Uostalom. koji nije volio da ga ispravljam. Pornoshop. ostat demo na terenu pornografskih fenomena. ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. U počast Mikiju Grabaru. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. ušavši u sobu. "pornoshop". pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen. s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. on se zvao Tin.tzv. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. nešto je smršavila.. razne vrste afrodizijaka. dao polovicu okrugle pite s jabukama. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. Ona je radila polovicu radnog vremena. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne. u nastupu prijateljske skrbi. pedofilske). — Što je bilo? — upitala me majka blago. podijelivši je na odjele. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park.

eventualno. i tako dalje . ali se aparat zaustavlja. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska.. i tako dalje. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. primjerice. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. razumljiva. Oni tipovi ipak kredu. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. Nakon kratkog vremena. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. japanske kuglice. Godine 1972. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. da bi. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. LEZBIJKIN KUTAK. vjerojatno Amerikanac. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. i tako dalje. Uz ostale podjele. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. i tu njega. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. nakon sedme krune ponovo izlaze van. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane.navijanje). Automati su imali mali ekran. Uglavnom. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. kao i štošta drugo. Ova podjela bila je na neki način prešutna. a drugi raskopčava hlače. zbog svoje primijenjene. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. Pojedine stvari. prijateljstvo ili slično. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. Pod naletima kiše. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. baš kad je htio penetrirati. jer je kiša prestala. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. fotostripovi. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. tog pornografskog Eldorada. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. — Gospodine. te filmovi. S pojavom zvučne osmice. revije za razmjenu iskustava i partnera. ako ste htjeli vidjeti nastavak. Takve su. ubode pčela u dupe. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. Krede da se poigra momkovim spolovilom. sada je ved posve gola. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. prema opozicijama: staro-novo. stripovi. hit-rasprodaja. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. napominjem ovo za neupudene. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste.. ili otvore za oči. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. Zatim.. još uvijek nije bilo videokaseta. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. To su razne publikacije. eventualno. a dok vam istječe treda kruna. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. kupio jedan jedini. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. sama po sebi. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. morali ste baciti novu kovanicu. cviljenjem. riskirali ste. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom.

sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. Pa kad smo ved kod "penetracije". Indije i drugih tajnovitih mjesta. nodu. u skrivenim dijelovima prtljage. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. Nakon povratka iz Nepala. Gobbi. i live-show je doživljavao mijene. koji vam je upravo zastro vidik. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. XIX. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. u izvedbi pravih pornoglumaca. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava.Sex Shop in Copenhagen". bila je ved spomenuta pornoosmica. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. Bogat autostoperski staž. . Ali. Ako to nije smiješno. dalo se tek nazreti. ono što sam 1972. kako de vrijeme sve više pokazivati. Kad sam 1972. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. Sjedate za stol i. Kao svi mediji. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". ništa. Dakle. jer je Delon. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. Ali. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. Uz pornoshop. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. Uz pornoshop i live-show. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. u tom trenu. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. a onda putem izgubio indeks. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. ili na otvorenje kakve izložbe. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. Čime se bavio u tim danima. kao žanrovsku dominantu. tajno. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. Presiječete stvar viskijem. jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. vrludanje po autocestama. to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. razvoj. sukobe tendencija. godine došao u Kopenhagen. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. kažete. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. prelaziti i našu državnu granicu. da vam donese pivo. uočio u Kopenhagenu. Ali. Odmahujete mu rukom. obuzeti nelagodom. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). pa kažete konobaru. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). pravopisa i povijesti literature. nazvan bezazlenim imenom "live-show". bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. ali od toga ništa konkretno nije bilo. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli.

jer demo načas skoknuti u Podravinu. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. tri najfantazmagoričnije slike. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. — Ma. Kad stanete u Hlebinama. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni.se nije vradao s paketima kave. Stali smo načas u Koprivnici. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. Negdje oko dva sata po ponodi. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. Odabrao sam. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. upalila su se svjetla. Potom je platio Gajšeka. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. — Ja sam slikar Gajšek. ali. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. po dogovoru. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. — Sam da znate. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. — Slika patuljke. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. Nakon kradeg cjenkanja. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. u malom ribljem restoranu. ved je polako padao mrak. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. a ti deš mi pomodi u izboru. tako da kupača više nije bilo na vidiku. Stotinjak metara od nas. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. žabe krastače. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". te po koje dugačko podravsko selo. pa nije ništa odvratio. Giovannijevom robom. ali on je uzeo posve druge. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. koji je. pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. mogao juriti nadzvučnom brzinom. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. koji metar od mirne površine jezera. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. kome su sline curile koliko je para dobio. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. . zmije i gljive u obliku penisa. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. uli je on ved bio zaokupljen slikama. Moram uzeti tri slike. livade i pašnjake. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva.

HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. — Daj donesi onu bocu iz automobila. Isprva nisam mogao pronadi bocu. poznaje li kakve emigrante. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. XX. On isprva ništa ne odgovori. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača.. Imao je na štednoj knjižici 1. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja. uspjeh shvatiti o čemu se radi. .400 njemačkih maraka. prije no što je uspio montirati liniju. Tako se 1972. lutanja i putovanja. To su različite ploče. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu.. — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. Vidite po omotnicama. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. — Imate li papire.. 36 švicarskih franaka. poznata mi oblika. počeh pipkati po podu. Ustao sam. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. — Mora da me to tjera na skitnju. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. onda du morati pronalaziti . premda sam odgovor znao. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. a kad i taj drugi postane bljutav. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. — Ma nikakvi! — reče. Je 1' to za šverc? — Nije. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. je li ikad vidio Novu Hrvatsku. — Bez toga ne možeš? — upitah ga.. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. sjedio u određenim pivnicama i slično. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. sve je to za osobnu upotrebu. bolji . takozvanih "longplejki".— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. a ono se od udarca otvori. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. zapravo naš prijatelj Brambor. a kako je ved bio mrak. Sagnuh se. a onda se nasmije. U spremištu je ležala neka čudna stvar. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. i to — promrmlja on. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. kamo je zalazio. On me pogleda načas. bivši kinooperator. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. Vlasnik je izišao. Kao rođenog pehista. — Ne. uvozne dozvole.

kako je ispravno zaključivao otac. — Eto. I na koncu ja. prebiranje po raštimanim gitarama. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. nikad nede isplatiti. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. Pustili su nas na miru. jer da oni. Tako sam. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu".kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. Situacija u kudi bivala je sve napetija. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. Erica Claptona. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. Reverend Garry Da-vies. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. nekod zamišljeno kao "gigant". — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. Boba Dylana. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. premda nemaju dokaza. kako nam se tada činilo. crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. začudo. Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. Bilo je tu svega i svačega. XXI. kad imaš devet Majala. Brownie McGee. Bukka White. Njena konstatacija bila je istinita. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. ali sasvim beskorisna. Lead-bellyja. a ne prigovor — reče on. pokazala efikasnom. Jer. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. koji sam doduše uspio završiti fakultet.— E. Munja. pa su se pokupili i otišli. Kad smo se vratili k Bramboru. Lightnin Hopkins. . Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. grubi recitativ. Imali smo više srede nego pameti. kao što su Blind Lemmon Jefferson. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. I onda sam doživio otkrivenje. Big Bili Broonzev. dobro znaju što mi radimo. kojima su roditelji. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. Uza sve to. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". u "Goodnight Irene". opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. pušimo nešto strašno smrdljivo. Urlajudi Vuk. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. što drugo redi kad se netko zove Limun. ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. koja se. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. Rekavši to. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. slušajudi ploče. Očevu pladu. Ma Rainev. a što su mi dali? — govorila je majka. Floydovaca i drugih. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. jer je netko otkucao miliciji da.

tata. Sjedili smo svi četvoro za stolom. koja je. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. — Franjo. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo. hašomane... tata! — prosvjedovao sam. — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — A. pa svak grabi za sebe . — Imala je potpuno pravo.. nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara .. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. dobro. — Ali. imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur. — Franjo! — viknula je majka... zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. — Ali. što si ono rekao o mojim primitivcima. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac.. Jedino su mlinci bili pravi. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice . — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. jel'da? — Jesam.. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru. ni na koga . A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. Franjo. — Ni na koga. pokušala drmnuti batak.. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. to nije purica. — Ana. ne maredi zaočev solilokvij. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. .— Kad sam bio u tvojim godinama. jedi i šuti! — rekla je majka. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. — Ali partija s tim. Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji . nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. mama. — E. bradu. vidiš. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. — Zvjezdana. Ako ubrzo ne nađeš posao.. zaokupljeni nedjeljnim ručkom. sve de nas pohapsiti.. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata.. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto... — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali. — Ali. i ja du ti dati nogu! — Pa. — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu. kao i s drugim svinjarijama. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . molim te. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . a onda uperi kokošju kost u mamu. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice.

pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. — Osim toga — doda on. Ne znam što se tamo događalo. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. Uostalom. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. Jer. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. a moliš boga da ga ne nadeš. još jednom lažnom regionalnom gigantu. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. mora . — Ne bi — rekoh da ga smirim.. nisam — bunio sam se. — Pa. —I jesam! — razljuti se Franjo. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. — Ali. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. Jer. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. pa drugovi ne znaju kakav si. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. druže Ivančicu. Ti nema da brineš. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. molbu si pisao ti. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. pa svakog studenta treba malo provjeriti.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. imao sam srede.. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. kako čujem. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. nego nekakav Siniša Todorovid. Evo. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. Primit demo te u partiju. sav crven u licu. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. stari se užasno razljutio. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. a onda ti karijera ne gine. Bit deš naš. — Jest. stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. kako se poslije pokazalo. —Ja sam je osobno napisao. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. ne bi bila mnogo bolja. Jebi ga! Za razliku od mene. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. drug Brabec. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. Čak sam napisao da si član partije. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. da si je i ti napisao. čak i kad je bio trijezan. naučit te da marksistički misliš. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. Ali. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. — Nisi. a kako ne bi sad. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. nadam se da dete se složiti sa mnom. — promrmljao je otac.

mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. postati "suvišna" generacija. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. pitajudi se što de se sad dogoditi. Obukao je kaput. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. Trajalo je to poprilično dugo. ili 1973. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. Peto poglavlje I.zbili za starog rukovodstva. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. u skladu s tim. blatnjav i poderane nogavice. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. te da mi se. ili nam se bar tako činilo. rekao: — Ljubane. bila je to najgora proslava rođendana te godine... kad je stari Brabec ved otišao. kako nema zraka . Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. simbolična uostalom. otvorio vrata i. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. Vi ste mu prijatelji. tako da su svi željeli što prije zbrisati. Koliko znam. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. prije no što de izidi. za razliku od "izgubljene". Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. Vratio se blijed. — Rekao sam "povjerenje drugova". — Ali. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. saznao koga još čekamo. godine ved znali na čemu smo. Kad je Ljubo prestao govoriti. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. Pola sata kasnije. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. ali miran. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. Tada je drug Brabec. fudka za njegovo pametno obrazloženje. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". a onda su mu grunule suze na oči. Na sredu. . trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. godine. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. predstavljala je. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. otišao je načas u drugu sobu. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. pa i Miki Grabar. to nije bio infarkt nego čir na želucu. nego sitni ekscesi njegove prakse. kako nam se činilo. Kako bi prikrio uzbuđenje. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. Dobro sam vidio kako je Miki došao. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. to ti nije pametno. Stvarno. Jedino još Miki Grabar nije stigao. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. a onda se valjda predomislio. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. Mislim da smo te 1973. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. drugovi su mu oni tamo gore. on se namrštio i prekorio me: — Stanislave.

a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. Na koncu. nego nekakvi Florev i Chain. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. Ti bokca. Mikijev otac. jer je jako dobar s njihovom Sekom. U proljede 1973. Jazbinšek. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. II. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. — Budeš li lajao naokolo. meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. pa na večeru. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali. motao se oko voznog parka. tko zna što bi sve mogao biti . a možda je mogao biti profesor filmologije. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. Ali. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. čitati medicinsku literaturu. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. da — promrmlja dr. kad je sve to obavio. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. Gogom Jazbinšekom..— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". . ali nije došao. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". Slavko Grabar. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. u tim godinama.. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno.. što ja znam. zamišljen i pomalo rastresen.. dr. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. s užasom je shvatio. I tako. a mogao bi biti . primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. ja sam posve prestao o njima govoriti. — Da. Zapravo. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. onako u dokolici. On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. Kako to misliš? — Pa tako . bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. prešao je preko uvrede. Pristanem iz zajebancije. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek.. a Brambor. nakon svega. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. Sad radi na bolničkom održavanju. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. a možda je mogao biti primarijus.. radi u bolničkoj kotlarnici. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. kad malo bolje promislim. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. kirurg. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. nije htio uzeti ni dinara. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. objasni mi tehnologiju premošdenja. Bio je kinooperator. — Danas. Pozvali su ga stoga na ručak. to ni ja nisam znao! Slušaj. Nastavi li tako. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. Ipak. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. Ne sjedam se što je sve tamo radio.

bio zaljubljen i slično.. starost ti je ved na pragu. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. — Znam da je neugodno. Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. Umire od raka. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. Obedao sam Ljubi. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. a onda. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti.. Mislio sam da hodamo nasumce.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. — Da. Priča se da su tamo slušali ploče.. ali Gogo kaže da se nede izvudi. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. iza očevih leda. upravo to — ohrabri se on.. pazi. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. bivša mačka Mikija Grabara. kao da se tog časa sjetio. — Nijem kao grob! — rekoh. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. — Ne mora. Što se tamo dogodilo. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. mogli su se viđati tek navečer. Priznajem. — reče on. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. šetkamo bez cilja. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati.. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer. ali ne mora biti istina. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. Ali. — Stanislave. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. — Idemo malo van. da . Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. — A kako se zove? — Ma. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film. Seka Živanovid . u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima..Arleta.. upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. A kad nestanu klape. Tip je u šok-sobi. Budem li mogao. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. . Iskopao je to. podigavši ruku kao da prisižem. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. doda: — Pazi da zucneš nešto. Neugodno je o tome i misliti. Sišli smo na korzo i počeli šetati. ako ikom kažeš . nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija. — Ma daj. valjda kakvu vezu . — Nešto . Operiran je. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati.. — Valjda. — Eto. nikad nisam saznao. Kako je on radio u bolnici prije podne. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. nije važno — odmahnu on rukom.. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. od starog.. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. čini se.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

evo ti jedne. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. što je Hromog Dabu . E sad. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. Onaj debeli. razočaran. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. iako nije šepao. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo.— Ma. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. Zatim sam. na primjer — opali on kao iz topa. Dakle. ali me on zaustavi. Pogledah mu u noge i. Javi se sekretarici. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. Nakon četrnaestog gemišta. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. pa se kupi na teren i kupi vijesti. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti.. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. — Književnost na Filozofskom fakultetu . — Završio sam fakultet. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom. molim vas. — Ali. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. nije mogude! — uzdahne debeli. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. tutnjao promet. daj joj osobne podatke. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. oko mene je brujao grad.. bio mi je neka vrsta mentora. Kolika je plada. slušaj. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima.. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu.. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. Stajao sam na ulici. drug Alapid . — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. krenuo prema Trgu Republike. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. A tu su nam potrebe najmanje. — Jebi ga! — rekoh snužden.. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. ali sam morao odustati. koga su zvali Hromi Daba. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi. Okrenuh se da du izadi. čistačicu valjda: —Je l' te. — E. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. Nemajudi kud. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. Nego. jasno . odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. i tu su me zajebali. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. Mislio sam danas kupiti nove. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. mali. Zato ti ništa nedu tumačiti. — Slušaj mali. vidio si onu cedulju na vratima. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu ..

kao. pričali prostačke viceve. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. Teglio sam vrede cementa. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. Tako sam. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. ja sam.izbacivalo iz takta. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. uz paraf dnevnog urednika. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. Zatim bi me poslali u ŽTP. na tržnicu. Jednog blagog jesenskog dana. primjerice. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. umjesto novinara. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. uglavnom iz seoske sredine. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. koju je moj povratak obradovao. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. dobio struk i bicepse. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. samo da je skupština imala kvorum. u svakom zlu ima i po nešto srede. — No. a ja sam samo hmrknuo. radio na mješalici. — Mali. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. gurao japanere prepune žitkog betona. a ja bih zalutao u Gradski. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. Majka. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. toliko su mi te glupe kratice bile slične. šalovao kalupe. postao betonirac. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. Jasno. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. I. Otamo se nisam ni vratio. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. a svom radniku osamsto. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. Razbolio mi se radnik. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. Ja nisam imao ništa protiv. — Eto. na žalost. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. moramo te. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. Spakirao sam stvari. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. gol do . zapravo neke vrsti babljeg ljeta. — To je zato što je Krešo VKV. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. nadajudi se kako me skinuo s grbače. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi.

"tete Ivančid". Pogledah je. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. . Bio sam patetičan. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". — Ne Mikiju. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa.pojasa. stvarno dobro izgledao. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. nego tebi. To je iskustvo punog kruga. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. Iste večeri navratila je do moje mame. — Sonja. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. Da mi je sad ta linija! I onda. dobila jasniji struk i čvrste grudi. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. — Ide li. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda. premda nikad u životu nije šila. Dakle. rezolutan i odbojan. da posudi neke modne žurnale. odnekud se stvorila Sonja Grabar. — Pa. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. mrkve i salate. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. što se njoj valjda svidjelo. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. kao da joj sunce smeta. onako zauzet teškim fizičkim poslom. iznenada. Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. Nekako se protegnula. Izgledala je prvorazredno. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. pa to ne da u program. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. tako de nekako biti. ipak me sve to na neki način zabavlja. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. ali ja to nisam pouzdano znao. Upoznali smo se. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. — Čuj. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. osobito kad bi joj slušanost opala. pa onda zaključa studio. skupa sa "šnitovima". nabijao sam po betonu i mislim da sam. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. Ali. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. Kako bi bilo jasnije. niti evidentira. mora da je baš na to pala. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. Mislim da je išla teti na grob. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. VI. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. voljeli i razišli. — Što je. — Mikiju smetati? — začudi se. i ništa tu ne treba dodavati.

Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. priglup i trajao je sedam-osam minuta. specijalne prezervative. mogli smo samo nagađati. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . fotostripove. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. Bolex. Kad sam ga posjetio. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. Meopta. pomalo zbunjen i iznenađen. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. U proljede 1974. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara... Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza".. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. zapitati koliko pornida posjeduje. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. pa si to izreže za uspomenu. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. — Samo mi djeluje pomalo . — Što de ti to? — upitah ga. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. kao što su: Eumig. značaka. Recimo. . Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. Ghetaldus. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. A što se na tom putu jadnom filmu događalo. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. Vijetnamke. i slično. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki.. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. za vrijeme ručka. jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera.Mirček Bajs. bio je pravi mali križni put. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. ved su se raširili po čitavom gradu. — To je prvi film moje budude kolekcije. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. — Da! A skupljanje maraka. ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. lezbijke i slično). hermafroditi. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. Film je bio nijem. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. mirne duše. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. neozbiljno . Silma. zamračio sobu i pustio film. koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma. pa film odvrti odmah. Istina. razne "gadgete" pornografskog karaktera. mogli ste ga odmah. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. Skidajudi rolu s projektora. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. U loncu se upropaste tri metra. ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. hajde! — odmahnuo je rukom. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". — Ma. revije za meku i tvrdu pornografiju.

3. Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. I tako dalje. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. Mitsko mjesto ovih filmova. trbušna plesačica i si. poslovna partnerica. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. 7. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. pacijentica. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. pa čak i filmovi o prostituciji. sadomazohisti i si. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. stop-snimku. 5. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. Nadalje. daleki arhipelazi. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. inkasatorima. slowmotion. obdaren sposobnošdu . U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. 10. golemih razmjera i neiscrpne snage. jednostavnost upotrebe. 6. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". prema Mikiju. Očiglednost. a trpiteljica je snošaja sekretarica. Konkretnije. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. što. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. anemidanka. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. medicinska sestra. Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. pornidi o snimanju pornida.). Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično).. Filmovi o zvijezdama pornida. mogudnost lakog prematanja. To su filmske priče o ženama na odmoru. crnkinja. provalnicima. na kongresu i slično.). Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu.. unatoč metodološkim propustima. 2. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. u minucioznoj analizi. haremi i si. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. u kavani. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. i tako dalje. vilama i slično. a tipični žanrovski karakteri su liječnik. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. tropski pojas. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. portir orgija s gazdinom kderkom . U ulozi penetratora obično je šef. dokumentarci o nodnom životu. aspirantica na radno mjesto i slično. 9. 8. Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. homoseksualci. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. čistačica. vedu dužinu trajanja. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca. vampirima. 4. sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. serviserima. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu.). Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin.). Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". jest "pregled". mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. No. Mem-brum diaboli jest strahovit organ. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom.

osobita upotreba krupnog plana i detalja. film i pratedi pribor. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. kao što to obično biva. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. sestara i ostale rodbine. u pravilu muške. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. ili. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. podruma. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. student RGN-a. Iznenađen ovom bizarnom.ponavljanja akcije. ejakulacija i slično. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". tavana i tako dalje. po mogudnosti luksuznim kolima. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. poput veš-kuhinje. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. po stoti put mi pada na pamet. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela.Zvonka Letke u njihovim domenama. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. Jedno od najvedih. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. nervozno pušedi u zamračenoj . a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. recimo . Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. I to na sasvim osobit način. po "komentatore" se odlazilo kudi. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. potonji naftaš. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. "đavolovom udu". ezoteričnom tvrdnjom. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. felacija. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. naravno. tonuli u zaborav. Uz projektor. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. Mladena Delida. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". živa ili mrtva. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. Pornidi su. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. kunilinktus. u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid.

— Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. postajao je obligatoran. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. dvije privlačne ženske. —Pa to. ponajbolje gajbe piva. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. S druge strane. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu.sobi. Jasno. Preduvjet je bio fakultativan. Jazbinšeka. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. mučedi se sa svojim narušenim vidom. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". Sjedam se duboke tuge koju sam. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. Jazbinšek. Gogo nije odgovorio. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. žmirkajudi kroz debele dioptrije. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. Koliko se sjedam. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. on bi. doduše ne nezaobilazan. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. bila je i prisutnost pida. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. čiji su prozori imali rolete. počela je projekcija filma u kojem su. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine.promrmljao je dr. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. Kao projekciono platno. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: . što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. prolijevao pivo. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. pa i blaga nervoza. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. Stanoviti Zuga Zumer. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. Kad bi se prepričavali filmovi.

nego su samo otvorili frižider s pidem. znaš li ti. — zapitao je naglas Majo. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. — Sigurno nam se hode uvaliti. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. a onda je morao hitno prekoriti dr. eno. kad ti mačka puši. — Gdje. ali žena mi je u osmom mjesecu . — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa. — Dečki. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. — Tko je to. između dvije ševe. budalo. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. i sam iznerviran. I stvarno. pa nam se želi uvaliti. — Dečki.. — Majo! — javi se Bumbo. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. koji je izvanredno razlikovao glasove. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater. ne ide dim u oči! . daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. — Pa. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga.. jer ti onda. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. bogati. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. tako . Žuga. pokazujudi na ekran. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. — Eno. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. Momci. — Majo. Marš kudi. to je Negro. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar.. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. zdravo je imati ovakav trbuh. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom. — Ako si popio pivo. — Ma.. — Zato. daj. Jazbinšeka: — Gogo. pa vježbaj. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima. — Dečki. — A. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. — Pa šta! — osorno de Bumbo... panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. — A ako je zbilja . — rekao je pomalo bojažljivo Majo. — Evo ti ga. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. — A zašto? — bunio se Žuga. što nitko ne fuka. neka vrsta pornowesterna. Žuga. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio.— Da sam sad na mjestu režisera. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". Žuga.

Arleta je uspjela uraditi čuda. Mikija nije bilo kod kude. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. na koji se javio samo Jaromir Kralik. kinooperator kina Romanija. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . — Kretenu! — izderao se susjed. ukočeni od dugog sjedenja. pomalo pijani od prekomjerna piva. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. Miki i njegova usputna mačka Jana. apotekare. koji u to vrijeme nisu razgovarali. Zaustavio se pred Majom. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. koga ved duže vrijeme nisam viđao. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. koji se zvao Seksualno saznanje. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. A onda je u sobu upao dr. a po svemu se činilo da de i kiša. Pa ipak. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. Bilo je prilično toplo. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. te Ljubo Brabec. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. negdje u jesen 1973. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. trebali smo dodi Sonja i ja. pravedi se da se uopde ne poznaju. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. Uz njega i Arletu. Da bi proslavio nov posao. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. zaključane u kupaonici. Unatoč tome. — Prije sat vremena postao si otac! VII. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. Ako se ne varam. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. kolače i pide. a onda pozvao hitnu pomod. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. u traljavu novogodišnju nod. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. Mikijev otac. repriznog. liječnike. Zuga Žumer. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. Slavko Grabar. napušeni. milicajce i tko zna koga. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. tovariti vagone ili čistiti zahode. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. izašli smo u svježu proljetnu nod. dočekamo u njegovom stančidu. Delon i Irena. "spolnih organa". što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. i devetog. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. Doček je trebao početi u deset. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. koji su još k tome imali namjeru plesati. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. gospodin Maroje Kartelo. Novi posao nije bilo lako pronadi. neku vrstu "zidnog buffeta". Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. snijega ni za lijek. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira.

strašno naborana lica i koščatih udova. — Pa jest. fukao medicinske sestre i šire. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor... onda bi i lokao . u tome je njegova prednost pred tvojim starim. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. ciste i slijepa crijeva. — Znate. I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. forfarali i on na kraju nema ništa. — Nego. umotanim u masni papir. — Što dete. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. — Izrezivao sam bubrege. te marksistički gledano . U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. — Pa.. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. Znaš. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. nepozvan doduše. stari ti je prava dobričina i naivčina. dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. — Ti si to. te na Petom Kongresu je zaključeno. .. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. revolucije i šta ti ja znam. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. shvatit deš. — E. Koju minutu iza Delona i Irene. Bio je posve sijed. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. oprostite. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. Zato što sam minimalizirao svoj život. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. — A stari ? — Pa i on — dodah. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. Kad budeš imao djecu. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. Te partija kaže ovo. govorili smo da "ide na baterije". pod rukom. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. Nikad me nisu zanimale vlast. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. nemodno slegavši ramenima. te revolucija nas uči onom. — Stari. pusti nam neki dobar pornid. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. Slavko. Grabar. Grabar. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak.. — A što vas je zanimalo? — Struka. — Ma uđi.. mali Ivančicu? — rekao je dr. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. karcinome. možda i jesam. Kad bi tko tako hodao. — Još je aktivan? — upita me dr. DeIon je bio u izlizanom jeansu. Arleta se razveselila kao djetešce. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti.i začudio sam se koliko se postarao. velike ideje. a hodao je jedva dižudi noge. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. I to budzašto. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. bit de još mnogih rasprodaja idealu. Kako ti je mama? — Dobro. dobro . Miki se nasmijao. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. politika. ljudi! — rekao je. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. — Ali. ciknula i sve nas izljubila. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina.

Brambor i ja smo. ali se zato pilo i previše. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. ali sam danas. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. bogme. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. 74. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. u komu je pao i Delon. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. i dalje je sjedio u kutu. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. uopde nije dočekao budan. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. — Njegova stvar! — rekao je Miki. otvarajudi drugu konzervu. Gogo se sjurio u dvorište. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. ali su svi potvrdno kimali glavama. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. zagledana u otvorenu bonbonijeru. Jasno. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. bez obzira na njega. U pola dva je otišla Irena. Što se može! — Hej. tko zna zašto. Ljubo! — doviknula je Arleta. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. Delon nije ni primijetio njen odlazak. Sto bi to trebalo biti. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. Jelo se zapravo malo. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. nikom nije bilo jasno. Ljubo je ušao i nastavio piti. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. Obojica su se klatila na nogama. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. Bila je nagla. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. obojica polupijani. jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. kad malo bolje promislim. Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. ukravši gledaocima komadid trede role. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. da me ubijete ne znam više što. mi dečki. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. Zapravo. Nakon Goge. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. jedan s jedne. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. Oko pola jedan. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. — Ja sam odlučio dodi. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. drugi s druge strane praga. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. plesalo nešto više. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. pravedi se da ne primjeduje Mikija. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. — Ljudi. Doduše. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. s ogromnom bombonijerom pod rukom. njemu nije baš pukao film. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena.

Njihao se malo desno. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. obukla se i izjurila napolje. Da sam bio trijezan.zaključio sam. . uhvatili se za ruke i. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu. nakon deset minuta. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . skinuo je ved cipele. — Ako pokušaš. pijano zapledud jezikom. malo lijevo. — Gogo.. pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. Miki. Stao je na nj jednom. — Ali. ne manje pijan od Brambora. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. — Ja ne idem. ja du sam! Rekavši to. Zakoračio je. eno. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. — Dečki. — Brambor. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. ako nitko nede. a Ljubo se ved klizao. — Debeli. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. Jazbinšeka. Ljubo Brabec. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. čekaj. ipak du gledati. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. Da smo bili trijezni. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki.zgrozila se Arleta. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. spriječi ga ti . jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici.često zatitra u pijanim mozgovima. ja ne mogu . balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. Arleta je vrisnula. a potom i drugom nogom. spriječi ga! — Dušo draga. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. klatio i verao po neravnom crijepu. Molim te. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. idem s tobom! Nismo se ni snašli. — I kad bih htio. Ljubo i ja stajali smo na balkonu. zacijelo bismo ga spriječili. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. Onda se ipak zaustavio. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo.. blaženo pijan. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. dokopao zida. pa se teškom mukom uspravio. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. ali se ipak. i ti si lud! . Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. Po onom što se odande čulo. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi.. a potom odmah izgubio ravnotežu. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu. uz povedi napor. . neka samo ide! Pogotovo ako je bos. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se.. Jazbinšek.

Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. negdje oko sedam. a ja s njenim bratom. dva predsjednika SSO. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. Greeneove Srži stvari. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. Miki Grabar i Ljubo Brabec. Pa i to je bilo nešto. suočeni s opasnošdu visoka zida. gotovo sretni. skupa s dečkima. — Naravno. — Što da radimo? — viknuo sam. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. Unatoč tome. . Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. Jer. jednog po jednog skinuli sa zida. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. uz pomod dugačkih ljestava. ona mene zbog svega što nisam uradio. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. pucala. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. — Bogati. još bismo uvijek bili na puperspektivom. osvojivši jednu djevojku. nismo se dobro slagali. koji u svakoj novoj ljubavi. nakon toliko vremena. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. — Gospon Posavac. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. Umjesto bezgranične predanosti. Mikijeva Jana bila je bezvezna. parala se. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. a ponekad i po tjedan-dva. koji su trajali po dan-dva. bez velikih prohtjeva. i to onako temeljito. ponovo su počeli razgovarati. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. onako izgubljeni na visokom zidu. pa je o svemu odlučivala Arleta. vi ste u boljoj poziciji. izgledali nekako veseli. ponovo svi odreda pijani. da smo krenuli pješice. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. — Pa smislite nešto. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. njihov je odnos bio mnogo bolji. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. a mogao sam.uspjeli sjesti na zid. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. Opdenito uzevši. po svoj prilici. ali sam onda shvatio da su se. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. na tajanstven način zarađene pare. nismo se definitivno rastajali. Tog jutra. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". U jednom su trenu. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. što je bio preduvjet dobre veze. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. Što se tiče Brambora i Arlete. koji su ih u pola pet. — Ali. Eto. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. kao i toliki naši vršnjaci. pod kišom. kao da si izgubio sve ostale. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

onda i njega sigurno muči visok tlak. među kojima je bila snaha druga Alapida. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. To je bilo privremeno. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke.. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima.. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). — Sine. Cime su se oni bavili. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. u stanu samog druga Alapida. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. Evo. Pa ne bi tek tako rekao . jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . znaš. ali je i komercijalu vodio tata. Ostavio me na miru dva mjeseca. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu"... Sigurno je čitao neku tvoju knjigu.. pomodnik urednika bio sam ja. pokera i ajnca. glavni urednik drug Alapid. — Primit de me. Plada ne bi bila velika. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. Kao ambiciozan pomodnik urednika. dobro — nastojao me uvjeriti otac. Potkraj 1975. koja se zvala Literat. prenošenje teškog kunstdrucka. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. kao što su kuhanje kave. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. Kako ti je na poslu? — Dobro. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. to nitko nije znao. Firma je imala još neke kadrove. nabava karata za nogometne utakmice. što je za moje godine više nego izvrsno. na nesredu. što mu je. Firma druga Alapida. pretpostavimo. preko šezdeset. — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. — Drug Alapid se valjda zabunio. a druga — Beletra. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. — Slušaj. Direktor te GG firme bio je drug Alapid. pa. — Koliko mu je godina? — Mislim. — Hode tebe. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika.Nije odvratio ništa. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . brat mog Alapida. ali ako se potrudiš . —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. Prva se imala zvati Signum.. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. ali nije išlo. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. tako se to radi. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige.

— Tata. nespretne lađe. poput glomazne. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji.misli iz djela Josipa Broza Tita. inače nezaposlena. pokupio svoje stvari. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. te kad je drug Alapid. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. kojoj je autor bio drug Alapid. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. tatin prijatelj. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. druga Alapida i druga Alapida. potonuo u moru dugova. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. odmjerio mi osobni dohodak. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. razvikana imena. i slično. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. Kad je nekoliko godina kasnije. nisam uspio doznati. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. Međutim. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. Onaj drugi drug Alapid. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. Posredstvom Stojka Milica. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. štepanju. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. Prvu pladu dobio sam na ruke. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. onako odoka. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. heklanju. . vratio sam se na vrijeme. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. literat. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. spomenica ne daje nikakav imunitet. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. nakon ogromnog skandala. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. Nisu to još bila etablirana. Inače te godine. Taj de Alapid završiti u zatvoru. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. Što ta ženska misli o literaturi. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. izašao pred sud i radoznale oči tiska. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. tata.

i da sam polako počinjao nalikovati na oca. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. IX. Prema onom što mi je kasnije. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi.. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. Dakle. a ja sam ostao sam. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. izjavivši da je bio u Švicarskoj. Da stvar bude gora. sjeckajudi luk za krumpir salatu. Smazao je dvije kompletne večere. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. ali ga je Arleta zaustavila. nije uspjela dobiti avionsku kartu. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. htio je otidi. kao korisnik "baletne stipendije". čiji su starci trebali nekamo otputovati. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. Bilo im je valjda pomalo dosadno. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. pak. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. Delon se nespretno motao oko štednjaka. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. . Naime. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. Delon. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. pa je pozvala krnje društvo k sebi. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. Irena je 28. Delon je pazio na sarmu. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. — Ostani! Pomodi deš mi. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. jer se. stvari su se odigrale otprilike ovako. dok je ona rezala pečenje. Arleta. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. a Zvjezdana. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. nemajudi gdje dočekati Novu godinu.čini mi se. pričao Delon. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. a otac da je otputovao u Belgiju. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. Tribuson. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. militarist. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. Samo. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . Delon je stigao oko sedam. Ljubo i ja. sa stanovitom grižnjom savjesti. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. a Miki nije imao stalnu mačku. Toga sam se stvarno višeput sjetio. odmah poželim biti negdje drugdje. Jasno. opdenito uzevši. s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. Pripazi na sarmu. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje.. a onda je rekao da mora hitno kudi. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija.

o kojeg li užasa. Ved sam poželjela malo putovanja. kad si me primijetio? — tiho de ona. doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. — I te kako sam te primjedivao. Svega. svejednako pazedi na sarmu. — Nisi u pravu... Dabome.. — Nisi se uopde udebljala. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka. dočekali smo svaki na svojoj strani. oguli krumpir. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. Jasno. a onda plaho doda: — Ali. a Delon. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. — Daj.. Novu 1976. prasetinu. Zapravo. kuhanog krumpira. Na sebi je imala samo male bijele gadice. a glas joj iznenada zatreperi. — Nije baš tako — zagonetno de Delon. — Ova sarma mislim da je gotova. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. ali mene . samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. — Nekad sam o tome razmišljala.. Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. Miran. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu.. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. Takav bi te život izmorio. pouzdan. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu.. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu.— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. Zamisli da si sa mnom. alkohola. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. terminske zabune i još koječega drugog... Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika. preuske haljine... — Zašto plačeš? — upita je Delon. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. dosade. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana.. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. idem je obudi. dakle. — Kao onda . Popili su odmah po dvije. mene to pomalo . — rekao je odlučno i prišao joj. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. uzbuđenja. — Nije? — pogleda ga ona značajno. prekrivši dojke plavom haljinom. osamljenosti. taj doček je definitivno propao. Uletio je u sobu.. — To je od luka — reče ona. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. uvijek privržen kudi . Ista si kao onda . jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. dogodilo se ono najgore. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. Namjestivši novu rolu Serpika.. Međutim. — Ma nisi . — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. ne samo od luka .. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. zamara. Pred njima je bio . — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. osim ljubavi. — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol.. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. salate i kolače.

vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. njegov vješto sročen govor. što de uraditi i kako de dalje. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. Isto tako. sasvim zbunjen i nespreman. I to kako vodao! Sasvim u klinču. a onda je. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. pa sam produžio svojim putem. ono što su saznali svi. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. začuđen Ireninim postupkom. kad ju je poljubio. kad je stigao i stao pred nju. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. Pomalo defetistički. siječnja 1976. silno povrijeđen. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. Stvari što su se tako dramatično začele. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. zagonetnom poslu. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. Odlučio je da de joj oprostiti. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. ostao je na pragu. zbunjen i sasvim nesređen. ali da je prevari s nekim iz klape. kako ju je pošteno izlemao. Stao sam. s osmijehom na licu. — Trkuljina kderka! . koja je. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. Zbilja. a otac da je u Švedskoj. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. Znala je da joj nije osobito vjeran. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. Brambor je. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. a on mi je prišao. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. morala je saznati i Irena. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. blaženo se nasmijala. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. X. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. s pismom u ruci. S druge strane. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. prepun vrckavih duhovitosti. ostavivši mačku po strani. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. kako je pokušao samoubojstvo i slično. — Debeli. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. sva očajna. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. Zazvao me. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. U proljede. Dakako. bili smo svi osim Delona i Irene. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. a onda. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. Doduše. Mislim da smo mu mi prijatelji. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. držala je čistim incestom. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. Miki je bio kum. kad se toga sjetim. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. Gradio sam se da ga ne poznajem. Zapravo. Neko vrijeme bio je utučen. Vjenčali su se 17. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor.

u njegovoj ludosti. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama.. kako bi rekli stereotipni citatomani. a limunadom zalili fikus. idi sad i jezik za zube! Otišao sam. — Mama. — Htio sam te pitati . Zar ne. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. To je zdravo.. Potucat du mu kderku. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku.. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. pri čemu je uživao neke olakšice. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. Zakolutao sam očima. Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. U ranu jesen 1976. ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. Baš kad se činilo da se odlučio. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. na moru sam smršavio sedam kila. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. Ipak. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. donijeti i "Čovječe. hodeš li nam. Međutim.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. ušla je moja majka. — mrzovoljno de Ljubo. To mu je moja mala osveta. — Ljubo. — Daj.. — Debeli . — počne on. uspio realizirati. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. ne ljuti se"? — Neka. Zbog toga sam više puta pomislio da laže.. neka! — uzmuvao se Ljubo. ako ti nije po volji. molim te. čiraš je pio nezdravi vinjak. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . teta Ivančid — krotko de Ljubo. Tu je namjeru. Ljubo. bilo je stanovite metodičnosti. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama.. molim te da mi odmah kažeš .. i tu je on počeo nešto petljati. jer se ona predugo kolebala. iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. Kremšnite smo ostavili po strani. godine. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. ako ved moraš . — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan. koji su se protegli sve do osamdesetih godina. u kuhinju. ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska. javnu nogu.. decidirano je tvrdio. — Baš volim limunadu. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. Dabome.. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. — Eto. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. a ne osvete. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. — Tucao si ti moj .. Sjeli smo u moju sobu. Hajde. vidiš! — pobjedonosno de mama.

— Što. — Da budem iskren. uopde. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. a još nisu ni .. divna. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on.. majka me sažalno pogledala. odi v rit! — prekinuli ga. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni .. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. Zatim smo krenuli u matični ured. — Misliš.. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. koji je bio blijed. — Ali. — Tako brzo! Da nije Irena ... nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. — Nije. Ljubo.. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. — Molim te. Redi de. ti si sto posto poludio! — nasmijah se.. Dobro. — Stanislave. istjerao bih te odmah van. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja. ti izgleda ne želiš . misliš Ireni Orešar. Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu. osim Ljube. još nisam ni . Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. Dogodilo se. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. To je bila Ljubina ideja. izašao sam brzo van. — Ma nije! — odmahne on rukom. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. stani. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. — Ma. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. Sonja je bila sjajno odjevena. Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko. bolje de biti da te ne gnjavim. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo... — Da sam ja matičar.. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. Izrekavši to. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. u subotu po podne. čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. dotjerana i. — Ne. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. — Ljubo.. nervozan i sasvim neraspoložen. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. Ali. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. bogamu? Nakon dva tjedna. ne . Odlazedi. oni se žene. jer se matičara strašno bojao. — Isukrste. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna.. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. ne znam zbog čega. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama. — Ali. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje.. pomalo rasrđen mojim pitanjem. za čijim je upravljačem . kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . Što čekate. mama.

Na sredu. a kao da mi je i glas zadrhtao. — Čini mi se da mu je puls slab. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. počeo nešto prtljati. — Čekaj. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. Sad je tvoja. Ljubo to nije mogao vidjeti. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. možda folira! Možda se predomislio. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. Utrčao sam u nužnik. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti.. a shvatila je i Irena. Odmah sam shvatio tko je to. — I to je život. — Ljubo. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". Oprostite. Pogledao sam je ljutito. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. što ti je? — viknuo sam uplašen. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje.netko sjedio i očigledno nas promatrao. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. gdje sam imao što vidjeti. i čestitao. Irena je stajala poput kipa. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. mislim i kivno. bila je to Irenina ideja. Delon upali cigaretu. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. — Drugarice. Znao sam ved tko de ga odvesti. Položio je glavu. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. Nato je izjurio van. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. sasvim blijed. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. I stvarno. otvorio vrata. uzdahnuo i umirio se. Došao sam da bih vam to rekao i . a Ljubo je. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. Bacili smo se na njega poput lešinara. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. Gogo Jazbinšek. Poslije. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. pozvala mladence da ustanu. portir ili podvornik valjda. Irena je odmah odgovorila potvrdno. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. koja je istrčala na hodnik. . — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. — Čekaj. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. Vozi brže! — viknuo sam. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. Dok smo jurili prema bolnici. — Ne znam. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. — Stanislave. debeli — zaustavi me Ljubo glasom.. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom. Podigao sam ga. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. Ljubo ništa nije shvatio. koja je. — Sonja. odmah du se vratiti. Razdrljene košulje. Ni riječi nije mogla izustiti. kad je shvatio što se zbiva. blijeda i sasvim znojna lica. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. a Delon je nagazio na gas. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. Ljubi kao da je odlanulo. Na sredu. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično.

— Onaj od onog s robije sam ja. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu. jer se na vratima pojavio sijedi dr. . Arleta opet nije uopde . — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. — Kako dobre! — umiješa se Delon. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. a pacijent je Ljubo Brabec.— Hodeš redi da bi mogao i . specijalizirani za supkulturne fenomene.. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. sav užurban.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. Začudo.— Dečki. Čak je i majicu obukao naopako. — Samo se zajebavam. uvreda. Kad ti prepišem andol. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. umalo da zaboravim! Ivančicu. Grabar. Sad ga obrađuju. U biti još uvijek melodiozan rock. pronašao sam ga negdje u dnu džepa. budalo! — odbrusi on. SONJA XI. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. u Velikoj Britaniji se pojavio punk.. naprosto je neodrživo. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. pradena rogobatnim recitativom. Slavko Grabar. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. Godine stabilnosti. a nakon toga de odmah biti operiran. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. šareno obojena i raščupana kosa. a datirane su znatno kasnije. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. Godine 1975. mira. još bih se mogao i složiti s autorom. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija.. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. Dva sata kasnije operacija je bila završena. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. metalne zakovice. ali je u takvim stvarima pravi majstor. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. Ah. — Dobre. — U medicini je sve mogude. bez objašnjenja i bez pozdrava. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. ali stvar je zajebana. Sonja i ja smo se definitivno razišli. — Hipokratovu. Sad du ga izvudi. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. smireni i laka srca.. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr./76. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. to je bilo krvarenje želuca. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. ziherice. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. Minula je posljednja optimistička dekada. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. Sociolozi kulture. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. Eto. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. Kad smo. Možda. — Aha! — nasmije se doktor. komičnih elemenata i hardcoreu. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu..

U proljede idude godine. dalo zaključiti da je ved jako stara. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. doduše nepotpisana. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. Jasno. negdje u dnu duše oprostili. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. A Ljubo. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost. a sljededeg je jutra ved otputovao. Nekako u to vrijeme. U smislu eventualnog odlaska u USA. često nevjerojatnih i proturječnih. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. Ljubo je. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. naravno! Inače. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. nakon duge pauze. Jer. a nadasve sadržaju. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. Dakle.htjela čuti za Delona. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. njegove su se nade izjalovile. a da se on ni na koga ne ljuti. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. koje . među kojima je bila i jedna iz Pariza. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. on koji je uvijek bio u svemu prvi. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. Sve u svemu. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. spazivši osmrtnicu.. dakle punih šest godina. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. bar mi se tako čini. Ovi filmovi. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. Delonov se otac začudio. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. A Irena. Svi odreda. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. Irena nije htjela čuti za njega. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. Ali. naprosto zgromljeni. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. — Zamisli. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. moram priznati. po čijem se rukopisu. ali prilično bogata. Koliko znam. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. Arleta i Brambor su. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. tvrdi dalje. pa nije bilo druge doli da se pomire. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. sada je odjednom postao nepoželjan. ali ako jest. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. što de on ubrzo i učiniti. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. načelnik ga je otjerao. koja se još dugo vremena pamtila. pohitali do Čedine majke. Eto. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. Jasno. Nasmijao sam se u sebi.

Oshima. začedu. Drugo. uglavnom školaraca. umjetničkom. čini se. ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. seksološke edukacije. neka mješavina cinema verite. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. Makavejev ili Cavanijeva. Kritika ju je primila vrlo dobro. Hopa-cupa u krevetu. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. — Molim. što rezultira krevetskim "happy-endom". konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. molim te. Međutim. Primjerice. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. pubertetu. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra.upitao sam oca. morao primijetiti? — Pa. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. gnjavažama o ovulaciji. tvrdi uvez i ovitak u boji. Rektor u krevetu. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. ankete. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. ali ne vidim kakvom. prepuni su raznoraznih gluposti. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. I trede. — Jesam — otpovrnuo je. koji je Miki. sasvim ispravno tvrdi autor. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. Ma-zurka u krevetu. kakve su pravili Bertolucci. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". Jednu čini tzv. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. stoji u zaključku ovog segmenta. ejakulaciji. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. komedije. jer je u tzv. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. autorskom filmu. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. otac djevojke i trener rugby tima. embrionalnim tipologijama i slično. direktor škole. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. . Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. nešto na stranici kulture. Imala je dvije stotine stranica. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. — A što sam to. Prvo. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. — Ne to. psihološke crtice i koječega drugog. Sjedam se da je jednom. filmove Russa Meyera. sred prepuna kina. U takvim se filmovima. namjenski. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. Godine 1977. a što loše. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. Njemački meki pornid. "Izvještaji o školarkama". mnogo manje tipfelera od prve. kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. ontogenezi i filogenezi. jer su filmovi Justa Jaeckina.. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima.

—Još od 1948. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. — Pa. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. čija je kderka ved bila u jaslicama. ti imaš iskustva. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. čekaj. — Dobro. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. žena.. — Isuse. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. trudnoda. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. Ne znam otkuda da počnem. — Daj. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. kad nastupe trudovi. — Ma nije. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici. Osim toga.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. dijete.. Nisam htio dalje inzistirati. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor.. Brambor. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. U prosincu 1978. — Da. dečki. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. Ljubo se sjurio niz stepenice. — Zatim. moj nekadašnji direktor i urednik. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. drug Alapid. da to brzo kupimo. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. sve mora biti spremno! Daj. i 1968. ali situacija je gusta. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. — Ljubo. jer joj se primaknuo termin. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. Nije imala trudove. U tom smislu. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . — Onda pelene — nastavi Brambor. . XII. — Čekaj. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. pa pravac Italija! — Zatim .. Dajte. — Dečki. sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. porod. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. ne odustajudi od deset bočica. Međutim. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. bojao se da u odlučnom času. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo.

. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. U jednom trenu. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. ljutito zaključila: — Bože dragi. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. kupke i šampone. — Danas de se roditi. dajte mi onda dvadesetak pakovanja. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara.. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila. Ljubo je zastao nasred robne kude. — Dobro. poslije ručka. dajte onda toga oko litru . baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. Pevalek je odustao od reizbora. gumene gadice i štošta drugo. nismo je pronašli. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati. sredstvo protiv opstipacije.. — Hodeš li? — živne Ljubo. Predložit demo te za direktora Agroproma. — Otidi du po podne. Ili sutra .. sportska kolica. Evo ti auto i šesto hiljada . Šutio je tako nekoliko trenutaka. — Čekaj! — smiri ga Brambor. pa kadicu za kupanje.. I to najbolju. — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. samo jednu — upozori ga Brambor. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja.. Ljubinoj posljednjoj šansi. koji je hitro otvorio prozorčid. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. — Otidi du ja — predloži Brambor. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta. Privremeno smiren. Navečer deš imati vešmašinu. ali i protiv dijareje. znate. dobro. — Pa. dječji termometar. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. tuticu i tricikl. izbačena sasvim iz takta. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. razne Penaten masti. a onda otišao na onaj sastanak. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. gdje je kupio duboka kolica. Dođi u dva na sastanak. Na koncu je apotekarica.. Umjesto toga. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. . — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. sve u enormnim količinama. losione. zvečku. u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. alkohol za skidanje temperature. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice.— To je tekudina protiv rasta zubi . — Pa.. — No. pristao je da odemo u robnu kudu. — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. ovisi o trudovima .. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid.. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. Kao gromom ošinut. Ljubin užas postajao je sve vedi. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. — Gospodine.

— Znam — potištenim de glasom otac. sve stvari. vesele i bolne. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. Dok se vradao. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. potištena je i smatra vas krivcem. ali su. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija. XIII. Danas. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. Dakako. želio joj je uraditi sve. Tada. Spazivši ih prekasno. mladidu. Bio je to Miki Grabar. Iako je majka uspjela iznazivati sve. Modi du u svakom času nazvati sestru. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. bezbrižno je jurio kudi. cesta se počela lediti. želio joj je pomodi. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. pomislio sam. Grabarove. pokojnog muža . kumu Žalfiju. teču Tonija. Usput je.. Želio ju je utješiti. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. a nije mogao uraditi ništa. da stvar bude gora. Ljubi je nenadano pozlilo. Kad je doznao što se dogodilo. — Divno! — rekla je mama.Kad sam stigao kudi. začudo. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. zatekao sam neobičnu gužvu. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. ali on to nije primijetio. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. Umjesto da mi odgovori. kako de se poslije saznati. — Tebe trebaju — rekao je. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. A da bi gužva bila veda. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. kola su strašno oštedena. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. . Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. — Sad demo biti povezani sa svima. Mora da je mami sada srce na mjestu. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. zaboravivši da je majka. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. zacijelo nazvala i Grabarove. nazivajudi sve. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva.. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje.. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. čak i onog ujaka u Landskroni. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. Žao mi je. automobil je počeo klizati. a nakon toga. javilo se kajanje i samooptuživanje. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. — Ali.. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. i dati im svima naš broj. tog popodneva nitko nas nije nazvao. I dok je Irena u bolnici čekala porod. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon.

a kad je sprovod okončan. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. Od rođenja pa sve do sada.. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva. da se htio baciti s krova. — Ljubane. Moralo se sve zataškati. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. a ona je. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. nikad te nije pekla savjest.. Daleko. nazepst deš! — rekao je otac. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. a on još uvijek dijete informbiroovca. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. otiđi na SUP po vešmašinu.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. Ljubo je spustio slušalicu. nijem i oduzet. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. Sve sam ti rekao. Ivan Brabec. — Arleta. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. na kraju pogrebne povorke. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. sam. to je tvoje. — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. Nije to kao danas . koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. Tada se pokraj njega stvorio otac. suhi snijeg. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. I pokopao više prijatelja. želedi da jednog dana i ona legne do njega. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. sa crnim šeširom na glavi. tražedi da se stvar ispita.. — Hajde. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca .. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. i da sve bude okončano. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. bududi direktor Agroproma. Drugog dana. koje je zasipao sitni.. Bože dragi. čim ga je spazila. — Ljubane. vukao se Ljubo Brabec. Bogamu. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. — Hajde kudi. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. A od sada ja to više ne želim biti! . čuveni drug Brabec. nego je kupila zasebno mjesto. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. ja sam znao da nije bilo tako. Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. Konačno. molim te! — viknuo je. A ja. i kad su svi ved napustili groblje. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. Što se toga tiče. u tamnom krombi kaputu. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost.. a ti me danas pozivaš na red. stari. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. pa zar mi ne vjeruješ .

udbaš. — Tebi je rekao? — Jest. sad. Nakon nekog vremena. sam za šankom. . mora i da smo izgledali poput dvije budale. — Reci. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. ne — zaniječe on glavom.— Slušaj me. nije znao. — Tri službenika Udbe. Ali previše se igraš sa svojim želucem. zbunjena i potištena. A onda ih je jedne nodi zatekao. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. ostavljajudi oca. Održavali su još neko vrijeme traljave. kao stari drug kome vjerujem. — Možda bismo .. Ali. što? — Ma ništa. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. Ali. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. nešto sam uspio napipati i od svog starog. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. Sto je mogao. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. Mislio sam. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. mladi udbaš je počeo izbivati. Zatim se dovukao do mene. Tad su ga ucijenili. Nešto što bi i on sam želio učiniti. nikad se više nije pomirio sa starim. ali ako jest. svratio je u prvi lokal i. sine — blagim de glasom otac. dok je radio u bolnici. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. nastavio je s projekcijama. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. — Ma znaš. to je bezvezna tlapnja. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. Pa opet je svijet pun nepravde. Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. Jednostavno. naravno. taj je umro u bolnici .. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. priđe klupi i sjedne na naslon.. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti. Ali. čini se da mu je cigareta godila.. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. Otpuhivao je duge dimove. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. — rekoh u jednom trenu. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. za tih kasnih projekcija. moram do Arlete. poput okorjela solo trinkera. — Arleta me ne želi vidjeti. Imaš li cigaretu? — Imam. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. Ali. — Znači. hladne i formalne odnose. nisam imao snage da ga napustim. obično telefonskih. što bih sad mogao uraditi za njih. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. laži i lopovluka! Rekavši to. Ne baš sve. Prije četiri godine. Posto je napustio groblje. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. možda je prava stvar. — Što. ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. Sjeo sam do njega. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. E. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. Reci mi. tri operativca. i da mu je sve to netko napakirao. — Ali. što Tonček Kralik... U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. odnosno da služim narodu i domovini . — Ljubo. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako.

bio sam pomalo užasnut. — To je povijest. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. — Zašto? — začudih se. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi.. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. Ti si dovoljno pametan. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. Onda se dogodilo ono najgore. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. i dobio sam kderku. A sad. želedi da saznam cijelu istinu. ali sve okolnosti govore tome u prilog. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. izgubio sam prijateljicu. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. On zbog Arlete. prije četiri godine u Gradskoj bolnici .. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. što je bilo s njim? — upitah. — zinuh od iznenađenja. Uopde. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. sve sam više zgađen. štrajk. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. Strašno uvrijeđen i ponižen. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. Izgubio sam prijatelja. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. izgubio sam oca. — Još si pomalo pijan — promrmljah. Onda se. Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. — Slušaj. Ljubo baci cigaretu. a ti si moj i njegov prijatelj. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira.. — Misliš da mu je to Brambor . Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. — Bolje da na to zaboraviš. Bar mislim da ga je posjetio . Ali. za jedne projekcije. . — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. a ja zbog njega. pljune u snijeg i ustane.. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one . a onda krene prema korzu.. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti.. — Još sam pomalo pijan — složi se on. nismo mogli ni sanjati.. Zatim se pridigao. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. Što sam odrasliji. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. Hodao je nrilično stabilno i ravno. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg.kako se to kaže — in flagranti. Stanislave — redi de. — Brambora više nema. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. pa je red da ti ispričam sve. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip.. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. ili je i na nju izvršen pritisak. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. — Pitao sam te nešto.

Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. Na kraju me zamolila da prespava kod mene. zbunjena. — A onaj tvoj Karlo . jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. povijesti Jeruzalema. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. Dakako. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. Bila je 1979. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. kako se uopde nije ni s kim posvađala. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. normalno došla u Zagreb. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. nesigurna. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. prazan. Šesto poglavlje I. mesijanizmu. islamu. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. pomorstvu tog vremena. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. židovstvu. filozofskom racionalizmu. izgledala je mnogo odraslije. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. Ujutro je otišla. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". iskusnije. bila moja posljednja hrabra gesta. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. trgovini relikvijama. trgovini. sve nakon toga bili su puki kompromisi. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. stojedi još uvijek na pragu. što je muškarcu koji voli moderne. Na žalost. kršdanstvu. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša.godina. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. privredni kolaps i slično. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. nego da je lijepo. od Mikija naravno. Strašno se promijenila. Poslije sam doznao. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. Kinoteku sam . Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. i postala nekako čvrsta. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola.. progonima vještica. besmislen tijek. apsurdan i neutralan razgovor. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. u kojem je teško odrediti bilo što. Dakle. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. stoljeda. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. pomalo po tištena. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida.. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. koščata. epidemijama kuge. brižljivo izbjegavajudi uspomene. crnoj magiji. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. na vratima je pozvonila Sonja. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. ali sam to vješto izbjegao. — Zvonko — ispravi me ona. Mislim da je to što sam uradio 1979.recesija. Pustio sam je da prespava. Lice su joj prošarale prve blage bore. Osmanlijskom Carstvu. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. starije.

vinovoj lozi i porezu na promet. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. Hawksa. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. godine. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. parnom stroju. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. Pa. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. Ili: — Jebo te. mislio sam naivno. On je odlučio da je najbolje . film i televiziju. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane.. što mi se činilo iznimnom počasti. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista.. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. a Žiža je pozorno slušao. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. a još češde od samih autora. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. čak i ona najmarginalni)a. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. Forda. na koji su me natjerali Miki i Arleta. ni u leksikonima. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. Mizoguchi i Ozu. prikaza časopisa u književnoj periodici. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. Walsha. netočne. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. Wellesa. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. bez kojeg nema pravog pisca. Kurosawe. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. pa mi je bilo teško pridružiti im se. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. Hitchcocka. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. Zahvaljujudi takvim procjenama. Kritike su mi se činile površne. Začudo. da ovo čuje Losey. koji su djelovali užasno isposvađano. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. Murnaua. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. rajčici. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. pune nerazumijevanja. O ježu. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. Lubitscha i Dieterlea. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. ali su redom bile pozitivno intonirane. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". esperantista. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. Ja bih se obično otprve napio. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. Poslije. sigurno bi to ubacio u film. Radi se. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. svaki je svirao svoje.oduvijek držao azilom za nasukane. naravno. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam .

mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. Pozvao sam je. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. kako bi mogla skuhati nešto što volim. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. ili tako nešto. ali sam 1980. tvrdio je oduvijek Miki Grabar.držao da de biti učena. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. kritičar Velimir Viskovid. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. provokativna. II. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. ili 1981. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. . Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. Bili su tu Žiža Tomid. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. što je organizator držao pristojnim odazivom. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. ali ne više na starim mjestima. moderan i težak roman. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. Pričali smo o svemu i svačemu. koji mi nije raspremala majka. sve što je on znao o meni. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. što je gospodu silno obradovalo. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. S druge strane. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. saznao sam od drugih. Stojko Milid. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. Dabome. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. bilo je zapravo nevažno. i jer sam jedino u krevetu. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. čudedi se i sam što sam došao. Miki Grabar. duhovita. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. Jer sve važno što sam znao o njemu. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. Pobjedi od rodnog grada. Svratio bih tako preko vikenda. uglavnom iznenada. moj dragi Miki. nenajavljen. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen.

za to nije bio kriv Ljubo. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. Tako se dogodilo i s Ljubom. osobito Ljubu Brabeca. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. koja je u taj brak ušla. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. Irena. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. po kadrovskoj potrebi. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. Živjela je nekako na osami. kako mi se oduvijek činilo. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. koji je na početku 1979. naravno. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. Nekim. nema malih direktorskih plada. a subotom navečer. godine. postao direktor Agroproma. naravno. Godine 1980. Vikendica je imala kuhinju. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. Ljubo Brabec je 1981. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. Dakako. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. III. sve više se udaljavala od muža. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. kojom "mi daju na znanje da . Kad upropastiš čeličanu. izgubio Ljubo.Arleta. koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. Ljubi Brabecu. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. a on ju je obasipao skupim poklonima. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. počela je mnogo jesti. to je on više ludio za njom. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. Kad zglajzaš kao direktor giganta. i počela se iznenada debljati. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. Da li iz dosade. oportunista. tvornicu traktora ili slično. četvrta da ga traži In-terpol. čak i kad se radi o firmama u osnivanju.. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. udovica pokojnog Jaromira Kralika. Godine 1981. Ali. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. grickati kolačide. ništa više nije polazilo za rukom. jer. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. tamaniti bombonijere. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. beznađa ili tuge. I kao što to obično biva. U tom osnivačkom periodu. izbjegavala društvo. bitku je. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. kao što je poznato. direktora firme u osnivanju. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. daviti se u međuobrocima. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. kadrovskog egoista i slično. pogodan medij za razmišljanje. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse.

na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. Kad bi ideja dozrela. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije.. Jebi ga. moram priznati. Nije imala svoju opremu. kada sam. što se uglavnom držalo nemogudim. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme. pod imenom Iveka Podnara. Nešto kasnije. što je muškarac bez kravate? . Zvečki ili Blatu. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. nego je zapošljavala kreativce. zahvaljujudi tim kravatama. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. prvih nekoliko dana nisam radio. koncepciju plakata. . Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. — Momče. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. bio sam pomalo i ponosan. dakako." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. Isprva slučajno. Malo se zbunila i pocrvenjela. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. kakav sam i sam bio. Osim toga. iskopavao gvaljice iz nosa. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. koje inače nikad u životu nisam nosio. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. proveo uz televizor. te slogan "Ako je kravata stav. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku.sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. zajedno s ostalima. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. koje sadržaje konotira i napravite mi." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. ali mi je. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe. U siječnju 1981. on bi ustao. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo. izjurio na kuhano vino u Blato.. uglavnom filmskim.. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. molim vas. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. Neupudenom slušaocu. 'em ti mater bozu. a poslije i dogovorno. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. kamere. Ipak. tko je nosi. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. nego sam sve vrijeme. mučen opakom virozom. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. Ali. montažu i slično. a onda me pozvala da im se pridružim. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore.

— Ovo je Stanislav. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. Bio sam strašno bijesan. — Da. naletio sam na Sonju. — Znaš. — A ovo je Tadija Fruk. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam.. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina.. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. na svoju ruku. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. Za vrijeme projekcije. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. valjda da pozove miliciju. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. u jedanaest na kavi u Blatu. Stanislave. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. — Sestro. Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps.predstavi Sonja nabildanog.. koji je prstima pozvao konobara. Sonja. morao sam izadi u zahod i ispovradati se.. pogleda uperena u strop. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. Ganjam te naokolo. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. . a ja sam izjurio napolje. u Kinoteku za Fordove Tragače. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. moj kolega sa škole . a što dobivam za to . umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. pa sam popio. ovog puta samu. ustao sam i krenuo van. U deset sam bio u Jugospotu.. na zdravlje!" — rekoh u sebi i. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. — Ali. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. moj stari prijatelj — predstavila me. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. onaj pisac. nisam ni ja — dodah ironično.. Ne želedi je više slušati. — Osim toga. — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. — Bogamu. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže.. — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. Stanislav Ivančid. vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. tvoju priglupu ispriku. slušao uvijek iznova Loua Reeda. ti me uopde ne primjeduješ. tvoje odbijanje . okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. "No. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. ali je Žiža rekao: — Ti boga. Dakako. Kad sam izlazio iz ordinacije.. — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. onako bolesnog. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. — Znaš. a vi mene tjerate na polje. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. ali . a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . od prvog trena bio mi je antipatičan. tvoj prezirni osmijeh. Sonja.

a ja sam domet nuo: — Virozan sam. slabo. grubi kofer. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. opor okus. opora. Da godine postaju sve gore. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. Nije se još bilo ni razdanilo. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. ona je izašla i sjela pored mene.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. to je ono što me i samog zbunjivalo. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. Nisam znao što da uradim. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. sve ono što smo namjeravali uraditi. — E. besmislena i pesimistična. sam da ti još uvijek nije svejedno. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. Holywood ne funkcionira. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. pa ni de Palma i Carpenter. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. idemo na more. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". stojedi na pragu. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. i rekla: — Uđi. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. a onda sam u petak navečer spremio kofer. — To je običan kolaps — promrmljao sam. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. na onaj čvrsti. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. umiranja. — Pobogu. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. upitao sam sama sebe. Chaplin. Vlak za Rijeku polazi u devet. Recite svima da sam na bolovanju. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. Hawks. Provukla je svoje tanke. budalo! Samo sam se šalila. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. koščate prste kroz moju kosu. Zar sam zbilja virozan. dečki. kašalj prošao. masnu od gripoznog znojenja. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. — On ima temperaturu — rekao je netko. kamo da krenem. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. Znala. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. — Idiote. Hitchcock i mnogi drugi. Vremena koja dolaze jesu suha. sanjiva i nepribrana. a to je pohvala prolaznosti. dekadencije. Odvukao sam se do Jugospota. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. A onda su se vrata tiho otvorila. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. IV. Temperatura mi je spala. da sam se rodio u Americi. — Spremi se. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. da — zabuni se on. Sve ono što smo namjeravali biti. — Dajte mi čašu hladne vode. — Čujte. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh.

bez osnova. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima./86. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ. Kriza je još uvijek bila zabranjena. tko jebe balet! — Tata. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. — A ako su i bolji u baletu. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. zlonamjerna riječ. putovanjima u inozemstvo. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. jer ovi listovi ne priznaju ništa. kako to obično biva s istinitim stvarima. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. . — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. kojima nitko nije znao naziv. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. — Ali zbirno. — Ana. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. predsjednik vlade proricao je za 1985. Prve znake ozdravljenja. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. Ali. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde.. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. kupnji benzina. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. osim u baletu.. Napisao sam četrdesetak stranica. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. molim te. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. godinu. pa ono . ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. — Da sam ja napravio Obrovac. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. Nestajalo je roba iz izloga. plade su nam bivale sve manje. — Štrajkova je sve više. ali se o njima ne piše — rekoh. — Takvu te volim — rekao je tata. Ali. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. ali se. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. Krivičnog zakonika. — Rusija je pedeset godina iza nas. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. a odmah zatim nepoželjna. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena.

peticije si spretno eskivirao. nikog nisi zajebavao. roman se dopao svima.. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige.. Ona se priljubila uza me. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. Kapora. Želio sam biti hrabar. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. Jednog dana. U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. Uglavnom. premda to zvuči strahovito glupo. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. nije me briga što pišeš. iako ništa ne razumiju. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. a neslavna sudba progonjenog inženjera. Nisi nigdje bio. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti".Godine 1982. dječaštvu zapravo. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". Čudno. — Znači da mogu napisati bilo što. Agathu Ohristie. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. Umjesto svega. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. Kishona i Remarquea. Pekida. i od njihovih revnih institucija. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. a roditelji iz ponosa. — Pazi. a ja sam. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. V. — Jebi ga! Stvar je u imenu. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. počeo sam se sam sebi gaditi. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide.. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. otišao sam sa Sonjom na more. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. ne riskirajudi ništa. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. U ranoj mladosti. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. Zbog toga sam. nacionalista iz 1971. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu.

a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. obješen o crnu žicu. Ali. Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. koje sam proveo sa Sonjom. — Nitko. — Nitko. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. U subotu . racionalna eksplikacija ukusa. kao za sebe." Bio je to završetak romana Faretvell. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. samo što toga prije nisam bio svjestan. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. Negdje na polovici romana. iza željeznarije. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. a u njemu se zrcalilo nešto mistično. prijatelju. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk.. svodedi sebe tek na korake u nodi . No. prijatelju. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. My Lovelj. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. "Dan je bio suh i hladan. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. — Samo koraci u nodi.. otvorivši prozor. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. Imala je pedeset i devet poteza. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao.Džepnoj knjizi. a vidljivost odlična. držao sam da etablirani pisci. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. VI. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. odgovori blesavom papagaju na takav način. onako. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu.. Kad je izlazio. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana. Divna. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. posve sam degenerirao. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. nabavio sam sve romane R. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. — Dobro. — Tko se vratio? — Nitko. Zamislite kad netko u nodi. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. odvratio: — Nitko. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. Doduše. Kad sam upisao faks. prijatelju — nasmijah se. Onda sam krenuo iz početka. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. s nogama koje malne dotiču pod. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. onostrano.. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. hladnokrvna partija bez milosti.

ne moraš se bojati. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. stari — rekao je Delon. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. Stas je uspio očuvati. Što se toga tiče. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. Ljubo. . To ga je sve više mučilo. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. — Što ti je to? — Neke slike. zračio i sunčao posteljinu. dolazili smo Miki. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. Ali. spremao sobe. što mu je davalo izgled odlučnog. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. s kojom se zapravo bojao razgovarati. Svačim se bavim. čitave gajbe piva i mineralne vode. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. konzerve uvoznog piva. kome se društvo svidjelo. — Izgleda da dobro živiš. Pored nas. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. naljepnice. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. Uopde. ili autobusom. Sonja i ja. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. walkman. i razgovarali. kako mi se činilo. Prije večere. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. Osjedao je da ga ona polako napušta. Ne bih htio da starci kopaju po tome. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. što je bio znak da se treba vratiti. onako opdenito. Zbog godina koje su prošle. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. pripremao različita jela. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. Godine 1983. bio je tek nešto čvršdi. magnetski sat. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. Dobavljao je boce vina. tako da se moglo i prespavati. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. s rukama koje su dobile radničke bicepse. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. kosa prošarana sjedinama. Negdje pred večer. grublje. — Imam neku firmu u Milanu. — Čuj. ali ni u kom slučaju ugodno. prastarim Mikijevim Spačekom. obično utroje. — Slike? — Svašta. a lice nekako čvršde. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. izbjegavao Irenu. Uspio si u životu! — Što to znači. samosvjesnog muškarca. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. Na taj je način. djelovao je jednako svježe i mladoliko. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. čelo mu je bilo znatno više. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. ali još nisam prodao dušu vragu. I uistinu. Arleta još uvijek nije htjela dodi. — Pa svačim — promrmlja Delon. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid.

Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. ostarjeli. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. o mojim knjigama. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. Bilo je rano proljede. još uvijek dobro izgledala. Prepričavao je stare. uspravna prilika Cede Kralja. Ne znam zašto je to uradio. Kao da mu je neugodno. Izašli smo. koja je. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno.. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. a mi smo pili sve više. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. poletan. nadajudi se da du ga pronadi. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. da te traži Interpol. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. Delon je vodio glavnu riječ. Ljubo je žmirnuo. bili su to Delon i Irena. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. Delon i ja. vina je bilo dovoljno. da trguješ drogom . zvanog Delon. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. nakon duže šutnje. Krenuo sam obalom. znam da ti se priča sa Čedom. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. okrijepljeni dobrim vinom. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. Kako se Miki prvi nalio. svejednako čekajudi što de se dogoditi. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. Dugo ga nije bilo. a novo nije mogao kupiti. o Jarmili i o svemu ostalom . kod obale.. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. dvije sjene. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. iako tek na pola životnog puta. o Bramborovoj smrti. I zaista. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. Ja sam bivao sve umorniji. U prolazu sam spazio dolje. Ponudio sam se da du podi s njima.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. koliko to naše ceste uopde mogu biti. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. Zabrinut za Ljubu. On je govorio sasvim tiho. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. Ljubo se nasmijao. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina. Uglavnom. a Irena sve raspoloženija. a onda se više nije vratila. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. Irena. — Da si u Legiji stranaca. Na žalost. izišao sam van. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. . Ostali smo sami u sobi Ljubo. zaboravio na roštilj. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. o Sonji. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. Ubrzo smo. dok smo sjedili za večerom. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo.. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. Onda je u dvorište sišla i Irena. Izgleda da nikamo nije ni išao. a onda je. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. za razliku od Ljube.. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. o Mikijevoj pornozbirci. vitak i uspravan Delon i umoran. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti.

osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta.. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. — Izvrsno — nasmije se on. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . izgubio je kontrolu nad gradom. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. — U osnivanju. Dakako. Candy Stripers i Cate Flesh. četvrte. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. bilo je nekakve koristi. kao da nasluduje moju prisutnost. jest donekle pesimističan. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. Pa ipak. — U tvornici opruga u osnivanju. pa i pete generacije. Jedna je bila prazna. — Jebeš takvu korist. a ne objektivni promatrač. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. U svibnju 1983. — Mislim. Prijete i pokretanjem istrage. otpivši dva-tri gutljaja. The Opening of Misty Beethoven. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. VII.. — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. — Što? — Krimid. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. A Dirty Western. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. — Svi mi to mislimo — rekoh. Dakle. u videokaseti.— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. — A je li — iznenada de on. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. u drugoj tek tredina tekudine. nema dvojbe na što misli autor. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". Bar si ti napisao onu knjigu. Shvatih da je pijan. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. — Pa. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. kako stoji na 282. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. medija i žanrova. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. pa čak i tri puta. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. stranici Povijesti pornografije. — Što se tiče tvornice u osnivanju. Lucidna zapažanja. komocija i otuđenje.

posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. daj ubaci načas drugi program. imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. — Miki. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. radi pet do deset minuta projekcije. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. Drugim riječima. jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije.u poluispravni češki projektor. tko ima kakve sise i slično. baš kad je Čelik fulao penal. pticama pjevicama i životu kornjaša. Latasa!). koju zove punokrvnim. Bumbo je rekao: — Miki. Ali. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. sisatim kubanskim oralnim strojem. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. tko najbolje puši. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. sjededi na Oriolikovom trosjedu. Lisu de Leeuw drži modnom. pa su se počela pamtiti imena režisera. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. kad je odlazio. kad sam. Zna se tko nema problema s erekcijom. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. za koju su bili zaduženi "komentatori". Prema prostoru koji joj posveduje. U danima filmsko-pornografske prahistorije. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". bio je prisutan i Bumbo Zlatid. po Mikiju Grabaru. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. Nešto kasnije. piše dalje Miki. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. kako mi kaže Bumbo Zlatid.) Brzinsko premotavanje. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. karizmatskom mladom damom. prebirudi po zdjelici s krastavcima. još se dobro sjedam. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. a ta zabluda. Desiree Cousteau mu se dopada. bogati. Začudo. ne mogu se upuštati. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. događa se da posudiš tri sata pornida. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. koja obično glumi snažne. a danas. jeli suhe krvavice i kisele krastavce. a još više aktera. on. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. čije su dimenzije najimpozantnije. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. danas. piše dalje Miki Grabar. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. kasetu se nije sjetio uzeti. Tako smo. John Holmes. tvrdi Miki Grabar. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. Uz mene i Mikija. tko "svira harmoniku". Alijenacijska narav recepcije videokasete.

Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. sasvim zbunjen. Pokazao ih je SUPovcima. nemajudi kud. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. a drugi je čudno hodao. dobio na vrat djecu.upitao je onaj sa šibicom u zubima. — Da — odvratio je Miki. — Sigurno s radija? — pitao sam. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. a Miki ih je. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. Mi iz Kronštata. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. — Iz vladanja — ispravi ga Miki. Nibelunzi. a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. poveo u sobu. Na koncu. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. Zatim su ga pitali mogu li udi. da se oženio. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. smjesta du vam ga odvrtjeti. Destri ponovo jaše. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. Kabinet dr. očituje na dijakronizijskoj razini. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. možda i bolje. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. Ako imate sat vremena. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. Caligarija. punicu.zvijezdu Seku. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. SONY C-9 bio je kupljen na crno. Potkraj 1983. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. ukusa i tehnika. zaposlio. ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. ili bar smanjena strast. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. kao i obično. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? .. Nula iz laganja . — Ne treba — promrmljao je šepavac. — Nekakav Matutinovid. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. milijun briga i slično. Pomake u pornografskim pojavama. No. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. što je. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. Dakako. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri. trudedi se da prikrije šepavost. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. mijene žanrova. carina i druge pristojbe. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana.. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. čini mi se. Ta zgoda manje govori o pornografiji. Uistinu. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. Supovac je krenuo redom. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . a ta se greška. konačno.

ali sam pretpostavljao da je. Ivek Podnar. al' ne uspijeva! Ha. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. Jako mi se sviđa. ha! Ti bokca. ali su joj ubrzo rekli drugi. — Ideja je izvrsna. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. ozbiljno umjetničko djelo. umjesto odgovora.. Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. kad pišeš pravo. s posve odriješenim rukama. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. kao i svi. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. a ne netko drugi. pomalo stidljiva.. — Stari. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . napisat du takav roman. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. a onda. ha. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. Onda banda pokušava ušutkati njega . izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. a Višnja je imala muža i kderku.. kad nisam morao izadi sa Sonjom. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. Dalje ide ovako . je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. Ali. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. Stevo Matid mi je. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. Naime. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. Nakon provedenog natječajnog postupka. Dakako. počeo sam pisati krimid. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan... upitao: — Čitali ste? — Da. jednog dana. S tim krimidem.. Bila je suzdržana. Debeli. ali jednom drugom prilikom. — Dosta. imao sam Sonju. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. Zatim sam. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. Premda je to pomalo narcisoidno. i da ono što hode obično i dobije. — Ne moraš mi dalje pričati. nasmijao se i. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. uz litru i vodu. Stvar de ti malo izgubiti na snazi.. velike smeđe oči i naglašene kosti lica.. ako te trta pred vlastima. Osim toga. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. bar u početku. Kad pišeš krimid. Milicija ga pokušava hapiti. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. onda te svi ostavljaju na miru. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. zatražio i kadrovsko pojačanje. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. — Čekaj. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. imala nekog modnog zagovornika. jer radi u tvornici kobasica. — Jebo te. ali se stjecao dojam da zna što hode. čim je saznao da pišem krimid. pa sam postao sam svoj odjel. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija.

a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. Onda osjetih nešto čudno pod rukom. — Mjesec dana! — pobunih se. Rekao je da de prenoditi kod nas. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao.. na drugoj Phenobarbiton. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. — A zašto? — upita me povišenim glasom. Zatim su mu rekli da je . držedi u ruci čašicu vinjaka. i ubojice s otpalim dugmetom. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. ali se to pokazalo neobično teško. Jedne nodi. našto se ona nasmijala. — Ved sam se zaželjela. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. Ali pusti me da razmislim. Ali Sonja je ved spavala. — Živimo zajedno. a ni protiv večere nije ništa imao. — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . Pronadoh na brzinu sto hiljada. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. To je isto kao da smo vjenčani. Vratio sam se i sjeo pred televizor. Net ko nekog ubije. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. nitko ne posluje rentabilno. — Zbilja! — rekoh snuždeno. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. Nije li tako? — Jest. Izašao sam na prozor. Čak i u zakonskom pogledu. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. Izvukoh ih i pogledah. Sjurila se niz stepenice. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu.. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. do dugo u nod grickao olovku. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. Osjedao sam se jadno. Što se toga tiče. A onda mi sine. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. — Kad pročitaš jedan.— Jebeš krimide. gdje bih. jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. na tredoj Praxiten. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. — Gubici su katastrofalni. poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. Ruke su mu drhtale. — Izvrsno! — razveselila se ona. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. Čini mi se da je bila u pravu. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. Na jednoj je pisalo Apaurin. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. pročitao si ih sve. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali.

Imam pod sobom dva kinooperatera. malo mi je neugodno. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. jer je vinjak bio pretopao.Miki izbačen prije dvanaest godina.. — Valjda. Učini mi se da su mu oči suzne.. Šutio sam zatečen. Počela je izlaziti navečer. — Malo me zeza glava. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. — Što se tiče Irene . — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu.. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja. Čini mi se da je malo živnula. električara i nešto malo računovodstva. — Ali pomirio sam se s tim. Da sam se branio.. Iza mene je jedino Gradska tržnica. — Sad de ona. referenta. — počne on. — A. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. a onda si sam natoči još pida. Zagledao se dolje na ulicu. sve mi se čini da je stari išao da se založi . hajde da se lijepo raziđemo . . Djelovao je malo mirnije i opuštenije. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . Vidio sam da u ustima drži tabletu. ali ne vjerujem da je to radi mene. pitaj . Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. što njemu nije promaklo. iako mi je sve bilo jasno. — Zamisli. Nisam znao što da mu kažem... sigurno bi mi smjestili. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. iznenadivši se i sam svom odgovoru. Ljubo ustane i priđe prozoru. — Ma. Izgledat de kao da je špijuniram.. — To je rekla? —Da. Nego. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu. Ali ja sam rekao: "Ljudi. — Spremali su se. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. — Pa.. — Likvidirana. to ne znaš? — začudi se on. — rekoh mirno. da je Brambor živ. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti.. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati. — Plivadon! — nasmijah se. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. dvije blagajnice. kao da gleda hode li se Sonja vratiti.. — Plivadon — reče. Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga." Ma zapravo. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. pa demo večerati — rekoh. pogotovo ne prijatelj. — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. Nisam trpio kad netko plače. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. — Pa. Prišao sam mu i pogledao ga. četiri čistačice. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode.

— Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. ne baš osobito važnim poslovima. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. Sutradan sam navečer.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. mučen radoznalošdu. on se samo nasmijao. Kad ne bi bilo Delona. puši iako su mu zabranili. ali jednako tako nastavi: . Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. stidio se svoje debljine. Ali. Francusku ili Njemačku. Rujan 1983. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Irena je zatražila alibi od Sonje. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. — Ima više od sto kila. Ljubo poče pomagati Sonji. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. O tome da bi za to primio kakvu lovu. kako sam doznao nešto kasnije. to valjda i sam znaš. da nam se javi i upita trebamo li što. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. stavljao je u "pac".. Vratio sam se u sobu. uopde. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. Ne zanima ga posao. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika.. pobjeđivala je obično Sonja. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. na ulici. otputivši se u preljubničku avanturu. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. kad čovjek malo bolje pomisli. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. Sada sam znao. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. — Strašno je ostario i. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. pije iako ne bi smio. obedavajudi nam dobru večeru. a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. počesto sam se pitao što de mu fakultet. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. umora i tromosti. voda i kolača. Otkako smo navradali u tu vikendicu. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. Ali. odlazedi u Italiju. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. plivajudi natrag. ne zanima ga ni mala . Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. Onda je naglo prekinula posao. nije htio ni čuti. ne zanimam ga ja. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa.. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. Isto tako. pa se sasvim iznenada vradao. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. Dobro raspoložen. to je obična zajebancija! IX. još jedanput odmjerimo snage. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. kruha. Znao sam to po tome što je..

a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. kako mi se činilo. Irena — otpovrnuh. Pored ograde stajala je debeljuškasta. A i Čedo zna . Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja . na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. ništa ga više ne zanima. — Ljubo.. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. škartirala na sve vijeke vjekova. — Pa ništa. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Misliš li da još može nešto uraditi. Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine.. udovici pokojnog Jaromira Kralika. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. Pogledaj ga. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. i slično . sa slamnatim sombrerom na glavi. Novine nije otvorio godinama. ona ga je. Zapravo. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. ne bez namjerne zlode u glasu. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. nije me briga. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati . Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj.. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. baš pored dvorišne ograde.. da nekom može koristiti. Valjda je opsovao onako opdenito. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja.. a onda spretno stavlja očišdene smudeve. osim roštilja. zbog svega što ga je okruživalo. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant. Ignac Feješ.. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. jer gimnazija nije više postojala. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza .. da može napredovati . — Zapravo. Ali.. Ti to znaš .. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. pogotovo subotom uvečer. ovamo! Što pijete. pide! Dajte pogasite svjetla.. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. a mi smo ih držali običnim prolaznicima. da je onaj kod roštilja ne čuje. Pao je ved mrak. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako.. Arleta. jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života.— Bojim se da jest. Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. nosio je bijelo. — Irena. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. ljetno odijelo. ništa — rekoh ravnodušno. .. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. komarci de! Ovamo. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha. jer je taj glas pripadao Arleti. Jer.. na žalost. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada. tek nešto puniji od Arlete. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines.. — Nemam prava da prosuđujem. Dakako. Ali to je bila i njegova krivnja. znajudi da ona. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica.

bio je mojih godina. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. kad smo otišli na počinak. prepoznavši valjda Arletu. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. . a deset godina stariji prof. — Znaš. Markovid mora da je bio običan službenik. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta.— Dušo. Taj čovjek. što se tiče literature. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. — Pa. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. mogli su me i sami ispitati — primijetili. briljantnim magarcima. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. — Jesam. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. pa sam mislila. majstor kurtoazne konverzacije. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. ugledavši mene. Još sam je volio. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. Ali. sa zahtjevom da vas ispitam. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. pojavio se Delon. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. na izlazu iz vikendice. — O. Ljubo. — reče on. — Naravno. što sam. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. — Sjajno! — rekao je. — Lijepo ste to uradili. Ljubo. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. Gore. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. trebamo vas zakratko. premda sam željno čekao ponedjeljak. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. — Pa vi mi laskate.. druže Ivančicu. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. Okrenuo sam se njoj. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. — Sjednite. Znate. ili pravilo službe. a onda se. nisam uspio otkriti. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. sva moja nagađanja bila su jalova. nosio je besprijekorno. kao i svi drugi. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. pozdravi! — rekla joj je Arleta. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid.. Mala je imala lice svog oca. — Baš mi je drago što demo se upoznati. dakako. gospodine Ivančicu. kad smo ved susjedi . Kasno uvečer. privio je uza se i poljubio u usku. sasvim jasno. povukao natrag u kudu. privivši mu se bliže. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. Jaromira Kralika. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. običavao raditi.

— Poznajem.com . — Da. zbunilo. kolovoza u sedam uvečer?". čini se.. da vidimo.— Nisu! Ovako je po zakonu.. — Miki. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N... — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. Nije zgodno preko telefona.. — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. bez stalnog zaposlenja i boravišta . misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. "Kad se ved odazivao na to ime. u Zagrebu.... koji je od Delonovih filmova najviše volio?".. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio. Kad sam napustio SUP. kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. upravo sam bio na SUP-u . pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio.. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora .. Gnjavili su moju sirotu majku. zacijelo mi ne bi rekao.. — Reci odmah! elbookers. ali se razumio u trgovinu slikama. Stresoh se od nelagode. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš.. — Što je učinio? — upitah ga naivno. Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?". — Delona? — prekinem ga iznenađen. — Ligeštul platna?! — Da. — natmuri se Markovid. srčanu bolesnicu. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. — Aha. i one u uniformi i one u civilu. Poznajete Čedomira Kralja. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. koja se oduvijek bojala milicije. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim. — Da. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije .. — Kakvom SUP-u? — Tu. što je njega. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". a onda mi. svejednako buljedi u papire. premda je odgovor koji sam dao bio točan. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa.. što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice . Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. oca Miroslava. — A da sam ga i pitao. Dakle. — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena.. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. Nije — zbunih se i zamucah. Da biste prodavali jaja. da .. da. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. rođenog 1948.

lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X. Irena nije zaboravila svoga Delona.. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. svakako — uzmucah se. Delon je moj prijatelj. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. bududi da nisam odgovorio. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. Dapače. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. Prodajudi plagijate. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. gdje je god to mogude.. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Ali. lupne po ruci. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. Uglavnom. — Dečki.. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. — Sam? — upitah ga. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju.. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. s krivotvorenim potpisom. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu. a ona se snuždi. Tko zna što je od svega toga bila istina. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. — Ona tvoja ponuda za večeras . a onda me.. — Znaš. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. da . ali im je on ved bio zbrisao. . budem što moralniji. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. njegovi prijatelji. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. Ali. — Molim? — rekoh iznenađeno. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. bit de. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. umjetninama. baš ništa. — Što de biti. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. Valjda de ga zaboraviti. — Ah. bez obzira što uradio. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. mislim da du modi izadi. nakitom i antikvitetima. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. na Ljubinu žalost. bilo je stvarno malo. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. nego parajlije. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. nije bilo tako. dakako. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike.. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. — I što sad? — pitao je Miki. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. — Pa toliko je puta odlazio.

Sjeli smo u topli dnevni boravak i. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". To je čir — propentao je Ljubo. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. Usput smo skliznuli u plitki jarak. Pomogao sam mu. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. U Startu. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". Ali. Miki je zaustavio kola i zatrubio. uhvatio se za želudac i počeo uzdisati.XI. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. osim mene i Mikija nitko nije došao. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. Ljubo je iznenada problijedio. dakako. ali se ipak održavao na njoj. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. nego o kojekakvim bezvezarijama. na moju štetu. koji je uz poeziju pisao i kritiku. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. izdvojenosti i izgubljenosti. gdje se nastavio bacakati i stenjati. Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. Nekoliko dana prije Nove 1984. Nakon drugog hamburgera. čitljivost. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. Auto je plivao po skliskoj cesti. Višnji se krimid dopao. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. Jedva se probivši kroz medavu. Chandlera i Rossa McDonalda. Onda su na stol došle tople. bili su moji prijatelji. napetost i dopadljivost. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. tvrdo ukoričeno. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. pregazili mačku. Knjiga se dobro prodavala. Izdanje je bilo luksuzno. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. Nismo pričali o mom krimidu. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". . ali su prve recenzije bile porazne. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. a gde je tu onaj opojni. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. a voda Šljunčare zaleđena. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. Sva obala bila je pokrivena snijegom. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. — Nije. — Brzo u auto! — viknuo je Miki." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. bila je porazna. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. da mu ime i ne spominjem. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. očešali zaprežna kola. mirišljave pljeskavice. Stojko Milid. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. zanosio se u zavojima.

—Je l' to opasno? — prekine ga Miki. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. ne može osigurati lijekove. kad god mi dovezemo Ljubu. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor. paketid je djelovao dirljivo. u potrazi za lijekovima. Lijekove je obično nabavljao tata. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. — Šta je s njim? — upita ga Miki. — Dečki. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. nismo se mnogo obazirali na njene teškode. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. Navikli na to da.. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. čuvaj bijele pare za crne dane". Kutinu. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. Upitno ga pogledah. pored nekih sitnica.. Na torbici je pisalo: "Stanislave. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika. — Jebo te. Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. zajebavate se naokolo. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove.. se na bolove. nakon duge i bezuspješne potrage. prokrstario kolima čitavu regiju.. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. a ima batrljak od želuca ... nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo. Sve su majke iste. osim moje. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene. Beograd. boga im jebem! . a onda bi. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. majmuni! Sedmo poglavlje I. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. ne mislite na zdravlje nimalo. U paketu je. Zec je bio kupovni. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica. telefonirao u Zagreb. Zalila. Poslat du vam kavu po sestri. pa bi bio isti kurac . i na koncu nazivao izravno proizvođača. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. obično sve izdrži. teškode s disanjem... a kad se nešto dogodi. — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. živite kao zadnji praljudi. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. pa du vam redi. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. Sonja je bila ljubomorna.

. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. pa onda rezignirani apolit. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. Eva Biser. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. imaš trideset šest godina. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. mislim da bi propala u zemlju od stida. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. Što se tiče aritmije. na primjer.U rječnik moga oca. ali su katkad završavale žgaravicom. peder? — rekoh ljutito. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. ne možeš uzeti Sonju. da bi završila kao svjedok Jehove. što je za majku normalno. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. govorila je: — Gospodo Ivančid. u ovim teškim vremenima. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. pa vjernik katolik. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. mama je i dalje držala da sam savršen sin. narodski uzvici. ti nisi normalna — naljutio se otac. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. dakako. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. Ako ti to škodi zdravlju. sve su više prodirale nepristojne riječi. — Ako si peder! — izdere se otac. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. vrativši se s partijskog sastanka. — Onda. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. koji je ista takva vucibatina kao i ti. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. ali možeš onog njenog brata. pa čak i marksističko-lenjinistički. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. pomiješan s jabučnim octom. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. A za to nema dovoljno hrabrosti. — Nemoj. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. ujutro natašte. Inače. — Ja sam ostao dosljedni ateist.

Misli da se zaljubila u nekog s posla. ali nam je piva bilo previše. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. — Ali moram. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. ne pitam te to radi njega. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. stari! — rekao mi je direktor.. njenim mužem. pa obriše pjenu s usta. on de joj praviti užasne probleme. Znaš. ali tebi zbog toga nije žao.. zar ne? Dobio si dobrog radnika. izbjegavajudi njegov pogled. Iako o tome ne volim pričati. ipak moram. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. znaš li ti? — Ne znam — slagah. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno. Stvar je sasvim privatnog karaktera. za frkava i šta ja znam . Izišli smo van i. nego je sumnjiči. ne znajudi o čemu priča. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. — S Kikijem Gorjanom. da je ravnodušna. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina.. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. — S kojim Kikijem? — upitah ga.. da izlazi navečer nekamo. — Bolje vani. pa ni s direktorom. Ako se rastave. nego je vječito bio u trapericama i puloveru. — Slušaj. skandale i druge neugodne pizdarije. ukratko . ja sam je malo pogurao na natječaju. Naručili smo toast i pivo. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. A ja opet pitam tebe. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo. Direktor Joža bio je pravi laf. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici.. — Ukratko. — Ovo pivo je toplo. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. ali s dozom nesigurnosti u glasu.. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici. Toast smo pojeli. zafrkant i posve običan čovjek. zar ne? — nastavi on. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju.. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . da ga zanemaruje. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. jer nisam volio razgovarati o Višnji. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. jer je ionako bilo vrijeme gableca. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira. On je. ali je pravi ljubomorni manijak. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca.. Gospodo. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj.. nego radi nje. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom..U proljede 1984. On je sjajan dečko. — Ma nemoj! — primijetili ironično. — Jest. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. — Idemo — rekoh. — Ona je dobar radnik. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. ustavši od pulta. Brak im je postao pakao. Kiki misli da se zaljubila. — Znaš — nastavi on uporno. . izvukavši pare prije. iako to ranije nikad nije radila .

Joža . po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov. mučeni istim bolovima kao i ja. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. — Trenutku koji se događa jednom. I dalje me uporno nazivala. draga majko.. Dakako. pred nosom. — Hodeš redi da ti i ona . najviše dva-tri puta u životu . — Stanislave. — začudi se on.. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. Najbolje u Kavuridevu. osim službeno. lijepo govori. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . Sonja je zinula od čuda. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. Osim toga. Kužiš se u te stvari. Joža) rekao da se ženim. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. — Jebo te. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. tri rakije. a onda se počela smijati: — Teta Ana. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. Osjedao sam se jadno. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. — Nedu ništa redi. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. II. a onda joj je netko (pretpostavljam. Ali. — Isuse. crnu kavu. čitavu nod . U trenucima očaja volio sam miješati pida.. otresao se na mene.. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. odrastao si u udruženom radu. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. a vas. Vratio sam se u ured. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. dvije votke i koktu. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu... izišli smo na još nekoliko gableca. rekavši da mi je Buconjideva tu. Kakav bio da bio.pobijedio. ajerkonjak. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. pelinkovac. izgubljeno i besperspektivno. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA.. dabome. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. dva gemišta. molim te. musolini. — Joj. stari. Nakon toga se više nismo viđali. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. koji sam ispred Buljata bacio.. Činilo mi se da ne mogu gutati. rabljenim kolima. U bifeu Sušak popio sam dva piva. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. Nakon votke. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. fergazerima. Samo je ti premjesti. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne.

A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. A onda. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. zatim stroj za pletenje. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. Staško? — upitala me blago. tako da je on ostao na cesti. srediti se. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. topao i pun raznoraznih finih pida. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. ja sam legao u krevet. kao što je običaj. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. pogotovo što je liječnik. Dobili smo. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. — Mislim da du se razboljeti. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. Obedanje je ispunio samo djelomično. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. Reda radi. oba pokloni moje majke. kao profesor književnosti i književnik. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. Zapravo. poklon Sonjinih roditelja. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. samo smo se zezali. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. gospode Hedvige. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. Nakon večere. a Sonjin Arleta Kralik. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. ni za život uopde. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. koji me posjetio u hotelu. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. — Da . Spustio sam slušalicu. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella.. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. A dosadno. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. — Tebi se ni Hesse nije svidio. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. Ti uopde nemaš ukusa. Ujesen 1984.. ni za pide. kako je tek pokatkad unijela. rekao: — Gospodo. tredi dan uvečer. a za sebe je. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. i sijaset poklona. Zapravo. . i čak tri glačala na paru. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se.voze po gradu ukradene automobile. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. šutedi kao dvije mumije. — Što ti je. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. Uopde. pri čemu se to što gaja.. Mnogi su njenu fatalnost. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. ni za medeni mjesec. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. dajte mu andol i mnogo tekudine.

Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. čovjek može teško otresti. zamrljan žig. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. kao i mnoge druge godine. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. pucanj. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. pustio u eter vedom brzinom od normalne.Deset dana nakon što smo se vjenčali. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. ludilo. nož. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. strava. nedemo tako. Ali. prevara i si. E. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. zamjenik direktora. a Sonja iz Hamburga. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. nekoliko spretnih propagandista operativaca. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. Pred sam kraj 1984. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. — Znači da znaju gdje je . moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. droge. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. — Ima ih sasvim dovoljno. kao i svih loših navika. zla orvelovska godina. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. jasno. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. Ipak. pada standarda. također za okladu. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. po zvučnosti.. K. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. afera. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. navike koje se. i 1986. osipao i propadao. krevet. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. koji su odabirali filmove onako odoka. jer su po tome i 1985. K. dobitak od bizarne oklade. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. Nakon toga. koji je u toj Orwellovoj godini. popio je trideset ožujskih piva.. nezaposlenosti i slično. Imala je mutan. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. da se pokaže. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. želi sve najbolje... Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. onda su načisto pošizili. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. bile na neki način orvelovske. ubojstvo.

— A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. Iskušavši razne forme i žanrove. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. Premda je bila u pravu. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. Pustite me. sve sam se više pitao. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu. dečki. S tim je u vezi. razljutio sam se. ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. Slegli su ramenima i pustili me na miru. a zahvaljujudi krimidu.hranim agenciju". skinuo s gramofona Toma Waitsa. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji.. Zapravo. stripu i raznim drugim trivijalnostima. bio sam to i ništa više. bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka. orača zaljubljenog u svoju njivu. bio sam zapravo nitko i ništa. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. ali me nitko nije ni omrznuo. i vedi osobni dohodak . nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. a gledajudi šire.. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. kako bih mogao na miru pisati. Ivo Šarid. Da. jasno. da budeš organizator i koncepcionist. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. tek što je ugasio staru. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. da radim koliko mi se hode. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. "taj posao je pravi kolačid". Eto. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. zapravo izvrsne stvari . iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". kume moj. kojim sam želio biti zločest. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. jesam li ja uopde pisac. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. Zašto sad odbijaš. što je pravi prostor i mjera pisca. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. Ma koliko to .. skoči kao oparen: — Ali ti si. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. nego uglavnom na filmu. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. ustao s kauča. pa i defetizam. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. — Mislim da me ne zanima — rekoh. — Pa i obaveze — doda direktor. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. ali je ona rekla: — Pa. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. da ih sto puta pročitaš. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez.. Nisam odgojen na klasicima. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. U mojim knjigama.

— Kako se snašla? — iznenadih se. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga. kao i oni .. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". koji joj je ionako bio obedao. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. kao svaki pravi provincijalac. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). parkirao sto posto ispravno. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. morao prodati budzašto. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. Neka Ceca mu je. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. naime. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. Jednom je čak. — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. Gogo je ved bio na putu u Francusku. Otpratio sam Gogu do automobila. ima! — nasmije se on. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. Vidiš što se događa našem Ljubi. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. strepedi od susreta s Ljubom. a onda smo. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. — Ima. — Ženskoj je prekosutra rođendan. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. a kod klinki posebno. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. na moj nagovor. Irena se snašla. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. kao pravi prijatelj. koji je. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . Mačke bi to dobro upamtile. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. dr. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. Nije bio neki osobiti zavodnik. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. koji je poslije.. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. morao priopditi gorku istinu. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. Ušavši u Corso. — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. — Ipak. pristao na kupnju bračnog kreveta. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. Jazbinšek. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane.

zuredi svejednako u Irenu. — Maršala Tita 7. čije je lice bilo zastrto tamnom . — Zaboga. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. kome kompozitora ne znam. Izjurio sam van. hajde onda. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. Tko vam je . Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. vatrogasce. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. kakvu Irenu? — uzmucao se on. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. — Kak.. otišao sam ved u petak uvečer do njega. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. bojedi se da ne naletim na nju. a Irena u nekakvom posjetu.. dvaput. — A gdje je? On me pogleda. Ljubo je izišao. U predsoblju je zazvonio telefon. Onako debeo. dobro — zbuni se tip i ode. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. zbunjen i izgubljen.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. "Lenjinov posmrtni marš". neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. a onda mu lice oblije crvenilo. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. Čim sam ga ugledao.. I ja sam šutio. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. a dok je zaključavao izlazna vrata. Ne slutedi ništa. u tren oka su postale bespredmetne. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. dok je Ljubo.. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. naravno. Doveli su čak i učenike srednjih škola. Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. Pozvoni na vratima Trstenjak. nešto vojske. pošao sam obavijestiti Irenu. kako mi se činilo. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari.. postalo mi je sve jasno. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. rekao mi je: — Molim te. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova. — Nema ovdje takve. nijem. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku. kao da ne zna što da radi. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono. stajao korak-dva od njih. Je li Ivanka kod kude? — Nije. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. što čekaš? Brzo se obukao. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. pa promuca kao da mu je neugodno. ali sam. Drugarica supruga Matilda. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. čak i adresu Irenina ljubavnika. — D. Rekao je da je mala kod bake. ali se nitko nije javljao. — Koga trebate? — upitao je mladid. Pozvonio sam jedanput. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. otromboljen u fotelji. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo..

ni to mi ne valja — rekoh iskreno. vijenci. .. Grabar. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. — Tu si bar možeš pomodi.. sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. žaljenja. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. govorio je kako inače ne govori. — Pa tek ste par mjeseci u braku. Moj otac se nasmijao. nosioca partizanske spomenice. formalno. puščani plotuni. — Da. Premda je djelovao najmanje ožalošden. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. Grabar je suvereno citirao Bibliju. — Takva su vremena. U rijetkim trenucima. poštujudi sva pravila ovog rituala. Ništa ti ne ide od ruke. kako bi se to patetično reklo. samooptuživanja. pa malo bolje stegne šal oko vrata. Inače smo u braku valjda još od rođenja. ali mene to nije previše zanimalo. naime. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost. koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. Grabar je. mogu vas sutra odvesti na radio. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. pa da vidiš što je prava glazba. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. Dr. Čudno. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe.. koje je dr. — Nikom ne ide — složi se on. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke. Engelsa i Plehanova.. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. a dr. — Znam — zamišljeno de on. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta. koju je on zvao "legtimacija".. Začudio sam se. bar malo . — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr. iskupili smo se svi kod njih. — Nikom ne ide .. — To je valjda zbog sprovoda. kad nije bio nervozan. Na Badnje veče. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara.koprenom. Dr. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger. koji je priredila Sonjina majka. Slavko Grabar redovito slavio.. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. — Jebi ga! — pljune on na pločnik. IV. činilo mi se da su te zastave. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. čak je i moj stari. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . Konačno. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. bijesa. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. ali moram ti redi da ne ide ni meni. — Kao i sve ostalo. film satkan od kajanja. I to je bilo sve što je iza njega ostalo.. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. ljubomore . neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. posmrtni marš. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr.

dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. parolama i slikarijama. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. saznao na Badnjak 1984. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. agitatorskih. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. Naravno. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. što je neobično bitno. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. "životnu filozofiju". Npr. poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. koji se potkraj 1945. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). SINOD SAM JEBO. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. godine. Npr. kontrarevolucionarnih. na uličnu fasadu uskače pornografija. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija. Zbog svoje teme. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. Npr. Što se geneze tiče. ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". Npr.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. — Ti si pisac. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. to nije sve. mora se priznati. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. Npr. patetično kazano. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. to jest pornografski grafit verbalne naravi. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. Dakle. Miki Grabar. nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. JA BI JEBO. ili na. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). destruktivnih i slično. Dakle. iako nedovoljno obrazloženo. koja je kostur mojih uspomena. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. jer kako je forma nerazdvojiva . Npr. Npr. političkom grafitu najrazličitije tematike. No. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. odmah nakon politike. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). mobilizatorskih. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu.

godine Ljubo. i krenuli do Brabecovih. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. Nakon Miinchena. tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. točka na velikom štampanom "I". pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. sjeli smo Miki. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. negdje na početku proljeda.od sadržaja. Ljubo se nasmijao. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. U posljednjih nekoliko godina. Na početku 1985. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. uglavnom. pomislio sam u sebi. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. a "zadnji ološ". oboružan lakom u spreju. — Ah. nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. a koji put i nagli prekid u tekstu. uz zaglušnu buku. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. — Svi troje. obasipljudi ženu raznim galantnostima. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". V. uglavnom turističke naravi. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. za koju su karakteristični: traljav pravopis. Druga vrsta autora. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). o kojemu je govorila Irena. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. unatoč godinama. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . — Svi? — začudih se. Moj drug. Vradaju se na Staru godinu. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. vi znate najbolje — rekla je Sonja. ali nisam ništa rekao. Bilo bi to prezločesto. Ljubo Brabec. Evo. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. sada se strašno razmahao. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. sve otkupi Ljubo Brabec. "prepravljači". a srpanj su proveli u Grčkoj. "grafitoman". — Dobro. tipfeleri. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. izvedbene strane. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. U ponod. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. jesu tzv. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. koji. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. sav očajan. Šest dana kasnije. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni.

. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. — Osim toga.. od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. ali nedostaje autentičnosti. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi.. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. Potom smo čuli da je na bolovanju. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. nešto što se doima istinito i vjerodostojno. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. Mislim. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. — Ma. ali je glavna radnja bila potpuno autentična. — Jebi ga. koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije. nema ništa — složi se on.. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio.. ustajudi od stola .. Po nečemu mi je to smrdjelo. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. duha vremena . dečki. .. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava.. — Znate. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. Rekli su nam da je u Veneciji. pa na nekom festivalu. Udba. ali dramaturga nismo našli. preljub. nakon Žižine primjedbe. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce.. autentična je. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada. ništa. autentičnog događaja. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . Izgledali su kao mladi. Ako ved volite povijesne teme. — Ne bi ih smjelo uplašiti . — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent. idemo na pide — smirih ga. hajte molim vas — nasmije se on.Sjurili su se niz stubište. i bio sam siguran da se nede dobro završiti.. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu.. sporednih likova i slično. pristajudi na poraz. — Ali. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. o sudbini Tončeka Kralika. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa.. ali sam dramaturgovu ponudu. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. Ali. glatko odbio. — Pornografija. — Ali. — Ništa.. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da.. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. Odnijeli smo scenarij producentu.. koji nije znao čitavu priču.. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. —Ja mislim da nije. što sam mogao. Dakako. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. Osim toga. odaberite nešto pravo. kako bih vam nadoknadio osnovne troškove . samoubojstvo . Ivančicu. imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca.

Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su. — Ne znam. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me. samo što nije počela kiša. Šalje joj pisma preko trede osobe. Ona je ipak moja. — A. i taj surfing. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. razbila se i razlila po pločniku. Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. misledi da de je to veseliti . — Otkada? — začudih se. zato si je vodio! — sine mi. ali ne zbog svježeg zraka.. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. izgleda. bunkerirana prošlost. Potkraj ljeta. kad je spuštao haubu. jednog dopodneva. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. mi nismo imali ništa. — Što je to? — Pogledaj. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. — Bogamu. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice.. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu.. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). pomalo pripiti. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. A mi. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. uz sve divne stvari. Irena ga je izgubila.. Razmjenjuju pisma. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. — Čekaj. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. a ne Delonova žena. na što sam pristao. a onda. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. Vidiš. Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. pa reče: — Ništa. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. sve lađe potonule. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. Ljubo. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. i to ne bilo kakva. nego zbog ljutnje. Kad smo izišli iz kinodvorane. Ljubo polako ustane. — Koji ti je bog.Nisam mu ništa odgovorio. slučajno sam ga našao. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. a ti se tu preseravaš s glupostima. Valjda oduvijek. — A ja je budala vodim okolo naokolo. revolta i očaja. Konačno. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . a on još jednom pocrveni. — Ne znam — odvratio sam. Putovat demo i dalje. a nitko ih ne sluša. Žiža je duboko uzdahnuo. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. zatim pivo koje mu se gadilo. Bar za sada! . — Nisam tragao. Uplašio se jer su boraca pune novine. Te iste večeri. Metaxa mu je ispala. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj.

Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. novi | i moderni izvođači. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. bilo mi je strašno i nesnosno. U prvi mah bilo mi je žao. ali mnogo lakše od pušenja. Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. što je bila čista laž. Od bardova šezdesetih godina.. Nekako u to vrijeme. Predložila mi je da otkažem stan. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. u debelom Davidu Crosbvju. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom.VI. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. s Mikijem i Sonjom. ako se izuzmu mlađi. mumificiranom Keithu Richardu. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. Otišla je stoga na more sama. sve je bilo tu pred našim očima. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. godine. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. i uredno složio pismo u kuvertu. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. Istina je da smo se još nekako podnosili. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. Onda je ona. Nadam se da se ne ljutiš na mene. predložila da u rujnu odemo na more. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO. u elegantnom. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. zrelom džentlmenu Bowieju. . pred nama je prohujala čitava naša mladost. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. te da de se zaposliti u rodnom gradu. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. Najednom. kome je netko isključio mikrofon. u dekadentnoj. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. U tih dvadeset sati. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. u naboranom.. Htio sam je upitati što misli o našem braku. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. Uglavnom. koja je i njoj bila poznata. eventualno. Oglušivši se na moj pozdrav. primjerice. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. jednog vikenda. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. — Ali vani je pljusak. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. ali kao da više ničeg nije bilo. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. neko vrijeme me izbjegavao. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. šarenoj loptici Eltonu Johnu . ali je ona poslala advokata. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. u crnoj seksi bakici Tini Turner. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. a onda smo se. pravedi se mirna i ravnodušna. ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. pomislio sam. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. u ošišanim. zapravo. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla.

— Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom.. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. Porno-Oscar 1979. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. ali sam se i sam okliznuo i pao.. srušio u mlaku vode. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. tako da me. . Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. valjda. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. ali me on ne posluša. onda nek sve ide . Kako sam bio teži. ljudi se razilaze . klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. Tren kasnije kotrljali smo se mokri.. Ako sam se razišao s njom. gle! — vikao je. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. tumarajudi po mraku. Hajde. dok sam se osovljivao na noge. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. budalo! — rekoh mu. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste. Miki. pa nisi valjda dijete. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. što se pokazalo neobično teškim poslom. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. — Tako! — odbrusi on. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. Zatim smo i sami ustali. krvavi i blatni posred ceste. Na koncu nas je morao zaobidi. Šutio sam ne znajudi što da kažem. Zaustio sam da nešto kažem. Zatim sam ustao. — Gle. nisam se razišao i s tobom. a zatim sam pao i sam na njega. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. Pogledao sam ga u čudu. a on me raspalio svom snagom po zubima. Ali. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. prišavši mi korak bliže. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. Ostavši bez zraka.. ustanovila je da je gravidna. tražili smo zajedno. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. Vratio mi je Gogo. pa sam se. imao sam u džepu Christinu. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. — Fantastično! — rekao sam. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. — Što bih uradio? Razišli smo se. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. da se ispričam. — Kad se vratila s mora. — Znaš šta si ti? — upita me on. ne znajudi otkud se tu našao. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. — Večeras smo bili glavne zvijezde. Zatim smo. Ako sam je izgubio. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. On je upro prstom u mene i nasmijao se. uspio tresnuti po šiji. tražedi da se maknemo.— Stani pod drvo.

Otac mi je.. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. a onda je bez riječi otišla u sobu. — Znaš. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. iznenađeni i onespokojeni. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. Sutradan ujutro.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna... ali sam se nakon trideset strana zgrozio. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. pomalo pokajnički. ništa — promrmljao sam. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. VII. a onda je otišao uključiti bojler. Zatim smo se oprali. ali sam ga odbio. nepovratno uništen. složene likove.. tankodutne. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio. Stanislave. prišao. koja je njemu bila prevelika. Pokušao sam ga utješiti. Miki. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. kod mene demo se presvudi — rekao je. pomalo sumorni. — Budalo. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti.. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. svedene na subjekt. — Slušaj. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. trivijalne naznake. ne bih te inače zvao. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. Sjedili smo cijele večeri. Pošli smo. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. presvukli i večerali. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. Bio je u pravu. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. najradije bih te sad raspalio . Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. predikat i po koji atribut. iako to od njega nisam očekivao. Rečenice su mi bile kratke. Ušao sam u njegovu kudu. znam! Sam sam kod kude. ne želedi im ništa objašnjavati. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . a likovi su bile ravne. — Ništa. "Zar je to literatura?". bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. U tom trenu još uvijek se nisam . sine. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. sive hlače i svoju košulju. Morao sam kupiti peglu. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu. a onda je on upalio televizor. to je ved i uradila. a pogotovo zbog Sonje .. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. — Hodi. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi.

U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. — Žao mi je. Tumarao sam večerima po uličicama. na Međunarodni sajam knjiga. Okružen zalutalim arapskim. samo me to spasilo grozne blamaže. u blagajne pornokinematografa. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. pred kojima nije bilo redova. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. na što sam pristao.. zbrkanim i nepravilnim. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. zbog čije sam prisutnosti odmah . premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. u prazno dvorište. što sam odbio. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. jeftini hotel kako bih se presvukao. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. Bio je to sitni šoder. na krivoj nozi. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. Osim toga. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo.držao bivšim piscem. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. tako da nikako nije mogao izvrdati. ali bilo mu je malo ne ugodno. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. Bili smo nasamo. kao da je definitivno ispala iz trenda. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom. — Stanislave. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. moram ti priznati da me izdavači. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču.. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. knjige i pisci sve manje zanimaju. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. bogati. ali sam želio ispipati kako diše. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. jedva dostatan za mene. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. — Tako je izgledalo . ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. ali nisam nikad uradio. ali pohabana. sve me manje zanimao sajam. Otada više ne slušam informacije te vrste. mediteranskim. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. baš kao da do poto-nuda nede dodi. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. raskupusana i nikom zanimljiva. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava.

