1

George R. Knight KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

2

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Nakladnik ZNACI VREMENA 42 243 Maruπevec, Hrvatska Izvornik A Brief History os Seventh-Day Adventists by George R. Knight ISBN 0-8280-1430-2

Glavni i odgovorni urednik mr. Drago ObradoviÊ Prijevod mr. Darko Pirija Lektura Marijan MalaπiÊ, prof. Korektura Snjeæana MikulËiÊ-GigiÊ Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak GRAFOLUX, Zagreb, 2002.

3

George R. Knight

Kratka povijest KrπÊanske adventistiËke crkve

4

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

George R. Knight KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE ISBN 953-183-102-5

5

PosveÊeno Robertu i Brendi Fusté-Bond — dvjema sasvim posebnim osobama u mojem æivotu

6

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

7

Sadræaj
Popis kratica ............................................................... 10 RijeË Ëitatelju ............................................................ 11 1. Mileritski korijeni .................................................... 15 William Miller: neodluËni prorok............................. 15 Veliki korak naprijed s Joshuom V. Himesom ....... 18 Charles Fitch i “pad Babilona” ................................ 21 Vrijeme prolazi ........................................................... 22 Pokret “sedmog mjeseca” i “istinski ponoÊni povik” ................................................................... 24 “Veliko razoËaranje” .................................................. 26 Za one koji æele saznati viπe .................................... 29 2. Razdoblje doktrinarnog razvoja (1844.—1848.). 31 Ponovno definiranje Svetiπta..................................... 33 ProroËki dar ................................................................ 37 Subota .......................................................................... 41 Uvjetna besmrtnost ..................................................... 44 Stoæerne doktrine i tri an eoske vijesti ................... 46 Misijski pristup “zatvorenih vrata” .......................... 49 Za one koji æele saznati viπe .................................... 52 3. Razdoblje organizacijskog razvoja (1848.—1863.) ..................................................... 53 Konferencije πtovatelja subote .................................. 54 Tiskanje “istine” ......................................................... 57 Prvi koraci prema sluæbenoj organizaciji ................ 60

8

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

“Sestra Betsy” i potpora propovjedniËkoj sluæbi.... 62 Zavrπni napori za ustroj Crkve ................................. 64 “Zatvorena vrata” su malo odπkrinuta ..................... 66 Za one koji æele saznati viπe .................................... 69 4. Razdoblje razvoja ustanova i æivotnog stila (1863.—1888.) ..................................................... 71 Zdrav naËin æivota i Institut Western Health Reform .................................................................. 72 Borba za civilnu vojnu sluæbu ................................. 76 U potrazi za pravim odgojem i obrazovanjem ....... 78 Napredak u financijskoj sluæbi ................................. 82 Uloga Ellen White u razvoju adventistiËkog naËina æivota ........................................................ 82 Misije: inozemne i domaÊa ....................................... 84 Drugi vaæni pomaci izme u 1863. i 1888. ............. 87 Za one koji æele saznati viπe .................................... 89 5. Razdoblje bu enja, reforme i πirenja (1888.—1900.) ..................................................... 91 Zasjedanje Generalne konferencije 1888. ................ 91 Posljedice Minneapolisa ............................................ 97 Duhovno bu enje i πirenje obrazovnog sustava ..... 99 Eksplozija svjetske misije ....................................... 102 Evangeliziranje ameriËkih Crnaca .......................... 105 Doprinos æena-propovjednika ranom adventizmu . 108 Za one koji æele saznati viπe .................................. 111 6. Razdoblje preustroja i krize (1901.—1910.) ..... 113 Crkveni preustroj ...................................................... 114 Napetosti u upravnim strukturama ......................... 118 Napuπtanje Battle Creeka i novi poËeci ................ 123 Ponovni naglasak na misiju .................................... 128 Za one koji æele saznati viπe .................................. 129

SADRÆAJ

9

7. Razdoblje svjetskog rasta (1910.—1955.) .......... 131 Smrt Ellen White ..................................................... 132 Razdoblje kriza i obeÊanja ...................................... 133 NezapamÊen rast adventistiËke misije ................... 135 Sazrijevanje adventizma me u ameriËkim stanovniπtvom afriËkog podrijetla.................... 140 Za one koji æele saznati viπe .................................. 144 8. Izazovi i moguÊnosti sazrijevanja (1955.—) ..... 145 Sazrijevanje ............................................................... 147 Misija sa svjesnim namjerama ................................ 152 Izazovi s kojima se adventizam suoËava u dvadeset prvom stoljeÊu ............................... 155 BezgraniËne moguÊnosti .......................................... 159 Za one koji æele saznati viπe .................................. 160

10

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Popis kratica
A&D Adv. Rev. AH AR AS CTemp EGW 1888 Materials EW GCB JL JVH JW LS LS (1888) MC MS MW PT PUR RH SDA SG SM ST T WCW WM William Miller’s Apology and Defense Adventist Review Adventist Herald Advent Review American Sentinel of Religious Liberty Christian Temperance and Bible Hygiene, James White i Ellen G. White Ellen G. White The Ellen G. White 1888 Materials (4 sveska) Early Writings, Ellen G. White General Konference Bulletin Josiah Litch Joshua V. Himes James White Life Sketches of Ellen G. White (izdanje 1915.) Life Sketches of James and Ellen G. White (izdanje 1888.) Midnight Cry Manuscript Morning Watch Present Truth Pacific Union Reader Review and Herald Seventh-day Adventist Spiritual Gifts, Ellen G. White (4 sveska) Selected Messages, Ellen G. White (3 sveska) Signs of the Times (mileritski) Testimonies for the Church, Ellen G. White (9 svezaka) William C. White William Miller

11

RijeË Ëitatelju
dventisti se nikada nisu smatrali samo joπ jednom crkvom. Naprotiv, oni su od samog poËetka ovaj pokret doæivljavali kao ispunjenje proroËanstva. Njihova uloga, onako kako su je oni vidjeli, bila je propovijedanje jedinstvene poruke o tri an eoske vijesti iz Otkrivenja 14,6-12, navijeπtanje posljednjeg Boæjeg poziva umiruÊem svijetu prije nego πto se Krist vrati da “æanje” zemlju (redci 14-20). Adventisti su naposljetku zakljuËili da ovu posebnu vijest trebaju propovijedati “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (6. redak). Ovo vjerovanje, zajedno s osjeÊajem blizine kraja zemaljske povijesti, potaknulo ih je na jedan od najobuhvatnijih misijskih programa u povijesti. Ova knjiga je istinita povijest o tome kako su se adventisti poËeli smatrati proroËkim narodom, o njihovoj rastuÊoj svijesti o odgovornosti da svoju jedinstvenu poruku prenesu svijetu i o njihovom organizacijskom i institucionalnom razvoju dok su nastojali ispuniti svoju proroËku misiju. Naravno, ova priËa nije potpuna. Misija se nastavlja dok vi Ëitate ove rijeËi. Crkva i svijet joπ uvijek oËekuju veliki vrhunac svjetske povijesti prilikom drugog Kristovog dolaska. Stoga je adventistiËka povijest nepotpuna. Na kraju ove knjige, vi kao Ëitatelj i ja kao pisac, naÊi Êemo se u tijeku adventistiËke povijesti. Ova knjiga nije “doprinos znanju”. Ona je uglavnom saæetak vrhunaca adventistiËke povijesti. Me utim, u ovom djelu gra a je tako raspore ena da bude od koristi onim Ëitateljima koji nastoje razumjeti rast Crkve.

A

12

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Kratku povijest KrπÊanske adventistiËke crkve napisao sam za one koji traæe kratak pregled razvoja adventizma. Ona Êe biti korisna crkvenim skupinama za prouËavanje, studentima, novim vjernicima i drugima koje zanima povijest Crkve. Ova knjiga nastoji istaknuti glavne niti adventistiËke povijesti s posebnim naglaskom na razvoj njezinog koncepta misije. Premda ne nastoji izbjeÊi znaËajne probleme u adventistiËkoj proπlosti i sadaπnjosti, ona upuÊuje na to da naπa prva briga trebaju biti moguÊnosti, a ne problemi. Kao adventistiËki povjesniËar duænik sam svojih preteËa. VeÊina pitanja kojima se ova knjiga bavi drugdje su detaljnije obra ena. Onima koji æele prouËavati posebna pitanja predloæio sam dodatno πtivo za Ëitanje. NakladniËka kuÊa Pacific Press tiskala je prvo izdanje ovog djela 1993. godine pod naslovom Anticipating the Advent. Sadaπnje izdanje je sveobuhvatno pregledano. To se posebno odnosi na posljednje poglavlje koje se bavi novim pitanjima i ispravlja “stare” statistike. Druga velika promjena jest da sam u tekst unio izravne citate iz originalnih izvora. Zbog nedostatka prostora propustio sam citirati izvore za opÊe Ëinjenice i neizravne citate. Treba primijetiti da se Kratka povijest KrπÊanske adventistiËke crkve mogla viπe baviti svjetovnim i religijskim kontekstom u kojem je adventizam poniknuo, ali saæet pristup zahtijevao je da gra u o kontekstu ograniËim na najmanju moguÊu mjeru. Namjera je da ovo bude prva u nizu od pet knjiga koje Êe se baviti baπtinom KrπÊanske adventistiËke crkve. Drugi svesci u ovom nizu obuhvatit Êe razvoj adventistiËke teologije, pregled razvoja adventistiËkog naËina æivota, svezak koji Êe se baviti adventistiËkim vjerovanjima koja dijelimo s drugim krπÊanima te svezak koji Êe, cjelovitim pristupom, isticati vjerovanja koja adventiste Ëini posebnima u krπÊanskoj zajednici.

RIJE» »ITETELJU

13

Tako er æelim istaknuti da je niz Adventist Heritage usko povezan s mojim nizom knjiga o Ellen White: Meeting Ellen White: A Fresh Look at Her Life, Writings, and Major Themes (Upoznajmo Ellen White) (1996.), Reading Ellen White: How to Understand and Apply Her Writings (1997.), Ellen White’s World: A Fascinating Look at the Times in Which She Lived (1998.), i Walking With Ellen White: The Human Interest Story (1999.). Moja je namjera da ova dva niza pruæe i adventistima i onima izvan adventistiËke zajednice pregled bitnih nauËavanja KrπÊanske adventistiËke crkve. Namjera je da svaka rasprava bude kratka ali pouzdana. Premda sam sve knjige pisao imajuÊi na umu adventistiËke Ëitatelje, one su tako er namijenjene i πiroj zajednici kao solidan uvod u navedena pitanja. Æelio bih se zahvaliti Jennifer Kharbteng i Joyce Werner koje su utipkale moje izvorne rukopise u raËunalo, Bonnie Beres koja je ponovno i u cijelosti utipkala ispravljeni rukopis, Robertu W. Olsonu, Richardu W. Schwartzu i Albertu R. Timmu koji su proËitali izvorni rukopis i ponudili prijedloge za njegovo poboljπanje, Geraldu Wheeleru i Jeannette R. Johnson za nadzor u postupku tiskanja te administraciji SveuËiliπta Andrews za financijsku pomoÊ i vrijeme za istraæivanje i pisanje. Vjerujem da Êe Kratka povijest KrπÊanske adventistiËke crkve biti na blagoslov Ëitateljima koji nastoje saznati viπe o adventistima i njihovoj povijesti.

14

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

15

1. poglavlje

Mileritski korijeni

S

uvremeni adventizam vuËe izravne korijene iz drugog adventnog pokreta s poËetka devetnaestog stoljeÊa. Premda su mnogi propovjednici u Europi i drugim dijelovima svijeta navijeπtali skori Kristov dolazak, ovo vjerovanje bilo je najrasprostranjenije u Sjevernoj Americi. KljuËna osoba u adventnom pokretu u Sjevernoj Americi bio je baptistiËki laik imenom William Miller (1782.—1849.).

William Miller: neodluËni prorok
Miller, ro en u krπÊanskom domu, u prvim je godinama devetnaestog stoljeÊa odbacio svoja vjerska uvjerenja zbog deizma. Deizam (skeptiËno vjerovanje koje odbacuje krπÊanstvo s njegovim Ëudima i nadnaravnom objavom) zagovara otu enog Boga, Boga koji ne sudjeluje aktivno u zemaljskim doga ajima. DeistiËka vjerovanja bila su popularna u Europi i Sjevernoj Americi tijekom druge polovine osamnaestog stoljeÊa, ali krvoloËnost i razuzdanost Francuske revolucije tijekom 1790-ih u mnogima je probudila sumnju u ljudski razum kao dostatnu osnovu za civilizirani æivot. Jedna od posljedica bila je sveopÊe odbacivanje deizma i povratak mnogih ljudi krπÊanstvu tijekom prva dva desetljeÊa devetnaestog stoljeÊa.

16

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Preporod koji je uslijedio u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama postao je poznat kao Drugo veliko bu enje. Miller je bio me u onima koji su se tijekom ovog bu enja vratili vjeri u Bibliju. Njegov skepticizam trajao je tijekom Drugog ameriËkog rata za nezavisnost 1812. Ali suoËen sa smrÊu i nasiljem, poËeo je iznova vrednovati svoj osobni æivot i smisao æivota opÊenito. On je, kao i mnogi u njegovoj generaciji, osjetio potrebu za prouËavanjem Biblije te se, kao i drugi, obratio ili ponovno obratio na krπÊanstvo u vrijeme kad je Drugo veliko bu enje oæivilo ameriËke crkve. Miller je, za razliku od veÊine svojih suvremenika, postao posebno gorljiv istraæitelj Biblije. Njegova metoda prouËavanja Biblije bila je metodiËko uspore ivanje biblijskih redaka. “PoËeo sam s Postankom”, pisao je Miller, “i Ëitao redak po redak, napredujuÊi onoliko brzo koliko mi je znaËenje nekih redaka postajalo jasno kako se ne bih osramotio... Kad god sam naiπao na neπto nejasno, obiËavao sam to uspore ivati s drugim srodnim redcima. PomoÊu biblijske konkordancije istraæivao sam sve tekstove Pisma u kojima su se nalazile kljuËne rijeËi iz nejasnog dijela teksta. Zatim sam dopustio da toËan smisao svake rijeË razjasni glavnu misao retka, i ako se moje razumijevanje slagalo sa svim srodnim redcima u Bibliji, on je prestao biti problematiËan.” (A&D 6) Miller je dvije godine (1816.—1818.) temeljito prouËavao Bibliju na ovaj naËin. Na kraju je doπao do “ozbiljnog zakljuËka... da Êe se za dvadeset pet godina od tog trenutka (1843. godine) okonËati svi sadaπnji poslovi” i da Êe doÊi Krist (isto, 12). Miller je ovo zakljuËio prouËavajuÊi proroËanstva u knjizi proroka Daniela, posebno Daniela 8,14: “Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno”. RukovodeÊi se opÊeprihvaÊenim tumaËenjem Brojeva 14,34

MILERITSKI KORIJENI

17

i Ezekiela 4,5 da dan u proroËanstvu znaËi godinu, Miller je izraËunao da proroËanstvo o 2300 dana zavrπava 1843. godine. TumaËeÊi da je Svetiπte u Danielu 8,14 zemlja, a njegovo ËiπÊenje konaËno ËiπÊenje zemlje vatrom, Miller je razumio da Êe se Krist vratiti na zemlju s istekom 2300 dana, oko 1843. godine. Njegovo srce bilo je ispunjeno radoπÊu. Ipak, bio je svjestan da njegov zakljuËak o Kristovom povratku na poËetku milenija (tisuÊu godina) na temelju Otkrivenja 20 prkosi gotovo opÊeprihvaÊenoj teologiji njegovog vremena da Êe se Krist vratiti na kraju milenija. “Stoga sam ih (svoje zakljuËke)”, napisao je, “oklijevao iznijeti bojeÊi se da sam moæda pogrijeπio pa da ne postanem sredstvo zablude” (isto, 13). Zbog svojih strahova Miller je joπ pet godina uporno prouËavao Bibliju i traæio primjedbe na svoje zakljuËke. Rezultat je bio da je postao sigurniji nego ikad da Êe Krist doÊi oko 1843. godine. Tako je nakon sedam godina svojim susjedima poËeo otvoreno govoriti o svojim vjerovanjima. Me utim, naπao je samo “nekolicinu koja ga je sluπala sa zanimanjem” (isto 15). Miller je nastavio prouËavati Bibliju iduÊih devet godina (1823.—1832.). U njemu je u me uvremenu raslo uvjerenje da treba propovijedati svoja otkriÊa o dolazeÊoj propasti. Misao da treba “iÊi i reÊi svijetu u kakvoj je opasnosti” trajno ga je progonila. “UËinio sam sve πto sam mogao da izbjegnem misao da se od mene bilo πto oËekuje”, pisao je Miller. Me utim, nije mogao umaknuti svojoj savjesti (isto, 15,16). Miller se konaËno “sveËano zavjetovao Bogu” da Êe, ako mu Bog otvori put, obaviti svoju duænost. OsjeÊajuÊi da treba biti odre eniji, Miller je obeÊao Bogu da Êe poÊi i navjeπÊivati Kristov drugi dolazak ako primi poziv da javno govori na nekom mjestu. “Moj teret je trenutaËno nestao”,

18

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

napisao je, “i ja sam se radovao πto vjerojatno neÊu biti pozvan jer nikada nisam primio takav poziv” (isto, 17). Me utim, na Millerovo iznena enje, prvi zahtjev da propovijeda o drugom dolasku primio je pola sata nakon svojeg zavjeta s Bogom. “Odmah sam se naljutio na sebe zbog zavjetovanja”, priznao je. “Odmah sam se pobunio protiv Boga i odluËio da ne idem”. Onda je iziπao iz kuÊe da se u molitvi bori s Gospodinom, ali naposljetku se, nakon jednog sata, pokorio (isto, 18). Njegovo prvo predavanje o drugom Kristovom dolasku bilo je povod za nekoliko obraÊenja. Miller je otad dobivao beskrajan niz poziva da odræava sastanke u crkvama razliËitih vjerskih zajednica. Do kraja 1830-ih ovaj neodluËni prorok pridobio je nekoliko propovjednika za svoje glediπte da Êe Krist doÊi oko 1843. godine. NajznaËajniji me u ovim obraÊenicima bio je Joshua V. Himes iz Christian Connexion.*

Veliki korak naprijed s Joshuom V. Himesom
1839. godine Joshua V. Himes bio je utjecajni propovjednik crkve Chardon Street u Bostonu. On nije samo bio istaknuti pastor veÊ i priznati vo a u me ucrkvenom pokretu za ostvarenje zemaljskog milenija pomoÊu sveobuhvatne obnove pojedinca i druπtva. Me utim, Himes je u studenom 1839. uputio poziv Williamu Milleru da odræi niz sastanaka u njegovoj crkvi. Millerova poruka o drugom dolasku pretvorila je odluËnog Himesa u istaknutog navjestitelja poruke da Êe se Krist vratiti oko 1843. godine. ShvaÊajuÊi hitnost poruke, Himes je osjeÊao odgovornost da svijetu objavi nauk o drugom dolasku. Pitao je MilleJedan od reformacijskih pokreta ameriËkog protestantizma s poËetka 19. stoljeÊa (prim. prev.).
*

MILERITSKI KORIJENI

19

ra zaπto ne propovijeda u velikim gradovima. Miller je odgovorio da ide samo onamo kamo je pozvan. Prodornog Himesa ovaj odgovor nije zadovoljio pa je pitao Millera hoÊe li iÊi tamo “gdje mu vrata budu otvorena”. Miller je odgovorio potvrdno. “Onda sam mu rekao”, tvrdi Himes, “neka se pripremi za kampanju, jer Êe mu vrata svakog grada u Uniji biti otvorena buduÊi da ovo upozorenje treba doprijeti u sve krajeve svijeta! Tako sam poËeo ‘pomagati’ ocu Milleru”. Nakon toga adventizam viπe nikada nije bio isti (S. Bliss, Memoirs of William Miller, str. 140,141). U iduÊe Ëetiri godine aktivist Himes uËinio je milerizam i adventizam svakidaπnjim rijeËima u Sjevernoj Americi. Himesova dosjetljivost uËinila je da se do 1844. o nauku o drugom dolasku Ëulo i izvan Sjeverne Amerike, diljem svijeta. Rabio je nekoliko pristupa kako bi ispunio svoju zadaÊu upozoravanja svijeta da Êe Krist doÊi oko 1843. godine i da je “doπao Ëas njegova Suda” (Otkrivenje 14,7). Moæda su najvaænije i najutjecajnije bile tiskovine. Himes je otpoËeo, kako kaæe povjesniËar Nathan Hatch, “medijski rat bez presedana” (Democratization of American Christianity, str. 142). BuduÊi da je bio nemirna duha, Himes je tri mjeseca nakon prvog poziva Milleru otpoËeo s tiskanjem Ëasopisa Signs of the Times kako bi adventistiËku vijest predstavio svijetu. Himes je, osim Ëasopisa Signs of the Times, 1842. godine poËeo tiskati novine Midnight Cry pokuπavajuÊi upozoriti New York na blizinu Kristovog povratka. Osnovao je Midnight Cry kao dnevni list, koji je stajao dva centa, zbog mileritske evangelizacije koja se odræavala u ovoj metropoli. Himes je svakodnevno tiskao 10.000 primjeraka tijekom nekoliko tjedana, a prodavali su ih prodavaËi novina ili su bili besplatno dijeljeni. Najmanje jedan primjerak slao je svakom propovjedniku u dræavi New York. On je samo 1842. godine, za pet mjeseci, distribuirao viπe od 600.000 primje-

20

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

raka lista Midnight Cry. Kad je evangelizacija u New Yorku zavrπila, list je postao tjednik. Himesov pothvat u tiskanju publikacija uskoro su slijedili drugi nakladnici i adventistiËka literatura je poËela izlaziti iz tiskara nezapamÊenom hitnoπÊu. Himes je osim Ëasopisa tiskao velik broja pamfleta, traktata i knjiga. Mnoge knjige bile su uvrπtene u biblioteku “Drugi dolazak” koju su kupci mogli kupiti za manje od deset dolara i πiriti ih u svojim zajednicama. Do srpnja 1841. godine adventistiËki nakladniËki program toliko se razvio da je bio zaposlen Josiah Litch (metodistiËki propovjednik) kao “glavni agent” Odbora za nakladniπtvo. ZahvaljujuÊi ovom dogovoru, Himes se sada mogao odazvati na pozive da propovijeda u korist mileritskih izdanja. On se u me uvremenu nije zadovoljio πirenjem adventistiËke poruke samo pomoÊu tiskovina. Ro eni organizator, dinamiËni Himes je u listopadu 1840. osnovao prvu Generalnu konferenciju krπÊana koji su oËekivali drugi Kristov dolazak. Ova bostonska “Generalna konferencija” bila je prva od najmanje petnaest prije 1844. godine ukljuËujuÊi i brojne mileritske mjesne konferencije. Me utim, joπ je vaænije to πto je Himes igrao znaËajnu ulogu u organiziranju adventistiËkih sastanaka u kampovima. PoËevπi u ljeto 1842., mileriti su do jeseni 1844. godine odræali viπe od 130 sastanaka u kampovima. Procjena je da je broj svih nazoËnih posjetitelja premaπio pola milijuna (otprilike jedan od trideset pet ameriËkih gra ana). Meutim, sastanci u kampovima nisu bili usmjereni samo na nazoËne, nego su bili praÊeni medijskim kampanjama, a odræavani su u velikim gradovima ili blizu njih. Da bi smjestio mnoπtvo posjetitelja u mjestima gdje sastanci na otvorenom nisu bili prikladni a nije bilo ni odgovarajuÊih dvorana, Himes je uveo uporabu πatora. Mileritski πator sa smjeπtajnim kapacitetom oko Ëetiri tisuÊe osoba

MILERITSKI KORIJENI

21

bio je najveÊi te vrste u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. VeliËina πatora tako er je privlaËila sluπatelje. PriËa se da je na nekim mjestima vani stajalo i sluπalo nekoliko tisuÊa ljudi ne mogavπi uÊi u πator. U mnoge dijelove svijeta izvan Sjeverne Amerike takoer je doprla mileritska poruka. Mileritska metoda svjetske misije nije bila slanje misionara, veÊ slanje njihove literature brodovima u razne luke. Tako Himes piπe da su do ljeta 1842. mileritske tiskovine bile “poslane svim poznatim misijskim postajama u svijetu” (ST, 3. kolovoza 1842.). Pod njegovim vodstvom adventistiËka poruka izvrπila je znaËajan utjecaj u Sjevernoj Americi, a pisanom rijeËju “objavljena” je i drugim dijelovima svijeta. Me utim, ovaj uspjeh naiπao je na neizbjeæan otpor u crkvama.

Charles Fitch i “pad Babilona”
Propovijedanje milerita da Êe se Krist vratiti oko 1843. godine izravno se protivilo opÊeprihvaÊenom protestantskom nauku da Êe Krist doÊi nakon milenija. Iako su propovjedaonice i crkvene zgrade veÊine crkava bile otvorene adventistiËkim propovjednicima poËetkom 1840-ih, 1843. stanje se promijenilo. Mileriti su sve viπe bili ismijavani i Ëesto su se morali odluËivati izme u adventistiËkog vjerovanja i vjerovanja drugih crkava. Crkve su sve viπe iskljuËivale one koji su odluËili oËuvati vjeru u skori Kristov povratak. Drugim rijeËima, kako se bliæila “godina kraja”, rasplamsavao se sukob teologija oko drugog Kristovog dolaska. U tom kontekstu Charles Fitch (popularni mileritski propovjednik KongregacionalistiËke crkve) dræao je propovijed iz Otkrivenja 18 u ljeto 1843. usredotoËujuÊi se na pad Babilona. Njegova poruka bila je “Izi ite iz nje, moj narode” (Otkrivenje 18,2.4; usp. 14,8). Ova propovijed, poslije tiskana u obliku traktata i Ëlanka, oznaËila je joπ jedan pomak

22

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

u razvoju mileritskog pokreta, a vjernici u drugi dolazak sve viπe su se smatrali zasebnom skupinom. Sve do ljeta 1843. mileriti su, u skladu s veÊinom protestanata, papinstvo poistovjeÊivali s Babilonom iz Otkrivenja 18,1-5. Ali, tvrdio je Fitch, antikrist je i svatko tko se protivi osobnoj vladavini Isusa Krista nad ovim svijetom. Fitchova definicija antikrista obuhvaÊala je sve katolike i protestante koji su odbacili nauk o skorom Kristovom dolasku. “IziÊi iz Babilona”, pisao je Fitch, “znaËi biti obraÊen istinskim, biblijskim naukom o osobnom Kristovom dolasku i kraljevstvu... Ako ste krπÊanin, izi ite iz Babilona! Ako namjeravate biti krπÊani kad se Krist pojavi, izi ite iz Babilona, i izi ite sada!... Izi ite iz Babilona ili Êete propasti.” (Come Out of Her, My People, str. 18,19,24) Tako je Fitch mnogim mileritskim adventistima dao teoloπki razlog za izdvajanje u posebnu skupinu prije svrπetka zemaljskog vremena kuπnje. UpuÊen im je poziv da napuste crkve koje su odbacile poruku o vremenu suda. Premda su mnogi mileritski vo e s istoka u poËetku suzdræano odgovorili na Fitchov poziv za odvajanje, mnogim vjernicima u drugi dolazak, koji su se suoËavali sa sve veÊim protivljenjem i gubitkom Ëlanstva, on je bio prihvatljiv zbog odluËnog otpora unutar razliËitih vjerskih zajednica. Himes nije bio zagovornik odvajanja do jeseni 1844., a i tada vrlo nevoljko. Miller nikad nije pristao da zahtijeva odvajanje premda ga je baptistiËka crkva Low Hampton, Ëiji je bio Ëlan, naposljetku iskljuËila. Odvajanje, na kraju, nije bilo odabir, veÊ je bilo izazvano doga ajima dok je svijet ulazio u proreËenu “godinu kraja”.

Vrijeme prolazi
Miller je isprva odbijao toËnije odrediti vrijeme Kristovog dolaska. Naglasak njegove poruke bio je na “oko 1843.

MILERITSKI KORIJENI

23

godine”. Ali u sijeËnju 1843. on je zakljuËio na temelju proroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 i æidovskog kalendara da Êe se Krist vratiti negdje izme u 21. oæujka 1843. i 21. oæujka 1844. “PRIPREMI SE DA SUSRETNE© BOGA SVOG” glasila je naslovnica lista Western Midnight Cry od 8. oæujka 1844. dok se bliæio kraj tog razdoblja. Ali Millerova “godina kraja svijeta” je proπla, a Krist se nije vratio. Tako su mileriti doæivjeli svoje prvo razoËaranje. RazoËaran, ali i duboko iskren, William Miller je 25. oæujka 1844. pisao Himesu: “Sjedim za svojim starim stolom... Primivπi pomoÊ od Boga, joπ uvijek Ëekam dragog Spasitelja... Vrijeme, kako sam ja izraËunao, sada se ispunilo i ja svakog trenutka oËekujem da vidim Spasitelja kako silazi s Neba... Bez obzira na to je li me Bog odredio da i dalje upozoravam ljude ovog svijeta ili ne, ja ne znam... Nadam se da sam svoju odjeÊu oËistio od krvi ovih duπa. OsjeÊam da sam se, koliko je to u mojoj moÊi, oslobodio svake krivnje u njihovoj osudi.” (MC, 18. travnja 1844.) Jednako razoËaran, Himes je 24. travnja 1844. napisao u uvodniku: “Prolaskom æidovske godine naπi prijatelji i javnost... imaju pravo oËekivati neko objaπnjenje stava koji zagovaramo... Mi... u cijelosti i iskreno priznajemo da su svi oËekivani i objavljeni datumi proπli. Æidovska godina je proπla, a Spasitelj se nije objavio pa neÊemo kriti Ëinjenicu da smo pogrijeπili u toËnom vremenu isteka proroËkog razdoblja.” Ipak, Himes je dodao: “Nikad nismo uspjeli naÊi neko drugo vrijeme za istek proroËkog razdoblja.” On je tada nastavio buditi nadu u svojim Ëitateljima primjedbom da “se sada nalazimo u poloæaju koji je Bog prorekao za svoju djecu na kraju vi enja, za πto se pobrinuo preko proroka Habakuka”. Nije li prorok pisao: “Jer ovo je vi enje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti.” (Habakuk 2,3) Himes

24

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

je ovaj redak povezao s Matejem 25,5 koji istiËe da Êe zaruËnik kasniti u dolasku, dok Êe oni koji Ëekaju “zadrijemati i zaspati”. Na temelju ovih redaka Himes je mogao reÊi da “smo sada spremni reÊi svijetu πto Êemo Ëiniti... Mi nepokolebljivo namjeravamo oËuvati naπu vjeru neokrnjenom... I dalje Êemo vjerovati u Boæju rijeË, u njezino doslovno ispunjenje jer nijedna jota ili kovrËica od svega πto je napisano neÊe nestati.” (AH, 24. travnja 1844.) Tako su mileritski adventisti uπli u “vrijeme iπËekivanja”. Njihov je pokret od raspadanja spasila nepreciznost u vezi s toËnim datumom proroËkog ispunjenja i primjena Habakukovog proroËanstva i drugih tekstova na njihovu situaciju. Adventisti su bili razoËarani, ali pokret je iπao dalje premda s manje oduπevljenja.

Pokret “sedmog mjeseca” i “istinski ponoÊni povik”
Mileritskom pokretu æivot je produæen na sastanku u Exeteru, u New Hampshiru, sredinom kolovoza 1844. Na ovom je skupu mileritski propovjednik S. S. Snow razliËitim matematiËkim izraËunima uvjerljivo pokazao da Êe se ispunjenje proroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 dogoditi u jesen 1844. Zapravo, opπirnim prouËavanjem blagdana u æidovskoj godini, Snow je predvidio da Êe se Danielovo proroËanstvo o ËiπÊenju Svetiπta ispuniti na æidovski Dan pomirenja, desetog dana sedmog mjeseca æidovske godine (vidi Levitski zakonik 23,27). Snow je tvrdio da je izraËunao toËan dan ËiπÊenja koji su mileriti joπ uvijek opÊenito tumaËili kao drugi Kristov dolazak. Snow je rekao da taj dan, prema karaitskom æidovskom raËunanju, pada 22. listopada 1844. Krist Êe se vratiti, tvrdio je Snow, za oko dva mjeseca.

MILERITSKI KORIJENI

25

Ova je misao naelektrizirala sluπateljstvo. Napustili su sastanak u Exeteru kako bi razglasili svoju æurnu poruku πto bræe i πto dalje. “Evo,” propovijedali su, “ZaruËnik dolazi! Krist dolazi desetog dana sedmog mjeseca! Vrijeme je kratko, pripremite se! Pripremite se!” Premda su Miller, Himes i drugi vodeÊi adventisti nevoljko usmjerili svoju nadu na odre en dan, oduπevljenje sedmim mjesecom meu veÊinom vjernika πirilo se kao vatra strniπtem. RijeËi Georga Storrsa daju nam uvid u ovu epidemiju oduπevljenja. On je u rujnu napisao: “Uzimam olovku s osjeÊajem koji nikad prije nisam doæivio. Nema sumnje, desetog dana sedmog mjeseca bit Êemo svjedoci objave naπega Gospodina Isusa Krista na nebeskim oblacima. Mi smo samo nekoliko dana udaljeni od ovog doga aja. Bit Êe to straπan trenutak za one koji nisu spremni, ali slavan za one koji jesu. OsjeÊam da piπem posljednji poziv koji Êu ikada poslati u tisak. Moje srce je ispunjeno... svi smo mi zadrijemali i zaspali, mudri i ludi, ali naπ Spasitelj nam je rekao da Êe tako biti, ‘tako se ispunjava Pismo’, i to je posljednje proroËanstvo koje se odnosi na doga aje koji prethode dolasku naπega Gospodina. Sada dolazi ISTINSKI ponoÊni povik. Prvi je bio samo upozorenje. SADA SE OGLA©AVA ONAJ STVARNI: kakvog li sveËanog trenutka!” (MC, 3. rujna 1844.) Miller, Himes i drugi mileritski vo e naposljetku su kapitulirali pred silinom Snowovih dokaza. 6. rujna 1844. Miller je pisao o svojem oduπevljenju i nadi: “Dragi brate Himes: vidim slavu u sedmom mjesecu koju nikada prije nisam vidio... Zahvali Gospodinu, duπo moja. Neka budu blagoslovljeni brat Snow, brat Storrs i drugi jer su bili sredstvo za otvaranje mojih oËiju. Skoro sam stigao kuÊi. Slava! Slava! Slava!!! Vidim da je ovaj datum toËan... Moja je duπa toliko ispunjena radoπÊu da ne mogu pisati. Pozivam vas, i sve koji se raduju Njegovom dolasku,

26

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

da Mu zahvale za Njegovu slavnu istinu. Nestale su moje sumnje, strahovi i tama. Vidim da smo u pravu. Boæja rijeË je istinita, a moja je duπa ispunjena radoπÊu... O, kako bih æelio da smijem vikati. Ali vikat Êu kad do e Kralj nad kraljevima. »ujem da Methinks kaæe: Brat Miller je fanatik. U redu, zovi me kako æeliπ. Nije me briga. Krist Êe doÊi u sedmom mjesecu i sve Êe nas blagosloviti. O, slavne li nade!” (isto, 12. rujna 1844.) 16. rujna Himes je izjavio da Êe Ëasopis Advent Herald (bivπi Signs of the Times) prestati izlaziti. “BuduÊi da je ovo posljednji broj Heralda prije desetog dana sedmog mjeseca, neÊemo se brinuti za nabavu papira za sljedeÊi tjedan... Evo dolazi ZaruËnik, izi ite Mu u susret!” (AH, 16. rujna 1844.) Iz ove perspektive mi samo moæemo zamiπljati uzbuenje u mileritskim redovima, ali moæemo ga i djelomiËno doæivjeti ako se zapitamo: kako bih se ja osjeÊao kad bih znao da Krist dolazi za nekoliko dana? Kako bih se ja ponaπao? Kojim bih vrijednostima dao prvo mjesto? Vjernici su u svojem uvjerenju i veselju uloæili posljednje napore da svijet upozore na dolazeÊu propast. Nisu se brinuli za buduÊnost, nisu trebali. Neki su ostavili nepoænjevene usjeve, drugi su zatvorili trgovine i napustili poslove. Isus dolazi. Ova misao bila je kao med u ustima, ali im je bilo nepoznato da Êe im postati gorka u utrobi (vidi Otkrivenje 10,8-10).

“Veliko razoËaranje”
22. rujna deseci tisuÊa vjernika Ëekali su pojavu Isusa na oblacima dok su bezbrojni drugi Ëekali sumnjajuÊi, strahujuÊi da su mileriti moæda u pravu. Ali taj dan je doπao i proπao, πto je ohrabrilo rugalice i straπljivce, a milerite za-

MILERITSKI KORIJENI

27

teklo u potpunom rasulu i obeshrabrenju. Njihove iskljuËive tvrdnje o vremenu i bezgraniËno povjerenje u 22. rujna uveÊalo je njihovo razoËaranje. 24. rujna Josiah Litch je pisao Milleru: “Dan je mraËan i oblaËan, ovce su rasute, a Gospodin joπ nije doπao.” (JL, WM i JVH, 24. rujna 1844.) Hiram Edson poslije je napisao: “Rasprπene su naπe najdraæe nade i oËekivanja te nas je obuzeo takav duh oplakivanja kakav nikada prije nisam doæivio. Izgleda da se s tim ne moæe usporediti ni gubitak svih zemaljskih prijatelja. Plakali smo i plakali dok nije svanulo.” (H. Edson MS) Washington Morse je razmiπljao: “Taj dan je doπao i proπao, a tama joπ jedne noÊi spustila se na svijet. Ali s tamom je doπla i bol razoËaranja za vjernike u drugi dolazak koji se moæe usporediti samo sa æaloπÊu uËenika nakon raspeÊa njihovog Gospodina. Kako je vrijeme proπlo, nastupilo je gorko razoËaranje. Istinski vjernici su sve dali za Krista i oËekivali Njegovu nazoËnost kao nikada prije. Ljubav Kristova ispunila je svaku duπu i oni su s neizrecivom Ëeænjom molili: ‘Do i, Gospode Isuse, do i brzo’, ali On nije doπao. A onda ponovni povratak brigama, zbrci i opasnostima æivota, pogrdnim i podrugljivim nevjernicima koji su se rugali kao nikad prije; bila je to straπna kuπnja vjere i strpljenja. Kad je starjeπina Himes posjetio Waterbury, u Vermontu, ubrzo nakon isteka vremena, i izjavio da se braÊa trebaju pripremiti za joπ jednu hladnu zimu, gotovo da nisam mogao vladati osjeÊajima. Iziπao sam van i plakao kao dijete.” (RH, 7. svibnja 1901.) Moæda bismo od Millera, kao osnivaËa i poËasnog vo e pokreta, oËekivali da ga ovo iskustvo straπno potrese. Meutim, on je na prvi pogled odræavao vedar stav u odnosima s javnoπÊu. “Premda sam se dvaput razoËarao”, izjavio je 10. studenog 1844., “joπ uvijek nisam poniæen ili obeshrabren. Bog je bio sa mnom u duhu i utjeπio me... Premda

28

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

sam okruæen rugaËima i neprijateljima, moj je um ipak savrπeno miran, a moja nada u Kristov dolazak snaæna kao i uvijek. UËinio sam ono πto sam nakon mnogo godina trijeznog razmiπljanja smatrao da je moja sveËana duænost... BraÊo, ustrajte, neka vam nijedan Ëovjek ne oduzme krunu. Svoje sam misli usmjerio na drugo vrijeme i na tome Êu stajati sve dok mi Bog ne daruje viπe svjetla. A to je DANAS, DANAS i DANAS, sve dok On ne do e i ugledam Onoga za kim Ëezne moja duπa.” (MC, 5. prosinca 1844.) Usprkos ovim uvjerljivim rijeËima, veÊina milerita odbacila je vjeru u drugi Kristov dolazak. U me uvremenu oni koji su se i dalje nadali skorom Kristovom dolasku, promatrali su svoj, nekada priliËno skladan pokret, kako se rastaËe u kaosu dok su razliËiti vo e i samozvani “vo e” iznosili tvrdnje i protutvrdnje o svojem iskustvu i “istini” o drugom dolasku. Iz ovog uzavrelog kotla i bezliËne gomile obeshrabrenih i zbunjenih Ëekaoca proiziÊi Êe KrπÊanska adventistiËka crkva. Ali, naravno, 1844. godine nitko ne bi mogao predvidjeti takav razvoj doga aja. PriËa o tome bit Êe srediπte sljedeÊih dvaju poglavlja.

MILERITSKI KORIJENI

29

Za one koji æele saznati viπe
Froom, LeRoy Edwin, The Prophetic Faith of Our Fathers, Washington, D. C.: Review and Herald, 1954., sv. 4, str. 443—851. Gordon, Paul A., Herald of the Midnight Cry, Boise, Idaho: Pacific Press, 1990. Knight, George R., Millenial Fever and the End of the World: A Study of Millerite Adventism, Boise, Idaho: Pacific Press, 1993. Knight, George R., ur., 1844 and the Rise of Sabbatarian Adventism, Hagerstown. Md.: Review and Herald, 1994., str. 1—142. (Ovaj svezak sadræi veÊinu preslika dokumenata citiranih u ovom poglavlju.) Land, Gary, ur., Adventism in America: A History, pregledano izdanje, Berrien Springs. Michigan: Andrews University Press, 1998., str. 1—28. Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World: The Story of Seventhday Adventists, 2. pregledano izdanje, Mountain View, California: Pacific Press, 1977., str. 9-33. Neufeld, Don F., ur., The Seventh-day Adventist Encyclopedia, 2. pregledano izdanje, Hagerstown. Md.: Review and Herald, 1996., sv. 2, str. 73—82. Nichol, Francis D., The Midnight Cry, Washington, D. C.: Review and Herald, 1994. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant: Denominational History Textbook for Seventh-day Adventist College Classes, Mountain View, California: Pacific Press, 1979., str. 13—52.

30

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

31

2. poglavlje

Razdoblje doktrinarnog razvoja (1844.—1848.)

P

osljedice velikog razoËaranja 22. listopada 1844. za tekle su milerite u stanju potpune zbunjenosti. Vrhunac njihove nade odveo ih je u dubine oËaja. MatematiËka sigurnost njihove vjere potresla ih je kad se oËekivani dogaaj nije zbio. Nije moguÊe stvoriti toËnu predodæbu o razoËaranju milerita, ali vjerojatno je veÊina odbacila vjeru u drugi Kristov dolazak, vratila se svojim bivπim crkvama ili svjetovnoj nevjeri. Moæemo smatrati da su se oni koji su zadræali nadu u skori Kristov dolazak podijelili u tri skupine, ovisno o njihovom tumaËenju onoga πto se dogodilo 22. listopada. Skupina pod vodstvom Joshue V. Himesa, koju je najlakπe prepoznati, ubrzo je prihvatila vjerovanje da se tog dana niπta nije dogodilo. SmatrajuÊi da su bili u pravu u vezi s oËekivanim dogaajem (drugi Kristov dolazak), zakljuËili su da su pogreπno izraËunali vrijeme. 5. studenog 1844. Himes je napisao: “Sada smo uvjereni da se na autoritete na kojima smo temeljili svoje izraËune ne moæe osloniti za odre ivanje toËnog datuma.” Premda “smo blizu kraja... mi ne znamo toËan datum ili odre eno vrijeme, ali u cijelosti vjerujemo da

32

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

trebamo straæariti i Ëekati Kristov dolazak koji se moæe zbiti u svakom trenutku”. (MC, 7. studenog 1844.) Pod Himesovim vodstvom ova skupina je poduzela korake i ustrojila se u zasebnu adventistiËku skupinu u Albanyju, u dræavi New York, u travnju 1845. Ostarjeli William Miller je, pod utjecajem Himesa, svojim autoritetom podupro pokret u Albanyju. Fanatizam koji se neobuzdano πirio adventistiËkim redovima bio je jedan od razloga za ustrojstvo. Stoga konferenciju u Albanyju treba smatrati pokuπajem sreivanja redova. To nas vodi drugoj prepoznatljivoj skupini adventista nakon razoËaranja, skupini “produhovljenih”. Ovaj ogranak adventista dobio je ime po Ëinjenici πto je ponudio duhovno tumaËenje doga aja od 22. listopada. Produhovljeni su smatrali da su i doga aj i datum bili toËni. Drugim rijeËima, Krist se vratio 22. listopada, ali je to bio duhovni dolazak. Me u produhovljenima ubrzo se javio fanatizam. Neki su tvrdili da su bezgreπni, a drugi su odbijali raditi jer su bili u milenijskoj suboti. Drugi su, slijedeÊi biblijski nalog da trebaju postati kao mala djeca, odbacili ælice i vilice te puzali na nogama i rukama. Nepotrebno je reÊi da su provale karizmatskog zanosa preplavile njihovu sredinu. TreÊa struja adventistiËkog pokreta nakon razoËaranja bila je ona skupina koja je tvrdila da su bili u pravu πto se tiËe vremena, ali su pogrijeπili kad je u pitanju oËekivani doga aj. Drugim rijeËima, 22. listopada se neπto dogodilo, ali to nije bio drugi dolazak. Me u njima su bili i buduÊi vo e pokreta koji se poslije razvio u KrπÊansku adventistiËku crkvu. Ovoj se skupini Ëinilo da je veÊina, pod vodstvom Himesa, odriËuÊi se vrijednosti iskustva u pokretu 1844. godine odbacila i adventistiËku poruku. Premda je to prvobitno bila najmanja skupina, ona se smatrala istinskim nasljednikom nekada moÊnog mileritskog pokreta.

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

33

Od tri ogranka mileritskog pokreta koje smo spomenuli ovaj treÊi je posljednji postao uoËljiv. »ak i prije nego πto se mogao definirati kao osebujan oblik adventizma, morali su objasniti dvije stvari: (1) ©to se dogodilo 22. listopada 1844.? (2) Kakvo je to svetiπte koje je trebalo oËistiti?

Ponovno definiranje Svetiπta
Prvi korak prema jasnijem razumijevanju gore spomenutih pitanja dogodio se 23. listopada 1844. Tog se dana Hiram Edson, metodistiËki farmer iz Port Gibsona, u dræavi New York, uvjerio tijekom molitve s drugim vjernicima “da Êe primiti svjetlo” i da Êe naπe “razoËaranje biti objaπnjeno”. Uskoro nakon toga on i njegov prijatelj poπli su hrabriti svoje suvjernike. Dok su prolazili poljem, Edson kaæe: “Zaustavljen sam na pola puta” i “Nebo se otvorilo mojem pogledu... Nedvojbeno i jasno sam vidio da je naπ Veliki sveÊenik toga dana, umjesto da izi e iz svetinje nad svetinjama i si e na Zemlju desetog dana sedmoga mjeseca, na kraju 2300 dana prvi put uπao u drugi odjel Svetiπta te da prije dolaska na Zemlju mora obaviti posao u svetinji nad svetinjama.” Edsonove misli bile su usmjerene i na Otkrivenje 10 gdje se opisuje knjiæica koja je slatka u ustima, ali gorka u utrobi. Prepoznavπi u ovom slatkom i gorkom iskustvu iz Otkrivenja 10 iskustvo milerita dok su propovijedali proroËanstva iz Knjige proroka Daniela, Edson je primijetio da ovo poglavlje zavrπava zapovijeπÊu da se “ponovno proriËe”. U tom trenutku Edson je, na poziv prijatelja koji je iπao pred njim, ponovno postao svjestan okoline. Na pitanje πto nije u redu, Edson je uzvratio da “je Gospodin odgovorio na jutroπnju molitvu davπi nam svjetlo u vezi s naπim razoËaranjem”.

34

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Ovo “vi enje” uskoro ga je potaknulo na opπirno prouËavanje Biblije s O. R. L. Crosierom i dr. F. B. Hahnom. ZakljuËili su, u skladu s Edsonovim iskustvom 23. listopada, da Svetiπte iz Daniela 8,14 koje treba biti oËiπÊeno nije Zemlja ili Crkva, veÊ Svetiπte na Nebu, a zemaljsko Svetiπte je bilo njegova slika ili preslika. Hahn i Edson zakljuËili su da su njihova otkriÊa “upravo ono πto rasijanom ostatku treba” da objasni razoËaranje i “vrati braÊu na pravi put”. Oni su se stoga sloæili oko podjele troπkova tiskanja ako Crosier “objasni predmet Svetiπta”. Prema Edsonu Crosier je poËeo objavljivati otkriÊa njihovih zajedniËkih prouËavanja u Ëasopisu Day-Dawn poËetkom 1845. godine (H. Edson MS). 7. veljaËe 1846. Enoch Jacobs objavio je njihova otkriÊa u Day-Star Extra pod naslovom “Mojsijev zakon”. Do tog trenutka njihovo glediπte je priliËno sazrelo. Crosier i njegovi prijatelji pruæili su prouËavanjem Biblije odgovore na pitanja πto se dogodilo 22. listopada 1844. i koje je Svetiπte trebalo biti oËiπÊeno. Njihove najvaænije zakljuËke, iznesene u “Mojsijevom zakonu”, moæemo saæeto prikazati u nekoliko toËaka: 1. Na Nebu postoji doslovno Svetiπte. 2. Hebrejski sustav Svetiπta je cjelovit vizualni prikaz plana spasenja naËinjen prema uzorku nebeskog Svetiπta. 3. Kao πto su i zemaljski sveÊenici imali dvije faze sluæbe u Svetiπtu u pustinji, tako je i Krist imao dvije faze sluæbe u nebeskom Svetiπtu. Prva faza poËela je u svetinji prigodom Njegovog uzaπaπÊa, dok je druga poËela 22. listopada 1844. kad je Krist preπao iz prvog u drugi odjel nebeskog Svetiπta. Stoga je stvarni ili nebeski Dan pomirenja poËeo tog dana. 4. Prva faza Kristove sluæbe bavila se oprostom, a druga obuhvaÊa brisanje grijeha i ËiπÊenje i Svetiπta i pojedinih vjernika. 5. »iπÊenje iz Daniela 8,14 bilo je ËiπÊenje grijeha i ostvareno je krvlju, a ne vatrom. 6. Krist se neÊe vratiti na Zemlju dok ne zavrπi sluæbu u drugom odjelu.

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

35

Tako je zajedniËko prouËavanje Edsona, Crosiera i Hahna potvrdilo Edsonovo “vi enje” 23. listopada. Intenzivnim prouËavanjem knjiga kao πto su Poslanica Hebrejima i Levitski zakonik zajedno s Otkrivenjem te 7. i 9. poglavljem Daniela, oni su objasnili i ËiπÊenje i Svetiπte kojem je ËiπÊenje bilo potrebno. Oni su tako er poËeli postupno razumijevati zapovijed iz Otkrivenja 10,11 da razoËarani “trebaju ponovno proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i kraljevima”. Me utim, tijekom 1840-ih, kao πto Êemo vidjeti, njihova zamisao o proricanju svijetu obuhvaÊala je propovijedanje njihove novootkrivene istine samo onim mileritima koji joπ nisu bili prosvijetljeni u vezi s “ËiπÊenjem Svetiπta” i srodnim doktrinama. Novo razumijevanje ËiπÊenja Svetiπta postalo je kamen temeljac u razvoju kasnije adventistiËke teologije. Zajedno s vjerovanjem u skori Kristov povratak koje su naslijedili od Millera, Kristova nebeska sluæba u dvije faze postat Êe u iduÊa dva desetljeÊa temeljni nauk onih koji su izrastali u crkvu. Prije nego πto napustimo ËiπÊenje Svetiπta, valja primijetiti da su adventisti ovaj nauk uskoro povezali s idejom o istraænom sudu ili sudu koji prethodi drugom Kristovom dolasku. Miller je, naravno, povezao ovaj prizor suda iz Daniela 7, ËiπÊenje Svetiπta iz Daniela 8,14 i rijeËi “Doπao je Ëas njegova Suda” iz Otkrivenja 14,7 sa sudom koji se treba zbiti prilikom drugog dolaska. Me utim, veÊ 1840. jedan od Millerovih zamjenika tvrdio je da sud mora prethoditi drugom dolasku. U veljaËi iste godine metodistiËki propovjednik Josiah Litch ukazao je na to da se sud mora dogoditi prije uskrsnuÊa. Litch je do 1842. godine usavrπio svoje glediπte i istaknuo da je boæanski Ëin podizanja neke osobe u æivot i slanje drugih u smrt prilikom Kristovog drugog dolaska izvrπni sud koji nuæno mora imati uvodni “parniË-

36

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ni” dio (Prophetic Expositions, sv. 1, str. 49—54). Skupina koja je prerastala u KrπÊansku adventistiËku crkvu poslije je razradila ovu misao. Crosier, premda u svojem Ëlanku u veljaËi nije izriËito spomenuo sud koji prethodi drugom dolasku, istaknuo je da je Veliki sveÊenik nosio naprsnik na Dan pomirenja te da je ËiπÊenje Svetiπta bilo ËiπÊenje od grijeha. Josephu Batesu (bivπem mornariËkom kapetanu i aktivnom mileritskom laiku) trebalo je 1847. godine, a nekima veÊ 1845. godine, samo korak da poistovjete nebeski dan pomirenja s istraænim sudom koji se nuæno mora zbiti prije nego πto se Krist vrati i obavi adventni sud kada Êe svi primiti pravednu nagradu. Premda su ga neki prvobitno odbacili (ukljuËujuÊi Jamesa Whitea, mladog propovjednika iz Christian Connexion, koji je postao silni zagovornik poruke iz 1844. godine), ovaj se nauk Ëvrsto uvrijeæio sredinom 1850-ih. Tako se tijekom razvoja adventistiËke teologije smatralo da je ËiπÊenje Svetiπta iz Daniela 8,14 Kristov Ëin istraænog suda ili suda koji prethodi drugom dolasku u svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu. Tako su oni koji su izrastali u KrπÊansku adventistiËku crkvu propovijedali prvu an eosku vijest (“Doπao je Ëas njegova Suda”, Otkrivenje 14,7) i naposljetku je protumaËili kao najavu poËetka istraænog suda 22. listopada 1844. Dosad smo istraæili razvoj dva osebujna stupa adventistiËke teologije u nastajanju: (1) Isusov osobni, skori dolazak, premilenaristiËki povratak — vjerovanje naslije eno od milerita i (2) Kristovu sluæbu u dva odjela Svetiπta ukljuËujuÊi i istraæni sud, doktrinarni stav koji su vjernici oblikovali dok su se muËili sa znaËenjem ËiπÊenja Svetiπta u Danielu 8,14. Tako, dok je veÊina mileritskih adventista pod vodstvom Himesa gledajuÊi unatrag smatrala vremenski dio svojeg tumaËenja proroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 po-

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

37

greπkom, skupina koja je izrastala u KrπÊansku adventistiËku crkvu smatrala je da su mileriti toËno odredili vrijeme, ali su pogrijeπili u vezi s doga ajem koji se zbio 22. listopada 1844. Nakon svega, primijetili su, nitko nije uspio pobiti Millerove izraËune vremena. Ali nakon daljnjeg prouËavanja postalo im je oËito da su mileriti pogreπno protumaËili simbolizam i “ËiπÊenja” i “Svetiπta”. Ova mala skupina nepriznatih vjernika odbila je siÊi s proroËkog podija koji je mileritski pokret uËinio tako moÊnom silom. Umjesto toga, oni su gradeÊi na spoznajama Millera i Snowa izvrπili nuæne ispravke. OsjeÊali su duboko uvjerenje da je Bog pozvao Millera da prosvijetli svijet porukom o blizini drugog Kristovog dolaska.

ProroËki dar
Usko povezano s proroËkom valjanoπÊu mileritske poruke i ispravnoπÊu 22. listopada bilo je i pozivanje sedamnaestogodiπnje Ellen Harmon (Ellen White nakon vjenËanja 1846. godine) u proroËku sluæbu. Ona je, zajedno s drugim mileritima, u studenom 1844. odbacila vjeru da se neπto dogodilo 22. listopada. Ali na njezino iznena enje, sjeÊa se ona poslije, “dok sam se molila kod obiteljskog oltara (u prosincu 1844.), na mene se spustio Sveti Duh”. Kad je, u vi enju, traæila svoju subraÊu adventiste i nije ih mogla naÊi, glas joj je rekao da podigne pogled. “Tada sam”, sjeÊa se ona, “podigla pogled i ugledala pravi i uski put... Adventisti su se nalazili na ovom putu i putovali u (nebeski) grad koji je bio na samom kraju puta. Iza njih, na poËetku puta, nalazilo se jarko svjetlo za koje mi je an eo rekao da predstavlja ponoÊni povik.” Bog je na taj naËin potvrdio da je 22. listopad bio ispunjenje proroËanstva. “Ovo svjetlo”, nastavlja Ellen Harmon, “sjalo je cijelim putem i osvjetljavalo im (vjernicima) stopala kako se ne

38

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

bi spotaknuli. Dok su njihove oËi bile usmjerene na Isusa, koji je bio pred njima i vodio ih u grad, bili su sigurni.” Ali neki su se, izvjeπtava ona, “nepromiπljeno odrekli svjetla iza njih i rekli da Bog nije bio taj koji ih je dosad vodio”. Za njih se “svjetlo ugasilo ostavljajuÊi im stopala u potpunom mraku” i oni su “skliznuli s puta u tamni i bezboæni svijet” (EW 14,15). Ovo prvo vi enje govori nam mnogo o sluæbi Ellen Harmon. Prvo i najvaænije je da ono istiËe njezinu æivotnu preokupaciju — skori Kristov povratak i Boæju brigu za Njegovu djecu. Osim toga, ono prikazuje dvostruki naglasak koji proæima cijelu njezinu sluæbu. Prvi aspekt tog naglaska jest da se na Nebu dogodilo neπto vrlo vaæno 22. listopada 1844. i da adventisti nikad ne smiju zaboraviti svoje mjesto u proroËkoj povijesti. Stoga je ona poslije mogla napisati da se “nemamo razloga bojati buduÊnosti, osim ako zaboravimo put kojim nas je Gospodin vodio i Njegovu poduku u proπlosti”. Adventisti su, smatrala je ona, proroËki narod (LS 196). Drugi aspekt ovog dvostrukog naglaska jest da svatko osobno mora svoj pogled usredotoËiti na Isusa, svojeg Spasitelja. Stoga adventisti nisu samo osobit, proroËki narod, veÊ su i krπÊanski narod. Kao πto Êemo vidjeti u petom poglavlju, ona je posebno naglasila ovaj drugi aspekt njezinog dvostrukog naglaska u razdoblju nakon 1888. godine dok je nastojala da adventizam ova dva aspekta svojeg doktrinarnog sustava promatra iz prave perspektive. Ellen White je tijekom sedamdeset godina (od 1844. do svoje smrti 1915.) propovijedala Boæju ljubav, blizinu Kristovog dolaska i poruku o vremenu Boæjeg suda. Naravno, u poËetku je njezin autoritet bio ograniËen. Ali Ëlanovi crkve u nastajanju postupno su prepoznali njezinu proroËku vijest kao Boæju poruku za Njegov narod o vodstvu kroz krizu na svrπetku vremena.

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

39

Ne iznena uje πto ona, s obzirom na karizmatski fanatizam u redovima nekih adventista nakon 1844. godine, nije æeljela biti Boæja glasnogovornica. Ona je nesumnjivo bila svjesna da mileritski pokret, zbog nekih svojih iskustava, ima duboke predrasude prema vi enjima i privatnim objavama. ToËnije, u svibnju 1845. skupina iz Albanyja javno se izjasnila da nema “povjerenja ni u kakvu novu poruku, vi enje, san, jezik, Ëudo, poseban dar, objavu” i tako redom (MW, 5. svibnja 1845.). Boæjem proroku nikad nije bilo lako, a to se posebno odnosilo na 1844. — godinu kad je svjetina u Illinoisu ubila Josepha Smitha, mormonskog “proroka”. Ali Bog je rekao Elleni White da Êe je osnaæiti. Kako je vrijeme prolazilo, adventisti su sve ozbiljnije shvaÊali njezine poruke. PrimjenjujuÊi biblijsku provjeru proroka na njezin æivot i djelo, sve je viπe i viπe ljudi potvr ivalo vjeru u njezin poziv. Ovdje trebamo istaknuti da Ellen Harmon nije bila ni prva ni jedina od Boga izabrana osoba za proroËku sluæbu me u adventistima. U poËetku 1842. William Foy, crni slobodnjak koji je pripadao BaptistiËkoj crkvi, primio je dva vi enja o drugom Kristovom dolasku i nagradi za pravedne. Foy je neko vrijeme propovijedao ovu poruku. Onda je Bog, prije samog velikog razoËaranja, u proroËku sluæbu pozvao Hazena Fossa, ali je on odbio sura ivati pa je izgubio ovaj dar. Foss je poslije ohrabrio Ellen Harmon da ne uËini istu pogreπku. Prije nego πto zavrπimo s ovim dijelom o proroËkom daru, treba naglasiti da dar Ellen White nije igrao istaknutu ulogu u razvoju adventistiËke doktrine. U jednom odgovoru 1874. godine kritiËarima koji su tvrdili da su adventisti svoju doktrinu o Svetiπtu primili preko vi enja Ellen White, vodeÊi crkveni duænosnik je odgovorio: “O tom predmetu napisane su stotine Ëlanaka. Ali ni u jednom od njih ne spominju se vi enja kao neki autoritet o ovom pitanju ili

40

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

kao izvor iz kojeg je ovo glediπte nastalo... Uvijek se pozivalo na Bibliju u kojoj se nalazi obilje dokaza za glediπta koja imamo o ovom predmetu.” (RH, 22. prosinca 1874.) Isto se moæe reÊi za svaku kljuËnu adventistiËku doktrinu. Prvenstvena metoda koju su pioniri rabili za oblikovanje crkvene doktrine bilo je prouËavanje Biblije dok se ne postigne opÊa suglasnost. Tek tada bi Ellen White katkad primila vi enje o predmetu o kojem se veÊ raspravljalo, prvenstveno zato da podupre veÊinsku suglasnost i da onima koji joπ uvijek nisu bili u skladu s veÊinom pomogne prihvatiti ispravnost zakljuËaka koje je ova skupina izvela iz Biblije. Stoga je uloga Ellen White u razvoju doktrine bila da je potvrdi, a ne zaËne. Me utim, kao πto Êemo vidjeti u Ëetvrtom poglavlju, ona je povremeno igrala istaknutiju ulogu u razvoju nekog stava na podruËju adventistiËkog naËina æivota nego u oblikovanju doktrine. Neki od prvih adventistiËkih vo a bili su posebno osjetljivi na moæebitnu zloporabu dara proroπtva. Na primjer, adventisti su se godinama me usobno razlikovali u miπljenju kada toËno treba poËeti i zavrπiti subotu. Nakon temeljitog prouËavanja Biblije 1855. godine, doπlo se do opÊeg zakljuËka da subota poËinje i zavrπava zalaskom sunca. Me utim, Bates je joπ uvijek smatrao da poËinje u πest sati. U tom trenutku Ellen White je primila vi enje koje potvr uje glediπte da subota poËinje i zavrπava zalaskom sunca, glediπte do kojeg se veÊ doπlo prouËavanjem Biblije. To je bilo dovoljno da Bates i njegovi prijatelji usklade svoje glediπte s drugima. Zanimljivo je i to da je ovo vi enje promijenilo i glediπte Ellen White o ovom pitanju. Tada se pojavilo pitanje zaπto Bog nije odmah ovu nedoumicu rijeπio vi enjem. Odgovor Jamesa Whitea kljuËan je za razumijevanje uloge dara njegove supruge. “Izgleda da”, napisao je on, “Gospodin ne æeli poduËavati svoj narod o biblijskim pitanjima preko dara Duha sve dok Njegovi

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

41

sluge marljivo ne istraæe Njegovu rijeË... Neka ovi darovi imaju svoje odgovarajuÊe mjesto u Crkvi. Bog ih nikada nije postavio pred nas i zapovjedio nam da ih gledamo i slijedimo na putu istine, na putu u Nebo. On je uzvisio svoju RijeË. Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, svjetiljka je ljudima koja rasvjetljava put u kraljevstvo. Slijedite nju. Ali ako zastranite od biblijske istine i do ete u opasnost da budete izgubljeni, moæda Êe vas Bog u trenutku kad On odluËi ispraviti, vratiti Bibliji i spasiti vas.” (isto, 25. veljaËe 1868.) KrπÊanska adventistiËka crkva biblijski je usmjeren pokret koji prihvaÊa biblijski nauk o daru proroπtva. Me utim, jedan od neæeljenih aspekata adventistiËke povijesti jest da su neki Ëlanovi Crkve preËesto zlorabili dar Ellen White stavljajuÊi ga iznad Biblije. I James i Ellen White, kao i drugi utemeljitelji Crkve, odbacili su ovaj nebiblijski stav. Dar proroπtva je blagoslov Boæjoj crkvi, ali istinski adventizam uvijek je ponajprije uzvisivao Sveto pismo.

Subota
Istodobno s gore opisanim razvojem doktrina, adventisti koji su vjerovali u nauk o nebeskom Svetiπtu i valjanosti 22. listopada poËeli su potpunije razumijevati Boæji zakon i sedmi dan subotu. Prvi adventisti koji su prihvatili sedmi dan subotu Ëuli su o njoj od baptista sedmog dana koji su poËetkom 1840-ih ponovno osjetili potrebu da propovijedaju ovo posebno svjetlo. Jedna njihova Ëlanica, ratoborna Rachel Oakes, pozvala je jednog adventistiËkog propovjednika koji je pripadao MetodistiËkoj crkvi da dræi sve Boæje zapovijedi. Zato je pastor Frederick Wheeler u proljeÊe 1844. poËeo svetkovati sedmi dan subotu. Nekako u isto vrijeme nekoliko Ëlanova crkve u Washingtonu, u dræavi New Hampshire, gdje je Wheeler Ëesto

42

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

propovijedao, tako er je poËelo svetkovati biblijsku subotu. Tako je prva adventistiËka crkva koja je svetkovala subotu nastala prije velikog razoËaranja. U ljeto 1844. T. M. Preble, baptistiËki pastor koji je postao milerit, tako er je prihvatio subotu preko svojih poznanstava u crkvi u Washingtonu. MisleÊi da je vrijeme kratko, ni Wheeler ni Preble nisu osjeÊali potrebu da istaknu pitanje novootkrivene poruke o suboti. Me utim, Preble je 28. veljaËe 1845., nakon velikog razoËaranja, objavio svoje glediπte o suboti u jednom broju Ëasopisa Hope of Israel. Kasnije iste godine on je ponovno iznio svoje glediπte u pamfletu od dvanaest stranica s naslovom koji nije bio previπe suptilan: Traktat koji pokazuje da u skladu sa zapovijedima treba svetkovati sedmi dan subotu, a ne prvi dan. U oæujku 1845. Prebleovi spisi dospjeli su u ruke Josephu Batesu, jednom od tri najvaænija utemeljitelja KrπÊanske adventistiËke crkve. Bates je prihvatio subotu i naposljetku to podijelio s Crosierom, Hahnom i Edsonom. Edson je prihvatio biblijsku subotu, dok su Crosier i Hahn bili skloni tom vjerovanju. Oni su u me uvremenu svoje nove spoznaje o nebeskom Svetiπtu iznijeli Batesu i on je spremno priznao njihovu biblijsku utemeljenost. Tako se krajem 1845. ili poËetkom 1846. godine poËela formirati mala skupina adventistiËkih vjernika oko zajedniËkih doktrina o Kristovoj sluæbi u Svetiπtu i obvezi svetkovanja sedmog dana subote. Odsad Êemo ih zvati adventisti πtovatelji subote. Oni su stvorili jezgru iz koje Êe poËetkom 1860-ih nastati KrπÊanska adventistiËka crkva. Bivπi mornariËki kapetan Bates objavio je u kolovozu 1846. traktat pod naslovom Sedmi dan subota, trajni znak. Bates je upoznao i Jamesa Whitea i Ellen Harmon (koji su se vjenËali 30. kolovoza 1846.) sa sedmim danom subotom. Godinama poslije Ellen White se sjetila da je “u jesen

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

43

1846. godine poËela svetkovati, poduËavati i braniti sedmi dan subotu” (1T 75). Tako su se krajem 1846. sva tri utemeljitelja KrπÊanske adventistiËke crkve ujedinila u vjeri u doktrinu o suboti. Bates je sedmom danu suboti dao bogatstvo i proroËki smisao koji nikada nije imala me u baptistima sedmog dana. Za baptiste je to bio samo puki ispravan dan. Ali za Batesa, uronjenog u proroËku vjeru koja se hranila opπirnim prouËavanjem Knjige proroka Daniela i Otkrivenja, sedmi dan subota bila je obogaÊena eshatoloπkim znaËenjem koje je nadilazilo baptistiËko razumijevanje. Bates je u nizu knjiæica rastumaËio subotu u okviru Otkrivenja 11—14. Izme u 1846. i 1849. godine on je najmanje triput dao svoj doprinos proroËkom razumijevanju subote. Prvo, poËeo je uvi ati vezu izme u subote i Svetiπta. Dok je prouËavao o oglaπavanju sedme trube u Otkrivenju 11,15-19 (ulomak koji se oËito bavi posljednjim danima), Batesa je posebno privukao 19. redak: “Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokaza se njegov ‘KovËeg saveza’.” Bates je primijetio snaæan porast broja napisa o sedmom danu suboti. Zaπto? Kad je sedmi an eo zatrubio, smatrao je on, bila je otvorena druga prostorija Boæjeg hrama na Nebu, KovËeg saveza je bio duhovno otkriven i ljudi su poËeli istraæivati Pismo. KovËeg saveza u zemaljskom Svetiπtu sadræavao je Deset zapovijedi. On je tako usporedbom zemaljske slike i nebeske stvarnosti zakljuËio da se u svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu, kao nekada u zemaljskom, Ëuva Deset zapovijedi. Boæji zakon je naposljetku shvaÊen kao temelj istraænog suda koji je poËeo 22. listopada 1844. Tog je dana otvoren drugi odjel na Nebu otkrivπi KovËeg saveza i prouzroËivπi ponovno naglaπavanje Boæjeg zakona. Drugi Batesov doprinos razvoju razumijevanja subote u proroËkoj povijesti nastao je kao rezultat njegovog prou-

44

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Ëavanja triju an eoskih vijesti iz Otkrivenja 14. On ih je prikazao uzastopnima. Prve dvije (Ëas Boæjeg suda i pad Babilona), rekao je on, mileriti propovijedaju. Ali on je smatrao da se 12. redak: “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa” poËeo ispunjavati nakon 22. listopada 1844. Tako se, pisao je on 1847. godine, narod “u posljednje dvije godine grupira oko Boæjih zapovijedi” (Seventh-day Sabbath /izdanje 1847./, str. 59). Bates nije, naravno, previdio proroËku silinu Otkrivenja 12,17: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo”. Otkrivenje 13 taj “rat”, smatrao je on, opisuje kao silu Zvijeri koja nastoji nadvladati Boæji narod koji vrπi zapovijedi i u konaËnici mu objavljuje smrtnu presudu u 15. retku. Tako je treÊi Batesov doprinos (u proroËkom okviru) teologiji subote razvoj koncepta Boæjeg peËata na kraju vremena i æiga Zvijeri u kontekstu odanosti ili Bogu ili Zvijeri. Vjernost biblijskoj suboti, smatrao je on, bit Êe vanjska srediπnja toËka ove borbe.

Uvjetna besmrtnost
Posljednja osebujna adventistiËka doktrina je uvjetna besmrtnost. VeÊina je krπÊana tijekom povijesti, slijedeÊi grËku filozofiju, vjerovala da se ljudi ra aju besmrtni. Tako, kad njihovo tijelo umire, duh ili duπa vraÊa se da æivi s Bogom ili u pakao koji vjeËno gori. Drugim rijeËima, ljudi posjeduju uro enu besmrtnost. NemoguÊe je umrijeti ili prestati postojati. Brojni biblijski uËenjaci su tijekom povijesti, razmatrajuÊi ovo pitanje iz hebrejske, a ne grËke perspektive, nijekali nauk o uro enoj besmrtnosti. George Storrs je bio jedan od takvih pojedinaca. Nakon tri godine intenzivnog prou-

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

45

Ëavanja Biblije, ovaj je metodistiËki propovjednik 1840. godine zakljuËio da ljudska biÊa ne posjeduju uro enu besmrtnost. Besmrtnost, smatrao je on, dobivaju oni koji slijede Krista te je stoga uvjetna. Oni koji prihvaÊaju Krista vjerom dobit Êe besmrtnost, dok Êe oni koji Ga odbacuju ostati smrtni i podloæni smrti. Naravno, ovaj nauk imao je izravnog utjecaja na nauk o sudbini bezboænih. Ukratko, ako bezboænici nisu besmrtni, oni ne mogu vjeËno gorjeti. Vatra pakla Êe ih progutati, a posljedice Êe biti vjeËne. Tako je Storrs poËeo propovijedati “uniπtenje”. Vjerovati neπto drugo, smatrao je on, znaËilo bi napasti Boæji karakter ljubavi. Storrs se 1842. godine pridruæio mileritskim adventistima i uskoro se razvio u jednog od vodeÊih aktivista i pisaca ovog pokreta. U jesen 1844., kao πto smo vidjeli prije, on je postao jedan od najistaknutijih zagovornika pokreta “sedmog mjeseca”. U me uvremenu je Chrales Fitch bio jedan od njegovih prvih propovjednika obraÊenika. “Dragi brate Storrs,” pisao je Fitch 25. sijeËnja 1844., “buduÊi da si dugo sam vodio Gospodnju bitku o pitanju stanja mrtvih i konaËnoj propasti bezboænika, javljam ti da sam i ja nakon mnogo razmiπljanja i molitve spreman stati uz tebe” (Charles Fitch Georgu Storrsu, 25. sijeËnja 1844.). Sva tri utemeljitelja KrπÊanske adventistiËke crkve, Joseph Bates i James i Ellen White, prihvatili su nauk o uvjetnoj besmrtnosti. Osim πto je on bio biblijski utemeljen, i njihova teologija je to nuæno zahtijevala. Naime, vjerovanje u besmrtne duπe koje su veÊ na Nebu ili u paklu uklanja potrebu za uskrsnuÊem prije ili poslije milenija, opisanim u Novom zavjetu. Osim toga, ako su ljudi veÊ primili svoju nagradu, Ëemu istraæni sud ili drugi dolazak? Tako je uvjetna besmrtnost postala Ëvrsta veza u teologiji usredotoËenoj na Kristovu sluæbu u nebeskom Svetiπtu.

46

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Stoæerne doktrine i tri an eoske vijesti
PoËetkom 1848. godine adventistiËki vo e, πtovatelji subote, opπirnim i intenzivnim prouËavanjem postigli su temeljnu suglasnost o najmanje pet toËaka doktrine: (1) osobni, vidljiv, premilenaristiËki Isusov povratak; (2) ËiπÊenje Svetiπta i Kristova sluæba u drugom odjelu koja je poËela 22. listopada 1844. poËetak je stvarnog Dana pomirenja; (3) valjanost duha proroπtva; sve veÊi broj vjernika postupno uvi a da je sluæba Ellen White suvremeno oËitovanje tog dara; (4) obveza svetkovanja sedmog dana subote; uloga subote u velikom sukobu na kraju vremena proreËena je u Otkrivenju 11-14; (5) besmrtnost nije uro ena ljudska osobina, veÊ neπto πto ljudi primaju vjerom u Krista. Adventisti πtovatelji subote, a poslije i vjernici KrπÊanske adventistiËke crkve, prihvatili su ove toËke vjere kao doktrinarne “me aπe” ili “stupove”. Oni su odvojili ovaj ogranak adventizma ne samo od ostalih mileritskih ogranaka, veÊ i od ostalih krπÊana opÊenito. Ovih pet doktrina stajalo je u srcu razvoja adventista πtovatelja subote, i to ih je uËinilo osobitom skupinom. ©tovatelji sedmog dana iznimno su cijenili i odluËno propovijedali ova vjerovanja. ©tovatelji subote imali su, naravno, mnogo zajedniËkih doktrina s drugim krπÊanima kao πto je spasenje miloπÊu po vjeri u Kristovu ærtvu i uËinkovitost molitve. Ali njihov nauk i propovijedanje usredotoËilo se na ove posebne, stoæerne doktrine. Njihovo naglaπavanje djelomiËno je proiziπlo iz Ëinjenice da su ova vjerovanja morali braniti susreÊuÊi se s drugim krπÊanima, a djelomiËno iz njihove æelje da ova nauËavanja podijele s ljudima koji ih nisu poznavali. Kao πto Êemo vidjeti u petom poglavlju, ovaj jednostrani pristup u konaËnici je uzrokovao probleme u adventizmu. Vaæno je, me utim, razumjeti da ovih pet stoæernih doktrina nisu stajale same. One su tvorile jedinstvenu doktrinarnu i proroËku cjelinu. U srcu ove cjeline bile su dvije biblijske

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

47

toËke — Svetiπte i tri an eoske vijesti. Roswell F. Cottrell pisao je 1863. godine o srediπnjoj ulozi Svetiπta u vjerovanju πtovatelja subote: “ZakljuËujemo ne samo da je nebesko Svetiπte veliko srediπte krπÊanskog sustava, kao πto je zemaljsko Svetiπte bilo srediπte simboliËnog, veÊ da je ovaj predmet srediπte i tvr ava sadaπnje istine. BuduÊi da je naπ hram na Nebu, a u tom hramu ‘KovËeg saveza’ s Boæjih Deset zapovijedi i u samom srediπtu ovih zapovijedi Gospodnja subota okruæena s devet moralnih uredbi koje se ne mogu ukinuti, nije Ëudno πto neprijatelji subote ne samo da nastoje ukinuti Deset zapovijedi, veÊ i uniπtiti istinsko Svetiπte u kojem su one smjeπtene.” (RH, 15. prosinca 1863.) Naπa prethodna rasprava istaknula je povezanost svake stoæerne doktrine sa Svetiπtem. U ovom trenutku vaæno je naglasiti i srediπnju vaænost Svetiπta u adventistiËkoj teologiji i Ëinjenicu da je teologija jedinstven niz me usobno povezanih vjerovanja. Stoga dovodeÊi u pitanje jedan dio sustava, dovodi se u pitanje cijeli sustav. Druga biblijska tema koja sjedinjuje teologiju adventista πtovatelja subote jesu tri an eoske vijesti iz Otkrivenja 14. Ove poruke ne samo da su povezale cijelu adventistiËku doktrinu sa sluæbom u Svetiπtu i porukom o sudu (i spasenju), veÊ su πtovateljima subote omoguÊile da na u svoje mjesto u povijesti. Osim toga, tri an eoske vijesti postale su proroËka sila koja je misiju adventistiËkih krπÊana raπirila diljem svijeta dok je Crkva svoju jedinstvenu poruku nastojala prenijeti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6). Ali ovakvo vi enje misije bilo je daleko od umova nekolicine zbunjenih adventista πtovatelja subote krajem 1840-ih. S druge strane, oni su veÊ tada poËeli uvi ati proroËku vaænost triju an eoskih vijesti za njihovo djelo. James White je 1850. godine tiskao vaæan Ëlanak u kojem je saæeo njihova glediπta o ovom predmetu. On je prvu an eosku vijest (Ot-

48

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

krivenje 14,6.7) poistovjetio s mileritskim propovijedanjem o drugom Kristovom dolasku. Za njega je vremenska odrednica “jer je doπao Ëas njegova Suda” bila presudna. “Cijelo adventistiËko mnoπtvo”, pisao je, “nekad je vjerovalo” da Êe se neπto posebno dogoditi oko 1843. godine. “Nevjera onih koji sada sumnjaju”, nastavlja on, “ne dokazuje da smo mi onda pogrijeπili. Istek vremena te neprekidno posrtanje i nevjera adventista nije Boæju istinu pretvorila u laæ, veÊa ona i dalje ostaje istina”. Drugi an eo (vidi Otkrivenje 14,8), naglasio je White, “slijedio je” prvog an ela. Kad su, kao odgovor na propovijedanje o skorom drugom dolasku, crkve poËele zatvarati svoja vrata mileritima i iskljuËivati ih, tada je drugi aneo, preko Charlesa Fitcha, objavio poruku: “Pade, pade Babilon... izi ite iz njega, narode moj.” “Ovo proroËanstvo”, napisao je White, “toËno se ispunilo, u pravo vrijeme i na pravom mjestu... »uli smo to vlastitim uπima, naπi glasovi su to objavili, a cijelo naπe biÊe osjetilo je njegovu silu, naπe oËi su vidjele njegove posljedice kad je Boæji narod raskinuo okove koji su ga vezali za razne sekte i pobjegao iz Babilona...” “Druga an eoska vijest pozvala nas je iz otpalih crkava pa sada slobodno razmiπljamo i djelujemo sami u strahu Boæjem. Iznimno je zanimljiva Ëinjenica da se o pitanju subote poËelo raspravljati me u vjernicima u drugi dolazak odmah nakon πto su drugom an eoskom vijeπÊu pozvani iz crkava. Bog djeluje prema svojem planu. Istina o suboti doπla je u pravo vrijeme da bi se ispunilo proroËanstvo”. White je poruku treÊeg an ela smatrao vrhuncem proroËkog pokreta. To je trebala biti Boæja posljednja poruka milosti svijetu prije same velike æetve duπa prilikom drugog dolaska (vidi Otkrivenje 14,15-20). Isticao je da Otkrivenje 13 i 14 i treÊa an eoska vijest priznaju samo dvije skupine ljudi. Jedna progoni svece i

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

49

prima æig Zvijeri, dok druga nastavlja strpljivo Ëekati Kristov povratak (usprkos razoËaranju 22. listopada 1844.) i “VR©ITI BOÆJE ZAPOVIJEDI”. “Nikad nisam bio ispunjen ovakvim osjeÊajima kao sada dok dræim olovku”, pisao je James White dok se u svojem opisu bliæio emotivnom vrhuncu. “I nikad nisam vidio i osjeÊao vaænost subote kao sada. Kao izlazak sunca od istoka, istina o suboti postajala je sve veÊe svjetlo, sve snaænije, dok nije postala istina koja zapeËaÊuje...” “Mnogi su se zaustavili kod prve an eoske poruke, neki kod druge, a mnogi Êe odbaciti treÊu, ali samo Êe nekolicina ‘pratiti Janje kud god ono ide’ i naslijediti zemlju. Premda moraju proÊi kroz vatru i krv i biti svjedoci ‘vremena nevolje kakvo nikada nije bilo’, oni neÊe popustiti ni ‘primiti æig Zvijeri’, veÊ Êe se nastaviti boriti i ustrajati u svetoj bici sve dok na ‘Boæjim harfama’ ne zasviraju melodiju pobjede na brdu Sion.” (PT, travanj 1850.) Adventisti πtovatelji subote doista su se smatrali proroËkim pokretom. Oni su Ëesto zbog svojih uvjerenja nazivali svoj pokret “treÊom an eoskom vijeπÊu”.

Misijski pristup “zatvorenih vrata”
Premda su tri an eoske vijesti iz Otkrivenja 14 oËito upuÊivale na svjetsku misiju, ovaj aspekt an eoskih vijesti uopÊe nije bio oËit prvim adventistima πtovateljima subote. Istina je progresivna i, kao πto se to Ëesto doga a u æivotu, πtovatelji subote su Boæji plan razumijevali korak po korak. Zapravo, prve adventiste πtovatelje subote lakπe je razumjeti kao protivnike, a ne zagovornike misije. Njihovu misijsku teoriju i praksu najtoËnije moæemo opisati kao pristup “zatvorenih vrata”. Ovaj koncept nije izvorna zamisao adventista πtovatelja subote, veÊ ga je iskovao William Miller koji je ovu

50

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

poruku povezao s “ponoÊnim poklikom” iz prispodobe o deset djevica (vidi Matej 25). Ova prispodoba kaæe da Êe vrata prilikom ZaruËnikova (Kristova) dolaska biti zatvorena i da Êe neki ostati vani. “Zatvorena vrata”, nauËavao je Miller u 1830-im i poËetkom 1840-ih, “podrazumijevaju zatvaranje posredniËkog kraljevstva i svrπetak razdoblja Evan elja” (Evidence From Scripture and History (izdanje 1842.), str. 237). Nakon πto se Krist nije vratio 22. listopada 1844., Miller, koji je joπ uvijek oËekivao Kristov skori dolazak na nebeskim oblacima, protumaËio je zatvorena vrata kao svrπetak vremena kuπnje. Tako je Miller u prosincu 1844. mogao napisati: “Obavili smo svoj posao upozoravanja greπnika i pokuπali probuditi sluæbenu crkvu. Bog je u svojoj providnosti zatvorio vrata, mi samo moæemo poticati jedan drugoga na strpljenje kako bismo uËvrstili svoj poziv i izbor. Mi sada æivimo u posebno vrijeme koje je spomenuto u Malahiji 3,18, Danielu 12,10 i Otkrivenju 22,10-12. U ovim tekstovima ne moæemo a da ne vidimo da Êe malo prije Kristovog dolaska doÊi do razdvajanja pravednika i nepravednika... Nikada od vremena apostola nije povuËena ovakva crta razdvajanja.” (AH, 11. prosinca 1844.) Ruæne i uvredljive reakcije nevjernika i bivπih milerita nakon velikog razoËaranja svakako su stvorile dojam da su vrata uistinu zatvorena. Osim toga, 22. listopada naglo se zaustavio golem dotok novih obraÊenika. Gotovo svi mileriti prihvatili su nauk o zatvorenim vratima odmah nakon velikog razoËaranja. Ali to se uskoro promijenilo jer je nauk o zatvorenim vratima bio povezan s ispunjenjem proroËanstva 22. listopada. Posljedica je bila da je veÊina milerita, kad su pod Himesovim vodstvom poËeli tvrditi da su pogrijeπili u vezi s vremenom te da se 22. listopada niπta nije dogodilo, tako er odbacila i vjerovanje da su vrata kuπnje zatvorena.

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)

51

S druge strane, adventisti πtovatelji subote, ukljuËujuÊi i Batesa i Whiteove, i dalje su vjerovali u ispunjenje proroËanstva 22. listopada i nauk o zatvorenim vratima. Tako su ih drugi mileritski adventisti poËeli nazivati “narodom subote i zatvorenih vrata”, pogrdnim nazivom koji je opisivao njihovu posebnost. Problem skupine “zatvorenih vrata” bio je πto su od mileritskog pokreta naslijedili jednu zabludu u teoriji “zatvorenih vrata” koja je bila usko povezana s njihovim pogreπnim razumijevanjem ËiπÊenja Svetiπta. Ako je ËiπÊenje Svetiπta znaËilo Kristov dolazak, onda je oËito vrijeme kuπnje za greπnike bilo okonËano 22. listopada. Daljnje prouËavanje Biblije, kao πto smo veÊ primijetili, pomoglo je πtovateljima subote da uskoro uvide svoju zabludu u vezi s ËiπÊenjem Svetiπta, ali trebalo im je nekoliko godina da raπËiste s pogreπnim konceptima povezanim sa zatvorenim vratima. Ali katkad Ëak i pogreπke donose pozitivne rezultate. Tako se dogodilo i sa zatvorenim vratima. Tijekom razdoblja zatvorenih vrata u razvoju adventistiËke misije, adventisti πtovatelji subote vjerovali su da se evan eosko djelovanje njihovog pokreta ograniËava na one koji su prihvatili mileritsku vijest iz 1830-ih i poËetkom 1840-ih. Vrata milosti bila su zatvorena za sve druge. Pogreπka “zatvorenih vrata” pruæila je maloj skupini adventista πtovatelja subote obilje vremena da izgrade vlastite teoloπke temelje. Malo su svojih oskudnih sredstava troπili na evangelizaciju dok nisu imali poruku. Nakon πto su stvorili vlastiti teoloπki identitet, njihov sljedeÊi korak bio je pokuπaj da uvjere druge milerite u svoje doktrine i proroËko tumaËenje. Ova zadaÊa obavljena je izme u 1848. i 1850. (time se bavi sljedeÊe poglavlje). “Korisnost” razdoblja zatvorenih vrata je u tome πto je πtovateljima subote pruæeno vrijeme da oblikuju doktrinarni temelj i razviju Ëlansku bazu. Tek nakon πto su obavili

52

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ovu zadaÊu, bili su spremni za sljedeÊi korak u svojoj proroËkoj zadaÊi.

Za one koji æele saznati viπe
Damsteegt, P. Gerard., Foundation of the Seventh-day Adventist Message and Mission, Grand Rapids: Eerdmans, 1977. (Ponovljeno izdanje: Andrews University Press, Berrien Springs, Michigan, 1988.) Douglass, Herbert E., Messenger of the Lord: The Prophetic Ministry of Ellen G. White, Boise, Idaho: Pacific Press, 1998. Froom, Leroy Edwin, The Conditionalist Faith of Our Fathers, Washington, D. C.: Review and Herald, 1965., sv. 2, str. 646— 740. Holbrook, Frank B., ur., Doctrine of the Sanctuary: A Historical Survey (1845-1863), Silver Spring, Md.: General Conference of Seventh-day Adventists, 1989. Knight, George R., Meeting Ellen White: A Fresh Look at Her Life, Writings, and Major Themes, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1996. Knight, Geogre R., Walking With Ellen White: The Human Interest Story, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1999. Knight, George R., ur., 1844. and the Rise of Sabbatarian Adventism, str. 143—190. (Ovaj svezak sadræi veÊinu dokumenata citiranih u ovom poglavlju.) Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 29—52. Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 40—94. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 53—71. White, Arthur L., Ellen G. White, Washington, D. C.: Review and Herald, 1981.—1986., sv. 1, str. 45—138.

53

3. poglavlje

Razdoblje organizacijskog razvoja
(1848.—1863.)

P

romatrajuÊi sadaπnji ustroj KrπÊanske adventistiËke crkve, teπko je vjerovati da se veÊina prvih adventista protivila crkvenom ustroju iznad razine mjesne crkve. George Storrs saæeto je iznio njihov stav kad je upozorio da se “nijednu crkvu ne moæe ustrojiti prema ljudskom naho enju a da u trenutku kad je ustrojena ne postane Babilon” (MC, 15. veljaËe 1844.). Storrsovo razmiπljanje nije teπko razumjeti. KonaËno, nisu li ustrojene crkve, crkvena tijela koja su Fitch i njegovi sljedbenici definirali kao Babilon, iskljuËile milerite? Zaπto, slijedi dalje, da ovi slobodni ljudi ponovno stvaraju drugi Babilon? Ovo miπljenje bilo je raπireno me u svim ograncima mileritskih adventista ukljuËujuÊi i πtovatelje subote. Osim toga, Christian Connextion, skupina koja se tradicionalno protivila crkvenom ustroju iznad mjesne razine, tako er je snaæno utjecala na jaËanje protuorganizacijskog stava me u adventistima. Dvoje od troje utemeljitelja, πtovatelja subote, James White i Joseph Bates, pripadali su Christian Connextion.

54

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

S druge strane, treÊi utemeljitelj, Ellen White, odrasla je u MetodistiËkoj episkopalnoj crkvi. Naslov djela Charlesa Fergusona Organizing to Beat the Devil: Methodists and Early America pomaæe nam da uvidimo kako je Ellen White, doπavπi iz najorganiziranije protestantske crkve onog vremena, ovo pitanje promatrala iz druge perspektive. Adventistima πtovateljima subote trebalo je gotovo dvadeset godina da na u rjeπenje za napetosti oko ustroja. Kao πto smo veÊ vidjeli u drugom poglavlju, do 1848. godine mala skupina vo a adventista πtovatelja subote sporazumjela se oko skupa osnovnih doktrina i vjerovala da je njihova odgovornost propovijedati svoja vjerovanja onim adventistima koji su joπ uvijek zbunjeni u vezi s onim πto se dogodilo u listopadu 1844. ©tovatelji subote izabrali su tipiËno mileritski pristup propovijedanju svojih vjerovanja. Organizirali su niz konferencija na kojima su raspravili ovo pitanje. Ove polusluæbene konferencije trebamo smatrati prvim organizacijskim korakom u razvoju KrπÊanske adventistiËke crkve.

Konferencije πtovatelja subote
Prva konferencija πtovatelja subote odræana je u proljeÊe 1848. u Rocky Hillu, u Connecticutu. Iste godine odræano je joπ najmanje pet, 1849. drugih πest, a 1850. godine joπ deset konferencija. Joseph Bates i Whiteovi nazoËili su veÊini ovih konferencija. Premda je veÊina konferencija odræana tijekom vikenda, neke su trajale od Ëetvrtka do ponedjeljka. Njihova svrha, prema Jamesu Whiteu, bila je “ujediniti braÊu oko velikih istina povezanih s porukom treÊeg an ela” (RH, 6. svibnja 1852.). Do 1848. godine mnogi adventisti u Novoj Engleskoj i zapadnom New Yorku uvjerili su se u valjanost jedne ili viπe doktrina adventista πtovatelja subote, ali nedostajala im je opÊa suglasnost.

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

55

IzvjeπÊe Jamesa Whitea o prvoj konferenciji πtovatelja subote oslikava i njihovu svrhu i dinamiku. “Te veËeri imali smo sastanak (Ëetvrtak, 20. travnja 1848.), bilo nas je ukupno pedesetak”, napisao je White. “U petak ujutro braÊa su dolazila dok nas se nije skupilo oko pedeset. Nisu svi u cijelosti prihvaÊali istinu. Naπ sastanak tog dana bio je vrlo zanimljiv. Brat Bates iznio je zapovijedi u jasnom svjetlu, a neka dojmljiva svjedoËanstva istaknula su njihovu vaænost. Ova propovijed utvrdila je one koji su veÊ bili u istini i probudila one koji se nisu konaËno odluËili.” (2SG 93) Svrha i dinamika konferencija joπ je oËitija u izvjeπÊu Ellen White o drugoj konferenciji koja je odræana u “πtaglju brata Arnolda” u Volneyu, u dræavi New York, tijekom kolovoza 1848. “NazoËilo je oko trideset petero ljudi,” napisala je, “svi oni koje se moglo skupiti u tom dijelu dræave. Teπko je bilo naÊi dvoje koji isto misle. Svatko je uporno zagovarao svoja glediπta izjavljujuÊi da su u skladu s Biblijom. Svi su gorljivo traæili priliku da iznesu svoja miπljenja ili da nam propovijedaju. ReËeno im je da mi nismo prevalili ovoliku razdaljinu da bismo sluπali njih, veÊ da smo ih doπli poduËiti istini. Brat Arnold je smatrao da je tisuÊu godina iz Otkrivenja 20 u proπlosti, a da su 144.000 oni koji su uskrsnuli prilikom Kristovog uskrsnuÊa...” “Ove Ëudne razlike u miπljenjima teπko su me optereÊivale, osobito kad je brat Arnold govorio o tome da je tisuÊu godina u proπlosti. Znala sam da je u zabludi, moj duh je obuzela velika æalost, jer mi se Ëinilo da obeπËaπÊuje Boga. Onesvijestila sam se zbog tereta. BraÊa Bates, Chamberlain, Gurney, Edson i moj suprug molili su se za mene... Gospodin je Ëuo molitve svojih slugu i ja sam ponovno doπla k svijesti. Svjetlo Neba poËivalo je na meni. Uskoro sam izgubila dodir sa zemaljskim stvarima. Moj an eo pratilac prikazao mi je neke zablude prisutnih kao i istinu u odnosu na njihove zablude. Da su ova suprotna glediπta

56

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

za koja su tvrdili da su u skladu s Biblijom samo njihova miπljenja, da ih moraju ostaviti i ujediniti se oko treÊe an eoske vijesti. Naπ sastanak okonËan je pobjedonosno. Istina je odnijela pobjedu.” (2SG 97—99) Zamijetite da su Bates i White odluËno preuzeli ulogu vo a na ovim prvim konferencijama. Za oblikovanje skupine vjernika u kaotiËnim uvjetima me u adventistima nakon razoËaranja trebalo je odluËno vodstvo usmjereno k cilju. Tako er treba primijetiti da je prvenstvena svrha ovih sastanaka bila ujedinjenje skupine vjernika oko treÊe an eoske vijesti, vijesti koju su vo e πtovatelja subote veÊ prouËili i prihvatili. Prema Jamesu Whiteu, konferencije odræane do studenog 1849. ispunile su svoju temeljnu svrhu. “NavjeπÊivanjem istine o suboti u... vezi s adventnim pokretom,” izvijestio je brata Bowlesa, “Bog otkriva one koji pripadaju Njemu. U zapadnom New Yorku broj πtovatelja subote brzo raste. U posljednjih πest mjeseci broj je viπe nego udvostruËen. SliËno je i u dræavi Maine, Massachusetts, New Hampshire, Vermont i Connecticut... Vrijeme rasula (kao posljedica velikog razoËaranja) koje smo imali proπlo je, a sada je doπlo vrijeme da se sveti okupe u jedinstvu vjere i budu zapeËaÊeni jednom svetom vjerom. Da, brate, doπlo je... Istina je da djelo sporo napreduje, ali napreduje pouzdano, i svakim je korakom sve jaËe... Naπe proπlo adventistiËko iskustvo, trenutaËni stav i buduÊe djelo napisano je u Otkrivenju 14 tako jasno kako ga samo proroËko pero moæe napisati. Hvala Bogu πto vidimo... Vjerujem da Êe istina o suboti tek odjeknuti zemljom onako kako drugi dolazak nikada nije... Umoran sam zbog adventistiËkih Ëasopisa i svih naπih urednika, jadna stvorenja. Svjetiljka se ugasila pokuπavajuÊi osvijetliti njihovu slijepu braÊu na putu u Boæje kra-

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

57

ljevstvo”. James je dodao da nema æelje sliËiti njima. “Samo traæim dragocjenu prednost da hranim, ako je moguÊe, moju jadnu braÊu ‘izopÊenike’.” (JW bratu Bowlesu, 8. studenog 1849.) Tako su se πtovatelji subote od samog poËetka smatrali narodom motiviranim misijom, narodom koji pokreÊu zapovijedi iz triju an eoskih vijesti u Otkrivenju 14. Prvi korak u njihovoj evangelizaciji svijeta bio je propovijedanje zbunjenim mileritima u kasnim 1840-im. Konferencije πtovatelja subote postale su poËetno sredstvo za ostvarenje ovog cilja. Trebamo primijetiti da premda je prvenstveni cilj konferencija bio ujedinjenje vjernika oko veÊ prouËene skupine doktrina, konferencije su tako er omoguÊile usavrπavanje ovih stavova jer su nova pitanja vodila daljnjim odgovorima u kontekstu prouËavanja Biblije.

Tiskanje “istine”
Drugi korak u razvoju organizacijske strukture πtovatelja subote bio je podruËje nakladniπtva. Kao i konferencije πtovatelja subote, prve tiskovine sluæile su za pozivanje, informiranje i ujedinjavanje skupine vjernika oko triju an eoskih vijesti iz rasutih redova joπ uvijek smetenih mileritskih adventista. »injenica je da su tiskovine, usporedo s konferencijama, bile u srcu mileritske “organizacije” prije razoËaranja. Prve publikacije πtovatelja subote bili su povremeni traktati koji su isticali novootkrivenu istinu u kontekstu milerizma kao proroËkog pokreta. Ovi traktati, ili knjiæice, bili su Batesov The Opening Heavens (1846.), The Seventh-day Sabbath, a Perpetual Sign (1846., ali znaËajno izmijenjen 1847.), Second Advent Way Marks and High Heaps (1847.) i A Seal of the Living God (1849.). Osim Batesovih pamfleta, prvi zajedniËki nakladniËki pothvat vodstva πtovatelja subote bio je A Word to the “Little

58

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Flock” (1847.). Dokument od dvadeset Ëetiri stranice hrabrio je vjernike u drugi dolazak da oËuvaju iskustvo 1844. godine dok tragaju za veÊim svjetlom o svojoj buduÊnosti. Vi enje Ellen White u Dorchesteru, u dræavi Masachusetts, tijekom studenog 1848. potaknulo je velike promjene u adventistiËkom nakladniπtvu. Nakon svrπetka vi enja, ona je rekla Jamesu da ima “vijest” za njega. “Moraπ poËeti tiskati mali Ëasopis i slati ga ljudima. Neka u poËetku bude mali, ali kad ga ljudi proËitaju, oni Êe ti poslati sredstva za tiskanje i to Êe od poËetka biti uspjeπno. Pokazano mi je da Êe ovaj mali poËetak postati kao rijeka svjetla koje Êe obiÊi svijet.” (LS 125) Njezino proroËanstvo o svjetskom nakladniËkom programu nije moglo proiziÊi ni iz Ëega ohrabrujuÊeg me u rasutim vjernicima πtovateljima subote u tom razdoblju. Ljudski gledano to je zvuËalo apsurdno. ©to je nekoliko siromaπnih propovjednika s potporom oko stotine vjernika moglo ostvariti? Ne moæe se zamisliti skromniji poËetak nakladniËkog djela. Usprkos obeshrabrujuÊim okolnostima, financijski iscrpljen i bez doma, James White je vjerom uËinio prvi korak, napisao i tiskao “mali Ëasopis”. GledajuÊi unatrag na to iskustvo, on je poslije napisao: “Sjeli smo da pripremimo gra u za mali Ëasopis, napisali svaku rijeË, a naπa cijela biblioteka sastojala se od dæepne Biblije od tri πilinga, Crudenove kratke konkordancije i starog Walkerovog rjeËnika bez jedne korice. BuduÊi da smo bili bez sredstava, naπa jedina nada u uspjeh bio je Bog.” (RH, 17. lipnja 1880.) White je, nemajuÊi izbora, potraæio neadventistiËkog tiskara koji bi tiskao pamflet od osam stranica za potpuno nepoznatu osobu i Ëekao plaÊu dok moæebitni Ëitatelji ne povrate sredstva. White je takvog tiskara naπao u Charlesu Peltonu iz Middletowna u Connecticutu.

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

59

Prvo izdanje od tisuÊu primjeraka Ëasopisa Present Truth iziπlo je iz tiska u srpnju 1849. “Kad smo iz tiskare donijeli prvi broj,” sjeÊa se Ellen White, “svi smo kleknuli oko njega traæeÊi Gospodina s poniznim srcem i mnogo suza da Njegovi blagoslovi poËivaju nad slabim naporima Njegovih slugu. On (James) je onda adresirao Ëasopise na sve one za koje je mislio da Êe ga Ëitati, odnio ih u poπtanski ured (udaljen osam milja) u platnenoj vreÊi... Uskoro su poËela stizati pisma sa sredstvima za tiskanje Ëasopisa i dobre vijesti o mnogim duπama koje su prihvaÊale istinu.” (LS (1888.) 260) Sadræaj Ëasopisa Present Truth bio je subota, tri an eoske vijesti i srodna doktrinarna pitanja, ono πto su πtovatelji subote smatrali porukom za to vrijeme. Ovaj “mali Ëasopis” odigrao je svoju ulogu u “æetvi” krajem 1840-ih. Me utim, tiskanje Ëasopisa Present Truth bio je samo prvi korak u razvoju Ëasopisa πtovatelja subote. U ljeto 1850. James je objavio prvi broj Advent Reviewa, Ëasopisa koji je ponovno objavio brojne najvaænije mileritske Ëlanke s poËetka 1840-ih. Advent Review je nastojao uvjeriti rasute milerite u snagu i istinitost dokaza koji su se nalazili u osnovi pokreta iz 1844. godine. U studenom 1850. Present Truth i Adventist Review spojeni su u The Second Advent Review and Sabbath Herald. Ovaj Ëasopis, danas poznat kao Adventist Review, doista je postao svjetski Ëasopis koji danas obuhvaÊa svijet “kao rijeka svjetla”. Review and Herald (kako je nazvan od milja) za veÊinu πtovatelja subote bio je “crkva”. Oni nisu imali crkvenih zgrada, vjerske zajednice ni redovitih propovjednika. Povremeno izlaæenje Reviewa donosilo je rasutim adventistima vijesti o njihovoj Crkvi i drugim vjernicima, propovijedi i osjeÊaj pripadnosti. Stoga je njegov utjecaj i vaænost u ranom adventizmu gotovo nemoguÊe procijeniti.

60

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

PoËetkom 1850-ih Ëasopisi πtovatelja subote dobili su prinovu. James White je 1852. godine poËeo tiskati Youth’s Instructor (Insight je njegov suvremeni nasljednik) za crkvenu mladeæ. Youth’s Instructor bio je prvi organizirani pokuπaj da se uËini neπto za mlade πtovatelje subote. Uskoro je uslijedilo i osnivanje subotnjih πkola za koje je Instructor tiskao biblijske pouke. Prva subotnja πkola poËela je u 1850-im pod vodstvom Jamesa Whitea, Johna Byingtona (koji je desetljeÊe kasnije bio prvi predsjednik Generalne konferencije) i M. G. Kelloga. Krajem 1850-ih nakladniËki napori πtovatelja subote okrunjeni su osnivanjem vlastite nakladniËke kuÊe u Battle Creeku, u Michiganu, 1855. godine. Problem vlasniπtva nakladniËke kuÊe u konaËnici je natjerao adventiste πtovatelje subote na pravnu i sluæbenu organizacijsku strukturu.

Prvi koraci prema sluæbenoj organizaciji
Zbog agresivne evangelizacije preko konferencija i publikacija namijenjenih velikom broju izgubljenih milerita, adventisti πtovatelji subote doæivjeli su do 1852. godine nagli rast. Prema jednoj, priliËno toËnoj, procjeni broj njihovih sljedbenika narastao je od oko dvije stotine 1850. na dvije tisuÊe u 1852. godini. Ovakav rast je blagoslov za vjerski pokret, ali donosi i unutarnje probleme. Stoga se ne treba iznenaditi πto poËetkom 1850-ih vo e πtovatelja subote i neke mjesne crkve zatiËemo kako se bave “evan eoskim ustrojem”. SuoËili su se s nekoliko problema. Prvo, nisu mogli opunomoÊivati propovjednike. Rasute mjesne crkve bile su na milosti bilo kojeg putujuÊeg propovjednika koji je tvrdio da je propovjednik πtovatelj subote. Usko povezana s ovim pitanjem bila je i Ëinjenica da πtovatelji subote nisu imali naËina ni moguÊnosti za rukopolaganje. Stoga je vjerojatno da Joseph Bates nikada nije

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

61

bio rukopoloæen, dok je James White bio rukopoloæen u Christian Connextion 1843. godine. Drugo, vjernici nisu imali naËin dostavljanja sredstava propovjednicima. Nisu, zapravo, imali ni sustavan naËin prikupljanja sredstava. Kao πto Êemo uskoro vidjeti, kriza slabo plaÊenih i demoraliziranih propovjednika skoro je uzrokovala propast pokreta πtovatelja subote 1856. godine. TreÊe, nisu bili zakonski registrirani pa nisu smjeli imati vlasniπtvo. To nije bio veliki problem na poËetku 1850-ih, ali pri kraju tog desetljeÊa to je postalo sporno pitanje koje nisu mogli izbjeÊi. Moæda se najvaænija rasprava me u πtovateljima subote u vezi s evan eoskim ustrojem dogodila izme u 1850. i 1851. godine. U to vrijeme sporno je pitanje bilo iskljuËenje Ëlanova koji su se bavili spiritizmom i drugim nekrπÊanskim aktivnostima. Onda, poËetkom 1850-ih, zatjeËemo crkve koje rukopolaæu akone za vrπenje “obreda u Gospodnjem domu”. Te je godine obavljeno i prvo sluæbeno rukopolaganje za sluæbu propovijedanja Evan elja. Osim toga, vodeÊa braÊa Bates i White izdavali su do 1853. potpisane identifikacijske isprave “putujuÊoj braÊi” kako bi osujetili varalice. James i Ellen White otvoreno su 1853. godine progovorili o pitanju evan eoskog ustroja. “Gospodin je pokazao da se previπe plaπimo i zanemarujemo evan eoski ustroj”, napisala je Ellen. “Treba se kloniti formalnosti, ali ne treba zanemariti red. Red postoji i na Nebu. Kad je Krist doπao na Zemlju, u Crkvi je postojao red... A sada, u posljednjim danima, dok Bog svoju djecu ujedinjuje u vjeri, postoji joπ veÊa potreba za redom nego prije.” (EW 97) Podloga njezinog dokaza je misao da se Crkva bori s vrlo dobro organiziranim silama zla. Zato je jedini put pobjede u ovom sukobu da se i Crkva organizira kako ne bi bila nadmudrena. Zbog toga Sotona nastoji sprijeËiti i uniπtiti racionalan evan eoski ustroj me u πtovateljima subote.

62

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

U prosincu 1853. James White je ispalio salvu od Ëetiri Ëlanka o crkvenom ustroju u Reviewu. U prvom se obruπio na Ëlanove protivnike ustroja me u πtovateljima subote. NastojeÊi izbjeÊi da postanu “Babilon”, optuæuje on, oni su sami u stanju “savrπenog Babilona” ili smetenosti (RH, 6. prosinca 1853.). Iako su Whiteovi otpoËeli s bitkom za evaneoski ustroj 1853. godine, trebalo im je joπ jedno desetljeÊe kako bi postigli taj cilj.

“Sestra Betsy” i potpora sluæbi
Do jeseni 1856. me u adventistima je nastala kriza velikih razmjera. Gospodin nije doπao, a neki su doæivljavali duhovno slabljenje. Posebno je to bilo oËito me u nekoliko mladih propovjednika πtovatelja subote koji su najviπe obeÊavali. Oni su i pretjerano radili, a bili su slabo plaÊeni — pouzdan spoj koji slama Ëovjekov duh. Dobar primjer bio je mladi John Nevins Andrews, Ëovjek koji je poslije sluæio Crkvi kao vodeÊi struËnjak, njezin prvi “inozemni misionar” i predsjednik Generalne konferencije. Ali sredinom 1850-ih pretjerani rad i oskudica prisilili su ga na rano umirovljenje (u dobi od neπto viπe od dvadeset godina). Andrews to ovako opisuje: “Za manje od pet godina (nakon poËetka javne sluæbe) bio sam sasvim iscrpljen” (CTemp 263). U jesen 1856. Andrews je odluËio napustiti sluæbu i postati sluæbenik u trgovini svojeg ujaka u Waukonu, u Iowi. Waukon je, treba zamijetiti, brzo postajao kolonija bezvoljnih adventista πtovatelja subote. Joπ jedan vodeÊi adventistiËki propovjednik koji je otiπao u mirovinu 1856. godine bio je John Loughborough. On je postao, kako je i sam rekao, “pomalo obeshrabren zbog financija” (Rise and Progress of SDAs, str. 208). Whiteovi su privremeno sprijeËili krizu me u adventistiËkim propovjednicima tako πto su sredinom zime poπli

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

63

na opasan put u Waukon da probude zaspalu adventistiËku zajednicu i povrate posustale propovjednike. I Andrews i Loughborough u ovom su posjetu vidjeli Boæju ruku te ponovno posvetili svoje æivote propovijedanju treÊe an eoske vijesti. Njihovo ponovno posveÊenje, naravno, nije promijenilo objektivne financijske Ëinjenice. Loughborough je, na primjer, za prva tri mjeseca rada nakon povratka iz Waukona dobio besplatan stan, hranu, kaput od bizonove koæe vrijedan oko deset dolara i deset dolara u gotovini kao plaÊu za svoj propovjedniËki rad. Problem uopÊe nije bio rijeπen. OËekujuÊi financijske probleme, crkva u Battle Creeku (najutjecajnija crkva πtovatelja subote) osnovala je u proljeÊe 1858. radnu skupinu da istraæuje Pismo za plan potpore propovjedniËkoj sluæbi. Pod vodstvom J. N. Andrewsa, ova skupina je podnijela izvjeπÊe poËetkom 1859. godine. Oni su predloæili plan koji je postao poznat kao sustavno darivanje (ili “sestra Betsy”, kako su ga neki nazvali). Plan je poticao muπkarce da daju pet do dvadeset pet centi tjedno, a æene dva do deset centi. Osim toga, obje skupine su trebale dati jedan do pet centi tjedno za nekretnine vrijedne stotinu dolara. James White je bio oduπevljen planom procjenjujuÊi da tisuÊu moæebitnih darivatelja samo u Michiganu mogu darivati 5.980 dolara godiπnje, dovoljno da se poπalje pet “misionara” na Zapad “kao potpora djelu u ovoj dræavi” a da se darivatelji “ne liπavaju æivotnih nuænosti” (RH, 26. svibnja 1859.). Premda “sestra Betsy” nije odgovarala sustavu davanja desetine koji je KrπÊanska adventistiËka crkva prihvatila nakon daljnjeg prouËavanja Biblije krajem 1870-ih, bio je to prvi korak u sustavnoj potpori Crkve i daljnji razvoj sluæbenog organiziranja pokreta.

64

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Zavrπni napori za ustroj Crkve
Do ljeta 1859. James White je bio spreman uloæiti posljednje napore za sluæbeno organiziranje Crkve. On je 21. srpnja u uvodniku Reviewa napisao: “Nedostaje nam sustav. Mi se ne bismo trebali bojati sustava kojem se Biblija ne protivi a zdrav razum ga potvr uje. Posvuda se osjeÊa nedostatak sustava.” Zatim je iznio neke prijedloge koji bi nered pretvorili u red. “Svjesni smo”, nastavio je White, “da se svi neÊe sloæiti s ovim prijedlozima. Brat Oprez bit Êe uplaπen i spreman upozoriti svoju braÊu da budu pozorni i ne idu predaleko, dok Êe brat Smeteni uzviknuti: ‘Ovo izgleda kao Babilon! Slijedimo otpalu crkvu!’ Brat Bezbriæni Êe kazati: ‘Ovo je Gospodnje djelo. Bolje je da to prepustimo Njemu, a On Êe se pobrinuti.’ ‘Amen,’ kaæu Zaljubljenik u ovaj svijet, Ljenivac, SebiËnjak i ©krtac, ‘ako Bog poziva ljude da propovijedaju, neka idu i propovijedaju, On Êe se pobrinuti za njih i one koji povjeruju u njihovu poruku’, dok su Korah, Datan i Abiram spremni pobuniti se protiv onih koji nose teret djela i onih koji odgovorno paze na duπe pa uzvikuju: ‘Vi prelazite mjeru!’” (isto, 21. srpnja 1859.) OËito je proπlo vrijeme za “mlake” razgovore, a bitka za ustroj nije bila ni blizu svrπetku. To je poËetkom 1860. godine postalo jasno svim Ëitateljima Reviewa. James White je u veljaËi pokrenuo pitanje zakonskog ustroja prema kojem bi Crkva imala pravo posjedovati nekretnine i pitanje usvajanje sluæbenog imena za crkvu u nastajanju. Ova dva pitanja bila su blisko povezana jer je bilo nuæno imenovati organizaciju da bi se zakonski registrirala u dræavi Michigan i bila zakonski ovlaπtena posjedovati adventistiËku nakladniËku kuÊu i crkvenu zgradu u Battle Creeku. Whiteov prijedlog izazvao je protivljenje R. F. Cottrella, pomoÊnog urednika Reviewa i predvodnika protivnika crkvenog ustroja. Cottrell je napisao da vjeruje “kako bi bilo

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

65

pogreπno pribaviti sebi ime buduÊi da je to u temelju Babilona. Mislim da Bog to ne bi odobrio.” (isto, 22. oæujka 1860.) Tiskan tijekom Whiteova izbivanja iz uredniπtva, ovaj Ëlanak iskusnog i utjecajnog vo e adventista πtovatelja subote stvorio je okolnosti za dugu bitku. Tijekom sljedeÊih πest mjeseci u gotovo svakom izdanju Reviewa objavljivani su Ëlanci o ovom problemu dok je Crkva traæila rjeπenje preko javne rasprave. VodeÊi propovjednici zahtijevali su “generalnu konferenciju” πtovatelja subote od 28. rujna do 1. listopada 1860. Na tom sastanku, usprkos strasnom zagovaranju dokaza o “Babilonu”, nazoËni su odluËili zakonski registrirati nakladniËku kuÊu. Tako er su prihvatili i naziv Sevanth-day Adventist Church (Crkva adventista sedmoga dana)* kao ime koje najbolje opisuje vjerovanja crkve u nastajanju. SljedeÊi korak bio je zakonska registracija Udruge za nakladniπtvo KrπÊanske adventistiËke crkve 3. svibnja 1861. u skladu sa zakonima savezne dræave Michigan. Tako je izvojevana glavna bitka na organizacijskoj bojiπnici. U tom trenutku konaËna pobjeda nije bila daleko, premda je James White u kolovozu 1861. prigovarao zbog “glupe nesigurnosti o pitanju ustroja” (isto, 27. kolovoza 1861.). U listopadu je osnovana Michiganska konferencija KrπÊanske adventistiËke crkve Ëiji je predsjednik bio laik William A. Higley. BuduÊi da je zastoj konaËno prevladan, 1862. godine ustrojeno je joπ sedam konferencija: Southern Iowa (16. oæujka), Northern Iowa (10. svibnja), Vermont (15. lipnja), Illinois (28. rujna), Wisconsin (28. rujna), Minnesota (4. listopada) i New York (25. listopada). Uskoro su slijedile i druge.
* Sluæbeni naziv Crkve adventista sedmoga dana u Hrvatskoj je KrπÊanska adventistiËka crkva, pa je tako nazivamo u ovoj knjizi (prim. prev.).

66

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Zavrπni korak u razvoju crkvenog ustroja zbio se na sastanku predstavnika konferencija u Battle Creeku 1863. godine. Tada je osnovana Generalna konferencija KrπÊanske adventistiËke crkve s Johnom Byingtonom kao prvim predsjednikom. Za predsjednika Crkve jednoglasno je bio predloæen James White, ali je on poloæaj mudro odbio zbog svoje vodeÊe uloge u stvaranju organizacije. 1863. godine novoosnovana KrπÊanska adventistiËka crkva imala je oko tri i pol tisuÊe vjernika i oko trideset propovjednika. Tako je predsjednik Generalne konferencije mogao osobno upravljati svim detaljima crkvenog rada. To se promijenilo tijekom sljedeÊa Ëetiri desetljeÊa kad je broj Ëlanova narastao, a Crkva se razvila u veliku instituciju i otpoËela sa svjetskom misijom. Razvoju crkvenog ustroja vratit Êemo se u πestom poglavlju. U me uvremenu moramo istraæiti kako je ova protumisijska skupina “zatvorenih vrata” postala svjetski misijski pokret.

“Zatvorena vrata” su malo odπkrinuta
SjeÊamo se iz drugog poglavlja da su adventisti πtovatelji subote, slijedeÊi Milleorvo vodstvo, vjerovali da su vrata milosti zatvorena u listopadu 1844. za sve osim onih koji su prihvatili skori Kristov dolazak prije velikog razoËaranja. Tako su πtovatelji subote tijekom nekoliko iduÊih godina misijski djelovali samo me u mileritima i bivπim mileritima. Njihovo je razumijevanje misije bilo vrlo usko. OËito je da su svi vodeÊi πtovatelji subote dijelili ovaj “protumisijski” mentalitet. Na primjer, 1874. godine Ellen White je napisala: “Zajedno sa svojom braÊom i sestrama i ja sam vjerovala da se greπnici nakon 1844. godine viπe neÊe obraÊati. Ali”, brzo je dodala, “ja nikad nisam primila vi enje da se nijedan greπnik viπe neÊe obratiti” (1SM 74).

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

67

Naprotiv, neka njezina rana vi enja upuÊivala su na evangeliziranje u svjetskim razmjerima. Ovo se posebno odnosilo na njezino vi enje o nakladniπtvu 1848. godine u kojem je vidjela adventistiËku literaturu “kao rijeku svjetla koje je obiπlo svijet” (LS 125). Me utim, ni ona ni drugi πtovatelji subote u to vrijeme nisu u cijelosti razumjeli njegove posljedice. PoËetkom 1849. godine Ellen White je poËela povezivati terminologiju zatvorenih vrata s nebeskim Svetiπtem dok su πtovatelji subote postupno razumijevali i svoju poruku i zadaÊu u svijetu. “Vidjela sam”, napisala je, “da je Isus zatvorio vrata svetinje i nijedan Ëovjek ih ne moæe otvoriti” (EW 42). Ona je uvijek vjerovala da su oni koji su odbacili Svetog Duha nakon πto su se uvjerili u istinu o pokretu 1844. godine izvan dosega Boæje milosti, ali je, zajedno s drugim πtovateljima subote, postupno tijekom 1850-ih ispravila svoje glediπte o zatvorenim vratima. Dio razloga za promjenu glediπta o zatvorenim vratima proiziπao je iz neoËekivanog dolaska novih obraÊenika me u adventiste πtovatelje subote. Na primjer, James White je 1850. godine izvijestio, nesumnjivo iznena en, o pristupanju Ëovjeka koji “nije ispovijedao vjeru” prije 1845. godine (AR, kolovoz, br. 2, 1850.). Broj ovakvih obraÊenja poveÊao se u iduÊe dvije godine. Ova Ëinjenica uzrokovala je promjenu smjera u adventistiËkoj teologiji. James je do veljaËe 1852. prihvatio evan eoski pristup otvorenih vrata. “Mi nauËavamo o ovim otvorenim vratima i pozivamo sve koji imaju uho da Ëuju da do u i na u spasenje po Isusu Kristu. VeliËanstveno je i slavno glediπte da je Isus otvorio vrata u svetinju nad svetinjama... Kad bi netko rekao da zagovaramo teoriju otvorenih vrata i subotu, mi ne bismo prigovorili jer je to naπa vjera.” (RH, 17. veljaËe 1852.) Tako je narod zatvorenih vrata postao narod otvorenih vrata jer su polako uvidjeli da poËetak posljednje faze Kri-

68

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

stove sluæbe u svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu obuhvaÊa otvaranje nove poruke o suboti i treÊoj an eoskoj vijesti. Ova shvaÊanja napokon Êe pokrenuti Crkvu da krene u cijeli svijet, a misiju uËini jednim od najistaknutijih obiljeæja KrπÊanske adventistiËke crkve. Me utim, trebalo je vremena da se ovakvo vi enje razvije. Vaæno je da ovdje primijetimo korisnost zablude zatvorenih vrata. Adventisti πtovatelji subote naslijedili su je od Wiliama Millera zajedno s njegovim pogreπnim zamislima o Svetiπtu i njezinom ËiπÊenju (one su bile povezane). Slika se postupno izoπtrila dok su ispravljali zablude. Ali ovu promjenu moramo shvatiti kao proces, a ne trenutak u vremenu. PoËetkom 1850-ih glavne sastavnice bile su na okupu. Zabluda o misiji bila je korisna jer je πtovateljima subote osigurala vrijeme za izgradnju doktrinarne kao i Ëlanske osnove za sljedeÊi korak u svojem misijskom programu. Krajem 1850-ih crkva u nastajanju razvila je i nakladniËku, financijsku i organizacijsku osnovu za poËetak svoje misije. Ali Ëlanovi joπ uvijek nisu bili spremni za djelovanje. Premda su πtovatelji subote poËetkom 1850-ih smatrali da je njihova jedinstvena funkcija u proroËkoj povijesti propovijedanje triju an eoskih vijesti iz Otkrivenja 14 i premda Otkrivenje 14,6 jasno kaæe da je zadaÊa prvog an ela da ode k “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”, oni su se i dalje suzdræavali od evangeliziranja cijelog svijeta. Nema sumnje da je djelomiËan razlog bio i malo Ëlanstvo i ograniËena financijska sredstva, ali bilo je i drugih razloga. Prvo, neki πtovatelji subote vjerovali su da su mileriti zavrπili propovijedanje prve an eoske vijesti cijelom svijetu slanjem svojih tiskovina diljem svijeta. Drugi πtovatelji subote slijedili su vodstvo Uriaha Smitha, urednika Reviewa. 1859. godine netko je pitao Smitha “propovijeda li se treÊa an eoska vijest ili Êe se propovijedati

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)

69

samo u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama?” Smith je odgovorio da, premda analogija moæe navesti na zakljuËak da se treÊa an eoska vijest navjeπÊuje istodobno s propovijedanjem prve (to jest u cijelom svijetu), “to moæda i nije nuæno za ispunjenje Otkrivenja 10,11 buduÊi da u naπoj zemlji æive ljudi iz gotovo svih naroda” (isto, 3. veljaËe 1859.). Smithova argumentacija, posu ena od Williama Millera, bila je da se Evan elje samo treba propovijedati predstavniku svakog naroda. BuduÊi da su Sjedinjene AmeriËke Dræave bile mjeπavina pojedinaca, tipiËnih predstavnika mnogih naroda, misija u inozemstvu moæda i nije potrebna. Premda su se zatvorena vrata poËela otvarati, nisu se dovoljno otvorila. Adventisti πtovatelji subote u najboljem su sluËaju oklijevali. Ali krajem stoljeÊa to se dramatiËno promijenilo.

Za one koji æele saznati viπe
Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 95-105,125—146. Mustard, Andrew G., James White and SDA Organization: Historical Development, 1844-1881. Berrien Springs, Mich., Andrews University Press, 1988. Neufeld, Don F. ur., Seventh-day Adventists Encyclopedia, izdanje 1996., sv. 2, str. 249—252; 258—270. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 72—98. White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 1, str. 139—151,163—178,256— 270,380—393,420—431,445—461; sv. 2, str. 23—33.

70

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

71

4. poglavlje

Razdoblje razvoja ustanova i æivotnog stila
(1863.—1888.)

D

osad smo u naπem istraæivanju vidjeli da je razvoj adventizma bio postupan, a svako razdoblje se osla njalo na prethodno. Tako je mileritski pokret postavio proroËki temelj u razdoblju do listopada 1844. godine. Od 1844. do 1848. utemeljitelji KrπÊanske adventistiËke crkve stvorili su vlastiti doktrinarni okvir na proroËkoj podlozi koju je postavio Miller. Kad su okonËali tu zadaÊu, πtovatelji subote bili su spremni organizirati se kako bi bolje oËuvali svoja vjerovanja i baπtinu te olakπali propovijedanje drugima. Usporedo s ovim osnovnim razdobljima, razvijao se i koncept misije. 1863. godina bila je svjedok velikog pomaka kad su se adventisti poËeli usredotoËivati na naËin æivota i razvijati ustanove koje bi poduprle takav æivotni stil. Razdoblje izme u 1863. i 1888. donijelo je i velike promjene u adventistiËkom razmiπljanju o evangeliziranju svijeta.

72

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Zdrav naËin æivota i Institut Western Health Reform
Borba za crkveni ustroj urodila je plodom 21. svibnja 1863. osnivanjem Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËke crkve. Tada je doπlo vrijeme za sljedeÊi korak u oblikovanju adventizma. Prvi veliki korak u tom smjeru poduzet je na podruËju zdravog naËina æivota. Samo petnaest dana nakon stvaranja funkcionalnog ustroja, 5. lipnja 1863. Ellen White je primila svoje prvo opseæno vi enje o zdravstvenoj reformi. Ovo vi enje je na koncu priskrbilo gra u za opπirna djela o zdravom naËinu æivota, ali u pismu napisanom sljedeÊeg dana ona je toËno objasnila bitna naËela ovog vi enja. “Vidjela sam”, napisala je, “da je naπa sveta duænost paziti na zdravlje i poticati druge na tu duænost... Naπa je duænost govoriti i istupati protiv svih vrsta neumjerenosti — neumjerenosti u radu, prehrani, piÊu i uzimanju lijekova i ukazati ljudima na veliki Boæji lijek: vodu, Ëistu, meku vodu za bolest, zdravlje, ËistoÊu i uæivanje... Vidjela sam da ne trebamo πutjeti o pitanju zdravlja, veÊ trebamo osvijestiti ljude o tom pitanju.” “Posao koji Bog traæi od nas”, zapisala je, “neÊe nas sprijeËiti da se brinemo za naπe zdravlje. ©to je naπe zdravlje savrπenije, i naπ Êe posao biti savrπeniji.” (MS 1 1863) Me utim, vi enje iz 1863. godine nije bilo prvi poticaj na zdravstvenu reformu me u prvim adventistima πtovateljima subote. Vrlo cijenjeni Joseph Bates je, na primjer, godinama bio svestrani zdravstveni reformator. On je poËetkom 1820-ih godina, joπ dok je bio mornariËki kapetan, ostavio æestoka piÊa kad je shvatio da viπe Ëezne za Ëaπom piÊa nego za hranom. Godinu dana poslije odbacio je i vino. A nakon krπtenja 1827. pomogao je u osnivanju jednog od prvih druπtava za promicanje umjerenosti u Sjedinje-

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

73

nim AmeriËkim Dræavama. U godinama koje su slijedile kapetan je odbacio crni Ëaj, kavu, meso i prezaËinjenu hranu. Umjesto toga traæio je jednostavnu, zdravu hranu. Tako je Bates, kad je postao adventist πtovatelj subote, veÊ godinama bio zdravstveni reformator. Bates, me utim, nije smatrao da je zdravstvena reforma jednako vaæna kao pitanje sedmog dana subote, Kristova nebeska sluæba ili tri an eoske vijesti. Ona je bila vaæna, ali nije bila “sadaπnja istina”. Stoga je on uglavnom πutio o ovom pitanju sve do 1863. godine. James White je primijetio da je Bates, kad bi ga netko pitao zaπto ne konzumira neke proizvode, odgovarao: “Ja sam svoj dio pojeo.” On u to vrijeme nije pokretao pitanje zdravstvene reforme “u javnosti ni privatno, osim kad bi ga netko pitao” (CTemp 252). Krajem 1840-ih i tijekom 1850-ih me u adventistima πtovateljima subote doπlo je do malog komeπanja o pitanju zdravog naËina æivota. Ellen White je, na primjer, 1848. godine govorila o πtetnim uËincima duhana, crnog Ëaja i kave. Pedesetih godina Crkva je poduzela neke korake protiv uporabe duhana. Ali zdravstvena reforma bila je sporedna i ograniËena dok se crkva u nastajanju hrvala s vaænijim pitanjima. Jedan od najzanimljivijih primjera dinamiËne, razvojne naravi “sadaπnje istine” me u prvim adventistima bilo je pitanje neËiste hrane. James White je u studenom 1850. na temelju Djela 10 i drugih redaka opπirno dokazivao da je svinjsko meso dopuπtena hrana u providnosti Evan elja. On je 1854. godine u Reviewu ponovno objavio ovaj Ëlanak zato πto su neki stalno pokretali ovo pitanje. Ellen White je konaËno 1858. godine ukorila S. N. Haskella zbog raspravljanja o ovom pitanju. Njezin argument priliËno je zanimljiv. Prvo, istaknula je, ako svoje zamisli o svinjskom mesu zadræi za sebe, one neÊe πtetiti. Ali buduÊi da on nije πutio o tom pitanju, uzrokovao je nemir u Crkvi.

74

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

“Ako je duænost Crkve kloniti se svinjskog mesa,” nastavila je ona, “Bog to neÊe objaviti samo dvojici ili trojici. On Êe Crkvu poduËiti njezinoj duænosti.” “Bog vodi svoj narod, a ne nekoliko pojedinaca od kojih jedan vjeruje jedno, a drugi drugo... TreÊi an eo vodi i Ëisti vjernike i oni se trebaju ujediniti s njim... Vidjela sam da Boæji an eli neÊe voditi Njegov narod bræe nego πto ih on bude mogao slijediti i djelovati prema vaænim istinama koje su im objavljene.” (IT 206,207) Ovo je znaËajna izjava zato πto istiËe da (1) Bog radi sa skupinama (crkvama), a ne samo s pojedincima, (2) da je Bog strpljivi vo a i (3) da je sadaπnja istina dinamiËna i postupna. Pitanja koja uzrokuju podjelu u jednom razdoblju crkvene povijesti, mogu postati vaæna nakon πto se rijeπe druga pitanja. Tako je bilo i sa zdravstvenom reformom. Nakon doktrinarnih i organizacijskih pomaka, pitanje naËina æivota (ukljuËujuÊi i zdravstvenu reformu) postalo je sljedeÊi korak u razvoju adventizma i sadaπnje istine. Istina je progresivna. Bog svoj narod vodi korak po korak. Tako se 1863. godine zbila velika prekretnica u adventistiËkoj povijesti. Ovdje trebamo zamijetiti da adventisti nisu bili usamljeni u promicanju veÊine svojih zdravstvenih ideja i obiËaja. Naprotiv, oni su bili dio πireg suvremenog pokreta zdravstvene reforme u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Ovaj pokret nastojao je ispraviti loπe æivotne navike i krajnje neznanje o tome kako æivjeti i brinuti se za svoje tijelo. Mnoge od tih spoznaja kao πto su potreba redovitog pranja, πtetnost duhana, vaænost umjerene prehrane, o mikrobima kao uzroËnicima bolesti i opasnost nekih vrsta lijekova mi danas smatramo opÊim znanjem. Ali sredinom devetnaestog stoljeÊa u Americi je vladalo veliko neznanje o ovim pitanjima te su se pojavili mnogi gorljivi reformatori da se bore protiv ovih pogreπnih shvaÊanja. Adventisti nisu bili jedini.

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

75

Sylvester Graham nauËavao je veÊ krajem 1830-ih veÊinu sadræaja “adventistiËke” zdravstvene reforme. Ustanove za zdravstvenu reformu kao πto je “Our Home” doktora Jamesa C. Jacksona u Hillsideu, u dræavi New York, prednjaËile su u reformiranoj zdravstvenoj njezi i uputama onima koji su privremeno æivjeli u ustanovi kao pacijenti. Ovakva mjesta bila su preteËe adventistiËkih sanatorija. Vi enje Ellen White 5. lipnja 1863. smjestilo je adventiste unutar pokreta za zdravstvenu reformu. Na æalost, bilo je lakπe Ëitati nego æivjeti zdravstvenu reformu. Posljedica je bila da je 16. kolovoza 1865. predsjednik Generalne konferencije James White, izmoren radom i neumjerenoπÊu, doæivio moædani udar. Njegova supruga odluËila ga je odvesti u ljeËiliπte dr. Jacksona u Dansvilleu. Pridruæila su mu se joπ dvojica boleæljivih adventistiËkih vo a, J. N. Loughborough i Uriah Smith. U me uvremenu je Bates, sedamdeset trogodiπnji zdravstveni reformator dobrog zdravlja, nastavio raditi. Ako je adventizam gotovo propao 1856. godine zbog nedostatka ustroja i nemoguÊnosti plaÊanja svojih propovjednika, 1865. godine doπao je do ruba propasti zbog loπih zdravstvenih navika njegovih vodeÊih propovjednika. Zdravstvena reforma nije bila neko Ëudno zastranjenje, veÊ velika nuænost. Vi enje Ellen White 25. prosinca 1865. bilo je korak naprijed u razvoju adventistiËkog odnosa prema zdravstvenoj reformi. Njezino vi enje pozvalo je adventiste da osnuju vlastite ustanove za zdravstvenu reformu. Osim toga, ona je zdravstvenu reformu uklopila u adventistiËku teologiju. “Zdravstvena reforma”, primijetila je Ellen White, “dio je treÊe an eoske vijesti i usko je povezana s njom kao ruka s tijelom” (1T 486). Zdravstvena reforma, rekla je ona, djelomiËno priprema narod za uznesenje prilikom Isusovog drugog dolaska. Tako je, kao πto je primijetio J. H. Waggoner

76

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

1866. godine, zdravstvena reforma bila “bitan dio sadaπnje istine” (RH, 7. kolovoza 1866.). Od 1865. godine nadalje zdravstvena reforma i zdravstvena skrb postajali su sve znaËajniji aspekt adventistiËke sluæbe Crkvi i svijetu. Health Reformer, mjeseËnik od πesnaest stranica, poËeo je izlaziti 1866., a iste godine osnovan je i Institut Western Helath Reform u Battle Creeku u saveznoj dræavi Michigan. Bila je to prva me u stotinama zdravstvenih ustanova KrπÊanske adventistiËke crkve. 1876. godina bila je i svjedok imenovanja dvadeset Ëetverogodiπnjeg Johna Harveya Kelloga kao glavnog upravitelja Instituta Western Health Reform. Kellog je za nekoliko mjeseci ovu ustanovu preimenovao u Sanatorij Battle Creek. RijeË sanatorij, tvrdio je, znaËi “mjesto gdje ljudi uËe biti zdravi”. Sanatorij Battle Creek postao je do 1890. godine, pod Kellogovim vodstvom, najveÊa institucija takve vrste u svijetu i bio svjetski poznat.

Borba za civilnu vojnu sluæbu
Drugo pitanje æivotnog stila s kojim se suoËila novoosnovana Crkva odnosilo se na vojnu sluæbu. Najkrvaviji ameriËki rat poËeo je 1861. i bjesnio je Ëetiri godine. Pojavila su se dva pitanja: trebaju li adventistiËki muπkarci sluæiti vojsku? Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, trebaju li onda nositi oruæje i ubijati druga ljudska biÊa? James White je 12. kolovoza 1862. pokrenuo ovo eksplozivno pitanje u Reviewu. Problem kako ga je on vidio bio je u tome to πto “zahtjevi rata” nisu bili u skladu s “Deset zapovijedi... »etvrta zapovijed kaæe: ‘Sjeti se da svetkujeπ dan subotni’, a πesta: ‘Ne ubij!’” Nakon πto je pozorno razloæio problem, White je iznio proturjeËan prijedlog. “U sluËaju poziva u vojsku,” rekao je, “vlada preuzima odgovornost za krπenje Boæjeg zakona

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

77

te bi bila ludost protiviti se. Mislimo da onaj koji se protivi dotle da prema vojnom zakonu bude strijeljan, ide predaleko preuzimajuÊi odgovornost za samoubojstvo.” (isto, 12. kolovoza 1862.) Whiteov uvodnik izazvao je dopisniËki uragan. Dva tjedna poslije izvijestio je da su neki Ëlanovi odgovorili “na priliËno grozniËav naËin” optuæujuÊi ga za krπenje subote i ubojstvo. Dodao je da bilo koji adventist koji se protivi novaËenju moæe uvijek pokuπati “sukobiti se s vladom umjesto da posluπa”. James je rekao da nema potrebu sporiti se s njima “osim ako neki od protivnika ne otpoËne mali rat prije nego πto bude pozvan da se bori za svoju zemlju”. Dodao je i da Êe “svaki dobro napisan Ëlanak Ëija je svrha razjasniti naπu duænost u odnosu na sadaπnji rat, dobiti zasluæenu pozornost” (isto, 26. kolovoza 1862.). Njegov poziv izazvao je poplavu Ëlanaka. SljedeÊa Ëetiri mjeseca vodila se javna rasprava na stranicama glavnih crkvenih Ëasopisa. Raspravljalo se o gotovo svim moguÊnostima. Neki su smatrali da je Daniel u lavskoj jami i tri Hebreja u peÊi biblijska paralela novaËenju. Druga krajnost bili su oni koji su, slijedeÊi Whiteove poËetne smjernice, tvrdili da je istinska biblijska paralela u nemoÊi hebrejskih robova u Egiptu. Prema njihovim tvrdnjama robovi se nisu mogli smatrati odgovornima za krπenje subote. Najradikalnije od svih bilo je glediπte Josepha Clarkea koji nije æelio da “izdajniËki” Jug “dobije svoje pravedne dezertere”. SanjajuÊi o “Gideonima, Jiftasima i borbenim Davidima”, Clarke je rat promatrao iz zavjetne perspektive zamiπljajuÊi “pukovniju πtovatelja subote koji bi ovoj pobuni nanijeli smrtonosni udarac snagom Onoga koji uvijek pomaæe svojem hrabrom narodu kad dræi Njegove zapovijedi” (isto, 23. rujna 1862.). S druge strane Henry E. Carver zauzeo je pacifistiËki stav “da nikakve okolnosti ne mogu opravdati sljedbenika Janjeta da rabi tjelesno oruæje za odu-

78

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

zimanje æivota svojim bliænjima” (isto, 21. listopada 1862.). Do kraja rata KrπÊanska adventistiËka crkva i Vlada Sjedinjenih AmeriËkih Dræava pronaπli su zadovoljavajuÊe rjeπenje za Ëlanove ove mlade Crkve. Vlada je sa svoje strane omoguÊila vjernicima novacima s prigovorom savjesti da obavljaju bolniËke i druge poslove πto im je omoguÊilo da sluæe naciji bez ubijanja. Crkva je zauzvrat savjetovala svoje Ëlanove da pomognu zemlji u vremenima krize. Tako je Vlada 1864. godine omoguÊila civilnu vojnu sluæbu. Crkva se organizirala u pravom trenutku kako bi bila sluæbeno priznata i tako svojim Ëlanovima omoguÊila neborbenu opciju. Adventizam je 1864. godine formulirao povijesni stav o vojnoj sluæbi. Crkva od 1860-ih, premda ne potiËe svoje mladiÊe na dragovoljnu sluæbu, podupire neborbenu suradnju novaka s vojskom na temelju savjesti. S druge strane, Crkva, imajuÊi na umu napetosti iz prvih rasprava, i dalje priznaje da odgovornost odabira izme u brojnih vojnih opcija poËiva na savjesti pojedinca.

U potrazi za pravim odgojem i obrazovanjem
TreÊi pomak u razvitku æivotnog stila i institucionalnom razvoju od 1863. do 1888. godine odnosio se na krπÊansko obrazovanje. Do pomaka u obrazovanju doπlo je kasnije od drugih podruËja jer vjerske skupine, usredotoËene na blizinu kraja svijeta, nisu osjeÊale posebnu potrebu za obrazovanjem svoje djece. Napokon, razmiπljali su vjernici, “zaπto slati djecu u πkolu ako Êe svijet uskoro nestati i ona nikad neÊe odrasti da iskoriste svoje teπko steËeno znanje?” Ovakav stav bio je sveprisutan me u adventistima. Joπ 1862. godine jedan Ëlan Crkve pisao je Jamesu Whiteu pitajuÊi je li “ispravno i dosljedno da mi koji vjerujemo cijelim srcem u skori dolazak Gospodina nastojimo naπoj djeci dati

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

79

naobrazbu? Ako jest, trebamo li ih onda slati u podruËne ili gradske πkole gdje Êe nauËiti dvostruko viπe zla nego dobra?” White je odgovorio da “Ëinjenica da Êe Krist skoro doÊi nije razlog da se um ne razvija. Discipliniran i informiran um moæe bolje primiti i voljeti veliËanstvene istine o drugom dolasku.” (isto, 23. prosinca 1862.) Njegov odgovor upuÊuje na dio razloga koji je poslije postao temelj za razvoj adventistiËkog πkolskog sustava. Osim toga, ovo pitanje pokazuje poËetno nepovjerenje u javne πkole. Sredinom 1850-ih problem πkolovanja poËeo je muËiti neke adventiste u tolikoj mjeri da su odluËili pokuπati osnovati nezavisne krπÊanske πkole. Prvi takav pothvat dogodio se u Buck’s Bridgeu, u New Yorku, 1853., a drugi u Battle Creeku, u Michiganu, 1856. godine. Ali obje πkole, smjeπtene u jednoj sobi, bile su zatvorene nakon trogodiπnjeg djelovanja. 1861. godine James White je, suoËen s pritiskom da osnuje drugu πkolu u Battle Creeku, napisao: “Imali smo velike teπkoÊe sa πkolom u Battle Creeku u najpovoljnijim uvjetima, i odustali smo jer nije ispunila oËekivanja zainteresiranih.” (isto, 24. rujna 1861.) Sve do kraja 1860-ih nije bilo novih pokuπaja osnivanja adventistiËkih πkola. U me uvremenu Crkva se brinula za vjersko obrazovanje svoje mladeæi na stranicama Youth’s Instructora i preko subotnje πkole s tjednim poukama. 1867. godine adventisti u Battle Creeku opet su bili spremni osnovati πkolu, ali ovaj put pod vodstvom Goodloe Harper Bell, iskusne uËiteljice u javnoj πkoli. ©kola je povremeno djelovala sve do 1870. ili 1871. godine. 1872. godine Crkva je ozbiljnije poËela razmiπljati o potrebi za kvalitetnom πkolom, ne toliko za osnovnoπkolsku djecu koliko za starije studente kojima je trebalo obrazovanje za πirenje poruke o drugom Kristovom dolasku. Vodstvo

80

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Crkve odluËilo je otvoriti πkolu u Battle Creeku pod financijskim pokroviteljstvom Generalne konferencije. Ona je trebala “temeljito” upoznati studente “s onim velikim biblijskim istinama koje se odnose na ovo vrijeme” i pruæiti dovoljno opÊeg znanja da ih osposobi za πirenje adventistiËke vijesti (isto, 7. svibnja 1872.). ©kola u Battle Creeku, prva koja je primila crkvenu potporu, otvorena je u lipnju 1872., a uËiteljica Bell poduËavala je dvanaest uËenika. Iz ovog skromnog poËetka 1874. godine razvio se Koledæ Battle Creek, a ravnatelj je bio Sidney Brownsberger. Koledæ Battle Creek bio je vaæna institucija u adventistiËkoj obrazovnoj povijesti ne samo zbog toga πto je bio prvenac, veÊ zato πto je njegov rad bio pozorno praÊen u odnosu na ono πto adventistiËka πkola treba ostvariti. Predsjednik Generalne konferencije George I. Butler i πkolski odbor naglasili su da je svrha πkole nauËavati Bibliju. Naglasak je trebao biti i na adventistiËkoj doktrinarnoj i proroËkoj perspektivi i vjeπtinama nuænim za sve vrste evangelizacije. Æeljeli su πkolu usredotoËenu na Boæju rijeË, rekao je Butler, a ne πkolu koja se usredotoËuje na tradicionalno znanje kao druge u zemlji. “Æelimo da stotine naπih ljudi provedu tri, πest, dvanaest, osamnaest ili dvadeset Ëetiri mjeseca na πkolovanju, koliko veÊ vremena budu mogli odvojiti.” (isto, 21. srpnja 1874.) Ellen White je napisala vaæan Ëlanak pod naslovom “Pravo obrazovanje” kako bi pomogla u donoπenju nastavnog programa nove πkole. PretpostavljajuÊi da Êe πkola naglaπavati Bibliju, ona zakljuËuje da njezin cilj treba biti uravnoteæen razvoj umnih, tjelesnih i duhovnih sposobnosti studenata. Ona je posebno naglaπavala potrebu za praktiËnim obrazovanjem koje povezuje fiziËki i akademski rad. Mnogi drugi reformatori iz devetnaestog stoljeÊa podupirali su ovu zamisao. Glavni problem s provedbom refor-

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

81

macijskih ideala u AdventistiËkoj crkvi bio je πto je adventistima nedostajalo uËitelja koji su ih poznavali. Zato je Koledæ Battle Creek postao tradicionalna, a ne reformacijski usmjerena ustanova. Studenti u najvaænijem programu Koledæa morali su provesti Ëetiri do πest godina uËeÊi latinske i grËke klasike (“poganske pisce”) kako bi diplomirali. ©kola nije imala program tjelesnog rada ni obveznih biblijskih predavanja kao ni program reforme. PovjesniËar Koledæa Battle Creek tvrdi da je πkolski program bio “filozofska izdaja” (E. K. VandeVere, Wisdom Seekers, str. 23). Na æalost, poËetkom 1880-ih stanje se joπ pogorπalo. U ljeto 1882. upravni odbor koledæa odluËio je trajno zatvoriti πkolu. Tako je propao prvi sluæbeni pokuπaj formalnog obrazovanja. Koledæ Battle Creek ponovno je otvoren u jesen 1883. s novom odluËnoπÊu da se primijene krπÊanska naËela obrazovanja. Usprkos znaËajnim poboljπanjima, koledæ tijekom 1880-ih nije ukinuo srediπnju ulogu “poganskih” klasika ili u cijelosti proveo reformirani program. SreÊom, Crkva u svojim obrazovnim zaËecima nije zaboravila skupe pouke nauËene u Koledæu Battle Creek sedamdesetih godina. U proljeÊe 1882. osnovane su dvije srednje πkole pod pokroviteljstvom Crkve, Healdsburg Academy u Kaliforniji i South Lancaster Academy u Massachusettsu. Healdsburg Academy sljedeÊe je godine postala Koledæ Healdsburg i danas je poznat kao Pacific Union College. South Lancester Academy izrasla je u Atlantic Union College. Brownsberger i Bell, vodeÊi odgojitelji u Koledæu Battle Creek, tijekom 1870-ih osnovali su svaki po jednu πkolu. UËeÊi iz prethodnog iskustva, oni su uËinili veliki napredak u provo enju reformiranog programa. Me utim, temeljita reforma Ëekala je do 1890-ih. Razvoj osnovnoπkolskog sustava tako er nije poËeo sve dotad.

82

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Napredak u financijskoj sluæbi
Nije trebalo puno vremena da Crkva otkrije slabosti sustava darivanja. “Sestra Betsy” bila je nedostatna i glomazna, a nedostajao joj je i biblijski temelj. Crkva je tijekom 1860-ih i 1870-ih postupno sve bolje razumijevala istinsku desetinu. Ovo je pitanje sazrelo poËetkom 1876. godine kad je Dudley M. Canright objavio niz Ëlanaka u Reviewu naglaπavajuÊi da se u Malahiji 3,8-11 iznosi “biblijski plan za financijsku potporu propovjedniËke sluæbe”. “Bog traæi”, tvrdio je on, “da Njegov narod daje desetinu, jednu desetinu od svih prihoda za potporu rada Njegovih slugu” (RH, 17. veljaËe 1876.). Canright je svoje dokaze iznio na zasjedanju Generalne konferencije u studenom procjenjujuÊi da bi riznica Generalne konferencije godiπnje zaprimila 150.000 dolara umjesto 40.000 kad bi svi adventisti vjerno odvajali desetinu. Kao rezultat ovog prikaza, na zasjedanju je zakljuËeno da je duænost svih Ëlanova da “u uobiËajenim okolnostima odvoje jednu desetinu od svih svojih prihoda za Boæje djelo” (isto, 6. travnja 1876.). Otad je KrπÊanska adventistiËka crkva sve viπe primjenjivala biblijsko desetkovanje.

Uloga Ellen White u razvoju adventistiËkog naËina æivota
U drugom smo poglavlju istaknuli da Ellen White nije imala vodeÊu ulogu u razvoju adventistiËke doktrine tijekom 1840-ih. Umjesto toga postupak se zasnivao na prouËavanju Biblije sve dok se nije ostvarila puna suglasnost. Ellen White je tek tada znala primiti vi enje koje je potvrdilo usuglaπeni zakljuËak i pomoglo onima koji su joπ uvijek imali pitanja da prihvate ispravnost biblijski izvedenih zakljuËaka skupine. Tako je uloga Ellen White u oblikovanju doktrina bila da potvrdi, a ne da objavljuje.

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

83

Ova se tvrdnja ne odnosi na ulogu Ellen White u podruËju adventistiËkog naËina æivota. Premda su adventisti dvadesetog stoljeÊa skloni izjednaËiti pitanja doktrine i naËina æivota, to nije bio stav utemeljitelja Crkve. Osnovne doktrine oni su iskovali intenzivnim prouËavanjem Biblije i odræavanjem konferencija radi postizanja suglasnosti, a razvoj naËina æivota odvijao se poneπto drukËije. Oblikovanje stava o naËinu æivota bilo je mnogo leæernije. Moæda je razlika bila u Ëinjenici da doktrine definiraju crkvu. Doktrine su me u prvim adventistiËkim πtovateljima subote bile kljuËno pitanje i stoga im je posveÊena velika pozornost. S druge strane, pitanja naËina æivota od drugorazrednog su znaËenja za crkve. Mnoga pitanja o naËinu æivota nisu temeljne odrednice crkvenog identiteta, kao πto je naËin æivota koji olakπava njezinu zadaÊu u πirenju doktrinarne poruke. Iz ove perspektive zdravstvena reforma osposobljava ljude da postanu bolji misionari i osposobljava zdrave i izlijeËene ljude da do u u stanje u kojem bolje mogu razumjeti Evan elje. KrπÊanski odgojitelji na sliËan naËin potiËu razvoj pojedinih Ëlanova Crkve i propovjednika Evan elja. S druge strane, kad se promatra iz perspektive spasenja i odnosa s Bogom, doktrine su same po sebi vaæniji cilj od pitanja æivotnog stila. Pitanja æivotnog stila treba smatrati sredstvom za ostvarenje cilja, propovijedanje Evan elja u kontekstu spasenja. Iako utemeljitelji adventizma moæda nisu svjesno slijedili ovakav naËin razmiπljanja, prvi vo e pokreta su tako djelovali. Stoga su uloæili velike napore da toËno formuliraju svoje doktrine, dok su zanemarili veÊinu pitanja o naËinu æivota dok ih nuænost ili kriza nije prisilila da zauzmu stav. PosljediËno tomu adventisti su prazninu u naËinu æivota ispunili na razliËite naËine, ovisno o problemu. Katkad se njihov stav razvio kroz prouËavanje Biblije i na konferen-

84

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

cijama kad bi nastala kriza, ali u drugim prilikama Ellen White je preuzimala vodstvo u pokretanju pitanja ukazujuÊi na rjeπenje te kako se to rjeπenje uklapa u πiru sliku o tri an eoske vijesti. Ovaj potonji pristup bio je oËit u podruËju zdravstvene reforme, dok je prvi pristup dominirao u podruËjima kao πto je vojna sluæba i davanje desetine. BuduÊi da je Ellen White Ëesto primjenjivala biblijska naËela na svakidaπnji æivot crkve i æivot pojedinih vjernika, njezini su se savjeti tijekom godina sve ËeπÊe nalazili u srediπtu rasprava o adventistiËkom naËinu æivota. Saæeto moæemo zakljuËiti da u razvoju ranog adventizma Ellen White igra dvostruku ulogu — manje aktivnu u podruËju stvaranja doktrina i aktivniju u razvoju naËina æivota.

Misije: inozemne i domaÊa
U drugom i treÊem poglavlju primijetili smo da prvi adventisti uopÊe nisu bili oduπevljeni misionari. I to usprkos Ëinjenici da su tri an eoske vijesti iz Otkrivenja 14 bile srediπnja toËka njihovog propovijedanja s oËitim nalogom o svjetskoj misiji. Prvi adventisti odustali su od zatvorenih vrata samo zato πto ih je nazoËnost novih obraÊenika prisilila da to uËine. »ak i nakon toga oni su nastavili umanjivati svoju evan eosku odgovornost. James White je u mnogim prigodama stajao na Ëelu onih koji su za Crkvu osmislili sveobuhvatnije djelo. White je mjesec dana prije Generalne konferencije 1863. godine tvrdio u Reviewu da “je naπa poruka za cijeli svijet” (RH, 21. travnja 1861.). Nekoliko mjeseci prije on je istaknuo potrebu za slanje misionara u Europu. Onda je u lipnju 1863. Review izvijestio da “Êe ga (B. F. Snooka) Izvrπni odbor Generalne konferencije moæda poslati kao misionara u Europu krajem 1863. godine” (isto, 2. lipnja 1863.).

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

85

Premda novoosnovana Generalna konferencija nije imala dovoljno sluæbenika da poπalje Snooka u inozemstvo, imala je propovjednika koji je viπe od iËega æelio ovu zadaÊu. Propovjednik Michael Belina Czechowski (bivπi rimokatoliËki sveÊenik koji se obratio na adventizam u Americi 1857. godine) 1858. godine je napisao: “Kako bih volio posjetiti svoju domovinu s onu stranu velike vode i ljudima govoriti o Isusovom dolasku, slavnom obnovljenju i da trebaju dræati Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (isto, 23. rujna 1858.) Crkva je odbila poslati Czechowskog kao misionara zbog toga πto je bio nedavno obraÊen, zbog osobne nestabilnosti i drugih razloga. Oja en, ovaj gorljivi Poljak traæio je i dobio financijsko pokroviteljstvo za misioniranje od Crkve adventistiËkih krπÊana (glavne skupine adventista πtovatelja nedjelje). Czechowski je nakon dolaska u Europu 1864. godine propovijedao poruku o sedmom danu suboti usprkos pokroviteljstvu Crkve adventistiËkih krπÊana. Promicao je svoje djelo javnim evangelizacijama, tiskanjem Ëasopisa te pripremanjem i πirenjem traktata. UËinkovit ali nepredvidljiv propovjednik posijao je sjeme adventistiËkih doktrina u ©vicarskoj, Italiji, Ma arskoj, Rumunjskoj i drugim dijelovima Europe, sjeme koje je naposljetku donijelo plodove. Adventisti su u me uvremenu, premda joπ uvijek neodluËni misionari, naËinili “odluËan” korak 1868. godine slanjem Johna N. Loughborougha i D. T. Bordeaua u udaljenu Kaliforniju. Primarni poticaj za ovu zadaÊu bila je molba nekoliko adventistiËkih emigranata u toj dræavi za propovjednikom. Ubrzo nakon njihovog dolaska u San Francisco Ëovjek iz obliænjeg grada tvrdio je da je njegov prijatelj imao dojmljiv dan u kojem je vidio dva evan elista pod πatorom i reËeno mu je da im pomogne. Od ovog po Bogu provi enog poËetka djelo je brzo raslo u Kaliforniji i okolnim dræavama. Zanimljivo je primi-

86

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

jetiti da je Kalifornija postala uzorak za adventistiËku misiju diljem svijeta. Adventisti su osnovali nakladniËku kuÊu (Pacific Press) i Ëasopis (Signs of the Times) 1874. godine, sanatorij u Sv. Heleni 1878. godine i akademiju a zatim koledæ u Healdsburgu 1882. godine. Ova institucionalna osnova oblikovana je u skladu s iskustvom u Battle Creeku i do danas se nalazi u srediπtu adventistiËke misijske strategije. U me uvremenu, godinu dana nakon zaËetka misije u Kaliforniji, obraÊenici Czechowskog poduzeli su korake koji su natjerali neodluËnu KrπÊansku adventistiËku crkvu da proπiri svoje razumijevanje misije i misijsku praksu. Sljedbenici Czechowskog u ©vicarskoj sluËajno su otkrili postojanje KrπÊanske adventistiËke crkve u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Premda je to naljutilo samog Czechowskog, dopisivanje je na koncu navelo vodstvo ameriËkih adventista da pozovu πvicarskog predstavnika na zasjedanje Generalne konferencije 1869. godine. Iako je zakasnio na ovo zasjedanje, ostao je u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama viπe od godinu dana da se utvrdi u adventistiËkim vjerovanjima. Zatim se vratio u Europu 1870. godine kao rukopoloæeni adventistiËki propovjednik. Jedan od plodova kontaktiranja s europskim adventistima bio je razvoj misionarske udruge na zasjedanju Generalne konferencije 1869. godine. “Cilj ove udruge”, glasi proglas, “bit Êe upuÊivanje istine o treÊoj an eoskoj vijesti u strane zemlje i udaljene dijelove naπe dræave preko misionara, Ëasopisa, knjiga, traktata itd.”. PredstavljajuÊi udrugu, James White je tvrdio da Crkva prima “gotovo svakodnevno zahtjeve da poπalje tiskovine u druge zemlje” (isto, 15. lipnja 1869.). Do 1869. godine mnogim adventistima je potreba za slanjem misionara u druge narode konaËno postala stvarnost. Crkva je sve jasnije i jasnije razumjela zapovijed o propovijedanju Evan elja iz Otkrivenja 10,11 i 14,6.

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

87

1874. bila je znaËajna godina. Crkva je u sijeËnju osnovala True Midnight, prvi adventistiËki evan eoski Ëasopis. John Nevins Andrews otplovio je u rujnu u Europu kao prvi “sluæbeni” crkveni inozemni misionar. Iste godine osnovan je i Koledæ Battle Creek. Vrijeme osnivanja koledæa nije bilo sluËajno buduÊi da su utemeljitelji, u najboljoj namjeri, shvatili da je glavna svrha koledæa pripremanje misijskih djelatnika za domaÊe i inozemna polja. Izme u 1874. i 1887. Crkva je proπirila svoju nazoËnost u mnogim dræavama Europe kao i u Australiji i Juænoj Africi. Ipak, njezino vi enje misije joπ je uvijek bilo kratkovidno. Adventisti su na ovom stupnju vjerovali da je njihov cilj pozvati druge krπÊane (uglavnom protestante) iz njihovih crkava da prihvate treÊu an eosku vijest. Dotad je KrπÊanska adventistiËka crkva imala skromno ili nikakvo vi enje misije za “neznaboπce” ili velika rimokatoliËka podruËja u New Yorku. Ali i nedostatak vizije bio je koristan. Ako je razdoblje zatvorenih vrata osiguralo adventistima vrijeme za gradnju doktrinarnog temelja, razdoblje evangelizacije protestanata Crkvi je pruæilo moguÊnost da stvori vjerniËku i financijsku bazu u strateπkim mjestima πto je poslije mogla iskoristiti za slanje misionara diljem svijeta. Crkva je do 1890. godine bila spremna za evangelizacijsku “eksploziju” i πirenje u “svaki narod i pleme, jezik i puk” (Otkrivenje 14,6).

Drugi vaæni pomaci izme u 1863. i 1888.
Prije nego πto napustimo razdoblje izme u 1863. i 1888. godine, trebamo ukratko razmotriti joπ tri doga aja. Prvi je poËetak adventistiËkog djelovanja me u bijelcima na ameriËkom Jugu. U kasnim sedamdesetim godinama poËeo je redoviti adventistiËki rad u Virginiji, Texasu i drugim juænim dræavama, ali nekoliko je razloga (regionalna netrpeljivost

88

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

i druge teπkoÊe nakon gra anskog rata) πto adventizam nije bio spremno prihvaÊen i rastao onom brzinom kojom je rastao na dalekom Zapadu. Druga adventistiËka prekretnica u razdoblju izme u 1863. i 1888. godine bila je smrt dvaju utemeljitelja Crkve. Jospeh Bates umro je 19. oæujka 1872. godine u Institutu Western Health Reform u Battle Creeku, uoËi samog osamdesetog ro endana. “Stari zdravstveni reformator” odluËno je provodio svoj program sve do pred sam kraj. Godinu dana prije svoje smrti odræao je najmanje stotinu sastanaka ne raËunajuÊi one u svojoj mjesnoj crkvi i na konferencijama kojima je bio nazoËan. 6. kolovoza 1881. godine umro je i James White u dobi od πezdeset godina, tako er u Sanatoriju Battle Creek. KrπÊanska adventistiËka crkva nikad ne bi postojala bez njegovog odluËnog vodstva. White je doslovno sagorio gradeÊi Crkvu. Posljednja toËka koju trebamo zamijetiti u razdoblju prije 1888. godine je sve veÊe zagovaranje zakona o nedjelji i njegovog donoπenja u mnogim dræavama. Sredinom 1880-ih mjesne vlasti uhitile su u Kaliforniji i Arkansasu adventiste zbog zloËina — rada nedjeljom. Ova kriza dovela je do pojave i redovitog tiskanja Ëasopisa American Sentinel of Religious Liberty za borbu protiv ove nepravde. Osim toga, u adventistiËkim redovima doπlo je do velikog proroËkog uzbu enja. Do ljeta 1888. uzbu enja Êe biti mnogo veÊa.

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)

89

Za one koji æele saznati viπe
Knight, George R., Ellen White’s World: A Fascinating Look at the Times in Which She Lived, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1998. Knight, George R, ur., Early Adventist Educators, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press, 1983. str. 1—94. Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 152—173, 205—230. Robinson, Dores Eugene, The Story of Our Health Message, Nashville: Southern Pub. Assn., 1955. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 98—150. Vande Vere, Emmett K., The Wisdom Seekers, Nashville: Southern Pub. Assn., 1972. str. 1—52. White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 2, str. 34—45,73—127,176— 204,297—311,372—384.

90

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

91

5. poglavlje

Razdoblje bu enja, reforme i πirenja
(1888.—1900.)
o 1888. godine KrπÊanska adventistiËka crkva uËvrstila je svoje doktrinarne i proroËke osnove, organizirala se zbog lakπeg propovijedanja triju an eoskih vijesti i razvila osebujan naËin æivota. Crkva je postala jedinstvena vjerska skupina koja se πirila svijetom. Prirodno je da je naglaπavala svoju jedinstvenost, osobito svojih stoæernih doktrina, ukljuËujuÊi i premilenaristiËki Kristov dolazak, Njegovu sluæbu u Svetiπtu, uvjetnu besmrtnost, duhovne darove i vaænost sedmog dana subote. Crkva je svoju misiju vidjela u obraÊenju drugih krπÊana na dragocjenu adventistiËku vijest. ImajuÊi ovaj cilj na umu, veÊina adventista zanemarila je sadræaje koje su dijelili s drugim krπÊanima. Ovaj nemar prerastao je do zasjedanja Generalne konferencije 1888. godine u Minneapolisu u uzroËnika problema.

D

Zasjedanje Generalne konferencije 1888.
Zasjedanje Generalne konferencije u Minneapolisu bilo je jedno od najeksplozivnijih i najznaËajnijih koje je Crkva

92

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ikad odræala. Da bismo razumjeli zaπto je bilo takvo, trebamo razmotriti kontekst u kojem je ono odræano. 1880-e nisu bile uobiËajeno desetljeÊe u adventizmu. Bilo je to razdoblje kad su se Sjedinjenje AmeriËke Dræave postupno bliæile nacionalnoj krizi oko zakona o nedjelji. Ona se razvijala od 1860-ih, kad su osnovane organizacije kao πto je Udruga za nacionalnu obnovu s ciljem da Ameriku oËuva krπÊanskom zemljom. Glavna toËka u programu udruge bila je æelja da se zaπtiti svetost nedjelje. PoËetkom 1880-ih neki ameriËki gra ani, u nastojanju da zaπtite “Gospodnji dan”, adventiste su smatrali “problemom”. Sukob se poËeo rasplamsavati 1882. godine kad su lokalne kalifornijske vlasti uhitile W. C. Whitea, najmla eg sina Jamesa i Ellen, zato πto je Pacific Press radio nedjeljom. Do 1885. godine adventisti su uhiÊivani i u Arkansasu, a do 1888. godine problem se proπirio i na Tennessee i druge dræave. SljedeÊih nekoliko godina neki adventistiËki propovjednici sluæili su zatvorsku kaznu okovani lancima s ostalim kriminalcima. Njihov zloËin bio je obeπËaπÊenje nedjelje. Vrhunac uzbu enja oko pitanja nedjelje zbio se 21. svibnja 1888. kad je senator New Hampshira, H. W. Blair, predloæio u Senatu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava zakon za promicanje “Gospodnjeg dana” “kao dana vjerskog bogoπtovlja”. Blairov nacionalni zakon o nedjelji bio je prvi takav zakon koji se naπao pred Kongresom od osnivanja adventistiËkog pokreta u 1840-im godinama. AdventistiËki krπÊani nisu previdjeli proroËko znaËenje predloæenog zakona o nedjelji. Njima se Ëinilo oËitim da je oblikovanje kipa Zvijeri iz Otkrivenja 13, davanje æiga Zvijeri i kraj svijeta sasvim blizu. Jasno se Ëinilo da je adventistiËko propovijedanje u proteklih Ëetrdeset godina na temelju knjiga proroka Daniela i Otkrivenja pred ispunjenjem. ImajuÊi ovo na umu, nije teπko razumjeti zaπto su neki adventistiËki vo e naprasito i emotivno reagirali

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

93

kad su drugi Ëlanovi poËeli preispitivati neka crkvena tumaËenja proroËanstava i teologiju zakona. Ovakvo preispitivanje, razmiπljali su, javna je prijetnja samoj sræi adventistiËkog identiteta u vrijeme najveÊe krize. Problem se javio kad su dva mlada adventistiËka urednika iz Kalifornije poËela objavljivati Ëlanke u Ëasopisu Signs of the Times izme u 1884. i 1886. godine koji su proturjeËili crkvenoj “tradiciji” u razvoju. A. T. Jones, predani istraæitelj proroËanstava, iziπao je s novim tumaËenjem jednog od deset rogova iz Daniela 7. Uriah Smith, dugogodiπnji urednik Review and Heralda i priznati autoritet za proroËanstva me u adventistima, to nije dobro prihvatio. E. J. Waggoner je istodobno u tisku izrazio svoju misao da je u GalaÊanima rijeË o moralnom, a ne obrednom zakonu. George I. Butler, predsjednik Generalne konferencije, u Waggonerovom je stavu vidio sjeme za ruπenje crkvenog stava o trajnosti Deset zapovijedi. Oba pitanja poprimila su zastraπujuÊe razmjere u kontekstu rastuÊe krize oko zakona o nedjelji. Vrijeme se nije Ëinilo povoljnim da adventisti javno raspravljaju o svojem proroËkom tumaËenju i teologiji zakona. Kriza je rasla izme u 1886. i 1888., a dosegla je vrhunac na zasjedanju Generalne konferencije u rujnu i listopadu 1888. Naæalost, zbog emocijama optereÊenog ozraËja i nepopustljivih karaktera sudionika, konferencija se pretvorila u sukob i bila je pomalo nekrπÊanska. Ellen White je poduprla pravo Jonesa i Waggonera da ih se sasluπa usprkos prigovorima Smitha, Butlera i veÊine zastupnika. Nije odobravala teπke rijeËi i stav osu ivanja koji je pokazala Smithova i Butlerova struja, nazivajuÊi to “farizejskim duhom” ili “duhom Minneapolisa”. Ellen White je tijekom konferencije sve jasnije uvi ala da tradicionalistima nedostaje Isusove ljubavi u srcu. Oni su temeljito prigrlili posebne adventistiËke doktrine o zakonu,

94

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Svetiπtu i druge, ali nisu razumjeli πto znaËi biti spaπen Kristovom pravdom i posveÊen Njegovom ljubavlju. Shvatila je da su Smith, Butler i njihovi kolege trebali pozornije sluπati kristocentriËnu poruku koju je propovijedao Waggoner. Posljedica je bila da se ona tijekom zasjedanja u Minneapolisu pridruæila Waggoneru i Jonesu u veliËanju Isusa. “Moja odgovornost tijekom sastanka”, napisala je nekoliko tjedana poslije, “bila je prikazati Isusa i Njegovu ljubav mojoj braÊi, jer sam vidjela oËite dokaze da mnogi nisu imali Kristovog duha” (1888 Materials 216). “Mi æelimo istinu onakvu kakva je u Isusu”, rekla je vo ama Crkve tijekom zasjedanja u Minneapolisu. “Vidjela sam da su se dragocjene duπe koje bi prigrlile istinu (adventistiËku) odvratile od nje zbog naËina na koji je ta istina prikazana, jer u njoj nije bilo Isusa. I ovo vas cijelo vrijeme molim — mi trebamo Isusa.” (isto, 153) Neki adventistiËki pisci u dvadesetom stoljeÊu tvrdili su da je poruka Jonesa i Waggonera 1888. godine bila neπto jedinstveno adventistiËko. Ali Ëinjenice ne potvr uju ovu tvrdnju. Naprotiv, dva najutjecajnija sudionika 1888. godine opetovano su proturjeËila ovoj tvrdnji. E. J. Waggoner je, na primjer, napisao: “Ovo glediπte ne smatram novom idejom... Ovo nije nova doktrinarna teorija.” PrihvaÊanje njegovog stava, tvrdio je, “bio bi samo korak bliæe vjeri velikih reformatora od Pavlovog vremena do Lutherovih i Wesleyevih dana. Bio bi to korak bliæe srcu treÊe an eoske vijesti.” (Gospel in Galatians, str. 70) Ellen White se sloæila s Waggonerom da ova poruka nije nova. 21. listopada 1888. ona je rekla okupljenim zastupnicima: “Gospodin æeli da budemo uËenici u Kristovoj πkoli... Bog ljudskim umovima iznosi boæanski odre ene (Jones i Waggoner) dragulje istine, prikladne za naπe vrijeme. Bog je spasio ove istine da se ne zaborave i stavio ih u njihov pravi okvir... BraÊo, Bog ima najdragocjenije svje-

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

95

tlo za svoj narod. Ja to ne zovem novim svjetlom, ali ono je za mnoge Ëudesno novo.” (1888 Materials 139,140) Oko mjesec dana nakon sastanka u Minneapolisu ona je opet razmatrala ovo pitanje: “Starjeπini E. J. Waggoneru”, napisala je, “darovana je prednost da jasno progovori i prikaæe svoja glediπta o opravdanju po vjeri i Kristovoj pravednosti u odnosu na zakon. Ovo nije bilo novo svjetlo, veÊ staro stavljeno tamo gdje i treba biti: u treÊoj an eoskoj vijesti.” (isto, 211) Istinsko znaËenje poruke iz Minneapolisa 1888. godine, kao πto su u gore spomenutim navodima istaknuli i Waggoner i Ellen White, jest u tome πto je ona ujedinila vjeru u Isusa s treÊom an eoskom vijeπÊu. Prije 1888. adventisti su razumjeli da su dva od tri dijela Otkrivenja 14,12 temeljni tekstovi za adventistiËko razumijevanje samih sebe; tekst je gotovo stotinu godina bio u cijelosti citiran ispod naslova svakog broja Ëasopisa Review. U kontekstu Otkrivenja 14,12 adventisti su rijeËi “na tome se temelji postojanost svetih” razumjeli kao vjernost adventista u daljnjem Ëekanju drugoga Kristovog dolaska i propovijedanja poruke o Ëasu suda usprkos razoËaranju 22. listopada 1884. RijeËi “koji Ëuvaju Boæje zapovijedi” oni su prepoznali kao adventistiËko veliËanje vjeËnosti Boæjeg zakona ukljuËujuÊi i istinsku subotu. Ova dva dijela Otkrivenja 14,12 bila su posebni adventistiËki doprinos teologiji. Naæalost, Ëetrdeset godina propovijedanja jedinstvenih doktrina uzrokovalo je zanemarivanje onih vjerovanja koja su adventisti dijelili s drugim krπÊanima kao πto je spasenje miloπÊu po vjeri u Krista. ZnaËenje propovijedanja Jonesa i Waggonera u Minneapolisu bilo je u tome πto su njime ujedinjene posebne adventistiËke istine s najvaænijom porukom o spasenju u Kristu. Tako su 1888. godine neki adventisti poËeli potpunije razumijevati treÊi dio Otkrivenja 14,12, “vjeru u Isusa”, πto,

96

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

prema prijedlogu Ellen White, znaËi da “je Isus postao naπ nositelj grijeha kako bi mogao postati Spasitelj koji praπta grijehe” (isto, 217). Razumljivo je da je ovo shvaÊanje uznemirilo one koji su se pouzdali u zakon. Tijekom propovjedniËkog sastanka poËetkom 1890-ih Ellen White se morala suoËiti s ovim problemom. Molila je okupljene propovjednike da s ovog sastanka odu s porukom o Kristovoj pravednosti koja Êe biti dio njih pa neÊe moÊi ostati mirni. Ako to uËine, rekla im je, “ljudi Êe reÊi: Vi ste tako uzbu eni, previπe se bavite ovim pitanjem i ne razmiπljate dovoljno o zakonu. Morate viπe misliti o zakonu, ne pozivajte se cijelo vrijeme na Kristovu pravednost, veÊ uËvrstite zakon.” Elllen White na ova “dobra” adventistiËka miπljenja odgovara: “Neka se zakon brine za sebe. Bavimo se zakonom sve dok ne presuπimo kao gora Gilboa... Vjerujmo u Isusove zasluge... Neka nam Bog pomogne da naπe oËi budu pomazane pomaπÊu za oËi kako bismo vidjeli.” (isto, 557) ZnaËenje sastanaka 1888. godine je u tome πto su oni ponovno krstili adventizam na krπÊanstvo. Adventisti, neki od njih, konaËno su razumjeli cijelu treÊu an eosku vijest. Otad su mogli propovijedati cjelovitu poruku kojom su nauËavali osebujne adventistiËke doktrine u kontekstu Kristovog spasonosnog djela. Adventisti su naposljetku imali cjelovitu poruku treÊeg an ela koju su trebali propovijedati “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” prije velike adventne æetve iz Otkrivenja 14. SljedeÊe desetljeÊe adventisti nisu samo napredovali u razumijevanju bitnih krπÊanskih istina, veÊ su se raπirili po cijelom svijetu kad je Crkva konaËno shvatila opseg svoje evan eoske zadaÊe.

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

97

Posljedice Minneapolisa
Odaziv sudionika konferencije na Jonesovu i Waggonerovu poruku usredotoËenu na Krista bio je podijeljen. Neki adventistiËki vo e su je prihvatili, ali je veÊina odbacila i ljude i njihovu poruku. W. C. White je ubrzo primijetio da su se zastupnici nakon konferencije vratili kuÊama s “velikim razlikama u miπljenju. Neki su je smatrali velikim blagoslovom u svojem æivotu, a drugi da je to zaËetak razdoblja tame.” (WCW J. N. Loughborough, 20. studenog 1888.) Neposredno nakon sastanka u Minneapolisu, Jones, Waggoner i Ellen White poËeli su sa sustavnom kampanjom propovijedanja svoje poruke adventistiËkom vjerniπtvu. Sve do jeseni 1891. ovo troje je putovalo Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama propovijedajuÊi opravdanje po vjeri vjernicima i propovjednicima. Nakon πto je Ellen White otputovala u Australiju 1891. a Waggoner u Englesku, Jones i W. W. Prescott nastavili su promicati ovu poruku u Sjevernoj Americi. Tijekom cijelog ovog razdoblja i poslije Ellen White je naglaπavala da je Bog izabrao Jonesa i Waggonera da ovu posebnu poruku objave KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi. George I. Butler podnio je ostavku na mjesto predsjednika Generalne konferencije u studenom 1888. u znak prosvjeda protiv potpore Jonesu i Waggoneru. S druge srane, Butlerovi nasljednici u predsjedniËkom uredu, O. A. Olsen (1888.—1897.) i George A. Irwin (1897.—1901.), zauzeli su pozitivan stav prema mladim reformatorima i tijekom 1890-ih omoguÊili im javno djelovanje. Imali su pristup Ëlanstvu u crkvama, preko subotnjoπkolskih pouka, na koledæima, na predavanjima koja su πkole odræavale za propovjednike i preko crkvenih nakladniËkih kuÊa. Posebno vaæna bila je Ëinjenica da su tijekom svakog zasjedanja Generalne konferencije od 1889. do 1897. godine Jones i Waggoner imali vodeÊu uËiteljsku ulogu dok su svoju poruku propovijedali zastupnicima u brojnim propovijedi-

98

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ma. Osim toga Crkva je Jonesa 1897. godine imenovala urednikom Review and Heralda. On se kao najutjecajniji crkveni urednik koristio Reviewom kao sredstvom za promicanje svojeg nauËavanja. Teπko bi bilo zamisliti program koji bi reformatorima dao istaknutije mjesto tijekom 1890ih. Tako er trebamo spomenuti da je naglasak na srediπnju ulogu Krista u Minneapolisu izvrπio trajan pomak u spisima Ellen White. Shvativπi potpunije nego ikada jalovost i muËnost pretjeranog naglaska Crkve na puke doktrine, ona je poËela naglaπavati Isusov karakter ljubavi i Njegovu pravednost. Nakon 1888. godine iz njezinog pera iziπle su knjige usredotoËene na Krista kao Steps to Christ (Koraci prema Kristu) (1892.), Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s Gore blagoslova) (1896.), The Desire of Ages (»eænja vjekova) (1898.), Christ’s Object Lessons (Kristove priËe) (1900.) i uvodna poglavlja u Ministry of Healing (1905). Jedna od negativnih posljedica adventistiËke povijesti jest da su neki vjernici tijekom 1890-ih oduπevljenu potporu Ellene White Jonesu i Waggoneru protumaËili kao neku vrstu teoloπkog blanko Ëeka — posebno u pitanjima koja obuhvaÊaju opravdanje po vjeri. Posljedica je bila da su se krajem 1892. godine neki poËeli odnositi prema Jonesu kao nekoj vrsti proroËkog nasljednika Ellen White. Ona se od Minneapolisa nadalje morala boriti protiv ovakvog shvaÊanja. Tijekom sastanaka 1888. godine ona je odluËno izjavila da “neka tumaËenja Svetog pisma koja je iznio dr. Waggoner ne smatram ispravnim”. Zatim je ponovno 1890. godine morala reÊi skupini propovjednika da ova dva reformatora nisu “nepogreπiva” (1888 Materials 164,566). Naæalost, neki sudionici na tom sastanku, a i drugi stoljeÊe poslije, teπko su prihvaÊali njezina upozorenja u vezi s reformatorima 1888. godine. »ovjek je uvijek u kuπnji

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

99

da se osloni na ljude iako je jasna poruka Ellen White, Jonesa i Waggonera u Minneapolisu bila povratak Bibliji kao vjerskom autoritetu i biblijskom Kristu za spasenje. U godinama nakon 1888. nastavila se napetost u dræavi oko nacionalnog zakona o nedjelji. PoËetkom 1890-ih zakazano je pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih AmeriËkih Dræava sasluπanje u sluËaju R. M. Kinga koji je bio osu en na zatvorsku kaznu zbog “okopavanja svojeg krumpiriπta u nedjelju” (D. T. Jones A. T. Jonesu, 25. lipnja 1890.). Ali King je umro u studenom 1891. i tako je sasluπanje otkazano. Zbog promicanja zakona o nedjelji 1890-e su bile desetljeÊe velikog proroËkog uzbu enja me u adventistima. Osim toga, bilo je to i vrijeme u kojem su oni pojaËali svoju aktivnost na podruËju vjerske slobode.

Duhovno bu enje i πirenje obrazovnog sustava
Jedan od najznaËajnijih pomaka koji je potaknuo naglasak na srediπnju ulogu Krista na zasjedanju Generalne konferencije 1888. godine bio je novo usmjerenje i πirenje adventistiËkog obrazovanja. Do 1890. Crkva je osnovala samo πesnaest πkola, ukljuËujuÊi osnovne i srednje πkole i koledæe. Me utim, do kraja tog desetljeÊa Crkva je imala 245 obrazovnih ustanova na svim razinama. Napredak je prvo bio spor, ali izme u 1895. i 1897. zahuktalo se obrazovno bu enje i πirenje, a nastavilo se i tijekom velike ekonomske krize 1930-ih godina. Premda je 1891. godine osnovan Union College u Nebraski, a 1892. godine i Koledæ Walla Walla u Washingtonu, stvarna prekretnica u adventistiËkom obrazovanju dogodila se na skupu u sjevernom Michiganu. U razdoblju nakon 1888. godine Generalna konferencija je odræavala brojne sastanke za propovjednike pod vodstvom

100

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

W. W. Prescotta, vo e adventistiËkog obrazovnog programa. Na ovim sastancima nastojala se propovjednicima Crkve razjasniti srediπnja uloga opravdanja po vjeri u adventistiËkoj teologiji i misiji. Prescott je poËetkom 1891. godine odluËio odræavati sliËne sastanke i za adventistiËke odgojitelje. Ovaj kljuËni sastanak odræao se u Harbor Springsu, u Michiganu, tijekom srpnja i kolovoza 1891. Sudionici sastanka opisali su ga kao duhovnu gozbu — Jones je propovijedao iz Poslanice Rimljanima, a Ellen White je govorila o nuænosti osobnog odnosa s Kristom, potrebi za duhovnim bu enjem me u adventistiËkim odgojiteljima i srediπnjoj ulozi krπÊanske poruke u obrazovanju. Prescott je na zasjedanju Generalne konferencije 1893. godine izjavio da je sastanak u Harbor Springsu oznaËio prekretnicu u adventistiËkom obrazovanju. Od tog sastanka, rekao je, “vjera” je postala kljuËni pojam u adventistiËkim πkolama. Prije Harbor Springsa Biblija je imala sporedno mjesto u programima adventistiËkih koledæa, ali od tog sastanka ove iste ustanove ostvarile su znaËajan napredak u provo enju Ëetverogodiπnjeg biblijskog programa koji je tada predloæen. Joπ je vaænije to πto se “Bibliju” prouËavalo “kao cjelinu”, “kao Kristovo Evan elje od poËetka do kraja”, a uËitelji su sada adventistiËke doktrine iznosili u kontekstu kriæa (1893 GCB 350). KristocentriËno bu enje u crkvenoj teologiji dovelo je do bu enja u obrazovnim programima, a pratilo ga je jasnije razumijevanje svrhe obrazovanja. Kao izravna posljedica, tvrdio je Prescott 1893. godine, “tijekom dva posljednja desetljeÊa obrazovni program je rastao viπe nego u prethodnih sedamnaest godina” (isto, 357). Ellen White je otplovila u Australiju tri mjeseca nakon zavrπetka sastanka u Harbor Springsu. Otputovala je svjesnija moguÊnosti krπÊanskog odgoja i utjecaja Evan elja na odgoj.

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

101

Tijekom godina koje je provela u Australiji ona je imala jedinstvenu priliku da utjeËe na razvoj πkole za krπÊanske radnike Avodnale u skladu s naËelima iznesenim u Harbor Springsu. »ak su i koledæi Battle Creek i Healdsburg prodali svoja imanja i preselili se u ruralna podruËja kako bi primijenili ideale Avondalea. Iz pera Ellen White tekla je stalna rijeka pisama i Ëlanaka o krπÊanskom odgoju na temelju iskustva u Avondaleu. Ovi spisi nisu samo usmjeravali krπÊanski razvoj postojeÊih adventistiËkih πkola, veÊ su me u adventistiËkim vo ama i Ëlanovima produbljivali svijest o vaænosti krπÊanskog odgoja. Savjet Ellen White o osnovnom πkolovanju sredinom 1890-ih bio je posebno vaæan za πirenje adventistiËkog obrazovanja. ©kolovanje u Australiji bilo je obvezatno. Stoga je ona predloæila da adventisti osnuju osnovne πkole gdje god se “moæe skupiti πestero djece” (6T 199). Obrazovni reformatori u Americi proËitali su njezin savjet, ukljuËujuÊi i Edwarda Sutherlanda i Percyja Morgana (predsjednik i dekan Koledæa Battle Creek) koji su odmah poËeli poæurivati razvoj adventistiËkog osnovnoπkolskog sustava. 1895. godine Crkva je imala osamnaest osnovnih πkola u svijetu, 1900. broj je porastao na dvije stotine dvadeset, 1905. bilo ih je Ëetiristo sedamnaest, a 1910. godine pet stotina devedeset i Ëetiri. Osnovno πkolovanje razvilo se me u adventistima moæda kasno, ali kad je jednom poËelo, raπirilo se me u svim adventistiËkim zajednicama. Minneapolis s naglaskom na Kristovu pravednost, Harbor Springs, Avondale i pokret za osnivanje osnovnih πkola nisu bili nepovezani. Jedan je uzrokovao drugi snaæeÊi i razvijajuÊi cijeli sustav. Usporedna eksplozija u broju adventistiËkih misija u svim dijelovima svijeta usko je povezana s bu enjem i πirenjem adventistiËkog obrazovanja. ©kole nisu samo osigura-

102

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

vale evan eoske radnike i sluæbenike za misijske pothvate u razvoju, veÊ su nove misije uskoro osnovale vlastite obrazovne ustanove. Kao πto je 1874. godine postojao izravan odnos izme u slanja prvih misionara u inozemstvo i osnivanja prvih adventistiËkih koledæa, tako je postojala veza izme u bu enja u adventistiËkom obrazovanju i misiji u 1890-im godinama. AdventistiËko obrazovanje uvijek je bilo najzdravije kad je bilo usko povezano s crkvenom misijom.

Eksplozija svjetske misije
Kao πto smo veÊ vidjeli u prethodnim poglavljima, adventisti su bili neodluËni misionari u godinama kad je pokret nastajao, ali 1889. godine Crkva je bila na rubu misijske eksplozije diljem svijeta. Brzo πirenje zasnivalo se na nizu temeljnih odrednica. Prvo, razdoblje zatvorenih vrata (1844.—1850.) u adventistiËkom razmiπljanju omoguÊilo je razvoj doktrinarnog temelja. Drugo, razdoblje djelomiËno otvorenih vrata (1850.— 1874.) bilo je vrijeme za izgradnju uporiπta u Sjevernoj Americi koje Êe moÊi podupirati misije u drugim protestantskim nacijama. TreÊe, razdoblje evangeliziranja protestantskih naroda (1874.—1889.) omoguÊilo je sliËan razvoj u Engleskoj, Europi, Australiji i Juænoj Africi. Premda je razvoj joπ uvijek bio potreban u svim domaÊim misijskim uporiπtima i nakon 1890. godine, temelj je bio postavljen, a adventizam je bio spreman da postane istinska svjetska crkva. Sve veÊa predanost Crkve inozemnim misijama postajala je oËitija poËetkom i sredinom 1880-ih. Niz posjeta istaknutih adventistiËkih vo a od 1882. do 1887. europskoj misiji bio je jedan izraæaj ovog trenda. Prvo je doπao S. N. Haskell kojeg je u Europu poslala Generalna konferencija 1882. godine. Haskell je preporuËio tiskanje knjiga na viπe jezika,

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

103

a pomogao je Europljanima u razvoju funkcionalnije organizacijske strukture. Me utim, vaænija su bila putovanja predsjednika Generalne konferencije Georga I. Butlera 1884. godine i Ellen White i njezinog sina W. C. Whitea od 1885. do 1887. Ovi posjeti ujedno su osnaæili adventizam u Europi i pokazali zanimanje Crkve za misije. Sredinom 1880-ih osnovan je Europski savjet za upravljanje adventizmom u “Starom svijetu”. Osim toga europski adventizam objavio je tijekom ovog desetljeÊa knjige na joπ nekoliko jezika te poduzeo korake prema stvaranju vlastitih obrazovnih ustanova za izobrazbu crkvenih djelatnika. Adventisti su u me uvremenu poËeli raditi me u europskim protestantima u Australiji (1885.) i Juænoj Africi (1887.). Moæda se jedan od najsnaænijih signala da adventizam poËinje πiriti svoje misijsko vi enje dogodio 1886. godine. Crkva je te godine tiskala svoju prvu knjigu o inozemnoj misiji, Historical Sketches of the Foreign Missions of the Seventh-day Adventists. Zatim je Crkva poËetkom 1889. godine poslala Haskella i Percyja T. Morgana na dvogodiπnje putovanje oko svijeta kako bi prepoznali moguÊnosti, probleme i moguÊa podruËja za adventistiËku misiju u razliËitim dijelovima Afrike, Indije i Istoka. Oni su na stranicama Ëasopisa Youth’s Instructor podnijeli Crkvi cjelovito izvjeπÊe o putovanju. Tako su misije i misijska sluæba poËele osvajati srca i umove adventistiËke mladeæi. Vaæno je zamijetiti da nije samo adventistiËka mladeæ bila nadahnuta za misijsku sluæbu tijekom 1880-ih i 1890-ih. Protestantska mladeæ u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama i drugdje zainteresirala se za takvu sluæbu kao nikad prije. Jedan razlog bio je i Studentski dragovoljni pokret za inozemne misije koji je proiziπao iz poziva Dwighta L. Moodyja 1886. godine studentima da posvete svoje æivote misijskoj sluæbi. Stotine studenata donijelo je odluku. Ovaj

104

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

broj poveÊao se na 2.200 u 1887. godini, a za nekoliko godina tisuÊe mladih ljudi posvetilo je svoj æivot inozemnim misijama. Naglasak pokreta bio je da “svi trebaju poÊi svima”, a moto je bio “Evangelizacija svijeta tijekom ovog naraπtaja”. SliËno bu enje dogodilo se me u mladima u Engleskoj, Skandinaviji, NjemaËkoj, Francuskoj, ©vicarskoj i Nizozemskoj. 1890-e bile su veliko desetljeÊe za protestantsku misiju. Adventizam je bio pripremljen da sudjeluje u tom oduπevljenju i evangelizaciji. Suvremeno misijsko oduπevljenje me u drugim protestantima nije samo poticao adventizam, veÊ su i sastanci 1888. godine u Minneapolisu osposobili Crkvu da jasnije razumije smisao treÊe an eoske poruke iz Otkrivenja 14 i misijsku zapovijed u njoj. Osim toga, kriza zbog zakona o nedjelji promatrana u kontekstu poruke treÊeg an ela, gdje se razlikuju oni koji primaju æig Zvijeri od onih koji dræe Boæje zapovijedi, dala je adventistima osjeÊaj æurnosti u πirenju njihovog nauka diljem svijeta. U studenom 1889. na zasjedanju Generalne konferencije poduzeti su znaËajni koraci u stvaranju Odbora za inozemne misije KrπÊanske adventistiËke crkve “radi upravljanja inozemnim misijskim radom” Crkve (1889 GC 142). Iste godine pokrenut je Ëasopis Home Ministry s ciljem promicanja raznih adventistiËkih misionarskih pothvata. Stvaranje Odbora za inozemne misije bio je viπe nego simboliËan Ëin. Time je reËeno da su adventisti konaËno spremni ozbiljno ispuniti misijsku zapovijed iz Otkrivenja 14,6; 10,11 i Mateja 24,14. Oni Êe propovijedati tri an eoske vijesti, ukljuËujuÊi i velike evan eoske istine otkrivene 1888. godine i osebujne adventistiËke doktrine, “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” da kraj moæe doÊi. Adventisti nikada viπe nisu zaostali u inozemnim misijama. Naprotiv, postali su poznati po svojim naporima da

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

105

svoju poruku raπire cijelom svijetu. Tijekom tog procesa osnovali su nakladniËke, zdravstvene i obrazovne ustanove kamo god su poπli. Do kraja 1890-ih adventizam se uËvrstio na svim kontinentima i mnogim otoËkim skupinama. U ovom razdoblju adventistiËke misije cilj Crkve bio je doprijeti i do “pogana” i rimokatolika kao i svih protestanata. S druge strane, adventistiËki misionari svoj rad u drugim narodima, Ëak i u nekrπÊanskim kulturama, joπ uvijek poËinju me u protestantskim skupinama. Ovi obraÊeni protestanti su skupina koju je jednostavno dosegnuti, a mogu postati i domaÊa baza za daljnje propovijedanje.

Evangeliziranje ameriËkih Crnaca
Jedinstven sadræaj πirenja adventistiËke misije tijekom 1890-ih bio je evangeliziranje ameriËkih Crnaca. Premda su neki Crnci sudjelovali u mileritskom pokretu (ukljuËujuÊi i pastora Williama Foya koji je vrπio proroËku ulogu od 1842. do1844.), prvi adventisti πtovatelji subote veÊinom su bili pokret bijelaca. Proπlo je otprilike pola stoljeÊa nakon velikog razoËaranja prije nego πto je KrπÊanska adventistiËka crkva zapoËela s uspjeπnim radom me u Crncima u Sjevernoj Americi. Procjenjuje se je da je do 1894. godine u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama bilo samo pedeset adventista Crnaca, ali do 1909. godine ovaj broj popeo se na devet stotina. Rast crnaËkog Ëlanstva uglavnom je rezultat nekoliko misijskih projekata s ciljem evangeliziranja Crnaca tijekom devedesetih. 1870-e i 1880-e bile su svjedok djelomiËnog rada me u juænjaËkim Crncima u Texasu, Tennesseeju, Georgiji i drugim dræavama, a prva crnaËka crkva sluæbeno je ustrojena 1886. godine u Edgefield Junction, u Tennesseeju. Ali bijeli “jen-

106

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

kiji” nisu znali kako da se suoËe sa specifiËnim rasnim problemima na Jugu. Ne samo da su se suoËili sa sumnjama πto su bili sjevernjaci, veÊ su bili u πkripcu i kako se odnositi prema problemu segregacije. Mjesni bijelci Ëesto su se nasilno protivili njihovom radu jer su se bojali da Êe ovi uljezi moæda propovijedati “opasnu” doktrinu o rasnoj jednakosti. S obzirom na teπkoÊe, vodstvo je konaËno zakljuËilo da bi bilo najbolje slijediti druπtvene norme i osnovati odvojene crkve za dvije rase. Charles M. Kinney, prvi afroameriËki adventistiËki propovjednik, sloæio se s tom odlukom. Premda Kinney odvojene crkve nije smatrao idealnim rjeπenjem, vjerovao je da je ovo rjeπenje bolje od odvajanja Crnaca u zadnje redove u bjelaËkim crkvama. Sam Kinney bio je krπten u integriranoj adventistiËkoj crkvi u Renu, u Nevadi, 1878. godine. Konferencija je, prepoznavπi njegove sposobnosti, platila njegovo πkolovanje u Koledæu Healdsburg od 1883. do 1885. godine. On je nakon toga radio kao kolporter u Kansasu. Poslije je postao pastor crkve Edgefield Junction u Tennesseeju, a kao propovjednik Evan elja rukopoloæen je 1889. godine. 1891. godine Ellen White je postala zabrinuta zbog nedostatka adventistiËkog djelovanja me u ameriËkim Crncima. 21. oæujka iznijela je “svjedoËanstvo” o ovom predmetu zastupnicima na zasjedanju Generalne konferencije. Ona je posebno pozvala na rad me u juænjaËkim Crncima. Njezin poziv uskoro je objavljen u obliku traktata od πesnaest stranica pod naslovom Naπa duænost prema ljudima drugih rasa. Ali Crkva je zanemarila i traktat i njegovu poruku sve do 1893. godine dok James White nije “otkrio” ovaj dokument. Edson, Ellenin najstariji sin, nedavno prije toga doæivio je obraÊenje u Ëetrdesetim. U svojoj gorljivosti bio je uvjeren da on treba adventistiËku poruku propovijedati Crncima na dalekom Jugu.

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

107

Uvijek kreativan, Edson se ubrzo povezao s Willom Palmerom (novim obraÊenikom sumnjivog ugleda) radi gradnje “misijskog broda” i otpoËeo s jednim od najuzbudljivijih poglavlja u misiji sjevernoameriËkih adventista. Dva misionara izgradila su Morning Star u Alleganu, u Michiganu, 1894. godine po cijeni od 3.700 dolara. Njihov brod sluæio je kao boraviπte za adventistiËke djelatnike. U njemu je tako er bio prostor za kapelu, knjiænicu, kuhinju, trgovinu grafiËkim materijalom i laboratorij za razvijanje fotografija. White i Palmer porinuli su svoju “misijsku postaju” na jezeru Michigan, a zatim su se spustili niz rijeku Mississipi do Vicksburga gdje su osnovali upravu. White i njegovi suradnici, ne uæivajuÊi povjerenje vo a KrπÊanske adventistiËke crkve, sami su se uzdræavali u ovom misionarskom pothvatu. Jedan projekt kojim su zara ivali novac bio je tiskanje knjige Gospel Premier. Prodaja ove uspjeπne male knjiæice nije samo pomogla u financiranju misije, veÊ je ova knjiga bila dovoljno jednostavna da posluæi za opismenjivanje nepismenih. Na taj je naËin preko nje prenoπena biblijska istina. Od Vicksburga djelo se proπirilo na okolna seoska podruËja, Ëesto usprkos bjelaËkom odbacivanju i nasilju. U prvim godinama dvadesetog stoljeÊa misija je imala gotovo pedeset πkola. Edsonova samostalna misija ustrojena je 1895. u Juæno misionarsko udruæenje. 1901. godine ovo udruæenje postalo je dio novoosnovane Juæne unije konferencija. I nakladniËki ogranak ovog pothvata naposljetku je postao vlasniπtvo Crkve kao Juæna nakladniËka udruga s upravom u Nashvilleu, u Tennesseeju. Sredinom 1890-ih osnovana je i πkola za izobrazbu crnaËkih biblijskih radnika. Generalna konferencija otvorila je Industrijsku πkolu Oakwood 1896. godine na plantaæi od 360 rali blizu Huntsvilla u Alabami. Naziv “industrijska”

108

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

odræavao je pokuπaj Crkve da obrazovanje uËini praktiËnijim i tako ga uskladi s reformacijskim idealima koje je Ellen White iznijela 1872. godine u djelu “Pravi odgoj”. Adventisti su osnovali nekoliko srednjih πkola s nazivom “industrijska” tijekom 1890-ih ukljuËujuÊi i Keene Industrial Academy u Texasu i Woodland Industrial School u Wisconsinu. Ove πkole bile su djelomiËno ustrojene po uzoru na AdventistiËku πkolu Avondale, tada joπ u razvoju, u Australiji. ©kola koju je Booker T. Washington osnovao za bivπe robove u Tuskegeeju, u Alabami, pruæila je joπ jedan uzor. ©kola Oakwood uskoro je postala srediπte za izobrazbu crnaËkih vo a. 1917. godine preimenovana je u Oakwood Junior College. 1943. Oakwood je postao koledæ, a prvu akademsku diplomu dodijelio je 1945. godine.

Doprinos æena-propovjednika ranom adventizmu
BuduÊi da su veÊina adventistiËkih propovjednika bili muπkarci, malo je onih koji su prepoznali doprinos æena koje su sluæile kao propovjednici ili na drugim sluæbenim mjestima. Uloga Ellen White je, naravno, bila kljuËna za osnivanje i razvoj adventizma. Premda je Crkva nikada nije sluæbeno rukopoloæila, ona je veÊ 1872. godine stavljena na popis rukopoloæenih propovjednika kako bi mogla primiti punu propovjedniËku plaÊu. VjerujuÊi da je njezino rukopoloæenje od Boga, Ëini se da se nije brinula za ljudsko polaganje ruku. Me utim, nema sumnje da je ona bila najutjecajniji “propovjednik” koji je ikada sluæio u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi. Mnoge druge æene radile su kao opunomoÊeni propovjednici krajem devetnaestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊa. Me u prvima je bila Sarah Lindsay, opunomoÊena 1872. godine. Crkveni godiπnjaci stavljaju na popis viπe

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

109

od dvadeset æena kao opunomoÊene propovjednike izmeu 1884. i 1904. godine, u prvih dvadeset godina tiskanja godiπnjaka. Usprkos Ëinjenici da su se ove æene katkad suoËavale s diskriminacijom, Ëesto su davale velik doprinos Crkvi. Minnie Sype, na primjer, osnovala je najmanje deset crkava. Osim evan eoskog rada, ona je obavljala propovjedniËke obrede kao πto su krπtenja, vjenËanja i sahrane. Lulu Wightman bila je jedna od najutjecajnijih i najuspjeπnijih adventistiËkih æena evangelizatora. Pripisuje joj se osnivanje najmanje 17 crkava Ëime je daleko nadmaπila veÊinu svojih muπkih kolega. Poslije je Jessie Weiss Curtis pripremila 80 obraÊenika za krπtenje na kraju svoje prve javne evangelizacije. Rezultat ovog pothvata je crkva Drums u Pennsylvaniji. Ona je proπirila svoj utjecaj tako πto je poduËavala propovjednike pripravnike za konferenciju. Jedan od njih bio je i N. R. Dower koji je poslije postao tajnik Generalne konferencije za propovjedniËku sluæbu. Premda su razgovori o rukopolaganju ovih i drugih æena za propovjedniËku sluæbu povremeno izbijali na povrπinu, Crkva nikad nije sluæbeno djelovala u tom smjeru. Me utim, na zasjedanju Generalne konferencije 1881. godine zakljuËeno je “da æene koje posjeduju potrebne kvalifikacije za ovaj poloæaj, mogu, sasvim ispravno, biti odvojene rukopolaganjem za djelo krπÊanske sluæbe”. Premda je zakljuËak upuÊen odboru Generalne konferencije, o ovoj se odluci nikada nije glasovalo (RH, 20. prosinca 1881.). Osim ovih æena koje su imale propovjedniËku punomoÊ, mnoge druge sluæile su Crkvi na razliËite naËine. VeÊina je, naravno, imala tradicionalne æenske uloge uËiteljica i medicinskih sestara, a druge su pak obnaπale manje tradicionalne duænosti. Me u njima je bila i L. Flora Plummer koja je 1897. godine postala tajnica Konferencije Iowa i

110

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

do 1900. godine sluæila kao vrπitelj duænosti predsjednika Konferencije. 1901. godine postala je dopisna tajnica novoustrojenog Odjela subotnje πkole Generalne konferencije. 1913. godine ona je postala ravnateljica ovog odjela, a taj je poloæaj obnaπala sljedeÊe dvadeset tri godine. Anna Knight tako er je obavljala jedinstvenu duænost u adventizmu. Ona se, osim pionirskog obrazovnog rada me u Crncima na Jugu, istiËe kao prva afroameriËka æenamisionar poslana iz Amerike u Indiju. Brojne druge adventistiËke æene sluæile su krajem devetnaestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊa na duænostima blagajnica konferencija, tajnica konferencija, vo a obrazovnih odjela i odjela subotnje πkole. PreËesto se previ ao doprinos æena razvoju adventizma. Njihove moguÊnosti kao i problemi s kojima se suoËavaju ponovno su izbili na povrπinu tijekom 1970-ih i 1980-ih godina. Vratit Êemo se ovom pitanju u posljednjem poglavlju. Na prijelazu u dvadeseto stoljeÊe adventizam je rastao i u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama i diljem svijeta. Usporedo s brzim πirenjem misije tijekom 1890-ih, Crkva je osnovala zdravstvene, nakladniËke i obrazovne ustanove kamo god je iπla. PoËetak novog stoljeÊa zatekao je adolescentnu Crkvu financijski i organizacijski prenapregnutom. Tako je dvadeseto stoljeÊe poËelo s krizom.

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)

111

Za one koji æele saznati viπe
Graybill, Ronald D., E. G. White and Church Race Relations, Washington, D. C.: Review and Herald, 1970. Garybill, Ronald D., Mission to Black America, Mountain View, California: Pacific Press, 1971. Habada, Patricia A. i Rebecca Frost Brillhart, ur., The Welcome Table: Setting a Place for Ordained Women, Langley Park, Md.: TEAM Press, 1995. str. 27—59. Knight, George R., Angry Saints: Tensions and Possibilities in the Adventist Struggle Over Righteousness by Faith, Washington, D.C.: Review and Herald, 1989. Knight, George R., Early Adventist Educators, str. 32—44,115— 183,220—238. Knight, George R., The Fat Lady and the Kingdom: Adventist Mission Confronts the Challenges of Institutionalism and Secularization, Boise, Idaho: Pacific Press, 1995., str. 57—105. Knight, George R., A User-friendly Guide to the 1888 Message, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1998. Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 77-96. Olson, A. V., Thirteen Crisis Years: 1888-1901, Washington, D.C.: Review and Herald, 1981. Reynolds, Louis B., We Have Tomorrow: The Story of American Seventh-day Adventists With an African Heretage, Washington, D.C.: Review and Herald, 1984. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 183—266. Valentine, Gilbert M., The Shaping of Adventism: The Case of W. W. Prescott, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press, 1992., str. 23—112. Vande Vere, Emmett K., The Wisdom Seekers, str. 68—91. Vyhmeister, Nancy, ur., Women in Ministry: Biblical and Historical Perspectives, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press, 1998., str. 187—234. White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 3, str. 385—433,448—462; sv. 4, str. 42—47,146—161,287—314.

112

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

113

6. poglavlje

Razdoblje preustroja i krize (1901.—1910.)
oËetkom dvadesetog stoljeÊa utvr ena je struktura KrπÊanske adventistiËke crkve. Doktrine su bile priliËno dobro iskovane, kao i svojstven naËin æivota i svjetski misijski program sa πirokom institucionalnom potporom, a Crkva je Ëak proπla glavno razdoblje bu enja i reformu. Ali na poËetku novog stoljeÊa nije sve bilo u redu. Crkva je prerasla ustroj iz 1863. godine. Ta organizacijska struktura bila je prikladna za mali sjevernoameriËki pokret s nekoliko ustanova i zaposlenika, ali viπe nije bila funkcionalna u sve sloæenijim uvjetima. Stoga godine reforme joπ nisu proπle. Me utim, ovaj put reforma nije bila doktrinarna, kao 1888. godine, veÊ strukturna. Naæalost, organizacijska reforma poËetkom 1900. godine naiπla je na jednak otpor kao i doktrinarno oæivljavanje krajem 1800-ih. Promjena je teπka onima koji su zadovoljni postojeÊim stanjem Ëak i kad je promjena nuænost. Vo e na steËenim poloæajima posebno se odupiru promjeni. Tako Crkva nije bila samo svjedok novog kruga reformi u novom stoljeÊu, veÊ je pretrpjela drugu krizu osoblja. Meutim, do 1910. godine KrπÊanska adventistiËka crkva bila

P

114

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

je preustrojena i bolje osposobljena za ostvarenje svjetske misije od bilo koje skupine u povijesti.

Crkveni preustroj
1901. godina bila je kljuËna u adventistiËkoj povijesti. Na zasjedanjima Generalne konferencije 1901. i 1903. godine Crkva se temeljito preustrojila za uËinkovitije vo enje misije. Glavna teπkoÊa s ustrojem iz 1863. godine bila je u tome πto je vlast bila previπe centralizirana u osobi predsjednika Generalne konferencije. Tijekom 1860-ih i 1870-ih predsjednik je mogao osobno upravljati djelovanjem Crkve. Ali izme u 1863. i 1901. godine evan eoska vojska Crkve skoËila je s 30 na oko 1.500 propovjednika. U me uvremenu broj lokalnih konferencija narastao je sa πest na gotovo stotinu (57 konferencija i 42 misije). Tijekom istog razdoblja Ëlanstvo KrπÊanske adventistiËke crkve naraslo je od 3.500 na viπe od 78.000 ili oko dvije tisuÊe mjesnih crkava. Drugi problem s organizacijskom strukturom 1863. godine bio je nedostatak jedinstva. Na primjer, subotnja πkola, nakladniπtvo, medicinski i drugi ogranci crkvenog djelovanja radili su nezavisno od Generalne konferencije. To je uzrokovalo stvarne probleme. Ove teπkoÊe ilustrira Ëinjenica da su Generalna konferencija, Odbor za inozemnu misiju, Zdravstveni misionari i Udruga za dobrotvorni rad slali misionare bez me usobnog savjetovanja. Osim toga, nedostatak jedinstva omoguÊio je nerazmjeran rast crkvenih programa. Zdravstveni rad je, na primjer, zapoπljavao viπe radnika od svih drugih ogranaka zajedno, dvije tisuÊe u zdravstvenom djelu nasuprot tisuÊu i pet stotina u drugim ograncima. SljedeÊa teπkoÊa bila je ta πto Generalna konferencija nije imala prikladan financijski nadzor nad drugim crkve-

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

115

nim entitetima. Posljedica toga bila je da su se dugovi nadvili nad zdravstvenim, nakladniËkim i obrazovnim ograncima. Crkva je bila u teπkoÊama, a za rjeπenje problema trebalo je viπe od pukog dotjerivanja. Ukratko reËeno, zadaÊa preustroja obuhvaÊala je i decentralizaciju i centralizaciju. Dok su s jedne strane predsjedniËke administrativne ovlasti trebale biti razdijeljene, s druge je Generalna konferencija trebala dobiti viπe izravnih ovlasti nad svojim raznim ograncima. Crkva je veÊ neko vrijeme osjeÊala potrebu za organizacijskom promjenom. Zapravo, tijekom 1880-ih i 1890-ih izvrπeno je nekoliko uspjeπnih pokuπaja. Prvi korak u rastereÊenju administrativnih ovlasti dogodio se 1882. godine kad je Crkva osnovala Europski savjet KrπÊanske adventistiËke crkve za koordinaciju misije u Velikoj Britaniji i Europi. Drugi, uvjetno reËeno, pomak zbio se izme u 1888. i 1893. godine kad je Crkva podijelila svoje djelovanje u svijetu na osam podruËja. Me utim, ovim podruËjima je nedostajao nadzor i administrativna uprava. Sadræajnije i trajnije inovacije dogodile su se u Juænoj Africi i Australiji. PoËetkom 1890-ih A. T. Robinson organizirao je adventistiËko djelo u Juænoj Africi po odjelima. Umjesto da subotnja πkola i nakladniπtvo djeluju nezavisno, oni su postali sastavni dio konferencije. Tako je konferencija imala tajnika za subotnju πkolu, za nakladniπtvo i za sve ostale odjele. Tajnik svakog odjela radio je pod nadzorom predsjednika konferencije. Ovaj je pomak usmjerio Crkvu prema rjeπenju problema koji je nastao teπkoÊama izazvanima decentralizacijom. W. C. White i joπ jedan administrator iz Amerike, Arthur G. Daniells, prihvatili su “juænoafriËko rjeπenje” i za australsko polje 1897. godine. Australija je u me uvremenu dala vlastiti doprinos rjeπavanju velike centralizacije ovlasti u adventistiËkom organizacijskom problemu. 1894. godine

116

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

osnovana je srednja razina konferencijske administracije, unija konferencija, izme u lokalne konferencije i Generalne konferencije. Za razliku od podruËnog sustava, nova unija konferencija imala je administrativne ovlasti i administratore. PoËetkom 1897. godine Australska unija konferencija imala je potpun sustav tajnika odjela, sustav koji je uskoro preslikan na sve konferencije u uniji. Tako je krajem devetnaestog stoljeÊa Crkva u Australiji, pod vodstvom Daniellsa, imala model koji je rjeπavao dvostruki problem centralizacije i decentralizacije, a koji je prijeËio uËinkovitost adventizma. Ovaj model igrao je veliku ulogu na zasjedanju Generalne konferencije 1901. godine. 1900. godine ostarjela Ellen White vratila se u Sjedinjene AmeriËke Dræave nakon gotovo cijelog desetljeÊa proboravljenog u Australiji. Naiπla je na Crkvu koja se suoËavala i s teoloπkim zastranjenima i s organizacijskim preoptereÊenjem. Postojala su dva glavna teoloπka zastranjenja. Prvo se odnosilo na sklonost panteizmu me u nekim vodeÊim crkvenim teolozima i moÊnim Johnom Harveyem Kellogom. Drugo je obuhvaÊalo nategnuto glediπte o savrπenstvu koje se oËitovalo u pokretu “Svetost tijela” u Indiani 1900. godine. Vodstvo je brzo uπutkalo pokret “svetosti tijela” premda su suptilniji oblici perfekcionizma ostali. Ali panteistiËka kriza ispreplela se s pokuπajem preustroja. Posljedica je bila najznaËajniji raskol u povijesti KrπÊanske adventistiËke crkve. Problemu podjele vratit Êemo se nakon πto zavrπimo razmatranje preustroja. 1900. godine Ellen White je bila iskusni veteran u crkvenom djelu. Ali ona je i dalje bila sposobna odluËno rukovoditi kao πto je to pokazala u vezi sa svojim suprugom i Batesom tijekom utemeljenja i ustrojavanja KrπÊanske adventistiËke crkve. Zasjedanje Generalne konferencije 1901.

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

117

godine zateklo ju je jednako aktivnom u preustroju kao πto je bila u prvom ustroju prije 38 godina. Dan prije uvodnog zasjedanja Ellen White se sastala sa skupinom vo a u knjiænici Koledæa Battle Creek. Ona je jasnim rijeËima zatraæila “novu krv” i “potpuno novi ustroj” (MS 43a, 1901.). Prvog dana zasjedanja ona je ponovno uputila zahtjev za preustroj govoreÊi odre eno protiv onih koji teæe za “kraljevskom vlaπÊu” (1901 GCB 26). Njezin zahtjev naveo je A. G. Daniellsa da predloæi odgodu redovitih poslova i istakne preustroj kao prvu toËku dnevnog reda. Zasjedanje je prihvatilo njegov prijedlog. Uz to je imenovan i odluËan mladi administrator (Daniells je tada imao 42 godine) da vodi raspravu o preustroju. Ni on niti W. C. Willson (koji je blisko sura ivao s Daniellsom u Australiji) nisu zaboravili pouke koje su nauËili u razvoju unija konferencija i sustava odjela u 1890-im. S obzirom na istaknutu ulogu Daniellsa i W. C. Whitea u procesu preustroja, ne iznena uje πto je zasjedanje Generalne konferencije 1901. godine prihvatilo i model unije konferencija i model odjela. Rezultat je bio taj da je “australsko rjeπenje” postalo uzorak za ustroj KrπÊanske adventistiËke crkve. Izuzev jedne kljuËne prilagodbe, Crkva djeluje prema ovoj strukturi i na ulasku u dvadeset prvo stoljeÊe. Prilagodba, uvedena izme u 1913. i 1918., bila je Ëetvrta administrativna razina, divizije Generalne konferencije. Predsjednik svake divizije ujedno je i dopredsjednik Generalne konferencije. Slika administrativne strukture KrπÊanske adventistiËke crkve 1918. godine bila je sljedeÊa:

118

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Generalna konferencija t Divizije Generalne konferencije t Unije konferencija i unije misija u svakoj diviziji t Konferencije i misije u pojedinoj uniji konferencija

Zasjedanje Generalne konferencije 1901. godine uvelike je rijeπilo i napetosti oko decentralizacije i centralizacije u adventistiËkoj administrativnoj strukturi. Ne samo da je uspostavljena srednja razina administracije za nadgledanje rada konferencija u raznim dijelovima svijeta, veÊ je prihvaÊen i sustav odjela za ujedinjenje i koordinaciju crkvenih poslova. Model odjela preslikan je na svim razinama adventistiËkog ustroja ukljuËujuÊi i mjesnu crkvu. Tako je, na primjer, program vjerske slobode imao osobu odgovornu za taj oblik adventistiËkog djelovanja u Generalnoj konferenciji, u svakoj diviziji, uniji, konferenciji i mjesnoj crkvi.

Napetosti u upravnoj strukturi
Naæalost, postojala je jedna iznimka u organizacijskoj shemi odjela prihvaÊenoj 1901. godine. KljuËni segment KrπÊanske adventistiËke crkve i dalje je ostao nezavisan: Zdravstvena misija i Udruga za dobrotvorni rad, pod predsjedanjem moÊnog i tvrdoglavog Johna Harveya Kelloga. Osim πto je bio oduπevljen svojom nezavisnoπÊu, odluËnom dr. Kellogu odgovarala je Ëinjenica da je Generalna konferencija znaËajno oslabljena jer viπe nema predsjedni-

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

119

ka. Ustrajnim dokazivanjem A. T. Jonesa, W. W. Prescotta i drugih zastupnici su 1901. godine izglasovali da Êe Generalnom konferencijom upravljati Izvrπni odbor. Doktor je morao biti joπ sretniji kad su zastupnici odluËili njegovom zdravstvenom programu dati gotovo Ëetvrtinu glasova u Izvrπnom odboru. To je znaËilo da bi Kellog, kad se ovi glasovi pridruæe glasovima njegovih prijatelja, moæda mogao ne samo ostati nezavisan, veÊ i uglavnom nadzirati odluke Generalne konferencije. Me utim, jednako odluËan predsjednik Izvrπnog odbora Generalne konferencije, A. G. Daniells, uskoro je osujetio sve ciljeve koje je Kellog moæda imao u ovom smjeru. Daniells je bio dorastao Kellogu. U jednom trenutku se Ëinilo da Êe doktor nadvladati ovog mladog Ëovjeka, ali sredinom 1902. godine ova se iluzija rasprπila. Jednu stranu crkvene krize moæemo slijediti unatrag do 18. veljaËe 1902. kad je golemi Sanatorij Battle Creek izgorio do temelja. Ponovna gradnja sanatorija uskoro je stvorila probleme. Vo e Generalne konferencije, uz potporu Ellen White, æeljeli su skroman program rekonstrukcije, dok je Kellog od poËetka planirao podizanje veÊe institucije od prethodne. Ovo sporno pitanje postalo je za crkvu optereÊenu dugovima stalni uzrok napetosti. Sukob izme u Kelloga i Daniellsa oko gradnje sanatorija u Velikoj Britaniji bio je joπ eksplozivniji. Obojica su æeljela osnivanje institucije, ali Daniells je ustrajavao na tome da se ne zaduæuju. Svi novi pothvati, smatrao je, moraju biti financijski samoodræivi. Ovaj sukob je razbjesnio Kelloga koji je s prethodna dva predsjednika Generalne konferencije navikao ostvarivati svoje naume. Kellog je ubrzo shvatio da je rjeπenje smjena Daniellsa i postavljanje na mjesto predsjednika Izvrπnog odbora Generalne konferencije osobe koja Êe biti viπe u skladu s njegovim planovima. To se moglo jednostavno postiÊi buduÊi da pred-

120

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

sjednik nije imao vremenski odre eni mandat, a Kellog je imao utjecajan glasaËki blok i naklonost Ëlanova Odbora. U studenom 1902. Kellogove snage izvrπile su pritisak za izbor A. T. Jonesa kao predsjednika crkvenog Izvrπnog odbora umjesto Daniellsa. Daniells se pokazao dorastao situaciji izjavivπi: “Ja nisam lopta za dobacivanje s noge na nogu.” (AS, srpanj 1922.) Nakon nepopustljive borbe doktorov pokuπaj “prevrata” je propao, ali Jones nije zaboravio njegovo znaËenje. On je taj mjesec oznaËio kao trenutak kad je donio odluku da podijeli sudbinu s Kellogom. Daniells je u me uvremenu zbog dnevnog reda preuzeo titulu “predsjednika” u vo enju Izvrπnog odbora. W. W. Prescott je u proljeÊe 1902., nakon πto je “obraÊen” na Daniellsovu stranu u ovom sukobu, izabran za dopredsjednika. Tako su se u vrijeme zasjedanja Generalne konferencije 1903. godine iskristalizirale strane u ovom sukobu — Daniells i Prescott suprotstavili su se Kellogu i Jonesu. Obje struje pristupile su sastanku s predvi anjima. Prescott je tvrdio da Êe doÊi do “udruæivanja interesa kako bi A. T. Jones bio imenovan predsjednikom Generalne konferencije” (W. W. Prescott A. G. Daniellsu, 26. studenog 1903.). Kellog je pak rekao: “Ne vidim buduÊnost ovog djela ako se savez Daniellsa, Evansa i Prescotta ne raskine.” (J. H. Kellog WCW, 18. oæujka 1903.) Obje strane pristupile su zasjedanju 1903. godine u duhu sukoba. Nakon duge rasprave na zasjedanju 1903. godine izglasovane su dvije promjene u crkvenoj strukturi koje su naposljetku vo e Kellogove struje potaknule na podjelu. Prva se promjena odnosila na ponovno uspostavljanje duænosti predsjednika. S Kellogovog i Jonesovog glediπta veÊ je to bilo loπe, ali zastupnici su stavili sol na ranu kad su na tu duænost izabrali Daniellsa. Druga promjena bila je za doktora razornija od prve. Sve ustanove kojima upravlja Crkva morale su biti pod iz-

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

121

ravnim nadzorom crkvenog vodstva. Kellog se pred zastupnicima prkosno zakleo da takvo pravilo nikad neÊe prihvatiti. Njegova teoloπka zastranjena uËinila su sukob s novim vodstvom Crkve joπ sloæenijim i intenzivnijim. On je veÊ nekoliko godina bio opËinjen panteistiËkim idejama koje su Boga smatrale silom unutar, a ne iznad prirode. On je napisao: “U drvetu je prisutna sila koja ga stvara i odræava, stvoritelj drveta u drvetu, stvoritelj cvijeta u cvijetu.” (The Living Temple, str. 29) Ali ovo nije bila samo Kellogovo glediπte. Jedan od vodeÊih crkvenih teologa iz 1888. godine, E. J. Waggoner, na zasjedanju Generalne konferencije 1897. godine nauËavao je: “I reËe Bog i gle! ta RijeË (Krist) pojavila se kao drvo ili kao trava.” (1897 GCB 34) Na zasjedanju 1899. godine Waggoner je tvrdio da “Ëovjek moæe biti opravdan u kupki ako zna odakle dolazi voda” (1899 GCB 80). PanteistiËka kriza dosegla je vrhunac u kontekstu sukoba 1901. i 1903. godine izme u Kelloga i Crkve. Kellogova knjiga The Living Temple iz 1903. godine posebno ju je rasplamsala. Doktor je slijedio primjer Ellen White koja je Crkvi poklonila prihod od svoje novoobjavljene knjige Christ’s Object Lessons. Svrha ove donacije bila je otplata dugova nastalih brzim πirenjem crkvenog obrazovnog sustava. Kellog je na sliËan naËin namjeravao darovati zaradu od svoje knjige za ponovnu izgradnju sanatorija u Battle Creeku. Naæalost, Daniells, Prescott i drugi osudili su panteistiËka razmiπljanja u knjizi The Living Temple kao dodatni znak Kellogove nepouzdanosti. Sukob Kelloga i njegovih kolega s Daniellsovom strujom trajao je nekoliko godina. Ellen White ih je neko vrijeme pokuπala pomiriti, ali od 1903. ona je sve viπe u svojim javnim nastupima i spisima stajala na stranu Daniellsa. Kellog je naposljetku napustio KrπÊansku adventistiËku cr-

122

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

kvu, a crkva u Battle Creeku iskljuËila ga je u studenom 1907. godine. A. T. Jones i E. J. Waggoner, koji su Crkvu usmjerili prema potpunijem razumijevanju spasonosne pravednosti u Minneapolisu 1888. godine, stali su na stranu Kelloga i tako er napustili Crkvu. Jones se do kraja æivota borio protiv adventizma, crkvenog ustroja i Ellen White. Kellog i nekoliko njegovih suradnika pridruæili su mu se od 1906. do 1910. kad je rijeË o Ellen White. Kellogovo odvajanje povuklo je za sobom nekoliko adventistiËkih teologa i medicinskih vo a. Doktor je uspio uspostaviti nadzor i nad novoizgra enim sanatorijem u Battle Creeku i crkvenom medicinskom πkolom The American Medical Missionary College. Osim ove podjele, KrπÊanska adventistiËka crkva suoËila se s joπ jednom nesreÊom u svojoj bazi u Battle Creeku. 1902. godina bila je osobito teπka. 18. veljaËe sanatorij je izgorio do temelja. Drugi poæar uslijedio je 30. prosinca kad je izgorjela nakladniËka kuÊa KrπÊanske adventistiËke crkve. Za sat vremena od nje je ostala gomila pepela usprkos velikim naporima vatrogasne sluæbe. Prve godine novog stoljeÊa bile su me u najteæima za Crkvu. Uniπteno je ono πto je bilo teπko steËeno. Ali nije sve bilo izgubljeno. Pod dinamiËnim vodstvom Daniellsa i Prescotta i stalnim vodstvom Ellen White, iste godine koje su donijele nesreÊe bile su svjedok ponovne izgradnje adventizma na tvr im temeljima nego prije. U ovom dijelu razmotrili smo jaËanje crkvene organizacijske strukture, a u sljedeÊem dijelu razmotrit Êemo ponovno institucionalno ra anje adventizma.

Napuπtanje Battle Creeka i novi poËeci
PoËetkom dvadesetog stoljeÊa stalno doseljavanje adventista u Battle Creek postalo je oËit problem. Umjesto

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

123

da æive u razliËitim mjestima gdje su mogli svjedoËiti o svojoj vjeri, velik broj adventistiËkih Ëlanova okupio se u gradu ogovarajuÊi se me usobno i ometajuÊi adventistiËku misiju i na druge naËine. Battle Creek je, osim velikog broja Ëlanova koji su u njemu æivjeli, postao previπe centralizirano uporiπte KrπÊanske adventistiËke crkve za cijeli svijet. Ne samo da su tamo bile smjeπtene sve najveÊe i najutjecajnije institucije, veÊ i uprava Crkve za cijeli svijet. Nekolicina ljudi, Ëlanovi me usobno isprepletenih odbora, “vladali” su cijelom KrπÊanskom adventistiËkom crkvom. Zapravo, tijekom 1890-ih Koledæ Battle Creek, Sanatorij Battle Creek i NakladniËka kuÊa Review and Herald poduzeli su u monopolistiËkom duhu onog vremena odluËne korake kako bi izravno nadzirali sve druge adventistiËke obrazovne, medicinske i nakladniËke ustanove. Ukratko, 1900. godine Battle Creek je za adventizam postao ono πto je Jeruzalem bio za Æidove ili Salt Lake City za mormone. Me utim, u istom stoljeÊu doπlo je do raspada adventistiËkog “svetog grada”. Ellen White je na to pozivala od 1890-ih. Me utim, malo je bilo onih koji su se odazvali. Prvi crkveni vo e koji su zagovarali selidbu iz grada bili su E. A. Sutherland i Percy T. Morgan, predsjednik i dekan Koledæa Battle Creek 1897. godine. Ova dva Ëovjeka promijenila su usmjerenost πkole prema klasiËnom obrazovanju u reformiranu ustanovu u Ëijem su srediπtu bili Biblija, evangelizacija te program studiranja uz rad. Oni su u svojoj gorljivosti veÊ 1898. godine æeljeli preseliti πkolu iz Battle Creeka. Ali Ellen White je pozvala na oprez. Me utim, 1901. godine ona i drugi prepoznali su da je vrijeme sazrelo. Vodstvo je stoga odluËilo preseliti πkolu u malo selo u Berrien Springsu, u jugozapadnom Michiganu. Tamo su Sutherland i Magan, s obiljem zemlje

124

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

za poljodjelstvo i druga zanimanja, osnovali Emmanuel Missionary College. Premda nova πkola i nije bila pravi koledæ, ona je zamisli o reformi provela temeljitije nego πto su to uËinili reformatori u Battle Creeku. Sutherlandova ideja bila je da stvori “ameriËki Avondale” u Berrien Springsu (P. T. Morgan EGW, 14. srpnja 1901.). RijeË misionarski u nazivu ustanove upuÊivao je na svrhu preimenovane πkole. Ova je rijeË brzo stjecala popularnost kao naziv za adventistiËke koledæe. Osim u adventizmu, misionarski koledæi bili su glavni oslonac pokreta konzervativnih ameriËkih protestanta za evangelizaciju cijelog planeta tijekom 1890-ih. Tako je i za adventiste i fundamentaliste u nastajanju koncept koledæa osnovanog zbog praktiËnog i biblijski usmjerenog cilja bio izravno povezan s njihovom odgovornoπÊu za inozemne misije. Koledæ nije bio jedina adventistiËka ustanova koja je napustila Battle Creek poËetkom 1900-ih. Poæar koji je 1902. godine uniπtio pogone Review and Heralda dao je nuæan poticaj i za preseljenje nakladniËkog programa i uprave Generalne konferencije iz grada. Sporno pitanje za mnoge bilo je kamo poÊi. Isprva se Ëinilo da je New York moæda prikladno mjesto, ali do 1903. godine Washington D. C. je postao najprivlaËniji. Tijekom iduÊih nekoliko godina osnovana je nova uprava u Takoma Parku, u saveznoj dræavi Maryland, u neposrednoj blizini grada Washingtona. Crkveni vo e nisu samo osnovali upravu Generalne konferencije i NakladniËku kuÊu Review and Herald u Takoma Parku, veÊ su nekoliko milja dalje izgradili Sanatorij Washington i Washington Training College. Ova potonja ustanova preimenovana je 1907. godine u Washington Foreign Missionary Seminary. Tako je nova uprava uskoro bila okruæena cijelim nizom tipiËnih adventistiËkih institucija, uzorak koji je obiljeæio adventistiËku misiju u svim dijelovima svijeta.

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

125

Uprava KrπÊanske adventistiËke crkve za svijet gotovo je devet desetljeÊa bila u Takoma Parku. NakladniËka kuÊa Review and Herald naposljetku se preselila u Hagerstown, Maryland, 1989. godine. Sanatorij i koledæ ostali su na starom mjestu. Prva ustanova je sada poznata kao Washington Adventist Hospital, a potonja kao Columbia Union College. Napuπtanje Battle Creeka donijelo je sa sobom i veliki pomak u adventistiËkom zdravstvenom programu, ali ga ovaj put nije nadzirao moÊni Kellog. Prvi oblik “novog” adventistiËkog medicinskog rada bio je nova generacija adventistiËkih sanatorija. Æariπte medicinskog programa premjestilo se iz Michigana u juænu Kaliforniju. Ellen White je poËela ukazivati na Kaliforniju 1902. godine, prije nego πto se sukob s Kellogom pretvorio u krizu. “Bog”, napisala je ona, “priprema put da naπa Crkva jeftino steËe posjede sa zgradama koje se mogu uporabiti za naπe djelo” (EGW S. N. Haskellu, 27. rujna 1902.). Umjesto jedne “mamutske institucije” (7T 96), Ellen White je savjetovala da Crkva treba osnovati viπe malih sanatorija na razliËitim mjestima. Vrijeme za ovu promjenu je sazrelo. U prethodna dva desetljeÊa poduzetnici su izgradili brojna zdravstvena odmaraliπta u blagoj klimi juæne Kalifornije. Ali te su se ustanove naπle u teπkoÊama i mnoge su prodavane po niskim cijenama. Ellen White je, prepoznavπi prigodu, zatraæila od dr. T. S. Whitelocka i pastora Johna Burdena da traæe prikladne posjede. Potraga se uskoro isplatila. 1904. godine skupina adventista pod vodstvom Ellen White kupila je posjed koji je kasnije postao Sanatorij Paradise Valley za manje od πestine iznosa plaÊenog za gradnju prije petnaest godina. Osam godina skupina adventistiËkih propovjednika i laika vodila je ovu instituciju kao privatni pothvat. Ali oni su je poklonili kao dar konferenciji

126

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

kad je ona, 1912. godine, odluËila za nju preuzeti odgovornost. 1905. godine osnovana je druga adventistiËka medicinska ustanova u juænoj Kaliforniji, Sanatorij Glendale blizu Los Angelesa. Adventisti su ponovno, pod vodstvom Ellen White i Burdena, kupili posjed za djeliÊ prvobitne cijene. Dr. David Paulson u me uvremenu je otvorio Sanatorij Hinsdale blizu Chicaga 1905. godine. Premda je Paulson joπ uvijek bio pod utjecajem Kelloga, on je ostao vjeran Crkvi i tijekom krize u Battle Creeku i nakon nje. Me utim, najvaæniji dobitak novog adventistiËkog zdravstvenog djela bio je Sanatorij Loma Linda u juænoj Kaliforniji. Adventisti su i njega, kao i druge kalifornijske ustanove, kupili po sniæenoj cijeni i poËeli primati pacijente 1905. godine kao i Hinsdale i Glendale. NajznaËajnija Ëinjenica u vezi s Loma Lindom jest da je ovaj sanatorij uskoro postao srediπte za izobrazbu adventistiËkih zdravstvenih radnika. Ellen White je veÊ 1905. godine napisala da bi Crkva u Loma Lindi trebala obrazovati lijeËnike. Ali mnogim vo ama PacifiËke unije konferencija Ëinilo se da bi ovakav program odnio viπe novca nego πto bi donio. Vremena nisu bila prikladna za osnivanje nove medicinske πkole. Tijekom tog desetljeÊa AmeriËko medicinsko udruæenje donijelo je pravila i uvelo standarde koji su viπe od polovine πkola prisilili na trajno zatvaranje. Moæda je Ellen White, tumaËili su neki, mislila na biblijsku πkolu koja bi crkvene djelatnike uËila jednostavnim zdravstvenim postupcima. Drugi su smatrali da je ona mislila na u cijelosti opremljenu πkolu koja Êe poduËavati i biblijske istine. »injenica da je jedina adventistiËka πkola u to vrijeme bila pod nadzorom Johna Harveya Kelloga, koji je utemeljio AmeriËki medicinski misionarski koledæ u Battle Creeku 1895. godine, Ëinila je problem sloæenijim. Ali desetljeÊe

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

127

poslije adventistiËko vodstvo pitalo se je li mudro dopustiti da Kellog utjeËe na studente. Skupina adventistiËkih vo a pismeno se obratila Ellen White kako bi razjasnili πto je ona mislila pod medicinskom izobrazbom. Ona je odgovorila da “medicinska πkola u Loma Lindi treba biti na najviπem stupnju”. “Crkvena mladeæ treba imati moguÊnost”, rekla je, “medicinskog obrazovanja i osposobiti se da polaæe ispite koje zakon zahtijeva od svih koji se redovito bave lijeËniËkim poslom. Mi trebamo osigurati sve πto se zahtijeva kako ti mladi ne bi bili prisiljeni iÊi u medicinske πkole koje ne vode ljudi naπe vjere.” (PUR, 10. veljaËe 1910.) Vo e su pozitivno odgovorili na ovaj savjet premda nisu znali kako ga ostvariti. Koledæ Medical Evangelists registriran je 9. prosinca 1909. Danas je poznat kao SveuËiliπte Loma Linda. 1910. godine Kellogov AmeriËki medicinski misionarski koledæ zatvorio je svoja vrata. Propast πkole djelomiËno je bila posljedica sve manjeg broja studenata jer su se doktor i Crkva me usobno udaljili, a djelomiËno zbog sve veÊih standarda za medicinske πkole. AdventistiËki zdravstveni program nije bio jedini institucionalizirani dio Crkve koji je oæivio poËetkom dvadesetog stoljeÊa. U petom poglavlju spomenuli smo poËetak reforme i πirenje adventistiËkog obrazovanja. Ovi procesi nezaustavljivo su se nastavili u prvom desetljeÊu novog stoljeÊa. Premda u ovom poglavlju nemamo prostora za razmatranje svih promjena, vaæno je ukratko razmotriti novi obrazovni pomak Koledæa Madison. Edward Sutherland i Percy Morgan osnovali su Koledæ Madison 1904. godine u Madisonu, Tennesee. U to vrijeme nazvan je Nashville Agricultural and Normal Institute. Dvojica reformatora napustili su svoje poloæaje u Berrien Springsu da bi osnovali πkolu za izobrazbu misionarskih uËitelja

128

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

koji bi uzdræavali sami sebe. Njihova je æelja bila pripremiti mlade ljude da mogu ne samo propovijedati Evan elje, veÊ i poduËavati zdravstvena naËela i bolji naËin obra ivanja zemlje. Nova πkola od poËetka je bila jedinstvena na dva naËina. Prvo, cilj joj je bio vlastito financiranje (nije primala redovitu konferencijsku potporu), i drugo, ona je postala baza za slanje dodatnih, financijski nezavisnih radnika u nova mjesta. Posebno podruËje Madisonovog utjecaja bio je ameriËki Jug gdje je adventistiËko djelo joπ uvijek zaostajalo u odnosu na druge dijelove zemlje. ©kola je uskoro svojim objektima dodala sanatorij. Jedan od najuspjeπnijih dijelova Madisonovog programa bio je preslikavanje njegovog modela diljem Juga preko osnivanja “ogranaka” na razliËitim mjestima. U idealnom obliku ovi ogranci bili su preslike Madisonovog instituta u novim podruËjima. Mnogi ogranci instituta poslije su postali konferencijske πkole ili sanatoriji kako je konferencijska struktura na Jugu jaËala. Drugi ogranci ostali su do danaπnjeg dana ustanove koje same sebe uzdræavaju.

Ponovni naglasak na misiju
Prije nego πto zakljuËimo ovo poglavlje, trebamo naglasiti joπ jedan oblik adventistiËkog djelovanja od 1901. do 1910.: stalno πirenje i isticanje adventistiËke misije u svijetu pod vodstvom Daniellsa i Williama A. Spicera. Snaæan naglasak Crkve na misiju naposljetku je potaknuo na preustroj i stvaranje novog naraπtaja ustanova i reformu preostalih. I adventistiËka misija je izme u 1901. i 1910. imala nov naglasak: na evangeliziranju velikih gradova. Adventisti su uglavnom dolazili iz ruralnog okruæenja. Stoga im se nije bilo jednostavno prilagoditi radu u velikim gradovima.

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)

129

Ali ova nuænost postala je osobito hitna zbog sve veÊe urbanizacije. Propovijedanje tri an eoske vijesti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” tako er je znaËilo evangeliziranje gradova bez obzira na teæinu i neugodnost zadaÊe. Ellen White se ponovno, kao i u mnogim drugim inicijativama, dokazala kao pokretaËka snaga u pozivanju Crkve na napredak. Misija je bila kljuËna za adventistiËki naËin razmiπljanja u prvim godinama novog stoljeÊa. Na kraju prvog desetljeÊa adventisti su bili spremni evangelizirati svijet s veÊom uËinkovitoπÊu i uravnoteæenoπÊu nego ikada prije.

Za one koji æele saznati viπe
Knight, George R., From 1888 to Apostasy: The Case of A. T: Jones, Washington D. C.: Review and Herald, 1987., str. 178—256. Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 96—112. Moon, Jerry Allen, W. C. White and Ellen G. White: The Relationship Between the Prophet and Her Son, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press, 1993., str. 264—320. Neufeld, Don F., ur., Seventh-day Adventist Encyclopedia, sv. 1, str. 173—179,851—853; sv. 2, str. 266—270. Oliver, Barry David, SDA Organizational Structure: Past, Present and Future, Berrein Springs, Mich.: Andrews University Press, 1989. Scwartz, Richard W. W., John Harvey Kellog, M. D., Nashville: Southern Publishing Association, 1970. (Ponovljeno izdanje, Andrews University Press, 1996.) Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 267—332. Valentine, Gilbert M., The Shaping of Adventism, str. 113—184. White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 5, str. 70—110,198—222,243— 258,271—306,359—380; sv. 6, str. 11—32,270—290.

130

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

131

7. poglavlje

Razdoblje svjetskog rasta
(1910.—1955.)
©est desetljeÊa, od 1840. do 1900. godine, bilo je svjedok stvaranja KrπÊanske adventistiËke crkve kao svjetske crkve. U desetljeÊu izme u 1900. i 1910. godine Crkva je preustrojila svoju strukturu i ustanove radi uËinkovitijeg ispunjenja svoje misije. Nakon 1910. dogodio se rast koji je adventistiËkim pionirima bio nezamisliv. Od male i prezrene adventistiËke skupine od stotinjak osoba 1848. godine, Crkva je narasla na sedamdeset osam tisuÊa 1900. Ovaj broj je preπao granicu od deset milijuna 1988. godine, a procjene koje se temelje na sadaπnjoj stopi rasta upuÊuju na to da Êe Crkva do 2010. imati dvadeset milijuna Ëlanova. Dok su Ëlanovi Crkve 1900. godine preteæito bili stanovnici Sjeverne Amerike, do sredine 1920-ih viπe od polovine Ëlanstva æivjelo je na drugim kontinentima. Adventiste s poËetka dvadesetog stoljeÊa najbolje se moæe razumjeti kao narod s goruÊom zadaÊom πirenja triju an eoskih vijesti u cijelom svijetu. Izme u 1910. i 1955. Crkva je toliko ojaËala i proπirila svoj misijski program iz 1890-ih da bi adventizam iz 1950-ih bio neprepoznatljiv njegovim utemeljiteljima.

132

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Smrt Ellen White
Kao πto smo spomenuli u prvih nekoliko poglavlja, Ellen White, James White i Joseph Bates bili su utemeljitelji KrπÊanske adventistiËke crkve. Bates je umro 1872., James 1881., a Ellen je nastavila voditi KrπÊansku adventistiËku crkvu do 1915. godine. Premda nikad nije obnaπala sluæbenu, administrativnu duænost u Crkvi, ona je posjedovala golem karizmatski autoritet. Njezini spisi i savjeti imali su posebno znaËenje i za adventiste pojedince i za zajednicu u cjelini. 16. srpnja 1915. “mala, ostarjela æena sa sijedom kosom koja je uvijek tako njeæno govorila o Isusu” (prema rijeËima nekih njezinih susjeda, vidi A. L. White, Messenger to the Remnant, str. 108), umrla je u dobi od 87 godina. Posljednje rijeËi koje su njezina obitelj i prijatelji Ëuli bile su: “Ja znam kome vjerujem.” (LS 449) Odræana su tri pogreba, jedan u Elmshavenu u Kaliforniji, u njezinoj kuÊi, drugi na sastanku pod πatorom u Richmondu i treÊi u crkvi u Battle Creeku. Predsjednik Generalne konferencije, A. G. Daniells, obavio je sluæbu ukopa u Battle Creeku. Viπe od 3.500 Ëlanova ispunilo je crkvu dok se joπ tisuÊu vratilo zbog nedostatka prostora. Iako je æivot Ellen White okonËan, nije bio okonËan i njezin utjecaj. U trenutku smrti njezin knjiæevni opus sadræavao je viπe od 100.000 stranica knjiga, traktata, Ëlanaka u Ëasopisima i neobjavljenih pisama i rukopisa. Njezina pisana ostavπtina KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi i dalje pruæa vrijedne savjete crkvi kojoj je ona posvetila svoj æivot. ShvaÊajuÊi da Êe najvjerojatnije umrijeti prije Isusovog dolaska, Ellen White se poËetkom 1912. godine u svojoj posljednjoj oporuci pobrinula za svoje spise. Odredila je pet osoba koje Êe nakon njezine smrti sluæiti kao stalni upravni odbor za oËuvanje njezine ostavπtine i “rukovoditi poslovima”, “omoguÊiti tiskanje novih prijevoda” i “tiska-

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

133

nje kompilacija” njezinih rukopisa (cijela oporuka objavljena je u H. E. Douglass, Messenger of the Lord, str. 569— 571). Upravni odbor Ostavπtine Ellen G. White obavlja ove duænosti od 1915. godine sve do danas. Osim toga, on i adventiste i druge upoznaje s Ellen White i njezinim djelom. Glavna uprava Ostavπtine Ellen G. White smjeπtena je u zgradi Generalne konferencije u Silver Springsu, u Marylandu. Diljem svijeta postoje ogranci i istraæivaËki centri koji su povezani s Ostavπtinom Ellen G. White. Povezani s vodeÊim adventistiËkim obrazovnim ustanovama, ovi produæeci glavnog ureda Ostavπtine Ellen G. White pruæaju trajne moguÊnosti za istraæivanje spisa Ellen G. White i pitanja povezana s njima.

Razdoblje kriza i obeÊanja
Usprkos nezapamÊenim svjetskim krizama — svjetskoj ekonomskoj krizi, dva svjetska rata i hladnom ratu, KrπÊanska adventistiËka crkva bila je od 1910. do 1955. godine svjedok najveÊeg rasta i πirenja u svojoj povijesti. Premda su ove krize na neki naËin osujetile propovijedanje tri an eoske vijesti, veliËina katastrofa poveÊala je zanimanje za drugi Kristov dolazak. “Ratovi i glasovi o ratovima” potaknuli su ljude da “znakove vremena” shvate ozbiljno. Razdoblje kriza opÊenito je potaknulo adventistiËku evangelizaciju premda je djelo u ratom pogo enim dræavama bilo osujeÊeno i spreËavana komunikacija preko me unarodnih neprijateljskih granica. Prva polovica dvadesetog stoljeÊa nije samo donijela ekonomsku krizu i ratove, veÊ i sveopÊi kulturoloπki pomak prema sekularizaciji. Ovaj kulturoloπki pomak na neki je naËin dosegnuo vrhunac u godinama izme u Prvog svjetskog rata i velike svjetske ekonomske krize 1930. godine.

134

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Ovo se posebno odnosi na Sjedinjene AmeriËke Dræave, naciju koja je u tom trenutku joπ uvijek bila najutjecajniji pokretaË adventizma u svijetu. Tijekom 1920-ih godina doga aji u Sjevernoj Americi viπe su utjecali na Crkvu u svijetu nego sliËni doga aji u posljednjoj Ëetvrtini dvadesetog stoljeÊa. Posebno vaæan za adventizam bio je obraËun izme u protestantskog liberalizma i fundamentalizma. Sræ sukoba izme u liberala i fundamentalista obuhvaÊa narav nadahnuÊa i objave. KrπÊanska adventistiËka crkva bila je sklona slijediti vodstvo Ellen White koja je zagovarala nadahnuÊe misli, a ne verbalno nadahnuÊe, te tako odmaknula adventizam od ideja o nepogreπivosti. Biblija, smatrala je ona, nepogreπiva je u pitanju spasenja, ali nije nepogreπiva u potpunom smislu, bez ikakve moguÊnosti da sadræava prijeporne Ëinjenice ili propuste. Krajem devetnaestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊa adventistiËki vo e kao πto su A. T. Jones i S. N. Haskell priËinili su ozbiljne teπkoÊe adventizmu nauËavajuÊi verbalno nadahnuÊe i nepogreπivost i Biblije i spisa Ellen White. Me utim, E. White je joπ uvijek bila æiva i mogla je zagovarati uravnoteæenost o ovom predmetu. S njom su se udruæili adventistiËki vo e kao πto su A. G. Daniells i W. C. White koji su stalno i neumorno zagovarali razumno, a ne kruto glediπte o nadahnuÊu Biblije i spisa Ellen White. Jones je naposljetku odbacio Ellen White zbog njezinog zdravorazumskog stava o pitanju nadahnuÊa, πto se protivilo njegovoj doktrinarnoj krutosti. Naæalost, snaga i veliËina sukoba u ameriËkom protestantizmu tijekom 1920-ih uniπtili su ravnoteæu koju su zagovarali Whiteovi i Daniells. Ovo desetljeÊe bilo je svjedok polarizacije o pitanju verbalizma i nepogreπivosti izme u fundamentalista i liberala. Dok su liberali umanjivali boæansko nadahnuÊe Svetog pisma, fundamentalizam ga je defi-

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

135

nirao tako kruto da joπ uvijek, tri Ëetvrtine stoljeÊa poslije, o tome piπe. Adventizam se naπao u srediπtu krize nadahnuÊa i u tom je procesu, naæalost, izgubio svoj uravnoteæen stav. Doga aji su tijekom 1920-ih gurnuli na sporedan kolosijek Daniellsa, Prescotta, W. C. Whitea i druge umjerenjake o pitanju nadahnuÊa, a Crkva je, u strahu i nazadnog raspoloæenja, otiπla tako daleko da je objavila udæbenik za adventistiËke koledæe pod pokroviteljstvom Generalne konferencije i izriËito porekla umjeren stav Ellen White o nadahnuÊu misli, zagovarajuÊi nepogreπivost i verbalno nadahnuÊe svake rijeËi. Gubitak umjerenog stava o nadahnuÊu tijekom 1920-ih stvorila je Crkvi desetljeÊa teπkoÊa u tumaËenju Biblije i spisa Ellen White. TeπkoÊe koje su iz toga proiziπle uzrokovale su ekstremizam, nerazumijevanje i prepiranje u adventistiËkim redovima, a te su se pojave, naæalost, zadræale sve do danas. S pozitivnog stajaliπta 1920-e su donijele oæivljavanje zanimanja za Kristovu pravednost i spasenje po Njemu. Osobito utjecajne bile su knjige Daniellsa Christ Our Righteousness (1926.), Prescotta Doctrine of Christ (1920.) i Saviour of the World (1929.), MacGuirea His Cross and Mine (1927.) i Life of Victory (1924.) te LeRoya Frooma Coming of the Comforter (1928.).

NezapamÊen rast adventistiËke misije
Dvojica crkvenih vo a, najviπe usmjerenih prema misiji, obnaπali su dvije najviπe duænosti u prva tri desetljeÊa dvadesetog stoljeÊa. A. G. Daniells sluæio je kao predsjednik Generalne konferencije od 1901. do 1922. godine, a zatim joπ Ëetiri godine kao njezin tajnik. William A. Spicer bio je tajnik od 1903. do 1922. godine, a predsjednik od 1922.

136

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

do 1930. Duænost predsjednika nesumnjivo je vaæna za odreivanje smjernica, ali u adventizmu je duænost tajnika jednako vaæna za svjetsku misiju buduÊi da je taj ured preuzeo funkciju crkvenog Odbora za inozemnu misiju 1903. godine. Spicer i Daniells nisu samo bili sposobni vo e, veÊ su bili i posveÊeni misiji i propovijedanju treÊe an eoske vijesti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. Teπko je shvatiti veliËinu promjena u adventistiËkoj misijskoj evangelizaciji, ali ovaj grafiËki prikaz koji pokazuje rast broja adventistiËkih misija trebao bi nam pomoÊi da cijenimo πirenje koje je Crkvu poËelo pretvarati iz sjevernoameriËkog u svjetski pokret.
GrafiËki prikaz br. 1

©irenje misije KrπÊanske adventistiËke crkve
Broj misija KrπÊanske adventistiËke crkve
280 270 260 240 220 200 180 160 153 140 120 100 87 80 60 42 40 20 0 1880 1890 1900 1910 1920 1930 8 8

LetimiËan pogled na grafiËki prikaz br. 1 upuÊuje na nekoliko zakljuËaka. Jedan je nedostatak misijske djelatnosti prije 1890. godine. Drugi je, kao πto smo primijetili u petom poglavlju, presudna vaænost 1890-ih kao desetljeÊa u kojem

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

137

je adventizam shvatio svoju svjetsku misiju i odluËio je provesti. TreÊe πto treba primijetiti jest da ovo razumijevanje i odluËnost nije sagorjela tijekom 1890-ih. Naprotiv, πirenje iz devedesetih godina nesmiljeno se nastavilo tijekom Daniellsovog i Spicerovog mandata. A ovo stalno πirenje u svijet nije samo promijenilo zemljopisne granice Crkve, veÊ je sve viπe mijenjalo narav samog adventizma. Tablica br. 1 pomaæe nam u razumijevanju nekih vaænih podruËja ove promjene.
Tablica br. 1

Rast KrπÊanske adventistiËke crkve po desetljeÊima
Godina Evan eoski radnici u Sjevernoj Americi 30 72 255 355 1.019 2.326 2.619 2.509 3.001 5.588 Evan eoski radnici izvan Sj. Amerike — — 5 56 481 2.020 4.336 8.479 10.578 12.371 Crkve u Sjevernoj Americi Crkve izvan Sj. Amerike »lanstvo u Sj. Sjeverne »lanstvo izvan Sj. Amerike

1863. 1870. 1880. 1890. 1900. 1910. 1920. 1930. 1940. 1950.

125 179 615 930 1.554 1.917 2.217 2.227 2.624 2.878

— — 25 86 338 852 2.324 4.514 6.300 7.359

3.500 5.440 14.984 27.031 63.335 66.294 95.877 120.560 185.788 250.939

— 40 586 2.680 12.432 38.232 89.573 193.693 318.964 505.773

Pregled tablice br. 1 ne upuÊuje samo na stalni rast, veÊ i na Ëinjenicu da su 1890-e i 1920-e posebno zanimljive. 1890-e, kao πto smo veÊ primijetili, bile su desetljeÊe kad je Crkva poËela propovijedati vijest o vremenu suda kao “svjedoËanstvo svim narodima”. Sredinom 1920-ih Crkva je dosegnula toËku kad je imala viπe Ëlanova izvan Sjeverne Amerike nego u njoj. Crkva nije samo propovijedala di-

138

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ljem svijeta, veÊ je postajala me unarodna crkva. Ovaj se proces nastavlja i u dvadeset prvom stoljeÊu. Sve posljedice internacionalizacije adventizma, kao πto Êemo vidjeti u posljednjem poglavlju, tek se trebaju oËitovati u Crkvi koja je i dalje jedna od najbræe rastuÊih vjerskih tijela u svijetu. Neke posljedice internacionalizacije veÊ su postale oËite na poËetku dvadesetog stoljeÊa. Jedna je bila πirenje domaÊe baze za slanje misionara u inozemstvo. Premda se ova zamisao poËela provoditi veÊ u devetnaestom stoljeÊu, Daniells je svjesno nastojao dodatno razviti adventizam u NjemaËkoj, Engleskoj i Australiji kako bi ojaËao njihove vlastite snage za dodatno πirenje. Prva desetljeÊa dvadesetog stoljeÊa bila su svjedok kako Crkva u NjemaËkoj, pod vodstvom Louisa R. Conradija, krËi put adventizmu na Srednjem istoku i u istoËnoj Africi. Australski misionari u me uvremenu su brzo πirili vijest diljem veÊeg dijela Juænog Pacifika. Britanski adventizam, s nacionalnim imperijem i snaæno razvijenom misionarskom tradicijom, brzo je djelovao presa ujuÊi adventizam u mnoge dijelove svijeta. Kako je stoljeÊe odmicalo, bilo je sve viπe misija u razvijenim i nerazvijenim zemljama koje su prerastale u samostalne konferencije, a ove su opet mogle djelovati kao baze za daljnje misijske dosege. Velikoduπno darivanje desetine i razliËitih misijskih darova te godiπnja kampanja prikupljanja novca za misiju podupirala je ambiciozan evangelizacijski program Crkve. Crkva je otpoËela s “Harvest Ingathering” tijekom 1900ih kako bi neadventistima pruæila moguÊnost sudjelovanja u adventistiËkim projektima. Adventizam je, naravno, πirio svoje zdravstveno, obrazovno i nakladniËko djelo gotovo posvuda gdje se naπao. Institucijska baza Crkve πirila se u skladu sa πirenjem same Crkve.

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

139

AdventistiËki kolporteri, prodavaËi knjiga od vrata do vrata, u mnogim su zemljama postali ulazna vrata za tri an eoske vijesti. Usvajanje novih tehnika u podruËju komunikacija i transporta tako er je ubrzalo πirenje adventizma. U skladu s tradicijom masovnih komunikacija Joshue V. Himesa, H. M. S. Richards je uvidio velike moguÊnosti radija za πirenje adventistiËke vijesti. On je 1930. godine otpoËeo s emisijom The Tabernacle of the Air na radijskoj postaji KGER u Long Beachu u Kaliforniji. Richardsova emisija, poslije preimenovana u Voice of Prophecy, bila je jedna od prvih vjerskih emisija emitirana na nacionalnoj radijskoj mreæi. U svijetu u kojem je televizija bila joπ nov i neiskuπan medij za komunikacije, emisija Williama Fagala Faith for Today prvi put je emitirana 21. svibnja 1950. 1950-ih je i George Vandeman otpoËeo s televizijskom emisijom It Is Written. Uspjeh Richardsa, Fagala i Vandemana uskoro su potaknuli adventiste da uporabe radio i televiziju u drugim zemljama. PoËetkom 1990-ih Crkva je osnovala snaæne radiopostaje u raznim dijelovima svijeta s namjerom da tri an eoske vijesti obuhvate cijeli svijet. Krajem devedesetih Crkva je uπla u strateπka podruËja za evangelizaciju kao πto su internet i razvoj svjetske satelitske komunikacijske mreæe s downlink lokacijama na tisuÊama mjesta. Sve moguÊnosti i rezultate AdventistiËkog svjetskog radija te kreativne uporabe raËunalne i satelitske tehnologije tek treba sagledati. AdventistiËki misionari bili su gorljivi korisnici napretka u prijevozu. Posebno su zanimljivi njihovi misijski brodovi. VeÊ smo spomenuli J. E. Whitea i njegovo inovativnu uporabu broda Morning Star na ameriËkom Jugu sredinom 1890-ih, ali njemu je prethodio joπ pustolovniji pothvat. 1890. Crkva je porinula brod Pitcairn za πirenje djela na otocima Juænog Pacifika.

140

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Ipak, nema sumnje da su adventistiËki misijski brodovi najviπe koriπteni za poËetak zdravstvenog djela. 1930. godine, pod nadahnuÊem Lea B. Halliwella, predsjednika misije u Donjoj Amazoniji, Crkva je sagradila prvu brodicu. Luzeiro, imenovan 1931. godine, osiguravao je zdravstvene usluge i nosio adventistiËku poruku narodima koji æive duæ obala rijeke Amazone i njezinih pritoka. Luzeiro je bio prvi od brojnih takvih brodica u Brazilu i u drugim zemljama. Adventisti su tijekom 1950-ih poËeli rabiti i avione u sliËne svrhe. Sredinom 1950-ih adventizam je doista bio svjetska crkva. Njezin misijski program uspio je iznad svih oËekivanja. Ovo razdoblje bilo je tako er svjedok πirenja adventizma me u veÊinskim i manjinskim stanovniπtvom Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Sad Êemo se okrenuti znaËajnom rastu me u najveÊom rasnom manjinom u Sjevernoj Americi.

Sazrijevanje adventizma me u ameriËkim stanovniπtvom afriËkog podrijetla
Vaæna sjevernoameriËka “misija” koja se viπe integrirala u adventizam tijekom dvadesetog stoljeÊa zahvaljujuÊi crkvenom djelovanju bila je ameriËko stanovniπtvo s afriËkom baπtinom. Me utim, ovaj proces nije bio brz, a rezultati u poËetku nisu bili vidljivi sami po sebi. Naæalost, u veÊini krπÊana prilikom obraÊenja nisu sasvim iskorijenjene rasne predrasude kao ni drugi grijesi. Crkvama koje djeluju u svojoj druπtvenoj sredini tako er nije jednostavno prevladati rasne napetosti utkane u kulturu. Stoga je æalosno, ali ne i iznena ujuÊe, πto su i adventisti imali svoje rasne ærtve kako je broj crnaËkih vjernika u Crkvi rastao. Jedna od prvih bio je L. C. Sheafe. Sheafe je zauzimao istaknuto mjesto u adventistiËkim krugovima u kasnim 1890-im kao Ëest govornik na zasjedanjima Ge-

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

141

neralne konferencije veÊim dijelom tog desetljeÊa. Me utim, 1907. godine Sheafe, pastor Narodne krπÊanske adventistiËke crkve u Washingtonu, napustio je Crkvu zajedno sa svim svojim vjernicima. Rasna diskriminacija bila je dio razloga. KoristeÊi se situacijom, A. T. Jones je doπao iz Battle Creeka da raspiri vatru nezadovoljstva. Scheafe je zatim, zajedno s Jonesom, nastojao odvojiti crnaËke crkve i u drugim dijelovima zemlje. Dvije godine poslije, moæda kao odgovor na Sheafeov prebjeg, Generalna konferencija je osnovala SjevernoameriËki odjel za Crnce da se brine za probleme crnaËkih adventista. Prva tri tajnika ovog odjela bili su, kao πto smo moæda oËekivali, bijelci. Me utim, to se promijenilo 1918. godine kad je daroviti crnaËki odvjetnik imenom William H. Green postao tajnik obnaπajuÊi ovu duænost do svoje smrti 1928. godine. Pod vodstvom Greena djelo me u ameriËkim stanovniπtvom afriËkog podrijetla napredovalo je usprkos daljnjoj diskriminaciji. Iste godine veÊina istaknutih crnaËkih pastora zahtijevala je crnaËke konferencije. Odvojene organizacije, tvrdili su, unaprijedit Êe djelo me u ameriËkim stanovniπtvom afriËkog podrijetla. VeÊina bjelaËkih vo a ovaj prijedlog nije smatrala posebno dobrim te je proπlo joπ desetljeÊe i pol prije nego πto su crne konferencije postale stvarnost. George E. Peters i Frank L. Peterson u me uvremenu su vodili SjevernoameriËki odjel za Crnce. Posljednja kampanja za osnivanje crnaËkih konferencija vo ena je poËetkom 1940-ih. Predvodili su je visokoobrazovani Ëlanovi mjesne crkve Ephesus u Washingtonu. Smjeπtena u blizini svjetske uprave Crkve, Ëlanovima mjesne crkve u Washinghtonu bilo je teπko zanemariti svoj podreeni rasni status nasuprot statusu u Crkvi. Svoju djecu nisu mogli upisivati u Washington Missionary College i nisu smjeli jesti u blagovaonici Generalne konferencije.

142

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Kriza je dosegla vrhunac u jesen 1943. godine kad je Washington Adventist Sanatorium naredio da Lucy Byard, adventistiËka Crnkinja blijede boje koæe, prije e u drugu ustanovu nakon πto je bolnica saznala za njezin rasni identitet. Zbog niza odgoda prilikom selidbe u bolnicu Freedmen, ona je umrla od upale pluÊa. Razbjeπnjela crnaËka adventistiËka zajednica smatrala je smrt g e Byard muËeniπtvom zbog politike rasne netrpeljivosti. Ovi su doga aji uzrokovali emotivnu raspravu me u adventistiËkim vo ama o tome kako najbolje ispuniti potrebe crnaËkih adventista, a sve viπe vo a bilo je uvjereno da treba udovoljiti æelji crnaËkih adventista za vlastitim konferencijama. U travnju 1944. na proljetnom zasjedanju Generalne konferencije izglasovano je osnivanje crnaËkih konferencija. 1. sijeËnja 1945. konferencija Lake Region postala je prva crnaËka konferencija u Sjevernoj Americi. Ubrzo je uslijedilo osnivanje drugih “regionalnih” konferencija. CrnaËki vjernici tvrdili su da Êe rad me u njihovom etniËkom skupinom biti daleko uspjeπniji ako ga budu obavljali ljudi iste rase. BrojËani rast crnaËkih adventista od osnivanja crnaËkih konferencija izgleda da obilno podupire ovaj koncept. 1944. godine broj crnaËkih vjernika popeo se na 17.000 ili osam posto ukupnog Ëlanstva SjevernoameriËke divizije. Sredinom 1997. godine broj crnih Ëlanova poveÊao se na 262.000 ili 30% ukupnog Ëlanstva. Drugim rijeËima, otkad radom me u sjevernoameriËkim Crncima upravljaju Crnci, afroameriËki segment Crkve rastao je gotovo Ëetiri puta bræe od ostatka divizijskog Ëlanstva. 1950-ih i 1960-ih sjevernoameriËki Crnci sve viπe obnaπaju duænosti u Generalnoj konferenciji. Nema sumnje da je utjecaj pokreta za gra anska prava u πirem kulturnom okruæenju poËetkom 1960-ih ubrzao ovaj proces. 1962. godine Frank L. Peterson postao je prvi Afroamerikanac dopredsjednik Generalne konferencije. Crkva je tijekom 1960-

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)

143

-ih progovorila i protiv rasne diskriminacije u crkvenim ustanovama. Krajem 1960-ih i poËetkom 1970-ih iznesen je prijedlog za stvaranje crnaËkih unija konferencija u Sjevernoj Americi. Me utim, naposljetku je odluËeno da umjesto stvaranja crnaËkih unija treba dati viπe utjecaja crnaËkim vo ama u Crkvi birajuÊi crnaËke administratore za neke duænosti u postojeÊim unijama konferencija. CrnaËki predstavnici takoer su dobili mjesta u odborima. Isti dogovor postignut je i s rastuÊom latinoameriËkom populacijom u Sjevernoj Americi kako bi se osigurao i njihov glas na svim razinama. Crkva u Sjevernoj Americi bila je do 1980-ih svjedok biranja Crnaca za vodeÊe sluæbe o kojima se nije moglo ni sanjati u 1950-im ili Ëak 1960-im godinama. Tako je, na primjer, Charles E. Bradford bio predsjednik SjevernoameriËke divizije, Robert H. Carter sluæio je kao predsjednik Unije Lake, a Calvin Rock je bio glavni dopredsjednik Crkve u cijelom svijetu. Neki se i dalje pitaju treba li Crkva imati odvojene konferencije na rasnoj osnovi. Calvin Rock istiËe da sve unije nemaju odvojene konferencije, a u onima koje ih imaju nema rasne podijeljenosti. ToËnije, neke regionalne konferencije imaju pastore bijelce, a bjelaËke konferencije imaju pastore i administratore Crnce. Rockov argument je da regionalne konferencije trebaju ostati ako pridonose uspjeπnijem evangeliziranju svijeta. S druge strane, kao πto smo veÊ primijetili, u mnogim podruËjima “rasno razgraniËenje” se gubi kad je u pitanju poha anje crkve i Ëak vodstvo. To, naravno, ne znaËi da je ideal ostvaren ili da su sve napetosti nestale. S daljnjom internacionalizacijom Crkve u razdoblju nakon 1955. godine trend rasta svjetskog adventizma izme u 1910. i 1950. nastavlja se. BrojËani rast Crkve sliËan onome me u Crncima u Sjevernoj Americi zapaæa se diljem svijeta, ali i u drugim etniËkim skupinama u Sjedinjenim

144

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AmeriËkim Dræavama, a bijelci iz Sjeverne Amerike, Europe i drugih dijelova svijeta sve viπe vodeÊih mjesta prepuπtaju domaÊem osoblju. Adventizam se u prvoj polovici dvadesetog stoljeÊa proπirio svijetom, a u drugoj polovici je uËinio goleme korake prema istinskom me unarodno integriranom crkvenom tijelu.

Za one koji æele saznati viπe
Knight, George R., Meeting Ellen White, str. 78—87. Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 113—170. Reynolds, Louis B., We Have Tomorrow, str. 292—357. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 333—629. Weeks, Howard B., Adventist Evangelism in the Twentieth Century, Washington, D. C.: Review and Herald, 1969., str. 11—245. White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 6, str. 302—448.

145

8. poglavlje

Izazovi i moguÊnosti sazrijevanja (1955.—)
obro je poznata Ëinjenica da svatko u æivotu prolazi kroz ciklus koji poËinje s ranim djetinjstvom, nastavlja je s kratkim razdobljem adolescencije i krepke mladosti da bi se stao usporavati u srednjim godinama. Ako osoba æivi dovoljno dugo, naposljetku Êe se suoËiti s mentalnim i fiziËkim propadanjem u starosti. Ipak, manje je poznato da organizacije, ukljuËujuÊi i crkve, prolaze kroz sliËne procese starenja. Adventizam nije umaknuo ovoj dinamici. On je proπao kroz rano djetinjstvo izme u 1844. i 1863. godine, a adolescenciju od 1863. do 1901. godine. Do 1901. godine dosegnuo je, reËeno socioloπkim jezikom, etapu najveÊe uËinkovitosti. Naæalost, stadiji nakon ovoga nisu najugodniji za Crkvu kao ni za pojedinca. Obiljeæava ih institucionalizam koji je sam sebi cilj, birokracija i nefunkcionalnost. Me utim, dobra vijest je da, za razliku od pojedinaca, Ëiji je æivotni ciklus bioloπki odre en, druπtvene organizacije ne moraju nuæno proÊi degenerativne dijelove ovog ciklusa. Alternativa je stalno bu enje i obnova. Za Crkvu to znaËi dvoje: (1) uvijek imati na umu svoju misiju i (2) oËuvati volju za restrukturiranjem i reformom organizacija i

D

146

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ustanova kako bi se oËuvala funkcionalnost ovih tijela u ostvarivanju crkvene misije. U πestom poglavlju vidjeli smo kako su se provodile promjene i restrukturiranje poËetkom 1900-tih kad se Crkva suoËavala s izazovom izrastanja u svjetsku crkvu s gotovo 80.000 Ëlanova. Njezin prvobitni ustroj i neke ustanove postale su nefunkcionalne i nesposobne da ostvare prvobitne ciljeve na najuËinkovitiji naËin. Adventizam na pragu dvadeset prvog stoljeÊa s viπe od 10 milijuna Ëlanova stoji na sliËnom raskriæju. Ovo poglavlje tvrdi da je adventizam dosegnuo crkvenu zrelost sredinom 1950-ih te da se Crkva nakon gotovo pola stoljeÊa zrelosti treba svjesno reformirati i steÊi novu snagu. Alternativa je suoËavanje s moguÊnoπÊu podlijeganja prijetnjama institucionalizacije, posvjetovljenja i neuËinkovitosti. Takva je sudbina organizacija koje se odbijaju baviti problemima nastalim zbog neobiËnog uspjeha u prethodnim stadijima razvoja. Napredak i postignuÊa adventizma tijekom ranih godina dvadesetog stoljeÊa bili su iznimni. Ovaj se uspjeh nastavio sve do danas, ali je doveo Crkvu do toËke kad ona svjesno mora odluËiti hrabro djelovati kao πto je to uËinila 1860-ih i u prvom desetljeÊu dvadesetog stoljeÊa, mijenjati se poradi daljnjeg napretka u promijenjenim uvjetima. Adventizam je, kao πto Êemo vidjeti, razvio prodorne, nove misijske strategije, ali Crkva se tako er suoËava s velikim izazovima i problemima. SreÊom, ona nema samo probleme, veÊ i nezapamÊene moguÊnosti ako vo e i Ëlanovi budu voljni djelovati predano i s jedinstvenom vizijom, πto su bila obiljeæja prijaπnjih vodstava pokreta.

Sazrijevanje
Do sredine 1950-ih nekoliko je znakova upuÊivalo na zakljuËak da je KrπÊanska adventistiËka crkva sazrela kao

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

147

crkva. Jedan je bio i priznanje utjecajnih vo a evan eoskih krπÊana da je Crkva doista evan eoska, krπÊanska skupina. Nakon prividne propasti mileritskog pokreta 1840-ih veÊina protestanata sumnjiËavo je promatrala adventiste. »injenica da su Ellen White proglasili suvremenom proroËicom te agresivno propovijedali trajnu obvezu vrπenja Deset zapovijedi, ukljuËujuÊi i sedmi dan subotu, pogorπalo je problem. PoËetkom dvadesetog stoljeÊa veÊina protestanata smatrala je adventiste sljedbom koju treba izbjegavati zbog krivovjernih glediπta. Mnogi su adventiste uvrstili me u nekrπÊane zajedno s Jehovinim svjedocima, mormonima i Christian Science. Ovo glediπte se promijenilo sredinom 1950-ih kao rezultat niza teoloπkih susreta nekih adventistiËkih vo a s dva istaknuta evan eoska krπÊanina. Jedan je bio Donald Grey Barnhouse, urednik Ëasopisa Eternity. Drugi je bio Walter Martin, struËnjak za nekrπÊanske kultove kojeg je nakladniËka kuÊa Zondervan zaduæila da napiπe knjigu o adventistima. Barnhouse i Martin su, na svoje iznena enje, zakljuËili da adventisti ne nauËavaju neka krivovjerja, ukljuËujuÊi i spasenje djelima, πto su im drugi pripisivali. Premda se ovi znanstvenici, evan eoski krπÊani, nisu sloæili sa svim sadræajima adventistiËke teologije, oni su ipak zakljuËili da adventisti nisu sektaπi. Umjesto toga oni su evan eoski krπÊani koji zasluæuju da ih se takvima javno prizna. Barnhouse je zbog toga pruæio ruku zajedniπtva adventistima u rujanskom izdanju Ëasopisa Eternity 1956. godine, a Martin je napisao korisnu knjigu pod naslovom The Truth About Seventh-day Adventism (1960.). Crkva je u me uvremenu objavila knjigu Questions on Doctrine (1957.) kao odgovor na pitanja evan eoskih krπÊana. Od tog trenutka adventisti imaju mnogo bolji odnos sa πirom krπÊanskom zajednicom. Jedna æalosna posljedica ovog

148

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

priznanja jest podjela adventistiËke javnosti u ocjeni je li ovakvo priznanje korak naprijed ili nazad u osebujnoj misiji Crkve. Razvoj crkvenih sveuËiliπta krajem 1950-ih i poËetkom 1960-ih bio je drugi znak adventistiËkog sazrijevanja. Ovaj je korak zapravo poËeo u ranim 1930-im kad je Crkva konaËno prihvatila Ëinjenicu da Êe njezini profesori na koledæima morati steÊi akademske titule ako æelimo da suvremeni svijet prizna diplome adventistiËkih koledæa. Ova spoznaja dovela je do osnivanja Advanced Bible School 1934. godine. Krajem 1930-ih ova ustanova preimenovana je u Seventh-day Adventist Theological Seminary i smjeπtena u upravu Generalne konferencije u Takoma Parku, u Marylandu. Veliki korak poduzet je na jesenskom zasjedanju Izvrπnog odbora Generalne konferencije 1956. godine, kad je odluËeno da se osnuje institucija na sveuËiliπnoj razini. SljedeÊe godine otvoreno je SveuËiliπte Potomac (od milja nazvano PU) a sastojalo se od teoloπkog fakulteta i novoosnovanog poslijediplomskog studija. Generalna konferencija izglasovala je 1958. godine preseljenje ove ustanove u Berrien Springs u Michiganu, gdje je zdruæivanjem s Emmanuel Missionary Collegeom nastalo SveuËiliπte Andrews. U Kaliforniji je u me uvremenu, 1. srpnja 1961., crkveni Medical Evagelists College postao SveuËiliπte Loma Linda. I Andrews i Loma Linda razvili su se u 1970-im do takvog stupnja da su mogli ponuditi u potpunosti priznate akademske programe. Loma Linda je, naravno, obrazovala lijeËnike joπ od 1914. godine. Tijekom 1980-ih i 1990-ih osnovana su adventistiËka sveuËiliπta u mnogim dijelovima svijeta ukljuËujuÊi i zemlje kao πto su Meksiko, NjemaËka, Kenija, Zimbabve, Argentina, Brazil, Koreja, Filipini i druge. Tako se mnoge crkvene ustanove za visoko obrazovanje spremaju ponuditi ili veÊ nude magistarske i doktorske programe, Ëak i u podruË-

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

149

jima u koja su adventisti prvi put uπli kao u “primitivna” misijska polja prije svega nekoliko desetljeÊa. TreÊi znak adventistiËkog sazrijevanja je dosljednija internacionalizacija Crkve nego u proπlosti. Internacionalizacija djelomiËno znaËi da “inozemni misionari” iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, Europe, Velike Britanije, Australije i Juæne Afrike viπe ne upravljaju djelom u novijim poljima adventistiËkog rada. Umjesto toga Crkva je osposobila domaÊe vo e u gotovo svakom podruËju svoje rasprostranjene misije. Preseljenja uzrokovana Drugim svjetskim ratom potaknula su donekle zamjenu “misionarskog” vodstva domaÊim. Ali duh nacionalizma koji se πirio svijetom od 1945. do kasnih 1960-ih uvelike je ubrzao ovaj proces. Posljedica je da su administratori geografskih podruËja KrπÊanske adventistiËke crkve sve do razine divizija Generalne konferencije obiËno domicilni u odnosu na podruËje koje vode. To znaËi da Azijci vode djelo u Aziji, Afrikanci u Africi, a Latinoamerikanci u Juænoj i Srednjoj Americi. Vo a svake svjetske divizije istodobno je i dopredsjednik Generalne konferencije. Osim toga, neke od najvaænijih duænosti u srediπnjoj administraciji Generalne konferencije sada obnaπaju pojedinci iz dijelova svijeta koji su joπ prije nekoliko godina ovisili o vodstvu iz Sjeverne Amerike ili Europe. Ova vrsta internacionalizacije ne moæe se usporediti s “misionarskim” mentalitetom koji je uvelike vladao tijekom 1950-ih i 1960-ih. Dosad nezabiljeæen rast u gotovo svim podruËjima svjetskog adventizma pratio je nacionalizaciju vodstva. Tako je drugi vid crkvene internacionalizacije brz porast u samom broju sljedbenika. Tablica br. 2 prikazuje broj Ëlanova u pojedinim svjetskim divizijama do 1. sijeËnja 1999. Drugi znak sve veÊe internacionalizacije Crkve je razmjena “misionara” me u divizijama. Prije nekoliko godina biti misionar znaËilo je iÊi kao Europljanin ili Sjevernoa-

150

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

Tablica br. 2

Broj adventista u pojedinim svjetskim divizijama do 1. sijeËnja 1999.
AfriËko-indijskoceanska divizija IstoËnoafriËka divizija Euro-afriËka divizija Euro-azijska divizija InterameriËka divizija SjevernoameriËka divizija Sjeverna azijsko-pacifiËka divizija 1.297.398 1.710.862 498.721 131.445 1.817.431 891.176 427.955 JuænoameriËka divizija JuænopacifiËka divizija Juænoazijska divizija Juæna azijsko-pacifiËka divizija Transeuropska divizija Pridruæena polja Ukupno: 1.581.227 317.560 290.209 1.038.190 85.847 75.393 10.163.414

merikanac u neke nekrπÊanske ili neprotestantske, moæda vrlo primitivne zemlje, a na poËetku dvadeset prvog stoljeÊa to podrazumijeva rad izvan vlastite domovine. Tako Afrika, Azija, Indija i Latinska Amerika πalju “misionare” u Europu i Sjedinjene AmeriËke Dræave ili vrπe me usobnu razmjenu. Naravno, Europljani, Australci, Britanci ili Amerikanci joπ uvijek sluæe u drugim zemljama, ali to je sada daleko viπe dvosmjerna ulica nego πto je bila prije. “Po cijelom svijetu” postala je poznata fraza u adventistiËkoj misijskoj terminologiji. BuduÊi da Crkva svoju misiju promatra iz globalne perspektive i buduÊi da ljudi iz cijelog svijeta sluæe u drugim zemljama, izraz interdivizijski djelatnik prikladnije opisuje osobe koje rade za Crkvu u podruËjima izvan svoje domovine nego rijeË misionar. Moæda je najdojmljiviji opis internacionalizacije Crkve sljedeÊi grafiËki prikaz. Prikaz br. 2 pokazuje da je nekadaπnja sjevernoameriËka vjera postala svjetski pokret, a da je Ëlanstvo SjevernoameriËke divizije tek njegov djeliÊ. »etvrti pokazatelj crkvenog sazrijevanja je veliËina. Crkva je tijekom 1998. godine premaπila brojku od 10 milijuna Ëlanova. 31. prosinca 1997. Crkva je zapoπljavala 153.617 evan eoskih i administrativnih djelatnika, a te je godine

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

151

GrafiËki prikaz br. 2

Rasprostranjenost Ëlanstva KrπÊanske adventistiËke crkve u odnosu na Sjevernu Ameriku
Postotci 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 Legenda Sjeverna Amerika % Izvan Sj. Amerike %

djelovanje Crkve bilo poduprto desetinom i darovima veÊim od 1,5 milijardu ameriËkih dolara. Ova brojka ne obuhvaÊa fondove crkvenih institucija. Adventisti su, kao πto je veÊ spomenuto, osnovali ustanove posvuda u svijetu. PoËetkom 1998. godine Crkva je upravljala sa 159 bolnica i sanatorija, 118 domova za umirovljenike i sirotiπta i 306 klinika i dispanzera. Osim toga Crkva je vlasnik 89 koledæa i sveuËiliπta, 963 srednje πkole i 4.364 osnovne πkole. Ukupni broj upisanih uËenika i studenata na svim razinama bio je 961.948. Crkva tako er posjeduje i upravlja s 56 nakladniËkih kuÊa. KrπÊanska adventistiËka crkva nije samo premaπila i najsmionije snove svojih utemeljitelja iz kasnih 1840-ih, veÊ i je i dalje jedna od najbræe rastuÊih krπÊanskih skupina. GrafiËki prikaz br. 3 prikazuje krivulju rasta Crkve od 1863. do 1998. godine. Na temelju ovih brojki KrπÊanska adventistiËka crkva mogla bi do 2010. godine imati viπe od 20 milijuna Ëlanova.

152

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

GrafiËki prikaz br. 3

Krivulja rasta KrπÊanske adventistiËke crkve od 1863. do 1998. godine
(Ëlanstvo u milijunima)

Misija sa svjesnim namjerama
U prethodnim poglavljima primijetili smo da se za prve adventiste nipoπto ne moæe reÊi da su bili oduπevljeni misionari. PoËevπi s protumisijskom filozofijom, oni su poslije pasivno dopustili da smjer razvoja njihove misije slijedi vodstvo onih koji su u drugim zemljama Ëitali adventistiËku literaturu i onda zatraæili posjet crkvenih predstavnika. Drugim rijeËima, nisu imali svjestan plan za sustavno evangeliziranje svijeta. To se poËelo mijenjati u 1890-im i u prvoj polovici dvadesetog stoljeÊa, ali najveÊi se pomak prema svjesnom planiranju dogodio kad je 1966. godine Katedri za teologiju pri SveuËiliπtu Andrews dodan i Institut za svjetsku misiju KrπÊanske adventistiËke crkve. Odjel za svjetsku misiju nudi predmete u vezi sa svjetskom misijom, dok Institut

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

153

priprema muπkarce i æene za interkulturalnu sluæbu tako πto povremeno odræava posebne sastanke za nove misionare. Druge funkcije Instituta jesu istraæivanje i objavljivanje publikacija o razliËitim sadræajima misije i rasta Crkve, savjetodavna sluæba o misijskom djelovanju te planiranje i odræavanje seminara i radionica o misiji i rastu Crkve u svim kulturama. Jedna od najoËitijih posljedica veÊe svijesti o potrebi za sustavnim planiranjem svjetske misije vidjela se 1990. godine, kad je na zasjedanju Generalne konferencije zaËeta globalna misija. Globalna misija oznaËava svjestan pomak u adventistiËkoj misiologiji dok Crkva nastoji izvrπiti svoju zadaÊu propovijedanja tri an eoske vijesti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. Adventisti tradicionalno mjere napredak svojeg misijskog djelovanja onim dijelom retka u kojem se govori o “narodu i plemenu”. Tako je poËetkom 1998. godine KrπÊanska adventistiËka crkva djelovala u 205 od 230 zemalja koje priznaju Ujedinjeni narodi. To zvuËi dobro jer ukupan broj stanovnika u zemljama gdje nema crkvene nazoËnosti iznosi samo 117.280.000 u svjetskoj populaciji veÊoj od 6 milijardi. Broj jezika kojima se adventisti sluæe u evangeliziranju tako er je dojmljiv. 1998. godine broj jezika na kojima su se tiskale publikacije iznosio je 245, a na 735 jezika vrπila se pisana i usmena komunikacija. Me utim, globalna misija je preusmjerila pogled Crkve s ovih ugodnih statistika prema novom naËinu promatranja crkvene misijske odgovornosti. Umjesto usredotoËivanja na narode, globalna misija svraÊa pozornost na Ëinjenicu da adventistiËka misija treba dosegnuti “svako pleme, jezik i puk”. Ovakav pristup i nije tako utjeπan. Istraæivanja pokazuju da je naπ planet 1990. godine imao oko 5.000 etniËkih i jeziËnih skupina od koji svaka ima prosjeËno milijun stanovnika. Adventisti imaju najmanje po

154

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

jednu crkvu me u 3.200 ovakvih skupina. To znaËi da u oko 1.800 skupina Crkva uopÊe nije nazoËna. U ovih 1.800 skupina nalazi se viπe od dvije milijarde ljudi. KrπÊanska adventistiËka crkva je, suoËena s takvim Ëinjenicama, osjetila potrebu da otvori oËi za veliËinu zadaÊe koja stoji pred njom. Ona je prisiljena razmiπljati o crkvenoj zadaÊi u najteæim podruËjima, a ne samo u onima koja su otvorena. Cilj programa globalne misije pokrenute 1990. godine bio je “osigurati adventistiËku nazoËnost u svakoj od 1.800 nedosegnutih skupina od po milijun stanovnika prije 2000. godine. To znaËi osnivanje najmanje jedne crkve svaki drugi dan u ovim nedirnutim podruËjima iduÊih deset godina!” (Global Mission Insert, Adv. Rev., 5. srpnja 1990., str. 3) Naravno, Ëak i ovaj cilj bio je samo poËetna toËka buduÊi da mi obraÊamo ljude Kristu osobno, a ne kao etniËke skupine. S druge strane, bila je to poËetna toËka. DesetljeÊe nakon poËetka globalne misije rezultati su zadovoljavajuÊi. Premda program nije ostvario svoj impresivni cilj, procjene pokazuju da je omjer nedosegnutih etniËkih skupina prepolovljen. Osim ovih procjena, sa sigurnoπÊu moæemo ustvrditi da se KrπÊanska adventistiËka crkva poËela suoËavati sa svojom misijom svijetu svjesnije nego prije. Crkva se ne brine samo o pukom evangeliziranju, veÊ i o Kristovoj zapovijedi da hrani gladne i lijeËi bolesne. Stoga ona financira humanitarne programe kao πto su Adra (AdventistiËka agencija za pomoÊ i razvoj). Adra, djelujuÊi u cijelom svijetu, pomaæe pojedincima i zajednicama da osiguraju osnovne æivotne potrebe i osposobljava ih da postanu nezavisni. 1960. godine Crkva je razvila takozvani Petodnevni plan za odvikavanje od puπenja (noviji naziv je Diπi slobodno) kako bi pomogla ljudima prestati puπiti. Ovakvi humanitarni projekti nisu odvojeni od evangelizacije u najuæem smislu. Zapravo, crkvene humanitarne aktiv-

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

155

nosti Ëesto su poËetak adventistiËke evangelizacije buduÊi da su ljudi Ëesto otvoreniji prema onima koji se za njih brinu. Globalna misija tako rabi brojna sredstva, izravna i neizravna, za ostvarenje svojeg cilja. Jedno od njih je stalno πirenje AdventistiËkog svjetskog radija u pokuπaju da pokrije cijelu Zemlju trima an eoskim vijestima. Usporedo s ovim naporima, druga polovina 1990-ih bila je svjedok uporabe internetske tehnologije od strane Crkve za πirenje svoje poruke i ozbiljnih nastojanja da se razvije satelitski i televizijski komunikacijski sustav s downlink jedinicama u lokalnim zajednicama diljem svijeta. Tako je 1998. godine Crkva mogla istodobno doprijeti do tisuÊa mjesnih crkava na svim kontinentima. Ovakva tehnologija pruæa osnovu za globalne evangelizacijske programe kao πto su NET ’98 koji je bio emitiran na viπe od 40 jezika u viπe od 100 zemalja tijekom listopada i studenog 1998. Pad æeljezne zavjese tako er je pomogao adventistiËkoj evangelizaciji poËetkom devedesetih godina proπlog stoljeÊa. KrπÊanska adventistiËka crkva preuzela je inicijativu i brzo osnovala teoloπki fakultet i nakladniËku kuÊu u Rusiji. PoËetkom 1990-ih stotine adventistiËkih propovjednika i laika odræali su brojne evangelizacije u razliËitim dijelovima bivπeg Sovjetskog Saveza i drugim istoËnoeuropskim zemljama. Krajem desetljeÊa Crkva je znaËajno poveÊala Ëlanstvo u mnogim bivπim komunistiËkim dræavama. Sve u svemu uzbudljivo je biti adventist. Crkva pred sobom ima neke od najveÊih izazova, ali, kao πto se moæe oËekivati, ona se suoËava i s nekim unutarnjim napetostima.

Izazovi s kojima se adventizam suoËava u dvadeset prvom stoljeÊu
Prirodno je oËekivati odre enu koliËinu nesklada u bilo kojoj crkvi koja ima deset milijuna Ëlanova rasutih diljem

156

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

svijeta. To se doga alo i u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi u proπlosti, a doga a se i danas. Doktrina i kulturoloπka pozadina dva su podruËja u kojima Crkva proæivljava unutarnje napetosti na poËetku stoljeÊa. Premda se adventisti πirom svijeta slaæu oko 27 temeljnih vjerovanja, rasprave, Ëak i povremena oπtra neslaganja nastavljaju se u pitanjima kao πto je definiranje krπÊanskog savrπenstva, Kristova ljudska narav tijekom utjelovljenja, narav opravdanja po vjeri, ispravni oblici bogoπtovlja, uloga Ellen White i neka pitanja u vezi s tumaËenjem nadahnutih spisa. Premda bi bilo lijepo ostvariti potpuno jedinstvo u svim teoloπkim pitanjima, ovaj ideal nikad nije bio dosegnut u povijesti adventizma kao ni πire krπÊanske Crkve. Trebamo zamijetiti da pitanja oko kojih se adventisti slaæu daleko nadmaπuju, i brojem i vaænoπÊu, ona oko kojih se ne slaæu. Osim toga, ako razliËite struje raspravljaju o razlikama u Kristovom duhu ljubavi, moæe se oËekivati da Êe postupno postiÊi bolje teoloπko razumijevanje u buduÊnosti. U osvit dvadeset prvog stoljeÊa kulturoloπko pitanje koje najviπe podriva jedinstvo adventizma jest nacionalizam. Jedan od velikih izazova svjetskog adventizma bit Êe svo enje na zadovoljavajuÊu razinu prevlasti Sjeverne Amerike i Europe uz istodoban brzi rast nekoliko crkvenih divizija u manje razvijenim zemljama svijeta. Drugo kulturoloπko pitanje koje podriva jedinstvo jest uloga æena u propovjedniËkoj sluæbi. U petom smo poglavlju zamijetili da su æene uvijek igrale odre enu ulogu u adventistiËkoj propovjedniËkoj sluæbi. Nekoliko njih bile su opunomoÊeni propovjednici u devetnaestom stoljeÊu, ali nijedna oËito nije bila sluæbeno rukopoloæena, premda je na zasjedanju Generalne konferencije 1881. godine ta moguÊnost razmatrana u povoljnom svjetlu. Pitanje rukopolaganja mirovalo je sve do 1970-ih i 1980-ih, kad je veÊi broj æena poËeo sluæiti kao pastori ad-

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

157

ventistiËkih crkava. Otad se u Crkvi sve viπe raspravlja o tom predmetu πto obostrano izaziva snaæne osjeÊaje. Tijekom 1980-ih uËinjen je velik korak kad su mnoge crkve u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama i drugim zemljama poËele rukopolagati æene za starjeπine u mjesnim crkvama. Tijekom tog desetljeÊa neke æene-pastori krπtavale su nove Ëlanove. S druge strane, Crkva je samo “prouËavala”, premda energiËno, pitanje rukopolaganja æena za propovjednike Evanelja tijekom osamdesetih. Me utim, na zasjedanju Generalne konferencije 1990. godine rukopolaganje je sluæbeno uvrπteno na dnevni red. VeÊina zastupnika glasovala je protiv ovog prijedloga, a strane su se podijelile duæ kulturoloπkih crta razdvajanja. VeÊina zastupnika iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava i Zapadne Europe podupro je rukopolaganje æena, ali moÊan glasaËki blok koji zastupa Crkvu iz Juæne Amerike i afriËkih divizija nadmoÊno se usprotivio ovom prijedlogu. Me utim, na zasjedanju 1990. godine priznato je pravo “odabranim” æenama-propovjednicima da vrπe obred vjenËanja. Tako su 1990. godine adventistiËke æene-pastori i teorijski stekle pravo vrπenja svih bitnih funkcija rukopoloæenog propovjednika, ali bez rukopoloæenja za sluæbu Evan elja. Usprkos glasovanju iz 1990. godine, izgleda da u umovima mnogih Ëlanova pitanje rukopolaganja nije ni izbliza rijeπeno. Ono je ponovno uvrπteno u dnevni red na zasjedanju Generalne konferencije 1995. godine kad je SjevernoameriËka divizija podnijela molbu da se divizijama koje to æele dopusti rukopolaganje æena za sluæbu propovijedanja Evanelja u tim divizijama. Svjetska Crkva je glasovala protiv ove molbe. Me utim, kao i pitanje ropstva i ljudskih prava, pitanje rukopolaganja æena vjerojatno neÊe nestati samo od sebe bez obzira na to koliko puta se glasovalo. U pozadini ovog

158

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

osjetljivog problema su teæa pitanja na koja Crkva tek treba odgovoriti. ©to, na primjer, znaËi biti svjetska crkva? Zahtjeva li to da svi dijelovi crkve moraju poπtovati iste kulturoloπke norme ili postoji prostor za prilagodbu dok crkva primjenjuje vjeËna naËela krπÊanstva na vrlo razliËite kulture i naËine razmiπljanja? Tako posljedice internacionalizacije imaju nekoliko strana s kojima se joπ nismo ozbiljno uhvatili u koπtac. Osim doktrinarnih i kulturoloπkih napetosti, adventizam se na poËetku dvadeset prvog stoljeÊa suoËava s problemom ustroja koji treba tako prilagoditi da ispuni potrebe, moguÊnosti i izazove koji su bili nezamislivi u vrijeme preustroja 1901. i 1903. godine. Mi vidimo znakove da treba smanjiti golemu crkvenu organizacijsku strukturu, dok neki (osobito u Sjevernoj Americi) dovode u pitanje adventistiËku hijerarhijsku strukturu i zahtijevaju kongregacijski ustroj. S druge strane mnogima se Ëini da je najzdraviji srednji put izme u ovih dviju krajnosti. Oni zagovaraju uËinkovitu organizacijsku strukturu koja prihvaÊa najbolje inicijative kao i sposobnost usmjeravanja snaga ujedinjene globalne Crkve na daljnje πirenje adventistiËke misije u svijetu. Osim napetosti oko crkvene strukture, svi vjerski pokreti bore se protiv kuπnje sekularizacije Ëlanstva i ustanova. Obnova i reforma na nekoliko razina vaæna su pitanja na sadaπnjem adventistiËkom dnevnom redu. Kao 1861.—1863. i 1901.—1903. godine, pomaci prema obnovi i reformi trebaju imati za cilj osposobljavanje Crkve kako bi postala funkcionalnija u propovijedanju poruke triju an ela cijelom svijetu. Drugi predmet zabrinutosti za mnoge adventiste na poËetku dvadeset prvog stoljeÊa je pitanje odgode drugoga Kristovog dolaska. Neki vjernici, zbunjeni, nastoje okriviti druge (Ëesto vo e) zbog Ëinjenice πto Krist joπ nije doπao. Drugi su, Ëini se, uspavani i ravnoduπni, dok neki æele promijeniti ili odbaciti crkveno nauËavanje apokaliptiËkih pro-

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)

159

roËanstava. Moæda je najraπireniji problem u vezi s drugim dolaskom, s kojim se suoËavaju mnogi adventisti, sklonost prema senzacionalizmu. Traæenje uzbu enja oni, izgleda, viπe vole nego Isusovu zapovijed da pozorno straæare, Ëekaju i rade za kraljevstvo (vidi Matej 24,36-25,46). Crkva u dvadeset prvom stoljeÊu treba, kao i prvi uËenici, shvatiti πto je Krist mislio kad je rekao: “Trgujte dok ne do em.” (Luka 19,13 DF) Razvoj vjerovanja koja uravnoteæuju adventistiËku vjeru sa zdravim “trgovanjem” bit Êe trajan izazov sve do samog Kristovog dolaska.

BezgraniËne moguÊnosti
U sadaπnjem adventizmu mi kao pojedinci moæemo birati i usredotoËiti se na probleme ili moguÊnosti Crkve. Mi se u tome ne razlikujemo od naπih preteËa u 1840-im, 1880-im, 1950-im godinama ili u biblijska vremena. Da su se James White, Joseph Bates, A. G. Daniells i drugi usredotoËili samo na probleme, danas ne bi bilo KrπÊanske adventistiËke crkve. Premda je vaæno odgovorno se suoËiti s problemima, jednako je vaæno da to Ëinimo na pozitivan i kreativan naËin, naËin koji izraæava vjeru Mojsija, Pavla, Luthera i adventistiËkih utemeljitelja. Kako se bliæimo kraju ove kratke povijesti, æelim naglasiti da je svatko od nas dio te povijesti. Povijest je viπe od neËega πto se dogodilo prije mnogo vremena; to je sadaπnja stvarnost i svatko od nas je njezin sudionik. Svi mi svakodnevno donosimo odluke, igramo ulogu u ovoj stalnoj drami. KrπÊansko razumijevanje povijesti nije cikliËno, veÊ linearno. Povijest ovog planeta poËinje sa stvaranjem, a kraj Êe mu biti prilikom drugog Kristovog dolaska. Adventisti dosljedno vjeruju da oni igraju posebnu ulogu u tom doga aju dok kao Ëlanovi Crkve propovijedaju tri an eoske

160

KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

vijesti iz Otkrivenja 14 “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. Odmah nakon propovijedanja ovih poruka iz Otkrivenja dolazi velika “æetva” koja veÊ viπe od 150 godina pokreÊe adventiste. Stoga je adventizam uvijek bio pokret vjere i nade s vi enjem bezgraniËnih moguÊnosti. Ovo vi enje nastavlja nositi adventistiËku poruku u udaljene kutove svijeta. Kao pojedinaËni Ëlanovi, svatko igra uzbudljivu ulogu u “svrπetku djela” dok “oËekujemo dolazak dana Boæjega” (2. Petrova 3,12). I dok se nastavljamo baviti zadaÊom KrπÊanske adventistiËke crkve, korisno je Ëesto se prisjeÊati rijeËi Ellen White koja je napisala: “RazmatrajuÊi naπu proπlost... mogu reÊi hvala Bogu! Kad vidimo πto je Gospodin uËinio, zapanjena sam i ispunjena pouzdanjem u Krista kao vo u. Nemamo se Ëega plaπiti u buduÊnosti ako ne zaboravimo put kojim nas je Gospodin vodio u proπlosti.” (LS 196)

Za one koji æele saznati viπe
Dybdahl, Jon L., Adventist Mission in the Twenty-first Century: The Joys of Presenting Jesus to a Diverse World, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1999. Johansson, William G., The Fragmenting of Adventism: Ten Issues Facing the Church Today: Why the Next Five Years Are Crucial, Boise, Idaho: Pacific Press, 1995. Knight, George R., The Fat Lady and the Kingdom, str. 15—53,129— 166. Knight, George R., Reading Ellen White: How to Understand and Apply Her Writings, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1997. Land, Gray, ur., Adventism in America, str. 144—146,151—154,171— 190. Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 333—629. Vyhmeister, Nancy, ur., Women in Ministry, str. 235—258,417—432. Weeks, Howard B., Adventist Evangelism in the Twentieth Century, str. 246—309.