TRGOVINSKI MENADŽMENT

Predgovor

Skripta Trgovinski menadžment je namijenjena studentima Univerziteta za poslovne studije, kao dodatna literatura, uz osnovnu literaturu ,,Trgovinski menadžment,,, čiji je izdavač Ekonomski fakultet Beograd, 2006. godine, a autor je prof. dr Stipe Lovreta. Skripta obrađuje osnovne elemente i sadržaj trgovinskog menadžmenata kao i najznačajnije međunarodne trgovinske institucije kao što su ,,Međunarodna trgovinska komora, Svjetska trgovinska organizacija, UNIDO, UNCTAD i slično. Autori skripte su prof. dr Milan Beslać i mr Dijana Grahovac . Autori su saglasni da Univerzitet za poslovne studije može skriptu štampati u 100 primjeraka. Bez saglasnosti autora skripta se ne može kopirati, štampati u tvrdoj ili elektronskoj kopiji.

Autori

Sadržaj:
1

I DIO: Osnovni pojmovi o trgovini i tržištu 1. Pojam i značaj trgovine i tržišta 2. Trgovina - teoretske postavke i glavna obilježja
3. Istorijski razvoj trgovine 4. Zakonitosti razvoja trgovine

5. Oblici trgovine i trgovinskih preduzeća 6. Elektronska trgovina 7. Upravljanje trgovinskim preduzećima 8. Trgovinski marketing 9. Formiranje cijena –kalkulacija
10. Politika cijena u trgovinskim preduzećima 11. Tokovi trgovinskog procesa i dokumentacija u trgovinskom procesu 12. Zaštita prava potrošača 13. Zaštita prava ponuđača 14. Propisi vezani za unutrašnju trgovinu Bosne i Hercegovine

II DIO : Poslovanje trgovinskog preduzeća 1. Finansijska strategija i finansijski pokazatelji
2. Finansijski program

3. Ostali finansijski indikatori 4. Trgovinski menadžment 5. Finansijsko upravljanje-upravljanje profitnom maržom 6. Upravljanje prihodom 7. Bruto i neto marža 8. Troškovi u funkciji upravljanja razlikom u cijeni 9. Savremeni pristup upravljanju profitnom maržom 10. Neto profit 11. Ocjena profitabilnosti trgovinskih preduzeća
2

12. Upravljanje obrtom poslovnih sredstava 13. Obrtna sredstva 14. Upravljanje kapitalom trgovinskih preduzeća 15. Zaduženost 16. Upravljanje novčanim tokovima- keš flou III DIO : Međunarodne trgovinske institucije- glavna obilježja i način djelovanja 1. Međunarodna trgovinska komora 2. Ekonomsko-socijalni Savjet Ujedinjenih nacija 3. Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju- UNCTAD 4. Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj-UNIDO 5. Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju-OECD
6. Svjetska trgovinska organizacija-STO (WTO)

7. Opšti sporazum o carinama i trgovini-GATT 8. Razlike između Gatt-a i STO
9. Sporazum o tekstilu i odjeći

10. Regulisanje trgovine poljoprivrednim proizvodima 11. Doha pregovori 12. Sporazum o aspektima prava intelektualne svojine
13. Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju Bosne i Hercegovine

I DIO : OSNOVNI POJMOVI O TRGOVINI I TRŽIŠTU
3

1. Pojam i značaj trgovine i tržišta Trgovina je privredna djelatnost koja ima za zadatak da svojim posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje. Funkcija trgovine u društvenoj podjeli rada je proces povezivanja proizvođača i potrošača, odnosno ponude i tražnje. Trgovina je uslovljena potrebama i njome se zadovoljavaju potrebe za različitim proizvodima. Osnovni zadatak trgovine je zadovoljenje čovjekovih raznih potreba. Teoriju o tome je razvio Abraham Maslow, još 1943. god. i objavio prvi put u članku ''Teorija ljudske motivacije'' (A Theory of Human Motivation), 1943. godine. ‘’Potreba je osjećaj nedostatka, neimanja nečeg ili nekog bitnog u životu čovjeka, što u njemu izaziva tenziju, pritisak, a pokreće čovjeka na akciju s ciljem uklanjanja nelagode izazvane pritiskom nedostatka.’’ Abraham Maslow Piramidalni prikaz Maslovljeve teorije hijerarhije ljudskih potreba, sa fiziološkim potrebama na njenom dnu.

Kada se jedna potreba zadovolji, opada značaj njene motivacione uloge, odnosno kada se neka potreba zadovolji, druga brzo zauzima njeno mesto, tako da ljudi uvek teže da
4

zadovolje neku potrebu. Npr. čovjek će težiti prvo da zadovolji svoje osnovne potrebefiziološke, da diše, jede, da mu je toplo i sl., a u onom momentu kada zadovolji te potrebe počeće razmišljati i djelovati u pravcu zadovoljenja višeg ranga potreba i tako ka vrhu piramide. Subjekti trgovine mogu biti: • • • Pojedinci Privredni subjekti Država

Elementi trgovine su : 1. Proizvod, 2. Mjesto, 3. Marketing, 4. Model prijema narudžbina 5. Način prijema novca 6. Isporuka 7. Mogućnost vraćanja proizvoda 8. Garancija 9. Tehnička podrška

Trgovina se obavlja na tržištu. Tržište predstavlja susret ponude i potražnje. Taj susret organizuje trgovina. Ponuda i tražnja izjednačavaju se na nivou cijene koja uspostavlja tržišnu ravnotežu. Npr., ako kupac odredi jednu cijenu, a prodavac ne želi toliko platiti za tu robu, kupac neće moći prodati svoju robu. Cijena će ići na dole dok ne dođe na nivo najviše cijene koju je kupac voljan platiti za tu robu. S druge strane, ako imamo situaciju da na strani ponude imamo mali obim, a na strani tražnje veliki, cijene će rasti do momenta izjednačavanja količine na strani ponude i tražnje (prodavac će podizati cijenu do nivoa gdje ostaje na strani ponude samo manji broj kupaca koji su spremni platiti
5

toliku cijenu, a poklapa se sa obimom njegove ponude).Taj proces, koji omogućava da se cijene prilagođavaju odnosu ponude i tražnje nazivamo tržišnim mehanizmom uspostavljanja ravnoteže između ponude i tražnje. Tržište prema najkraćoj definiciji predstavlja mjesto gdje se susreću ponuda i tražnja. Kupovina i prodaja se mogu obavljati i bez prisustva robe i bez direktnog kontakta kupaca i prodavaca, kao pri kupovini baziranoj na katalozima, putem telefona, faksa, interneta i slično. Zbog toga se tržište definiše kao stalan i organizovan oblik dovodjenja u kontakt ponude i tražnje roba i usluga. Philip Kotler tržište definiše na slijedeći način: ''Tržište sadrži sve potencijalne kupce koji dijele određenu potrebu ili želju i koji bi bili željni i sposobni uključiti se u razmjenu u cilju zadovoljavanja tih želja i potreba.’’ Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se regulišu odnosi prodavaca i kupaca u uslovima u kojima učesnici razmjene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve i interese, zbog kojih i stupaju u medjusobne aranžmane. Sa aspekta marketinga, da bi postojalo tržište potrebno je da budu ispunjeni slijedeći uslovi: • • • • • Da postoji određeni tržišni prostor prostor, da na tom prostoru postoje prodavci, kupci i određene institucije, da postoji objekat razmjene (roba i usluga), da se cijena formira pretežno na bazi odnosa ponude i tražnje, da je tržište regulisano sa pravnog i sa društvenog aspekta.

Podjela tržišta

6

Ako se tržište posmatra sa stanovišta broja učesnika učesnika na njemu onda se tržište dijeli na: 1) Savršeno konkurentsko tržište i 2) nesavršeno tržište. Faktori proizvodnje su savršeno pokretljivi. odnosno ulazak i izlazak sa tržišta je slobodan i ne utiče na stanje na tržištu. Postoji savršena informisanost o onom što se dogadja na tržištu. tj. karakteristike savršeno konkurentskog tržišta su slijedeće: 1) veliki broj učesnika na tržištu i na strani ponude i na strani tražnje. rokove ili obim trgovine. na strani ponude su: 7 .Tržište kao ekonomska kategorija može se podjeliti sa stanovišta velikog broja kriterijuma. 3) nijedan od učesnika na tržištu ne može uticati na cijene. 4) ulazak i izlazak sa tržišta je potpuno slobodan i njime se ne remete uspostavljeni tržišni odnosi. 2) malo pojedinačno učešće na tržištu svakog učesnika. Na takvom tržištu postoji apsolutna sloboda ulaska drugih preduzeća. Sva preduzeća nude homogeni proizvod. Savršeno konkurentsko tržište predstavlja ono koje se sastoji od velikog broja nezavisnih malih preduzeća od kojih nijedno nije u mogućnosti uticati na tržišne cijene. Dakle. 5) informisanost o svim proizvodima je potpuna i 6) cijene na tržištu su savršeno konkurentske (odražavaju stanje ponude i tražnje) Nesavršene vrste tržišta . ne izaziva nikakve promjene ili poremećaje na tržištu.

Proizvodi oligopolista su homogeni ali i diferencirani. • Duopol . OPEC (engl. cijene proizvoda nisu iste kod svih ponuđača i proizvodi su diferencirani (nisu potpuno isti). Sa stanovišta tražnje. profit veći od prosječnog uslijed nepostojanja konkurencije (npr. nesavršena tržišta se dijele na: 8 . na našem tržištu je to ‘’Elektroprivreda’’. kako bi se povećao profit. ali i diferencirani. ali nisu isti). farmaceutskioh proizvoda i slično). Npr. jer nemamo drugog isporučioca struje). • Kartel je forma udruživanja na bazi ‘’džentlmenskog sporazuma’’ ili nekog drugog pravno obavezujućeg ugovora. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan. Na strani tražnje postoji veliki broj kupaca.Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolišu dva preduzeća. Tipično oligopolno tržište je tržište automobila (služe istoj namjeni. • Oligopol . koji na taj način određuju cijenu nafte na svjetskom tržištu. Ovo je česta tržišna struktura koja je najbliža savršeno konkurentskom tržištu. Za razliku od potpune konkurencije nisu dostupne sve informacije.Oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko preduzeća sudjeluje u cjelokupnoj ponudi. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima otežan. Njihovo učešće na tržištu je značajno i sa tog aspekta ulaskom i izlaskom sa tržišta ovih učesnika dolazi do određenih poremećaja na tržištu.• Monopol . Cilj kartela je podizanje cijene i smanjivanje količina proizvodnje ili prometa određenog proizvoda (ili grupe proizvoda).oblik tržišne strukture. Ostvaruje monopolski profit-tj. u kojoj postoji samo jedno preduzeće i spriječava ulazak drugih preduzeća na tržište. Organization of the Petroleum Exporting Countries -udruženje proizvođača nafte). • Monopolistička konkurencija je oblik tržišne strukture koju karakteriše veliki broj preduzeća koja prodaju diferencirane proizvode u određenoj grani u kojoj je slobodan ulazak i izlazak. (proizvodnja mlijeka. koji se tiče cijena i količina proizvoda.

• • Duopson .kada na strani tražnje postoji samo jedan kupac. najčešće samo lokalno. Sa aspekta lokacije . sindikati).takvo tržišno stanje u kojoj na strani tražnje sudjeluju samo dva kupca. (sa geografskog aspekta) tržište možemo podijeliti na :  Unutrašnje (domaće) pod kojim se podrazumijeva tržište unutar nacionalnih granica zemlje u kojoj se nalazi sjedište preduzeća. dok na strani ponude postoji veći broj prodavaca. Monopsonista. Npr. 9 .takvo tržišno stanje gdje na strani tražnje sudjeluje više kupaca.• Monopson . • • Razlika između monopola ponude i tražnje je u tome što monopoli ponude žele nametnuti cijenu višu od ravnotežne. a na strani ponude mali broj prodavaca. a na strani tražnje postoji mali broj kupaca. Kvazimonopson . Kvazimonopol . uslužne djelatnosti u jednom gradu : poslastičarnice. na teritoriji gdje se nalaze.takvo tržišno stanje gdje je samo jedan kupac na strani tražnje određenog proizvoda ili usluge (kao što je država ili vojska).mjesta gdje se trgovina odvija.  Lokalno tržište možemo posmatrati sa uže ili šire lokacije (najčešće se radi o tržištima mjesta. Posluju. opština ili gradova).  Inostrano pod kojim se podrazumijeva tržište izvan nacionalnih granica zemlje u kojoj preduzeće ima sjedište. dok monopoli tražnje žele ostvariti cijenu nižu od ravnotežne. zahvaljujući svom položaju vrši uticaj na cijenu proizvoda koji kupuje. restorani i sl. pekare. Oligopson . ali uvijek u granicama jedne države.kada na strani ponude postoji samo jedan prodavac. ali od kojih svaki ima moć da utiče na visinu tražnje i cijene (npr.

tržište automobila i slično. pa predstavlja samo jedan dio svjetskog tržišta Sa aspekta vrste proizvoda tržište možemo podijeliti na:   Opšte tržište .na kojem se trguje robama i uslugama. banjalučka mljekara će bazirati prodaju mlijeka na regiji grada Banjaluke.teoretske postavke i glavna obilježja 10 . a najznačajniji učesnici ovog tržišta su centralne i poslovne banke). to je regionalno tržište)  Svjetsko tržište predstavlja tržište cijelog svijeta. kao i sa aspekta regije van granica jedne zemlje (određeni artikli će se prodavati u regiji Balkana (obuhvataće balkanske zemlje. hipotekarnog i tržišta vlasničkih hartija) i tržište novca (tržište kratkoročnim dugovnim finansijskim instrumentima. novčanim ekvivalentima i ostalim surogatima novca. Regionalno tržište možemo posmatrati i sa aspekta jedne države. u smislu prodaje na teritoriji određene regije (npr. Specijalističko tržište . ili npr.na kojima se trguje novčanim sredstvima. Finansijska tržišta.na kome se razmjena obavlja sa različitim vrstama robe. a svaki dio tog tržišta predstavlja inostrano tržište. Sa aspekta predmeta razmjene tržište dijelimo na :   Tržište roba i usluga . a češće su to tržišta robe iz iste grane (tržište tržište metalnih proizvoda. u smislu kada se preduzeće bavi izvozom u manji broj stranih zemalja. Ova tržišta se dijele na tržište kapitala (tržište dugoročnih finansijskih instrumenata. a sastoji se od kreditnog tržišta. teritoriji Republike Srpske.predstavlja ono na kojem se obavlja razmjena jedne vrste robe. tržište poljoprivrednih proizvoda. ali sa aspekta neke od velikih MNK. to će joj biti dominantno tržište). 2. Trgovina .

Teorije međunarodne trgovine Razvoju trgovine su doprinijele i teorije međunarodne trgovine. odnosno razloga zašto će zemlje međusobno trgovati. Pomenućemo samo osnovne klasične teorije: Smitovu teoriju. Nedostatak ove teorije je to. odnosno istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda. 1 ‘’Bogatstvo naroda’’.. svaka zemlja ima neke prednosti u proizvodnji određenog proizvoda u odnosu na drugu zemlju. Rikardovu. sa viškom roba koju proizvodi i koja je jeftinija.Zadatak trgovine je da svojim posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje.Bogatstvo naroda. treba uvoziti. a u drugoj zemlji je jeftinija.Bogatstvo naroda. oslanjanje samo na prirodne prednosti. jer se dobra proizvode i razmjenjuju pod najpovoljnijim uslovima. iako u odnosu na nju nema apsolutnu prednost u proizvodnji ni jednog proizvoda. kao i HOS teoriju.2 Da pojednostavimo. a ostale proizvode koje druge zemlje proizvode jeftinije. Svojom aktivnošću treba osigurati ponudu robe u količinama i asortimanu koje tržište traži. Pa. u vrijeme kada se traži. zaštita tržišta nije potrebna. 11 . te po cijenama i ostalim uslovima koje su kupci spremni prihvatiti. zemlje međusobno trguju zbog toga što svaka od njih ima koristi od trgovine. kupuje onu robu iz inostranstva koja bi da je sama proizvodi bila skuplja.. Ovim je Adam Smit je dao objašnjenje tzv. (Hekšer-Olin-Samjuelson). Dakle. koje su se bavile istraživanjem uzroka trgovinskog impulsa. da nije dala objašnjenje zašto jedna zemlja ipak trguje sa drugom zemljom. da nikada ne pokuša napraviti kod kuće ono što će ga koštati više da napravi nego da kupi. Adam Smit kaže . djelo u kojem Adam Smit iznosi svoju teoriju. bolje je kupiti od njih izvjesnim dijelom proizvoda naše vlastite proizvodnje koja se ostvaruje na način kojim mi postižemo izvjesnu korist ''. a uvoziti robu koja je jeftinija od domaće.. 2 '' Načelo je svakog mudrog oca porodice.. TEORIJA ASPOLUTNIH PREDNOSTI ADAMA SMITA /najpoznatije djelo ovog teoretičara je . stoga zemlje se trebaju orijentisati samo na one proizvode koje proizvode jeftinije od drugih.Svaka zemlja treba izvoziti robu koju proizvodi sa minimalnim troškovima. zaključuje Smit. 1776/ 1 U svojoj knjizi . Ako nas strana zemlja može snabdjeti nekom robom jeftinije nego što je sami mi možemo proizvesti. trgovinskog impulsa..

Očigledno je prednost na strani VB.. objavljeno 1827. proizvesti 90 l vina. što znači da će zemlja A (Velika Britanija) za 1 dan proizvesti 120 m platna.Principi politički ekonomije i oporezivanja. On dalje razrađuje Smitovu teoriju i daje objašnjenje zašto će zemlje. dok će Portugal. Po Smitu neće doći do specijalizacije. ako imaju prednost u proizvodnji svih proizvoda. ona bi trebala da proizvodi samo platno jer se ono proizvodi relativno jeftinije. dok će zemlja B (Portugal) za 1 dan proizvesti 80 m platna. l za 1 dan) Zemlja Proizvod X /Platno/ Proizvod Y /Vino/ 100 90 Zemlja A Velika Britan. prirodni faktori na strani ponude). pošto ih proizvodi jefitnije po jedinici proizvoda. tj. Po pitanju drugog proizvoda. Međutim prema teoriji komparativnih prednosti Davida Rikarda doći će do razmjene. prema teoriji Adama Smit-a zemlja A treba da proizvodi oba proizvoda. za 1 dan. Ilustrativno: Proizvod (u jedinicama. ipak ulaziti u proces međusobne razmjene. kao ni do razmjene. Relativna analiza navedenih podataka pokazuje slijedeće: 12 . a Portugalu treba da ustupi proizvodnju vina (liberalna ekonomija. Ilustrativno. odnosno s druge strane. iako nemaju prednost ni u jednom proizvodu. ako Velika Britanija proizvodi jeftinije oba proizvoda od Portugala. svaki od navedenih proizvoda zemlja A će jeftinije proizvesti sama nego da ih kupuje od druge zemlje. U ovom slučaju. godine. Opet je prednost na strani VB. Velika Britanija će za 1 dan će proizvesti 100 l vina. 120 Zemlja B Portugal 80 relativan odnos razmjene kod platna 120 A= 80 B relativan odnos razmjene kod vina 100 A=90 B. m.TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI DAVIDA RIKARDA Najpoznatije djelo Davida Rikarda je .

1. pa ona treba da ustupi proizvodnju vina Portugalu i da dodje do medjusobne specijalizacije i razmjene.5A=1B ako označimo proizvodnju B sa jedinicom. matematičkom računicom dolazimo da zaključka da je Velikoj Britaniji povoljnije da proizvodi samo platno i da trgujući platnom dolazi do vina. Trebamo posmatrati koliko će platna dati za jedinicu vina i tako uviđamo da je to jeftinija varijanta nego da sama proizvodi vino. onda će proizvodnja A biti 1. jer će je vino na taj način. ako označimo proizvodnju A sa jedinicom. jer je 80*1. onda će proizvodnja B biti 0. Veliki doprinos Rikardove teorije je upravo u tome da on objašnjava da može doći do specijalizacije i trgovine između zemalja i u situaciji kada jedna zemlje nema apsolutne prednosti u proizvodnji niti jednog proizvoda. ipak.9A.5 B. skuplji domaći proizvodi zamjenjuju se jeftinijim uvoznim.9 B. jer je 100*0. HEKŠER-OLIN-SAMJUELSONOV (komparacija troškova) • MODEL KOMPARATIVNIH PREDNOSTI Primjenom teorije komparativnih prednosti. domaći proizvodi skuplje se prodaju na svjetskom nego na domaćem tržištu 13 . Zemlja koja nema apsolutnu prednost u proizvodnji ni jednog proizvoda specijalizuje se za proizvodnju onog proizvoda kod koga manje zaostaje u odnosu na zemlju koja ima apsolutnu prednost u proizvodnji svih proizvoda.9=90 Sagledavši relativni odnos razmjene uviđamo da je taj relativni odnos povoljniji kod platna za VB.5=120 1A=0. koštati jeftinije. Odnosno.

2009. ili ih nema uopšte. bile kapitalno obilne. koristeći podatke za SAD za 1947. Međunarodna ekonomija. što dovodi do trgovine i u slučajevima kada su proizvodni troškovi i cijene dvije robe iz dvije zemlje identični. proizvodnja čelika i poljoprivredna proizvodnja. određena zemlja treba da one faktore koje ima u izobilju. god. Ukratko. Uvozni supstituti 3 SAD-a su bili za oko 30% kapitalno-intenzivniji od izvoza SAD-a. a uvoziti proizvode za čiju proizvodnju se koriste faktori koji su u toj zemlji skupi i rijetki. rijetki su. Što znači da treba intenzivirati te faktore. odnosno iskoristiti faktorsku raspoloživost. Proizvodi mogu biti intenzivni i po prirodnim resursima. 4 Salvatore D. 153 14 . ali i međunarodna trgovina povratno utiče na cijene ovih inputa Međusobni uticaj ponude i tražnje određuje cijenu Na međunarodnu trgovinu najviše utiču raspoloživi faktori (prirodni i stečeni) Olin trgovinu u cjelini posmatra kao problem lokacije proizvodnje prema raspoloživim komparativnim prednostima – standardna teorija spoljne trgovine Zemlja ima komparativne prednosti u onoj robi čija proizvodnja intenzivno koristi faktore kojima ta zemlja obiluje Pol Samjuelson dodao je ovoj teoriji i razlike u ukusima i tražnji. • • HOS teorija govori o tome da svaka zemlja treba izvoziti one proizvode u čijoj proizvodnji intenzivno koristi proizvodne faktore koje ima u izobilju. iskoristi što je više moguće i da proizvodi one proizvode u čijoj će proizvodnji učestvovati maksimalno (intenzivno) upravo ti faktori. god. kao npr. Prvi empirijski test HOS modela je sproveo Vasilij Leontijev 1951. u to vrijeme. pa je Leontijev očekivao da će dobiti rezultat da SAD izvozi kapitalno intenzivne proizvode.4 Jedno od objašnjenja ovog paradoksa je da sam dvofaktorski model : rad i kapital nije dovoljan.• • • • Ne samo rad. Leontijev paradoks. Rezultati su bili neočekivani. a s druge strane i mnogi proizvodni procesi koji koriste prirodne resurse-kao što je dobijanje uglja. Ekonomski fakultet u Beogradu. koje su SAD proizvodile.. koji su joj na raspolaganju. automobili. SAD su. str. 3 Uvozni supstituti su proizvodi. već i zemlja i kapital utiču na formiranja cijena. a da uvozi one proizvode za čiju proizvodnju su potrebni faktori koje ta zemlja nema u izobilju.. ali su ih i uvozili zbog nepotpune homogenosti.

5 Na drugoj strani imamo faktor carina. ili pojedine dijelove komponenti. ali se značajno razlikuje od 'uobičajenog' znatno manje zahtjevnog rada. a ni Leontijev nisu razmatrali. kompanije iz SAD-a će proizvesti u Meksiku veći dio dijelova za autoindustriju. visokokvalifikovan rad. SAD uvoze određene poluproizvode i visokospecijalizovanim radom.. kao što je 'intelektualna svojina'. dorađuju.. za koji je potreban visoko-specijalizovan rad (na visokom nivou stručnosti). kao i većina zapadnih zemalja imaju visoke carine na radno-intenzivne proizvode. Odnosno. SAD. stručnosti. Stoga su se i uveli pojmovi na međunarodnom nivou. Funkcije tržišta Kod izvršavanja svojih zadataka trgovina obavlja tri osnovne funkcije: • INTERPERSONALNA FUNKCIJA kao oblik posredovanja trgovine između fizičkih i pravnih osoba u prometu sastoji se u nabavci robe od proizvođača i prodaji robe potrošačima. unutar svoje države. pa je tu potrebno i uvoditi pojmove znanja. Slijedeće. Npr. Ovakvu vrstu rada treba razlikovati od onog prostog. 5 Isto 15 . pa to predstavlja barijeru uvoza radnointenzivnih proizvoda. proizvodiće u SAD-u. One komponente. u smislu dorade korištenjem visoko-specijalizovanog rada. ali do određenog stepena složenosti.takođe zahtijevaju veliku količinu kapitala. je situacija dorade poluproizvoda. što je bio očekivani rezultat testa HOS modela. pa iz toga proizilazi da je interpersonalno istovremeno interlokalno i intertemporalno posredovanje. Taj rad se smatra intenzivnim radom. jer nisu samo tehnologija i kapital prednost visoko razvijenih zemalja. naročito u slabije razvijenim zemljama. koristeći prednosti jeftinijeg rada meksičkih radnika. Kupo-prodaja se može obavljati između lica koja nisu u direktnom kontaktu niti je ona ograničena mjestom i vremenom. štiteći sopstveno stanovništvo u smislu radnih mjesta. u kojima većina nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju zaostaje. što HOS teorija. koji podrazumijevamo pod terminom 'rad'.

Pod pojmom '' međunarodna trgovina '' podrazumijeva se razmjena roba. Posredničkom ulogom trgovina osigurava povezivanje i uravnoteženje ponude i tražnje u različitim dijelovima zemlje ili svijeta. a potrošnja je kontinuirana (npr. • INTERTEMPORALNA (MEĐUVREMENSKA) funkcija trgovine proizilazi iz vremenske neusklađenosti proizvodnje i potrošnje. nabavlja robu u većim količinama. zatim između domaćeg uvoznika i domaćeg potrošača i. takođe. Osnovne vrste trgovine Trgovinu. usluga i kapitala između rezidenata jedne zemlje sa rezidentima drugih zemalja.• INTERLOKALNA FUNKCIJA trgovine kao oblik posredovanja između različitih lokacija. podrazumijeva i trgovinu tokom 24 časa dnevno uslijed različitih vremenskioh zona. poljoprivredno prehrambeni proizvodi) . carinskih granica jedne zemlje. odnosno. Unutrašnja trgovina posreduje između domaćeg proizvođača i domaćeg potrošača. najzad između domaćeg proizvođača i domaćeg izvoznika. Osnovna podjela trgovine je sa aspekta mjesta gdje se obavlja. pa se sa tog aspekta trgovina dijeli na: • Unutrašnju : organizovan i razvijen vid robne razmjene u okvirima nacionalnih. vrste građevinskog materijala). Da bi minimizirala vremenski nesklad između proizvodnje i potrošnje odnosno ponude i potražnje. a potrošnja je sezonskog karaktera (npr. stvara zalihe na skladištu i brine o očuvanju njene upotrebne vrijednosti. Uzroci nesklada su u tome što je: proizvodnja je sezonskog karaktera. • Vanjsku ili spoljnu trgovinu kao organizovan i razvijen vid robne razmjene između zemalja. Intertemporalnost. pa svako može u bilo koje doba dana ili noći da obavi trgovinu (jer je uvijek u nekom dijelu Zemlje radni dan). 16 . kao i tržište se može posmatrati sa više aspekata. proizvodnja je kontinuirana. trgovina.

Sumeri u Mesopotamiji – Harapan civilizacija. a zatim i do izdvajanja trgovaca i formiranja trgovine kao posebne društvene djelatnosti. bili razvili trgovinu na relaciji-Skandinavija. Posredovanje trgovine je obostrano korisno i proizvođačima i potrošačima. On to nije učinio i ta potencijalna zarada koju je mogao ostvariti da se nije školovao predstavlja oportunitetni trošak. Do pojave trgovine i robne proizvodnje došlo je na prelazu iz epohe varvarstva u epohu klasnog društva. Trgovina je bila značajna i u 'grčkoj' i 'rimskoj' civilizaciji. umjesto da se školuje univerzitetski.Baltik. Veći obim trgovine nastaje stvaranjem 'trgovačkih ruta' u trećem milenijum PNE. 17 . u početku. Predstavlja vrijednost koja je propuštena. žrtvovana jer nisu sredstva uložena u tu varijantu. da su se resursi uložili u neku drugu upotrebu. Sa preuzimanjem prometne funkcije. Razvila se najprije kao vanjska trgovina među raznim plemenima i zajednicama.Zapadna Evropa. takodjer. tj. Društvena podjela rada. 3. Vikinzi su.Spoljna trgovina omogućava svim zemljama da dobiju proizvode u čijoj proizvodnji nemaju komparativnu prednost po nižim oportunitetnim troškovima6 nego da ih same proizvode. Sve je više ''dodatnih'' usluga i beneficija koje se nude potrošačima. Uspješan marketing postaje osnova uspješnosti današnje trgovine. trgovina je stvorila proizvođačima mogućnost da se posvete proizvodnji i povećaju produktivnost. Izdvajanju i osamostaljivanju trgovine prethodila je direktna razmjena roba tj. Istorijski razvoj trgovine Trgovina je jedna od najstarijih privrednih djelatnosti. Svjetska trgovina prije I svjetskog rata 6 Oportunitetni trošak predstavlja vrijednost koja je mogla da bude ostvarena. jedan odrastao pojedinac je mogao raditi i zarađivati. trampa koja je bila rezultat nerazvijenih proizvodnih snaga. privatno vlasništvo i isporuka viška proizvoda doveli su do razvoja trgovine i unutar plemena. Savremena trgovina se razvija prema potrošačima i njihovim potrebama i zahtjevima. Npr. a zatim trgovinu razvijaju Feničaničuveni pomorski trgovci.

000 stanovnika. portugalski istraživač. Vasko de Gama i Kristifor Kolumbo. kafom. U 16.238 18 . vijeku ponovo iniciraju razvoj međunarodne trgovine. koje su služile za manipulaciju cijenama na međunarodnom tržištu. proizvodila na afričkim plantažama. vijeka oni su otkrićem američkog kontinenta i Rta '' Dobre Nade'' utrli put ka početku globalne trgovine. U početku je došlo je i do ekspanzije eksploatacije srebra (a kasnije i zlata).1497-1499. koji je prvi dospio pomorskim putem iz Evrope u Indiju. vijeka primat preuzima Amsterdam.7 Krajem 15. Nakon toga dolazi do rapidnog razvoja određenih pomorskih gradova. svilu. čajem. Svjetska trgovina između dva svjetska rata 7 Vasko de Gama. povezavši '' stari '' i '' novi '' svijet. pamuk i ostalu robu.. većinom. Ekonomski fakultet . str. u smislu velikih zaliha robe.Značajniji obim trgovine u svjetskim razmjerama su omogućili. Trgovalo se začinima. duvanom i robovima. uslijed visokih transportnih troškova. gdje su radili robovi. Grad je 1560. u kojem je ubrzo došlo do značajne koncentracije bogatstva i finansijskog i robnog. vijeku dolazi do preusmjeravanja trgovačkih aktivnosti na Atlantski okean i ubrzanog razvoja evropskih luka: Antervepena.8 Krajem 16. svojim geografskim otkrićima. Tehnološka otkrića u 19. španski istraživač. oko Afrike. šećerom. koja se. Beograd. pamukom. Uvod u međunarodnu ekonomiju. misleći da je Indija 8 Pelević B. uslijed novih vidova transporta (parni brodovi i željeznica). Amsterdama. zbog boljeg geografskog položaja. Sevilje. koji je prešao Atlantski okean i otkrio Ameriku 1492. vuna iz Engleske.. Lisabona i Londona. Evropljani su kupovali srebro da bi plaćali začine. godine imao preko 100. jer su oni korišteni i kao platežno sredstvo i kao roba. god. bakar iz južne Njemačke i obavljao se veći dio trgovine sa kolonijama. i 17. Preko Antervepena su pristizali začini sa Istoka. 2005. koji znatno pojeftinjuju transportne troškove. na strateškim geografskim položajima. Tadašnja trgovina između udaljenih zemalja je obuhvatala robu manjih dimenzija sa određenom vrijednosti. Kristifor Kolumbo.. svilom. koji su povezivali kontinente međunarodnom trgovinom.

U cijelom lancu događanja došlo je do masivne nezaposlenosti i ogromnog pada međunarodne razmjene. Velika Britanija je dominirala međunarodnim finansijskim sistemom u kome je britanska funta bila vodeća svjetska valuta i koristila se kao međunarodno sredstvo plaćanja u svim zemljama. koja je izuzetno visokim carinama štitila domaće proizvođače. Prosječne nadnice su pale za 60%. tako se i kriza prelila iz SAD-a u cijeli svijet. što je dovodilo do smanjenja spoljne trgovine i pada zaposlenosti unutar zemlje. tako da je oko 15 miliona ljudi bilo nezaposleno. a prihod od poljoprivrede za 50%. koji je u godinama prije toga bio investiran u druge nacionalne ekonomije. Kako je do tada ekonomija SADa bila vodeća i u neku ruku pokretač razvoja svjetske privrede. što dovodi do stvaranja špekulativno precijenjenog tržište akcija u oktobru 1929.god. a London je bio finansijski centar u koji su se slivala sva dugovanja i potraživanja. '' SmootHawley tariff ''. Ovaj period obilježava restriktivna carinska politika SAD-a10 . a najteže je bilo industrijski razvijenijim državama. 19 . koji su u samoodbrani sprovodili istu politiku.9 I u periodu nakon 1. gdje je sve počelo. svaki četvrti Amerikanac je ostao bez posla.11 9 Pelević B.. 240 Tzv.. god. U Evropi je to povlačenje kapitala izazvalo najteže oblike krize u njihovim slabim ekonomijama. Ekonimski fakultet. donešen 1930. u SAD-a 10 11 U SAD-u. Beograd. nakon sloma čitave ekonomije. i preko 50% DP Njemačke. akt restriktivne ekonomske politike. svjetskog rata. Takve mjere su dovodile do teškoća trgovinskih partnera. države ne napuštaju protekcionizam unutar spoljnotrgovinske politike. kao i na globalnom nivou. Prije Velike ekonomske krize dolazi do pada rasta svjetski vodeće privrede SAD-a . To je dovelo do okretanja tokova kapitala. na brzinu je povlačen. Posljedice su se osjetile u svim zemljama svijeta. Kapital. str. čak i od strane onih država. i do sloma berze ("crni utorak"). koje su se tradicionalno zalagale za liberalizaciju trgovine i tržišnu ekonomiju. Uvod u međunarodnu ekonomiju.Prvi svjetski rat je donio kontrolu ekonomskih aktivnosti od strane država i uvođenje mjera protekcionizma. Većina privreda razvijenih zemalja se orijentišu na vojnu industriju i vojni izdaci čine 38% DP u Velikoj Britaniji. Mnoge zemlje su tada pokušavale da na sužavajućem svjetskom tržištu održe nacionalni dohodak putem konkurentske devalvacije.

iz kojih proizilazi GATT.15 12 Konferencija u Breton Vudsu. uočljivo je da se svjetska trgovina razvijala dinamičnije od međunarodne proizvodnje. palo na 20. i njihovom efikasnom makroekonomskom i spoljnotrgovinskom politikom.. Dolazi do ostvarenja konvertibilnosti velikog broja nacionalnih valuta. Velika Britanija. a profitirali su ratom. znatno doprinosi bržem razvoju svjetske trgovine. koja je bila trgovinski i finansijski centar prije 2. čiji je kreator bio Alfred Marshall WTO: Internatinal trade statistics 14 15 20 . osnivanja MNK i značajnog rasta stranih direktnih investicija. razvijene zemlje. U Breton Vudsu 12. zemlje Zapadne Evrope su. Učešće primarnih proizvoda u svjetskoj trgovini se smanjivalo. god. Pored navedenih institucionalnih faktora. ali u okvirima razvijenih zemalja. gdje su osnovani Međunarodni monetarni fond Svejtska banka 13 GATT. a i pred sam završetak rata. i vratile se na svjetsku scenu vodećih ekonomskih sila. u kratkom roku. rata. dok se učešće industrijskih proizvoda povećalo sa 47% na 76. 1947. Dolazi i do pregovora o snižavanju carina i uvođenju pravila u trgovinu. jula 1944. tako da je sa 53%. svj. godine. preduzimaju napore za reintegraciju privrede.Opšti sporazum o carinama i trgovini Plan pomoći zemljama Zapadne Evrope za obnovu. oživjele svoje privrede (naročito Zapadna Njemačka). Banka je imala zadatak da u poslijeratnim uslovima doprinese oživljavanju mehanizma međunarodnog finansiranja i pomogne obnovu razrušenih i osiromašenih zemalja.1% u 1999. a naročito SAD i Velika Britanija. svj. Robna struktura svjetske trgovine u tom periodu doživljava značajnu transformaciju. osnovan je MMF i Međunarodna banka za obnovu i razvoj. Analizirajući dinamiku i strukturu svjetske trgovine u tom periodu..Svjetska trgovina poslije 2. a SAD se javljaju kao nova svjetske sila na čijem tlu se nije vodio rat. koliko je iznosilo 1953. god. održana 1944.5%. tehnički progres u saobraćaju i komunikacijama koji je uslijedio. MMF-u je namijenjena uloga staratelja međunarodne likvidnosti i sredstava Fonda kao zajedničke rezerve.rata. u toku rata je razorena sa velikim privrednim gubicima.13 Maršalovim planom14 pomoći zemljama Zapadne Evrope. svjetskog rata Poslije 2.

4. a jačala uloga zavisnih oblika organizovanja prometa. Na scenu stupaju krupna trgovinska preduzeća sa dominirajućom pozicijom u kanalima prometa. Uz to je sve više slabila pozicija nezavisnih i malih trgovinskih subjekata na tržištu. Prvo nastaju robne kuće. Sa robnim kućama su postavljeni temelji moderne trgovine. Istraživanja ukazuju na izvjesne zakonitosti u savremenim tržišnim uslovima. Oni su po snazi kapitala i broju zaposlenih znatno veći od proizvođača roba i usluga. Posebno je izražen transfer tehnologije uslijed rastuće tražnje zemalja u razvoju za kapitalnom opremom. Sa porastom dohotka stanovništva 21 . Šta je posljedica? Nije samo eliminacija malih trgovinskih subjekata. naročito razvijenih zemalja. Nestabilnost subjekta prometa u uslovima sve oštrije konkurencije na tržištu.U drugoj polovini dvadesetog vijeka dolazi do brzog razvoja međunarodne razmjene usluga. Zakonitosti razvoja trgovine Funkcionisanje i razvoj trgovine odvijali su se uvijek pod snažnim uticajem ekonomskog i socijalnog okruženja. Po svom obimu najveći značaj imaju slijedeće zakonitosti: intenziviranje procesa integracije i kooperacije u svim fazama prometa podizanjem nivoa koncentracije trgovine Ove zakonitosti su vezane za dugi vremenski period. potencirali su procese integracije i kooperacije. gdje je u pitanju maloprodaja velikih razmjera. odnosno znatnog učešća sektora usluga u DP. Kao proizvod intenzivnog rasta i privlačenja kapitala. kao i rapidan razvoj MNK i većeg povećanja SDI u zemlje u razvoju. stalno je podizan nivo koncentracije trgovine. To znači da veliki trgovinski subjekti postaju nosioci masovnog prometa. već njihova integracija u sistem velikih.

gdje će se MNK orijentisati da u svom vlasništvu ima vertikalnu diverzifikaciju. Najveća koncentracija trgovine je u trgovinskim (shopping) centrima. rada i tehnologije. porasta produktivnosti i smanjenju troškova. Jedno od obilježja je to što je dozvoljeno i fizičkim licima da kupuju robu po niskim cijenama) 22 . sjedište kompanije-odnosno matično preduzeće se nalazi u jednoj zemlji. stvarajući velike svjetske lance poslovanja. podizanja kvaliteta trgovinskih usluga. a njihove filijale u više drugih zemalja. da ima i sirovine. kao i kompletnu proizvodnju do finalnog 16 'plati i nosi'-savremeni oblik trgovine koja se obavlja za gotovinu. U sklopu takvih centara posluju i drugi oblici maloprodajnih objekata: klasične prodavnice. Multinacionalne kompanije predstavljaju preduzeća koja svoju poslovnu aktivnost obavljaju u više zemalja. Koncentracijom kapitala u savremenim globalnim uslovima dolazi do stvaranja velikih kompanija koje posluju širom svijeta. gdje je istovremeno u ponudi. energije i radne snage. One su rezultat koncentracije kapitala. objekti za pružanje ugostiteljskih usluga. super i hiper marketi. korištenjem nižih cijena sirovina. Širenjem svoje mreže. koji dovode do značajne koncentracije robnog prometa širokog spektra proizvoda i usluga. često objedinjujući i proizvodnju i trgovinu. MNK unaprijeđuju svoje poslovanje povećanjem obima proizvodnje. smanjenjem troškova proširenjem tržišta. Po pravilu.javljaju se veliki diskontni centri i veleprodajni objekti na principu . objekti za kulturu i dr. korištenjem najpovoljnijih carinskih i poreskih tretmana i sl. tj. globalizacije i stvaranjem svjetskog tržišta. veleprodaja i niz pratećih djelatnosti. One predstavljaju najveći vid koncentracije i kapitala i poslovanja. Veliki trgovinski centri dostižu i do 100000 m2 što omogućuje ogromnu koncentraciju prometa različitih dobara i usluga na jednom mjestu. maloprodaja. Takve kompanije zbog poslovanja širom svijeta nazivamo multinacionalne kompanije MNK. zanatskih usluga. odnosno važan kanal kroz koji se odvijaju međunarodni tokovi kapitala. u veleprodajnim centrima.‘’cash and carry’’16 koji proširuju asortiman. Po načinu organizacije MNK mogu biti organizovane:  vertikalno.

dok je šest najvećih japanskih trgovačkih kompanija veliko skoro kao cijela Latinska Amerika.globalisationguide. 23 . To je kompleks institucija. gdje se diverzifikacija vrši horizontalno. finansijskim kanalima. sa oko 500 000 njihovih filijala.. Najviše SDI preduzimaju upravo MNK. Osnovni vidovi stranih ulaganja su: strane direktne investicije.17 Konkurentska prednost MNK zasniva se na ekonomiji obima u proizvodnji.danas u svijetu ima oko 60 000 multinacionalnih kompanija. mehanizama i instrumenata. tj. 17 Globalisation guide.proizvoda. Prema procjenama UNCTAD-a „. kao i mogućnošću smanjivanja svojih poreskih obaveza putem transfernih cijena. Prodaja Ford i General Motors kompanija veća je od BNP saharske Afrike. razni oblici zajedničkih ulaganja . http://www.. koji prevazilaze granice samo jedne djelatnosti. Njihov cilj je maksimizacija profita. juni 2004. veleprodaju.org/03. ulaganje sredstava u vezi sa privatizacijom (nova ulaganja i preuzimanje vlasništva nad preduzećima. U tom slučaju prodaja određenog proizvoda neće zavisiti od drugih pravnih subjekata. istraživanju i razvoju. više od polovine su korporacije.. odnosno u svjetskom reprodukcionom procesu. kao i maloprodaju.. Širiće se od proizvodnje preko kanala distribucije do maloprodaje. njihovo poslovanje nije na tržištu samo jedne djelatnosti. Why is there global inequality and is it getting worse?.18 Težnja MNK-a je što veći uticaj u svjetskoj privredi i trgovini. U tom slučaju proizvodnja ne zavisi (u znatnoj mjeri) od drugih dobavljača  horizontalno .mnoge korporacije veće su od nacionalnih država – od stotinu najvećih ekonomija...html. portfolio investicije. 18 Transferna cijena su cijene u međukompanijskoj razmjeni . kao i koncesije).  konglomerati predstavljaju najširu diverzifikaciju poslovanja i organizovanja MNK. Preko njih se odvija najveći dio poslova širom svijeta. odnosno MNK će posjedovati proizvodnju. .

pogona ili filijale. postojećih 24 . bez obezbjeđivanja vlasničkih prava upravljačke kontrole nad poslovanjem preduzeća u inostranstvu. uvođenje novih tehnologija. a za zemlju domaćina znači povećanje zaposlenosti. a neprijateljski onaj sa kojom nije saglasan menadžment kompanije koja se merdžuje. Akvizicija podrazumijeva pripajanje postojećeg poslovanja u inostranstvu putem njegove kupovine. akvizicije ili grinfild investicije. Portfolio investicije. Prema načinu realizacije direktne investicije mogu biti: merdžeri. Koncesija predstavlja kupovinu na određeni vremenski rok prava na korišćenje prirodnog bogatstva ili dobra u opštoj upotrebi radi obavljanja djelatnosti od opšteg interesa. vještina. omogućuje stvaranje prihoda od početka. Postoje prijateljski i neprijateljski merdžeri. Strategija merdžera predstavlja operaciju spajanja dvije ili više odvojenih i nezavisnih međunarodnih kompanija u novu organizacionu cjelinu. proširenim ili promijenjenim identitetom. Prijateljski su oni sa kojim je saglasan menadžment kompanije koja se merdžuje. Osnovni motiv ulaska u portfolio investicije je obezbjeđivanje prinosa na uloženi kapital uz minimalni rizik ili preuzimanje prihvatljivog rizika . znanja. Pripojeno preduzeće kupovinom najčešće nastavlja svoje tržišno djelovanje sa postojećim. Preuzimanje stranog preduzeća putem akvizicije pruža brži ulazak i pozicioniranje na inostranom tržištu. novu organizovanost i slično. koje predstavljaju ulaganja slobodnog kapitala u hartije od vrijednosti. korištenje stečenog iskustva.Direktne investicije podrazumijevaju neposredno ulaganje kompanija u realne poslovne kapacitete preko kojih bi se obavljala proizvodnja ili plasman proizvoda u stranoj zemlji. Akvizicijom lokalno preduzeće samo dobija novog vlasnika i novi menadžment. Preduzeće može ići na kupovinu dijela ili cijele firme koja već postoji. Ova ulaganja u realnu imovinu su vlasnički i upravljački motivisana. ili na izgradnju potpuno nove fabrike. s jedne strane.

Veleprodaja 2. Zadatak trgovine na veliko je u tome da kupuje robu od proizvodnje i vanjske trgovine i da je prodaje trgovini na malo. 25 . Skladištenje je osnovna funkcija trgovine na veliko. 3. da aktivira novi biznis. Kataloška prodaja 5. Grinfild investicije (engl. Specijalizovana prodaja 4. Maloprodaja. Mjesto trgovine na veliko je između proizvodnje i vanjske trgovine. s druge strane. ili grosistička trgovina ne prodaje robu krajnjem korisniku. što sam naziv govori). 5. Sa aspekta zemlje domaćina ovakvih investicija treba što više privući. Oblici trgovine i trgovinskih preduzeća U osnovne savremene oblike trgovine spadaju: 1. Ove investicije počinju od kupovine zemljišta za izgradnju (realizuju se na zemljištu bez prateće infrastrukture. koji do tada nije postojao na ciljanom tržištu. Elektronska trgovina Trgovina na veliko (veleprodaja) se u pravilu javlja kao posrednik između proizvodnje i trgovine na malo. green field . a sastoji se u smještanju robe u odgovarajuća skladišta i u odgovarajućim količinama kako bi se stvorili uslovi za kontinuiranu realizaciju narudžbi trgovine na malo. Kompanija mora da izgradi potpuno nove objekte i postrojenja na ciljnom tržištu. da obogati ponudu proizvoda i usluga i da zaposli nove ljude. Po pravilu trgovina na veliko.distributivnih kanala i ostale marketinške podrške. kao i preuzimanje kvalifikovane radne snage. dok se ova posljednja javlja u ulozi snabdjevača krajnjih potrošača. s jedne strane i trgovine na malo.zeleno polje) podrazumijevaju ulaganje u izgradnju i otvaranje potpuno novog biznisa.

prodavnice specijalizovane samo za prodaju građevinskog materijala. Veleprodajna cijena je uvijek niža od maloprodajne cijene. Maloprodajna cijena predstavlja novčani izraz vrijednosti robe i usluga namijenjenoj finalnoj prodaji-tražnji. Trgovina na malo ima za cilj. nego da sa svoje strane utiče i na stalne promjene potrošačkih navika u skladu sa savremenim razvojem sve većim i novijim tehnološkim mogućnostima proizvodnje. Veleprodajna cijena se određuje pri prodaji na veliko . Robne kuće i hipermarketi snabdijevaju se sve više neposredno iz proizvodnje i vanjske trgovine bez uključenja trgovine na veliko. metalne roba. muzičkih instrumenata. opreme za lov i ribolov. jer na taj način smanjuju troškove poslovanja. ribarnice i dr. porez na dodatnu vrijednost – PDV). knjižare. Vrsta robe i dinamika isporuka imaju pri tome značajnu ulogu. Danas ona nije uvijek neophodna. ne samo da kontinuirano prati potrebe i navike potrošača u svrhu njihovog urednog zadovoljavanja. Mjesto trgovine na malo je između trgovine na veliko i krajnjeg potrošača. Trgovina na malo po svojoj osnovnoj funkciji snabdjevača krajnjih potrošača zatvara proces cirkulacije robe široke potrošnje. 26 .Posebno važno pitanje je optimizacije količine robe na skladištu kako bi se minimizirali troškovi skladištenja. Upravo zbog toga je neophodna stalna saradnja između proizvođača i trgovine. hipermarketi). sve je češći slučaj da se trgovina na malo snabdijeva robom direktno od proizvođača (robne kuće. individualnom potrošaču. Međutim. Trgovina na malo (maloprodaja) se bavi prodajom robe krajnjem korisniku. Specijalozovana prodaja predstavlja prodaju samo određenih vrsta proizvoda – npr. Zadatak trgovine na malo je u tome da kupuje robu od trgovine na veliko i da je prodaje krajnjem potrošaču. a posebno trgovine na malo koja je stalno u neposrednom kontaktu s potrošačima. Trgovina na veliko doživjela je tokom vremena značajne transformacije. Ona je nekada bila neophodna karika u cirkulaciji robe. Ona na taj način uvodi nove proizvode na tržište i postaje aktivan saradnik proizvodnje. supermarketi. S druge strane. proizvodnja sve više otvara vlastite prodavnice u kojima prodaje svoje proizvode krajnjem potrošaču izbjegavajući i trgovinu na veliko i trgovinu na malo tradicionalnog tipa.na nabavnu cijenu (proizvodna cijena plus zavisni troškovi nabavke) se zaračunava određena veleprodajna marža i porez (u našem i u slučaju najvećeg broja zemalja.

distribuciju. Elektronska trgovina Pod pojmom ''elektronska trgovina'' podrazumijevamo trgovinske transakcije izmedju organizacija i pojedinaca zasnovane na digitalnoj tehnologiji ( veoma često upotrebom interneta). Ovako definisani pojam uključuje: 27 . marketing.univerzalna i strukovna mogućnost nižih cijena zbog ušteda na prostoru prostor samo za upravu i skladište ponuda pomoću kataloga (direktni marketing) problem provođenja politike cijena jer se katalozi obično izdaju 2 puta godišnje pa cijene moraju toliko biti fiksne - 6. Potencijalni kupac se putem kataloga informiše o proizvodima. putem direktne narudžbe sa dostavom na adresu kupca. Obilježja kataloške prodaje su : - prodaja se ne vrši u otvorenoj prodavaonici već poštom ili dostavom vrste: . a kupovina se obavlja. prodaju.Kataloška prodaja predstavlja takav oblik prodaje koji se obavlja na osnovu prezentacije robe putem kataloga. automatske sisteme za prikupljanje podataka i slično. Neke od ostalih definicija elektronske trgovine: • • • Korišćenje jedne ili više telekomunikacionih tehnologija u cilju ostvarivanja kontakta ili direktne trgovine s partnerima. Pribavljanje informacija o tržištima. servis proizvoda i usluga. usluga i informaciija putem mreže. Kupovina i prodaja proizvoda. elektronski transfer novca. Transakcije predstavljaju kupovinu. uobičajeno. konkurenciji i poslovnim prilikama.

U savremenom poslovanju dolazi do prelaska iz mehaničke u elektronsku fazu poslovanja. vezani za plaćanje i sigurnost transakcija koje se obavljaju na taj način. koje imaju značajnih prednosti za krajnje potrošače. isti.transakcije među preduzećima (elektronsku velikoprodaju). Ilustrativno ponuda Amazona na Internetu je 30 miliona knjiga. što dovodi i do bržeg prodiranja tehničkog progresa u trgovinu. . kada su velike korporacije počele da razvijaju privatne mreže kako bi omogućile i svojim poslovnim partnerima i dobavljačima da koriste određene informacije. u desetinama hiljada primeraka. U 2006. Odgovarajući Amazonov katalog imao bi dakle 3 miliona stranica. godini potrošači su kupili putem elektronske trgovine roba ili usluga oko $250 milijardi. i drugo. Elektronska trgovina je počela da se razvija sedamdesetih godina dvadesetog vijeka. naravno. tako veliki katalozi. i moguće ih je brzo i efikasno pretraživati ili po kategorijama. Ovo treba posmatrati na dva načina: prvo. Sa stanovišta ekonomske efikasnosti privrede. razvoj elektronske trgovine je jedan od ključnih faktora ekonomskog razvoja svake zemlje. 28 . Elektronska trgovina se razlikuje od klasične samo po sredstvima rada (koja uslovljavaju i određene razlike u metodima). Princip trgovine je. štampani na papiru (u koloru) koji bi se slali kupcima na kućnu adresu. ili uz pomoć usluge pretraživanja (search).. potencijalnim kupcima bilo bi naporno da se snađu po tim katalozima. bespapirno ("paperless") poslovanje. Dolazi do razvoja elektronskih prodavnica. ali se javljaju i novi problemi. a obim transakcija preduzeća u istoj godini iznosio je $5.digitalizaciju finansijskih tokova.400 milijardi. Velika je mogućnost postojanja velikih kataloga ponude. Online katalozi su dostupni 24 sata dnevno. Elektronska trgovina otvara i afirmiše tzv. Ekonomske transakcije se danas uz upotrebu tehnologije daleko lakše obavljaju. Elektronska ili e-trgovina godišnje raste više od 100%. predstavljali bi značajan trošak za firmu.elektronsku maloprodaju i . a debljina tog kataloga bila oko 80 metara.

Zbog manjih troškova po pitanju štampanja i slanja kataloga. Osnovni oblici – vrste transkacija koje se mogu obavljati putem elektronske trgovine su: • • B2B (business to bussines) elektronske transakcije između preduzeća B2C (business to consumer) elektronske transakcije između firmi i potrošača (knjige. e-learning) Putem elektronske trgovine mogu se obavljati određene vrste transakcija (pod transakcijom se podrazumijeva razmjena vrijednosti u kojoj dolazi do različitih stanja vlasništva). e-banking) •Elektronsko berzansko poslovanje (engl. primanja porudžbina telefonom i 29 . e-commerce) •Elektronsko bankarstvo (engl. e-consulting) •Elektronski inženjering (engl.) C2C (consumer to consumer) elektronske transakcije između potrošača (aukcije) A2A (administration to administration) elektronske transakcije između državnih organa B2A (business to administration) elektronske transakcije između kompanija i državnih organa C2A (consumer to administration) elektronske transakcije između potrošača i državnih organa • • • • Elektronska trgovina omogućava kreiranje potpuno novih modela poslovanja.Putem elektronske trgovine mogu se obavljate različite vrste poslovanja. Computer Reservation System) •Elektronski konsalting (engl. e-exchanges) •Elektronske sisteme rezervacije (engl. rezervacije itd. razne vrste karata. Najčešći oblicivrste elektronskog poslovanja su: •Elektronska trgovina (engl. e-engineering) •Elektronsko obrazovanje (engl.

Upravljanje trgovinskim preduzećima 30 . 7. treba naglasiti da i elektronska trgovina ima svojih ograničenja. 2. Sigurnost : otvorena mreža omogućuje neovlašteni pristup i zloupotrebu. Dokazivanje istovjetnosti osobe koja posluje preko Interneta odnosno autentifikacija. postupak transformacije čitljivog u nečitljiv tekst) Dešifrovanje (obrnut postupak) Ključ (početni algoritam za šifrovanje i dešifrovanje) Savremeni uslovi obezbjedjuju autentičnost informacija upotrebom digitalnog potpisa i digitalnih sertifikata. Ključni problemi koji su povezani sa bezbjednošću poslovanja prilikom elektronske trgovine su: 1. Zbog toga neophodno je obezbijediti: • • • Zaštitu tajnosti informacija (Sprečavanja otkrivanja sadržaja) Integritet informacija (sprečavanje neovlašćene izmjene informacija).sl. Autentičnost informacija ( definisanje i provjere identiteta pošiljaoca) Problem sigurnosti se riješava kriptografijom i to na slijedeći način: • • • Šifrovanjem. Međutim. koji mnogim mušterijama znači puno. Prilikom trgovine telefonom ili elektronske trgovine nedostaje živi kontakt sa prodavcem. Digitalni potpis obezbjedjuje autentičnost samo elektronske poruke i identitet pošiljaoca. elektronska trgovina omogućava obaranje krajnjih cijena proizvoda.

Trgovinski menadžment je po mnogo čemu specifičan i složen u savremenim tržišnim uslovima. efikasnije vodjenje politike asortimana. Svaki ulazak nove institucije na tržište mijenja strukturu trgovine. odnosno njena struktura i način funkcionisanja sve do funkcionisanja trgovine u savremenim uslovima i do trgovinskog menadžmenta.. Teorije i koncepti ponasanja potrošača. Trgovinski menadžment obuhvata klasične upravljačke funkcije planiranja organiozovanja. Teorije i koncepti marketing menadžmenta. Danas je trgovina u svijetu jedna od najunosnijih i najatraktivnijih privrednih grana. 1999. Vremenom. Uporedo sa tim. a s njim i trgovina. Okosnicu trgovinskog menadžmenta čine tri kategorije koncepta i teorija:19 1.Trgovina funkcioniše jos od prvobitne zajednice i naturalne razmjene. Primjena moderne elektronike omogućava rast produktivnosti. Intenzivne institucione promjene karakterišu razvoj trgovine dvadesetog vijeka. 2. Tipične institucije trgovine prolaze u svom razvoju kroz sledeće osnovne faze: 19 ulaska na tržište ubrzanog rasta i evidentiranog jačanja tržišnog učešća zrelosti sa maksimalnim tržišnim učešćem 31 Lovreta S. Teorije i koncepti institucionalnih promena. vodjenja i kontrole prilagodjene preduzećima u sferi trgovine. Ekonomski fakultet. Trgovinski menadžment. 3.razvijaju se nove forme i sredstva konkurencije.13 . Beograd. efektivniju komunikaciju sa potrošačima i na osnovu toga efikasne marketing aktivnosti trgovinskog preduzeća. Na sektor trgovine stalno se vrši pritisak za ulazak na nova tržišta. se mijenjalo okruženje. str.

Predstavlja veoma težak i zahtjevan zadatak.1976 U svakoj od ovih faza upravljački menadžment stavlja težište na različite segmente strategijskog upravljanja. mukotrpan i često dugotrajan zadatak.- opadanja i nestajanja sa tržišta ili ponovne revitalizacije Slika 1: Životni ciklusi institucija trgovine Izvor: Davidson W. 11.. and Bass S. U fazi uvodjenja.. U savremenim uslovima vrlo izražene konkurencije globalnog nivoa.12. što je veoma komplikovan. katkada je lakše nešto proizvesti nego prodati. osnovni zadatak menadžmenta je da generiše sklonost potrošača ka novom “paketu ponude”. Harvard Business Review. Period uvođenja novog prizvoda na tržište znači privući kupca na novi proizvod. The Retail Life Cycle. 32 . nepoznat. Bates A.

U fazi opadanja. što znači tržište. institucije ili pojedinci kao kupci ili korisnici koji traže proizvode za zadovoljenje svojih iskazanih potreba i želja. 8. Marketing aktivnosti započinju i završavaju se potrošačima. Trgovinski marketing Reč marketing je kovanica koja svoje etimološko značenje pronalazi u reči market. Težište se stavlja na segmente sa najstabilnijim rastom i smanjenje troškova poslovanja. Potrebno je ostvariti rast obima prometa. upravo na istom tržištu. kao i profita. Podloga za stvaranje paketa ponude preduzeća leži u upravljačkom procesu marketing aktivnosti. Marketing je taj koji doprinosi efikasnom ostvarenju čina razmjene kroz proces upravljanja sopstvenim instrumentima i tražnjom. Jednu stranu u činu razmene čine preduzeća. tržišnog učešća redukuju se troškovi za održavanje konkurentske pozicije. Dakle. marketing je proces kojim se kreira i omogućava razmjena. toliko je u mogućnosti da definiše i primjeni adekvatnu marketing strategiju kao način ostvarenja marketing ciljeva. a to intenzivira promjene u strukturi trgovine. Klasična asortimanska orijentacija zamjenjuje se potrošačkom (marketing) orijentacijom. Brojni su faktori 33 . Težište je na održavanju pozitivnog keš floua (tokova nova koji ulaze u preduzeće od prodaje robe.U fazi ubrzanog rasta težište se stavlja na širenje na nova tržišta i nove linije asortimana. Ne ulazi se u nove investicije. a drugu stranu čine takodje preduzeća. organizacije. Koliko dobro preduzeće poznaje potrebe i zahteve potrošača. Preduzeća se ovdje mogu susresti sa strategijom imitacije od strane konkurencije. organizacije. Istraživanja pokazuju da se životni vijek proizvoda trgovine stalno skraćuje. U fazi zrelosti dolazi i do stagnacije rasta tržišta i cjenovna konkurencija postaje vrlo izražena da bi se pridobila lojalnost potrošača. institucije ili pojedinci koji nude proizvode.

uslovili nastanak trgovinskog marketinga. Dvije grupe faktora posebno su imale značaj za razvoj marketinga i strategijskog upravljanja u trgovini. Radi se o strukturnim promjenama u industriji i intenzivnim socijalnim i ekonomskim promjenama.Tržišno učešće dobija sve veći značaj, pa su i tako orjenitisana trgovinska preduzeća sve snažnija i profitonosnija. U centru pažnje poslovne politike nekog preduzeća trebalo bi da se nalaze korisnici/klijenti. Ti ljudi, odnosno grupe tih ljudi, čine najčešće jedno krajnje heterogeno tržište. Uloga marketinga je u tome što vodi preduzeće ka tržištu ili određenom tržišnom segmentu na kome se oslikavaju želje (dovoljne za kratkoročnu orijentaciju) i stvarne potrebe (neophodne za dugoročnu orijentaciju) korisnika/kupaca. Značaj marketinških funkija u prvom redu se ispoljava u pravcu dovodjenja u kontakt proizvođača usluga i korisnika. Međutim, kontakt sam po sebi nije dovoljan. Cilj će biti ostvaren ako se obezbijedi trajna interakcija, tj. kada korisnik jednom uđe u ciklus da u njemu i ostane. Marketing koncept insistira na tome da se ciljevi preduzeća ostvaruju kroz identifikovanje i zadovoljavanje zahtjeva potrošača bolje od konkurencije, tj. da se profit ostvaruje kroz uvažavanje potrošača i kombinovanjem takve ponude (marketing mix), koja će biti atraktivnija od konkurentske. Marketing uspjesi, kao i poslovni uspjesi, mjere se time da li su vraćene investicije koje je menadžment uložio u planiranje, proizvodnju, promociju i prodaju ili ponudu. Kupovina/korišćenje određenog proizvoda i ponovna kupovina/korišćenje su najbolji pokazatelji marketinga i poslovnog uspjeha. Takvi pokazatelji su osnovni u marketingu kao menadžerskoj funkciji. Kada je riječ o marketing strategiji, ona obuhvata analizu i selekciju ciljnih tržišta (grupu potrošača na koje će se orijentisati), kao i kreiranje i održavanje adekvatnog marketing mix-a (proizvod, kanali distribucije, promocija i cijene), koji će najbolje zadovoljiti proizvođače.20 Instrumenti marketinga trgovinskih preduzeća su:

20

asortiman roba i politika nabavke
34

Dibb S.,Simkin L., Pride W. And Ferrell O., Marketing, Houghton Mifflin, 1991. str. 16

• • • • • •

cijena asortimana kvalitet proizvoda marketing logistika i politika plasmana -prodaja lokacija poslovna kultura komunikacijski miks

Ulogu proizvoda kao instrumenta marketinga u trgovini preuzima asortiman. Asortiman je bazični i dinamički instrument marketinga trgovine. Asortiman predstavlja skup roba koje trgovinsko preduzeće nudi na tržištu. U savremenim konkurentskim uslovima, veliku ulogu u pozicioniranju trgovinskih preduzeća na tržištu igra politika razvoja asortimana na konceptu trgovinske marke (sopstvena marka trgovine). Politika razvoja asortimana na konceptu trgovinske marke zahtijeva uvažavanje unikatnog i konstantnog kvaliteta asortimana, koji sa imidžom sopstvene marke gradi jedinstvenu tržišnu poziciju trgovinskog preduzeća. Takva tržišna pozicija je potvrdjena činjenicom da sve trgovinske kompanije sa poznatom visokokvalitetnom trgovinskom markom imaju visoko tržišno učešće na medjunarodnom nivou. Dakle, postoji direktna veza izmedju stepena koncentracije preduzeća, razvoja trgovinske marke i profitabilnosti poslovanja u cjelini. U trgovinskom marketingu pakovanje dobija promotivnu funkciju, posebno u sistemu samousluživanja i samoizbora kada stoji „oči u oči“ sa potrošačima. Prodajne usluge postaju neminovnost strategije pozicioniranja trgovinskih preduzeća, u čijem miksu značajnu ulogu preuzimaju primjedbe, sugestije, žalbe i reklamacije potrošača, kao i dostava robe u stan potrošača. Stoga, proces pozicioniranja na tržištu, tj. diferenciranja paketa ponude, uključuje slijedeće:

Identifikovanje područja za sticanje konkurentskih prednosti Izbor proizvoda Efektivnu promociju konkurentskih prednosti21


21

Kotler P., Marketing Management, Prentice Hall, 1988., str. 308

35

Da bi se preduzeće uspješno pozicioniralo na određenom tržištu, potrebno je napraviti marketing plan i konkurentsku strategiju:22 • • • Plan asortimana: koje su stope rasta postojećeg asortimana, treba li ih mijenjati, u smislu dodavanja novih ili izbacivanja postojećih proizvoda Plan cijena : koje su profitne marže na postojećim linijama asortimana, da li se povećavaju ili smanjuju, paritet u odnosu na konkurenciju i sl. Plan ekonomske propagande i promocije prodaje: analizirati ciljeve propagande i promocije, da li je marketing budžet dovoljan, kakve se aktivnosti na promociji sprovode i sl.

Plan distribucije i podrške prodaji: da li su nivoi usluga, kao što su garancije i servisi zadovoljavajući, kakvi su programi dostave, da li je kreditna prodaja efektivna-treba li je smanjivati ili povećavati itd.

Finansijski plan: kakve su profitne marže, prinos na sredstva, zarade po dionicama, koeficijent obrta i sl. Plan fizičkih usluga: da li su prostor, oprema, atmosfera i ambijent odgovarajući. Informacioni sistem: ključno pitanje je da li informacioni sistem obezbjeđuje relevantne informacije za donošenje operativnih odluka, da li funkcioniše sistem za praćenje konkurencije, da li se vodi statistika trgovine i sl.


Plan kadrova: da li preduzeće ima potrebne kadrove, da li su adekvatni rasponi u platama, postoji li plan dinamike zapošljavanja, obrazovanja kadrova, da li adekvatno funkcioniše saradnja između sindikata i menadžmenta i sl.

9. Formiranje cijena-kalkulacija Kalkulacija predstavlja proces određivanja prodajne cijene nekog proizvoda, odnosno metod utvrđivanja nabavne cijene robe, cijene koštanja robe i prodajne cijene robe. Kada se određena roba dostavi u preduzeće, na osnovu fakture dobavljača određena služba (najčešće je to odjeljenje u sastavu nabavne službe ili posebna služba kalkulacija, a u maloprodajnim objektima to rade šefovi prodajnih objekata) izrađuje
22

McGoldrick P.,Retail Marketing, McGraw Hill, London, 1990., str. 112-113

36

određuje kao procenat od nabavne cijene proizvoda. ali bez poreza 37 .) = Prodajna cijena robe sa porezom (veleprodajna ili maloprodajna cijena robe) Primjer obrasca kalkulacije 23 Proizvodna cijena je cijena u slučaju kada kupujemo robu direktno iz proizvodnje i predstavlja cijenu koštanja proizvoda na koju je dodata proizvodna marža 24 Marža se. najčešće. ili procenat od prodajne cijene. koji je predmet kontrole inspekcijskih organa. Kalkulacija predstavlja obavezni dokumenat. transport. jer preduzeće putem formiranja cijena direktno manipulacišu sa iznosom obaveze poreza prema državi.. osiguranje. . na osnovu kojeg će se odgovarajući objekat i odgovorno lice zadužiti. pretovar. Na taj način stvaramo novi dokument-kalkulaciju.. i finansijski i količinski. istovar. u skladu sa poslovnom politikom cijena preduzeća. Postupak kalkulacije Fakturna cijena robe + Zavisni troškovi nabavke = Nabavna cijena robe + Razlika u cijeni robe (marža) = Prodajna cijena robe bez poreza + Porez PDV stopa u BiH je 17% ( razlika između nabavne i prodajne cijene)24 (proizvođačka cijena ili veleprodajna)23 (utovar.kalkulaciju.

po raznim osnovama = Neto fakturna cijena Neto fakturna cijena: 38 .Fakturna cijena robe može biti: • • Bruto fakturna cijena Neto fakturna cijena Bruto fakturna cijena – Odobreni diskonti (popust koji prodavac daje kupcu.

Nabavna cijena robe predstavlja iznos uloženog kapitala u kupovinu jedinice robe. (prednosti: smanjenje troškova. ključ može biti po: težini ili vrijednosti). Osnovne vrste diskonta su:  količinski diskont. . Troškove može platiti i prodavac u zavisnosti od dogovora. istovar. iznos popusta zavisi od dana plaćanja)  diskont po osnovu plaćanja unapred Zavisni troškovi nabavke :utovar. neto fakturna cijena na dan isporuke (bruto fakturna cijena – diskont) i negotovinski  neto fakturna cijena na dan plaćanja (bruto fakturna cijena – gotovinski diskont).. nedostaci visoki troškovi skladištenja ukoliko se roba ne proda)  sezonski diskont.. (korekcija nabavne cene naniže)  gotovinski diskont (za prometno plaćanje. alociraju se putem ključa. Mogu biti:  direktni (ako se prevozi jedna vrsta robe) i  indirektni (ako se prevozi više vrsta robe. pretovar. transport. osiguranje. Nabavna cijena robe = cijena koštanja Trgovinska marža služi za nadoknadu: • • Čistih troškova prometa Stvaranja određene dobiti za trgovinsko preduzeće Načini formiranja trgovinske marže su : 39 .

a finansijski kao procenat u novčanom iznosu. Vrijedonosni rabat je rabat kojim prodavac umanjuje utvrdjenu vrijednost fakture za odredjeni procenat u zavisnosti od vrijednosti te iste fakture. Veličina rabata je u direktnoj vezi sa ostvarenim prometom i stimulativno djeluje na povećanje prometa i uspostavljanje odnosa lojalnosti od strane kupaca. a najčešće se primijenjuje za nove proizvode i proizvode čija je prodaja u stagnaciji.• • • Slobodno formiranje trgovinske marže Propisana trgovinska marža Rabat Prednosti slobodno formirane marže su : • • • Najadekvatnije odražava položaj proizvodnje na tržištu. Najčešće se odobrava vezujući se za količinu kupljene robe. po osnovu ostvarenog prometa na godišnjem nivou. Naturalno se izražava u fizičkim jedinicama robe. jer se formira pod uticajem i internih i eksternih faktora Trgovini se ne oduzima sloboda samostalnog formiranja marže Ne štiti trgovce sa visokim troškovima prometa Rabat predstavlja popust. koje prodavci odobravaju kupcima da bi ih stimulisali na kupovinu određene vrste. Rabat na kraju poslovne godine je popust koji prodavac odobrava kupcu naknadno. količine i vrijednosti robe. odnosno sniženje već utvrđene prodajne cijene. Rabat se može iskazati naturalno i vrijedonosno. Proizvodni rabat je vezan za kupovinu odredjenih proizvoda. Količinski rabat odobrava prodavac kupcu po osnovu količine kupljene robe svakog artikla ili grupe artikala. 40 .

Troškovi Troškovi su novčani izraz utrošaka elemenata proizvodnje. U praksi je veličina kasa-skonta od 2% do 5%. Stoga su troškovi. iz marže se podmiruju troškovi poslovanja. tj. troškovi rada i materijala u pripremnoj fazi procesa rada. i odobrava se za sve izdate račune u toku poslovne godine ili je vezana za odredjeni vremenski period. Otuda se njihova visina po jedinici proizvoda mijenja obrnuto srazmjerno promjenama obima proizvodnje u okviru uspostavljenog kapaciteta (što je veći obim proizvodnje fiksni troškovi opadaju po jedinici proizvoda). odnosno profit.grafikon 1. odnosno na poslovima 41 . važan dio za poslovanje preduzeća. troškovi sredstava za rad kada se amortizacija obračunava po vremenskom metodu. Samim time što su troškovi manji veći dio marže će ostajati za dobit. praćenje i aktivnosti usmjerene ka smanjenju troškova. Kao što smo već pomenuli. Troškovi su funkcija utrošaka elemenata proizvodnje i novčanih multiplikatora (cijene sredstava za proizvodnju i zarada za izvršeni rad). : troškovi zakupnine. jer nastaju kao izraz globalne pripreme proizvodnje.Prednosti rabata su : • • • Omogućava trgovini povećanje prodajnih cijena kroz visoke troškove prometa Niži nivo cijena nego kad ih maloprodaje formiraju Cijena jednog artikla je u svim prodajnim objektima ista Kasa-skonto je finansijski popust koji prodavac odobrava kupcu u slučaju plaćanja u odredjenom roku ili odmah po isporučenoj robi. njihovo planiranje. Svi ovi troškovi odlikuju se nepromjenljivošću svoje visine u funkciji dinamike obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta. Npr. Možemo ih grupisati u dvije osnovne grupe : • Fiksne . racionalno stvaranje troškova.koji se ne mijenjaju u zavisnosti od obima proizvodnje (poslovanja) Visina fiksnih troškova uslovljena je veličinom uspostavljenog kapaciteta i ne mijenja se u dinamici njegovog korišćenja.

5 0. troškovi radne snage na poslovima izrade proizvoda. Za razliku od fiksnih.7 0. rashlađivanja i grijanja. U slučaju da nema proizvodnje. redovno investiciono održavanje osnovnih sredstava i drugi. razrade tehnološkog procesa i sl. uglavnom transportnih sredstava jedinici proizvoda (jer su uzrokovani proizvodnjom) –grafikon 2..3 0. troškove sredstava za rad. troškovi sredstava za rad kada se amortizacija obračunava po funkcionalnom metodu. kamate.8 0. 300 200 100 uslovima Tπq funkcionalne amortizacije i dr. Npr.9 1. : troškovi osnovnog materijala.0 0 Q • Varijabilne-koji se mijenjaju u zavisnosti od obima proizvodnje (poslovanja) Ovi troškovi se javljaju sa svakom novom proizvedenom jedinicom proizvoda.generalnog direktora. troškovi pomoćnog materijala i energije.2 0. varijabilni troškovi se ne mijenaju po Grafikon 2: Dinamika varijabilnih troškova po jedinici proizvoda Tπq 0 100 200 300 400 500 600 42 Q .4 0. nema ni varijabilnih troškova. troškovi rasvjete. članova upravnog odbora. Grafikon 1 : Dinamika fiksnih troškovi po jedinici proizvoda 800 700 600 500 400 300 200 100 Tφq 0.konstrukcije proizvoda. troškovi rada najviših rukovodilaca u preduzeću .6 0.1 0.

Ostali kriteriji klasifikovanja troškove su prema: • elementima proizvodnje: troškovi materijala, troškovi sredstava za rad i troškovi radne snage

mjestima nastanka: troškovi izrade (troškovi izrade nastaju na radnim mjestima izrade proizvoda) i tzv. režijski troškovi (obuhvataju sve ostale troškove i oni nastaju na rukovodilačkim radnim mjestima u proizvodnji i svim, izvršnim i rukovodilačkim radnim mjestima, izvan proizvodnje - u pripremi proizvodnje, u komercijalnoj službi, finansijskoj službi, službi kontrole i sl.)

načinu prenošenja na nosioce: pojedinačni (nastaju u vezi sa izradom određenog proizvoda ili pružanja određene usluge i pojedinačno su vezani za taj proizvod ili uslugu) i zajednički (nastaju zajedničkim trošenjem elemenata proizvodnje radi proizvodnje većeg broja proizvoda). Prema metodama prenošenja na nosioce troškovi se dijele na: direktne (mogu se neposredno po nastanku prenijeti na pojedinačne nosioce)25 i indirektne (ubrajaju se troškovi koji se u trenutku nastanka ne mogu direktno vezati za pojedinačne nosioce).

25

Primjer su : troškovi osnovnog materijala, troškovi pomoćnog materijala, troškovi radne snage na poslovima izrade itd.

43

Troškovi poslovanja se se utvrđuju finansijskim planom. Troškovi se planiraju finansijskim planom, a utvrđuju obračunom (mjesečnim, kvartalnim, godišnjim ili u nekom drugom periodu). Analiza troškova je značajna stavka poslovanja svakog preduzeća, jer svaka promjena u troškovima se direktno odražava na konačni rezultat poslovanja. Stoga je važan segment izrada finansijskog plana, kojim se utvrđuje:
 prosječna stopa profita kao odnos između planiranog profita i planiranog

prometa po po prodajnim cijenama bez poreza i  prosječna stopa razlike u ceni kao odnos između planirane razlike u ceni i planiranog prometa po prodajnim cijenama bez poreza.
 učešće pojedinih troškova u ukupnim troškovima  učešće troškova u odnosu na prihode itd.

10. Politika cijena u trgovinskim preduzećima Strategijskim pristupom kroz cijene, a i putem ostalih elemenata uvijek se mora voditi računa da u savremenim turbulentnim uslovima poslovanja, svako zadržavanje na jednom nivou predstavlja stagnaciju i neminovno vodi ka neuspjehu. Savremeni uslovi zahtijevaju nužnost stalne promjene asortimana, dizajna, proširenja dodatnih usluga kupcima, podizanje kvaliteta proizvoda, odnosa sa kupcima i dobavljačima i sl. Cijena predstavlja kvantitativni izraz vrijednosti proizvoda, tj., iznos novca kojeg kupac plaća kao protiv vrijednost za kupljeni proizvod. Uticaj cijene na dobit preduzeća je direktan, pa je stoga cijena najdinamičniji instrument marketinga. Trgovci se, uglavnom, susreću sa tri osnovna problema prilikom formiranja cijena:
• • •

kako odrediti prve cijene za neki proizvod, kako izvršiti modifikaciju cijene u vremenu i prostoru, kako inicirati i kako reagovati na promjene cijene.

44

Cjenovne strategije predstavljaju načine ostvarivanja ciljeva cjenovnog pozicioniranja. Osnovni ciljevi su :
• • • •

pokriti troškove i ostvariti zaradu, ostvariti, održati i proširiti željeno tržišno učešće, odgovoriti na izazove konkurencije. postići ekonomsku snagu i tržišni uticaj da bismo ostvarili rast i razvoj preduzeća.

Postoje četiri cjenovne strategije:
• • • •

strategija troškovno orijentisanih cijena, strategija tržišno orijentisanih cijena, strategija konkurentski orijentisanih cijena, strategija transnacionalnih cijena.

Biti jeftiniji, ne povlači nužno za sobom 'biti konkurentniji', odnosno niže cijene od konkurencije nisu dovoljna pretpostavka za uspjeh. disproporcije sposobnosti.27 između potreba i zahtjeva potrošača i Značaj cjenovne njihove platežne konkurencije se, tradicionalno, naglašava zbog elastičnosti tražnje26, kao i

Efekti cjenovne konkurencije neće postići željeni efekat, ako izostanu adekvatni necjenovni elementi ponude, kao što su: kvalitet proizvoda, dizajn, fleksibilnost proizvoda, poslijeprodajni servis, rokovi isporuke i ostali oblici marketing podrške. Po pravilu, konkurentska cijena je važna za jednostavne proizvode i u manje razvijenim zemljama, dok je tražnja za skupljim i sofisticiranim varijantama proizvoda veća na razvijenim tržištima.
26

Elastičnost tražnje pokazuje kako se mijenja tražnja za nekom robom, ako dođe do promjene cijene te robe, a mjeri se koeficijentom elastičnosti, Et=procenat promjene tražnje/procenat promjene cijene
27

Rakita B., Međunarodni marketing, Ekonomski fakultet Beograd, 2003., str. 233

45

str. a visoke cijene će predstavljati strategiju precijenjivanja proizvoda. 1989.. Ako je situacija niskog kvaliteta proizvoda. za inovacijske proizvode. a visoke cijene to predstavlja strategiju obmane koja će se. Neke od vrsta cijena su : 46 . gdje putem cjenovne konkurentnosti preduzeće želi zauzeti poziciju na određenom tržištu. Upravljanje marketingom 2. a srednji kvalitet uz srednju cijenu će dovesti do strategije prosječnosti. a nisku cijenu. naravno. odnosno maksimizaciju odnosta upotrebne vrijednosti i cijene datog proizvoda. moći održati samo u kratkom roku. kao i za proizvode za koje je puno značajniji kvalitet proizvoda za kupce nego cijena. Informator. Odnos između visokog nivoa kvaliteta.542 Analizirajući prethodnu tabelu. a nizak nivo kvaliteta uz nisku cijenu govori o slaboj protivvrijednosti proizvoda. Zagreb.Marketing-mix na osnovi cijena-kvalitet proizvoda K V Visok Visoka Strategija cijene iznad nominalne C I J E N A Srednja Niska Strategija Strategija penetracije najveće protivrijednosti Srednji Strategija precijenjivanja Strategija prosječnosti Strategija primjerena protivvrijednosti Nizak Strategija obmane Strategija borax Strategija slabe protivvrijednosti A L I T E T Izvor: Kotler Filip. Kombinacija srednjeg kvaliteta. a srednja cijena je strategija veće cijene od realne. Npr. Kombinacija visokog kvaliteta. a niske cijene pruža kupcu najveću korist. a srednje cijene predstavlja strategiju probijanja na novo tržište. Nizak kvalitet. Strategija primjerene protivvrijednosti je kada imamo srednji kvalitet proizvoda. dolazimo do raznih varijanti kombinacije odnosa kvaliteta i cijena. kombinacija visokog kvaliteta i visoke cijene predstavlja strategiju cijene iznad nominalne koja se koristi npr.

netržišne cijene su cijene gdje tržište ne igra regulatornu ulogu. Npr. ili postojećeg proizvoda na novom tržištu.• • • • promotivne: kada je cijena niža od tržišne. Koriste se za proboj na strana tržišta i u suprotnosti su sa međunarodnom regulativom. na nivou izjednačavanja ponude i tražnje. monopolske cijene. cijene u vanrednim okolnostima isl. uslijed promocije novog proizvoda. Tokovi trgovinskog procesa i dokumentacija u trgovinskom procesu Tok proizvoda u trgovinskom lancu je slijedeći: Proizvodnja Proizvodnja Veleprodaja Maloprodaja ili direktno proizvodnja-maloprodaja Proizvodnja Maloprodaja 47 . 11. damping cijene su cijene na stranom tržištu koje su niže od cijena datog proizvoda na tržištu u zemlji porijekla. tržišna cijena je cijena koja je rezultat djelovanja tržišnog mehanizma.

kao i veleprodaju i maloprodaju. faktura (isporuka robe i slanje fakture kupcu). • • • • Protok dokumentacije u veleprodaji 48 . Robna dokumentacija Najvažniji robni dokumenti: • trebovanje (nabavnom odjeljenju). odnosno situacija da jedno preduzeće ima sopstvenu proizvodnju. Stoga se roba iz proizvodnje direktno šalje u sopstvene maloprodajne objekte. porudžbina (isporuka robe) . zapisnik o prijemu robe i odobrenje fakture.U savremenim uslovima sve je češća horizontalna diversifikacija. a veleprodaja se bavi prodajom drugom pravnim subjektima.

šljunak i sl. Nakon pregleda robe (kontrola po količinama. pijesak. formira se komisija koja ispunjava Zapisnik o utvrđenim viškovima ili manjkovima i dostavlja ga službi nabave. 28 Pojmovi koji se još mogu pojaviti prilikom nabavke robe i njenog prijema u skladište su : kalo-gubitak na težini nastao stajanjem ili transportom. U slučaju da se pojavi višak ili manjak. izdaje se kupcima za kupljenu robu iz skladišta veleprodajeje. pravnim subjektima koja se bave daljom prodajom. U maloprodajnom objektu trgovac prima robu. Račun sadrži količine i VP cijene po jedinici proizvoda. Ako kvalitet ne odgovara ugovorenom obavještava se služba nabave. kao i po kvalitetu naručene robe) i napravljene prijemne kalkulacije. lom-mehaničko oštećenje robe nastalo transportom ili manipulacijom . po prijemu robe. Pod kvalitetnim prijemom robe podrazumijevamo kontrolu ugovorenog ili standardnog kvaliteta robe. a spornu robu tretira po dogovoru sa dobavljačem. koja informiše dobavljača.• Prijemna kalkulacija: sastavlja je određena služba zadužena za kalkulacije. tj. ) 49 . rastur – nestanak dijela rastresirite robe (npr. na osnovu fakture dobavljača. 28 • Interna otpremnica je dokumenat kojim se roba šalje unutar istog preduzeća. tj. zadužuje. roba po internoj otpremnici se šalje u skladište veleprodaje ili direktno u maloprodajni objekat. Skladištar prima robu u skladište veleprodaje. • Račun-otpremnica. u odnosu na kalkulaciju.

internom otpremnicom će se dopremiti roba u MP objekat.• Ako preduzeće ima sopstvenu maloprodaju. Zaštita prava potrošača Potrošač je osoba koja kupuje (konzumira. odakle će se isporučiti kupcima maloprodaje putem računa – fiskalnog računa. Pravo zaštite potrošača važno je zato što se njime štiti svakog pojedinca. troši) proizvode i usluge. Pravo zaštite potrošača sastoji se od pravnih pravila za zaštitu njihova zdravlja i sigurnosti te njihovih ekonomskih interesa. Dakle. cijenu. Fiskalni račun sadrži količinu. Protok dokumentacije u trgovini na malo 12. ukupnu vrijednost i iznos PDV-a. potrošači posjeduju finansijska sredstva koja će utrošiti na proizvod ili uslugu koja im najviše odgovara (cijenom ili kvalitetom). a najčešće se regulišu Zakonom o zaštiti potrošača. 50 .

a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zaštita potrošača ne koristi samo potrošačima. 4.Jedno od zajedničkih obilježja razvijenih zemalja je i zaštita potrošača. kojim se preuzimaju evropske norme ponašanja na tržištu. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. godine. kao i štititi njihova prava. U Sjedinjenim Američkim Državama donijet je Zakon o zaštiti potrošača 1972. a koja se sastoji od prava na zaštitu ekonomskih interesa. evropske države koje su potpisnice Rimskih ugovora donose Evropsku povelju o informisanju i zaštiti potrošača sa programom potrošačkih prava. održanoj 14. sjednici Predstavničkog doma. Zlatno pravilo trgovanja glasi da se zadovoljan potrošač uvijek vraća. koji je temeljni zakon i stupio je na snagu 12. na 74. prava na zaštitu od opasnosti za život. zakoni svim trgovcima usmjerenim na potrošače nameću iste obaveze. inicirala je Generalna skupština Ujedinjenih nacija koja je donijela Rezoluciju broj 39/248 iz 1985. februara 2006. prava na predstavljanje u organima koja se bave rješavanjem pitanja o stvarima od interesa za potrošače. prava na pravnu zaštitu. zdravlje i imovinu prilikom sticanja proizvoda i usluga na tržištu. prava na informisanje i poduku potrošača i prava na udruživanje sa svrhom zaštite njihovih interesa. nego i trgovcima. Ovaj Zakon je jedan od propisa kojim je započeo postupak implementacije direktiva EU s područja zaštite potrošača u pravni sistem BiH. godine. koja sadrži smjernice o zaštiti potrošača i kojom se potiču zemlje članice na zaštitu prava potrošača. godine. Na osnovu člana IV. Sistem zaštite potrošača jedan je od uslova za punopravno članstvo BiH u Evropskoj uniji. aprila 2006. U BIH je provođenje ove zaštite uređeno ''Zakonom o zaštiti potrošača u BiH’’. Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje među trgovcima. Pravila o zaštiti potrošača štite pojedine trgovce od nelojalne konkurencije drugih trgovaca. Uređivanje ovog područja i razvoj institucija koje će potrošače izvještavati i podučavati. Njome se vraća povjerenje potrošača u tržište. 51 . Krajem 1973.

usvojila je ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI29 Neki od osnovnih članova Zakona su: Član 1. (8) Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. korišten ili prepravljen. (7) Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti. februara 2006. (9) Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina.godine. i na 54. u toku komercijalne djelatnosti.fuzip. uključujući I poljoprivredne proizvode. stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva. sjednici Doma naroda. bez obzira da li će biti plaćen ili ne. On obuhvata sve vrste proizvoda. (1) Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini uređuje odnose između potrošača. 29 Tekst Zakona se može pogledati na www. (10) Usluga je svaka djelatnost namijenjena da bude ponuđena potrošačima.pdf 52 . Član 3. isporučen. i bez obzira da li je nov. održanoj 21.ba/doc/zakoni/ZAKON%20Zastita%20potrosaca %20BIH. b) pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača. namijenjen potrošačima ili je vjerovatno da će ga koristiti potrošači. c) pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja. Osnovna prava potrošača su: a) pravo pristupa osnovnim robama i uslugama.gov. godine. (3) Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje. proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine.

b) daje savjete i druge vrste pomoći za ostvarivanje prava potrošača. udruženje potrošača u BiH: a) brine o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača. Činjenica je. dobavljača i davaoca usluga. c) informiše potrošače o cijenama. davatelja usluga i proizvođača. h) pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini. cijene prehrambenih proizvoda. uporedna ispitivanja kvaliteta. kako je veoma mali broj građana-potrošača u dovoljnoj mjeri informisan o svojim zakonskim pravima. zaštite okoline i o rezultatima informišu javnost. a što istovremeno doprinosi razvoju privrede i ostvarivanju ciljeva i zadataka utvrđenih Zakonom o zaštiti potrošača i BiH. uspostavljanje sistema institucija zaštite potrošača. što je razlog je čestog kršenja osnovnih prava potrošača i zakona kojima se u BiH uređuje područje zaštite potrošača. organizuje. ostvarivanje i zaštita osnovnih prava i interesa potrošača. Stoga se osnivaju udruženja za zaštitu interesa potrošača.d) pravo na informiranost. u saradnji s Ministarstvom. uvoznika. 53 . ravnopravna partnerska saradnja svih nosioca zaštite potrošača u BiH u skladu sa standardima EU. a slična ocjena vrijedi i za značajan dio trgovaca. d) po potrebi. Primarni cilj dosljednog provođenja propisa o zaštiti potrošača je unaprijeđenje kvaliteta života svih građana. e) pravo na izbor. kvalitetu. f) pravo da bude saslušan i zastupan. g) pravo na naknadu štete i kompenzaciju. Brčko Distrikta BiH ili nadležnim organima inspekcije. UZP entiteta. U okviru svojih nadležnosti. uticaja na zdravlje. kontroli i sigurnosti proizvoda i usluga koji se nalaze ili će se naći na tržištu. koja osnivaju potrošači radi predstavljanja i zaštite svojih prava i moraju djelovati nezavisno od trgovaca.

13. juna 2005. Tržište proizvoda obuhvata sve proizvode koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenljivim. inspekcijama. i na sjednici Zastupničkog doma. uslove prodaje i cijene. a) Ustava Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda. Mjerodavno tržište. u smislu ovoga Zakona. mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije. način upotrebe. f) sarađuje sa svim nadležnim organima. juna 2005. propisana obaveza zaštite potrošača”. određuje se kao tržište određenih proizvoda koji su predmetom obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području.e) nadležnim organima dostavljaju informacije za utvrđivanje odgovornosti trgovca ili davaoca usluga koji prodaju proizvode ili pružaju usluge koji ne odgovaraju propisanim uslovima u pogledu sigurnosti i kvaliteta. te u zastupanju potrošačkih interesa. pod prihvatljivim uslovima. održanoj 29. 54 . u skadu sa Zakonom. uobičajenu namjenu. djelokrug i način rada Konkurencijskog vijeća na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u Bosni i Hercegovini. udruženjima potrošača i drugim subjektima u Bosni i Hercegovini kojima je.propisi o zaštiti prava od konkurencije Na temelju člana IV. koje posredno ili neposredno sudjeluju u prometu roba i usluga i koja svojim djelovanjem sprečavaju. imajući u vidu : kvalitet. usvojila je ‘’Zakon o konkurenciji’’. Zakon se primijenjuje na sve pravne i fizičke osobe. ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju na cijelome teritoriju Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu tržišta. Ovim se Zakonom uređuju: pravila. Nezavisna potrošačka udruženja imaju jedinstvenu ulogu u identificiranju koherentnom izražavanju problema s kojima se potrošači susreću. Zaštita prava ponuđača. održanoj 29. 4.

u svakom slučaju određeni vid ograničavanja konkurencije i protekcionizam države. Propisi vezani za unutrašnju trgovinu BiH 55 .Zakonom se regulišu prava i obaveze učesnika na tržištu na strani ponude. onda se ovakvo ponašanje i kod nas može opravdati. Ova odluka donesena je nedavno na nivou BiH. onda polovina zaposlenih moraju biti građani BiH. monopola. kao i predviđene kazne za kršenje ovog Zakona. Trgovina u uslovima krize-kratkoročna perspektiva U cilju zaštite domaće privrede od uticaja inostrane konkurencije u postupku javnih nabavki prednost će imati domaće kompanije u odnosu na inostrane ponuđače. može uništiti domaća preduzeća. pravila koncentracije. pogotovo u uslovima krize. Povlašćen položaj u odnosu na inostrane ponuđače imaju domaće firme koje su registrovane i locirane u BiH. Ovakvu praksu primjenjuju mnoge razvijene zemlje. onda i ostali na to moraju da odgovore protekcionizmom. Inostrana konkurencija. a prednost domaćim kompanijama davaće se na taj način što će se prilikom obračuna cijena ponuda na tenderima javnih organa umanjiti cijene domaćih ponuda do deset odsto. Ovo je. Ova preduzeća moraju imati najmanje polovinu robe ponuđene na tenderu porijeklom iz BiH. a ako se radi o uslugama. 14. ako niko ne štiti domaću proizvodnju. ali ako vodeće zemlje svijeta mogu uvesti veoma oštar protekcionizam. S obzirom na način na koji najrazvijenije zemlje štite domaće proizvođače i preduzeća. a ekonomisti ovo objašnjavaju činjenicom da ekonomska situacija kod nas ukazuje na to da je i našoj privredi i poslovnom sektoru potrebna pomoć države.

otpremnice. čije cijene država ima pravo regulisati 31 56 . njima robu prodaje. dužan je da vodi trgovačku knjigu koja sadrži podatke o nabavci i prodaji robe i da osigura uvid u dokumentaciju na osnovu koje se vodi evidencija.Zakoni o trgovini se donose na entitetskim nivoima. kaznene odredbe. Pod pojmom trgovine smatraju se kupovina i prodaja robe i obavljanje trgovinskih usluga. 30 Ovim zakonima se uređuju uslovi za obavljanje trgovine i oblici trgovine. Trgovina se obavlja slobodno pod jednakim uslovima za sve trgovce u skladu sa zakonom. trgovačka evidencija. Roba koja se stavlja u promet mora biti u skladu sa standardima. privremene mjere ograničenja tržišta. nadzor. Oblici trgovine su: • • • trgovina na veliko trgovina na malo pružanje trgovinskih usluga Trgovci i proizvođači formiraju cijene robe i usluga slobodno prema uslovima tržišta. uslovi za obavljanje trgovinskih usluga. Trgovac na malo. tehničkim normativima i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uslov za njihovo stavljanje u promet. načelima lojalne konkurencije i trgovačkim pravilima. Riječ je o cijenama osnovnih životnih namirnica. Trgovac je dužan da vodi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima. način obrazovanja cijena. a njome se mogu baviti pravna lica i fizička lica (preduzetnici) koja su registrovana za obavljanje te djelatnosti. narušavanje konkurencije. prijemnice i drugih dokumenata. ako nije drugačije regulisani posebnim propisom. Cijena robe koja se stavlja u promet iskazuje se obavezno u domaćoj valuti. stoga postoji Zakona o trgovini RS. Evidencija o nabavci robe vodi se hronološki na osnovu računa. 30 31 Trgovac je dužan da formira cijene robe u prometu putem kalkulacija i da na osnovu njih istakne cijene za svaku robu i da po Cjelokupni tekstovi zakona se mogu pogledati u službenim glasnicima. zabrana ograničavanja tržišta. kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovine. kao i Zakon o trgovini FBiH.

paragon-bloka ili na drugi način koji osigurava podatke o vrijednosti prodate robe. Profitabilnost i finansijski rast predstavljaju osnovni preduslov uspješnog menadžmenta u trgovini. akcionara ili zaposlenih. vrsta roba ili usluga. finansijska strategija najčešće nije posebno formalizovana kroz poslovna dokumenta. Ono što je krv za čovječji organizam to su finansije za preduzeće. Dakle. državi i slično. zaposlenima. Ali. budući da ukoliko se ne postižu finansijski ciljevi sadržani u ostvarivanju profita poslovanje trgovinskog preduzeća postaje besmisleno. Finansije su sastavni dio svakog dijela poslovanja preduzeća. kako najviših upravljačkih lica i organa tako i nižih nivoa upravljanja. Imajući u 57 . Bez finansija preduzeće ne može da otpočne sa radom. Finansijski pokazatelji su instrumenti po kojima se vidi kvalitet ukupnog upravljanja. svako preduzeće u oblasti trgovine treba da posjeduje finansijsku strategiju. bez finansija preduzeće ne može da plaća obaveze prema dobavljačima. bez finansija preduzeće ne može da nabavlja robu ili usluge. Finansijska strategija i finansijski pokazatelji Trgovinska preduzeća u svojoj strategiji upravljanja oslanjaju se na tržišnu i finansijsku strategiju. tržišna strategija mora uvijek biti praćena finansijskom strategijom. vlasnicima-akcionarima. odnosno oni pokazuju da li su sveukupne poslovne odluke dale očekivane pozitivne rezultate. Finansijski pokazatelji pokazuju kako preduzeće posluje. Zbog toga i odluke menadžmenta u oblasti finansija predstavljaju sastavni dio trgovinskih strategija. II DIO : POSLOVANJE TRGOVINSKOG PREDUZEĆA 1.Evidencija o prodaji robe vodi se na osnovu računa. Finansijski pokazatelji su predmet interesovanja. Tržišna strategija obuhvata aktivnosti na učešću i proširenju na tržištima uz stalno povećavanje asortimana. trake registar kase. Često se kaže da finansije čine krvotok preduzeća. finansijka strategija je vidljiva iz planova ostvarivanja ukupnih prihoda i profita. Za razliku od tržišne strategije koja je često formalizovana u poslovnim dokumentima preduzeća. Međutim.

obim zaliha. ono onda stagnira. Zbog toga je svaka odluka menadžmenta u funkciji ostvarivanja profita. U savremenoj tržišnoj privredi ukoliko preduzeće ne napreduje. isto tako finansijska strategija koja predviđa ostvarenje visoke stope profita (što je ispravna strategija). Finansijska strategija treba da obezbijedi profitabilnost preduzeća. veličinu imovine. i da marketinška funkcija takođe pripada menadžmentu. finansijska i marketinška funkcija su u potpunoj kauzalnoj vezi i u potpunoj komplementarnosti. Dakle. plaćanje dospjelih dugova-dobavljači i krediti. U savremenim uslovima finansijska funkcija mora biti usmjerena na stalni rast i razvoj. razne vrste troškova i izdataka. menadžment preduzeća je uvijek zadužen i za marketinšku funkciju. Zašto su ove dvije funkcije u visokom stepenu međuzavisnosti? Najprije zato što jednim dijelom pripadaju upravljačkoj funkciji. Slijedstveno činjenici da finansijska funkcija pripada menadžmentu. Finansijska strategija mora biti istovremeno usmjerena na više pravaca kao što su: obim prodaje. odnosno finansijskom strategijom predstavlja promašaj i daje negativne rezultate. Ciljna funkcija svakog preduzeća. Svi navedeni zadaci i ciljevi finansijske funkcije proizilaze i zavise od marketinških ciljeva i marketinške funkcije koja je u njenoj potpunoj korelaciji i komplemantarnisti. a zatim što najbolja marketing strategija koja nije praćena finansijama. proizilazi da se ove funkcije nalaze u visokoj međuzavisnosti i kompelementarnosti. Ali profit se najčešće utvrđuje na kraju poslovne godine.vidu takvu karakteristku finansija gotovo svaka odluka upravljačkog mehanizama ima za posljedicu neku promjenu u finansijama. Iako svako ozbiljno preduzeće treba da ima posebnu marketing funkciju. pa i trgovinskog je maksimizacija profita. veličina investicija. Stoga se postavlja pitanje u kakvoj su međusobnoj vezi marketinška i finansijska funkcija. Svi ovi pravci moraju biti dinamički finansijski obezbijeđeni sa osnovnim ciljem ostvarivanja tekuće likvidnosti i profitabilnosti. Savremena tržišna privreda praktično ne poznaje poziciju u kojoj preduzeće posluje u nekoj pravolinijskoj ravnoteži. veličinu profita. Menadžment preduzeća svakodnevno donosi odluke koje su 58 . ako nije podržana odgovarajućom marketing strategijom neće dati odgovarajuće rezultate.

u funkciji ostvarivanja profita. odnosno realizovati samo uz primjenu odgovarajućih i ne bilo kakvih programa. a u tom smislu finansijska 59 . Kombinacijom ciljeva i programa postižu se različiti modeli profitabilnosti. Upravljanje ovim područjima podrazumjeva uvažavanje njihove međusobne visoke korelacije i međuzavisnosti. ali i to da jedna vrsta odluke u jednom trenutku ne znači da se ista vrsta odluke može donijeti i u drugom trenutku u približno isim uslovima. Menadžment preduzeća svakodnevno. dok se istovremeno realizacijom odeđenih programa realiziju odgovarajući ciljevi i to ne bilo koji. svaka odluka ne mora posljedično imati za cilj profit. Potrebno je naglasiti da donošenje odluke iz bilo kojeg navedenog područja pretpostavlja određene analize i procjene efekata na sva tri područja. Finansijski ciljevi se obezbjeđuju putem realizacije finansijskih programa. Ali ukupnost i rezultati svih odluka treba da imaju za rezultat profit. Šta je sadržaj finansijske strategije ? Kao i svaka druga strategija i finansijska strategija ima svoje ciljeve i programe. Finansijski ciljevi i finansijski programi su međuzavisni i imaju visoki stepen korelacije. a nekad i više puta dnevno donosi odluke iz oblasti sva tri navedena područja i mora voditi računa kakav će one uticaj imati na sva tri područja istovremeno. Šta su ciljevi finansijske strategije ? U organizacijskom smislu osnovni ciljevi finansijske funkcije su sadržani u zahtjevu da trgovinsko preduzeće može da profitabilno funkcioniše. Međutim. 2) u pravljane poslovnim sredstvima i njihovim obrtom i 3) upravljane izvorima kapitala i stepenom zaduženosti. Određeni ciljevi se mogu postići. Izabrani model profitabilnosti (koji se dobije različitim kombinacijama ciljeva i programa) posljedica je odluka iz tri područja upravljanja preduzećem i to: 1) upravljanjem profitom i maržom.

da se prodaja i naplata obavlja u planiranoj dinamici. kao mjera profitabilnosti može se mjeriti na različite načine. da posjeduje tržište. 60 . Zbog toga se ovaj indikator može transformisati u dva različita indikatora: Neto profit Prinos na ukupna ulaganja = ---------------------------------------------Ukupna ulaganja (investirani kapital) (2) Neto profit Prinos na sopstvena ulaganja = ---------------------------------------------Ulaganja iz sopstvenih izvora (3) 32 Lovreta S. Ekonomski fakultet Beograd.. da funkcioniše tržište kapitala itd. Profit. Trgovinski menadžment.. da posjeduje dovoljno zaliha. 2000.193. Tako se profit se može mjeriti kao neto profit posle odbitka poreza ili kao prinos na investicije. Prinos na investicije je indikator koji se izražava na slijedeći način32: Neto profit Prinos na investicije = -------------------------------Investirana sredstva (kapital) (1) Ovaj indikator se može posmatrati kao odnos neto profita i ukupnih ulaganja i ulaganja iz sopstvenih izvora..str. da su cijene konkurentne.funkcija mora da obezbijedi uslove za profitabilno poslovanje. Profitabilno poslovanje podrazumijeva da preduzeće ima dovoljno imovine. da ima niske troškove i male izdatke.

194. pozajmice od poslovnih partnetra. 61 . s obzirom na različitu stopu zaduženosti. svi navedeni indikatori su u međusobnoj korelaciji i međuzavisnosti. Između ovih indikatora postoji visok stepen međuzavisnosti. Međutim. Trgovinski menadžment. 2000. Ekonomski fakultet Beograd. Naime.. Ta međuzavisnost može se pokazati na slijedeći način: Prinos na sopstvena ulaganja = Prinos na ukupna ulaganja x Leverage (mjera zaduženosti).. U cilju kvalitetne ocijene stepena profitabilnosti i donošenja ispravnih odluka za dalje poslovanje neophodno je posmatati više indikatora. kod izrade finansijskog programa potrebno je voditi računa o nekoliko indikatora kao što su: 1) neto profitna stopa.Ovi pokazatelji su praktično nezaobilazni. 2. Finansijski program Kao što je već istaknuto postojeća međuzavisnost između finasijskih ciljeva i finansijskog programa najjasnije se vidi kod izrade i realizacije finansijskog programa. 33 Lovreta S. Neto profit Neto profit Ukupna ulaganja --------------------------------------.(3) = ---------------------------. zajednička ulaganja i slično).(2) x --------------------------------Ulaganja iz sopstvenih izvora Ukupna ulaganja Ulaganja iz sopstvenih izvora Leveridž (Leverage)33 odnos pokazuje koliko na jednu novčanu jedinicu ulaganja iz sopstvenih izvora treba obezbijediti novčanih jedinica iz tuđih sredstava (bankarski krediti. str. Iz navedenih relacija vidljivo je da se profitabilnost trgovinskog preduzeća može izražavati na različite načine. ako se analizira profitabilnost trgovačkog preduzeća.

angažovanog kapitala iz sopstvenih izvora. odnosno trgovinsko preduzeće ima mogućnost redovnog izmirenja dospjelih obaveza ono spada u red uspješnih preduzeća. iznos troškova i izdataka i iznos neto profita. U analizi finansijskog programa svaki od navedenih indikatora se posebno razmatra jer svaki od njih govori o profitabilnosti samo sa drugog aspekta. koji u stvari predstavljaju cjelinu odnosa u sistemu profitabilnosti preduzeća. 3. Između navedenih indikatora postoji visok stepen međuzavisnosti. podrazumijeva korištenje i drugih brojnih indikatora. Navedeni indikatori su rezultat više različitih varijabli koje čine ključna područja za donošenje finansijskih odluka trgovinskog preduzeća. Koeficijent obrta utvrđuje se odnosom obima prometa i ukupno angažovanih sredstava (kapitala). Ukoliko je ona veća i ukoliko je porez na profit veći uspješnost poslovanja preduzeća je veća. Međutim.kompanija. Likvidnost: Po likvidnošću se podrazumijeva mogućnost redovnog izmirenja dospjelih obaveza. kao mjera uspješnosti osnovni indikator je veličina profita. Ukoliko kompanija. Koji su to indikatori koji služe za analizu finansijskog poslovanja: 1. Leveridž se utvrđuje na osnovu ukupno angažovanog kapitala.2) koeficijent obrta ukupno angažovanih poslovnih sredstava. sam indikator likvidnosti nije dovoljan da pokaže kolika je uspješnost i da li postoji uošte uspješnost u poslovanju trgovinskih 62 . Ostali finansijski indikatori Analiza uspješnosti rada trgovinskog i drugog preduzeća. 3) leveridž odnos ili mjera zaduženosti. Međutim. Da bi se utvrdila neto profitna stopa potrebno je utvrditi neto obim prodaje (prihodi prodaje umanjeni za porez i takse). Postoje i drugi aspekti posmatranja profitabilnosti preduzeća. On što je važno jeste to da se oni ne smiju posmatrati izolovano već se oni posmatraju u međusobnoj korelaciji. On uvijek pokazuje da li je preduzeće uspješno ili neuspješno poslovalo. pored navedenih indikatora. Pojedini vlasnici i menadžeri profitabilnost posmatraju kroz osnovicu i iznos plaćenog poreza na profit.

Ako se likvidnost kreira iz ostvarenih prihoda. proizvodni može biti stalni – fiksni.(sredstva za rad) i opticajni ili cirkulirajući (radna snaga i predmeti rada). U opštem smislu pod obrtom kapitala se podrazumijeva jedan ekonomski krug iz neprekidnog kruženja kapitala koji se stalno ponavlja. u tom slučaju potrebno je utvrditi da li se iz poslovanja mogu vraćati pozajmljena sredstva u rokovima i sa kamatom koja je ugovorena i da se pri tom i dalje ostvaruje određeni profit. Ako je angažovani kapital jednak ukupnoj neto aktivi onda je obrt kapitala jednak obimu imovine. U toku obrta kapital polazi iz iz određenog oblika. Ukoliko to nije slučaj onda likvidnost preduzeća nije pokazatelj koji govori o uspješnosti poslovanja trgovinskog preduzeća. Sa stanovišta obrta kapitala kapital se dijeli na proizvodni i prometni. Vrijeme obrta se sastoji iz vremena za proizvodnju i vremena za promet koji podrazumijeva prodaju i naplatu.Što je obrt kapitala veći to je uspješnost trgovinskog preduzeća veća. onda likvidnost ne mora biti posljedica uspješnosti poslovanja. Dalje. ili kupovinaproizvodnja . Naime.preduzeća. ako je likvidnost kreirana iz tuđih ili pozajmljenih sredstava. odnosno iz redovnog poslovanja onda takva likvidnost govori o uspješnosti preduzeća. kada se utvrdi da postoji likvidnost preduzeća daljom analizom je potrebno utvrditi iz kojih izvora se kreira likvidnost. najčešće novčanog kroz sve ostale faze obrta kapitala (kupovina – prodaja .prodaja) i ponovo se vraća u svoj osnovni početni oblik-novac. 2. Ono što je važno za analizu obrta zaliha jeste da jedinice kojim se izražavaju zalihe i 63 . Naime. Pod obrtom zaliha se podrazumijeva broj koji pokazuje koliko puta se u toku određenog vremenskog perioda (obično u toku jedne godine) prodaju zalihe. 2) Obrt zaliha Pod obrtom kapitala se podrazumijeva finansijski racio (odnos) prodaje i angažovanog kapitala. Vrijeme koje je potrebno da se obavi jedan obrt kapitala naziva se vremenski obrt. Koeficijent obrta koji može biti: 1) Obrt kapitala.

polugodišnje i slično. za period od početka godine. Vremenski intervali na osnovu kojih se analizira stepen povećanja prometa mogu biti različiti – mjesečni. cijena proizvoda. kvartalno. Za zalihe je važno da one uvijek budu optimalne što podrazumijeva da njihov obrt bude usklađen sa količinomvrijednošću zaliha i da zalihe ne ugrožavaju likvidnost. Stepen ostvarenja prometa: Stepen ostvarenja prometa najčešće se izražava finansijski. Stepen ostvarenja prometa je veoma važan indikator jer on govori o nivou poslovanja trgovinskog preduzeća. prodajna cijena ili troškovi).prodaja moraju biti uporedive (fizičke jedinice. veličine postora. koji može biti u direktnoj korelaciji sa prethodnim indikatorom. Šta u stvari znači optimalni nivo zaliha? To znači da obim zaliha ne smije da ugrožava likvidnost trgovinskog preduzeća. a utvrđuje se vrijednošću prometa u jednom vremenskom periodu u odnosu na neki prethodni period (mjesečni promet u odnosu na prethodni mjesec i mjesečni promet u odnosu na promet u istom mjesecu iz prethodne godine). Zbog toga je pored ovog indikatora potrebno istovremeno posmatrati veličinu troškova koji su u funkciji realizacije prihoda i ostvareni profit. Ako se ima u vidu zahtjev za stalnim rastom trgovinskog preduzeća. 4. Brzina obrta zaliha zavisi od brojnih faktora kao što su vrsta robe koja se prodaje. ali isto tako nivo zaliha ne smije da ugrožava prodajnu funkciju i obrt zaliha. troškovi i profit posmatraju u istom vremenskom periodu. Stepen ostvarenog prometa se posmatra prema stanovištu prosječnih cijena. veličine trgovinskog prostora. 64 . količina prodatih roba i usluga. 3. neophodno je imati u vidu da sama veličina ostvarenih prihoda ne govori ništa o profitabilnosti. onda je stepen ostvarenja prometa značajan indikator kao pokazatelj uspešnosti trgovinskog preduzeća. Stepen realizacije prihoda: Ovaj indikator je metodoliški sličan prethodnom indikatoru samo što se umjesto veličine prometa analizira ostvarenje prihoda. sa stanovišta obima zaliha i sa aspekata inflatornih djelovanja. Kod analize ovog indikatora. U cilju stvaranja ispravne slike o poslovanju preduzeća neophodno je da se realizacija prihoda. širine asortimana. tipa prodajnog objekta i slično.

6. Dinamika naplate potraživanja: Bilans uspjeha preduzeća može iskazivati uspješnost poslovanja i ostvarenje profita.5. Ukoliko to nije tako preduzeće će imati dodatne troškove (zateznih kamata. Promet po zaposlenom: Promet po zaposlenom posmatra promet u odnosu na ukupan broj zaposlenih i promet u odnosu na broj zaposlenih koji su u direktnoj funkciji prometa. voda. sudskih i drugih troškova) što će umanjiti njegovu profitabilnost. a samim tim se poboljša profitabilnost. i ostali komunalni troškovi. Rizičnost prodaje i nabavke: U toku prodaje i nabavke na tržištu se javljaju različiti kupci i dobavljači pa i oni koji se bave raznim špekulativnim radnjama ili prevarama. onda sama realizacija prihoda neće biti dovoljna za uspješnost poslovanja preduzeća. zarade. a preduzeće može biti u velikim teškoćama. porezi i doprinosi. dobavljači. Ovaj indikator je samo pomoćni pokazatelj uspješnosti poslovanja preduzeća. a kroz analizu kvaliteta zaliha i dinamiku isporuke plaćene ili neplaćene robe dolazi se do podatka o rizičnosti nabavke. krediti i druge obaveze po osnovu zaduživanja). 7. 8. Kroz analizu naplate potraživanja dolazi se do saznanja o rizičnosti prodaje. Naime. Odnos dugovanja i potraživanja: Dugovanja i potraživanja treba da budu vrijednosno i dinamički usklađena. Utvrđivanje rizičnosti nabavke i prodaje u prethodnom periodu ima za cilj da tu rizičnost smanji u budućnosti. Dinamika naplate potraživanja je u direktnoj korelaciji sa indikatorom likvidnosti. To znači da se naplaćenim potraživanjima plaćaju dospjele obaveze. 65 . ukoliko se iz naplaćenih potraživanja ne može obezbijediti plaćanje svih dinamički dospjelih obaveza – opšti troškovi (struja.

a često i do stečaja. Ukoliko su sporovi sa zaposlenima koji su vezani za radni odnos. Važno je znati da se tuđa sredstva moraju vraćati iz ostvarenih prihoda. 11. ali i to zaduživanje mora biti u obezbijeđeno iz budućih ostvarenih i naplaćenih prihoda. Analiza sporova i procjena njihovog ishoda je veoma bitna sa stanovišta. Nihov iznos prema ostvarenim prihodima je u funkciji prosječne marže. Ukoliko nema profita sam promet neće imati za posljedicu uspješnost poslovanja preduzeća. 66 . U odnosu na ukupne troškove troškovi zarada ne mogu prelaziti 20%. U suprotnom dolazi do teškoća i povećanih troškova. Budući da se tuđa sredstva moraju vraćati u skladu sa dinamikom koja je utvrđena prilikom uzimanja sredstava. koji moraju biti dovoljni za pokriće ostalih troškova i izdataka i ostvarivanje profita. Ukoliko su oni veći od 20% onda se detaljno moraju analizirati troškovi. Troškovi zarada iznad 20% u odnosu na ukupne troškove su siguran znak da je profitabilnost ugrožena. kako organizacije poslovanja. sporovi sa kupcima i dobavljačima u kojima ono može biti i tužitelj i tuženo. tako i sa stanovišta likvidnosti. Odnos zarada: Odnos zarada se mjeri prema ostvarenim prihodima i ostvarenim troškovima. U posebnim slučajevima dospjele obaveze po osnovu tuđih sredstava mogu se vraćati i dodatnim zaduživanjima. Sudski i drugi sporovi: Preduzeće u svom poslovanju se suočava sa raznim sudskim sporovima: sporovi sa zaposlenima. 9. Ukoliko se pokaže da su ostali troškovi realni onda je to indikator za analizu marže i profita. preduzeće mora bit spremno za svaki ishod.On se uvijek mora posmatrati u korelaciji sa ostvarenim profitom. a što utiče i na likvidnost ili na broj zaposleni. 10. Zaduženost: U toku svog poslovanja preduzeće koristi sopstvena i tuđa sredstva. Zaduženost mora pratiti dinamiku naplate prihoda. a samim time i na organizaciju rada. Tuđa sredstva potiču ili od pozajmica ili iz kreditnih i drugih aranžmana.

4. maksimizacija neto i bruto marže. pa i svakog drugog preduzeća. odnosno minimizacije rizika. Dakle. Svi ključni faktori koji su odgovorni za ukupni menadžment trgovinskog preduzeća moraju biti usmjereni na osnovni cilj. maksimizacije leveridža itd. Dakle. Ali. Uspješnost trgovinskog preduzeća u savremenim tržišnim uslovima u opštem smislu mjeri sa prinosom koji ostvaruju njihovi dioničari. kako tekućih operativnih odluka. Finansijski menadžment trgovinskog preduzeća između ostalog usmjeren je na maksimizaciju prodaje kao centralnog cilja trgovinskog preduzeća. mora biti u potpunoj korelaciji sa finansijskim menadžmentom čiji je zadatak da obezbijedi povoljan odnos tuđih i sopstvenih sredstava. minimizacije rokova naplate. Da bi navedenu funkciju menadžment prodaje mogao obaviti. maksimizacija prodaje mora biti u funkciji maksimizacije obrta zaliha. Potrebno je posebno naglasiti da se navedeni indikatori ne mogu posmatrati samo odvojeno već se oni posmatraju i pojedinačno i u sklopu većeg broja indikatora. Ako se tako posmatraju onda ovi indikatori predstavljaju osnovu za donošenje marketinških i finansijskih strategija trgovinskog preduzeća. za prinos na investicije i keš flou. sredstva za isplatu dividendi za dioničare itd. a više zahtjevaju stalne inovacije i poboljšanje u paketima novih proizvoda i usluga i što veću fleksibilnost. savremena tržišta odlikuju se oštrom konkurencijom i borbom za svakog potrošača. maksimizacije sigurnosti prodaje. maksimizacije prinosa na investicije. Savremena tržišta od trgovinskih preduzeća manje zahtjevaju investicijska ulaganja. a to je maksimizacija prodaje. da obezbijedi profit. Trgovinski menadžment Na osnovu finansijskih pokazatelja utvrđuje se uspješnost poslovanja trgovinskog. maksimizacija prodaje mora da obezbijedi pokriće troškova poslovanja. tako i strategijskih odluka. maksimizacije profita.Navedeni indikatori trgovinskom preduzeću služe za donošenje. Da bi se ostvario prinos za dioničare i profitabilnost trgovinskog preduzeća potrebno je 67 .

ali da bi to ona postigla neophodno je da ona za različite kupce i različite artikle bude različita i u vremenu fleksibilna. Dakle. način. marža mora u krajnjoj instanci da obezbijedi prinos. Politika prodaje treba da obezbijedi različite pristupe pojedinim kupcima i dobavljačima.kontinuirano (svakodnevno) donositi najoptimalnije odluke u mnogim segmentima rada trgovinskog preduzeća kao što su: 1) Marketing 2) Politika nabavke. 4) Politika prodaje 5) Raspon marže 6) Iznos profita za nove investicije. 7) Struktura i vrsta novčanih sredstava. a samim time ni nove nabavke. obezbjeđenja i rokova plaćanja) i za kupce i dobavljače obezbjeđuju optimizacija zaliha. Dakle. a te promjene ne smiju da ugroze ukupnu profitabilnost. optimizacija marže što na kraju ima za posledicu ostvarivanje profita i prinos za dioničare. Zbog toga se marži mora posvetiti posebna pažnja. Politika prodaje ima za cilj da obezbijedi visok obrt zaliha i maksimiranje prometa i prihoda. Politika nabavke i politika optimizacija zaliha ima za cilj da obezbijedi niske cijene i optimalne zalihe koje neće ugrožavati likvidnost. Za iznos profita na 68 . Trgovačkom maržom se pokrivaju svi troškovi poslovanja i iz nje se kreira profit i prinos za dioničare. usklađenost dinamike naplate prihoda i plaćanje obaveza. trgovinsko preduzeće u cilju obezbjeđenja uspješnosti poslovanja mora izvršiti selekciju svojih kupaca i dobavljača. Marketing. Različitost uslova (koji su vezani za veličinu i asortiman robe. dinamiku nabavke i prodaje. politika nabavke i politika optimizacije zaliha imaju presudnu ulogu u ostvarivanju optimizacije prodaje. 3) Politika optimizacije zaliha. Pod fleksibilnošću se podrazumjeva da se marže mijenjaju u skladu sa ponudom i tražnjom. povećanje obima prometa prodaje. Naime. marketinške aktivnosti imaju za cilj da održe postojeće i pronađu nove kupce i prodavce.

pozajmice od drugih kompanija. a drugi . Kada su prihodi veći od troškova trgovinsko preduzeće ostvaruje profit. odnosno ne ugrožava prinos za dioničare. 5. Trgovinsko preduzeće svoju djelatnost načelno zasniva na sopstvenim i tuđim sredstvima. savremeni. ili drugih finansijskih institucija i slično). varijabilni troškovi. a u suprotnom ostvaruje gubitak. novih proizvoda i novih usluga. Za vrstu i odnos sopstvenih i pozajmljenih sredstava zadužen je finansijski menadžment. bruto marža. Zbog toga se i finansijsko upravljanje često svodi na upravljanje profitnom maržom. finansijski ili operativni lizing. Tuđa sredstva mogu biti iz različitih izvora kao što su kreditna sredstva (dugoročni i kratkoročni krediti. Tradicionalni način upravljanja profitnom maržom podrazumijeva poređenje prihoda i troškova. Ukupni troškovi dijele se na troškove nabavljene robe (po nabavnim cijenama). ukupni troškovi i neto profit. operativni troškovi.investicije zadužen je finansijski menadžment. Profit na investicije treba da obezbijedi razvoj i dinamičku raznovrsnost ponude. obaveze prema 69 Trgovinsko preduzeće može upravljati trgovinskom maržom na dva načina. Ovaj način upravljanja profitnom maržom pretpostavlja upravljanje planiranje i kontrolu prihoda i troškova. Profitna marža može biti neto i bruto. Prema ovom načinu upravljanja profitnom maržom utvrđuju se elementi kao što su: ukupan prihod. Prvi način se u često naziva tradicionalni. a da cijena tuđih sredstava ne ugrožava planiranu profitabilnost.upravljanje profitnom maržom Kao što je već rečeno iz trgovačke marže treba da se pokriju svi troškovi poslovanja trgovačkog preduzeća i da jedan dio ostane kao profit. Bez obzira na vrstu i veličinu tuđih finansijskih sredstava za trgovinsko preduzeće je važno da se tuđa sredstva moraju vraćati u rokovima njihovog dospijeća. kamate na pozajmljena sredstva. Finansijsko upravljanje . Neto profitna marža predstavlja racio odnosno odnos između neto profita i prometa.

Ukupni prihodi trgovinskog preduzeća se ostvaruju. Radi utvrđivanja profitabilnosti trgovinskog preduzeća neophodno je da se utvrde neto prihodi. 2) Porast produktivnosti prodajnog prostora. 6. Neto prihodi od prodaje utvrđuju se na slijedeći način: Neto prihodi = Bruto prihodi – vraćena roba od potrošača – popusti – kasa skonta rastur. Rast preduzeća zavisi od rasta prodaje. Upravljanje prihodom – upravljanje prodajom Kao što je već rečeno upravljanje profitnom maržom podrazumijeva ukupno poređenje prihoda i ukupnih troškova. odnosno dividende za dioničare. odnosno realizuju putem prodaje. Obim prodaje je determinanta za utvrđivanje profita iz koga se obezbijeđuje prihod. 70 . Obim prodaje je mjera uspješnosti menadžmenta prodaje i marketinga. Elementi kojim se upravlja profitnom maržom najčešće su sadržani u godišnjim finansijskim izvještajima. 3) Inovacije i ponuda novih proizvoda i novih paketa proizvoda.državi (porezi i doprinosi) i ostali troškovi. U savremenim uslovima trgovine ukoliko preduzeće ne raste ono sigurno stagnira. odnosno neto obim prodaje. Prihodi od prodaje determinišu i keš flou koji služi za realizaciju operativnih troškova. odnosno prihodi od prodaje trgovinskog preduzeća direktno su povezani sa njegovom profitabilnošću. kalo. Prodaja (i naplata) je osnovni cilj trgovinskog preduzeća. Obim prodaje. lom. Rast prodaje može se obezbijediti na slijedeći način: 1) Porast prodaje postojećim potrošačima. kao i za realizaciju daljeg rasta preduzeća.

da bi se potrošačima ponudila ista ili različita vrsta proizvoda različitog kvaliteta . U savremenim tržišnim uslovima životni ciklus proizvoda je kratak. 6) Pružanje dopunskih usluga u prodajnim objektima. s druge strane. 71 . kreirali novi ukusi i nova sklonost. ukusi potrošača se brže mijenjaju i zbog toga je neophodno istovremeno istraživati nove proizvode i nove sklonosti potrošača.. 7) Povećanje broja prodajnih objekata. Provođenje akcija. I kupci i dobavljači se moraju . u kancelariju. 9) Uvođenje novih i alterantivnih formata prodaje. U dijelu uticaja na potrošače marketing funkcija trgovinskog preduzeća je od velikog značaja koja mora biti u sklađena sa prodajnim menadžmentom.. Obezbjeđenje nagrada i drugih stimulativnih paketa. Naime. na noge. Da bi se zadržali postojeći kupci. u medije itd. neophodna je sinergija menadžmenta prodaje. kupcima se često neophodno nuditi nove vrste proizvoda.njegovati. Na taj način trgovinsko preduzeće će moći da u svako vrijeme da obezbijedi veliki broj različitih proizvoda koje može da ponudi svojim kupcima. Porast prodaje zavisi od odnosa sa dobavljačima i kupcima. 5) Obezbjeđenje različitog asortimana i različitog kvaliteta istih vrsta proizvoda i proizvoda od različitih dobavljača. Sa njima se mora uspostavljati funkcionalna saradnja. svaki proizvod ima svoga kupca.4) Obezbjeđenje optimalnog nivoa zaliha.. u kuću. Ponuda kupcima determinisana je ukusima potrošača s jedne strane i provociranja novih sklonosti potrošača. 8) Prilagođavanje proizvoda drugim potrošačima (onim potrošačima koji nisu osnovna ciljna grupa).. kreirali novi proizvodi.. saradnja povjerenja i poštovanja.. na ulici. marketinga. 10) 11) 12) Uvođenje stimulativnih elemenata u skladu sa obimom kupovine. finansijskog menadžmenta i službi ili odjeljenja razvoja. Kupcima se često mora doći . kreirala nova potražnja.

obrta prodaje i brojnih drugih faktora. onda takvo trgovačko preduzeće posluje neuspješno. kvalitet proizvoda. Bruto profit. Međutim. 72 . 7. Bruto i neto marža (razlika u cijeni) Pod bruto maržom često se podrazumijeva i bruto profit. odnosno vijek korištenja proizvoda. sama definicija bruto marže. asortimana proizvoda. Slijedstveno takvoj defniciji proizilazi da jedno trgovačko preduzeće može ostvarivati visoku stopu bruto profita. Bruto marža. Bruto marža ili bruto profit se iskazuje kao razlika neto prihoda i troškova nabavke trgovačke robe.Usklađenošću i uspješnošću ovih funkcija stvaraju se uslovi za ostvarenje rasta i razvoja trgovinskog preduzeća. Svako trgovačko preduzeće mora imati za svoj cilj ostvarivanje visoke stope bruto marže. Bruto marža zavisi i od tipa trgovinskog preduzeća. Naime. obim prometa. dugoročnost saradnje sa kupcima itd. To u stvari znači da bruto profit. kod koncipiranja politike cijena menadžment prodaje mora uzimati u obzir veliki broj faktora kao što su: platežna mogućnost potrošača. karaktera i kvaliteta proizvoda. bruto marža ili razlika u cijeni pokazuje kakav je odnos neto prihoda od prodaje i troškova nabavke trgovačke robe bez valorizacije ostalih troškova poslovanja. Povećanjem broja obrta nižom bruto maržom se mogu ostvariti veći neto profiti. vijek upotrebe. njegove veličine. način plaćanja. ali ako ta stopa ne obezbjeđuje pokriće ostalih troškova poslovanja i ostvarivanje neto profita. bruto profit ili razlika u cijeni jeste jedan od značajnih indikatora uspješnosti poslovanja trgovačkog preduzeća. ali ovaj indikator nikako ne smije da bude dominantan u ocjeni uspješnosti poslovanja trgovačkog preduzeća. učešća trgovinskog preduzeća na tržištu. buto profita ili razlike u cijeni govori o tome da ona predstavlja razliku neto prihoda i troškova nabavke trgovačke robe i da ona ne obuhvata ostale troškove poslovanja. ostvarenje profita i zadovoljavanje interesa dioničara. bruto marža ili razlika u cijeni često se izražava u procentima kao odnos prodajne i nabavne cijene.

Pod učinkom se 34 Markovski S. Upravljanje bruto maržom. smanjenje troškova korištenja tuđih sredstava i ostalih operativnih troškova. Zbog toga se i ovom indikatoru u trgovačkom preduzeću poklanja posebna pažnja. Naučna knjiga Beograd.. 6) Usklađenost i promjena cijena prema uslovima na tržištu (u skladu sa ponudom i tražnjom). Troškovi u funkciji upravljanja razlikom u cijeni U pojmovnom određenju pod troškovima se podrazumijevaju novčano izražena trošenja sredstava i rada koji su sastavni dijelovi cijene koštanja učinaka34. rastura i ostalih gubitaka. gubljenja.Budući da se iz bruto marže – razlike u cijeni pored pokrića troškova nabavne vrijednosti trgovačke robe pokrivaju i svi troškovi poslovanja ovaj indikator je od ključnog značaja za uspješnost poslovanja trgovačkog preduzeća. 3) Selekcija dobavljača i minimizacija ukupnih troškova nabavke. 7) Upravljanje finansijama – dinamička usklađenost plaćanja obaveza prema dobavljačima i naplate od kupaca. 8. 73 . 4) Smanjenje troškova škarta. loma. 1991. odnosno razlikom u cijeni obavlja se na više načina kao što su: 1) Selekcija asortimana prema potrebama i zahtjevu ciljne grupe potrošača. 2) Upravljanje zalihama. 5) Povećanjem obrta prodaje. Troškovi u poslovnom odlučivanju.

pa i trgovinskom. 3) Direktni i indirektni. realizovani i naplaćeni. Postoje razne vrste podjela troškova sa različitih aspekata kao što su35: 1) Prirodne vrste troškova 2) Ekonomski i neekonomski. 6) Stvarni. ili smanjenje troškova uz iste prihode ili smanjenje prihoda uz veće smanjenje troškova ili povećanje prihoda uz manje povećanje troškova.arena. Povećanje efikasnosti preduzeća može biti posljedica povećanja prihoda uz iste troškove. 5) Ukalkulisani.. budući da je tržište . gdje se susreće ponuda i tražnja. pa i trgovačkog preduzeća jer njihovim efikasnim upravljanjem – snižavanjem. ostaje na raspolaganju djelovanje u zoni troškova. Kao što smo već rekli. često se u zoni prihoda ne mogu postizati efekti. Ako imamo u vidu činjenicu da se u zoni prihoda imamo ograničen uticaj onda proizilazi da profitabilnost umnogome zavisi od troškova.podrazumijeva zaokruženi oblik rada jedne djelatnosti. Troškovi u poslovnom odlučivanju. 35 Markovski S. Iz ovih nekoliko varijanti koje doprinose povećanju profitabilnosti preduzeća vidljivo je da se u cilju povećanja profitabilnost ili efikasnosti preduzeća može djelovati ili na prihode ili na troškove ili i na prihode i na troškove samo u obrnutim smjerovima ili različitim intenzitetom. planski i standardni. Zato svakom preduzeću. Troškovi su jedna od najznačajnijih funkcija preduzeća bez kojeg preduzeće ne može da funkcioniše. Naučna knjiga Beograd. 4) Troškovi po mjestima nastajanja i nosiocima. 74 . Zbog toga su troškovi jedan od najbitnijih rezultata rada svakog. omogućuje se najsigurnije povećanje efikasnosti preduzeća. Zbog toga se troškovima mora posvetiti posebna pažnja. 1991. Međutim.. ekonomska efikasnost preduzeća predstavlja u osnovi razliku između ukupno ostvarenih prihoda i ukupnih troškova..

12) Interesni troškovi itd. neznatne promjene troškova u odnosu na ukupne troškove. 9) Troškovi proizvodnje i troškovi prometa. 11) Operativni troškovi. Troškovi poslovanja ________________ Neto prihodi Budući da svako trgovinsko preduzeće ima različite troškove upravljanje troškovima podrazumijeva njihovu pojedinačnu identifikaciju i analizu. Pod troškova podrazumijeva se promjena troškova u odnosu na promjenu obima prodaje. varijabilni i polufiksni troškovi.7) Kratkoročni i dugoročni troškovi. trgovinskog koeficijentom elastičnosti Pri analizi troškova preduzeća neophodno je utvrditi njihove koeficijente elastičnosti. gdje je 75 . 10) Fiksni. Koeficijent elastičnosti se utvrđuje na slijedeći način: ∆C E = ---∆S E ∆C ∆S koeficijent elastičnosti. neznatne promjene prodaje u odnosu na ukupni obim prodaje. Svaka vrsta toškova ima različit koeficijent elastičnosti. 8) Troškovi koji se mogu kontrolisati i troškovi izvan kontrole. Trgovinsko preduzeće troškove analizira kao odanost prema neto prihodu.

broj prodatih proizvoda i prodajne cijene po jedinici proizvoda. onda se zaključuje slijedeće: 1) Obim prometa je rezultat dva faktora . 76 . neophodno je imati u vidu činjenicu da se uz isti obim prometa mogu jedni troškovi povećavati. a 9. 4) Troškovima prodaje koji su promjenljivog karaktera. Zbog toga je potrebno analizirati grupe troškova. a ako neelastični manje.Ako je koeficijent elastičnosti 1 to znači da 1% promjene u prihodima prouzrokuju 1% promjene u troškovima. Za trgovinsko preduzeće od ključnog je značaja poznavanje i praćenje koeficijenta elastičnosti troškova. Kada se posmatraju navedeni elementi u cilju upravljanja profitnom maržom. a drugi smanjivati. 2) Nabavna vrijednost je takođe rezultat dva faktora i to. Savremeni pristup upravljanja profitnom maržom marketinškim aktivnostima daje poseban značaj. a često po mjestima i nosiocima nastanka. U slučaju kada je koeficijent elastičnosti veći od 1 radi se o elastičnim troškovima. Međutim.nabavne cijene po jedinici nabavljenih proizvoda i broja nabavljenih proizvoda. Ovaj pristup posebnu pažnju posvećuje slijedećim faktorima: 1) Cijeni po jedinici proizvoda. je koeficijent manji od jedan radi se o neelastičnim troškovima iz čega proizilazi da se elastilni troškovi brže mijenjaju od obima prodaje. 2) Ukupnoj količini prodatih proizvoda. prilikom upravljanja troškovima osloncem na koeficijent elastičnosti. 3) Nabavnoj cijeni po jedinici proizvoda. Savremeni pristup upravljanja profitnom maržom Savremeni pristup upravljanja profitnom maržom ne negira tradicionalni način upravljanja profitnom maržom već on uvodi dodatne elemente u cilju adekvatnog upravljanja.

a veće cijene smanjuju obim prodaje. Politika cijena je veoma značajan faktor ukupne strategije trgovinskog preduzeća. a slaba marketinška aktivnost utiče na smanjenje obima prodaje. konkurencije itd. Savremeni pristup upravljanja profitnom maržom podrazumijeva . marketing aktivnosti.. kvaliteta proizvoda. Važno je napomenuti da su sastavni djelovi troškova nabavne cijene robe i transportni troškovi. fiksnih troškova uz povećavanje ponude i prodaje putem raznih novih paketa proizvoda i dodatnih usluga. skladištenja i distribucije. kao i marketinga trgovinskog preduzeća. strategijska odluka u politici cijena trgovinskog preduzeća ne zavisi samo od njegove autonomne volje već prije svega zavisi od tražnje. troškovi osiguranja. i u cijelini. politike cijena i mogućnosti obrta. politika cijena i obim prodaje kao i marketing funkcija su u potpunoj međuzavisnosti. Zavisno od vrste trgovinskog preduzeća troškovi nabavne cijene robe kreću se u prosjeku od 60% (promet robnih kuća i velikih trgovinskih lanaca) do 80 % (za trgovinu poljoprivrednim proizvodima). Dakle. Jedinična prodajna i nabavna cijena kao i količina nabavljenih i prodatih proizvoda posljedica je ukupne politike upravljanja zalihama.zamrzavanje. Da bi se takvo sagledavanje i analiza mogla obavljati u savremenim tržišnim uslovima neophodno je 77 . obrta.. ali isto tako snažna marketinška aktivnost utiče na povećanje obima prodaje.Promjena u svakom od navedenih faktora ima za direktnu posljedicu veću ili manju maržu. Naime. Da bi se upravljalo sa ovim i drugim faktorima koji utiču na profitnu maržu neophodno je sve elemente sagledavati kako pojedinačno tako posjedovati snažan informacioni sistem. Nabavna cijena robe u suštini predstavlja najvažniju i najveću stavku u strukturi troškova trgovinskog preduzeća. odnosno korelaciji i to po pravilu niže cijene povećavaju obim prodaje.

Ekonomski fakultet. Neto profitna marža se izražava u procentima kao odnos neto profita i neto prometa36. Neto profit predstavlja indikator opšte uspješnosti trgovinskog preduzeća. Međutim. Zavisno od vrste trgovinskog preduzeća mogu se posmatrati različite informacije o profitabilnosti i na osnovu tih informacija donositi zaključci o opštoj profitabilnosti. 36 Lovreta S. kada se ocjenjuje ukupna profitabilnost nekog trgovinskog preduzeća neophodno je sagledavati i drugih parametara profitabilnosti. Neto profit u skladu sa odlukama upravljačkih organa može se koristiti za nove investicije. Neto profit Cilj svakog trgovinskog preduzeća je ostvarivanje profita. odnosno neto profita.. str. za isplatu dividendi i kreiranje novih akcija dioničarima.. Neto profit predstavlja razliku bruto marže – razlike u cijeni i operativnih troškova uključujući i poreze i doprinose. Neto profit Neto profitna marža = -----------------Neto promet Potrebno je naglasiti da neto profitna marža jeste veoma značajan indikator profitabilnosti trgovinskog preduzeća.10. Trgovinski menažment. 2000. za svako trgovinsko preduzeće važe tri vrste analize i na osnovu njih donošenje opšte ocijene o profitabilnosti trgovinskog preduzeća. Prva analiza podrazumijeva analizu poslovanja trgovinskog preduzeća u različitim vremenskim periodima. 11. Ocjena profitabilnosti trgovinskih preduzeća Kada se analizira poslovanje trgovinskog preduzeća i ocjenjuje njegova profitabilnost neophodno je istovremeno posmatrati više različitih informacija o profitabilnosti. 78 . Međutim.

Planiranje rezultata poslovanja je veoma složen posao i on zahtjeva kako visoku stručnost tako i objektivnost u procjeni sopstvenih mogućnosti uz poznavanje makroekonomskih i tržišnih kretanja do procjene budućih ukusa potrošača i efekata marketinga. profitne centre. Planski pristup omogućuje trgovinskom preduzeću da definiše profitne ciljeve. nosioce profitnih centara kao i praćenje realizacije plana. To u stvari znači da svako trgovinsko preduzeće mora na početku poslovne godine. Treća analiza predstavlja poređenje rezultata poslovanja u odnosu na sopstvene performanse. Druga analiza predstavlja poređenje rezulata trgovinskog preduzeća sa sličnim trgovinskim preduzećima. odnosno istih ili sličnih djelatnosti. preduzeću najveći iznos sredstava se odnosi na obrtna sredstva. tekuće (mjesečno) poslovanje se upoređuje sa prethodnim mjesecom ili prethodnim kvartalom ili periodom od početka poslovne godine. Osnovna djelatnost trgovinskog preduzeća je nabavka i prodaja proizvoda. 12. tako se i trgovinska preduzeća bitno razlikuju od proizvodnih preduzeća. Budući da su rezultati tekućeg poslovanja istih ili sličnih preduzeća često nedostupni i predstavljaju poslovnu tajnu. Upravljanje obrtom poslovnih sredstava Budući da trgovina predstavlja posrednika između proizvodnje i potrošnje. shodno svojim performansama. Rezultate navedene analize treba uvijek posmatrati u sklopu opštih ekonomskih uslova privređivanja i i opštih tržišnih uslova. onda se porede rezultati sopstvenog preduzeća prema zvaničnim statističkim pokazateljima nacionalne ekonomije. te iz tog razloga u trgovinskom 79 .Naime. poređenje rezultata tekućeg poslovanja (mjesečno) sa istim periodom iz prethodne godine ili prethodnih godina i slično. zatim. planirati rezultate poslovanja.

ovako prikazano kružno kretanje kapitala je njegov osnovni oblik jer se prihodi od prodaje ne upotrebljavaju samo nabavku zaliha već i za druge troškove poslovanja (zarade. U toku kružnog kretanja poslovnih sredstava menadžeri stalno i svakodnevno donose odgovarajuće odluke. 80 . Poslovna sredstva imaju kružno kretanje što se može prikazati na slijedeći način: Prva faza je nabavka roba koje predstavljaju zalihe po nabavnim cijenama. Obrt poslovnih sredstava Poslovna sredstva trgovinskog preduzeća se stalno nalaze u kretanju. Naime. Sve vrtste poslovnih sredstava su stalno u pokretu i ona mijenjaju svoj pojavni oblik u određenom vremenskom periodu. da su ona veoma dinamična. kada se zalihe po prodajnim cijenama prodaju za gotovinu koja služi za ponovnu nabavku zaliha po nabavnim cijenama. Treća faza ima dvije pod faze: Prva podfaza. što znači da se krug ponavlja. druge opšte troškove itd). marketing usluge. odnosno da se veoma brzo transformišu iz jednog oblika u drugi. a nakon naplate kratkoročnih potraživanja dolazi se do gotovine koja opet služi za nabavku zaliha po nabavnim cijenama i krug se ponavlja.Zbog toga je ciljna uloga svakog trgovinskog menadžera da obezbijedi najveći mogući obrt sredstava. Koliko je trgovinsko preduzeće efikasno u upotrebi sredstava mjeri se koeficijentom obrta obrtnih i ukupnih sredstava. investicije. kreiranje novih paketa proizvoda. Osnovna karakteristika obrtnih sredstava jeste ta. Druga podfaza kada se zalihe po prodajnim cijenama prodaju na odloženo plaćanje kada se takva prodaja pretvara u kratkoročna potraživanja. Koeficijent obrta predstavlja racio neto prodaje i ukupnih poslovnih sredstava trgovinskog preduzeća. Druga faza podrazumijeva zalihe po prodajnim cijenama koje se dobijaju primjenom politike cijena.

tržišni uslovi. 2) Zalihe trgovinske robe. odnosno mogu ugroziti stanje zaliha što se negativno odnosi na funkciju preduzeća. konkurencija itd). pozajmice i slično). 13. 81 . Osnovne vrste obrtnih sredstava trgovinskog preduzeća su: 1) Kratkoročna potraživanja (uslijed prodaje na odložena plaćanja – kredit). Svaka pojedinačna situacija zahtijeva poseban odnos menadžera prema njoj i donošenje odluke u skladu sa postojećim internim mogućnostima i eksternim uticajima (makrookruženje. 3) Gotovina (blagajna i tekući račun). Prodaja na odloženo (kreditna prodaja) je takođe neophodna i neizbježna. 4) Ostala sredstva (avansna plaćanja. Gotovina je krajnji cilj svakog trgovinskog preduzeća. Ona se u toku jednog vremenskog perioda (najčešće u toku jedne godine) transformišu iz jednog oblika u drugi sa glavnim ciljem da njihove transformacije u gotovinu. Obrtna sredstva Kao što smo već naveli u trgovinskim preduzećima dominiraju obrtna sredstva. Osnovne vrste osnovnih sredstva trgovinskog preduzeća su: 1) Zgrade ( ako su u sopstvenom vlasništvu). Ali.Potrebno je naglasiti i to da se jednom donešena odluka u jednom slučaju. Svaka faza kružnog kretanja poslovnih sredstava je veoma važna za uspješnost poslovanja trgovinskog preduzeća. Ali optimalan nivo zaliha je veoma važan da se ne bi novčana sredstva imobilisala. Isto tako u tom slučaju neizbježni su i troškovi prodaje putem odloženog plaćanja. samo kao jedna od faza kružnog kretanja poslovnih sredstava. Zalihe proizvoda su veoma važne jer bez zaliha nema prodaje. ali je potrebno imati u vidu da dugi rokovi za naplatu mogu ugroziti likvidnost. može preslikavati u drugom sličnom ili drugačijem slučaju.

a ne kratkoročna potraživanja. a istovremeno ne smiju da ugrožavaju likvidnost i ostale funkcije trgovinskog preduzeća. Prodaja na kredit takođe usporava obrt kapitala i njegovu transformaciju u gotovinu. Ako se posmatraju supermarketi ili preduzeća tipa ’’cash and cary’’. 4) Dugoročne investicije u nekretnine ili u druga preduzeća. 3) Oprema. Međutim. U pojedinim slučajevima prodaja na kredit je jedini način prodaje i sa tog stanovišta trgovinsko preduzeće ostvaruje svoju ciljnu funkciju. ali se istovremeno mora voditi računa i o cijeni kapitala. prodajom na kredit trgovinsko preduzeće povećava obim prodaje. politici cijena (visini marže koja treba da pokrije uvećane troškove). To u stvari znači da zalihe po vrsti. količini i asortimanu ne smiju da ugrožavaju prodaju. Zalihe robe predstavljaju onu vrstu obrtnih sredstava kojoj trgovinsko preduzeće posvećuje posebnu pažnju sa aspekta upravljanja obrtnim sredstvima. Upravljanje zalihama treba da ima za posljedicu ravnotežu obima prodaje i zaliha. Koliki će biti iznos kratkoročnih potraživanja u ukupnim obrtnim sredstvima preduzeća zavisi od delatnosti preduzeća? Ako se posmatraju trgovačka preduzeća koja prodaju trajna potrošna dobra onda će u njihovoj strukturi obrtnih sredstava dominirati kratkoročna potraživanja. onda će u strukturi njihovih obrtnih sredstava dominirati gotovina. Upravljanje obrtnim sredsvima trgovinskog preduzeća. dinamici naplate itd. Ono što je važno kod kratkoročnih potraživanja je zahtjev da ona budu naplaćena prema dinamici isplate obaveza prema dobavljačima i ostalih obaveza iz poslovanja.2) Namještaj. predstavlja ključnu funkciju u ostvarivanju osnovnog cilja koji je sadržan u ostvarivanju prinosa za dioničare. Kratkoročna potraživanja ne bi smjela da budu dominantna vrsta obrtnih sredstava trgovinskog preduzeća. 82 . Kratkoročna potraživanja trgovinskog preduzeća su posljedica politike prodaje na odloženo plaćanje ili kreditiranje kupaca. obzirom da su ona dominantna u ukupnim sredstvima.

ako su zalihe jednog proizvoda prevelike. Postojanje zaliha je veoma važno u uslovima kada dolazi do nestabilnosti i nedostatka (u uslovima kriza) roba na tržištu. Međutim. uspješno trgovinsko preduzeće gotovinu transformiše u druge oblike sredstava. može istovremeno da dođe u situaciju da bude preinvestirano i podinvestirano. a ne zadržava je u tom obliku. povećana potražnja itd.).Trgovinsko preduzeće. Zalihe u skladištu trgovinskog preduzeća najčešče se vode se prodajnim cijenama. pozajmice i slično treba da omogućuju blagovremeno snabdijevanje robama s jedne strane. primjenom raznih softverskih rješenja zalihe se istovremeno mogu voditi i po nabavnim i prodajnim cijenama. Gotovina trgovinskog preduzeća (blagajna i sredstva na tekućem računu) služe za isplatu tekućih obaveza. a koje preduzeće nema zaliha nekog proizvoda onda je ono podinvestirano. 14. Visok koeficijent obrt zaliha je jedan od ciljeva trgovinskog preduzeća. kao i veći bruto i neto profit. Avansna plaćanja. preduzeće je preinvestirano u taj proizvod. Visokim koeficijentom obrta zaliha postiže se veći obim prodaje. Koeficijent obrta zaliha predstavlja odnos neto obima prodaje i prosječnih zaliha po prodajnoj cijeni. investicije i obaveza prema dioničarima na kraju obračunskog perioda. ukoliko ne vodi računa o optimalnim zalihama. a s druge strane uspostavljanju uspješne saradnje sa drugim preduzećima. Podinvestiranje i preinvestiranje ne mora biti posljedica autonomnih odluka preduzeća već to može biti uticaj i spoljnih faktora kao što su (odustanak od nabavke. Naime. Upravljanje kapitalom trgovinskog preduzeća 83 . Imajući u vidu da je osnovna djelatnost trgovinskog preduzeća kupovina i prodaja.

Kratkoročna dugovanja su ona čiji su rokovi za plaćanje kraći od jedne godine dana. Sopstveni kapital predstavlja reinvestirani profit (dio reinvestiranog profita) i sredstvima koja potiču od drugih preduzeća po osnovu zajedničkih ulaganja i drugih oblika investiranja. Dugovanja trgovinskog preduzeća mogu biti kratkoročna i dugoročna. 3) Dugovanja prema zaposlenima. Dugovanja prema dobavljačima posljedica su finansiranja zaliha ili drugih troškova poslovanja preduzeća. Dugovanja prema dobavljačima jesu sastavni dio poslovanja trgovinskog preduzeća. Ona su najčešće posljedica korištenja dugoročnih kredita. izdavanja obveznica i slično. a dugoročna su ona čiji su rokovi za plaćanje duži od jedne godine dana. a koliki će dio biti usmjeren na dividende zavisi od odluke upravnih organa i veličine profita kao i perspektivnosti poslovne aktivnosti preduzeća. Dugovanja prema bankama i drugim finansijskim institucijama posljedica su finansiranja zaliha ili finansiranja investicija. Racio kratkoročnih obaveza prema dobavljačima u odnosu na neto obim prodaje pokazuje stepen obaveza prema dobavljačima. Koliki će iznos sopstvenih sredstava po osnovu profita biti reinvestiran. prema državi i slično. 2) Dugovanja bankama i drugim finansijskim institucijama po osnovu korištenja tuđih sredstava. Racio obaveza prema bankama u odnosu na obim neto prodaje pokazuje stepen obaveza prema bankama.Trgovinsko preduzeće svoju ciljnu funkciju obavlja najčešće svojim i tuđim sredstvima. Dugovanja trgovinskog preduzeća jesu sastavni dio poslovnog procesa. Dugoročna dugovanja su takođe sastavni dio poslovanja trgovinskih preduzeća. Dugovanja trgovinskih preduzeća mogu se podjeliti na tri osnovne vrste i to: 1) Dugovanja dobavljačima. opreme ili drugih potreba. 84 .

Prema tome zaduženosti ili finansijski leveridž se izračunava na slijedeći način: Ukupna poslovna sredstva Z/L = -----------------------------------------Sopstveni izvori poslovnih sredstava Rezultat navedenog odnosa može biti veći ili manji od jedan. Za trgovinsko.15. Stopa zaduženosti ili finansijski (leveridž) racio pokazuje međuzavisnost između toga koliko preduzeće duguje u odnosu na to koliko preduzeće posjeduje. Zaduženost Ukupna poslovna sredstva čine zbir ukupnih dugovanja i sopstvenih izvora sredstava. kamata ili drugih obaveza koja se plaćaju na pozajmljena sredstva. Kada je vrijednost navedenog odnosa veća od 1. Odgovor na ovo pitanje daje se indirektno i na njega treba pojedinačno da odgovori menadžment svakog pjedinačnog preduzeća. ali i svako drugo pitanje je : Kolika je stopa finansijskog leveridža prihvatljiva? Ni teorija ni praksa nije dala eksplicitan odgovor na ovo pitanje. Uticaj finansijskog leveridža može biti i pozitivan i negativan. na visinu finansijskog leveridža utiče perspektiva i planovi preduzeće. Visina pozajmljenih sredstava direktno utiče na prinos na sopstvena sredstva. onda se iznos preko odnosi na pozajmljena sredstva. zavisno od stope prinosa na sopstvena sredstva. odnosno sopstvenog angažovanog kapitala. plan i dinamika ostvarivanja prihoda i rashoda. zatim povjerenje i spremnost dobavljača da 85 . što znači da sva poslovna sredstva potiču iz sopstvenih sredstava. tj. Naime. Zbog toga se primjenjuju i različite forme upravljanja stopom zaduženosti. Ukoliko je rezultat 1 tada preduzeće nema pozajmljenog kapitala.

bilo putem bankarskih kredita. Međutim. Banke. Postoji nepisano pravilo da je uvijek bolje raditi sa tuđim sredstvima nego sa sopstvenim. bilo od dobavljača kroz odloženo plaćanje.njeguju. dejelatnost preduzeća svako pojedinačno preduzeće. prate rad i funkcionisanje svakog preduzeća i pažljivo razmatraju njihovo poslovanje. oni ih . jer su oni uvijek veći od troškova sopstvenih sredstava. 86 . garancije drugih banaka. takođe. i u teškoćama im izlaze u susret. pozajmljena sredstva one ih kreditiraju. uz kamatu. ili imaju dovoljno garancija da će moći da naplate svoja potraživanja. Dosadašnja praksa pokazuje tri različita slučaja finansijskog leveridža. ali samo ako procjene. to pravilo važi samo do trenutka dok se prinosom na ukupna sredstva mogu pokriti i troškovi pozajmljnih sredstva.. Agresivniji menadžeri i menadžment koji je sklon rizicima (veći rizik donosi i veći profit) u poslovanju više koriste pozajmljena sredstva.. koji su posljedica odnosa između kamatne stope na pozajmljena sredstva i stope prinosa na ukupno angažovana poslovna sredstva.. i mogućnost i spremnost banaka da kreditiraju Dobavljači sa posebnom pažnjom prate svoje kupce. garancije drugih pravnih lica ili pojedinaca i slično. ukoliko se pozajmljenim sredstvima povećava efikasnost upotrebe sopstvenih sredstava onda je njihovo korištenje opravdano i prihvatljivo. Naravno. banke prilikom odobravanja kredita vraćanje kredita obezbjeđuju raznim instrumentima kao što su hipoteke. Dakle. Ukoliko ocjene da je preduzeće u mogućnosti da vrati.kreditiraju... Dosadašnja praksa pokazuje da su konzervativniji menadžeri skloni da manje koriste tuđa sredstva i na taj način oni obezbjeđuju visoku solventnost. Drugi slučaj je negativan i on je posljedica više kamatne stope na pozajmljena sredstva u odnosu na prinos na ukupno angažovana poslovna sredstva. Prvi slučaj je pozitivan i on je posljedica niže kamatne stope na pozamljena sredstva u odnosu na prinos na ukupno agažovana poslovna sredstva.

a posebno finansijski menadžment je usmjeren na ostvarivanje gotovog novca i profita. U tim uslovima preduzeća bez teškoća vraćaju dospjele duugove i povećavaju efikasnost svog poslovanja. 16.Treći slučaj nema nikakav uticaj na strukturu ukupno angažovanih sredstava i on je posljedica ujednačenosti kamatne stope na pozajmljena sredstva i prinosa na ukupno angažovana sredstva. Gotov novac predstavlja instrument kojim se plaćaju dobavljači roba i usluga i plaćaju troškovi poslovanja uključujući i zarade zaposlenih i koji služi u razvojne svrhe. za reinvestiranje kao i za povjerenje na tržištu roba i usluga i finansijskom tržištu. dosadašnja praksa pokazuje da se viši racio leveridža ostvaruje u uslovima kada je cijena kapitala niža i kada se povećava obim prodaje. 87 . Profit ne predstavlja dio ukupnih angažovanih poslovnih sredstava i on je osnovni cilj poslovanja koji ostaje nakon pokrića troškova poslovanja i poreza. Koji su osnovni izvori gotovog novca: 1) Prodajom i naplatom roba i usluga. kad su kamatne stope visoke i kada prodaja stagnira. onda preduzeća dolaze u teškoće i ne mogu da po predviđenoj dinamici realizuju ugovorene obaveze. 2) Putem kratkoročnih i dugoročnih zajmova ili kredita. U suprotnom. 3) Putem prodaje dionica. Upravljanje novčanim tokovima (keš flou) Menadžent trgovinskog preduzeća. Iz profita se podmiruju obaveze i prava vlasnika. Takođe. ili se zadržava na postojećem nivou ( a u oba slučaja se mora uzeti u obzir i faktor cijena). Imajući u vidu značaj i jedne i druge kategorije menadžment ima veliku zainteresovanost za njihovo ostvarivanje.

Putem gotovine finansiraju se i dugoročni projekti. 3. Skraćivanjem roka naplate od kupaca. Upravljanje tokovima gotovog novca je veoma složen proces i zahtijeva svakodnevno donošenje raznih odluka. a uslovljeno je tokovima izvora finansiranja i tokovima načina njegove upotrebe. Porastom prodaje (koja je u funkciji cijena) bez povećanja fiksnih i drugih troškova. 5. Dovođenjem zaliha na optimalan nivo. 7. Produženjem roka plaćanja obaveza prema dobavljačima i bankama. Diferenciranjem cijena u funkciji povećanja gotovine. 2) Za pokriće troškova poslovanja. 4. 3) Za održavanje i nabavku osnovnih sredstava. Dugoročni projekti se u načelu finansiraju na dva načina: 88 . 8. 6. 9. Racionalizacijom broja dobavljača uz povećanje obrta. Na koji način je moguće povećati gotovinu: 1. donacija i slično Zašto se koristi gotov novac: 1) Za nabavku i plaćanje roba i usluga.4) Putem poklona. Podsticajem sklonosti potrošača. Prilagođavanjem obima i vrste asortimana ukusima potrošača. Upravljanje tokovima gotovog novca ima direktnu posljedicu na profitabilnost preduzeća. Ono uvijek predstavlja balans između potrebnog i mogućeg. 2. Smanjenjem svih troškova poslovanja. 4) Za kupovinu novih ili dijelova novih (akcija) preduzeća. u određenom vremenu ili u određenom trenutku.

Međutim. od kojih ćemo pomenuti samo one osnovne. zbog toga je prije uzimanja dugoročnih kredita potrebno precizno predvidjeti način vraćanja obaveza. III DIO : MEĐUNARODNE TRGOVINSKE INSTITUCIJE Za potrebe regulisanja međunarodne ekonomije. Na taj način tekuće obaveze se smanjuju. a preduzeće se razvija.1) Korišćenjem dugoročnih kredita. 2) Prodajom akcija. budući da se radi u periodu od pet i više godina. preduzeće može zapasti u teškoće. Dugoročni krediti su najbolji način za finansiranje dugoročnih projekata ukoliko postoji stabilan trgovinski biznis. koje se. robnih. Trgovinsko preduzeće dodatni kapital može ostvariti i na finansijskom tržištu emitovanjem akcija. Emitovane akcije se mogu prodati novim ili starim akcionarima. kao i tokova kapitala. Članovi međunardne trgovinske komore su razne kompanije. u kojem može doći do objektivnih poremećaja na tržištu koja nisu izazvana djelovanjem samog trgovinskog preduzeća. jer neće moći plaćati dospjele obaveze. koji su u savremenim uslovima sve više globalni. razne druge privredne organizacije i institucije i 89 . privredna udruženja. a da se ne ugrozi dominantna vlasnička struktura. 1. Na ovaj način stiču se sredstva koja nisu opterećena kamatom. Za ostvarenje takvih ciljeva i zadataka formiran je niz međunarodnih institucija i organizacija. Međunarodna trgovinska komora Međunarodna trgovinska komora (MTK) (International Chamber of Commerce – ICC) je međunarodna nevladina organizacija. najviše tiču trgovine. potrebno je uvesti pravila kojih će se prodržavati svi učesnici međunarodne trgovine.

Komisija za međunarodnu trgovinsku praksu. Komisija za međunarodno elektronsko plaćanje. Pored ove osnovne djelatnosti Međunarodna trgovinska komora ulaže napore za razvoj. Komisija za intelektualnu i industrijsku svojinu. a najviši organ upravljanja je Savjet kojeg čine predstavnici (najčešće generalni sekretari) svih Nacinalnih komiteta.. godine sa sjedištem u Parizu. Ova institucija ima status savjetodavnog organa Organizacije ujedinjenih nacija najviše kategorije . U cilju podsticanja razvoja svjetske trgovine u sastavu Međunarodne trgovinske komore obrazovane su razne komisije kao što su: 1. 3.poslovni ljudi iz 130 zemalja svijeta. 4. U nacionalne komitete mogu biti učlanjeni razna privredna udruženja i privredne komore. 90 . Djelatnost Međunarodne trgovinske komore sastoji se u podsticanju razvoja međunarodne trgovine roba i usluga. Najviši organ odlučivanja Međunarodne trgovinske komore je Kongres. Komisija za međunarodnu trgovinski politiku. razvoj zemalja u razvoju i jačanje integrativnih procesa u svjetskoj privredi. Međunarodna trgovinska komora preduzima razne mjere i akcije u cilju suzbijanja protekcionizma u svjetskoj privredi. Članstvo u Međunarodnoj trgovinskoj komori ostvaruje se preko Nacinalnih komiteta. 2. pojedine kompanije ili pak državni organi koji su zaduženi za privredu. a posebno u trgovini. tehnologije i drugih znanja.A.. Komisija za transnacionalne kompanije i direktne strane investicije. širenje i zaštitu stranih direktnih investicija. razvoj i uspostavljanje mehanizama tržišne privrede i privatnih preduzeća i kompanija.. Međunarodna trgovinska komora je osnovana 1919. koji se sastaje svake druge godine. 5.

7) Tehnički centar MTK za ekspertize. raznih studija. a poslednje revidiranje obavljeno je 2000.Jednoobrazna pravila i običaji za međunarodne dokumentarne akreditive. U prethodnom periodu više puta su revidirana. Organi i tijela Međunarodne trgovinske komore kreirali su veliki broj normativnih pravila i modela koji su postali sastavni dio međunarodnog trgovinskog prava.. 8) Međunarodni biro trgovinskih komora. . Ova pravila prvi put su propisana 1936. 2) Institut MTK za međunarodne poslovno pravo i praksu. Najznačajniji normativni akti su . 6) Ured za istraživanje zloupotreba i nedozvoljenog korišćenja robnih znakova. priručnika. godine. 5) Komitet za pitanje carina i trgovinsku regulativu. koji su prihvaćeni u cijelom svijetu. godine. 4) Međunarodni biro NTK za pomorstvo.6.Modeli međunarodnih trgovinskih ugovora.INCOTERMS. . a koji su proizvod MTK su Pravila za tumačenje termina u međunarodnoj trgovini . Komisija za međunarodnu arbitražu itd. Međunarodna trgovina bavi se edukacijom pri čemu organizuje razne seminare. U izdavačkoj djelatnosti se bavi izdavanjem. Komisija za međunarodni marketing... knjiga i drugih publikcija u cilju širenja znanja i posticanja i 91 . 7.. 3) Komitet za ekonomske odnose Istok – Zapad... simpozijume i druge stručne skupove. Pri Međunarodnoj trgovinskoj komori rade i posluju razne institucije koje su značajne za međunarodnu trgovinu kao što su: 1) Odbor za multirateralne trgovinske pregovore. Posebno značajni propisi.. Ove norme postale su standardi za regulisanje međusobnih odnosa subjekata u međunarodnoj trgovini..

Sredinom 50 godina prošlog vijeka zemlje Istočne Evrope uključuju se u rad ove komisije tako da je njenim posredstvom zaključen veliki broj trgovinskih ugovora između zemalja Istočne i Zapadne Evrope. 92 predmet . U skladu sa preporukom Generalne skupštine u maju 1947. obrazovnim. kulturnim. Ekonomsko socijalni savjet prevashodno se bavi pitanjima iz ekonomske i socijalne sfere. Još 1946. Njegova funkcija određena je članom 62. (usvajanjem deklaracije o novim oblicima saradnje) ova komisija se bavi pitanjma kao što su: 1. Ujedinjenim nacijama i zainteresovanim specijalističkim agencijama. društvenim. Finansira se iz članarine koju plaćaju Nacionalni komiteti i usluga iz oblasti edukacija i izdavačke djelatnosti. Naučna i tehnološka saradnja. zdravstvenim i srodnim pitanjima i o njima daje preporuke Generalnoj Skupštini. U prve četiri godine svog postojanja ova komisija se isključivo bavila pitanja pomoći zapadnoevropskim zemljama koje su najviše trpjele posljedica rata. godine ECOSOC je donio rezoluciju kojom je formirana Ekonomska komisija za Evropu (Economic Commission for Europe – ECE). Ekonomsko-socijalni savjet vrši ili podstiče proučavanje i pripreme izvještaja ili traži njihovo podnošenje o međunarodnim privrednim. Ekonomsko – socijalni savjet Ujedinjenih nacija Jedan od šest organa Ujedinjenih nacija je Ekonomsko socijalni savjet (Economic and Social Council – ECOSOC). U ovom periodu zemlje Istočne Evrope nisu bile interesovanja ove komisije. 2..proširenaj trgovine. Počevši od 1967. članicama. U okvitu ECOSOC-a formiran je Ekonomski komitet i Komisija za međunarodnu trgovinu uslugama. u cilju pružanja efikasnije pomoći evropskim zemljama koje su bile razrušene i opustošene u toku Drugog svjetskog rata. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija preporučila je ECOSOC-u da razmotri mogućnost formiranja Ekonomske komisije za Evropu. Povelje Ujedinjenih nacija koje definiše da .

problemi međunarodne razmjene usluga.2. transfer tehnologija iz 93 . nauke i tehnologije i rješavanje razvojnih problema Južne Evrope. Istraživačka djelatnost. gasa. probleme zaštite čovjekove okoline i ekonomska predviđanja. problemi koji prate direktne investicije u inostranstvu. hemijske industrije. 5. Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju-UNCTAD Prva konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (United Nations Conference on Trade and Development – UNCTAD) održana je od marta do juna 1964. preferencijali za industrijske i poluproizvode koje izvoze zemlje u razvoju. 3. perspektivama ekonomskog rasta i slično. Imajući u vidu promjenu geopolitičke i ekonomske karte Evrope poslijednjih godina. godine u Ženevi. kao i zemljama koje to žele da postanu. Evropska ekonomska komisija u fokus svoga rada stavlja ekonomske probleme u zemljama koje su nedavno postale članice EU. izradi projekcija. zaštite čovjekove okoline. probleme transfera naučnih znanja i tehnologije. Unaprijeđenje turizma. Što se tiče pitanja koja su vezana za međunarodnu trgovinu posebna pažnja je posvećivana analizi i otklanjanju prepreka za integrativne procese u sektoru međunarodne trgovine. Predviđanje ekonomskog razvoja u sektorima industrije uglja. problema nauke i tehnologije. Na ovoj konferenciji učestvovalo je 1500 učesnika iz 122 zemlje. razvojem i potrošnji energije. transfer sredstava. stadnardizacije proizvoda. U periodu 1967-1977 godine Evropska ekonomska komisija bavila se pitanjima problema trgovine između Istoka i Zapada. Premet rada UNCTADA su razna pitanja zemalja u razvoju kao što su: problemi i mjere za unaprijeđenje međunarodne trgovine. 3. 4. automatike. kao i olakšicama u međunarodnoj trgovini i industrijskoj saradnji. Rukovođenje preduzećima. U četvrtoj dekadi svog postojanja Evropska ekonomska komisija u fokus svog rada stavila je unaprijeđenje svjetske trgovine.

godine u Ženevi.Handbook of International Trade and Development Statistics.Principima međunarodnih trgovinskih odnosa i trgovinske politike. Najviši organi UNCTADA su Konferencija i Savjet za trgovinu i razvoj. i . U toku svog postojanja UNCTAD je izdao veliki broj radova iz oblasti svoga rada.Trade and Development Report. Sve članice Ujedinjenih nacija su istovremeno i članice UNCTADA. koji su usvojeni na prvoj konferenciji koja je održana 1967. Principi međunarodnih trgovinskih odnosa i trgovinske politike predviđali su stvaranje trgovinskih odnosa u svijetu na osnovi ravnopravnosti suverenih država.. U ekonomskoj teoriji i praksi posebno su značajna dvije publikacije koje izdaje UNCTAD. Istovremeno je moć transnacionalnih kompanija narasla do neslućenih razmjera. prava naroda na samoopredijeljenje kao i nemiješanje u unutrašnja pitanja drugih država. političkim i ekonomskim sistemom država. Sve do početka devedestih godina prošlog vijeka (čitaj raspad socijalističkog ekonomskog sistema) djelatnost UNCTADA odvijala se u skladu sa . raspad Čehoslovačke.. Pored toga ovi principi su zastupali ideju o nedopustivosti diskriminacije bilo kog vida u međunarodnim odnosima uslijed razlika u društvenim. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka bitno su izmijenjeni politički i ekonomski odnosi na starom kontinentu i dijelu Azije (raspad SSSR.. integrativni procesi u zemljama u razvoju.razvjenih zemalja u zemlje u razvoju. kapitala i ljudi po principima uzajamne korisnosti. zaštita i transfer industrijske svojine itd. transnacionalne kompanije u međunarodnoj trgovini. efekti integrativnih procesa u razvijenim zemljama na zemlje u razvoju. Odluke organa UNCTADA donose se u obliku rezolucija koje nemaju obavezujući karakter. Posebno zalaganje se odnosilo na prevazilaženje posljedica kolonijalizma i neokolonijalizma i ostvarivanje slobode prometa roba i usluga. zaduženost zemalja u razvoju... globalistički procesi su se sve više širili i ubrzavali. a na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni dominantnu ulogu 94 . socijalnim.. raspad socijalističkih i centralnoplanskih privreda).. To su godišnjaci: .. raspad SFRJ.

uslugama. 95 . posebno onih koji se bave preradom sirovina. Ovaj fond se finansirao iz članarine zemalja članica UNID-a. one su se povećavale. direktne strane investicije. Unido se zalagao i za formiranje fonda za industrijski razvoj iz koga bi se formirali projekti za industrijski razvoj zemalja u razvoju. međunarodna trgovina proizvodima. U skladu sa zahtjevom nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju pod okriljem UN 1966. 4. Zbog toga su razvijene zemlje. Zbog toga se UNIDO zalagao za premještanje industrijskih kapaciteta iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. a uvozile primarne proizvode iz nerazvijenih zemalja. Takođe. Cjenovne vrijednosti finalnih i primarnih proizvoda su bile u ogromnom disparitetu. Razvijene zemlje su izvozile finalne proizvode. Na konferenciji koja je održana 1996. a budući da je formirana Svjetska trgovinska organizacija i da se problemi trgovine na međunarodnom nivou rješavaju u toj organizaciji postavilo se pitanje daljeg opstanka UNCTADA. Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) Nakon Drugog svjetskog rata nerazvijene zemlje su se nalazile u ogromnim razvojnim promlemima koje nisu mogle same da riješe. Nalazeći se u teškom položaju nerazvijene zemlje su od svjetske organizacije –UN tražile da se njima posveti veća pažnja jer njihovo stanje nije posljedica samostalnog djelovanja već i posljedica kolonijalnog i neokolinijalnog djelovanja razvijenih zemalja. U novim uslovima UNCTAD se bavi pitanjima kao što su: sagledavanje razvojne strategije.imale su SAD. a posebno SAD bile mišljenja da je UNCTAD previše naklonjen zemljama u razvoju. Osnovni cilj UNID-a bio je je da proces industrijalizacije u zemljama u razvoju dobije organizovan oblik. tehnologijom. Razlike između razvijenih i nerazvijenih zemalja umjesto da su se smanjivale. godine osnovana je posebna organizacija za industrijski razvoj (United Nations Industrial Development Organization – UNIDO). razvoj preduzetništva i slično. godine u Južnoafričkoj Republici donijet je zaključak da je UNCTAD i u ovim uslovima koristan i da i dalje nastavi rad. Unido se zalagao i za formiranje fonda Sever-Jug.

industrijskih usluga i ulaganja u industriju. Ekonomski fakultet. U cilju publikovanja svojih aktivnosti UNIDO izdaje veliki broj statističkih publikacija. promocija tehnologije i pružanje industrijskih informacija. Pored toga UNIDO djeluje kao posrednik u međunarodnom prometu industrijske tehnologije. 7) Povezivanje razvoja industrije i poljoprivrede u Africi i u najmanje razvijenim zemljama. i kvalitet kao faktori konkurentnosti na svjetskom tržištu. 3) Mala i srednja preduzeća: politika. Da ne bi došlo do njenog gašenja ova organizacija je izvršila reorganizaciju. 2) Inovacije. 5. produktivnost. formulisanje politke i izgradnja institucija u cilju svjetske ekonomske integracije. str 466. 2002. koordinacija i tehnička saradnja. analiza i vodiča. 6) Zaštita okoline i energetika.Devedesete godine prošlog vijeka zbog promjena na globalnom ekonomskom i političkom polju doveli su u pitanje opravdanost postojanja ove organizacije. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj – OECD 37 Kovačević M. 4) Investicije.. snovni cilj ove organizacije u izmijenjenim ekonomskim i političkim uslovima je podržavanje i unapređenje industrijskog razvoja na globalnoj osnovi i pružanje usluga iz oblasti tehničke saradnje. Najviši organ UNID-a je Generalna konferencija koja se sastaje svake dvije godine. Dakle. 96 . Beograd. Sjedište UNIDA je u Beču. 5) Razvoj industrije u poljoprivrednim područjima. U skladu sa opštim principima rada rad UNID-a je definisan kroz slijedeće37: 1) Strategija. Međunarodna trgovina. studija..

aktivnosti i propisa za regulisanje i usmjeravanje trgovinskih tokova i direktnih stranih investicija. povećanja stope zaposlenosti. ova organizacija nije obuhvatala samo evropske zemlje. Za razliku od svoje prethodnice. godine doneta odluka da se ova organizacija reorganizuje i formira Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj sa početkom funkcionisanja od 1961. 4) Liberalizacija spoljne trgovine i borba protiv protekcionizama u međunarodnoj trgovini. rast i razvoj. Evropska organizacija za ekonomsku saradnju bila je zadužena za sprovođenje poznatog Maršalovog plana za obnovu porušene Evrope. 3) Stimulisanje strukturnih promjena u privredi i njihovo prilagođavanje budućim očekivanim trendovima. 39 97 . Dakle. Australija. godine Kovačević M. Novi Zeland i slično. 38 Ova organizacija je osnovana 1948. godine.Organizacija za ekonomski saradnju i razvoj (Organization for Economic Coorporation and Development – OECD) je sljedbenik Evropske organizacije za 38 ekonomsku saradnju (OECE). Ekonomski fakultet Beograd 2002. Osnovni pravci aktivnosti OECD su 39: 1) Prikupljanje podataka iz ekonomske aktivnosti i njihova obrada. jer su u nju bile od samog početka učlanjene SAD i Kanada. ova organizacija preduzima mjere i aktivnosti koje doprinose ekonomskom razvoju zemalja članica. a kasnije i veliki broj drugih zemalja kao što su Japan. str 468. 2) Praćenje mjera. Nakon prestanka američke pomoći ova organizacija nije imala svoju funkciju. pa je tako 1960. koja je bila zadužena za raspodjelu američke pomoći za obnovu porušene Evrope.. povećanju životnog standarda kao izraza razvijenosti i na kraju jačanja finansijske stabilnosti što je posljedica usklađenosti ekonomskih politika. Međunarodna trgovina. Osnovni cilj ove organizacije je ekonomska saradnja između zemalja članica i usklađivanje njihovih ekonomskih politika. Organizacija za ekonomski saradnju i razvoj se zalaže za ekonomsku ekspanziju.

Povećanje životnog standarda stanovništva država članica. 2. 4. Obezbjeđenje veće zaposlenosti. 6. posebno između razvijenih zemalja. Praćenje nacionalnih trgovinskih mjera. Osnovne funkcije STO su: 1. Saradnja sa drugim međunarodnim organizacijama. Predstavlja mjesto za vodjenje trgovinskih sporova između zemalja članica. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj je moćna svjetska organizacija koja je veoma doprinijela unapređenju međunarodne ekonomske saradnje. Glavni ciljevi STO 1. 3. januara 1995. 98 . Sjedište Svjetske organizacije je u Ženevi . 2. 6. World Trade Organization (WTO) je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sistema u području carina i trgovine robama i uslugama i intelektualnim vlasništvom. Ova organizacija je i direktno. Tehnička pomoć i obuka zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji.Švajcarska. Svjetska trgovinska organizacija (STO-WTO) Svjetska trgovinska organizacija (STO). 5. godine. Osnovana je i službeno je otpočela s radom 1. a posebno indirektno doprinijela načinu i dinamici integrativnih procesa u zemljama Zapadne Evrope. Upravljanje trgovinskim sporazumima zaključenim u okviru STO.5) Rješavanje problema poljoprivrede i usklađivanje poljoprivrednih politika zemalja članica itd. Predstavlja forum za multilateralne trgovinske pregovore.

Obezbjeđenje održivog razvoja i zaštite prirodne sredine uz omogućavanje optimalnog korišćenja svjetskih prirodnih bogatstava. u formi u kojoj su njegova pravila i discipline izmijenjena i dopunjena u pregovorima Urugvajske runde (tzv. Prema Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (STO). Radi postizanja veće koherentnosti u vodjenu globalne ekonomske politike. a koji su definisani odredbama Sporazuma o osnivanju STO i drugih aranžnamana koji su zaključeni na osnovu Sporazuma o osnivanju. Uloga Svjetske trgovinske organizacije je da obezbijedi funkcionisanje i unapredjene ciljeva koji su definisani Sporazumom o osnivanju STO i svih multilateralnih sporazuma kojima je regulisana međunarodna trgovina roba i usluga kao i trgovinski aspekti zaštite prava intelektualne svojine. Svjetska trgovinska organizacija predstavlja mjesto za pregovore i rješavanje sporova zemalja članica koji su vezani za sva pitanja koja su relevantna za međusobne trgovinske odnose. Takođe. 2. Povećanje proizvodnje i spoljno-trgovinske razmjene roba i usluga.) ali i proširenje nadležnosti na dva druga nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS). ova organizacija ima svojstvo pravnog lica i predstavlja institucionalni okvir koji obuhvata: 1. zaštite i očuvanja prirodne sredine i 6. GATT 1994.3. GATT. 99 . Razvoj organizacije na način koji je usklađen sa potrebama i interesima članica koje su na različitim nivoima razvijenosti. Ukupne rezultate pregovora Urugvajske runde. Omogućavanje stabilnog rasta privrede zemalja članica i rasta tražnje. 4. Sve sporazume i aranžmane zaključene pod njegovim okriljem i 3. STO sarađuje sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom. kao i okvir za primjenu rezultata do kojih se dođe u takvim pregovorima. STO prestavlja mjesto za multilaterane pregovore svojih članica na planu dalje liberalizacije svjetske trgovine u svim njenim segmentima. 5.

međunarodnih investicija. U toku su pregovori sa 30 zemalja koje žele da postanu članice Svjetske trgovinske organizacije.. Neuspjeh osnivanja ITO rezultirao je pozitivnom odlukom o potpisivanju Opšteg sporazuma o carinama i trgovini. Naime. liberalizaciju i uklanjanje trgovinska protekcionističkih mjera u trgovini robama koje su predstavljale naslijeđe iz 30-ih godina 20 vijeka. godine.Osnivanjem STO nacionalne trgovinske politike članica STO. godine prerasla u Svjetsku trgovinsku organizaciju. u toku pregovora o osnivanju ITO 23 (od inicijalno 50 država čija je namjera bila osnivanje ITO) pristupile su Opštem sporazumu o carinama i trgovini (GATT). Dakle. usluga. Ovaj sporazum Sporazumom je pokrenuta postupna potpisan je u Ženevi 1947. 100 . tokom 47 godina i kroz više rundi pregovora u okviru GATT-a stvarana je multilateralna trgovinska struktura. godine.International Trade Organization). Međutim. Osnivanje (STO -WTO) Pored osnivanja Međunarodnog monetarnog fonda. Član STO može postati svaka država koja posjeduje punu autonomiju u vodjenju svoje spoljnotrgovinke politike kao i ostalih politika koje su regulisane pravilima STO-a. Kongres SAD nije ratifikovao povelju o ITO što je dovelo do odlaganja njenog osnivanja gotovo 50 godina. Svjetska trgovinska organizacija predstavlja pravnu i institucionalnu osnovu za obezbedjenje neometanog protoka roba. Ova organizacija trebalo je da definiše pravila i načela međunarodne trgovine. faktički je stvoren treći oslonac globalizacije svjetske privrede (pored Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda). Međunarodne banke za obnovu i razvoj krajem četrdesetih godina prošlog veka bilo je planirano i osnivanje Međunarodne trgovinske organizacije (ITO . Na konferenciji o trgovini i zapošljavanju koja je održana u Havani 1948. postale su predmet daleko rigoroznijih disciplina i pravila nego je to bio slučaj u okviru GATT-a. godine na osnovu Povelje ITO donijeta je odluka o osnivanju Međunarodne trgovinske organizacije. Svjetska trgovinska organizacija danas ima 151 zemlju članicu. Sve do 1994. ljudi i usluga u međunarodnim okvirima. restriktivne poslovne prakse itd. koja je 1995. Inicijalni nacrt Povelje ITO predviđao je pravila u područjima zapošljavanja.

Formalno osnivanje STO-WTO proizlazi iz Urugvajske runde koja je uspješno okončana Ministarskom konferencijom u Marakešu (Maroko) 1994. Rezultat Mjesto Početak Broj mjeseci Broj učesnika % sniženja carine Ženeva I Ansi Torkvaj April 1947 April 1949 Septembar 1950 Januar 1956 Septembar 1956 Maj Kenedi 1964 Tokio Septembar 1973 74 102 Carine. Tabela 1. godine. Deklaracijom iz Marakeša od 15.Tokovi ''Runde'' multirateralnih pregovora 1947-1995. necarinske mjere i sistemski sporazumi 37 62 Carine i antidamping 7 5 38 23 13 38 Carine Carine Carine Oblast pregovoranja Ženeva II 5 26 Carine Dilon 11 26 Carine 101 . godine osnovana je STO-WTO kao međunarodna organizacija koja je u svoju strukturu ugradila dotadašnji Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT). ali je svoju nadležnost proširila na dva druga nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS). aprila 1994.

međunarodnu 102 . Prvu polovinu dvadesetog vijeka karakterišu dva svjetska rata. usmjeravati. wto. usluge. ako se uključi u međunarodne tokove.Carine. stvaranje (reorganizovanje STO) Doha Novembar 2001 Još nije završena Carine. tekstil. podsticati razmjenu. Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT). necarinske mjere. zaštita životne okoline. pravila. jedna velika ekonomska kriza i druge nestabilnosti ekonomskog i privrednog života.org / GATT and WTO trade rounds 7. Izvor:www. Nakon završetka Drugog svjetskog rata postalo je jasno da se svaka zemlja može brže i lakše razvijati. poljoprivreda. Urugvaj Septembar 1986 rješavanje 87 123 sporova. U skladu sa takvim nastojanjima javila se potreba za liberalizaciju trgovine kao jednog od segmenata privrednog i ekonomskog života. pravo intelektualne svojine. Zbog toga je bilo neophodno osnovati međunarodne ekonomske institucije koje će organizovati. necarinske mjere. odnosa javila se potreba za uklanjanjem raznih ograničenja i protekcionistilkih mjera koje su u tom vremenskom razdoblju bile na veoma visokom nivou. 141 poljoprivreda. a time i ekonomski rast i razvoj.

. Osovni principi GATT-a su: 1. godine kada je postignut dogovor o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (STO-WTO). Princip nediskriminacije koji obuhvata dva principa i to: 1) Princip Nacionalnog Tretmana – NT (National Treatment / NT).Dakle. 2) Princip Najpovlašćenije Nacije – NN (Most-Favored-Nation / MFN) odnosno . GATT je bio jedini sporazum koji je regulisao međunarodnu trgovinsku politiku sve do 1994. godine. odnosno . razna ograničenja i protekcionističke mjere usporavale su ekonomske tokove između država. Dakle. Osnovni principi GATT –a Opšti sporazum o carinama i trgovini bio je punih 47 godina jedini dokument koji je međunarodnu trgovinu regulisao na multirateralnoj osnovi.Klauzula nacionnalnog tretmana.. Princip podrazumijeva stavljanje strane kompanije u isti položaj sa domaćim kompanijama. Na konferenciji u Havani vođeni su pregovori o osnivanju Međunarodne trgovinske organizacije koja je trebala da definiše pravila u međunarodnoj trgovini. ako posluju na domaćem tržištu.” Ovaj princip polazi od toga da domaća i strana roba moraju imati jednak tretman („princip domaćeg tretmana inostrane robe”). U toku tih pregovora 23 od inicijalno 50 zemalja potpisale su Opšti sporazum o carinama i trgovini – GATT) u Ženevi 1947. Regulisanje međunarodne trgovine po osnovu principa GATT –a bila i osnova za stvaranje principa STO-WTO). Ovaj princip štiti strane interese jer njihova roba poslije carinjenja ne može biti fiskalnim ili nekim drugim instrumentima stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na domaću robu.Klauzula o najpovlašćenijoj naciji” podrazumijeva da se sve olakšice koje 103 . i strana roba i strane kompanije moraju imati isti tretman kao i domaća roba i domaće kompanije.

.  povlastice iz ugovora o pograničnom prometu. ako jedna zemlja članica STO ima status . zabrana i sl. 3. poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda.). Ovaj princip se nije primijenjivao u punom kapacitetu jer su definisani izuzeci u slijedećim slučajevima:  u slučaju trajnih i visokih deficita trgovinskog bilansa. kao ekonomski najopravdaniji i najjednostavniji instrument protekcionizma..najpovlašćenije nacije” u trgovini sa drugom zemljom članicom STO to u stvari ne znači nekakav poseban status. svođenje zaštite domaće privrede isključivo na carine. zajedničkim tržištima i ekonomskim unijama). tj.  u oblasti ribarskih. jer istovremeno.  povlastice proistekle iz sporazuma o preferencijalnoj trgovini između dvije ili više zemalja. Princip . a ne u interesu nerazvijenih. Dakle. Liberalizacija u trgovini prije svega odgovara onim zemljama koje imaju komparativne i konkurentske prednosti u proizvodnji određenih proizvoda.su date jednoj zemlji članici STO moraju dati i svim drugim zemljama. nameće se zaključak da je i ovaj sporazum 104 . Ovaj princip ima izuzetke kao što su:  povlastice proistekle iz sporazuma o međunarodnim ekonomskim integracijama (zonama slobodne trgovine. isti status se mora dati i svim zemljama članicama STO. carinskim unijama. 2. dozvola. Kako GATT nije definisao liberalizaciju u trgovini poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda i kako je poznato da nerazvijene zemlje imaju prednost u proizvodnji poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda. Ovi izuzeci govore o tome da je politika GATT-a prije svega bila definisana u interesu razvijenih zemalja.zabrane kvantitativnih trgovinskih ograničenja” (kvota.

World Trade Organization Opšti sporazum o trgovini i carinama u svojih 47 godina postojanja postigao je veoma značajne rezultate u oblasti liberalizacije industrijskih proizvoda. uslugama i pravima intelektualne svojine. bez obaveze da i one same snize svoja trgovinska ograničenja.snižavanja carina i carinske konsolidacije”. značajnije to što su se u njegovom okviru obavljali međunarodni pregovori o stvaranju Svjetske trgovinske organizacije .WTO. Iako je značaj GATT-a sa stanovišta liberalizacije svjetske trgovine nikako ne može potcijeniti.bio motivisan prije svega interesima bogatih i razvijenih. godine. Od snižavanja carina i rasta 105 Skromniji rezultati postignuti su u liberalizacji poljoprivrednim proizvodima. godine. kada je prestao da važi za međusobnu trgovinu razvijenih i nerazvijenih zemalja.. U okviru GATT-a održano je osam višegodišnjih . pregovora. Na ovaj način praktično se odustalo od principa reciprociteta. Cilj ove promjene u politici GATT-a je bio da se pomogne nerazvijenim zemljama tako što će im se omogućiti liberalizovan pristup tržištima razvijenih zemalja. 4. a ne interesima siromašnih i nerazvijenih. Pod konsolidacijom se podrazumijeva obaveza zemalja da poštuju postignute sporazume o carinskoj liberalizaciji.. Tokovi pregovora o stvaranju Svjetske trgovinske organizacije . Princip . Ovaj princip je djelimično napušten 1964. Prvih pet rundi pregovora održano je u periodu od 1947. sve u cilju dalje liberalizacije međunarodne trgovine..rundi. 6.reciprociteta” podrazumijeva obavezu da sve zemlje bez izuzetka učestvuju u liberalizaciji. 5.. za GATT je još STO . Tokom ovih pregovora postignuta je saglasnost za značajno sniženje carina u trgovini industrijskim proizvodima što je uticalo na porast međunarodne trgovine i porast svijetske privrede. Princip . tekstilnim proizvodima. do 1960.

a sve do 1964. 106 . 2) Kodeks o vladinim (državnim) nabavkama.međunarodne trgovine najviše koristi imale su razvijene zemlje jer se liberalizovala trgovina industrijskim proizvodima u čijoj proizvodnji nerazvijene zemlje nisu imale komparativne i konkurentske prednosti. „Tokijska runda“ započela je 1973. godine i trajala je ukupno 74 mjeseca. 4) Kodeks o subvencijama. U toku ove runde pregovora postignuto je dalje snižavanje carina za industrijske proizvode što je za posljedicu imalo dalji rast međunarodne trgovine. započela je 1964. U ovoj rundi pregovora pokrenuto je i pitanje dampinga i antidampinga. Smatra se da je nedostatak ove runde pregovora to što se nije pregovaralo o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim i tekstilnim proizvodima. Na kraju ove runde pregovara prosječne carinske stope na industrijske u odnosu na 40% u vrijeme osnivanja GATT-a. 5) Kodeks o proceduri izdavanja uvoznih dozvola 6) Kodeks o antidampingu. Sedma runda pregovora. Šesta runda pregovora. Pored proizvode iznosile su 5%. s jedne strane. veoma značajan rezultat ove runde pregovora je i donošenje skupa kodeksa o primjeni necarinskih mjera i drugih tehničkih prepreka kao mjera indirektnog protekcionizma kao što su: 1) Kodeks o određivanju carinske vrijednosti robe. s druge strane. Isto tako tokom ove runde pregovora nisu se vodili pregovori o uklanjanju raznih necarinskih i drugih tehničkih prepreka u međunarodnoj trgovini. a u pregovorima su ukupno učestvovale 102 zemlje. značajnog snižavanja carina. 7) Kodeks o pravilima u trgovini goveđim mesom i mliječnim proizvodima i 8) Kodeks o trgovini civilnim vazuhoplovima. šro je takođe nedostatak ove runde pregovora. godine važio je i princip reciprociteta. „Kenedi runda“. Rezultat pregovora u ovoj rundi bio je taj da je postignuto da se carine snižavaju etapno u periodu od osam godina. a završena je nakon 37 mjeseci pregovora. 3) Kodeks o tehničkim standardima.

Učešće bescarinskog uvoza industrijskih proizvoda povećano je sa 20% na 43%. Značajno je istaći i to da su ovi pregovori obilježeni sukobima onih koji su se zalagali za liberalizaciju poljoprivrednih proizvoda i onih koji su bili protiv te liberalizacije.35. povećanje raznih necarinskih barijera i uvođenje raznih tehničkih prepreka. Veliki broj odredbi GATT-a. Nepoštivanje odredaba bilo je posljedica nepostojanja sankcija. s jedne strane ili zbog njihove nepreciznosti. Zbog takvog stanja. Ovu rundu pregovora karakterisalo je dalje snižavanje carina. a regionalno povezivanje dobijalo je sve više na intenzitetu. Pod tarifikacijom se podrazumijeva da se svi oblici vancarinske zaštite pretvore u carinski ekvivalent. a učešće usaglašenih carina u ukupnoj carinskoj tarifi na 73% kod zemalja u razvoju i na 99% kod razvijenih zemalja. a trgovina tekstilnim proizvodima riješena je posebnim sporazumom. Veoma značajno je to što je u ovoj rundi pregovora postignut sporazum na koji su se sve zemlje obavezale da izvrše tzv.Kao i kod šeste runde pregovora nedostatak i ove runde bio je taj što se nije pregovaralo o liberalizaciji poljoprivrednim proizvodima. Osnovni princip GATT-a – nediskriminacija bitno je bio narušen. nisu poštovane. Iako je snižavanje carine značajno uticalo na povećanje i razvijanje međunarodne trgovine i dalje su postojali brojni problemi. Tako je poslije 87 mjesci dugih i sadržajnih pregovora aprila 1994. prihvaćen je plan da se uspostave takva rješenja koje će obuhvatati cjelinu trgovinske politike uključujući i trgovinu uslugama i intelektualnu svojinu. koja je započela 1986. a završena nakon 87 mjeseci. godine. na ministarskoj konferenciji u Puenta del Este u Urugvaju. 107 .9 umesto 6. tokom osme runde pregovora. Dogovoreno je da se dalje snižavanje carina na industrijske proizvode obavi u pet etapa i da njihova ponderisana vrijednost bude 3. godine u Marakešu. u Maroku uz saglasnost pregovora 125 zemalja potpisan Finalni akt kojim se okončava Urugvajska runda osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije – World Trade Organization (STO-WTO). iako prihvaćen od svih potpisnica. tarifikaciju. Ti problemi su se prije svega odnosili na trgovinu poljoprivrednim proizvodima.

GATT se odnosio na regulisanje trgovine robom. GATT je predstavljao privremeni sporazum dok je STO organizacija koja propisuje stalne i potpune obaveze. U GATT-u su mnogi sporazumi bili selektivnog karaktera. liste koncesija i liste izuzetaka. 40. dok su u STO sporazumi multirateralni što znači da su obavezujući za sve njene članice. dati su kao aneks 1C uz Sporazum o STO. GATT Sekretarijat je poznat kao Interim Commission for the Internationa Trade Organisation (ICITO). Razlike između GATT-a i STO Svjetska trgovinska organizacija. GATS i TRIPs). GATT je predstavljao multilateralni sporazum bez institucionalne osnove (sa malim pridruženim Sekretarijatom nastalim krajem 40-ih godina)40. a on predstavlja drugi aneks uz Sporazum o STO41. uglavnom eksperte. poznato je da tekstilna industrija predstavlja radnointenzivnu djelatnost. IGP ¨Prometej¨. 9. a STO se odnosi kako na robu tako i na usluge i intelektualniu svojinu (GATT-1994. Beograd. 8. godine brojao svega 450 zaposlenih. 41 Bjelić P. koji su se nalazili u prijestonicama država potpisnica. Rješavanje sporova u okviru WTO se obavlja na osnovu Dogovora o pravilima i procedurama za rješavanje sporova. se nalazi u aneksu 1A uz Sporazum o STO. a pridodati su mu dodatni aneksi. Sporazum o tekstilu i odjeći Trgovina tekstilnim proizodima bila je veoma dug period osjetljivo i problematično pitanje međunarodne trgovine.Za liberalizaciju poljoprivrednih proizvoda zalagale su se SAD i 13 velikih izvoznika ovih proizvoda. i druge zemlje Dalekog istoka) uslijed jeftine radne snage imaju niske cijene ovih 40 Sekretarijat je oduvijek bio mali. Tako je 1995. Naime. STO ima svoj stalni Sekretarijat. 108 . str. Osnovni principi trgovine intelektualnom svojinom TRIPS. Svetska trgovinska organizacija. diplomate. GATT-1994. a protiv liberalizacije zalagao se Japan i zemlje Zapadne Evrope. u mnogo čemu i razlikuje od njega. pa stoga nerazvijene ili manje razvijene zemlje (Indija. 2002. Sporazumom STO obuvaćeno je 90% svjetske trgovine dok je to kod GATT-a bio znatno manji obim. GATS u aneksu 1B. Kina. političare.. iako je nastala u okviru pregovora u okviru GATT-a.

bilateralno. Tako je od 1974. 109 . Tokom pregovora . U okviru GATT-a promet tekstilnim proizvodima imao je poseban status 42 i o njemu se posebno pregovaralo. Dakle. primjedba autora. te se stoga pribjegavalo uvođenju carinskih ograničenja. godine sve su članice bile obvezne da ukinu preostale kvote na trgovinu tekstilom. Prestankom važenja Sporazuma o tekstilu i odjeći 1. dok su se razvijene zemlje zalagale za liberalizaciju trgovine industrijskim proizvodima. opet je regulisanje međunarodne trgovine tekstilnim proizvodima bilo u skladu sa interesima razvijenih zemalja. ali u četiri faze zaključno sa 2005. Da li se tu radilo o fer trgovini? Ovim sporazumom promet tekstilnih proizvoda isključen je iz pravila GATT-a.Urugvajske runde... Međutim. međunarodnim sporazumom omogućeno je da uvode kvanititativna ograničenja na uvoz tekstilnih proizvoda. godine što je olakšalo ulazak njenih proizvoda na tržište država članica EU. 42 Zbog zaštite interesa razvijenih . Ovim sporazumom bilo je regulisano da razvijene zemlje mogu putem bilateralnih sporazuma ili unilateralno da uvedu kvantitativna ograničenja za uvoz ovih proizvoda iz manje razvijenih zemalja. Urugvajskom rundom pregovora regulisano je da se izvrši liberlizacija trgovine tekstilnim proizvodima. U ovom periodu zemlje uvoznice tekstilnih proizvoda mogu na sve načine (unilateralno. putem konsultacija i slično) uvoditi kvantitativna ograničenja uz uslov da takav uvoz prati ili nanosti štetu njihovoj tekstilnoj industriji.. Naime. Slučaj Kine Kina je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizacije 2001. kvota i drugih mjera vancarinske zaštite. godinom. zaključeno je da se međunarodni promet tekstilnim proizvodima integriše u opšta pravila trgovine. januara 2006. tim istim zemljama. Formalno pozitivno rješenje za zemlje izvoznice je to što je regulisano da dokaze o štetnosti uvoza tekstilnih proizvoda ocjenjuje Nadzorni organ za tekstil.proizvoda. godine važio Sporazum o međunarodnoj trgovini tekstilnim proizvodima i odjećom. Razvijene zemlje ne bi mogle da izdrže konkurenciju manje razvijenih zemalja u proizvodnji tekstilnih proizvoda.

10. Najbitnija novina koja je određena pravilima STO bila je ta da se zaštita domaće poljoprivredne proizvodnje obavlja putem carina.5% na godinu do 2007.. haljine.Prelazno desetogodišnje razdoblje. godine ako on dovodi do značajnog poremećaja na tržištu. Predmet zaštitnih mjera je 10 od 35 kategorija proizvoda (puloveri. Istovremeno je određeno da se carine snize u razvijenim zemljama za 36% u roku od 110 . posteljno rublje. do 31. u vreme GAT-a bila je opterećena izvoznim subvencijama i drugim preprekama koje su onemogućavale slobodnu trgovinu. pamučne tkanine.tarifikacija. a prije svega zemljama EU omogućeno je dodatno vreme za prilagođavanje jačoj konkurenciji. koje je definisano Urugvajskim rundom pregovora. Rast uvoza ograničen je između 8 i 12. Regulisanje trgovine poljoprivrednim proizvodima Poznato je da su poljoprivredni proizvodi od strateškog značaja za svaku zemlju. Osnivanjem STO u ovoj oblasti postavljena su pravila koja su imala za cilj da pospješe trgovinu u ovoj oblasti. trebalo je proizvođačima omogućiti da se prilagode liberalizaciji u trgovini ovim proizvodima. bluze. od 1. Te zaštitne mjere omogućuju zaštitu od uvoza kineskog tekstila i odjeće do kraja 2008. Zbog toga je i u proteklom vijeku. Protokolom o pristupanju Kine STO definisane su određene zaštitne mjere. stolnjaci i kuhinjsko rublje). godine. Na ovoj način zemljama članicama STO.. odnosno trgovina poljoprivrednim proizvodima. lanena pređa. majice kratkih rukava. decembra 2005. budući da je Kina zemlja se velikim potencijalom u proizvodnji tekstilnih proizvoda zbog čega se znatno povećao uvoz ovih proizvoda na tržište zemalja članica STO. odnosno za svaku nacionalnu ekonomiju. U tom smislu uvedena je . muške hlače. januara 1995. a izračunavat će se na osnovu ostvarene trgovine u dvomjesečnom ili tromjesečnom razdoblju nakon ukidanja kvota. a i danas pitanje proizvodnje i trgovine poljoprivrednim proizvodima jedno od najosjetljivijih pitanja međunarodne trgovine. što znači pretvaranje svih necarinskih mjera u carine tako da nova carina predstavlja ekvivalent za sve ostale necarinske mjere. Međutim. Promet. grudnjaci. godine.

Na taj način najmanje razvijenim zemljama omogućeno je da zaštite svoju proizvodnju i poboljšaju svoj platni bilans sa kojim su imali velike teškoće. Doha pregovori U novembru mjesecu 2001. Zbog toga su utvrđene mjere .šest godina. a u ostalim zemljama za 24% u roku od deset godina. Najmanje razvijene zemlje nisu imale obavezu da smanje subvencije i posticaje za izvoz poljoprivrednih proizvoda... Razvijene zemlje su se obavezale da smanje podsticaje za 20% u roku od šest godina.agregatne mjere podrške... kojima su se članice STO obavezale da subvencije i druge mjere podsticaja smanje. omogućeno im je da zadrže i neka kvanititativna ograničenja. Budući da su najmanje razvijene zemlje neto uvoznici poljoprivrednih proizvoda. Dugotrajni i mukotrpni pregovori koji su vođeni u okviru GATT-a u cilju osnivanja STO bili su i posljedica veoma visokih subvencija poljoprivredne proizvodnje. a manje razvijene zemlje za 135 u roku od deset godina. Taj sastanak. a putem . godine održana je četvrta Ministarska konferencija STO u Dohi. posvećen je stvaranju sistema pravila trgovine koja bi bila pošteniji prema zemljama u razvoju. Najmanje razvijene zemlje nisu imale obavezu da snize carine. Smanjenje subvencija i podsticaja izvoza poljoprivrednih proizvoda poslijedično izaziva porast cijena tih proizvoda. 11. proizilazi da liberalizacija trgovine otežava njihov položaj u snabdijevanju poljoprivrednim proizvodima.klauzule o specijalnom tretmanu. 111 . sa ciljem da se članice STO saglase o početku pregovora o otvaranju svjetskih tržišta za poljoprivredne i industrijske proizvode. Zbog toga su preduzete mjere da se najmanje razvijenim državama obezbjedjuje određena pomoć ukljućujuči i bespovratnu. glavnom gradu Katara. Pokrenuta je nova runda pregovora poznata kao «Runda iz Dohe« i predstavlja ozbiljan pokušaj međunarodne zajednice da smanji poljoprivredne subvencije i zaštitu koja postoji u razvijenim zemljama.

Zemlje u razvoju zastupale su stav da se smanje subvencije koje bogate države daju svojim poljoprivrednim proizvođačima uz smanjene uvoznih carina. godine. s druge strane. za neuspjeh su zaslužne SAD. SAD i EU nisu pristajale na određene modalitete za uklanjanaje zaštite i suvbencije za njihove poljoprivredne proizvode. U toku 2007. Na strani Indije i Kine našle su se i zemlje kao što su Indonezija i još 90 drugih zemalja uključujući i neke latinoameričke zemlje. iako su one imaju veoma značajno tržišno učešće u svjetskoj tgovini. Sa druge strane. s druge strane oko toga kako reformisati trgovinu proljoprivrednim i industrijskim proizvodima. zbog čega je poljoprivredna proizvodnja u zemljama u razvoju u velikim teškoćama. u meksičkom ljetovalištu Kankun. Nakon dugih i teških pregovora u septembru 2008. a SAD i EU. Međutim. s obzirom da bogate i siromašne zemlje nisu mogle da se dogovore. industrijsku robu. Kina i Indija. sjedne strane.Naime. budući da najvažniji pregovarači nisu bili spremni da zaključe sporazum o trgovini poljoprivrednim proizvodima. nastao je novi Savez zemalja u razvoju koji je odbio da 112 . Nasuprot takvom stavu SAD i EU su zastupale stav da se sporazum može zaključiti samo pod onim uslovima koji bi omogućio nove izvozne mogućnosti. Planirano je bilo da se ova runda razgovora završi do 2004. planirano je da se Doha runda pregovora bavi vjerovatno najnepravednijim aspektima svjetske trgovine koji se prepoznaju kao veoma ograničen pristup poljoprivrednih proizvoda iz zemalja u razvoju na tržistima bogatih zemalja i visokim subvencijama za poljoprivrednu proizvodnju u bogatim zemljama. ovi pregovori poznati su po svojim neuspjesima. Oni su jula 2006. koji je bio usredsređen na četiri glavna područja: poljoprivredu. godine ovi pregovori pretrpeli su novi neuspjeh u Potsdamu jer se pokazalo da postoji duboka podjela između Indije i Brazila. s jedne strane i značajnu konkurentnost. trgovinu uslugama i kodeks novih običaja. Ovi pregovori nisu uspjeli. godine bili suspendovani na šest meseci. Sjedinjene američke države su zastupale interese razvijenih zemalja dok su Kina i Indija zastupale interese manje razvijenih zemalja. Naime. održan je Samit STO radi postizanja Sporazuma u okviru «Runde iz Dohe«. godine. prije svega o poljoprivredi.

Indija) mogu da iskažu svoj interes. literalna. Krah dosadašnjih Doha pregovora pokazao je da SAD nemaju više dominantan položaj koji im omogućava da nameću svoju volju i svoje interese ostalim zemljama članicama STO. filmovi. likovna i muzička djela. računari i slično. čini aneks 1 C Sporazuma iz Marakeša. Rezultat Urugvajske runde pregovora o liberalizaciji međunarodne trgovine je i Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS sporazum). Doha pregovori su pokazali da reformisane ekonomije (Kina. softver. može da kontroliše njegovo dalje korišćenje itd. 12. kojim se osnovana Svjetska trgovinska organizacija. odnosno raspodjela moći među zemljama članicama STO. kao i da siromašne zemlje mogu da artikulišu svoje interese prije svega u domenu poljoprivredne proizvodnje. može biti predmet ustupanja trećem licu sa ili bez naknade. Sporazum o aspektima prava intelektualne svojine (Agreement on TradeRelated Aspects of Intellectual Property Rights (TRIPS) Najjednostavnije rečeno intelektualna svojina je proizvod intelekta pojedinca ili organizacije. automobili. fotografije. Ovaj sporazum se oslanja na odredbe drugih konvencija koje regulišu prava po osnovu interektualne svojine kao što su: 113 . neko grafičko ili dizajn rešenje. proizvodna ili druga rješenja. Neuspješna runda Doha pregovora obilježila je i jedan drugi. hardver. Intelektualna svojina može biti sve ono što je proizvod ljudskog uma i razvoja nauke i tehnike osim u oblasti zdravstvenih usluga. Sadržaj intelektualne svojine može da bude u bilo kojem proizvodu ili usluzi – razni pronalsci. Kao i sa svaka druga svojina i ova svojina može biti predmet sopstvenog korišćenja. uključujući i trgovinu krivotvorenom robom. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine.potpiše predloženi Sporazum smatrajući da je on pretežno koristan za bogate članica STO. možda mnogo važniji aspekt međunarodnih ekonomskih odnosa. Svjetska trgovinska organizacija obavezuje sve svoje članice da prihvate sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine.

 Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1971. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine ima sedam dijelova od kojih su najznačajnija tri dijela: 114 . Cilj ovog sporazuma je da na multirateralnom nivou reguliše neophodnu zaštitu prava po osnovu intelektualne svojine. proizvođača fonograma i radio difuznih organizacija (1961. ali ta zaštita ne smije da ugrožava međunarodnu trgovinu. godine).  žigovi.  zaštitu neotkrivenih informacija.  patenti. godine). kao i između drugih međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom prava intelektualne svojine.  Pariska konvencija o zaštiti industrijske svojine (1967. zaštita prava intelektualne svojine ne smije da bude prepreka za međunarodnu trgovinu već da je podstiče. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine je najsveobuhvatniji multilateralni sporazum o intelektualnoj svojini kojim su regulisane slijedeće oblasti:  autorska i srodna prava. Članice STO mogu u svojim zakonodavstvima propisati i veći stepen zaštite prava intelektualne svojine.  šeme (topografije) integrisanih kola. Međutim. godine).  geografske oznake. godine). Takođe.  industrijski dizajn.  kontrolu prakse ograničavanja konkurencije u ugovorima o licenci. Rimska konvencija o zaštiti umjetnika izvođača. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine insistira na saradnji STO i Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO).  Ugovor o intelektualnoj svojini u vezi sa integrisanim kolima (1989.

građanske i upravne postupke i pravna sredstva. . odnosno domaći i strani subjekti. Članice STO su se obavezale da poštuju . . žigovi. U trećem dijelu navedene su odredbe kojima su definisani načini sprovođenja prava intelektualne svojine. reprodukovanja. predviđa da svaka prednost. olakšica. imaju domaća i strana lica.. U ovom dijelu definisani su osnovni principi na isti način kao i kod trgovine robama. mora bezuslovno i odmah da se proširi i na ostale članice STO.klauzulu nacionalnog tretmana.najpovlašćenije nacije. Izuzeci od pravila klauzule nacionalnog tretmana i klauzule najpovlašćenije nacije koji su dati u sporazumu o trgovini robama važe i za prva po osnovu intelektualnih usluga... po osnovu prava na intelektualni svojinu. Inovacije se posebno štite patentom i njihovo neovlašćeno korišćenje je zabranjeno... geografske oznake. privilegija ili imunitet koju jedna članica STO odobrava drugoj u domenu ostvarenja prava i trgovine pravom na intelektualnu svojinu. šeme (topografije) integrisanih kola. ili na neki drugi način nedozvoljenog korišćenja ili javnog izvođenja i slično. U drugom dijelu jasno su definisani standardi kojim se štite pojedini oblici intelektualnih usluga kao što su autorsko i srodna prava. privremene mjere. industrijski modeli i uzorci. Ove odredbe obuhvataju opšte obaveze.Prvi dio . Naime. u najvećem broju slučajeva.. trgovinski znaci (robne marke) ili drugi simboli. koja je takođe prihvaćena. 115 .. zaštita neotkrivenih informacija.nediskriminacije. i za promet intelektualne svojine važe principi . Zaštita ovih prava najčešće traje pedeset godina. Druga klauzula. patenti. Peti se odnosi na spriječavanje i rješavanje sporova.. Prihvatajući ovu klauzulu isti tretman. zvučni zapisi (copyright) itd.Opšte odredbe i osnovni principi. Autori ovih i drugih prava zaštićeni su od neovlašćenog kopiranja. dvadeset godina. Četvrti dio obuhvata odredbe o sticanju i održavanju prava intelektualne svojine. specijalne zahtjeve koji se odnose na mjere na granici i krivične postupke. filmovi.

Da bi se primijenile antidampiške mjere potrebno je da se utvrdi da se uvozom po damping cijenama čini značajna šteta zemlji uvoznici i da takav uvoz doprinosi značajnim poremećajima na tržištu.. odnosno na završne odredbe. Dakle.Šesti na prelazne odredbe.normalne cijene. osim u slučaju ako se procjeni da poslije isteka tog perioda dolazi da daljeg uvoza po damping cijenama. Sedmi na insitucionalne odredbe. Kordinaciju svih postupaka za primenu antidampiških mijera obavlja Komitet za antidampišku praksu. Ostale regulative STO Jedna od značajnih mjera koje mogu da primjenjuju članice STO jesu antidampiške mjere.. da bi jedna zemlje pokrenula procedure uvođenja antidampiških mijera potrebno je da dokaže da postoji kauzalna veza između uvoza i štete koje trpi njena industrija i njeno tržište. Subvencije mogu biti one koje se nalaze u zoni potpune zabrane (one kojim se podstiče izvoz ili one kojima se na bilo koji način domaći proizvodi stavljaju u povoljniji položaj od inostranih).normalnom vrijednosti. manje od 2 % ili ukoliko je ukupan uvoz po damping cijenama manji od 3%.konstruisanja... bilo da se radi o direktnim ili indirektnim subvencijama....normalne vrijednosti. Pod damping cijenom se podazumijeva cijena koja je ispod . Međutim. Ukoliko cijene odstupaju od . U tom slučaju se primijenjuje postupak . podrazumijeva se cijena koja se primijenjuje na tržištu zemalja izvoznica. Svjetska trgovinska organizacija u načelu zabranjuje subvencionisanje međunarodne trgovine. Pod . često se ne može utvrditi koja je to normalna cijena. Ukoliko se pak u postupku istrage utvrdi da postoji stanje u kome zemlja uvoznica trpi štetu zbog dampiških cijena proizvoda pristupa se primjeni antidampiških mjera koje ne mogu trajati više od 5 godina. normalne cijene.. one 116 .. tada nisu ispunjeni uslovi za sprovođenje antidampinških mjera.

kvota i slično. Primjena .pod jednakim uslovima. Zašto je važno biti član STO ? Osnovne prednosti članstva u STO proizilaze iz ciljeva i zadataka STO. do kojih neminovno dolazi na međunarodnom nivou...koje su predmet . 5) uživanje koristi multilateralno dogovorene klauzule najpovlašćenije nacije itd. razvoja nedovoljno razvijenih područja itd.. bila dostupno tržišta zemalja članica. proizvoda veoma je važna.. Primjena . 2) jedan od dokaza koji stranim investitorima pokazuje stabilnost i predvidljivost ekonomskog sistema i na taj način se smanjuje faktor rizika za potencijalne investitore. Iz takvih ciljeva i zadataka proističu i prednosti koje se u najkraćem mogu objasiti na slijedeći način: 1) mogućnost pristupa tržištima drugih zemalja pod ravnopravnim uslovima.pravila o porijeklu. omogućava članici STO da u slučaju prekomjernog uvoza koji remeti njenu proizvodnju i ostale tržišne uslove privremeno ograniči uvoz određenih proizvoda. da bi svim zemljama . Cilj ovih pravila je da se međunarodna trgovina obavlja po pravilu STO i da se izbjegnu sve špekulativne i nezakonite radnje vezane za skretanje trgovine. 4) korištenje međunarodno dogovorenog mehanizma rješavanja trgovinskih sporova u zaštiti sopstvenih trgovinskih interesa. a može i duže ako se nastavi sa subvencionisanjem. konačno da bi se trgovina odvijala bez prepreka. 117 . Svjetska trgovinska organizacije je osnovana da bi se pospješila i razvila međunarodna razmjena. kao optimalnog okvira za izgradnju domaće tržišne privrede i reformu privrednog zakonodavstva....kompenzatorskih dažbina.. lakše rješavaju. kompenzatorskih dažbina. 3) korištenje međunarodno dogovorenih pravila. posebno u slučajevima primjene antidampinških mjera. da se sporovi. Svjetska trgovinska organizacija dopušta subvencije u oblasti istraživanja i razvoja. marketinga i promocije novih proizvoda. (sve one kojima se ugrožavaju interesi stranih zemalja – primjena kompenzatorskih dažbina ograničena je na pet godina.zaštitne klauzule.

Uvezena roba je podložna istim poreskim i zakonskim uslovima koji su uvedeni za iste ili slične robe proizvedene u BiH. 43 Službeni glasnik BiH 5/98. Subvencije o kojima je riječ su stimulativna davanja od strane druge države svojim proizvođačima da budu konkurentniji. i sl. koje se tiču međunarodnog protoka roba i usluga. 44 Dampinške cijene su cijene koje na stranom tržištu koje određena kompanija odredi. Izvoz i uvoz roba je slobodan od bilo kakvih količinskih ograničenja ili drugih mjera istog efekta. a naročito svaki trgovinski sporazum sa drugim zemljama. svako članstvo u carinskim unijama. 118 .44 Pojam "sporazuma sa trećim zemljama koji se tiču’’ spoljne trgovine" podrazumijeva svaki sporazum ili instrument u vezi sa međunarodnom trgovinom. na područjima slobodne trgovine i u STO. kao i dažbine za antidamping i za antisubvencije. a niže su od cijena u zemlji porijekla. Ilustrativno ćemo prikazati parcijalno sadržaj Zakona o spoljnotrgovinskoj politici43: U smislu ovog zakona pod "spoljnotrgovinskom politikom" podrazumijevaju se jednoobrazni državni principi za primjenu svih unilateralnih mjera. a ovi na krajnje korisnike. regionalnim ili međunarodnim organizacijama povezanim sa međunarodnom trgovinom. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH osigurava potreban broj bilateralnih i multilateralnih dozvola. saglasno potrebama entiteta i mogućnostima koje dozvoljavaju međunarodni ugovori. ili od troškova proizvodnje. svaki sporazum sa Evropskom Unijom. Na taj način se spušta cijena na stranim tržištima i ugrožava tamošnja domicilna proizvodnja. kontigenata. Pod "unilateralnim mjerama koje se tiču spoljne trgovine" podrazumijevaju se zaštitne mjere. kvota.13. Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju Bosne i Hercegovine Spoljnotrgovinski režim BiH je među najliberalnijim režimima u regionu. za potrebe privrede BiH. Raspodjela se vrši na entitete. Sve potrebne mjere su preduzete i usaglašena zakonska regulativa. te za pregovore i zaključivanje svih sporazuma sa trećim zemljama.

http://www. Literatura: 1. London. Pride W.. London. Kotler P. 1976... veterinarska. Harvard Business Review. 1990. Bates A.gov.. 1827. and Bass S. Ekonomski fakultet u Beogradu. 1991. Rikardo D. Methuen&Co. 5. London. 2002.. Dibb S. Svetska trgovinska organizacija. Bjelić P.org/03. 15. Troškovi u poslovnom odlučivanju. Salvatore D. Beograd. 7. 1999. 9. 2005. 6. Why is there global inequality and is it getting worse?..fuzip. 2003..... 13.Sanitarna. Houghton Mifflin. 8. Globalisation guide. Ekonomski fakultet Beograd. 1988. Bogatstvo naroda . Ekonomski fakultet Beograd.. Trgovinski menadžment.globalisationguide. 1991. McGraw Hill. 2009. 1776. www.. Naučna knjiga Beograd. Principi politički ekonomije i oporezivanja. Kovačević M. Rakita B..ba/doc/zakoni/ZAKON%20Zastita%20potrosaca%20BIH. Uvod u međunarodnu ekonomiju. Pelević B. : Međunarodna trgovina.Marketing Management. Ekonomski fakultet .Simkin L. IGP ¨Prometej¨. The Retail Life Cycle. 11. Lovreta S. McGoldrick P. Ekonomski fakultet Beograd 2002.. fitopatološka. Međunarodna ekonomija. Smith A. 2. 4. Marketing. And Ferrell O. 12. Markovski S. Retail Marketing. ekološka i kontrola kvaliteta uvezene robe obavezne su u skladu sa posebnim propisima.. 3.. Prentice Hall. 16. Beograd.. John Murray.html.pdf 119 . 14. WTO: Internatinal trade statistics 17. juni 2004. 10. Međunarodni marketing. Službeni glasnik BiH 5/98. Davidson W.

120 .