Osim toga. pitao sam se. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. Jednog prijepodneva. čak malo i potišten. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. pa i čudna politička značenja. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. Ivančica. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. tvrdi pornid — Strasti (In Love). jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. Konačno. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". i to su posljednje literarne stranice iz pera S. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". prikazan jedan eksplicitni. najviše ga je ljutilo što bi vic. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. ne bumo! Inače. Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". Pa ipak. nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. primjerice. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. ali to je ved građa za jedan drugi zapis. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. ali. nisam osjedao ni potrebe za njima. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. 1985. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. Gogo Jazbinšek. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. da i ne govorimo. A ovako. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. mjestimice nepouzdani i netočni." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. pali su u zaborav ved sljedede sezone. Ja sam nabavio karte. a Miki. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. u normalnoj kinomreži. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . zbog kojeg je odležao. ili "klikklak". što me još više zabrinjavalo. Ali. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. koje bi mogle iz njega proistedi. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije.

Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut.. pokrivena bijelom plahtom preko glave. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog. Mama je ležala na nosilima. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj. Potkraj travnja 1986. Detaljno me ispitavši o čemu se radi.. Što se dalje događalo. polovicom svibnja. Osim toga. Oca nije bilo kod kude.. Činilo mi se da je još živa. nema liječnika — spetlja se on. u jednom času. Hitro sam se vratio mami koja nije disala. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. pa brzo u bolnicu. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. Sagnuo sam se. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. ovog puta bila je to hitna pomod. mislio sam da se to radi duže . Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. Dajte da stavimo gospođu na nosila. svjestan da je majka naprosto izgubljena. Onda joj je. opsujem mu mater i slično. Jedne subote.. razumijem vas . nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. uhvatila se za grudi i srušila. bio je jedva primjetan. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. samim time što je došla u ovu bolnicu. Svi su šutjeli. Nasmrt uplašen. "Izgleda li ovako smrt?" upitah se.. — Dolazi samo šofer. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila.. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. on. Šutio je. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent. uopde nije bio kriv. Klimnula je samo potvrdno glavom. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. što mi je bilo vrlo neobično.. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica.. dopustivši mi da još jednom uđem u salu. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. ali . osim u izjavama susjede Eve Biser. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. a otac i ja samo smo se pogledali... meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. Kako sam znao da je srčani bolesnik. ali me nije čula. Meni. obedali su da de odmah poslati kola. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. sa tri sestre. Opsovao sam i nazvao drugi broj. Oči su mu bile pune suza. ne znam. — Ali . gađaju ga kamenjem. pljuje po njemu. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice.. . baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. a pokatkad i prijete revolverom. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. ništa me nije pitao. Trčedi po odjelu sa šoferom. zar . Pritrčao sam telefonu i ustanovio. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. — Gospodine.VIII. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. ali je još imala puls. vrisnuh zapravo panično. majka je počela teško disati. osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. dutedi kako se oko mene sve ruši. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. Kad smo stali pred internom klinikom. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. znajudi da je sve gotovo. Vratila se ipak u dvoranu. jadnik.. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. obuzet užasom. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. Poslovali su nešto s nekakvim žicama. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. opaljuju mu šamare. priskočio sam i počeo je dozivati. podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz. Nije bilo vremena da ga udarim. tako je organizirano. Opipao sam joj puls. — Nema . baš kad sam došao da vikend provedem kod kude.

I za tu ljubav si siromašniji. onda se svi najednom počnu slagati s vama. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. Bilo je to lijepo i jednostavno. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. U nodi. Kad vam umre netko blizak. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca". koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. kako pali cigaretu. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. ne možemo ništa uraditi. glupa i izlišna gesta. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. ma koliko predstavljala biološku nužnost. ali ga više nisam mogao slušati. iskazane paragrafima. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. nego naprosto pravilo. obloženu mramorom. — Nemodni smo. par-ti. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. članovima. propisima i odredbama.. a i iskreno. misledi si i dalje svoje. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. jednako izgubljen. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici.Vratio sam se kudi šutke. jer je zaista voljela moju majku." Pa ipak. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje.. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. dok je otac. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. bez pogovora. To je bila jalova. otpuhuje dimove i gestikulira. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. velebnu zgradu SUP-a. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. Tako to kod nas biva. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. a za to nemamo sredstava . znanaca. koga sam površno poznavao. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. a nema jednu . pognute glave. te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. ta činjenica. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. na žalost. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. posebnu opremu i posebne ekipe. bitno siromašniji. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. koji je dojurio iz Zagreba.. a Žiža Tomid. hodao dva-tri koraka iza mene. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. — Druže ravnatelju — rekoh. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. strašno žao". sredstva de se preko nodi nadi. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. čika Staška. koja se iznenada pojavila na vratima.. — Na žalost. Poslije du shvatiti da ta. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. kome život visi o koncu. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta.

iz drugih fondova ... kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac. kako bi se to patetično reklo. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. — Smirite se malo. — Hvala ti.. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. koji je brkao padeže. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . Znači. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. Kad sam se ved okrenuo da odem. Da biste nekog primili u partiju. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . Ivančicu. šuplje i nepotrebne fraze. jedva se nasmiješivši. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru. kamo me to voziš .. zajedničkog stola i ognjišta. Ali. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . uvrijedit de se.. — Pasoš! Isuse! Luđače. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude... ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi.običnu.. njena klasna svijest. a tek potom izgraditi SUP i zatvor. zalupivši vratima za sobom. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. kamo me to vodiš? U Afganistan? . niste . ali i iznuren. ali su stvari mnogo složenije. hodu redi. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. specijalizaciju i slična sranja.. — Čekaj. stari. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. otvaranje radnog mjesta. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. nužno je da se uopde rodi.. pazi.. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom.. Miki! Jesi li lud. — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. Razumijem vaše negodovanje. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. — Nede. Dala mi je i tvoj pasoš. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. Gogo — rekoh. Nakon pogreba. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede.. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu. stari. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. Dan kasnije bio je ved pogreb. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde. Od svih floskula tekude politike. U subotu se ženim. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. a ne obična kola hitne pomodi. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. Sve drugo bile su besmislice.. bogamu! — prekinuh ga iznerviran. — Ali radi se o istom društvu. U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem. Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice.. radi se o različitim društvenim financijerima .. Zanijemio sam od iznenađenja. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. sestra i ja. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. cjelovita i smislena. U tome je njena sudbina bila zatvorena. ali on nije skidao nogu s papučice gasa.

ti si sto posto lud. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. a bio je mrkli mrak kad smo. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. kad bismo se našli na Šljunčari. sav snužden. IX. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. . ne obazirudi se više na moje prosvjede. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. oči mu malko zaigraše. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. — Za malu je dobro da bude s tobom. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti.. prošli kroz Nagytad. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. Ali. Sonja je dolazila rijetko. šumarci. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. i sve su ga manje putovanja veselila. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti.Zašutio je. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. raštrkali na sve strane. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. unatoč velikoj ljubaznosti. a onda se. kao da je u nedoumici. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. na početku ljeta. rastavši se privremeno. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. koji se. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo.. — Zapravo je za malu dobro da ode van . pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. — Eto. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima.rekao je nekako čudno. malodušan i trebala mu je nečija pomod. umiru roditelji. da mu trpeza uvijek bude bogata. to ti je Kaposvar! . To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. Subotom uvečer. na prijelazu Gola. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. Tako du je konačno izgubiti. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. zapravo. dok ne dođe jesen. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. pa sam pristao da Miki naruči večeru. što me pomalo razljutilo. Po inozemstvu je hodao sve manje. — Miki. Bili smo i dalje dobri prijatelji. pa sam morao i sam zašutjeti. On me pogleda iznenađeno. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. juredi ravnom mađarskom cestom. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. i kad se polako počinju svoditi životni računi. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. Osjetio sam čak i glad. ili kao da se zbog nečega ispričava. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru.

ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. Kad bih dolazio kudi. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. od zagrižljivih primjedbi i. Nakon mamine smrti. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. drugo za pokojnog ujaka Emila. Gogo je samo zavrtio glavom. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. samo da bi što krade bio kod kude. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. zaokupljen pornofilmskom studijom. Sviknut na prastaru ragu od mašine. Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. Odviknuo se bio od svađa. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. pomiren sa svime. X. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. utučena ili zabrinuta. — Pa šta? — rekao bih. otac Franjo. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. Jedno za majku. uz višestruku protekciju. zabrinuta za dušu mog oca. od oponiranja. izdaleka motredi na mamin grob. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. Ostajao je na poslu sve duže. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. veselo bi mi dobacio: — Stari. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. Taj me tip. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. neprekidno pušedi. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. neprekidno je odobravao sve što bih rekao.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. netom pročitani broj Kule stražare. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. Kad bi me zatekao bezvoljna. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. redovito je preko te ograde bacala novi. . Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. Nakon toga Eva Biser. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. Potkraj godine. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. Internist je htio nešto redi.

To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. shvatili smo da folira. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. sam i bezvoljan. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. ali ništa da stvarno uradi. i odnio ga mami na grob. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. neprekidno govorio da je kurva. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. koje sam bio kupio u Zagrebu. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. pogotovo ona ratna. civilnom služenju vojnog roka. Pa ipak. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. Niti je istupio demonstrativno. znojan. nedovoljan sluh za suvremenost. koju nisam bio stigao popiti ujutro. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. ali principijelnog stava. — Isuse. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. rekao sam direktoru Joži: — Čuj. jer sam znao da bi majka tako htjela. Zatim sam otišao do Grabarovih. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. Pokušavao sam ga vratiti politici. a proslava je bila zakazana za subotu. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. Radio sam to redovito. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. Imam dvadesetogodišnjicu mature. ja se danas kupim ranije. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. Osmo poglavlje I. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. Ubrao je tri gljive. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. zahtjevima za ukidanje štafete. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. izgubili nadu i interes. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. ili trebao uraditi sa sobom.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. petnaestak kilometara od grada. da čujem kako je . Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. Oprao sam se i presvukao. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. Premda nisam bio impotentan. nervozan i prepušen. Bio je petak. ali je sve to držao djetinjastim. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. civilnom društvu. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. najradije je jeo jednostavne stvari. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. kao i mnogi drugi. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. sada. dogmatizam sekretara ili nešto slično. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. ali je za politiku. mjenjač je bio nečuvena. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. ali sam odbio. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak.

i dalje misledi da me obmanjuje. umirovljenim dr.. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. gospodine — rekoh servilno. dragi moj književnice. događaju se stanovite promjene. Ali. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. nije! — umiri me on. tako. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. Slavkom Grabarom. — Bogati. ha. mojim bivšim tastom. što deš.. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. nego na čitanje onog što ti piše zet. — Ako se baviš književnošdu. ha . — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. da ostanu u familiji. koji presnimava za lovu. Znaš. ha. — To je razumljivo. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . — Zašto to misliš? — začudi se on. ha. hajde.. a normalno je da vam bude sve gore i gore.. Ubrzo deš doznati. ha. Sartrea i Camusa. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. — A i da je kod kude. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo.. ali ništa vi ne razumijete. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. a ne nekoliko stotina kaseta. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr.. nego biološka zakonitost. ti si studirao književnost? —Jesam. samo jedna obična suvišna generacija. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. — Zašto si to uradio? — Eto. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. Ostali su uzimali u manjim količinama. kupio je osamdeset komada. niti onih nekoliko stotina videokaseta. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut. bilo je! Sad de dodi umor. — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. — Ne. — I to je lijepo. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. Neki tip iz Varaždina. — Pa niste vi za to krivi. Prošle se subote udala. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje.. jer niste imali kada ni gdje naučiti. ha . a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. U sobi više nije bilo videorekordera. iako vam nisu imali što dati.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature.. ne bi ti odgrizla nos.. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom.. Posuđuje se po nekoliko. — E. Grabar. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. — rekoh bojažljivo. — Sonja nije . — Trebao si to vidjeti. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. razočaranje i bolesti. Miki je još bio na radiostanici. Ivančicu. ne ženim se — izjavio je odlučno. — Nije. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. . — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . Kao da ne znate! — Lijepo. To nije moja interna filozofija. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. iako ti nisam ništa čitao. Ali. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. Pomalo snužden. Na svadbenom je putovanju.

— Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. — A .. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. zamislivši se malo. šoping u Miinchenu i Veneciji . i Margetidke koja je u Heidelbergu. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. —Jutros sam sredio Spačeka.. — Pa gotovo svi — odvrati. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. — Zašto? — začudih se. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju. u pitanju je i Ljubin dolazak. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej... — Nema veze. Ispričao je sve.. Delon.. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. Čini se da je stvar još interna. na primjer? — Ali. pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. Idemo Spačekom! . — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. Bibija koji je u bolnici..... čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. Sada sam se ja nasmijao. Gotovo da nisam povjerovao. premda mi do smijeha nije bilo. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda .— Ne poznaješ ga! Nije važno. Miinchen. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. — Čuj. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare... — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. — Je li uhapšen? — Još nije. Nemoj slučajno pokazati da . Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. — Izgleda oko šesto milijuna. — Ili predviđeno! — primijetih jetko. — Pa jest — rekoh. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija... — Osim knjige koju sam neki dan završio. — Pa. — Osim Delona. — Pa i nju du ostaviti tebi. — Ni govora! — prekinuh ga. sutra demo to srediti. naravno. Da . osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno . počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika. a koliko je uzeo? — upitah ga. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. Tako neka i ostane. Zavrtjelo mi se u glavi. isprva valjda i jest. Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva". avionska karta za Pariz. Umjesto toga. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom. skoro sam zaboravio . jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. Osim . — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. koji je vrag zna gdje. — Dakle. Tuljca koji je u Australiji. Zatim je pobrojao čitav jelovnik. Došla bi i ona. — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. Starih. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. ali je deprimirana zbog rastave. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. — I tako. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu.. Ne poznaje ni on tebe. Gotovo da ne povjeruješ.

ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. Znaju da smo najbolji prijatelji. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. — Da.Krenuli smo oko pet. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. — Ma ne. Kiša je nešto jenjala. sad kad su dozvolili i najavili intervju. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. od emisije nede biti ništa. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika.. on reče. Večer na Šljunčari bila je strašna. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti.. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. Ispast du pred njima najobičnija budala. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. — Ma daj! — odmahne on rukom. Ne dobijem li taj intervju. a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. Kad smo se vratili u kola. — Otpada! — rekoh odlučno. — Znači. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. Ja du pojesti govna. okrene ključid i upali motor. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. ti odbijaš. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. Kao u nekom horor . Dat deš mi polsatni intervju. — Baš zgodno. Stanislave. ti znaš kakav je moj status na radiju. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. U devet je nestalo struje. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. pravo vrijeme za oluju. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. — E. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. ali intervju ne dolazi u obzir. Dobro. pristaješ? — reče on. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. — Rekao sam im da si ved pristao. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. — Sutra de muževi ostati bez ručka. stari. Pogledah ga upitno. — Traži neku drugu uslugu. A takvih nije malo. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. kao da se toga trena sjetio: — Stari. a kiša je padala sve jače i jače.

— Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. tako mu je to! Arleta. ha. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh.. — Kamo? — prekine me Ljubo.filmu. ali je Ljubo šutio. ha . dušo. Žiži. gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici. nije te večeri bilo u vikendici... — Ma doznat dete ved. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. stisnuti pod kišobranom. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. To je možda bilo klinački primitivno. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. ukoliko ne . Nalakden na koljena. Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. Miki je bio zamišljen kao i ja. — Ma neka ide u . Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. — Kako bi bilo da netko ode do motela. koji razgovor. — Pa kudi. A da i nije.. — Htio sam da dođe Arleta. ali nisam si mogao pomodi.. — Ljubo. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. — promrsi Miki. Napolju je bio smak svijeta. . inače čovjek od sto trideset kila. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. ustadoh i priđoh vratima.. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. ali je poslije i ona umuknula. Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora". profesor Feješ. opet ti ne bi bio kriv . osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše.. — Glava mi je puna dugih problema. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. pa je odustao i rekao: — Eto.. mogli bismo odmah krenuti . Nakon što iseciramo Irenu.. sasvim loše osjedala.. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. rekao razrednici: "Sjedate se. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična. Ako nede. a grmljavina se prosipala iznad naših glava.. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak. — Šta ona ima tebe držati krivcem . Ubrzo du postati sasvim slavan. ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. Da je Brambor živ. Irene. — Šta. i što u meni gleda . ukoliko ne . — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene.. — Dečki. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži. a ne on — reče Ljubo poluglasno. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu.. U toj neugodnoj tmini. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam... koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. ha. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. prema Ljubinoj tvrdnji. — Dečki. koja se. koji je pamte kao razrednu ljepoticu. — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje..

vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. — Dobro. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. Ali u toj konfuziji i jest stvar. tako da su mi se cipele naprosto topile. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. stari — reče. koji je. — Hajde. — Nema veze. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo.. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. — Pa ima različitih putova. . dakle. Pohitali smo natrag pod krov. pomislih. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. večeras. Ni riječi nije rekao. Šutiš i kunjaš. — Dečki. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. Ljubo je išao prvi. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. čak i prilično dobre volje. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice.. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. — Tko traži. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. Nagnut nad zadnji kraj automobila. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. suludo zapravo. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. izvukao nešto iz džepa i progutao. pomislih. To nešto mogao je biti samo jak sedativ. on je bio potpuno miran. — Žuti golf— objasnih mu. — Mogli bi se iznenada i vratiti. iznenada je zašutio. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. Pao mi je kamen sa srca. — Nodas sam malo konfuzan. Tada je Ljubo. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. koju je Ljubo. Da stvar bude gora. par koraka ispred nas. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. u mraku i kiši. čak i Ljubo Brabec. Vozač je pritisnuo gas. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. razglabati. Valjda nije . izljubili smo ga. — Ne može iz blata. III. vozač je nekoliko puta zatrubio. Kompliciranijih ali sigurnijih. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Ali. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. ne znači da de i nadi — nasmije se on. Navukli smo ih i izišli van. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. Tamo. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. morao naložiti. kako struja nije dolazila. Kabanica mi je štitila glavu i leda.— Oprosti. a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. valjda začuđen strančevim ponašanjem. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. ali su mi nogavice začas bile mokre. sišavši sa ceste. blata i šljunka. nerazumno. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali.

Šutio sam. Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i ... Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno.. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. nego radi Irene. — Šalim se — umiri ga Delon. — Dečki. pazi — upozorih ga . a ne otkucava. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. primijetio sam grč na Ljubinom licu. Osim .. — Možda bismo mogli utjecati na njega? . a on. Unatoč slabom svjetlu. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. možda činimo nepravdu Delonu. Sve je to bilo točno. — Ali. ali tada du ved biti daleko. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. Padovi. U Trstu.. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. o čemu mi je pričao Miki. nitko ne zna da sam došao. Ali. ovako — nakon toga de on. tako — promrmlja Ljubo. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . Dugo su ostali u onoj sobi. — Čuo si. — Osim vas trojice zna jedino Irena.Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. pazite. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu.. jer ništa nismo čuli. zdravlje i brak. a opet je imalo i svoje naličje. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. radi proslave. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. nisam znao ništa pametno redi. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. Ako ode u zatvor. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. u drugu sobu.. — Došao sam ilegalno. — doda Miki. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. osim vas trojice. kao da Irenin muž nije prisutan. — Ne znaju! — odlučno de on. Beču. — Stvari koje vam se čine najopasnijima.. — Na proslavi se pije. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica. pleše i zeza. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. svaki sa svojim mislima. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. — Tako. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. ali osim para možda ništa drugo nema. jednako odsutan. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. mrakom i svjetlucanjem voštanica. Delon je koračao lako poput mladida. i to kao da sam viknuo u bunar.— Dečki. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako.. ako nemaš ništa protiv. Zato sam i došao. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". a mora da su razgovarali sasvim tiho. Ovdje sam sasvim inkognito. vodedi ga u stražnju sobu. — Stari. Zanesen tišinom. u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. .. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet. žaledi Ljubu. misledi valjda na vikendicu. otpovrne: — I to je normalno. obično se lako izvode. — Sutra je proslava — prekine me Delon. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. Miki i ja ostadosmo u polumraku. uvijek u drugom mjestu. Tolike smo godine prijatelji.

a ipak su to bile tlapnje. spazio sam deset velikih. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. Ustao sam. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. Šutjeli smo časak-dva. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. činilo mi se. Kad smo prilazili prozoru. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. Konačno.Bio je u pravu. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. Kad sam se okrenuo. nagnuvši se van. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. . — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki.. — Misliš. — Nije važna teta! Važan sam ja. prišao vratima i prislonio uho na njih. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana. — Ne radi se o intervjuu. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. začuli smo startanje automobila. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. na stolidu. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. — Nije baš svježa vijest. Ništa se nije vidjelo. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. u petnaest do deset. našto me on upozori da govorim tiše. Radi se o meni. red je da ti kažem neke stvari. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . — Gdje je Delon? — povikne Miki.. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. zaustavi me: — Čekaj. Ljubo je upalio cigaretu. Miki — odvratih mu jednako tiho. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji.. a onda sam. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. gledajudi na drugu obalu. Sutradan. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito.. Tu bi moglo dodi do promjena . — Slušaj. dakle. tako da smo. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans. pa sam smjesta otvorio vrata. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. — Miki. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. ali baš kad sam htio izidi.

jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. Sonja se udala. što je vlast . kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. pizda im materina! Ušli smo u studio. hmkati i prdjeti . a Kištra je brzo izišao van. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete. a ja . ne upoznavši me ni s kim. ne vjerujudi vlastitim ušima. pljuvati.. — Djeluje tako . štrajkova. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. — Da. Na stubištu. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. Ljubo de u gajbu.. odakle me Miki. rezignacije i drugih nepovoljnih trendova.. — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. Delon u ilegali. šmrcati. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra.. ostavivši za sobom otvorena vrata. Reci. bio je sklon tim stvarima. Kužiš? — Čekaj.. s kim du ostati ja? Šutio je. pardon .. kojim smo se uspinjali do studija. inflacije. vidjelo se da je u studiju u svom elementu.. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . na primjer? — Jesam — rekoh. progutavši knedlu. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima.. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. Znao sam da ni njemu nije lako. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. Ved imam vizu i avionsku kartu. onda smo u programu. u vremenu koje ne poznaje magnetofon. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. really special". kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo.. kad zasvijetli crveno. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? . Dakle. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". da sam ved prestao pisati. dragi pišde... starcima nije ni do love ni do Kalifornije. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice. — Brambor je mrtav. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. a onda se okrene meni: — Pazi. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. — Stvarno? — rekoh. Stanislave. ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. Salopek nas je u čudu pogledao.. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru..Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. — Kada? — Za koji dan. — Ovo ide u živo? — upitah ga. — Stvarno! — otpovrne on. — Pa. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. — Nemaju pojma. I nemoj se nakašljavati. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. kosovskih igara..

. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. Razmišljao sam smješkajudi se. nemodno sam šutio. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. really special". naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. Dakle. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. — I nekonvencionalan. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. Eto.. nego njegova emisija. tema je ionako herojska.. Mislio sam ovako: on odlazi. od ove radiofonijske diverzije. ne provociraj i ne kenjaj po politici. Dok je crvena lampica svijetlila. — Hajde.. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. a onda odvrati Trkulji: — O. — Druže Ivančicu. pišde — požurivao me Miki. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita. Ako si prestao pisati. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje. prelazimo s politike . Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama.. šefe. ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. vaše vrijeme istječe. — A to je? — upitah ga radoznalo. — Oho.. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa.. . Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. — Pa i nisam .K. koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. Prije no što je pjesma završila. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. na seks . Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. Umjesto toga. ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. zalupivši za sobom vratima. A u predahu. Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja.. tova junadi.. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. ali to je u skladu s opdim trendovima. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. — To je sveto pravo svih nas. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. maloprije si decidirano rekao da to više nisi. pa iziđe van.

to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. Negdje na kraju. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. Je l'te. To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. — Ali. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. Kapiraš. momci! — viknuo je Kištra. — Mogu se jebat! — reče on mirno. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože.— Što god želite. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. na vratima studija. čini mi se. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. Cigani sa vama". u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. pička ti materina! — vikao je da se orilo. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. druže Ivančicu. disciplinsku komisiju i slične stvari. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. — Šta je bilo? — upita Kištra. U slučaju da se drzneš. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. Nakon no vog tonskog reza. Miki pogleda gore prema Kištri. a ovako — dobro sam se zabavljao. namijenjene našem vrlom radiju. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. i pustio nam Boya Georgea. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. mogla bi zatudi i jedne i druge. šaljudi ih pritom u onu stvar. Inače. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. I književnost i vizualne medije. a dok smo prilazili Spačeku. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. nosioca nekoliko društvenih priznanja. Ali onako objektivno. vi ste bili tu. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. stari? Silazio sam za njim. uglednog pisca Stanislava Ivančica. evo i jedne endogene. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. — Slušaj. ali kad se našao pri dnu stepenica. i ja imam svog svjedoka. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. što dakako nije išlo u program. Izišli smo van. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. uglavnom bezveznim temama. zapalili cigarete i napustili prostoriju. . pa mu se obrati: — Slušaj. skinuli smo slušalice. to jest egzogene. — To je stvarno bilo "reallv.

Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. što nije nimalo lijepa slika. otac se sjeti da me upita: — Je li. pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. umjesto domadeg francuski konjak. sve je bilo puno masnih krpa. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. — Evo. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. Smiješno. praznih boca od ulja i destilirane vode. Prije no što sjednem u avion. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. vječne mušterije ovog ambijenta. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. a onda sam kupio novine. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. Splitski festival je besmrtan. i strahote očekuju. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. kuplung sajli i kojekakvih žica. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. sumornu skromnost iz 1967. cigarete i krenuo kudi. bogati. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. nekad najpametniji učenik našeg razreda. Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". obrisa je rukavom i pruži mi je. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. odavno rashodovanih fergazera. godine. — Mislio sam na intervju. što mu je inače dobro išlo od ruke. punu četvrtastih paketida. izgleda. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. to je za tebe. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. za uspomenu. ponovo potišten njegovim odlaskom. . U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. dok smo se onako fino zezali u studiju. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. prvih ljubavnih uspjeha. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. "Adios Amigo". kakav su valjda voljeli planinari. ovo du predati na aerodromskoj pošti. ne slutedi kakva nas razočaranja. Dat du ti je poslije proslave. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. U redu? — U redu — rekoh polako. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. jer smo. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. od. Oprostili smo se. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. ni dandanas ne znam da li se zezao.Kad smo prišli kolima. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. porazbacanog alata. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". Maloprije. V. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina.

osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. i opdina. primjerice. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. stenokardiji i angini pectoris. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. nakon duge partijske karijere. i radnici. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. predviđen za deset kila manje. Poslije smo smazali večeru i. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. Najdosadniji čovjek. Zapravo. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. pokušavajudi mu pogoditi ime. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. supruga predsjednika opdine. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. hranio isključivo suhomesnatom robom. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. direktor komunalnog poduzeda. što su mnogi tumačili našim celibatom. imao je sada sto četrdeset kila. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). samo što nije prsnuo. dodavale se ispod stola. dobacivale se. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. bacili smo se na ples.. ne samo razreda nego i škole. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. prilijepio se uz starog razrednika. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. i komitet. pa mu je to davalo još opasniji izgled. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. inače zakleti neženja. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. samo što je. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. usaljeno srce. Taj. i vlastiti sindikat. Nije se znalo tko ima ljepše . došavši među prvima. Naš razrednik. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". uzimale iz ruke masnim prstima. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. ili se tek ubacuje. Poznati alkoholičar. Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. Neka Stela. Zašto nema Delona. Sve to bilo mi je sumnjivo. Meni je tako. nekad davno zloglasna moralistkinja. Miki i ja. koje sjajni kostim. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. kako mi je drago. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. Kolale su od stola do stola. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. kolesterolu. osobito sonete. Najpametniji učenik u razredu. Biba Hajstor. Za tu smo svrhu. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. nekadašnji popularni popravkaš. Miki i ja smo se najbolje držali. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. bio je gotovo isti kao i nekad. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. nasred natkrivenog prostora. po tvrđenju nekih. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. gdje i inače nije bila insuficijentna. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. — Ah. osobito se popunila u toj domeni. rekao: — Znam. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. samo bez kose.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. Ivan Grozni. jer se profesor Krištof. Glavonja.

rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. Ona je pak izbjegla Ljubu. a Ljubo je. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. trešten pijan. koja smo. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. poluzaboravljene epizode. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. znao sam sve. znao sam da de Ljubo. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. ali snažnim nitima vezane: Delona. ali pomalo površno. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. nakon suludog rocka. Doimao se kao čovjek koji zna sve. pijuckao gemišt. nevidljivim. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. a onda je išao od stola do stola. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. . na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. Ubrzo su stvari krenule po zlu. cijenjeni ili prezreni. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. dogodi li se to. čas u Irenu.dijete. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. e da bi privukla njegovu pozornost. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. a čas kasnije dozlaboga tužno. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. gledajudi čas u Delona. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. navodni apsces na pupku. a mnogi od muževa tek bivše. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. uspješni ili neuspješni. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. Irenu i Ljubu. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. a Metilni je. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. koja je zasjela pored mene. a bududi medicinar. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. Svi ti nekod drugačiji ljudi. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. izgleda da je izbjegavao Irenu. U jedanaest sati. a ipak. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. neprekidno tražen. obasipan pažnjom i pozornošdu. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. samujudi u kutu. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. držali filozofijom. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. sa zanimanjem slušan. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. postao je financijski inspektor. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. pogleda uprtog u njega. a sada kirurgu lokalne bolnice. gimnazijski naivno. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. Pijani Glavonja. tko dopadljivijeg muža. Da. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. biti izgubljen.

izišli van pod neugodni nodni pljusak. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. Nitko se nije mogao točno sjetiti. . Ne znam kako je bilo njima. — Bože! — reče Miki. ali se na to nismo previše obazirali. Ljubo. — Pa. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. obukavši proljetne balonere. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. valjda stoga što smo nod. — Zbilja! — začudi se Delon. koji je s njima bio uglavio posao. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. godine. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . Stali smo pored starog. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. ali je novi nalet kiše i to odnio. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. VI. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere.. — Proslava? — upita ga Delon. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. tamo gdje više nema poznatih. godine. gotovo — rekoh i nakašljah se. — "Lično i personalno". tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. izgleda. stojedi na samom kraju nadstrešnice. ležao mrtav pijan pod stolom. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. i 1960. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. Ali. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. držali važnim fokusom vlastitih života. Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. koja nam je upravo izmicala. — Može biti — nasmije se Delon.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. koju je pojačavala odsutnost glazbe. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. stidio sam se to redi. ali je bila neoboriva. Bili smo ved podosta mokri. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. — I s tim je. Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. pošto je inspektor Furač.. ali mora da je to bilo negdje između 1957. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. a onda doda: — Slušaj. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša".

tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. kad se korak-dva odmaknuo. i otišao je. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. do neke druge. — Dečki. Postalo mi je silno neugodno. DoŠta je elegije. kao da je moli. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. Tražite krivce sami. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. — A dobro. to je njegova stvar. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. Nismo stigli izustiti ni riječi. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. — Pa dobro. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. i rekao: — Dečki. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. dobro. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. k vragu — pljune Miki u travu. a onda je duboko udahnuo. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. Puteljak nas je vodio uz nisku. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. Nakon toga briznula je u plač. da ti ih tko izruči. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. — Ljubo. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. — Ako smo svi promašili. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. otpovrnuo: — Pa. uredno podšišanu živicu. gdje je Delon. onako skroz-naskroz mokar. pa se glasno usekne. budude proslave mature. možda bi me držao najvedim gubitnikom. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. — Otišao je — promrmlja Ljubo. medu vama su. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. . idemo unutra. sentimenata i sličnih sranja. ti valjda ostaješ sa mnom . Delon nas ponovo ponudi cigaretama. Rekao je da ide. kao da se sprema nekamo. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. Miki. — Kako otišao? Pa. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. — Slušaj. mislim da moram krenuti. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. negdje pri kraju knjige. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. mehaničkog koitusa. uskočio u žuti golf i upalio motor. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti.. nije se ni s kim oprostio! — Irena. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. ali mu je ipak pala u naručje.. — Pa. a onda. kao da pokušava svladati uzbuđenje.

mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. nego ponuditi neku vrstu nagodbe. — Mi demo te uhapsiti. držedi je posljednjom u tzv. saznao sam nešto kasnije. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. civilnom životu. idiote. Da se mene pita. One nodi kad je došao Delon. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. debelim obrvama i jakom bradom. A onda. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. i gotovo nitko nema o njemu pojma.. a s ljudskog stanovišta. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. zapretane čovjekove motive. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila.VII. — Brabecu. jesam — promuca Ljubo. što de se dogoditi . s povijenim nosom. Ljubo mu je sve to ispričao." Znaš li ti. A spas mu je bio i te kako važan. to je bio pravi. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. kome ta logika nije bila jasna. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. a onda zakopao cipelu. Jesi li me razumio? — Je. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. i da je to moja volja. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. — Ali. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome. na vlastito iznenađenje.. zaključan u stolu. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. nekako četvrtasto. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. Kad pronevjeriš šesto milijuna. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. zgazio bih te ko crva. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu.. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. Lice mu je bilo grubo. vratio Delon. da ga zovu budalom. — Zašto? — upita ga Ljubo. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo. morao je krasti. naravno! — Vidiš. dok je sam kod kude pio kavu. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. idiotom i smedem. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. saslušati i predati sudu. I nemoj misliti da to radim radi tebe. radi Irene. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. drski kriminal. koje uzima u obzir i najdublje. — U protivnom. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. Jednog jutra. Umjesto da se predstavi. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. ali je Ljubo. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. Kako mu je za to trebalo mnogo para.. i nakon dugog izbivanja.

ali kako sam bio posljednji. Prvi je. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. — Nema fiksno radno vrijeme. Dobro bi mi došla kava. — Ljubo. poznajudi ga. ostavio mu je Irenu. okončana je zijevanjem i dosadom. prema kolima.ja sa svojom "četvorkom". Irena. . onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. i tome slično.ostane li bez Jarmile. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. Vedina ljudi bila je ved otišla. krenuo Miki Grabar. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. bit de još otvorena. a možda i neko žestoko pide. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. Planinarska kuda nalazila se u brdima. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. govorio: — Tu. Dakako. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. a na kraju male kolone . Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. tako nešto nije mučilo. Na žalost. Sva trojica kao da smo imali iste misli. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. Sad. Tako su Ljubu Brabeca. Pomislio sam kako bi mi crna kava. i u neusporedivim holivudskim melodramama. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. Nasmijah se u sebi. jedan revolucionar i jedan otpadnik. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. za njim su išli Ljubo i Irena. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. Bila je to duga. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. Jer. ulazi! .vikala je Irena viredi kroz prozorčid. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. ali. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. dok je Ljubo. kava mi više nede ni trebati. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. Iznenada sam osjetio umor. Miki i ja krenuli smo. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. kad bi se u gradu sve zatvorilo. podosta izvan grada. a Ljubo. pomislih. što je još važnije. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. pomogli. od koje smo toliko očekivali. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. uistinu u posljednji čas. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. Dokad ima gostiju. sada ved obojica pokojna. a kad stignem. da budem iskren. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. ukusa i šarma. seriji padova i poniženja. svejednako kisnudi. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. duga priča o traljavom životu. VIII. Budemo li imali srede. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. znam da nije mogao uraditi drugačije. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. ne trošedi riječi. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. ali mene.

Miki se nije dao. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. . pa čak ni kamenčida. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. nismo mogli ustanoviti. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. nije bilo zvijezda. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. a Ljubo se odmah složi. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. Onda je i pas. — Ako je tip pametan. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. prepušteni kiši. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. dakako. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. tako da sam. čuvala svoj nečasni dom.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. Svud oko nas steralo se gusto. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. sasvim uzrujan. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. vjetru i nodi u kojoj. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. Ali. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. okupili se oko slabog svjetla. prijatelju. — Dečki. Zvonca nigdje nije bilo. počeo režati. privezana o dug lanac. Umjesto da nas posluša. izrečene u istoj ovakvoj tmini. diskretnijim glasom. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. Nakon nekoliko minuta. I zaista. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. koji se skutrio u kudici. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. Ono pseto. valjda mudrije od nas. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". spreman da nastavi vožnju prema gradu. poput nodnih insekata. koji se stisnuo uz Irenu. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. nakašljao se i dobacio onom gore. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. koja je. svjestan da nešto treba poduzeti. povikao na njega: — Miki. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. Samo koraci u nodi. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. gnjecavo blato. iako smo se očajnički propinjali na prste. ali me on ni ovog puta ne posluša. gotovo dogorjele svijede. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. Onda Miki zakuca po staklu. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište.

GORAN TRIBUSON (Bjelovar. što je samo naizgled paradoksalno.. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. generacijski također mu srodnom.). Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv.). Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975. među kojima su najpopularniji Mode in USA.). Bijesne lisice. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. Nodna smjena.) do danas je objavio tridesetak knjiga. ozbiljnoj književnosti. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990. osim opsežnošdu. pripovjedačka vještina. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca. i Ruski rulet (1982. Jelačid Bužimski. .). danas i ovdje. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. Uz spomenutu prvu zbirku. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. 1948. Siva zona. da ne kažemo "vječnosti". Uzvratni susret. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972.). koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. Niz je počeo Zavirivanjem (1985.) i Raj za pse (1978.). Na terenu fantastike. Dublja strana zaljeva. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac.). U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. Tribusonov se prozni opus. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. Čuješ li nas. prozom pisanom u fantastičnome ključu. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. po sklonosti autobiografskoj prozi). sotonizam. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu. u enciklopedijama. Cuid i dr. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. u čitankama. Frido Stern (1981. Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama. filmski i televizijski scenarist. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. i Tribuson. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam. pripovjedač. Barbieri.) i Sanatorij (1993-). mistiku. ved da bi bio čitan. borheso-vaca (Pavličid. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. Tribuson je. Uz Pavla Pavličida. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. romanopisac. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao.. Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda.

a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj.). koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. naravno. Jedan od junaka. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. gdje de nostalgična. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. usporedo s biografijom "klape". Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu. Mirjana Jurišid . koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984. fenomene negdašnje svakidašnjice. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture.). Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. tako autentično oživljen. rekonstruira.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988.Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. Trava i korov (1999.) i . Legija stranaca (1985. te "što se zbilo poslije". ujedno pripovjedač u prvome licu.). Rani radovi (1997. Pornografija je ovdje.) i Mrtva priroda (2003.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta.

com .elbookers.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful