Dvojčane podjele vrsta riječi: samoznačnost i promjenljivost

Zrinka Jelaska
Nakon rasprave o kategoriji same riječi i podjele riječi na vrste koja pokazuje da su to prototipno ustrojene kategorije, u ovome se radu navode načela dviju dvojačnih podjela vrsta riječi u hrvatskome: promjenljivost prema morfološkim obilježjima i samoznačnost prema semantičkim obilježjima. Upozoravajući na teškoće u svrstavanju pojedinih vrsta riječi u njih, pokazuje se kako su i same vrste riječi, te obje podjele prototipno ustrojene kategorije. Radom se želi jasno odrediti prema pojmu samoznačnih i suznačnih riječi iz teorijskih i primjenjenih potreba, te njihovim različitim sinonimnim nazivima, potvrđujući uspješnosti naziva samoznačne i suznačne riječi i njihova inačnoga, kraćega naziva: samoznačnice i suznačnice. Postojeće i moguće podjele na dvije skupine riječi prema njihovu značenju mogu imati teorijsko uporište i opravdanje. No ako se u teorijski pristup ugrade dokazi kognitivne lingvistike kao interdisciplinarnoga područja, zajedno s njezinim različitim granama, posebno psiholingvistike i neurolingvistike, pokazuje se da je pripadnost jednoj od dvije značenjske kategorije jasnija.

1. UVOD Riječ je jedan od najvažnijih jezikoslovnih pojmova, i teorijski i praktično. Iako je intuitivno visokoprepoznatljiva u govornome (poznatome), a posebno u pisanome jeziku, nije ju jednostavno odrediti (npr. Težak i Babić 2007: 284). Govori se o pravopisnim ili ortografskim riječima, fonološkim ili govornim riječima, te leksemu, koji su sebi objedinjuje različite oblike iste riječi, ali i dvije riječi koje zajedno imaju jedno značenje nepredvidljivo iz njihova spoja, poput majčina dušica ili Adamova jabučica. Ni pojam leksem kao nadomjestak za riječ nije dovoljan da olakša određivanje, k tomu se različito određuje pa je i on višeznačan (npr. neki autori u njega uključuju samo samoznačnice). Iako se čini kao da je semantički kriterij u određivanju riječi najjednostavniji, ipak nije prikladan, jer je određivanje riječi kao značenjske jedinice i preširoko i preusko. Značenjske su jedinice i najmanje takve jedinice - morfemi poput -lac ili -telj kao vršitelji radnje, čovjek koji nešto čini, ali i višečlani izrazi poput dati košaricu ili dati nogu. Da su i dijelovi riječi i dvije riječi doista nesumljivo značenjske jedinice pokazuju činjenice da snimatelj može biti zamijenjeno riječima čovjek koji snima, izraz dati košaricu riječju odbiti, a izraz dati nogu riječima ostavila, napustiti, odbaciti, ili u istome registru nogirati. Stoga neki lingvisti smatraju sintaktičko načelo smatraju najprikladnijim za identifikaciju riječi. Vjerojatno je najpoznatija odrednica Bloomfildov (1933) minimalni slobodni izraz. Ona upućuje na dva bitna obilježja riječi: mogućnost da riječ bude sama, što se očituje kao praznina u njihovu pisanu obiliku i njihova cjelovitost - pomiče se ili cijela ili se ne pomiče ni jedan njezini dio. Ako riječ i dijelimo na odsječke, poput dobr-onamjer-an, ne možemo ništa umetnuti u njih. Načelo minimalnoga slobodnoga izraza dovoljno za identifikaciju prototipnih riječi, ali ne i potpuno objašnjenje jer nedostaje upravo spomenuta značenjska sastavnica. Navedenom odrednicom, koja zapravo riječ pokazuje kao sintaktičko-fonološku jedinicu, još nisu riješene sve teškoće određivanja

riječi. To pokazuju primjeri poput vidjet ću, ne želim, nemam, nada me ili poda nj, gdje se pojedine male riječi pojavljuju čvrsto privezane uz imenice ili glagole, posebno nenaglasnice koje mogu dobiti čak i njihov naglasak i nisu na jednak način slobodne kao riječi određenijega sadržaja. Najočitiji je pokazatelj nejasne granice među riječima primjer niječnih futura kao neću i ne ću o kojemu se u novije vrijeme vode rasprave. Stoga neki pristupi riječi kao treće bitno svojstvo osim sadržaja i izraza pridaju sintaktički okvir. U hrvatskome je očito da je pojam riječi jedinica u stjecištu fonologije (riječi imaju glasovni i pravopisni oblik, uključujući prozodijski), morfologije (njihove se vrste određuju i prema morfološkim obilježjima), semantike (većina je riječi sastavljena od manjih značenjskih dijelova) i sintakse (oblik riječi odražava njihovu sintaktičku ulogu). Očito je i sam pojam riječ prototipna kategorija u kojoj se može govoriti o prototipnijima, rubnijim i rubnim članovima, što se navodilo i prije teoretičara koji se bave prototipnošću (npr. Robins 1964:194/5). Unutar same kategorije riječi neki su članovi prototipne riječi (npr. imenice), a druge manje prototipne (npr. pridjevi), neke rubnije (npr. veznici), a neke rubne (npr. nenaglasnice). Taylor (2003:209) pokazuje različitu stupnjevitost unutar kategorije riječi oprimjerujući obilježja riječi, klitika (nenaglasnica) i afikasa: mogućnost da stoje sami, mogućnost razdvajanja stankom, mogućnost naglašavanja, mogućnost premještanja i ispuštanja (mogući odgovori da, ne, katkad, n/a), fonološka samostalnost i ograničenje u izboru susjednih jedinica (mogući odgovori visoka, niska, jako visoka, jako niska, prilično niska). 1.1. Podjela riječi na vrste Budući da postoje različite riječi s vrlo različitim svojstvima, većina gramatičara dijeli riječi na skupine, nazvane vrstama. Prve vrste potječu još od antike. Starije su ih gramatike nazivali dijelovima govora: imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice, veznici itd. I danas se često tako nazivaju, posebno u literaturi na engleskome. Vrste riječi omogućuju sastavljanje rečenica, važne su u usvajanju jezika jer ograničuju mogućnost pojavnosti pojedinih riječi. Neke su vrste riječi univerzalne, poput imenica i glagola imaju ih svi jezici na svijetu, druge nisu, poput pridjeva i priloga. 1.1.1. Značenjska određenja vrsta riječi Kategorija vrsta riječi u literaturi je redovito (djelomično) značenjski određena: imenice znače bića, stvari i pojave; glagoli radnju; pridjevi svojstva bića, stvari i pojava; prilozi okolnosti radnje. Tradicionalno u hrvatskome ima deset vrsta riječi, kao u (1). No po svome značenju pojedini bi članovi mogli pripadati i u više od jedne vrste riječi - nisu svi glagoli radnja (npr. biti, imati), niti imenice bića ili stvari (npr. ubojstvo). Razlika između glagola trčati i imenice trk i sličnih poput koračati i korak, kričati i krik nije u samome značenju, ili bar nije jedino u njemu. Isto tako ni pridjevi, često određeni kao riječi koje označavaju odlike ili svojstva imenica ili zamjenica (što se često pojavljuje i u hrvatskoj i u stranoj literaturi) ili pak riječi koje pobliže označuju imenice. Pridjevi ne daju odlike imenicama, nego njihovim referentima, a prema navedenim odrednicama među pridjeve ne bi pripadala riječ pokojni ili bivša uz muž ili

Drugo je morfološko . vrlo apstraktna. Najprije pokazuje da nije moguće odrediti vrste riječi samo po značenjskim obilježjima pa navodi zajednička rečenična obilježja svrstavanja riječi u različite vrste. Treće je raspodjelno (distribucijsko) . Glagoli profiliraju 'vremenske odnose'. (Apstraktna) semantička određenja vrsta riječi Taylor (2003: 217) pokazuje kako su za pojmovno (konceptualno) određivanje vrsta riječi bitni i semantički kriteriji. npr. vrsta riječi) i sintaktičke kategorije poput imenskih grupa (NP).neka mjesta u rečeničnim strukturama pripadaju samo pojedinoj vrsti riječi. Taylor (2003: 200) u gramatičke kategorije uključuje leksičke poput govornih dijelova (tj. "Morfološke se kategorije riječi vezuju uza sve riječi. pridjevi se mogu pojavljivati između određivača i imenice poput taj _ mamlaz. niti bivša žene (Taylor 2003: 210). Geld 2006: 207/8)." U cijelome jednome poglavlju Taylor (2003: 200-222) raspravlja o gramatičkim kategorijama. preobličnome (transformacijskome) koje je proizašlo iz generativne teorije. nazivajući ih zajedničkim sintaktičkim svojstvima (engl. Takve se morfološke kategorije zovu vrste riječi. što je navelo neke lingviste da upozoravaju na sličnost gramatičke kategorije vrsta riječi s biološkim vrstama. pokazujući da su gramatičke kategorije. a samo pridjevi i prilozi stupanj. u engleskome naglasak koji razlikuje imenicu od pridjeva: 'insult vs. common syntactic propereties).žena jer pokojni nije odlika muža.).3. Crystal 1967). Pokazuje da su imenice jezične jedinice koje profiliraju 'stvar'. tj. oni ju smatraju morfološkom (druga je također sintaktičke). prilozi i prijedlozi profilirani kao 'nevremenski odnosi' (engl. Langackerev pristup omogućuje razlikovanje glagolskih imenica poput dolazak (engl. atemporal relations). Gramatička određenja vrsta riječi Stoga su očiti pokazatelji vrste riječi i morfološko ponašanje (sprezanje. Prema . Čak i univerzalne kategorije imenica i glagola dijele semantička obilježja.1. Njegov se naziv kategorije kojoj pripadaju vrste riječi razlikuje od naziva Silića i Pranjkovića (2005: 37-39). jumping). stupnjevite kategorije.povezanost gramatičke kategorije s razlikovnim obilježjem. granični članovi (npr.jednom riječju fleksija) i sintaktičko ponašanje (smještaj riječi u rečenici.samo pripadnici jedne kategorije mogu dobivati morfeme koji ju označuju. engleske složenice poput blackboard prema slijedu pridjeva i imenice black board od kojih oba imaju naglasak. in'sult. surečenica itd. npr. dok su pridjevi. engleski (i hrvatski) glagoli mogu imati vrijeme. 'relacije' (engl. gdje se riječi slažu u veće cjeline prema pripadnosti kategorijama). Langacker (1987) navodi da svi članovi pojedinih gramatičkih kategorija imaju zajednička semantička obilježja. relations). pri čemu je ona određena kao područje u nekoj domeni (na hrvatskome npr. Autor raspravlja i o četvrtome. Prvo je fonološko . u hrvatskome pridjeve poput idući sustavna završna dužina razlikuje od glagolskih priloga od kojih su nastali). kao i u sama kategoriji riječi. sintagma. arrival) kao ili skakanje (engl. U njima se nalaze središnji članovi koji zadovoljavaju najveći broj kriterija za pripadnost pojedinoj kategoriji i rubni. 1.2. 1.1. npr. u nekim slučajevima i fonološko (npr. sklanjanje .

Što je neka riječ bliže prototipu. upozoriti na teškoće u svrstavanju pojedinih vrsta riječi u njih.istraživanjima preobličavanja NP (Ross 1973) Taylor zaključuje da najbolji. Njihovi središnji članovi dijele mnoga sintaktička i semantička obilježja. kamen). skok.a. 1. Jelaska 2007. a neke i raznoznačnice. Tek su neke istoznačnice. prema promjenjivosti izraza riječi u rečenici. Prema prototipnoj teoriji ljudi razumiju značenje riječi na temelju tipičnoga primjera. u odnosu na odrednicu o bićima i stvarima. Vrste riječi kao prototipno ustrojene kategorije Dakle. koje su uveli Silić (2004) te Silić i Pranjković (2005). stupanj. padež.sve su one prototipno ustrojene kategorije. Ne će se prikazati drugačije podjele. 2. To je i razlog što se u poučavanju treba polaziti od prototipnih primjera (npr. poput podjele na prve i neprave riječi koje se dalje granaju (Pavešić 1971: 473-476. PROMJENJIVE I NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI U hrvatskome se vrste riječi najčešće dijele na dvije skupine: promjenjive i nepromjenjive riječi. što je bitno obilježje hrvatskoga jezika. osoba ili lice.3. oni će se prikazati. Jedna je podjela morfološka. skakanje. pete posve rubne (npr. plavo. Kao i u samoj kategoriji riječi. odnosno cijelim interdisciplinarnim područjem. Postoji još i nekoliko drugih podjela različitih naziva koji su sinonimi samoznačnosti i suznačnosti. . Ta je podjela napravljena po morfološkim obilježjima. vrijeme. četvrte rubnije (npr. prototipnost se može primijeniti i na vrste riječi kao i na druge gramatičke kategorije . Utemeljena je na gramatičkim kategorijama: rod. neke imenice prototipne (npr. a značenje rubnijih prema sličnosti koju ima s prototipnim. nego ljudsko biće te da je član bliži semantički određenome prototipu po mnogočemu skloniji biti bliži isključivo sintaktički određenomu prototipu. Težak i Babić 1991: 473-477). mnoge bliskoznačnice. druge vrlo blizu prototipnima (npr. Unutar raznolikih postojećih i načelno mogućih svrstavanje pojedinih vrsta riječi na dvije skupine riječi prema njihovu značenju i ulozi (koje sve mogu imati teorijsko uporište i opravdanje) žele se pokazati jednoznačniji kriteriji za pripadnost jednoj ili drugoj skupini (kako se ne bi neke suznačne vrste smatrale samoznačnima i obratno).2. iako nedostatak nekoga od njih sam po sebi ne isključuje pojedine članove. središnji primjer imenica nije konretni trodimenzionalni predmet. Pavešić. brat). treće manje prototipne (npr. Druga je podjela prema značenju. brže se prepoznaje i lakše određuje kao član iste kategorije. U ovome će se radu navesti načela obiju podjela. dolazak). u pojedinim vrstama riječi njihovi članovi nisu u jednakome stupnju pripadnici kategorije. broj. određenost. Utemeljeni su na usmjerenosti prema značenju i dokazima koje pruža kognitivna lingvistika zajedno sa svojim različitim granama. radost). 2008). Podjele vrsta riječi Jezikoslovci hrvatske vrste riječi dijele uglavnom na dva načina. na samoznačne i suznačne. nebo). Tako su npr. godina. Radom se želi jasno odrediti prema pojmu samoznačnosti iz teorijskih i primjenjenih potreba te potvrditi uspješnosti naziva samoznačne riječi ili samoznačnice i suznačne riječi ili suznačnice. 1. pa je tradicionalna podjela na vrste riječi uglavnom primjerena u školama.

stanja. tj. npr. vremena i načina. roda. da se prilozi nastali od pridjeva smatraju posebnom vrstom riječi ili da se smatra kako su njihovi stupnjevi nastali od odgovarajućih pridjevskih (tako postupaju npr. pridjevi. pridjevi i zamjenice imaju rod. dok pozitivno počiva na samome pojmu. pri čemu zamjenice imaju još i lice. Među jednostavnim .2. broj i padež.način. vida. vid i stanje. Nekoliko je mogućih rješenja: da se za ulazak u kategoriju promjenjivosti očekuje da svi članovi imaju bar jednu kategoriju. Tako naziv nepromjenjive određuje te riječi kao one koje nisu poput promjenjivih. (1) Vrste riječi Promjenjive stanje rod broj padež lice stupanj vrijeme način vid određenost Nepromjenjive imenice pridjevi zamjenice glagoli brojevi (prilozi) prijedlozi veznici uzvici čestice + + + + (+) - + + + + (+) - + + + (+) - + + - (+) - + + - + - + - + - + - - Podjela prema gramatičkim kategorijama široko je prihvaćena. pridjevi i brojevi) i sprezive (konjugacijske. nego pripadaju (i) promjenjivima. zamjenice. negativno određenje uvijek počinje od pozitivnoga. No drugi naziv negativno je određen. Silić i Pranjković (2005: 38) navode i kategoriju riječi kao posebnu (prvu) gramatičku kategoriju. a pridjevi još i određenost te stupanj. Promjenjive se riječi dijele na sklonjive (deklinacijske. tj. Kao što se vidi iz (1). Povjeravao se lako. Sam naziv promjenjive riječi odnosi se na promjenjivost oblika u rečenicama . glagoli). stanje. Imenice. način. To bi značilo da one nisu (samo) nepromjenjive riječi. komparativ. dakle morfološke kategorije kojima se uspostavljaju veze među riječima. padeža. može imati gramatičku kategoriju stupnja (pozitiv. Promjenjivost priloga Prva je teškoća činjenica da određena skupina priloga.različitim morfološkim kategorijama kojima se uspostavljaju veze među riječima. da članovi imaju bar dvije morfološke kategorije. uz kategorije broja. superlativ). glagolske. nego samo jedan. 2.1. lakše nego ja. 2. padežne. pa se rod katkada ne smatra glagolskom kategorijom. imenske. sa zamjenicama osobu ili lice. lica. postoji nekoliko teškoća i s navođenjem morfoloških kategorija. Naime. dok su ostale kategorije svojstvene samo njima: vrijeme. koji su načelno nepromjenjive riječi. Naziv nepromjenjive pokazuje da neke riječi nemaju različite oblike. imenice. Glagoli i gramatičke kategorije Druga je teškoća to što glagoli imaju rod samo u nekim oblicima. Glagoli sa sklonjivim riječima dijeli kategoriju broja i roda. čime narušava važno nazivoslovno načelo. Težak i Babić 2007: 292).

U svakome slučaju. bilijun. Može biti razumljivo da se kategorija roda ne ističe na početku predstavljanja glagola u gramatikama za osnovno obrazovanje kao što su Težak-Babić (npr. milijun. kako misli npr. a na je sama s imenicama u heteronimnome odnosu. trilijun (i ostali višekratnici milijuna). Ham (2002) jer se rod među jednostavnim glagolskim oblicima pojavljuje tek u spomenutim rubnim kategorijama glagolskih pridjeva. Stoga bi uz hrvatske glagole trebalo redovito navoditi rod. 2. zatim tri i četiri (znatno rjeđe u uporabi). Broj kao vrsta riječi Treća je poteškoća s kategorijom broja kao vrste riječi. brojevi su prilično sporna kategorija u podjeli riječi na promjenjive jer gotovo polovica članova nisu promjenjivi. dva. Očito je kriterij morfoloških kategorija da glagol imati određenu kategoriju bilo u nekome obliku. ponašaju se kao pridjevi sa značenjem rednoga broja. Moglo bi ju se izostaviti.oblicima glagoli imaju rod u svojim glagolskim pridjevima (koji su rubna kategorija samih glagola. kondicionali i pasiv. drugo rednim. 2005). gdje su brojevi uvršteni u kategoriju određivač (engl. determiner). Tafra (1989). osim što rse neki od složenih pišu odvojeno. Ako se uzme u obzir spomenuto odvojeno pisanje i činjenica da je u višečlanih brojeva (npr. ali ju nemaju u infinitivu. (1991) i Silić i Pranjković (2005). prema njemačkome semantičaru Loebneru (2002) ili odnosu taksonomijskih sestara. Trebalo bi razmisliti koliko je nužno ovu kategoriju zadržati kao vrstu riječi. pluskvamperfekt. glagolskim prilozima i glagolskim pridjevima. prema irskome semantičaru Saeedu (1997). ali ju nemaju u infinitivu i glagolskim prilozima. npr. posebno pridjev trpni) te glagolski oblici složeni od glagolskih pridjeva: perfekt. Svi pak glagoli svi imaju neke oblike s pojedinim kategorijama. Međutim. Ostali se ne mijenjaju. U hrvatskome su brojevi određeni kao riječi kojima se izriče koliko točno čega ima ili koje je što po redu. kao u Babić i sur. To se ipak razlikuje od priloga jer se samo neki od njih stupnjuju. Svi su redni brojevi doista promjenljivi. jedno ponašaju (i mijenjaju) kao pridjevi. devetsto dvadeset i šesti) redni broj samo posljednji član. Kategoriju broja glagoli imaju u većini oblika.3. milijarda. no ne u znanstvenim gramatikama (kao Barić i sur. i samo glagolskima. Određivači su vrste riječi koje se nalaze . za razliku od broja kao gramatičke kategorije. No tako je i s nekim drugim kategorijama. među glavnima je promjenjiv tek vrlo mali postotak: brojevi jedan i dva. Redni se brojevi jedan. stotina. Prvo se izriče glavnim brojevima. 1992) ili S. B. a ostali navedeni promjenjivi brojevi ponašaju kao imenice. tisuća. jedna. svi kojima oni završavaju. onda ih je više od polovice nepromjenjivo. Kategoriju osobe ili lica imaju u većini oblika. I u ovome slučaju pomaže prototipna teorija koja bi brojeve smatrala vrlo rubnom kategorijom promjenjivih vrsta riječi. Leech i Svartvik (2002) u komunikacijskoj gramatici ili Thompson (1996) u funkcionalnoj. bilijarda. Neobično je da su u vrsti riječi brojevi njezini važni članovi imenice. To čine stručnjaci u nekim drugim jezicima. tri i četiri imaju vlastitu promjenu. pa bi ostala samo značenjska skupina riječi. što ne čine sve hrvatske gramatike. ne svi.

Prototipni su nepromjenjivi članovi bili veznici poput i ni. riječi kojima se određuje količina. sad / sada. Osim spomenutih priloga čiji dio ima stupnjevanje i brojeva od kojih je (pre)velik broj promjenljiv. u nastavi. Inačni veznici i prijedlozi manje su prototipna. prijateljev. Brojevi bi pripadali u količnike (engl.članovi: der. articles). svaki. k / ka. Jedna su imenice koje nisu promjenljive.količnici: mnogo. U količnike bi. različiti od pridjeva. s /sa. to su promijenjeni oblici istih riječi. Đurđičin . niz / niza koji nastaju glasovnom promjenom naveska. possessives) i količnici (engl. posvojnici (engl. dosad / dosada. smatra vrlo uspjelima. poput doba ili Ines. kao što se vidi iz primjera u (2). Pitanje je samo kako stoji sa stupnjevanjem. Thompson 1996). SAMOZNAČNE I SUZNAČNE VRSTE RIJEČI Druga se podjela vrsta riječi temelji (poglavito) na značenju. pridjeve. das u njemačkome ili a. npr.posvojnici: moj. kao i inačne. postoji još nekoliko sitnijih teškoća. Doslovno gledano.ispred imenice. Vrlo se često u primijenjenoj lingvistici (npr. te njihove kraće inačice: samoznačnice i suznačnice. Druga su inačni oblici nepromjenjivih riječi poput kad / kada. nešto.4. Čini se da se prečesto podjela vrsta riječi po značenju posve nesvjesno zamjenjuje s poznatijom koja riječi dijeli prema promjenjivosti. ostali 2. lakše. zamjenice. malo. odnosno po stupnju određenosti svoga značenja. sva moja djeca. najlakše). i numeratives. die. Ova je podjela znatno mlađa od prve. Možda je tomu uzrok činjenica da je semantika tek nedavno postala prilično redovita razina u hrvatskome jezikoslovlju (iako je negdje i dalje zamijenjena leksikologijom) pa nisu svi upoznati s njezinim postavkama. Brojevi bi pak bili rubna promjenjiva vrsta riječi. (2) . Promjenjivost kao kategorija Iako je glavnina vrsta riječi jasno promjenjiva ili nepromjenjiva. U ovome se radu nazivi samoznačne i suznačne riječi. lako. Očito je da se pod pojmom promjenjivosti krije zajednički naziv za sklonidbu i sprezanje. Podvrste su članovi (engl. the u engleskome . čini se da i sama ta podjela nema sasvim jasnu granicu. odnosno imeničke skupine. a ne inačice ili inačni oblici istih. Ako se promjenjivošću smatra ukupna promjenjivost oblika uslijed promjene gramatičke uloge. a prilozi su rubna kategorija nepromjenjivih riječi jer uključuju stupnjevite članove (npr. pripadale i riječi dosad svrstane u priloge. pet (jako pametnih) djevojaka. sve. a nazivi tih dviju skupina još se nisu ustalili u literaturi. Perak 2005: 389). Intuitivno ne bi bilo jednostavno prihvatljivo da se kaže kako su to druge riječi. ta ptica. onda bi stupnjevani prilozi bili promjenjiva vrsta. dok su ostale kategorije navedene u (1) zalihosne. Karmen. udžbenicima) promjenjive vrste riječi i prilozi određuju značenjski . dovoljno. 3. quantifiers). navedene su u (2). Promjenljive se riječi smatra leksičkima. I na kategoriju promjenjivost može se primijeniti prototipni pristup. an. I ona riječi dijeli na dvije skupine: samoznačne i suznačne riječi. a nepromjenljive gramatičkima (Trask.

Samoznačnice Prva se skupina riječi naziva samoznačnim riječima ili samoznačnicama. 184) autori navode da samoznačne riječi mogu zauzimati položaj rečeničnih članova: samostalnih (predikat. Prototipne suznačnice ne mogu dobiti afikse jer im je uloga slična kao u afikasa. služnim ili funkcionalnim riječima jer imaju poglavito gramatičku ulogu (funkciju). stvari. prilozi. Pridjevi su treća nesumnjivo samoznačna vrsta po redu. proCIJENiti. dijete. a ne i . Nastavak teksta trebao bi potanko objasniti bitne razlike. ima samo nekoliko pridjeva (Fromkin. Suznačnice nemaju leksičkoga morfema. služe za uspostavljanje sintaktičkih i semantičkih odnosa među samoznačnicama. a jednu bi drugu skupinu dodali. što dovodi do teškoća sa shvaćanjem ove podjele vrsta riječi po samoznačnosti koje je doista poglavito značenjsko. milosrđe. S ovim se vrstama riječi ne bi svi složili. procesi. Većina pojmova koja se u hrvatskome iskazuje pridjevima u akanskome se iskazuje glagolima. zamisli i drugo. objekt. Sama je odrednica semantička (samostalno značenje). 3. obilježja. 3. Samoznačnice su imenice i glagoli kao jedine dvije univerzalne vrste riječi. Njima se označavaju bića. One izriču odnose između onoga što znače samoznačne riječi. stvari i pojave). iako je promjenjivost morfološka odrednica. Suznačnice Druga se skupina riječi naziva suznačnim riječima ili suznačnicama. što je važno i zato što su pojmovi samoznačnice i suznačnice dio novoga programa za osnovne škole (od pojave Hnosa). umjesto da se kaže Danas je sunce jako. MILost. na akanskome bi se reklo otprilike Sunce danas jači. U ovome se radu smatra da su samoznačnice još i brojevi. I pridjeve svi autori smatraju samoznačnicama. tzv.(npr. Naime. Rodman i Hymes 2003: 73). one s glavni nositelji značenja u rečenici (Loebner 2002: 4). a objašnjenje sintaktičko (mogu stajati samostalno).Samoznačnice su riječi koje imaju (bar) jedan leksički morfem (Cruse 2000: 88). različiti jezici mogu isti pojam iskazivati različitim gramatičkim vrstama (klasama). radnje. Svi se autori slažu da su imenice i glagoli samoznačne riječi. tj. skakati. Na drugome mjestu (str. svojstva. Tako u akanskome. bez dodira s drugim vrstama riječi. npr.2. pa će se o tome govoriti u posebnome poglavlju. Nazivaju se i gramatičkim. korijena. subjekt.1. opor i plav. Zbog toga se i nazivaju odnošajnim riječima. npr. Imaju značenje i kad su izdvojene. priložna oznaka) ili nesamostalnih (atribut i apozicija). Npr. imenice su riječi koje određuju bića. Silić i Pranjković (2005: 39) navode da su samoznačnice riječi koje imaju samostalno značenje i mogu stajati samostalno. uzvici. glavnome jeziku Gane. neovisno o kontekstu imaju leksičko i gramatičko značenje i ne ovise o sintaktičkim vezama (u njima sudjeluju bez suoznačnica ili s njima). U ovome su radu samoznačnice određene samo značenjski kao riječi koje uspostavljaju sadržajni odnos s izvanjezičnom stvarnosti. Iako mnogi navode da suznačnice imaju samo gramatičko. ali nisu univerzalna.

ali nisu im svi (uvijek) istoznačnice. riječi sa samostalnim značenjem. the. li). on ili ono). a/an). zatvorene. a druga kao u (3. a na mjesta iznad površine. subjekt. 4.ii). u drugim jezicima i članovi (npr. u ili od). Druga se naziva nepunoznačne. o tome bi se moglo raspravljati. OSTALI NAZIVI I PODJELE Postoji još nekoliko naziva koje su sinonimi nazivima samoznačnice i suznačnice. Silić i Pranjković (2005: 184) daju izrazito sintaktičko određenje suznačnicama. leksičke. Prva se skupina naziva kao u (3. čestice (npr. odnošajne riječi. Suznačnice su veznici (npr. ni samostalnih (predikat. 4. nazivi autosemantične i sinsemantične još rjeđe. je). služne. pomoćni glagoli (npr. ćemo.leksičko značenje. Moglo bi se reći da se tek u odnosu s samoznačnicama ili leksičkim riječima značenje očituje . Naime.otuda naziv suznačnice. (3) vrste riječi i ii __________________________________________________ leksičke gramatičke sadržajne funkcionalne / funkcijske odnošajne služne pomoćne __________________________________________________ punoznačne nepunoznačne ____________________________________________________ autosemantične sinsemantične ____________________________________________________ otvorene zatvorene ____________________________________________________ glavne sporedne velike male veće manje brojnije ____________________________________________________ sa samostalnim značenjem s nesamostalnim značenjem ____________________________________________________ Dosad je možda najčešći hrvatski naziv bio punoznačnice i nepunoznačnice. One nemaju posve jasno leksičko značenje ili jasan pojam s njima povezan. bih. pomoćne. prijedlozi (npr.1. sadržajne. ni nesamostalnih (atribut i apozicija). autosemantične. iako su značenjski motivirane: navode da su suznačne riječi same ne mogu zauzimati položaj rečeničnih članova. U hrvatskome je najčešći naziv stranoga podrijetla bio leksičke i gramatičke riiječi. priložna oznaka). gramatičke. dok su se nazivi leksičke i funkconalne rijetko pojavljivali. i ili ali). otvorene vrste riječi. ali označava i mnoge druge vrste odnosa. funkcionalne ili funkcijske. punoznačne. Prijedlog od iskazuje vlasništvo kao Knjiga od moga djeda. zamjenice (npr. Leksičke i gramatičke riječi .i). prijedlozi poput u ili na imaju donekle i leksičko značenje: u općenito značenje nekoga unutrašnjega prostora. sinsemantičn. objekt. riječi s nesamostalnim značenjem.

Andrew's suit was made to order. ali. Peter went to the river. content words) i odnošajne. Navodi da postoje razlike u stavovima koje su to funkcionalne riječi u engleskom. Paul wants to go home ii. Smatra da dio problema proizlazi iz toga što nekoliko engleskih riječi može biti i služno i sadržajno. 'to.' koje je u (4. od. Poole (1999) označava sadržajne riječi kao nešto što ima puno leksičko značenje. grammatical) prema različitim autorima imaju samo gramatičko. 89) jer ostoje i granični slučajevi. ili. Rodman. prijedloga kao u. pridjevi i prilozi (Fromkin. od. gramatičke vrste (engl. npr. Za razliku od njih.3. a ne i leksičko značenje. Vjerojatno su nastali pod utjecajem odrednica u kojima se govori o potpunome ili punome značenju (engl. ii. gramatičke su vrste smislene samo kao dio sintaktičkoga okvira (Finch 2000: 135). pridjevi i prilozi (Finch 2005: 135). glagoli. otići. to su imenice. npr. Leksičke vrste (engl. u kojima 'to' ne pristaje dobro ni u jednu kategoriju. Hyams 2003: 73). Navodi da razlika nije uvijek jasna (str. 'as far as'.i) služna. One su nazvane služnim ili funkcionalnima jer imaju gramatičku ulogu. a u (4. Punoznačne i nepunoznačne riječi Nazivi punoznačnice i nepunoznačnice dosad su navođene hrvatski nazivi koji sadržajno odgovaraju samoznačnicama i suznačnicima. npr. No moglo bi se reći da imaju poglavito gramatičko značenje koje se očituje tek se u odnosu sa samoznačnicama ili leksičkim riječima. 4. Na hrvatskome se pojavljuju i tuđice funkcionalne ili funkcijske riječi. strjelica. Služne riječi nemaju jasno leksičko značenje ili koncept s kojim su povezani. (4) i. 4. leksički glagoli. zamjenica to. služne riječi (engl. on. It seems to me a good idea. kao u (5). Sadržajne riječi označavaju pojmove kao predmeti. ljubičasto. poput veznika i.Jedan pristup dijeli riječi na leksičke i gramatičke vrste. radnje.2. Takvo poimanje čini ih istoznačnim nazivu suznačnica. neovisno o .ii) sadržajna riječi. Npr. No često se gramatičke vrste ili riječi određuju sintaktički. sve do 'towards. beznadno. intrinsic) značenjem. (5) i. U takvome određenju gramatičke (vrste) riječi nisu istoznačnice nazivu suznačnice. lexical) određuju se kao one koje imaju značenje izvan konteksta u kojemu se rabe: imenice. Aitchinson (2003) za sadržajne riječi kaže da su to riječi s vlastitim. koja znači prema. i. za razliku od odnošajnih koje pokazuju gramatički odnos među članovima izreke. nutarnjim (engl. Sadržajne i odnošajne riječi Drugi je naziv dviju skupina sadržajne riječi (engl. Aitchinson (2003: 70) za služne (funkcionalne) riječi kaže da označuju odnose među dijelovima rečenice. pridjevi i zamisli kao djeca. function words). meaningful) kad su izdvojene.

kad je moguće. nepromjenjive riječi). Suznačne. 4. 4. Nove su riječi npr. open class words) jer se u njih redovito dodaju novi članovi. e-pošta. Nazivaju se otvorenim riječima (engl. bez dodira s drugim vrstama riječi. UCLA) da se u engleski uvede zamjenica e za generičku zamjenicu 3l jednine nije naišao na širok prijam jer već postoje neutralne uporabe they i their kao u (6). Nunan 2007: 55) Teško bi bilo zamisliti stvaranje novih veznika. Samostalne određuju kao vrste koje mogu stajati samostalno. a nepunoznačnice to jesu. Iako se to ne može uvijek lako provesti (npr. posebno što se nalaze u osnovnoškolskome programu. treba izbjegavati negativne nazive. Otvorene i zatvorne vrste riječi Leksičke ili sadržajne riječi nazivaju se i otvorene vrste riječi. koji imaju puno značenje samo u društvu ostalih riječi. MacKay. Riječi sa samostalnim i nesamostalnim značenjem Silić i Pranjković (2005) navode da jedne vrste imaju samostalno značenje. prijedlozi. 4. Stoga su samoznačnice i suznačnice uspjeliji hrvatski naziv za navedene nazive stranoga podrijetla pa će se vjerojatno proširiti umjesto punoznačnica i nepunoznačnica. nonautosemantic). spomenuti nevremenski odnosi. Autori potom daju sadržaje pojedinima od deset vrsta riječi. bit. . nepunoznačnice. tj. Dokaz proširivanja ove kategorije pružaju i činjenice da se u nekim jezicima izdaju rječnici novih riječi. S drugim je članom. poput modalnih glagola (npr. (6) Anyone can do it if they try hard enough.4. Autosemantične i sinsemantične riječi Naziv autosemantične riječi (npr. tj. Silić 2004) međunarodnica je istoznačna hrvatskome nazivu samoznačnice (engl. daju se nagrade za najbolje nove riječi i slično. Upućuju na puno značenje i nepuno (prazno?) značenje. uglavnom je riječ o oživljenici (poput hrvatske glede na početku devedesetih).5. a druge nesamostalno. otvoreni razredi ili popisi. dok vrste riječi s nesamostalnim značenjem ne mogu stajati samostalno pa su pridružene bilo samostalnim vrstama riječi bilo rečenice. zamjenice. Nove se riječi dodaju najrazličitijim načinima kojima se jezik služi (tvorba. gramatičke ili služne vrste zatvorene su vrste riječi (engl. meaning-bearing words).6. closed class words): veznici. to je standard npr. one nose značenje (engl. na BBC-u za jedninu i množinu. Kao nazivi manje punoznačnica i nepunoznačnica manje su uspjeli od samoznačnica i suznačnica. U njih neki svrstavaju i neke druge riječi. autosemantic). popisi novotvorenica. Pokušaj američkoga prihologa (D. proširivanje značenja). Ako se koji i dogodi. Sinsemantične riječi međunarodnica je istoznačna hrvatskome nazivu suznačnice (engl. teškoća što narušava jedno od najvažnijih nazivoslovnih načela: naziv ne bi trebali biti negativno određeni. dok su nepunoznačnice riječi koji su značenje dobivaju. steganografija (skrivanje obavijesti na elektroničkomu testu). prijedloga ili zamjenica. preuzimanje iz drugih jezika. određivači.kontekstu.

pridjevi su očito mala vrsta riječi. oni i ne nazivaju glagolima. nisu univerzalni pa nisu uvijek ni otvorena . koje pak sadrže sadržajne riječi. barem naslovom. Engleski naziv major classes mogao bi se prevesti na hrvatski i kao glavne. što se u njima ne pojavljuju novi članovi. Aitchinson 1999. 5. 2003). Prilozi Većina autora smatra da među samoznačnice ulaze i prilozi (u ovisnosti o tome što se sve smatra prilozima). koji pripadaju suznačnicama. navodi da su najraznorodnija vrsta riječi i da su mnogi od njih gramatikalizirane ili sinsemantične naravi i zbog toga "što su izrazito polifunkcionalnia (nerijetko su to i riječi koje promjenom funkcije mijenjaju i pripadnost vrsti riječi . prijedloga ili partikula" (str. 4. domaćega podrijetla. Spomenuto je kako pridjevi. ali se samo na temelju činjenice da ih je malo može utvrditi da su mala vrsta. 'little'. spomenutome akanskome. prilozi. J. uzvici. 'Prilozi kao riječi sviju vrsta'. U nekim su jezicima. te prijedlozi.'Svatko to može učiniti ako se (oni) dovoljno potrude. koje su važne u lijepljenju dijelova rečenice u dulje sintaktičke uzorke. i hrvatski i strani:imenice. Aitchison (2003: 67-70) kaže da su velike vrste riječi poznate kao leksičke kategorije. Činjenica da se bez poznavanja akanskoga ne može točno ustvrditi jesu li oni zatvorena vrsta.' Treba napomenuti da otvorene i zatvorene vrste nisu uvijek istoznačnice sa samoznačnim i suznačnim. major) i male vrste (engl. tj. . Pranjković (1992) u svome možda najpoznatijemu članku. U engleskome se npr. nesumnjivo samoznačna vrsta.prilozi naime na taj način često prelaze u kategoriju veznika. Oko sljedećih vrsta riječi postoje razilaženja: zamjenice. pomoćni glagoli.1. pridjevi. npr. pokazuje da nazivi veliki i mali te nazivi otvoreni i zatvoreni nisu istoznačnice. a gramatičke vrste riječi malima zato što su zatvorene. nego pomoćnim (riječima). 5. dok služne (funkcionalne) kategorije uključuju 'male riječi' čije je značenje često teško izraziti. Finch (2000: 135) leksičke riječi naziva otvorenima pa prema tome glavnima ili velikima jer se u njima redovito pojavljuju novi članovi. a možda i brojevi. Velike i male vrste riječi Katkad se riječi dijele na velike vrste (engl. npr. Ta se podjela pojavljuje na engleskome (npr. 244). kao samoznačne.budući da u spomenutome akanskome ima samo nekoliko pridjeva. tj. brojnije vrste. nutarnjim značenjem.7. minor). veće. auxiliarries. glagoli. a minor classes kao sporedne. s vlastitim. sporednije ili manje vrste. SPORNA PRIPADNOST SAMOZNAČNICAMA I SUZNAČNICAMA Oko nekih vrsta riječi slažu se svi jezikoslovci koji su se njima bavili. u njemu su pridjevi vjerojatno zatvorena vrsta riječi. Male se vrste očito slikovito tako nazivaju jer se često stavljaju u zagrade i imenuju običnijim sinonimom. Treba napomenuti da su unutar glagola nalaze i tzv. te veznici i čestice kao suznačne.

Npr. ii. nego su smješteni među suznačne riječi. No to. Ham 2002). kao prijedlozi. konkretiziraju padežna značenja. odnosno sličnim spojem s glagolima i brojevima nema poteškoća jer su sve te vrste riječi samoznačne. ondje. Pavešić. 184) odredili samoznačnost sa značenjskoga i sitnaktičnoga načela. 5. / Učinio je to protiv volje. odnosno zatvorenost nisu uvijek istoznačnice. kao što je rečeno. tj. iv. čestice i uzvici) ne mogu same zauzimati mjesta rečeničnih članova. hrvatski vau (time izjednačen sa zvukom lajanja). a za uzvike se kaže da su pridruženi rečenici. iako ih znaju stavljati i među suznačne. katkad čak ni bliskoznačnice. iii. skupina formalno istih riječi koje uz glagolske oblike funkcioniraju kao pravi prilozi. v. Autorovi su primjeri takvih priloga s donekle proširenim rečenicama navedeni u (7). na mrežnim stranicama anglistike Sveučilišta u Olmoucu svrstani se u male i zatvorene vrste riječi. niže: Spustio se niže. koje sam autor naziva prilozima-imenicama ili imenicama-prilozima. jer suznačnost i malenost. Uzvici Uzvici su sporni kao vrsta riječi. odnos govornika prema sadržaju iskaza. tj. kao prilozi. Pranjković navodi da takve riječi uz imenske oblike. a uz glagolske oblike. poslije: Doći će poslije. Poznati su također i "prilozi-prijedlozi" tj. Težak i Babić 1991. Uzvike (ili interjekcije) Silić i Pranjković određuju kao riječi ili skupove riječi kojima se poglavito izražava subjektivna modalnost. U odnosu na druge priloge. Čak im je i naziv dvojan: osim uzvicima nazivaju se i usklici (npr. veznici. kao npr. / Niže sela teče rijeka. a uz padežne oblike kao prijedlozi. Razlikuju se od svih drugih vrsta riječi time što "uglavnom nisu djeljive na manje značenjske jedinice . / Doći će poslije ručka. ii. i neprestano se tvore." Dokaz otvorenosti ove vrste riječi pokazuje i noviji nepoželjan uvoz američkih uzvika u hrvatski i druge jezike poput wow. Za razliku od navedenoga. (7) i.b). Jelaska 2007. protiv: Nije imao ništa protiv. ne mora nužno značiti da su suznačnice.U tu bi skupinu pripadali zamjenički prilozi poput ovdje. okolo: Švrlja okolo. / Stanujem blizu središta grada. na neki način "impliciraju i značnje nekakvoga uopćenoga ili neodređenoga imenskoga oblika". već im je važno upravo raznoznačje (npr. Težak i Babić 2007. u pravilu emocionlane naravi. Kako su Silić i Pranjković (2005: 39. Ide pr(ij)eko. / Okolo podneva svi nestaju. Izrijekom navode da suznačne riječi (prijedlozi.2. tu. ali tvorbeno na sasvim osebujan način. Težak i Babić (2007: 578) smatraju uzvike otvorenim skupom riječi "jer se mogu tvoriti novi. Hrvatski ih autori smještaju u suznačnice. blizu: Prišao je blizu. tj. smatrajući ih izrazom s minimalnim konceptualnim sadržajem bez sintaktičkoga okvira. a strani autori uglavnom ne spominju kao vrstu riječi. u samoznačnice nisu uvršteni uzvici. Ide preko mosta. (8) i. u (8).

uvjetovano kontekstom ili stiuacijom u kojima se takve riječi upotrebljavaju" (Silić i Pranjković 2005: 258/9). nego ni jednu samoznačnu riječ. Samardžija 2003: 94. kao u (10). koje katkada mogu zauzimati i položaje unutar rječničkoga ustrojstva. joj. fijuk ili fijukati. Međutim. zapovjedne uzvike (usmjerenost sugovornicima) i onomatopeje (oponašanje zvukova). kao u (9). no rubniji članovi te kategorije. Pitanje je što bi uopće bila veza ni u ni bu . Kad uzvici ne bi bili samoznačnice. 3. uzvike u užem smislu (govornikova stanja). Frazemi se određuju kao riječi koje moraju biti u postojanoj vezi koja se sastoji od najmanje dviju samoznačnica (npr.ne samo da ne bi imao dvije samo značnice. vrlo sličnima zamjeničkim prilozima po svojoj upućivačkoj ulozi. (11) Nije rekao ni u ni bu. Jasno je da je pojam glasanja ili kakvoga drugoga zvuka poput mjau ili fiju drugačija riječ od mjaukati. ah. nego služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. 5. tj. (9) A on onda pljas u vodu. onda frazem u (11) ne bi bio frazem . Prijedlozi Prijedlozi su sporni u stranoj literaturi. Nije jasno zašto bi nepromjenjive riječi s jednakim izvanjezičnim sadržajem bile suznačne.3. Dokaz da su uzvisi suznačnice može se naći i u frazeologiji. Stenström 1995: 299).(morfeme). deiktičnosti i tročlanosti mikrosustava za obilježavanje kategorije lica. gdje se navodi naziv punoznačnica). onda su nesumnjivo samoznačnice. a ni kao riječi nemaju određena značenja. s poglavito značenjskoga pristupa uzvici su samoznačnice. eto. Pranjković (1992: 247) uvjetno govori o priložnim uzvicima ili uzvičnim prilozima poput uzvika evo. i iz odrednice da im je sadržaj 'osjećaj' (Silić i Pranjković 2005: 40). ako se uzvici odrede kao riječi koje upućuju na izvanjezičnu stvarnost. Aitchison (2003: 67-70) u engleskome svrstava prijedloge među . U Hrvatskoj ih svi svrstavaju u suznačne (odnosno nepunoznačne). Uzvike dijele na tri skupine. a promjenjive samoznačne. ali im je odnosno korijenski morfem isti. eno. zapovijed. Napravi krc i gotovo. (10) 1. evo ja eto ti eno on ovako tako onako Zbog toga što su uzvici svojevrsne diskursne jedinice. Značenje je tih riječi stoga izrazito sinsemantično (suznačno). J. jer su očito različiti od uzvika poput jao.niz suznačnica? Dakle. mjau. 2. Oni mogu biti i drugačija vrsta riječi. mjauk ili mjaukanje. zvuk. što se očituje npr. neki autori smatraju da ih nije potrebno gurati u tradicionalne gramatičke kategorije (npr. upravo deiktici.

Zamjenice su sporne u odnosnu na pripadnost suznačnosti samo u stručnoj hrvatskoj literaturi poput udžbenika (npr. plivaju ispod vode. Navodi da je riječima koje pripadaju u male ili funkcionalne kategorije značenje često teško izraziti. poput određivača (determinatora. određivače. Svakako s njima postoji određenih teškoća u svrstavanju. Oni svakako nisu suznačnice. Hnosa redovito svrstavane u punoznačnice. Jakson 2002: 7). a ili dopunjač (komplementator. nego samoznačnice. ona umjesto sestra. pridjeve i priloge (npr. 2007: 55).5. Tako se osobna zamjenica ja uvijek odnosi na onoga koji govori. engl. (12) Big prid. D. engl. Radford i sur. 5. determiner) poput the. imen. svrstavaju zamjenice. kraticom COMP) kao da. Akmajian i sur. Brojevi Od hrvatskih tradicionalnih vrsta riječi brojevi bi mogli biti sporni zato što možda i nisu posebna kategorija riječi. Velike frogs imen. referent je uvijek govornik. tj. primjer njezine rečenice naveden je u (12). možda je uzrok stavu da su male riječi malena raznolikost brojeva. tj. Budući da se njihovo značenje utvrđuje govornom situacijom". Budući da je to tek donekle točno jer su matematički brojevi neizmjerni. osobu. U ovome su se poglavlju našli zato što ih mnoge podjele i ne spominju. Za razliku od navedene autorice i još nekih (npr. npr. Samardžija 2003: 4. glagole. Zamjenice "Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imenice. odnosno riječi koje upućuju na ono što znače imenice. U jednoj su pak svrstani u male riječi. 483 Nunan. Neke ih doslovno zamjenjuju. Ne čini se da je bilo u engleskome bilo u hrvatskome jednostavno izraziti značenje navedenoga ili većine drugih prijedloga. ne i suznačnice (spomente mrežne stranice anglistike Sveučilišta u Olmoucu). complementizer. prijedloge i veznike (npr. niti da bi oni imali svojstveno značenje kao imenice. No čini se isto tako da imaju viši stupanj određenosti značenja nego navedeni određivači.četiri velike vrste riječi. gdje su do novoga programa za osnovne škole. 5. Zamjenice su očito riječi koje su u odnosu s drugim riječima. svojstvo ili pojavu. prijed. što se vidi i iz primjera u (7) i (8). Druge su u drugačijemu odnosu. za koje navode da im je glavna uloga povezati članove velikih vrsta. misao. žabe gl. 2001: 22.4. 1999: 151). odnosno razlikovanju prijedloga i priloga. Pranjković (1992) navodi da je zamjenicama svojstvena deiktičnost (upućivački karakter) i supstitutivnost (mogućnost da zamjenjuju druge riječi). predmet. drugi autori na engleskome govornome području u četiri velike vrste riječi svrstavaju imenice (kao najveće). Dujmović-Markusi 2005: 9). swim under water. Znanstveno se čini nespornim da su suznačnice. . U četiri manje skupine. nazivaju se situacijske riječi (Silić i Pranjković 2005: 117).

čak i kad je samo riječ o funkcionalnim kategorijama poput spomenutoga određivača ili determinatora.6. Tako prototipne samoznačnice imaju jedan morfem iz otvorene kategorije. tj. tomografijom umjesto autopsije ili kirurških zahvata). Ostale vrste riječi U ovome se radu ne će navoditi ostale vrste riječi koje se pojavljuju u pojedinim radovima. I dijelovi jedne riječi. Mihaljević 1992) "stvara nevolje jer bi se istim hrvatskim nazivom moralo zamijeniti i naziv determinator". No čvrsti rez nije uvije moguć jer značenja dvaju vrsta elemenata. 6. Ako ih se pita da nabrajaju riječi. morfemi. psiholingvistički su i neurolingvistički odgovori jednoznačniji. Uočavanje i brojanje riječi U psiholingvističkim je istraživanjima primijećeno da se ljudi spontano drugačije odnose prema samoznačnim i suznačnim riječima. Među ostalim i zato što bi trebalo raspraviti mogu li se nazivi novih kategorija ipak zamijeniti hrvatskim nazivima. a danas je jednostavnije gledati što se događa u mozgu tijekom jezične obrade i proizvodnje (npr. morfema djeluju jedni na druge na različite načine (Cruse 2000:90). pojačivača ili intenzifikatora i drugima. kao što navodi Vukojević (2007: 192). 6. Mozak se drugačije odnosi prema samoznačnim i suznačnim riječima. Isto tako ljudi često u brojanju glasova (govorni jezik) ili slova (pisani jezik) broje samo slova u samoznačnim riječima. mogu se podijeliti na otvorene i zatvorene skupine. Kao primjer naveden je novinski naslov u (13). (13) DJELOMIČNA ISPLATA ŠTEDIŠAMA OD POČETKA IDUĆE GODINE I DALJE POD UPITNIKOM . U odnosu na svrstavanje pojedinih (vrsta) riječi i samo podjelu na samoznačne i suznačne riječi može se poslužiti spoznajama kognitivne znanosti.1. te njezinih sastavnica. U odnosu na različite moguće teorije. pa se to odnosi i na podjelu na samoznačnice ili leksičke riječi i suznačnice ili gramatičke riječi. One bi zahtijevale drugačije (pod)podjele riječi na vrste ili drugačija svrstavanja pojedinih riječi u vrste. obično nazvan korijenom ili korijenskim morfemom i jedan ili nekoliko morfema iz zatvorenije skupine afikasa. većina će tek nakon duljega vremena unijeti novu vrstu riječi. ali u kroatistici nisu široko prihvaćene ili poznate. Mnogi ne će navoditi suznačnice bez obzira kako dugo nabrajali. ili su doista moguće samo rijetke pojedinačne zamjene. dopunjača ili komplementatora. što izlazi izvan okvira ovoga rada. svi će od početka nabrajati imenice. magnetskom rezinancijom.5. koji smatra da naziv odrednik za specifikator (npr. DOKAZI O PRIPADNOSTI SAMOZNAČNICAMA I SUZNAČNICAMA U cijelome se ovome radu provlače tvrdnje o prorotipnoj ustrojenosti kategorija. glagol ili pridjev.

gdje su dani podatci iz skupine prvih riječi djeteta N. prostornoga i novčanoga. 2001: 482). Dobri zapisivači u svojim bilješkama s različitih predavanja i izlaganja zapisuju redovito samoznačnice (ne predvidljive). Kada je poruka duga.J. grafički znakovi. mnogi će ljudi odgovoriti osam. čak i njihove dijelove. v. u kojima je svaka riječ stajala određenu količinu novca. toto goje. kao u (15).4. allgone. kao jednu riječ. (14) (15) Baci smeće u hranu! umj. beba. Najprije progovaraju riječima kao u (16). Danas se također zbog ograničenja. Ona se krstila u crkvi. Jezični razvoj Tijekom jezičnoga razvoja djeca najprije proizvode samoznačnice. bye-bye). 6. i. aoristi i imperfekti umjesto perfekta. voda kojeto. Stoga su pošiljatelji najčešće štedjeli krateći rečenice. 6. iako ima i drugih sredstava. kratice itd. Sporazumijevanje različitim sredstvima U prijašnja su se vremena hitne poruke slale telegramima. Na primjer. često također izbacuju suznačnice. štedi na riječima u mobilnim porukama. Jezični propusti U jezičnim se propustima samoznačnice i suznačnice drugačije ponašaju (engl. iii. nehotično se zamjenjuju samoznačnice kao u (14). papaj. a ispuštaju suznačnice (katkad neke zamjenjuju znakovima). iv. to su riječi koji pokazuju radnju ili zahtjeve. a pošiljatelji ne žele da se šalje kao dvije stranice.3. . Umjesto točke pisalo se STOP. osim rečeničnih znakova koji nisu bili nužni za razumijevanje? Suznačnice. doje (gore. kao u (16. U toj je fazi vrlo malo suznačnih riječi (Amaijan i sur.iv) za Tko je to? ili Što je to? Njih dijete doživljava kao cjelinu. umj. (h)ej ne. Slične se riječi pojavljuju i u drugim jezicima. Među njima su samoznačnice. Iako neke engleske riječi stručnjaci nazivaju modifikatorima (npr. (16) ii. dolje) Suznačnice se pojavljuju samo u sklopu neraščlanjenih izraza. more.Upitani koliko u (13) ima riječi. Što su ispuštali. posebno ako su takav primjer čuli. Baci hranu u smeće! Ona se crkvila u krsti. tata. što je također stajalo. 6. nema.2. Nije primijećeno da se tako zamjenjuju suznačne riječi. a ne jedanaest. kao to su emotikoni. slip of the tongue).

ii). pa nastaje telegrafski govor. Tijekom daljega razvoja djeca postupno usvajaju prototipnije članove među suznačnicama.sutra'. (20) On me je lupio... tako da često zamjenicu za govornika doživljavaju kao oznaku za majku. kada naziva telegrafskim govorom jer djeca ispuštaju suznačnice. (18) i. Ti ideš van. članovima.ii).i) i se. odnosno služe se s vrlo malo morfoloških i sintaksnih oznaka. agramatizam je jedno od najizraženijih obilježja. Oni teško izgovaraju. u njima se također ne pojavljuju suznačnice.. U literaturi su navedene bar tri vrste afazija s različitim posljedicama na jezik i njegove djelatnosti. No. Rečenice poput (19. odnosno obradu. među prijedlozima se prvo usvajaju u i na jer imaju jasnije konceptualno značenje. pacijenti s Brokinom afazijom prenose smislene ideje. traže riječi.5. očituju se na različite načine..i) ponavljaju doslovno.. npr. allgone sock Rani se djetetov jezik proširuje na veći broj riječi krajem druge godine djetetova života. Zato za rečenice kao u (20) odrasli moraju pitati Tko je on?. s (18. bok. Primjeri su navedeni u (18) gdje su ispuštene suznačnice je. dok su im nejezične sposobnosti . 'Ići. Jednako tako ne razumiju ulogu zamjenica kao on ili ona. prijedlozima i pomoćnim glagolima). koje izvan situacije i bez jezičnoga konteksta ostali ne mogu razumjeti. Ja idem van. (17) i.1. 6. na (18. ii. ON! (19) i. Brokina afazija Neki ljudi uslijed bolesti ili povrjede imaju Brokinu afaziju. 6.ja. Tzv. maca iga miš Ključ je na stolici. I gluhi pacijenti sporo znakuju. poremećen im je red riječi. Ovdje se navode njihova obilježja radi dokazivanja razlike između samoznačnih i suznačnih riječi. a dijete zna ponavljati: Pa on. iako govore malo. umjesto da ju u proizvodnji promijene u (19. imaju teškoće sa suznačnicama (tj. Jezična oštećenja Različite povrjede ili bolesti koje oštećuju pojedine organe važne za jezičnu proizvodnju i primanje.Kad se pojave prve rečenice. a zamjenicu za sugovornika kao oznaku za sebe. Zamjenice su im posebno teške (više npr.. Na početku ne razumiju dobro odnos zamjenica i govornih uloga. negramatično. iako se prema nekim istraživanjima najčešće pojavljuje opća afazija.5. kao u (17). Josipović 2007: 44-47). ii. a tako i gramatičkim morfemima. kuć toica ii. Maca se igra s mišem. Doživljavaju ju kao imenice. mama iii.kući.

uči Julije U literaturi je naveden slučaj pacijenta sa stečenom afazijom G. in which inn witch 'u kojem' 'gostionica vještica' (23) i. stol ii. Jednostavnije rečenice mogu razumjeti. posebno suznačnica. kao u (25). ali čine brojne leksičke pogrješke (zamjene riječi). (24) Izgovor bi:n No! ai aur him wič wud ' Poticaj Odgovor Poticaj Odgovor bean 'grah' soup 'juha' been 'bio' 'Ne!' eye 'oko' eyes'oči' I 'ja' No! hour 'sat' time 'vrijeme' our 'naš' No! hymn 'himan' Bible 'Biblija' him 'njemu' No! witch 'vještica' witch 'vještica' which 'koji' No! wood 'šuma' wood 'šuma' would 'bi' No! 6. Ima zanimljivih dokaza o tome u engleskome (Fromkin.ii) jer je u njima jasno izvanjezično značenje. Rodman i Hymes 2003: 47). samo jedna od mogućnosti. dječak umj. .ii) in which.5. gramatičkom afazijom ne mogu pročitati suznačne nizove riječi kao u (22. Mačku je lovio pas. Hrvatskim bi primjer bili kao u (23).i). Hrvatski su prijevodi. Wernikeova afazija Kod Wernikeove afazije ljudi glatko govore. To to ljudi s Brokinom afazijoj teže rabe ili razumiju (govore ili čitaju) služne riječi nego samoznačne pokazuje da su samoznačnice i suznačnice spremljene u različitim dijelovima mozga. ii. žargon i besmislene riječi. ali mogu samoznačne kao u (22. Loptu je lovio pas. dok bi na njihove samoznačne homonime (istozvučnice) poput bean ili wood davao odgovore. Katkad su zamjene jednostavnije. imaju dobru intonaciju i izgovor. a lako rečenice kao (21. (25) i.2. ali da inn witch.i). (Newcombe i Marshal 1984 prema Fromkin i sur.R. 2003) koji bi u ispitivanju suznačnica poput been ili would odgovarao: Ne! ili Mrzim te male riječi!. Razumijevanje pročitanoga poremećeno im uglavnom zbog nemogućnosti razumijevanja gramatički važnih riječi. u čiju li je ii. Neki ljudi s tom tzv. kao u (24). (22) i. djevojčica.neoštećene. ali teže razumiju složene i dvoznačne rečenice. Teško shvaćaju rečenice kao (21. razumljivije jer su riječi značenjski povezane. tko je koga lovio. (21) i. ii. što se rjeđe zna dogoditi i zdravim ljudima. stolica umj.

drugi u čitanju. primjer zamjena 1 zamjena 2 zapad istok odgovor zbroj 7.3. poznato je kao osjećaj da je čovjeku riječ navrh jezika (engl. To se katkad događa i kod ljudi bez oštećenja. I one su. čestice.ii. Činjenica da takvi pacijenti s visokim stupnjem takvoga poremećaja izgovaraju duge rečenice koje zvuče kao prirodne rečenice. Anomija se naziva redovita pojava kada uslijed afazije ljudi ne mogu naći riječ koju žele. ali oni nisu uvijek istoznačnice. nego bliskoznačnice ili čak raznoznačnice. ali neki bolesnici s Wernickeovom afazijom imaju većih teškoća u slušanju riječi u govoru. jug ii. koja mogu uključivati i druga obilježja u odrednicu samoznačnosti. fasnije umj. ZAKLJUČAK Samoznačnice i suznačnice vrlo su uspješni nazivi za podjelu vrsta riječi prema značenju. Česta je u pacijenata s Wernikeovom afazijom. kao i gramatičke kategorije koje se odnose na riječi i vrste riječi. prototipno ustrojene pa su jednoj prototipni članovi imenice i glagoli. kao u (26). na temelju kojih su se pojavili i sinonimni nazivi poput otvorene i zatvorene riječi. a u suznačnice zamjenice. Žargonska afazija Žargonska afazija (engl. Znanstveno se može rasporavljati i o drugim načelima podjela riječi na vrste. ali su besmislene pokazuje da se fonološka razina može odvojiti od značenjske. U samoznačnice pripadaju od hrvatskih riječi još i pridjevi. Za uporabu u školi trebalo bi zadržati značenjske odrednice i uvođenje samo prototipnijih članova. To ujedno dokazuje da se oni obrađuju se u različitim područjima ili različitim živčanim prijenosnicima. njegov sin U težim su slučajevima složenije ili posve besmislene. velike i male vrste. npr. jasnije. 8. fork rasporedom 'viljuška' a need for a scedule 'potreba za 6. njegova kći umj. Ljudi s takvim afazijama teže razumiju govor i teško pristupaju riječima. (27) riječ na kartici i. Razumijevanje izgovorenoga u ovoj je afaziji obično nešto bolje nego pročitanoga. koje ih jednoznačnije određuju nego teorijska razmatranja. LITERATURA . To se odnosi i na druge nazive.5. Ove su vrste riječi pripisane pojedinoj kategoriji prema psiholingvističkim i neurolingvističkim spoznajama. jargon) uzrokuje zamjenu glasova. prilozi i uzvici. poglavito sintaktička. (26) i. U čitanju neki od pacijenata koji su postali disleksični nakon oštećenja mozga čine zamjene kao u (27). a drugoj veznici. tip of the tongue phenomenon). prijedlozi i brojevi. a druga izriče odnose između onoga što znače samoznačne riječi. Samoznačnice i suznačnice imaju različita obilježja. Prva skupina poglavito označava izvanjezičnu stvarnost.

Cruse. A. udžbenik hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije. (2001) Linguistics. R. (2002) A Communicative Grammar of English. u Popović. Josipović. (2000) Meaning in Language: An introduction to Semantics and Pragmatics. Jelaska. S. Fromkin. Vol. Hyams. M. S. R. 209-220. Geld. London: Hodder Stoughton. Boston: Hynle. an introduction to language and communication. (ur. London. Suvremena lingvistika 62. (2003) An introduction to language (7. (2000) Linguistic Terms and Concepts. Jelaska. u Češi. G. Rodman. (1997) Hrvatska gramatika. K. izd. Z. Z. A. Skoplje. Kearns. izd. London i New York: Routledge. Zagreb: Školska knjiga. R. J. Crystal. (2007. Finch. S.. M. Z. Mojceva-Guševa i sur. Bloomfield. 37-52. Jackson. i sur. 9-33. Oxford: Oxford University Press.. vol. . u J. (2006) Konceptualizacija i vidovi konstruiranja značenja: temeljne kognitivnolingvističke postavke i pojmovi. G. Teach yourself (V. London: Palgrave.Aitchison. London: Penguin Loebner. Zagreb: Profil. W. M. Stanford: Stanford University Press.).b) Načela određivanja sinonima. E. 2003). (2008) Jezikoslovna utemeljenost novina u području hrvatskoga jezika. Edinburgh: Longman: Pearson education limited Leech. (1967) English. i sur. Ham. 39-51. (2007) Razvoj blizanačkoga govora. N. 215-228. (2007. Zagreb: Školska knjiga. Cambridge: MIT Press. Hrvatsko školstvo: sadašnje stanje i vizija razvoja.. Lahor 3. Jelaska. London: Macmillan Langacker. H. G. (2000) Semantics. London: Arnold Mihaljević. (1992) Kako kada biše Adam plod driva jil ne biše bolan ni se staraše?. Skopje-Perm-Ljubljana-Zagreb: Sveučilište Sv. 183-212. u Word Classes. Akmaijan. J. (2002) Školska gramatika hrvatskoga jezika.) Filološke studije 5. (200) Fon-Fon 4. Ćirila i Metoda. (2002) Understanding Semantics. Barić. L. (2003) Language. Suvremena lingvistika 34. V. D. (1999) Linguistics. D. I: Theoretical Prerequisites. Lingua 17: 24-56 Dujmović-Markusi. Svartwik. (1987) Foundations of Cognitive Grammar. HAZU. i Barbaroša-Šikić. 2.. izd. (1981) Semantics.a) Teorijski okviri jezikoslovnomu znanju u novim školskim programima hrvatskoga jezika.) Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika: Suvremeni pristupi poučavanju u osnovnim i srednjim školama. Leech. (2002) Lexicography: An introduction. VI. V. Jastrebarsko: Slap i Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje. (ur.

(1995) Some remarks on comment clauses. Perak) Vukojević. I. Oxford: Oxford University Press..R. u Babić i sur. glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. B.) The Verb in Contemporary English. (2005) Gramatika hrvatskoga jezika: za srednje škole i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga.). i Babić. (1992) Gramatika hrvatskoga jezika. J. (2003) Hrvatski jezik 4.-J. izdanje). B. Zagreb: 219-237. S. in agreement with cognitive linguistics (e. Thompson. Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004. (2007) What is this thing called language. Zagreb: Globus. London: Longmans. Zagreb.I. R.g. 191–206 Dividing parts of speech in two: semantic and morphological criteria This paper first shows. (1991) Oblici hrvatskoga književnog jezika (morfologija).. R.. Taylor). HAZU i Globus nakladni zavod. (2007) Nekoliko sintaktičkih naziva. (2004) Suznačne (sinsemantične) i samoznačne (autosemantične) riječi. udžbenik (4. 13-19 Silić. (2005) Temeljni lingvistički pojmovi. B.. (1992) Prilozi kao "riječi sviju vrsta". Težak. Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004. Težak. Ross. (1973) A fake NP squish. i suautori (1971) Jezični savjetnik s gramatikom. Pavešić. i sur. u Bailey. (1997) Semantics. L. (1996) Introducing Functional Grammar. S. Cambridge: Cambridge University Press: 290-301. S. Cambridge: Cambridge University Press Robins. J. Pranjković. A. Suvremena lingvistika 64.N. (2007) Morfologija: oblici riječi u hrvtskome književnome jeziku. u G. J. (ur. Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika. Silić. Babić. L. I. Washington: Georgtown University Press: 96-140 Saeed. Shuy.R (2003) Linguistic Categorisation (3. Pranjković. G.Nunan. C. S.W. S. J. (ur. Pavešić. Taylor. (1999) An Introduction to Linguistics. Babić. (1964) General Linguistics: An Introductory Survey. Meyer. Tafra. izd. (1989) Što su brojevi? Rasprave Zavoda za jezik IFF 15. A. Samardžija. (2004) Suznačne riječi i njihove vrste. 243239. Stenström. 453-741. i sur (1999) Linguistics: an introduction. J. Poole. Theory and Description. 19-29 Radford. Povijesni pregled. Zagreb: Školska knjiga (p. Težak. S. Zagreb: Školska knjiga.. M. Blackwell Publishers. London: Macmillan Press Pranjković. u Babić. S. R. Suvremena lingvistika 34. S. London: Palgrave. I.. Trask.H. D.C. that . u Aarts.) New Ways of Analysing Variation in English. London: Arnold. B. S. S. F. Zagreb: Školska knjiga.

funcitonal or sinsemantic words. prorotipna teorija . Key words: lexical words. it overviews different terms for lexical or autosemantic and grammatical. grammatical categories. it prowes that those are againg organized around protypes with less prorotypical. it uses proves from psychological and neurogical findings to distinguisth between parts of speech which are not always regarded as belonging to one or the other category. L1 development.categories of word and word types. Discussing division of word types according to the morphological criteria which is important for Croatian. as morphologicaly complex Slavic language. co-meaning) words. slips of tongue.g. Warning that the later is very often confused with the former. prototype theory Ključne riječi: samoznačnice. functional words. e. gramatičke kategorije. Examples from listing examples of words. suznačnice. aphasias. rather than lexical category. counting words. It is also argued that interjection semanticaly belong to lexical words as their meaning refers to extralinguistic knowledge. telegrams and SMS are used to decide that prepositions are functional. parts of speech are best represented as prototypical categories. As two Croatian terms were recently introduced samoznačne (literary self-meaning) and suznačne (lit. more marginal and marginal members.