revolucija

ivo Špigel

Elektrifikacija
sve više država različitim oblicima mrkve i batine potiče proizvođače da proizvode, a kupce da kupuju hibridna i električna vozila. gdje smo u svemu tome mi?
automobilske kompanije koji imalo drži do sebe. Jednoga od najkarizmatičnijih među tim direktorima, Carlosa Ghosna, nedavno smo imali prilike slušati na pariškoj LeWeb konferenciji kako publici od tri tisuće geekova napaljenih na Facebook, Zyngu i lokacijske društvene mreže priča o svijetloj električnoj budućnosti dvojnog carstva nad kojim predsjedava, grupacije Renault - Nissan. Nedugo nakon toga među zvijezdama američkog Consumer Electronics Showa - da, to je onaj sajam na kojemu se prezentiraju najnoviji televizori i videoigre - visoko mjesto zauzeli su šefovi Audija i Forda. Pitao sam na Twitteru Roberta Scoblea, jednoga od najpoznatijih blogera na planetu, kako to da web i blogosfera na CES-u više pažnje posvećuju automobilskim nego šefovima tehnoloških kompanija? “Tech CEO-i nisu toliko zanimljivi”, reče Scoble na to. Nije, dakako, sve tako jednostavno. Električni automobili, naravno, ne ispuštaju ugljični dioksid i ne troše fosilna goriva - barem ne neposredno. Električnu energiju koja ih pogoni, međutim, treba nekako proizvesti. Ako je proizvedemo iz obnovljivih izvora - super, no ako nam dolazi iz neke termoelektrane, nije tako jednostavno izračunati je li električni auto doista “ekološkiji” od nekog, recimo, super efikasnog benzinca ili dizelaša. No, pustimo te kalkulacije stručnjacima i pretpostavimo da je trend prema električnim automobilima ipak, generalno, trend prema čišćem i sretnijem planetu. Onako - više cvijeća, manje smeća. nema električnih automobila bez državne politike. Država koja je vjerojatno najviše utjecala na to da nas auti manje truju nema predsjednika ni premijera, već - guvernera. Zove se Kalifornija i strogim
Ivo ŠpIgel je suvl asnIk tvrtke perpetuum mobIle

je propisima odredila koliki postotak manje štetnih modela vozila mora na tržište do određenog datuma staviti neki proizvođač automobila ako želi biti prisutan na kalifornijskom tržištu. Trend se širio iz Kalifornije po cijelim Sjedinjenim Državama, a postupno zahvaća i druge. Sve je više država - počevši, dakako, s najbogatijima - koje različitim oblicima mrkve i batine potiču proizvođače da proizvode i distribuiraju, a kupce da kupuju hibridna i električna vozila.

poticaji za kupnju ekološki naprednih vozila u Hrvatskoj ostaju - sanak pusti

U

bivšoj je državi 29. studeni bio poseban datum. Slavljen kao Dan republike, s vremenom je poprimio konotacije sasvim odvojene od državno-političkih. Za klince u školi bio je to prvi, makar i kraći, praznik nakon ljetnih ferija. Za skijaše, popularni “29.” bio je često termin otvorenja skijaške sezone, kad se moglo na četiri-pet dana skoknuti do Austrije ili Italije na uživanje u snježnim radostima. U vrijeme dok se bogovi klimatskih promjena još nisu naljutili na ljude pa su godišnja doba slijedila ritam na koji smo svi bili navikli, oko tog datuma često bi pao prvi snijeg. I konačno, “29. novembar” bila je popularna marka (danas bismo ispravno i hrvatski rekli “brend”) gotovih jela koja smo u alternaciji s Carnexom i Podravkom nemilice tamanili po kampovima i samotnim jadranskim uvalama, čekajući nestrpljivo da ih slabašno kuhalo dovede do neke jestive temperature. “Hrvati pamte naša gotova jela”, izjavio je još tamo 2004. godine tada novi direktor poduzeća “29. novembar”, izvjesni g. Mamužić. Ovisi, dakako, o generaciji, ali evo pamtimo. Prošle godine, na taj isti 29. studeni dodijeljena je jedna europska nagrada. Osim datumske povezanosti, nagrada nema nikakve veze s bivšom Jugoslavijom, skijanjem, snijegom ili sarmama spremnim za podgrijavanje; 59 članova žirija iz 23 europske zemlje na taj je dan dodijelilo nagradu “Europski automobil godine 2011.”. Usprkos činjenici da ga je nekoliko članova žirija stavilo na zadnje mjesto u svom izboru, nagradu je za ovu godinu osvojio Nissanov električni model Leaf. Za razliku od Toyota Priusa, kojega već neko vrijeme možemo sresti na zagrebačkim ulicama, Nissan Leaf nema pogon na klasično gorivo. Poput sve većeg broja vozila o kojima ovih dana slušamo, ovaj model pokreće isključivo električna energija. Zbog toga ga, dakako, obožavaju ekolozi i ljubitelji svega zelenog, a kako je zeleno i ekologija sve manje privilegija malobrojne preostale djece cvijeća a sve više dio obaveznih likova u korporativnom i političkom manistreamu, tako su i električni automobili u nekoliko kratkih godina prošli put od bizarne marginalije do teme broj jedan svakog direktora

Uzmimo Primjer našeg laureata Nissan Leafa. Proizvođač ga tijekom 2011. planira ponuditi na četiri europska tržišta - u Velikoj Britaniji, Irskoj, Portugalu i Nizozemskoj. Kao što vidimo, to nisu ni najveća niti najbogatija tržišta. Ono što im je zajedničko jest da nude, svako na svoj način, vrlo konkretne poticaje kupcima električnih vozila. Uglavnom su to direktne subvencije od približno 5000 eura. Nizozemci umjesto direktne subvencije kupce oslobađaju troškova registracije i drugih davanja, koja opet ispadaju približno toliko. K tome, u Amsterdamu gradska uprava odvaja određeni broj parkirnih mjesta samo za električna vozila. Kupci automobila u Amsterdamu suočeni su sa striktnim ograničenjem - možeš kupiti auto samo ako za njega imaš osigurano parkirno mjesto. Za električna vozila, zbog spomenutih osiguranih mjesta, ovo ograničenje ne vrijedi, pa je to dodatni poticaj i motivacija za kupnju.

Gdje smo u svemu tome mi? Nažalost - nigdje. Odlična ilustracija toga bila je reklamna kampanja Nissana u Hrvatskoj krajem prošle godine, u kojoj su “povodom nagrade za Leaf” nudili - popust na Qashqai! Bio je to za mene samo podsjetnik da su za naše kupce bilo kakve subvencije ili poticaji za ekološki napredna vozila - sanak pusti. Zašto bi nas to čudilo, uostalom, kada i fenomenalna akcija Romea Ibriševića za uklanjanje olupina automobila iz prirode već godinama nailazi na tipičnu reakciju našeg administrativnog aparata - “Ako dovoljno dugo šutimo i žmirimo, možda se ta napast umori i ode”? Ostaje nam nada da će gospoda zadužena za očuvanje okoliša - barem oni koji nisu u Remetincu - kad-tad progledati i uvesti mjere koje podržavaju tržišno širenje električnih automobila. Ima za to čitava gomila razloga. Ako dobrobit hrvatskog društva i njegovih građana nije dovoljno jak razlog, uvijek ostaje onaj manje važan, ali za neke presudan - “zato što tako radi f Europa”.

ako dobrobit društva nije dovoljno jak razlog za podršku tržišnom širenju električnih automobila, postoji i onaj da “tako radi europa”

14 forbes

veljača, 2011

veljača, 2011

forbes 15

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful