Professional Documents
Culture Documents
Naslov originala Naslov prijevoda Autori Prijevod [erijatski recenzenti Likovno - tehni~ki urednik Lektor i korektor Ilustrator DTP [tampa Tira`: ^etvrto izdanje Izdava~
MED@MUATUL - KISAS ZBIRKA PRI^A Muhammed Muvaffak Selimeh, Muhammed Munir el - Dunbaz Muhjjiddin Selimeh D`emil Abud Muhamed Mehanovi} Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nermina .erizbegovi}, Omer Resulovi} Sabah Alma{ta Kavazovi} D&T, Sarajevo OKO - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 4 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj .ahd u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA DVA HRAMA KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 821.411.21 - 32 (082) SELIMAH, Muhammad Muwaffaq Zbirka pri~a / Muhammed Muafak Selimeh, Muhammed Munir el D`unbaz, Muhijiddin Selimeh; (s arapaskog preveo D`emil Abud; ilustrator Sabah Alma{ta). - 4. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 240 str.: ilustr.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 4) Prijevod djela: Med`muatul kisas. ISBN 9958 - 880 - 03 - 2 1. al - Gunbaz, Muhammad Munir 2. Salimah, Muhyiddin COBISS - ID 453894
PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U tradiciji se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ensku. Svako od njih moe zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboruavaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed
DUNJALU^KI SANDUK
Tako su ga zvali: Dunjalu~ki sanduk Prikazivao je pri~e u slikama o `ivotu i doga|ajima u svijetu i iz historije. Sva djeca su s ushi}enjem o~ekivala njegov dolazak u njihovu mahalu. Samo kad bih to mogao vidjeti! Ka`u da je to putuju}e kino. Da se na njegovom ekranu mogu vidjeti najljep{e slike i najvrjednije pouke. Usjeklo mi se to u srce kao najneobi~nije ~udo toga vremena. Ali, na`alost, u gradu nema ni~ega sli~noga njemu. To je ne{to jedinstveno. Zato je njegov vlasnik, EbuMahmud, odredio dan kada }e ga svako `ivo bi}e mo}i vidjeti. Pro{lo je ve} {est dana, do{ao je i sedmi, a vlasnik ~udesnog sanduka jo{ se nije vra}ao. Kad }e se ve} pojaviti na trgu ispred ku}e El-Muhtara?
10
Zbirka pri~a
slika - ptica
12
Zbirka pri~a
slika - drvo
slika - hrana
Zbirka pri~a
15
Djeco, pred vama su tri lekcije, svaka u deset slika. Nemojte koju propustiti, jer ne}ete shvatiti poruku. @ivot je beskoristan bez pouka. Lekcije su u obliku zanimljivih pri~a. Gledajte ih i slu{ajte pa`ljivo, ne osvr~u}i se ni na {to drugo.
16
Zbirka pri~a
5. Skoro je poletio od sre}e! Krasna je i velika bila ta ptica! Pa`ljivo ju je oslobodio mre`e, i uhvatio je rukom, dive}i se njenom izgledu. 6. I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika: Dobro do{ao moj lijepi vrap~e! Koliko dugo sam te ~ekao! 7. Vrabac od straha zaplaka, pa re~e: Pustite me, gospodine lov~e! Ne}u vam biti ni od kakve koristi i ne}u vam utaliti glad! Molim vas pustite me! 8. Podrugljivo odgovori lovac: Moji prijatelji su kod mene pozvani na veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti bez tvog ukusnog mesa!? 9. Za{utio malo vrabac pa re~e: Pustite me, lov~e, ja }u vam pokazati gdje se nalazi najve}e blago na zemlji!!! 10. Kad je lovac ~uo za blago, izbezumio se od lahkomosti i pustio vrapca. Vrabac se nacerio, za`ivkao {to je bolje mogao i zaskakutao od sre}e, govore}i: Zar si povjerovao, glupane, da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj se `alostiti. Ja }u obavijestiti sve vrapce da se udalje od ovog {umarka, a moj ti je savjet: Nemoj vjerovati u sve {to ti se ka`e! To je to blago! I odlepr{a vrabac ostaviv{i nasamarenog lovca.
18
Zbirka pri~a
20
Zbirka pri~a
osloba|ao nekoliko puta iz njegovih ~eljusti, ali mrav ga je uvijek ponovno {~epao i s njim se poku{avao izvu}i iz rupe - sve dok mu to kona~no i ne uspije. I tako, pobjedonosno i ponosno, zajedno s plijenom, mrav je nastavio svoj put. 8. Dojmila se ta upornost i strpljivost pora`enog vojskovo|e. Kako je taj mrav, bez gubitka nade, ali sr~ano, uspje{no obavio svoju zada}u. 9. Zaplakao je nad svojom sudbinom; pokajao se {to nije bio uporniji i sr~aniji. Po~eo je razmi{ljati kako da ponovno pozove svog protivnika na megdan. 10. Sakupio je svu svoju snagu i odlu~nost i vratio se sam protivni~kom vojskovo|i, te ga ponovno izazvao na dvoboj. Nakon nevi|ene i mukotrpne borbe, njegov je protivnik pao mrtav na zemlju! Tako je na{ vojskovo|a pobijedio i ponosno se vratio u svoju kraljevinu. I tako je jedan mali mrav svojom uporno{}u utjecao da vojskovo|a izvu~e korisnu pouku.
slika - megdan
22
Zbirka pri~a
24
Zbirka pri~a
7. ^ovjek klimnu glavom i re~e: Ta~no, ali kakvu korist ima{ od fenjera kad si slijep? 8. Slijepac re~e: Hej, ~ovje~e s o~ima, nosim fenjer da me ti vidi{! Kad ga ne bih nosio, neko od prolaznika mogao bi se sudariti sa mnom jer ne vidi dobro u mraku. 9. Kad nosim svjetle}i fenjer, osvjetljavam sve oko sebe pa ne mo`e do}i do sudara, te tako sa~uvam svoj vr~ da se ne razbije. Zar nije tako, brate? 10. ^ovjek je pognuo glavu od neugodnosti: Hvala ti na savjetu, star~e, i na tvojoj mudrosti! Nemoj me osu|ivati! Ja sam u biti neznalica i slijepac, unato~ vidu, a ne ti. Ti si razborit i pametan, iako ne vidi{! Primi moju ispriku! Da sam dobro i ispravno razmi{ljao, ne bi ni postavljao takvo pitanje! Kako bi bilo dobro kada bi ~ovjek iskoristio sve blagodati {to nam ih je Allah darovao, kako se ne bi pokajao i osramotio, kako ne bi ispao neznalica!
slika - svjetiljka
26
Zbirka pri~a
I SLIJEDE NAJISPRAVNIJE
Zatrubio Ebu-Mahmud svojom trubom i objavio kraj predstave, te re~e: Gledali ste, djeco, za neznatan novac, korisne pri~e iz dunjalu~kog sanduka! Prva pri~a govori o posljedicama gluposti; druga o plodu strpljivosti i ustrajnosti, a tre}a o koristi od upotrebe pameti. Zapamtite to, draga djeco, i molite Allaha da ispravno u~im i savjetujem druge, te ga molite da svi budemo poslu{ni, i da slijedimo ono {to je ispravno.
POUKA PRI^E
1. Nemoj povjerovati u sve {to ti se ka`e! 2. Budi strpljiv i uporan, sve do pobjede! 3. Uvijek koristi svoj razum!
slika - pouke
30
Zbirka pri~a
POSVETA
VAMA, DRAGI PUPOLJCI
U znak mojeg sje}anja na dane djetinjstva, doga|aje i na~in `ivljenja, otklonio sam pra{inu s ovih {est pri~a da ih spasim od zaborava, ne bismo li, mo`da, zajedno na{li u njima ne{to pou~no i bili me|u onima koji slu{aju {to se ka`e i iz toga slijede ono najbolje. Va{ brat, Muhammed M. Selimeh.
32
Zbirka pri~a
ALLAHOVA PROVIDNOST
Uvejs nije poslanik {to ga je Allah poslao, jer doba poslanstva je odavno pro{lo, a nakon Muhammeda, a.s., nema vi{e poslanika. On je posljednji od ~asnih pejgambera. Nije Uvejs ni od onih sa ~udesima i mud`izama. On jo{ nije dosegao njihov stupanj. O njemu se prepri~avaju zgode u dugim no}nim }askanjima, te u med`lisima (sijelima)
slika - ku}a
34
Zbirka pri~a
mahala. Svi mu se ljudi dive i uvijek je u sredi{tu razgovora. Bio je primjer i uzor svim u~enicima kako se valja pona{ati. Nije to ni{ta ~udno, Uvejs je gotovo sav u pona{anju i u~enju, kao da ga vodi Allahova providnost.
slika - bicikl
36
Zbirka pri~a
slika - olovke
38
Zbirka pri~a
slika - {ejtan
40
Zbirka pri~a
NEVJERSTVO JE NESNOSNO
U~itelj je rije~ima objasnio svoje postavke koje se ne mogu prihvatiti. Izvadio je olovku iz d`epa, te rekao: Draga djeco, vidite li ovu olovku? Odgovorili su: Da! On je olovku sakrio u d`ep i nastavio: Vidite li olovku sada? Odgovorili su: Ne! Onda je rekao: Olovka ne postoji, zato {to je ne vidite! Tako|er, ni Bog ne postoji - zato {to ga ne vidite! Ukratko: sve {to ne vidimo, ka`emo da ne postoji. Jeste li to razumijeli? Djeca su za{utjela, kao da ih je neko udario po glavi. Nisu mogla izustiti ni rije~ na u~iteljeve tvrdnje, uprkos odbojnosti i zgra`anju prema onome {to im je rekao.
DA LI SUMNJATI U ALLAHA?
Bespomo}ni pogledi u toj bezizlaznoj situaciji bili su usmjereni prema Uvejsu. On ih je uvijek spa{avao u trenucima kad bi se suo~ili s problemom. Svi znaju da Allah postoji! To je ne{to {to osje}aju
slika - d`amija
42
Zbirka pri~a
njihova srca, u {ta su sigurni. Ovo {to im je u~itelj rekao, nije im niko do sada rekao, niti su to izgovorili nevjernici i idolopoklonici. Uvejse, nismo navikli protusloviti u~itelju, ~ak i ako pogrije{i! Kroz cijelih pet proteklih godina smatrali smo u~itelja nepogre{ivim. Di`i se, do{ao je sada red na tebe. Svima je potrebna tvoja razboritost, i oprosti nam {to smo {utjeli, situacija je te{ka!
slika - magnet
44
Zbirka pri~a
slika - palma
46
Zbirka pri~a
Zbirka pri~a
47
ste uvjereni da ste pametni i da posjedujete um? U~itelj je za{utio, a u~enici su se smijali. U~iteljev je um bio nevidljiv. Uvejs je nastavio: Mo`emo li re}i da vi nemate uma, jer ga ne vidimo? U~itelj se za~udio. Nije ga spasila njegova logika! Na licima u~enika po~elo se nazirati zadovoljstvo.
slika - olovka
Zbirka pri~a
49
Trenuci ti{ine uveli~ali su va`nost situacije. U~itelj zaklima glavom, pa re~e: I ja svjedo~im da nema Boga, osim Allaha!!!
POUKE IZ PRI^E
1. Pametan i o{trouman u~enik ne treba da se divi samome sebi a da umanjuje vrijednost svojih drugova, nego treba da ka`e kao {to je rekao Uvejs: Ne stojte zbunjeni, ja sam poput vas. 2. U~enik treba da na prikladan n~in do~eka u~itelja kada u|e u razred, kao {to je to uradio Uvejs. 3. Ne mo`e se re}i za sve {to ne vidimo da ne postoji. Mi vidimo tragove magnetne sile, ali nju ne vidimo, iako ona postoji - jer vidimo njene tragove. 4. Allaha spoznajemo po Njegovim tragovima, znakovima (ajetima) i Njegovim stvorenjima, a naro~ito kada gledamo zvijezde i kosmos, sve nas to upu}uje da je On Uzvi{eni Stvoritelj. 5. Musliman je du`an da se obrati mudro, na lijep na~in i s puno znanja, onome koga vidi ili ~uje da huli (psuje) Allaha ili vjeru i nije~e ih. 6. U~itelj nije bezgrje{an i mo`e da pogrije{i, a u~enik treba da ga ispravi na najpristojniji
50
Zbirka pri~a
na~in, a naro~ito kada u~itelj tra`i da se radi ono {to srdi Allaha, d`.{. 7. Musliman treba ustrajati u upu}ivanju na dobro drugih i odvra}anju od zla, i pored ismijavanja ljudi i njihovog neprihva}anja savjeta, kao {to je to uradio Uvejs, koji je prekinuo razgovor s u~iteljem a onda mu mirno dokazao istinu i pored toga {to mu se u~itelj izrugivao. 8. Onaj kome postane jasna istina nakon {to je bio u zabludi, ne treba se oholiti ve} se treba vratiti istini i ostaviti zabludu, kao {to je uradio u~itelj i pokajao se Allahu, d`.{. 9. Du{u i razum ne vidimo iako vjerujemo u njihovo postojanje, jer vidimo njihove tragove, a oni su samo Allahova stvorenja. Kako onda mo`emo nevjerovati u Allaha koji je Stvoritelj, kada vidimo Njegova stvorenja? 10. Ko ho}e primiti islam neka izgovori: E{hedu enla ilahe illellah vee{hedu enne muhammeden resulullah, i neka ~vrsto vjeruje i radi po na~elima islama, kao {to je povjerovao u~itelj nakon {to mu je istina postala jasna.
Zbirka pri~a
51
* Ovo je istinita pri~a, koja se dogodila prije dolaska islama. O tome postoji hadis.
slika - stolica
Zbirka pri~a
57
Kralj re~e: Hvala tebi, ma|ioni~aru! Sav svoj `ivot utro{io si slu`e}i me! Bio si odan i iskren, stoga }u izvr{iti tvoju `elju! Kralj je izdao zapovijed da se ispuni ma|ioni~areva `elja. Izbor je pao na bistra dje~aka, lijepa i produhovljena lica, na kome je stalno titrao osmijeh, dje~aka dobrodu{nog i o{troumnog. Ma|ioni~ar obuhvati dje~aka ispitiva~kim pogledom ne bi li na njemu prona{ao jo{ koju vidljivu crtu karaktera pa popri~ao s njim i odmah zaklju~i da je taj dje~ak neprocjenjivo blago. Potom re~e: Dobro su odabrali, vidim da si pametan, stalo`en i bistar! Nadam se da se ne varam! Po~eo je dje~ak tako dolaziti ma|ioni~aru svakoga dana da od njega nau~i osnove magije, ali ne ba{ rado. Nije `elio takvo zanimanje, ali {ta }e?! To je naredba neumoljivog i silnog kralja i ne mo`e se tome suprotstaviti! Jednom ga na putu k ma|ioni~aru neko stidljivo oslovi. Bio je to monah koji je `ivio u svom samostanu, a htio je dje~aka upoznati s istinom i vjerom u Allaha. Dje~ak je pristao na susrete s monahom i otvorio je svoje srce njegovim dobronamjernim savjetima i u~enju. Bilo mu je ugodno slu{ati {irinu uma i ljepotu rije~i tog pobo`nog ~ovjeka. I tako je dje~ak svaki dan navra}ao u tu stanicu dobra da u~i mudrost, kako bi od toga mogao izvu}i ono {to je dobro za ovaj svijet i u{tedjeti ne{to od toga za onaj svijet i za sve ljude. O tome ni{ta nije pri~ao ma|ioni~aru, kako ga
58
Zbirka pri~a
ne bi sna{la nevolja. I sam monah mu je savjetovao da o tome ni{ta nikome ne govori, dok Allah ne zapovijedi ne{to drugo. I dobro je u~inio! S vremenom je dje~aku bilo sve ~udnije. Pa dokle }e ostati u strahu od dvora, ma|ioni~ara i nepravde?! Kako da napusti ma|ioni~ara zauvijek? Onda jednoga dana ugleda mno{tvo ljudi kojima je ne{to preprije~ilo put. [ta se to tamo doga|a? Pribli`io se i ugledao zastra{uju}u `ivotinju koja je ljudima zatvorila put. Svi su bili upla{eni. Dje~ak je podigao sa zemlje mali kamen, te rekao: Bo`e, ako je Tebi dra`e ono {to ~ini monah od onoga {to ~ini ma|ioni~ar, ubij ovu `ivotinju! Potom je bacio kamen prema `ivotinji, pogodio je i ona je pala mrtva na zemlju. Ljudi se za~udi{e tome {to je u~inio i po~e{e se sakupljati oko njega. Dje~ak pobje`e monahu da mu ispripovijeda {ta se dogodilo. Bio je jako uzbu|en; srce kao da }e mu gotovo isko~iti iz grudi. Monah je smirivao dje~aka te mu re~e: Sine, ti si danas bolji od mene! Sve sam ~uo {ta si napravio! Znaj da je Allah s tobom! Vjernik je uvijek u ku{nji. Mo`da }e ti se dogoditi kojekakve nevolje, ali budi ~vrsta srca i strpljiv, nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu pomogne! Dje~ak je postajao sve vi{e bogobojazan i ljudi su ga sve vi{e cijenili. Sada je ve} mogao, uz Allahovu pomo},
60
Zbirka pri~a
ozdravljati slijepe od ro|enja, gubavce i druge bolesnike. O tome je ~uo jedan od kraljevih bliskih suradnika i savjetnika, koji je uvijek pravio kralju dru{tvo. Kupio je puno skupocjenih darova i oti{ao dje~aku. Rekao mu je: Kao {to vidi{, ja sam slijep! Ako me izlije~i{, sve te lijepe stvari su tvoje! Dje~ak odgovori: Ja sam kao i svi vi, ne mogu nikoga izlije~iti. Onaj ko vas ili mene mo`e izlije~iti je Allah, d`.{. Ako vjeruje{ u Allaha, slava Mu, ja }u moliti da te izlije~i! Kada je to u~inio, kraljev je savjetnik bio presretan {to ga je Allah, d`.{., izlije~io ali tek nakon {to se izjasnio da je Allah Jeden Jedini i da on o tome svjedo~i. Kad je bio izlije~en, pao je ni~ice iz zahvalnosti prema Allahu. Drugog dana, taj ~ovjek je do{ao kralju i sjeo kraj njega na uobi~ajeni na~in, a kralj se za~udi vidjev{i da ovaj vi{e nije slijep. Kralj upita: Ko ti je vratio vid? A pobo`ni ~ovjek odgovori: Allah, moj Svevi{nji gospodar, vratio mi je vid! Razbjesni se kralj i zagrmi: Zar ti ima{ Gospodara, osim mene? Reci mi ko te uvjerio u to da postoji Svevi{nji, osim mene? Bio je ustrajan, sve dok pobo`ni nije priznao da je to u~inio dje~ak. Kralj je naredio da dovedu dje~aka. Kad su ga doveli, zapitao ga je: Sine, zar je tvoja magija postala toliko jaka da mo`e{ izlije~iti slijepce, gubavce i ~initi druge neobi~ne stvari?
slika - klanjanje
62
Zbirka pri~a
Dje~ak je odgovorio: Ja ne lije~im nikoga, i magija nema nikakvog utjecaja na lije~enje! Nema nikoga osim Allaha, ko lije~i ljude od njihove bolesti! Kralj je povikao: Nau~it }u te da bude{ pristojan sa svojim godpodarom! Ja sam tvoj Svevi{nji i nema drugog Svevi{njeg! Zato mi mora{ pokazati ko ti je otrovao mozak i u~io te da tako govori{! Zatra`io je da mu~e dje~aka, sve dok on nije priznao da je to bio monah. Kralj se pribojavao da }e ljudi obo`avati drugoga, a ne njega, a to zna~i bu|enje svih, a time i gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno dovedu monaha. Kad monaha dovedo{e, kralj ga obasu prijetnjama, te re~e: Ti si, dakle, glava smutnje?! Zar ho}e{ da ljudi postanu prema meni neposlu{ni? Zar tvrdi{ da imaju gospodara osim mene? Odbaci tu ideju! U protivnom, ~eka te smrt! Monah je odbacio prijetnje i rekao: Moj Gospodar je Allah, a ti me ne mo`e{ svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti da odbacim svoje vjerovanje! Radi {to ti je volja! Nije pro{lo ni nekoliko minuta, a kralj je zatra`io da mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu. No, monah je ~vrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacuju}i prijetnje. Kralj je naredio da mu se otpili glava, {to je i u~injeno. Potom se kralj obratio svom savjetniku, rije~ima: S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj. Savjetujem ti da odbaci{ svoju vjeru pa da ostanemo i dalje prijatelji! ^ovjek je to odbio. I s njim je u~injeno isto {to i s monahom.
slika - planina
64
Zbirka pri~a
Kralj je naredio da dovedu i dje~aka. Obratio mu se umiljato: Odbaci, dje~a~e, svoju vjeru! Bila bi velika {teta da dje~ak kao ti izgubi `ivot zbog krive vjere. Nemoj se `rtvovati u cvijetu svoje mladosti; vrati se na vjeru svojih o~eva i djedova! Dje~ak se nije pokolebao i ostao je ~vrst u svojoj pravoj vjeri, usprkos tome {to je znao {ta se dogodilo monahu i kraljevom prijatelju. Obratio se kralju rije~ima: Vjerujem u Allaha, kao Gospodara, i nemam gospodara osim Njega! Radite sa mnom {ta god ho}ete! Kralj je naredio grupi svojih podanika da odvedu dje~aka do visokog brda i da mu tamo zaprijete i upozore ga, da }e ga, ukoliko ne odbaci svoju vjeru, baciti u provaliju, kako bi bio primjer drugima koji su mu sli~ni. Na vrhu brda, dje~ak je zamolio svoga Stvoritelja: Bo`e, kazni ih za njihova nedjela! Odjednom se brdo zatreslo i kraljevi poslu{nici pali su u provaliju, a dje~ak se vratio ~vrstim koracima, uzdignute glave. Kad ga je nepravedni kralj opazio, iznenadio se i zbunio. Uzviknuo je: ^udne se stvari s tobom doga|aju! Gdje su ljudi koje sam poslao s tobom? Dje~ak odgovori: Allah me oslobodio njih. Zatreslo se brdo i pali su u provaliju. Tako nisu mogli izvr{iti zlo~in koji ste im naredili!
slika - ~amac
66
Zbirka pri~a
Razbjesnio se kralj i zapovijedio svojim vojnicima da odvedu dje~aka ~amcem do sredine mora i tamo ga bace, kako bi ga valovi progutali. Dje~ak je, usred uzburkanog mora, zamolio Allaha za pomo} i On je usli{io dje~akov poziv. Kraljevi poslu{nici su se svi utopili, a dje~ak se vrati ~vrste vjere i siguran u Bo`iju pomo}. Koliko je sladak bio njegov odgovor kralju: Allah me oslobodio od va{ih vojnika i postalisu hrana ribama! Kralj je skoro pukao od bijesa, kad mu je dje~ak, s punom vjerom u Allaha, rekao: Kralju, vi me ne mo`ete ubiti, sve dok vam ne ka`em {ta trebate u~initi da biste to uspjeli. Kralj zavikne bez oklijevanja: U~init }u {to ka`e{! Dje~ak iz sveg glasa re~e: Sakupite ljude na jednoj ~istini i zave`ite me za palmino stablo! Potom uzmite strijelicu iz mog tobolca i stavite je u luk, te ka`ite: U ime Allaha, dje~akova Gospodara!!! Zatim, napnite luk i odapnite strijelu prema meni. Ako tako u~inite, uspjet }ete u namjeri da me ubijete! Kralj je rekao: Pristajem! Sakupio je ljude na trgu i zavezao dje~ak za palmino drvo. Uzeo je strijelu i stavio u luk, te rekao: U ime Allaha, dje~akova Gospodara! Napeo je luk i usmjerio strijelu prema dje~aku. Strijela je pogodila slijepoo~nicu pobo`nog dje~aka i usmrtila ga. Umro je kao {ehid. Posljednje rije~i bile su mu: Nema boga, osim Allaha!
68
Zbirka pri~a
Ljudi su se na svoje o~i uvjerili u dje~akovu iskrenost i svi su izgovorili najsla|u rije~ koju jezik mo`e izgovoriti: Vjerujemo u Allaha, dje~akova Gospodara! Te{ka nevolja zadesila je kralja!!! Desilo se ono ~ega se najvi{e bojao. Sav narod postao je pobo`an. Ni vojnici, ni dvorjani nisu mogli prona}i odgovaraju}e rje{enje kako da odvrate ljude od istine. Nisu uspjeli na}i na~in da ih prevare pa da odbace svoju vjeru u dje~akovog Gospodara. Kralj nije znao {ta da ~ini. Neki od njegovih prijatelja su mu rekli: Vidi{, ono ~ega si se najvi{e bojao, dogodilo se! Nisi bio dovoljno oprezan. Sav narod postao je pobo`an. Naredi da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te zapali vatru! Naredi svojim vojnicima neka svakoga, ko ne odbaci tu vjeru, bace u vatru! Kad su to u~inili, do|e red na jednu `enu, koja je dr`ala svoje novoro|en~e u naru~ju. Kad su je dovukli do vatre, smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo: Majko, budi strpljiva, ti si u pravu! Kad je majka to ~ula, bacila se u vatru zajedno s djetetom. Ali, od vatre su ih spasili meleki i nosili ih do D`enneta, koji je obe}an strpljivima, In{aallah!
slika - vatra
70
Zbirka pri~a
Zbirka pri~a
71
slika - nov~anik
slika - brod
76
Zbirka pri~a
ODLAZAK NA HAD@
Mustafa se pripremio za put i po{ao je, uz Allahovu pomo}, s karavanom za had`. I karavan je krenuo prema ~asnoj Meki. Na putu zastajao je na vi{e mjesta kako bi se vjernici odmorili i obavili neke potrebe. Preno}ili su na nekoliko mjesta, sve dok karavan nije stigao u grad svjetlosti, Medinu (El-Medinetul-munevvere). S njima je bio i Mustafa. Nakon kratkog odmora u gradu, Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje su mu potrebne. Kad je gurnuo ruku u d`ep, da bi izvadio nov~anik, nov~anika nije bilo. Tra`io ga je me|u svojim stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije na{ao. Na svoju nesre}u, postao je siguran da je izgubio nov~anik i s njime sav novac koji je ponio na put. A bilo je u nov~aniku tri tisu}e dinara, {to je bila velika svota. Taj bi mu novac bio dovoljan da pokrije tro{kove puta za had` i jo{ bi mu puno ostalo, {to je namjeravao pokloniti sirotinji u ~asnoj Meki. [ta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu! Mustafa je razmi{ljao kako mu se to moglo dogoditi, ali se nije `alostio i nije se pokolebao u namjeri da dovr{i svoju obavezu. Pomirio se s tim, rekav{i da je to sudbina koju mu je odredio Allah. On je ipak bogat, ima bogatstvo koje vrijedi
slika - nov~anik
78
Zbirka pri~a
tisu}e dinara, pa mo`e posuditi od svojih prijatelja, koji su se na{li na putu s njim. Kad bude obavio had` i vratio se ku}i, vratit }e im posu|eni novac. Zatra`io je da mu posude ne{to novca i svi su bili spremni u~initi mu uslugu, jer su ga cijenili, pa su sakupili koliko je tra`io. Zavr{io je svoju obavezu had` i poklonio ne{to novca sirotinji, onako kako je u po~etku puta namjeravao, te se vratio u svoj grad. Bio je radostan i zadovoljan {to mu je Allah, d`.{., pru`io takvu priliku da ispuni ~asnu du`nost. Ubrzo je vratio dug ljudima od kojih je posudio novac, srda~no im zahvaliv{i.
80
Zbirka pri~a
dojen~e. On ih je hranio, odgajao i bdio nad njima. Nau~io ih je pristojnom pona{anju i da po{tuju svoje roditelje. Jednog dana, kad je Mustafa sjedio za stolom i ru~ao sa svojom `enom i djecom, pokuca neko na vrata njegove ku}e. Jedan od Mustafinih sinova ode otvoriti vrata. To je bio sluga, Hasan, koji je tra`io gospodara radi ne~ega veoma va`nog. Mustafa se digne od stola i upita: [ta je to toliko va`no zbog ~ega me uznemirava{? Sluga je jedno vrijeme {utio kao nijem, sav uzbu|en i blijed, te se tresao od straha. Mustafa ga jo{ jednom upita: Izusti ne{to, ~ega se boji{? Dr`i{ me u nedoumici! Hasan odgovori: Gospodaru, va{ brod potonuo je na povratku iz Indije, sa svom robom na njemu! Mustafa je malo pognuo glavu zbog te bolne vijesti, pa je samo rekao: Nema izlaza ni pomo}i bez Svevi{njeg Allaha! Vrati se lijepo nazad u du}an. To je Bo`ija volja i ni{ta ne mo`e promijeniti moju sudbinu koju je odredio Allah. Mustafa je u{ao u svoju ku}u i vratio se za stol da dovr{i ru~ak sa svojom `enom i djecom. Nije se `alostio ni jadikovao, ve} je prepustio svoju sudbinu Bo`ijoj volji, iako je taj brod ~inio tri ~etvrtine njegovog imetka. Vratio se svom poslu, pun elena i volje, s odlu~no{}u da vrati {to prije svoje izgubljeno bogatstvo. Nakon nekoliko dana, pogodila ga je kobna vijest o pogibiji njegovih sinova. Sru{io se na njih stari zid, pa su umrli pod ru{evinama, iako su ih ljudi nastojali izvu}i `ive.
82
Zbirka pri~a
Otac ih je oplakivao i `alio za njima, ali uskoro se pribrao, jer je znao da mora strpljivo podnositi sve neda}e, te je molio Allaha da mu oprosti a njih prihvati u Svoje okrilje. Njegovu bol i tugu ubla`ila je pomisao da su njegovi sinovi bili dobri i poslu{ni svojim roditeljima. Prepustio je potpuno svoju sudbinu Allahu, d`.{., jer On {titi koga ho}e. Mustafa je ostao sa svojom `enom i malom k}eri. Me|utim, njegov posao vi{e nije tekao glatko kao prije i njegova zarada postajala je sve manja. Morao je prodati svoju veliku ku}u i kupiti manju, skromniju. Du}an vi{e nije bio pun skupocjene robe, pa se i broj kupaca sve vi{e smanjivao. Sluge su ga napu{tale tra`e}i bogatije gospodare. I Mustafin je ugled splasnuo, tako da je na kraju morao napustiti svoj grad, jer ga je bilo stid gledati ljudima u o~i. Postao je slikovit primjer bogatog ~ovjeka koji se naglo srozao i postao siromah. Nakon rasko{i i prelijepih odijela, sada nosi samo dronjke. Imao je nekada oko sebe sluge i znao ~esto pomagati sirotinji, a sada je jedva `ivotario. ^vrsto je odlu~io napustiti svoj grad, a mo`da }e Allah, d`.{., promijeniti uskoro njegovo finansijsko stanje nabolje. Mo`da promjena donosi sre}u. O tome je razgovarao sa suprugom, pa je ona pristala na to i ohrabrila ga da tako u~ini. Ni ona nije mogla vi{e podnositi zlobne poglede i ogovaranja zluradih `ena, {to je nakon silnog bogatstva ostala bez i~ega i {to je njihovu obitelj napustila
Zbirka pri~a
83
sre}e. Trpjela je podsmijehe i nastojala, unato~ svemu, poduprijeti supruga u njegovoj nevolji i nagovoriti ga da ne napusti svoj grad. Me|utim, sada je stanje postalo nesnosno i odlu~ili su zajedno napustiti svoje dosada{nje prebivali{te i potra`iti bolju zaradu i sretniji `ivot.
ODLAZAK
Mustafina je strpljiva supruga pripremila malo hrane i {to je bilo potrebno za put. On je gledao tu`no svoj grad kroz maleni prozor, prisje}aju}i se svojih sretnih dana. ^uo je, kao kroz san, svoju suprugu kako mu dovikuje da je sve pripremila za put. Uzeo je malu u ruke i nje`no je zagrlio, a u o~ima su mu se pojavila suze, koje je poku{ao sakriti od supruge. Njegova je `ena uzela ono malo hrane za put. Bila je dobra, strpljiva i poslu{na supruga. Nekad je bila bogata, ali uvijek prema svakom uljudna. Kad su osiroma{ili, mirno je prihvatila sudbinu koju im je namijenio Allah, d`.{. Ostala je i u ovim te{kim trenucima uz svog mu`a i zajedno se s njima odupirala nevolji. A sada odlazi s njim u nepoznato, iako je bila u devetom mjesecu trudno}e i poro|aj je mogao slijediti za koji dan. Putem su se Mustafa i njegova `ena odmarali i kupili
slika - ku}a
Zbirka pri~a
85
neke potrep{tine u selu kroz koje su prolazili. Nakon te{kog i dugotrajnog puta, stigli su do jednog velikog grada, kamo su i nakanili do}i. Neposredno prije ulaska u grad, po`ali se njegova `ena na bolove. ^ini se, do{ao je trenutak poro|aja. Mustafa je na{ao neku staru napu{tenu ku}u na kraju grada, bez vrata i krova, i tu se smjesti{e. On je zatim pohitao u grad da kupi ne{to hrane, a ve} se spu{tala no}. Do{ao je u grad, ali nije ni{ta uspio kupiti, jer je ve} sve bilo zatvoreno, pa i restorani. Obilazio je ulicama grada i srce mu je molilo Allaha ne bi li ipak nai{ao na koji otvoren restoran. Na kraju je na{ao jedan i srce mu zaigra od sre}e.
KRAJ NEVOLJAMA
Mustafa je u restoranu kupio mlijeka i ulja. Prodava~ ga je upitao: Gdje ti je }up? Mustafa je odgovorio: Ja sam stranac i nemam }upa. Onda plati kauciju za }up! Mustafa se rastu`i i upita ga koliko tra`i. Pet dirhema! odgovori prodava~. Mustafa zanijemi. A prodava~ }e: [ta je s tobom ~ovje~e? Mustafa: Nemam, imam samo jedan dirhem! Dajte mi, a ja vam obe}avam da }i ga vratiti! Dobri prodava~ shva}ao je {ta je siroma{tvo i Mustafina potreba, te se smilovao, napunio mu }up mlijekom i nalio
slika - mlijeko
Zbirka pri~a
87
nad njim ulje. Dao ga je Mustafi, s rije~ima: Ne zaboravi da mi ujutro vrati{! Mustafa mu zahvali i obe}a da }e vratiti }up bez zaka{njenja. Uzme u ruke }up te, veseo i radostan krene, zaboraviv{i na trenutak svoje probleme. U~inilo mu se kao da je nosio skupocjen dar svojoj `eni. ^ekat }e je ukusna hrana nakon bolnog poro|aja. Shvati da je ona na kraju grada u ru{evnoj, napu{tenoj ku}i i uhvati ga odjednom strah da joj se nije ne{to kod poro|aja dogodilo, mo`da joj je trebala pomo}. Ubrzao je korake prolaze}i mra~nim gradskim ulicama, gdje se nije moglo vidjeti kuda ~ovjek hoda. Nije vi{e nigdje bilo prolaznika. Ljudi su oti{li svojim ku}ama da se odmore nakon napornog dana. Kako je mustafa sve br`e kora~ao, spotakne se odjednom i padne, a }up s mlijekom izleti mu iz ruku i razbije se u komadi}e. Popipao je Mustafa rukom oko sebe, ne bili na{ao }up, ali napipao je samo mokre komadi}e razbijenog }upa. Mustafa je sjedio na putu pokraj komadi}a razbijenog }upa, neopisivo nesretan. Pred njegovim su se o~ima redale slike iz njegovog `ivota - rasko{, bogatstvo, a sada jad, bijeda, brige i tuge. Ma koliko bio strpljiv, to vi{e nije mogao podnijeti. Otvorio je Allahu svoje slomljeno srce i ispraznio svu tugu u gorkom pla~u. Plakao je i ridao tako glasno kako jo{ od djetinjstva nije plakao. Njegov je pla~, u ti{ini no}i, dopro do bliskih ku}a. Jedan je ~ovjek otvorio prozor, trude}i se da kroz mrak vidi ko to pla~e, te dovikne: [ta ti je, ~ovje~e? Za{to pla~e{? Mustafa okrene glavu prema prozoru
Zbirka pri~a
89
i odgovori: Pao mi je }up s mlijekom i razbio se! ^ovjek s prozora re~e: O Bo`e, pa zar odrastao ~ovjek kao vi, pla~e {to mu je pao }up s mlijekom; pa zar ste sluga tako {krtog gospodara? [ta s ljudima ovih dana? Ometaju ljude i di`u ih iz sna zbog par dirhema! Potom je zalupio prozor. Mustafa re~e: Neka ti Bog oprosti! Odmah je skrenuo pogled na krhotine }upa i na tlo, mokro od razlivenog mlijeka i sjetio se svoje `ene, koja }e roditi, a ne}e imati {ta jesti. @ivot je bio crn u njegovim o~ima, a osobito kad je pomislio da se njegovoj `eni ne{to lo{e dogodilo. Mo`da je ve} mrtva, a mo`da je i njegova mala djevoj~ica umrla s njom. Odjednom brizne u pla~ na sav glas, da nema ni prebijene pare, otkud }e nabaviti hranu?! Ponovo onaj ~ovjek otvori prozor i ukori ga: Pa zaboga, u{uti ~ovje~e! Za{to nam smeta{? Pusti nas da spavamo i idi! Ljudima se doga|aju puno gore stvari, pa ne zapoma`u niti pla~u! Mustafa na to re~e: Neka ti Allah oprosti! Ja sam prije deset godina izgubio nov~anik sa tri hiljade dinara, pa, Allaha mi, ni suzu nisam ispustio niti sam tugovao, jer sam bio bogat! Sada, vidi{, pla~em zbog nekoliko dirhema, jer ni{ta vi{e nemam! A ~ovjek upita: [ta si izgubio? A Mustafa: Nov~anik sa tri hiljade dinara! ^ovjek: Allaha ti, opi{i mi ga! Mustafa: Zar me jo{ i ismijava{? Pusti me, {ta imam od toga ako ti ga opi{em? ^ovjek: Allaha ti, opi{i mi ga, mislim ozbiljno i ne {alim se! Mustafa je za{utio i re~e u sebi: Nema izlaza, ni pomo}i, ni snage bez Svevi{njeg Allaha, pa ja sam u ovoj
slika - hrana
Zbirka pri~a
91
bezizlaznoj situaciji, a ovaj ~ovjek tra`i da mu opi{em nov~anik koji sam igubio prije deset godina. Pa on se ho}e zabavljati! Odjednom iz ku}e, s ~ijeg je prozora ~ovjek razgovarao sa Mustafom, iza|e taj isti ~ovjek i uputi se prema Mustafi, uhvati ga za ruku i re~e ponovo: Opi{i mi izgubljeni nov~anik!Mustafa odgovori: Re}i }u ti, kako bi me kona~no pustio - to je crni nov~anik, {ivan crvenim koncem i sastoji se od tri d`epi}a; u svakom je bilo po hiljadu dinara. Jesi li sad zadovoljan? Pusti me, Allah ti se smilovao! ^ovjek upita: Kome si nosio hranu? Mustafa: Svojoj `eni, koju sam ostavio u napu{tenoj ku}i pri poro|aju, a mo`da je sad ve} i rodila, a nema joj ko pomo}i! ^ovjek: Ti i tvoja `ena bit }ete moji gosti! Hajdemo do nje da je dovedemo! Mustafa je bio sretan zbog iznenadne plemenitosti ovog ~ovjeka. Po`urili su zajedno da dovedu `enu i njenu k}er. Na{li su je i doveli, a `ena jo{ nije rodila. Dao im je sobu i tra`io od svoje `ene da se pobrine za Mustafinu `enu. Usred no}i, Mustafina `ena je rodila sina. Mustafa je bio sretan i zahvalio se Allahu, d`.{.
92
Zbirka pri~a
RADOST
Ujutro je doma}in donio Mustafi doru~ak i, dok su jeli, zapo~eo je razgovor. Zapita doma}in Mustafu: ^ime se bavi{? Mustafa re~e: Bio sam trgovac i znam taj posao, ali sada sam siroma{an ~ovjek, kao {to vidite, i nemam ~ime trgovati. Ovamo sam do{ao tra`iti posao, mo`da kod nekog drugog trgovca. Doma}in kaza: [ta misli{, da sudjeluje{ sa mnom u jednom malom trgova~kom pothvatu? Dat }u ti sada sto dinara kako bi mogao po~eti, potom }emo podijeliti zaradu! Mustafa se veselio tom prijedlogu i velikodu{nosti toga ~ovjeka. Uzeo je tih sto dinara i po{ao na pazar. Tamo je kupio neku robu, jednom je prodao i zaradio ne{to. I tako svaki dan je Mustafa radio i zara|ivao. Nakon nekoliko dana, vratio se svom doma}inu i novom prijatelju i rekao: Trgovao sam i zaradio pedeset dinara; vama od toga pola! ^ovjek mu re~e: Dodaj ovu zaradu glavnici i s tim trguj, kako bi jo{ vi{e zaradio! Vratio se Mustafa pazaru, pun volje za rad. Napustio ga je strah od neima{tine, te vi{e nije gledao crno na `ivot. Allah daje i Allah zabranjuje. Allah ga je spasio od siroma{tva
slika - nov~anik
94
Zbirka pri~a
kad mu je bilo najte`e, zato sada radi neumorno, i svoj jezik i srce koristi da stalno slavi i hvali Allaha, d`.{. Znao je iskazati duboku zahvalnost i svom doma}inu za ukazanu pomo}. Vratio se kad je isteklo nekoliko sedmica i dao mu pola zarade. ^ovjek re~e Mustafi: Prijatelju, ho}u ti re}i sada ne{to, nakon {to si uspio i vratio mir i spokoj svome srcu. Mustafa zapita: [ta ho}e{, brate, da ka`e{? ^ovjek re~e: Sje}a{ li se da si izgubio nov~anik? Da, sje}am se, to nikad ne}u zaboraviti! ^ovjek: Pitao sam te da mi opi{e{ nov~anik i ti si to u~inio. Mustafa: Da, to sam u~inio one no}i kad sam plakao! ^ovjek pru`i ruku prema sanduku ukra{enom sedefom: Je li ovo tvoj nov~anik? Mustafa je te{ko uzdahnuo i gotovo mu je du{a iza{la kad je ugledao svoj nov~anik. Pao je u nesvijest od uzbu|enja i goleme radosti. Kad je do{ao sebi, re~e ~ovjeku: Za ime Boga, recite mi otkud vam on? ^ovjek: Na{ao sam ga prije deset godina na putu za had`. Dao sam jednom ~ovjeku da naglas vi~e ko je izgubio nov~anik, ali niko se nije odazvao, pa sam ga ~uvao i molio Allaha, d`.{., da mi pomogne ne bi li se mo`da pojavio njegov vlasnik. Ja ne volim jesti haram. Hvala Allahu, d`.{., koji te je poslao u ovaj grad kako bih ti mogao vratiti nov~anik onda kad ti je novac najpotrebniji! To je halal zara|eni novac. Uzmi svoj nov~anik i novac koji si nedavno
Zbirka pri~a
95
zaradio, jer ja sam ti dao sto dinara iz tvoga nov~anika! Mustafa je zahvalio ~ovjeku za sve {to je u~inio i zamolio Allaha, d`.{., da mu jo{ vi{e pomogne za njegovo po{tenje i plemenitost. @ivot se ponovo probudio u Mustafi i njegovoj porodici, nakon {to mu je prijetila potpuna propast: Muslimanski svijet jo{ je pun dobra i po{tenja, kad ima takvih kao {to ste vi. Allah isku{ava svoja stvorenja. Kao da vam je Allah dao u amanet ovaj novac kako bi mi ga vratio kad mi bude najpotrebniji. Potom je citirao iz ^asnog Kurana: I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brinu. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju - oni su dostojni nasljednici, koji }e D`ennet naslijediti; oni }e u njemu vje~no boraviti. In{allah!
96
Zbirka pri~a
Zbirka pri~a
97
probleme, te da ga ne ostavi samog, ve} treba da ga stalno opominje, savjetuje i preporu~uje mu strpljivost, kao {to je to radila Mustafina supruga prilikom smrti njihove djece. 6. Prodava~ treba da opra{ta dugove, onoliko koliko mo`e, siroma{nim i bijednicima, kada ne{to kupuju od njega, kao {to je postupio prodavac kahve prema Mustafi. 7. Musliman treba {to vi{e upu}ivati dovu Allahu, d`.{., a naro~ito kada ga zadese kakve neda}e. Uzvi{eni Allah ka`e: Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja. 8. Musliman treba pratiti stanje svoje bra}e muslimana i pomagati im kao {to je uradio ~ovjek koji je ~uo Mustafin pla~ u no}i, a zatim ga ugostio kod svoje ku}e. 9. Musliman je povjerljiv i on ne tro{i tu|i imetak, pa makar mu bio na dohvat ruke. Tako je postupio povjerljivi ~ovjek koji je na{ao Mustafin nov~anik.
98
Zbirka pri~a
10. Musliman ne o~ajava od Allahove, d`.{., milosti i ponekad nesre}a dugo traje, a zatim prestaje, kao {to se desilo s Mustafom, prvo je bio bogat, zatim siroma{an, sav u isku{enjima i na kraju je postao ponovo bogat s Allahovim blagodatima.
Zbirka pri~a
99
slika - pletenje
IBRAHIMOVO DJETINJSTVO
Bio je bistro i `ivahno dijete. Me|utim, nije imao mogu}nosti za {kolovanje. Otac mu je umro kad je imao tri godine. @ivio je u siroti{tu, a hranila ga je i brinula se o njemu njegova majka. Radila je kod ku}e, predu}i vunu, koju bi potom prodala na pazaru, kako bi mogla od zara|enih nekoliko dirhema kupiti hranu sebi i Ibrahimu. Sirota majka nije poznavala vrijednost znanja, jer nije bila u~ena `ena. ^itava se njena briga sastojala u tome da isprede {to vi{e vune, kako bi zaradila za odje}u i hranu za sebe i svoga sina Ibrahima. Ponekad je gledala djecu iz susjedstva kako idu u mekteb da nau~e ~itati i pisati. No, uop}e nije razmi{ljala o tome da i ona svoga sina po{alje u mekteb da tamo ne{to nau~i. Prolazili su dani. Ibrahim je rastao i navr{io {est godina. I ku}ni izdaci su narasli, a s njima i Ibrahimove potrebe. Trebalo mu je vi{e obu}e, odje}e i hrane. Zato mu
104
Zbirka pri~a
je majka rekla: Ibrahime, {ta misli{, da se zaposli{ kako bi ne{to zaradio? Ibrahim se nije usprotivio svojoj majci, jer je bio vrlo odan i poslu{an. Rekao joj je: Kako god ti ka`e{ majko! Sljede}eg dana, uputili su se do jednog trgovca i majka je zamolila da njenog sina Ibrahima zaposli kao pomaga~a. Trgovac jepristao, pod uvjetom da Ibrahim bude po{ten i marljiv radnik. Ona mu je odgovorila: Moj sin je stasao na mojim rukama, odgojen je s ljubavlju prema radu i u po{tenju! Trgovac joj je povjerovao, te je Ibrahimu dao klju~eve svoga velikog du}ana i zatra`io od njega da svako jutro do|e rano, o~isti du}an i poslo`i robu. Ibrahim se s veseljem prihvatio posla, te radio neumorno i po{teno. Na`alost, trgovac je bio jako {krt te je dao Ibrahimu kao nadnicu za svaku sedmicu samo jedan dirhem. Taj jedan dirhem nije Ibrahimu bio dovoljan za hranu, pi}e i odje}u. Ibrahim se stoga po`alio mami na {krtost toga trgovca. Ona mu je rekla neka se strpi dok ne nau~i zanat, pa }e mu trgovac pove}ati nadnicu. Otada je pro{la godina dana, a trgovac je ibrahimu jo{ uvijek davao istu nadnicu - jedan dirhem sedmi~no. Ibrahim je odlu~io da napusti toga trgovca i tra`i neki drugi posao. Niko ga nije htio primiti, jer je trgovac zaprijetio ostalim trgovcima, rekav{i: Ibrahim je moj najamnik! Ko ga primi na posao, prekinut }u s njim saradnju i ne}u vi{e s njim razgovarati!
Zbirka pri~a
105
Trgovci su se pobojali te prijetnje, te su odbili zaposliti Ibrahima. Tako je Ibrahim ostao bez posla, te je sjedio kod ku}e, tu`an i pun briga.
slika - u d`amiji
Zbirka pri~a
107
POUKA U D@AMIJI
Ibrahim je obi~avao i}i u d`amiju, da obavlja namaz. Pred d`amijom su se svakog dana poslije podnevnog namaza odr`avala predavanja. Ibrahim je nakon namaza, pa`ljivo slu{ao predavanje {ejha, te je gutao svaku rije~ o poslu{nosti roditeljima, i o ljubavi prema radu, te `elji svakog ~ovjeka da zaradi svoj kruh. Allah, d`.{., naredio je svojim robovima da rade i zarade za `ivot, a ne da besposli~are. Jednom, kad je Ibrahim iza{ao iz d`amije, razmi{ljo je putem o pouci koju je odr`ao {ejh govore}i o radu i zaradi, te se zapitao: Ja sjedim kao lijen~ina, a kako mogu ne{to imati ako ne zaradim - moram raditi! Ali nastojao sam da radim, me|utim trgovci su me odbili kad god sam od njih tra`io posao! Potom se, u mislima, vratio {ejhovu predavanju i pomislio da se nije dovoljno potrudio. Pomislio je da bi mogao oti}i raditi u drugi grad, kad su mu ve} u njegovom gradu zatvorena sva vrata. Razgovarao je o tome sa svojom majkom i iskazao joj svoju odlu~nost da ode u drugi grad potra`iti posao. Me|utim, njegova se majka bojala i strepila za njega, jer je jo{ bio mali. Ibrahim ju je uvjerio da je sposoban raditi izvan svoga grada i da se ne mora brinuti zbog njega. Njegova majka se ne}kala da mu dopusti napustiti grad. Kako da se od njega odvoji?! Ali
108
Zbirka pri~a
kada se sjetila kako su trgovci nepravedno postupili prema Ibrahimu i odbili ga zaposliti, morala je pristati da njen sin ode raditi u drugi grad.
slika - mu`enje
110
Zbirka pri~a
ovaca, te odlu~i da se i on odmori u hladovini toga velikog drveta. Opazio je Ibrahima kako spava, sjeo pokraj njega i izvadio ne{to hrane da pojede. Ibrahim se probudio upla{en blejanjem ovaca. Ali ~ovjek mu fino nazva selam, kako bi ga smirio. Ibrahim se smiri, a ~ovjek ga pozva da jede s njim. Ibrahim bija{e veoma gladan te mu to dobro do|e. ^oban se potom di`e da pomuze ovce, te i Ibrahimu dade mlijeka, a ovaj mu se na svemu toplo zahvali. ^ovjek upita ibrahima kuda se zaputio, a ovaj mu sve odreda ispri~a. ^ovjek se nasmija, te re~e: Ne jadaj se, ako tra`i{ posao, kod mene }e{ ga na}i, a ja }u ti dobro platiti! Ibrahim uzbu|eno upito kakav je to posao, a ~ovjek odgovori da treba ~uvati ovce. Ibrahim se obradova tom poslu, osobito {to }e raditi kod toga dobrog i velikodu{nog ~ovjeka. Objeru~ke je prihvatio posao i zaputio se s ~ovjekom u njegovo selo. Smjestio se kod njega, a ve} sutradan je dobio malo stado ovaca da ga goni na pa{u. Pasao je ovce po brdima i dolinama, a predve~er se vratio ku}i. Ibrahim je bio savjestan radnik. Svoj pastirski posao obavljao je po{teno i marljivo, iako je morao ovce ~uvati i od gladnih vukova. Obavljao je Ibrahim svoj posao kod ~obanina Re{ida na najbolji na~in i dosta dugo. Tu je na{ao svoju sre}u i mir. Re{id je bio krajnje po{ten prema njemu i rad mu dobro pla}ao. Odnosio se prema Ibrahimu kao i prema svojim sinovima. Ibrahim je u Re{idu na{ao voljenog oca, te je
slika - pastir
112
Zbirka pri~a
zaboravio na svoj grad. Ipak se ~esto sje}ao svoje majke i `elio da i ona bude s njim, kako bi u`ivala u svemu {to on ima. Protekle su tri godine otkako je Ibrahim kod Re{ida. Re{idovo stado je postalo veliko. No, Ibrahim je za`elio vidjeti svoju majku i zatra`io je dozvolu od Re{ida da je posjeti. Ovaj mu odgovori: Nema problema, samo idi vidjeti svoju majku. Ostani tamo mjesec dana, pa se vrati, jer si mi potreban. U tebe imam veliko povjerenje! Ibrahim mu obe}a da }e se vratiti.
POVRATAK KU]I
Kao dio svoje zarade koju je zaslu`io rade}i tri godine kod Re{ida, Ibrahim uze sa sobom nekoliko ovaca. Kod Re{ida je ostavio ostatak svojih ovaca, kao amanet da }e se vratiti. Poselamio se s njim te se uputio ku}i, svojoj majci. Ibrahim tako sti`e ku}i sa svojim ovcama i s ne{to novca u d`epu. Majka mu se jako obradovala, jer se ve} pitala da mu se nije {togod dogodilo, da nije negdje nastradao ili poginuo? Nikad, otkad je oti{ao, nije o njemu imala nikakvih vjesti. Zatio je njena radost sada bila neizmjerna. Zagrlila ga je i rekla: Puno si mi nedostajao i zbog toga sam bila u tuzi i brizi! Nemoj vi{e i}i od mene!
114
Zbirka pri~a
Ibrahim joj odgovori: Majko, radio sam kod dobrog i velikodu{nog ~ovjeka. Bio je dare`ljiv i po{teno mi pla}ao, a kod njega sam ostavio jo{ toliko ovaca koliko sam doveo ku}i, te sam obe}ao da }u se vratiti! Majka ga prekine: Ma koliko si mi pri~ao o po{tenju i plemenitosti Re{idovoj, ne `elim da ponovo ide{, jer ne}u podnijeti ponovni rastanak s tobom! Ibrahim je poslu{ao svoju majku, te odlu~io da se ne vra}a Re{idu. Upitao ju je {ta }e tu raditi, a majka mu je odgovorila: Radi bilo {ta, idi na pijacu i prodaj te ovce. Kupi magarca, te ga koristi za no{enje, radi kao hamal (nosa~)! Ibrahim je u~inio {to mu je majka rekla i po~eo raditi kao hamal. Dio svoje zarade tro{io je na izdr`avanje sebe i majke, a ostalo je {tedio. Od u{tede je napravio ku}u i potom se o`enio. Njegov posao bio je da nosi ljudima stvari ili `itarice do mlina.
IBRAHIMOVA PORODICA
Broj ~lanova Ibrahimove porodice pove}avao se, tako da je nakon deset godina u braku imao petero djece, a s njim i njegovom suprugom `ivjela je i njegova majka. Tro{kovi su se pove}ali za hranu, odje}u i {kolovanje djece.
slika - magarac
116
Zbirka pri~a
Ibrahim je ~vrsto odlu~io da sva njegova djeca budu u~ena, da ne `ive kao on, nepismena i u neznanju. Zato je svojoj djeci morao osigurati sve {to je potrebno za u~enje, te hranu i odje}u. Jednog dana, kad je vodio svoga magarca natovarenog te{kom vre}om `ita, tjeraju}i ga da ide {to br`e, magarac je posrnuo, pao na glavu i ubrzo uginuo. Ibrahim se ra`alostio i po~eo brinuti {ta }e sada kad vi{e nema magarca, a nema ni u{te|evine da kupi drugoga. Do{ao je ku}i, tu`an i jadan, sa suzama u o~ima. Mora hraniti porodicu, a ne mo`e do}i do zarade. Nije izlazio iz ku}e, a njegovu djecu zaokupio je strah, jer je njihov otac postao siroma{an. Vidjev{i ga takvoga, stara mu se majka obratila rije~ima: Ibrahime, sine, za{to tu sjedi{ kao `ena? Nisam te jo{ vidjela da si tako o~ajan i bez posla, a da ne tra`i{ izlaza iz toga stanja. Idi tra`iti posao! Ibrahim je odgovorio: [ta }u, kad je moj magarac, na kojemu sam radio i zara|ivao, uginuo? Otkud }u nabaviti drugoga? Mora{ sve u~initi da bi ne{to zaradio, a ne tu sjediti i o~ajavati. Zar se ne sje}a{ kako si kao mali dje~ak oti{ao u drugo mjesto tra`iti posao? Zar sada, kada si sna`an mu{karac, i ima{ veliku porodicu, mo`e{ bez posla? Djeca su ti gladna! Tu se Ibrahim sjetio Re{ida i svojih ovaca kod njega. Smjesta je ustao i, gaje}i nadu koja bi se mogla ostvariti, rekao je majci: Oti}i }u ponovo k Re{idu, sada sam se sjetio, moje
Zbirka pri~a
117
ovce su kod njega. Kad bi mi ih vratio, mogao bih kupiti drugoga magarca! Majka ga je na to upozorila: Zar si se sad sjetio Re{ida i svojih ovaca? Sve se moglo promijeniti nakon toliko godina. Kome }e{ dokazati nakon toliko vremena da kod njega ima{ ovce?! Ko zna, mo`da je i umro. Na|i neku drugu zamisao! Nakon toga, Ibrahim je sjeo zabrinut, izgubiv{i nadu.
IZNENA\ENJE
Te no}i, Ibrahim nije mogao spavati. Pun briga i s golemom tugom, razmi{ljao je {ta }e sutra dati djeci za jelo. ^im ga je san savladao, pojavile su se pred njegovim o~ima ovce {to ih je ostavio kod Re{ida - oko njega bleje i kao da ga pozivaju da ih uzme. Radosno je zami{ljao da grli ~as jedno ~as drugo janje. Ali, na njegovu `alost, to je bio samo san! Budio se po cijelu no} u brizi, a kad bi ~askom usnuo, ponovo bi ga dozivale njegove ovce. Ujutro je odlu~io da ode u Re{idovo selo. Zatra`io je od majke dozvolu, oprostio se od `ene i djece, te po{ao na put. Tamo je stigao nakon tri dana. Raspitivao se za Re{ida, jer
slika - sanjanje
Zbirka pri~a
119
se selo razvilo i jako promijenilo. Kad je do{ao k Re{idu, ugledao je starca. Re{id je sjedio na bre`uljku i promatrao svoje ovce, koje su ispunile dolinu. Ibrahim mu je pri{ao i nazvao mu selam, te rekao: Gospodine, ja sam Ibrahim, sje}ate li se mene? Re{id je na to odgovorio: Dobro do{ao! Dobro te se sje}am! Potom Ibrahim nastavi: Sje}ate li se, gospodine, da sam kod vas ostavio ne{to ovaca. Sada mi trebaju! Na to se Re{id nasmije i upita: Za{to si oti{ao i nisi se vi{e vratio, a obe}aosi da }e{ se vratiti? Ibrahim odgovori: Slu{ao sam majku, a ona mi nije dala da se vratim. Tra`ila je da ostanem s njom. Poslu{ao sam je i ostao. Sada sam do{ao k vama i molim vas da mi vratite moje ovce, Allah vam dao svako dobro! Re{id re~e: Gledaj u dolinu i reci {ta vidi{! Ibrahim }e: Va{e ovce! A Re{id: One su tvoje. Uzmi ih i idi ku}i! Ibrahim mu odgovori: Ja tra`im samo svoje ovce. Bile su ~etiri, ili ~ak tri, a vi meni: Uzmi ovce koje su ispunile ~itavu dolinu! [ta je s vama, u~itelju moj?! Zar me ismijavate? Re{id mu ozbiljno odgovori: Istinu ka`em, nikada nisam nikoga ismijavao, pa ni sada tebe. Ovo su sve tvoje ovce. Porasle su, pa se namno`ile i sada ih je toliko koliko ih vidi{. Pazio sam ih i ~uvao za tebe, ne bi li se vratio i uzeo ih jednog dana. Hvala Allahu, do{ao si u pravi ~as!
120
Zbirka pri~a
Sine moj, sad sam dosta star i bojao sam se da ne umrem prije nego ti vratim ovce. Uzmi ih i vrati se, neka ti Allah pomogne. Vrati se, Allah te blagoslovio! Ibrahim je bio neizmjerno radostan i zahvalan. Te ovce vrijede tisu}e i tisu}e! Hvala i slava Allahu, postao sam bogat! Djeca }e biti sretna kad me vide. Jo{ uvijek na ovom svijetu ima dobrih i po{tenih ljudi. Hvala Allahu!
122
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Dijete musliman treba da bude pokorno svojoj majci, pru`aju}i joj to kao nagradu za njen trud i napor koji je ulo`ila oko njega, kao {to je bio i Ibrahim. 2. Muslimanska omladina treba se uklju~iti u sekcije i udru`enja po d`amijama u kojima se izu~ava nauka i u~enje Kurana. 3. Trebamo ~initi dobro~insvo prema siroma{nima i bijednicima, kao {to je to u~inio i ~oban prema Ibrahimu, kada ga je na{ao ispod drveta. 4. Musliman ne smije iznevjeriti dano mu povjerenje, nego treba biti pouzdan kao {to je bio ~oban Ibrahim u svom poslu. 5. Musliman se treba truditi da zara|uje halal opskrbu, pa makar to iziskivalo veliki trud i napor. Musliman ne smije biti zadovoljan s haram zaradom.
Zbirka pri~a
123
6. Mladi} musliman ne smije ostaviti svoju majku i otputovati ukoliko mu ona to ne dozvoli. 7. Musliman nikada ne gubi nadu. On se mora uvijek oslanjati na Uzvi{enog Allaha, i ne smije biti lijen. 8. Musliman ne smije jesti imovinu drugih na nepravedan na~in, nego postupiti onako kako je to uradio Re{id. 9. Kada musliman stekne puno imetka, to ga ne smije zavarati, nego se treba zahvaliti Allahu, d`.{., isto onako kako je to uradio Ibrahim kada mu je Re{id dao stado ovaca.
Zbirka pri~a
125
slika - cipele
130
Zbirka pri~a
slika - brojevi
132
Zbirka pri~a
otvorila svoja vrata... Ruko, idi u d`ep, izvadi tih pet maraka, to je klju~ sre}e! Prodava~u, daj sre}ku i daj Allahu, da dobije glavni dobitak! Trebao je re}i {ejtane, umjesto da koristi Bo`ije ime. Jer, Allah ne nare|uje da se ~ini ne{to ru`no i neispravno. On zabranjuje da uzimamo ono {to su drugi znojem i naporom stekli, a kamoli nepravdom, kockanjem i bez napora.
Zbirka pri~a
133
134
Zbirka pri~a
slika - novine
136
Zbirka pri~a
IMETAK ZASLJEPLJUJE!
Pohitao je Ebu-Gassan uzdignute glave, sa {irokim osmijehom na licu do blagajne - vi~u}i: Ja, ja sam dobio glavni zgoditak, dajte mi moj novac! Letim od sre}e... svijet je moj! Slikajte me, novinari! Neka moja slika bude na prvoj
slika - novac
138
Zbirka pri~a
stranici va{ih novina... Ja sam Ebu-Gassan! Lud sam za novcem!!! Ja!!! Ja!!! Stvarno je bio kao lud, lu|ak bez premca... prvak u sre}i, dobitku i ludilu. Nastavio je urlikati ne vode}i ra~una ni o ~emu, osim novca.
[EJTANSKA POSLA
Nemojte ni pitati koliko je Ummu Gassan bila tu`na kad je pro~itala {ta je bilo napisano ispod slike njenog supruga u novinama: Obi~ni prodava~ cipela dobija prvu premiju u izvla~enju!!! Zami{ljala je njegovu sliku na Sudnjem danu s napisom na njegovom licu - D@EHENNEM. To je dan kad ne poma`u ~ovjeku ni imetak, ni djeca, nego samo u~injena dobra djela. Sada Ebu-Gassan sjedi, usred ku}e, pored novca. ^as ga gladi, ~as broji, ~as ljubi. Putovat }u, trgovat }u, kupit }u puno sre}aka. Imat }u pala~e... svilu... divnu odje}u, udobne postelje...
Zbirka pri~a
139
slika - oko
Zbirka pri~a
141
sre}u i osjetimo bogatstvo... Nema boga, osim Allaha! Svaka stvar u svoje vrijeme ima svoju slast i ljepotu. Potom je rekla Ummu Gassan: Kako da se radujem tu|im novcima, otkinutim od tu|ih usta! Ovi novci su meni haram. I svaki zalogaj od toga vodi nas D`ehennemu. Idi sam do kraja svijeta i nosi taj novac od ku}e. Allah }e nam pomo}i i ne}e nas haram spajati.
142
Zbirka pri~a
144
Zbirka pri~a
je otvorio o~i, primjetio je kako mu Ebu-Jasir bri{e ~elo i suze. Nemoj se `alostiti Ebu-Gassane! Allahovo odre|enje niko ne mo`e izmijeniti! Hvala Njemu, u svakom slu~aju. Ozdravit }e ti `ena i djeca, a Allah prihva}a pokajanja svojih sluga. Okreni se k Njemu! On pra{ta sve grijehe! Ebu-Gassan stisnuo je ruku svoga susjeda i, kroz pla~, re~e - o~iju uprtih prema nebu: Hvaljen neka si! Nema boga, osim Tebe! A ja sam zaista grije{io prema sebi! (El Enbija, 87)
slika - ruke
146
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Ponekad je siroma{tvo dobro za muslimana, jer bogatstvo ~esto pokvari ~ovjeka. 2. [ejtan nikad ne odustaje, zato i mi ne trebamo odustajati od tra`enja Allahove za{tite od njega. 3. [ejtan ljudima predo~ava da je sre}a u sticanju harama, a ustvari je obrnuto. Sre}a nije u imetku ve} u bogobojaznosti. 4. Musliman se treba posavjetovati s dobrim i u~enim ljudima, kada `eli uraditi ne{to za {to sumnja da li je halal (dozvoljeno) ili haram (zabranjeno). 5. Kom{ija treba savjetovati i upu}ivati na dobro svoga kom{iju kada ga vidi da ~ini grijehe, kao {to je Ebu-Jasir savjetovao svog kom{iju.
Zbirka pri~a
147
6. Musliman se ne treba radovati kada neko iz njegove porodice stekne ne{to na nedozvoljen (haram) na~in, ve} treba da je tu`an, kao {to se rastu`ila Ummu Gassan kada je Ebu-Gassan dobio na lutriji. 7. Kada musliman stekne (zaradi) imetak, ne treba se oholo pona{ati prema muslimanima kao {to je radio Ebu-Gassan. 8. Ako se kod muslimana - grije{nika na|e imetak ste~en na ne dozvoljen na~in, nije mu dozvoljeno da se iz tog imetka hrani, kao {to je i Ummu Gassan rekla svome mu`u: Tvoj imetak je za mene haram. 9. Onome ko stekne imetak na nedozvoljen na~in Allah, d`.{., iz tog imetka odstrani beri}et ili,pak, halal imetak nestane zajedno s haram imetkom, kao {to je bio slu~aj kada je izbio po`ar u ku}i Ebu-Gassana. 10. Musliman se treba pokajati Allahu, d`.{., zbog na~injenih grijeha, i da iz nesre}e koja ga zadesi izvu~e pouku, kao {to se pokajao EbuGassan izgovaraju}i: Lailahe illa ente subhaneke
148
Zbirka pri~a
inni kuntu mine-z-zalimin. (Nema boga osim Tebe, Allahu, slavljen neka si Ti, ja sam, zaista, bio od onih koji su zulum}ari bili).
Zbirka pri~a
149
slika - vo}e
154
Zbirka pri~a
KRADLJIVAC BRESKVE
Imao sam pet godina. Jednog dana, iza{ao sam sa svojim biciklom, koji ba{ i nije bio u najboljem stanju, a zbog silnog kori{tenja. ^as ga moram vu}i za sobom, ~as uz sebe, sve dok nisam stigao do jednog mjesta koje se zove El-Bevvaba (kapija), nedaleko od na{eg naselja. Bio je tu prodava~ masla, Ebu-Kasime, i postolar, Ebu-Mari, a bila je tu i ~esma. Znao sam se ~esto pretvarati da pijem vodu, ne bih li potpuno smo~io svoju odje}u, {to mi je godilo. Nasuprot ~esmi, bila je prodavnica vo}a, EbuSelima, koji stoji usred vo}a, vi~u}i: Crveno i zrelo..., crveno i zrelo!, a usput je ure|ivao i slagao breskve u sanduku. Bio je zadovoljan {to privla~i mu{terije svojim dobrim glasom. Zastajao sam pored vodene cijevi po navici, a moje su o~i gledale breskve koje su se, lijepo slo`ene, doimale jo{ ljep{im. I tu se odigrala {ejtanova igra heroj i lopov, kad je Ebu-Selim iznio sanduk bresaka pred du}an. Da li }e ta igra uspjeti? Do tada jo{ nisam iskusio ulogu lopova. Popipao sam d`ep, bio je prazan. Pribli`io sam se oprezno sanduku, koriste}i trenutak kad je prodava~ bio zauzet jednim kupcem. Pru`io sam hitro i vje{to ruku, bez dje~ije nevinosti, te se odjednom velika breskav na{la u mom d`epu. Brzinom munje,
slika - breskve
156
Zbirka pri~a
zaustavio sam se biciklom ispred svoje ku}e. Prije nego {to sam pokucao na vrata, izvadio sam breskvu i slasno zagrizao.No, trag kra|e ostao mi je na usnama. Kad je mama otvorila vrata, ugledala je te tragove, obuhvativ{i jednim pogledom moj d`ep i ruke. Kad me zapitala: [ta to jede{? shvatio sam da sam otkrivan. Nisam navikao majci lagati. Ona me u~ila iskrenosti, unato~ tome {to me mazila. Odgovorio sam zbunjeno: Imam breskvu, od koje sam malo pojeo. Postavila je pitanje: Odakle ti? Odgovorio sam: Ukrao sam je iz du}ana Ebu-Selima! Naljutila se, ali mi nije zaprijetila. Ubrzo je do{la k sebi, zgrabila me za ruku i povela do du}ana. Zatra`ila je pola kilograma bresaka, platila i uzela malu kesicu vo}a. Iz kesice je izvadila zrelu, crvenu breskvu i vratila je u sanduk, a da to Ebu-Selim nije vidio. Za~udio sam se {to to radi, pa to smo mi platili!!! Vratili smo se ku}i. Prije nego {to sam po~eo jesti breskve, moja po{tena i bogobojazna majka po~ela me tu}i, toliko bolno da je to bila prava suprotnost u`itku prvog ugriza oprane breskve. To mi je bila prva i posljednja lekcija o po{tenju. Nakon toga mi vi{e nije trebao nikakav savjet da me podu~i po{tenju. Ako me Ebu-Selim nije vidio kako kradem breskvu, Allah, koji nam je podario te slasne breskve, vidi sve {to ~ine mali i veliki.
slika - vozovi
158
Zbirka pri~a
ZABORAVLJENA ZADA]A
Na kraju sedmice, kad sam se vratio iz {kole (~etvrtak, 29. aprila 1956.), do{ao je ~as da napi{em svoju zada}u: Reci, Suzan, `ivio babo, ta, ti, tvoj, truba, talac,... Kad sam zavr{io zada}u, opustio sam se i utonuo u divne snove, divne kao djetinjstvo: kako }u sutra, u petak, i}i s majkom do parka El-Ajn El-Hadra (Zelenog izvora) i kao }u se voziti vozom po trgu El-Hid`az.U`ivao sam, razmi{ljaju}i o tome. Moji snovi su se ostvarili. Izlet je protekao radosno i veselo i vratio sam se sretan i zadovoljan. Do{ao sam ku}i umoran, jer sam se do iznemoglosti naigrao pored izvora. Na krevetu sam pipaju}i tra`io svoju torbu da bih se uvjerio da je zada}a na mjestu. Ali, od velikog umora, utonuo sam u duboki san. Moram se naspavati, kako bih se dobro odmorio. Spavao sam dokasno. Majka me vi{e puta poku{avala probuditi. Ustao sam nakon pola osam i izvinio sam se mami. Obavio sam jutarnju molitvu, koju sam prespavao. Uzeo sam torbu na brzinu i ponio lepinju namazanu s malo maslaca i maj~ine du{ice, te pohitao u {kolu. Stigao sam, hvala Allahu, prije zvona u {kolu (koja se nalazila u mahali El-Suejke). Nisam osjetio napor, jer sam
slika - torba
160
Zbirka pri~a
volio {kolu. Tu se u~i i odgaja. Moja se {kola isticala odli~nim i u~itivim u~enicima, poput mene, hvala Allahu! U razredu smo zapo~eli s Bismillah! U~itelj Osman zatra`io je da izvadimo teke, kako bi vidio zada}e. Ali, eto jada!!! Kad sam gurnuo ruku u torbu, moje teke nije bilo!!! Mo`da je ostala spavati u mojem krevetu?! Ho}e li mi u~itelj vjerovati? Nikad u proteklih sedam mjeseci, nisam propustio napisati zada}u! Do{ao je red na mene i u~itelj je zapitao: Gdje ti je zada}a? Krupna suza potekla mi je niz obraz. Nisam navikao ispri~avati se za tako ne{to. Ali kako }u dokazati da nisam kriv? Uputio sam se do mjesta kazne, a u~itelj nas nije odmah kaznio. U tome je bila sre}a. Neko je pokucao na vrata. Do{ao je spas!!! Jedna `ena nosi teku i pita: Imate li u razredu jednog malog plavog dje~aka koji je zaboravio teku? Molim vas, oprostite mu! Evo teke i dajte mu ovu malu vre}icu. Nasmije{io sam se majci, i zahvalio joj pogledom za brigu. Otvorio sam vre}icu, i u njoj je bilo 99 gro`|ica... Za{to nije sto? Moja majka ne zaboravlja, ali mi je htjela dati lekciju, da ne bih zaboravio. Hvala ti, majko, jo{ jednom! Tvoje dijete - maza dobilo je lekciju o po{tenju i iskrenosti u prvoj pri~i, a tvoj dolazak sada, dao mi je jo{ jednu lekciju - da ne zanemarujem obavljanje svog posla i da ne zaboravljam.
slika - olovke
162
Zbirka pri~a
ZADNJI POGLED
Savjetovali su mi da molim Allaha da spasi moju majku, ~ija je bolest bila sve ja~a. Zavr{io sam osnovnu {kolu i pre{ao u sedmi razred. Ali, moja me majka ovaj put nije pratila. Njeno zdravlje se jako pogor{alo. Bojao sam se da }e me napustiti i pre}i u svijet ti{ine i spokoja, bez bolesti i boli. Napale su je ~etiri bolesti odjednom... Jedan doktor ulazi, drugi izlazi, i svaki od njih tra`i da se kupi novi lijek i da joj pru`imo vi{e njege i zabranimo posjete. Ali, {to je najgore, posjetiteljice su navalile da je vide. Svaka od njih savjetuje da tra`imo nekog lije~nika do kojeg je te{ko do}i, ili preporu~uje lijek koji mozak ne mo`e prihvatiti, a kako bi tek stomak moje majke mogao provariti. Jer, ona je postala jako slaba, od velikih bolova koje podnosi bez pogovora, i ni{ta drugo ne ka`e, osim: Hvala Allahu! Sve sam mogao zamisliti, osim njene smrti i rastanka od nje. nisam mogao zamisliti kako pla~em kad umre! Ne, ne, ne}e umrijeti... ne}u plakati! Ona }e ozdraviti. Niko od mojih ro|aka nije umro prije duboke starosti. Moja majka se nalazi u ~etvrtom desetlje}u svoga `ivota. Oko nje je gotovo onoliko razli~itih i ineispijenih biljnih lijekova koliko ima godina! Oti{ao sam spavati u sobu svog starijeg
slika - stetoskop
164
Zbirka pri~a
brata. Kao da me neki melek probudio, bez prethodnog dogovora, prije jutarnje molitve. Ostao sam u postelji a da nisam prestao moliti za svoju majku: Bo`e, otkloni te ~etiri bolesti od moje majke! Ona je svjetlo mog `ivota! Neka i dalje osvjetljava na{u ku}u. Ona je takva u djelu i u du{i... Allah je usli{io po~etak moje dove... ali na takav na~in na koji nisam ni pomislio. Kad je rekao mujezin: E{hedu en la illahe illallah, moja je majka za njim to ponovila. Kad je mujezin zavr{io, zavr{io je i `ivot moje majke! Pokucala je moja bak na vrata, rekav{i: Allah je uzeo svoj amanet i ozdravila je, drago dijete, tvoja majka! Vi{e nisu potrebni lije~nici, lijekovi iposjete! Slavio sam i zahvalio Allahu. Oti{ao sam da vidim majku koja je ozdravila i da joj ~estitam. Nisam mogao zadr`ati svoje suze. Tra`ili su od mene da se oprostim od nje. Ugledao sam njeno smireno i blago lice, i shvatio sam ono {to moja bra}a nisu shvatila... poruku njenog osmijeha, iako je mrtva: Nasmij se, sine, `ivotu i budi strpljiv u njegovom bolu! Nemoj se predati, makar sva nevolja pala na tebe odjednom. Budi kao mjesec {to osvjetljava put sebi i drugima oko sebe. Ako mi je mama oti{la i umrla, Allah, Vje~no @ivi je uz ispravne vjernike: Allah je, doista, na strani strpljivih. (El - Bekara, 153) Shvatio sam onda {to je Allah usli{ao prvi dio moje dove. Ma`eni dje~ak bit }e svjetlo umjesto svoje majke, koje }e pokazati pravi put svojoj bra}i. Njena tre}a lekcija ostat }e
slika - ruke
166
Zbirka pri~a
mu trajno u sje}anju. Nek ti se Allah smiluje, majko! Tvoja mala maza plave kose pla~e za tobom. Koja }e mu nje`na ruka gladiti sada kosu? I koji divan glas }e ga podsjetiti na tre}u lekciju kad je zaboravi, ili zaboravi dio nje? Tvoja je maza, majko, bila povod da te napadaju drugi, jer su ti prebacivali da ga previ{e mazi{! Ali danas je tvoj mali postao veliki i postalo mu je pero veliko. Njime pi{e djeci o onome {to je do`ivljavao pri odrastanju i zreloj dobi. Ostao je vjeran i nezaboravljiv. Osmijeh se ne odvaja od njegovih usana, uprkos o~iju zavidnika i zla smutljivaca, koji smutnje sniju. Allah ti se smilovao, majko maloga i velikoga! Jo{ mu tvoje nezaboravne i dobre rije~i i savjeti osvjetljavaju retke, da tka slova u rije~i i re~enice, i da ih prenosi djeci i unucima, pri~aju}i im svoje do`ivljaje s tobom i pri~u Zavr{etak grozda.
Zbirka pri~a
167
POUKE IZ PRI^E
1. Musliman ne la`e ljudima a pogotovo ne la`e roditeljima; tako npr. Zrno gro`|a nije slagao svojoj majci i pored toga {to je pogrije{io. 2. Musliman mora drugima vratiti njihova prava, ako ih je uzeo od njih bez njihovog znanja, kao {to je vratila i majka Zrna gro`|a. 3. Roditelji trebaju kazniti djecu ako ukradu, pa makar se radilo o sitnoj stvari, kako im kra|a ne bi postala navika. 4. Allah, d`.{., nas vidi, male i velike, zato Ga se moramo bojati i stalno osje}ati Njegov nadzor, kao {to je to osje}ao i Zrno gro`|a i pokajao se {to je ukrao breskvu. 5. Dijete, musliman, redovno obavlja namaz i ako ga neki od namaza pro|e, na vrijeme }e ga naklanjati, kao {to je uradio i Zrno gro`|a kada je prespavao sabah.
168
Zbirka pri~a
6. Kada se pribli`i smrt, ona je neizbje`na, jer Allah, d`.{.: Svaka osoba }e okusiti smrt. I pored toga {to je veliki broj ljekara lije~io majku Zrna gro`|a, oni je nisu mogli spasiti od smrti. 7. Djeca trebaju moliti Allaha, d`.{., za svoje roditelje, bili oni `ivi ili mrtvi, a Zrno gro`|a je molilo Allaha, d`.{., za svoju majku dok je bila bolesna, a i poslije njene smrti. 8. Musliman mora strpljivo podnositi nesre}e koje ga zadese, kao {to je Zrno gro`|a podnio smrt svoje majke i pored toga {to je bio mali. 9. Dijete, jetim, treba da izvr{ava savjete i naloge svojih roditelja dok su `ivi, a i poslije njihove smrti.
Zbirka pri~a
169
slika - d`amija
MAJKA [EHIDA
Zar nisi ~uo, drago dijete, za pjesnikinju El-Hansa? Zove se Tumazer, k}i Amra, sina El-[erida. Ona je bila najistaknutija `ena svoga plemena Beni-Sulejm. Ro|ena je prije dolaska islama, u vremenu El D`ahilija (vremena neznanja). Bila je pravi predstavnik svoga plemena po pona{anju i navikama - dobrim i lo{im. Nije znala za islam niti ~ula za njega. Najvi{e ju je zanimalo recitiranje pjesama i znala je pri~e o Arapima i njihovim predanjima. Znala se nadmetati s pjesnicima i sudjelovala je sa svojim plemenom u bitkama protiv neprijatelja, te je poticala i hrabrila ratnike u borbi. Rasplamsala se tako bitka izme|u njenog i neprijateljskog plemena i izmjenjivali su se napadi. El -Hansa ohrabrivala je na borbu i osvetu. Kad je njen brat Sahr pao u borbi, oplakivala ga je i dugo `alovla za njim! Obukla je crninu od o{tre vune. Znala je ~esto okupiti `ene i ~itati im svoje tu`ne pjesme, u kojima je oplakivala svoga brata, tako
174
Zbirka pri~a
da su po~ele sve skupa plakati, kidati svoje haljine i ~upati kose! Ponekad je lutala po brdima, pa i planinama, oplakuju}i brata i recitiraju}i pjesme o njegovim vrlinama, ugledu i slavi, spominju}i njegovu mladost i snagu, i opisuju}i njegovo herojstvo i po`rtvovanost. O njemu je stvorila sliku neustra{ivog heroja, koji pobje|uje svakog ratnika i od kojega se tresu brda. Bio je u stanju ubijati divlje zvijeri i raditi nemogu}e. Tako je osje}ala pjesnikinja El-Hansa za vrijeme ElD`ahilije. Bio je to odraz pona{anja u onom vremenu, koje je i na nju vr{io sna`an utjecaj. Znala je za osvetu i ratovanje. Poznavala je bajke o obo`avanju kipova i kultu li~nosti, ali njegovala je i dobre obi~aje onog vremena, kao {to je gostoprimstvo, pri`anje pomo}i unesre}enima, iskrenost, vjernost i ~estitost.
Zbirka pri~a
175
176
Zbirka pri~a
onome svijetu. Allah je otvorio El-Hansino srce islamu, tako da je postala iskrena vjernica i vjerovala u Allaha kao Stvoritelja, islam kao vjeru i u Muhammeda, a.s., Allahovog poslanika i prenositelja Njegove poruke svim ljudima. On ih upu}uje na pravi put, put dobra, kako bi ga slijedili i upozorava ih da ne idu putem zla. To je poruka islama - da budemo poslu{ni Allahu i Njegovom Poslaniku.
178
Zbirka pri~a
Zna~enje rije~i iz Kurana doprlo je do dubine njene du{e. Njena inteligencija i vrhunsko poznavanje jezika omogu}ili su joj da shvati kako su to jedino Bo`ije rije~i, rije~i stvoritelja ovoga Kosmosa, jer ljudi koliko god se trudili, ne bi mogli stvoriti nikada Njemu sli~no. Slu{ala je i Hadis Bo`ijeg Poslanika i u njemu otkrila kristalno jasnu istinu i poziv na slu`enje Allahu i samo Njemu. Bogobojaznost je zauzimala najve}e mjesto u njenom srcu i prepustila se u potpunosti Bo`ijoj volji. U jednom hadisu, {to ga je Bo`iji Poslanik uputio IbnAbbasu, kad je taj jo{ bio dijete, (nije jo{ navr{io deset godina), Poslanik je rekao: U~im te sinko rije~ima: Pazi na Allaha, On }e te ~uvati; pazi na Allaha, On }e ti pru`iti pomo} u nu`di; kad tra`i{ pomo}, tra`i je od Allaha, a kada pita{, pitaj Allaha! Znaj, kad bi ti svi htjeli nanijeti zlo, ni{ta ti se ne}e dogoditi, osim onoga {to je Allah odredio; a kad bi ti svi htjeli dati neku korist, ne}e ti se ni{ta od toga desiti, osim onoga {to je Allah tebi odredio! Za{to je El-Hansa bila spokojna u svom `ivotu, jer sve {to se desi, odre|eno je od Allaha. Nije se vi{e obazirala na smrt. Sjetila se {to je ~inila kad joj je umro brat Sahr, kad je poderala svoju odje}u i `ivjela u `alosti niz godina. Obe}ala je Allahu, nakon {to joj je otvorio srce islamu, da }e poslati svoja ~etiri sina u d`ihad da se bore na Bo`ijem putu i da odbrane islam i ku}e muslimana, i da {ire vjeru islama, kako bi nestalo mnogobo{tvo i neznanje. Ili }e oni
Zbirka pri~a
179
pobijediti neprijatelja, ili }e pasti mrtvi na Bo`ijem putu! Bodrila je svoje sinove da stupe u muslimansku vojsku pod vodstvom Sada ibn Ebi-Vekkasa, koji se uputio u Irak da sa svojom vojskom ratuje protiv perzijanaca i da uni{ti metdaizam - slu`enje vatri i ~injenje svega nedozvoljenog po islamu. Pohitali su sinovi El-Hanse i pristupili islamskoj nezaustavljivoj vojsci. Pratila ih je El-Hansa i bodrila na strpljivost u borbi i hrabrosti, te ih podsjetila na Bo`iju nagradu strpljivima i ~itala im: O vjernici, budite strpljivi i izdr`ljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono {to `elite! (Ali Imran, 200) Podsjetila ih je na nagradu junacima od Allaha na Onome svijetu i {to im je Allah obe}ao da }e im obilato uzvratiti: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara! (Ali Imran, 169) ^itala im je hadis Bo`ijeg poslanika, a.s.: Na Sudnjem danu {ehid dolazi i rana mu krvari i iz nje se osjeti miris mo{usa, te im dodala: [ehidu se opra{ta sve {to je grije{no u~inio...! I tako je u njima pobudila `elju da sudjeluju u borbi kako bi dali svoje `ivote na Allahovom putu, te ih upozorila na sramotni ishod bje`anja. Pri tom ih je uputila na Bo`ije rije~i:
180
Zbirka pri~a
O vjernici, kad se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite. A onaj koji im tada le|a okrene - osim onoga koji se povu~e s namjerom da se ponovo bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }e se natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bit }e D`ehennem, a on je u`asno boravi{te! (El-Enfal, 15, 16) Tako je El-Hansa u~ila svoje sinove istinitoj i ~vrstoj vjeri, tako da su pri`eljkivali stupiti u borbu kao `edan za vru}ih ljetnih dana hladnoj vodi. Dojila ih je kad su bili mali mlijekom ljubavi i nje`nosti, a sada ih hrani ~istim islamskim uvjerenjima. Ako je mlijeko hrana za tijelo, islamska ~ista uvjerenja su hrana za du{u i razum. Njena su djeca bila poslu{na i u djetinjstvu i u mladosti. Nikad je nisu razo~arala. Obukli su svoju ratnu odoru i uputili se u d`ihad.
BITKA EL - KADISIJA
Vojskovo|a Sad ibn Ebi-Vekkas stigao je sa svojom vojskom do El-Kadisije, jednog malog mjesta u Iraku. Postrojio je svoju vojsku i strate{ki je pripremio za susret s vojskom Perzijanaca. Odvijala se velika bitka izme|u muslimanskih i perzijskih vojnika. Trajala je nekoliko dana. Svakim se danom bitka
slika - slon
182
Zbirka pri~a
rasplamsavala i pove}avao se broj poginulih i ranjenih s obje strane. Perzijanci su koristili veliki broj slonova koji su s lahko}om prodirali kroz muslimansku vojsku, gaze}i svojim te{kim stopalima muslimanske ratnike. Na svojim su le|ima nosili perzijanske ratnike koji su ga|ali muslimane strijelama i kopljima. Za muslimane je to bila te{ka bitka, ali nisu pobjegli, nego su ~vrsto stajali i odupitrali se Perzijancima i njihovim slonovima - svojim tijelima i ~vrstim duhom. Smi{ljali su i lukavstva, kako bi se {to bolje oduprli neprijatelju i otarasili se slonova, ~ijoj debeloj ko`i strijele i sablje nisu mogle nauditi. Jer, ~im bi se neko sa sabljom pribli`io, slonovi bi ga odmah svojim surlama odbacili, ili zgazili stopalima. Na taj na~in, pao je veliki broj junaka koji su se poku{ali probiti prema slonovima, ali nisu uspjeli. Drugog dana, muslimani su smislili jedno lukavstvo. Obukli su deve u posebnu odoru i stavili im na glave pokrivala i {titnike, tako da su se doimale zastra{uju}e svojim izgledom, hodom i skokovima. Slonovi su ih se prestra{ili i nisu vi{e napadali. Sada su se mogli pribli`iti kopljanici slonovima i svojim dugim kopljima ga|ali su im o~i. Slonovi su se razjarili i po~eli bje`ati u suprotnom smjeru, tako da su gazili svoju vojsku koja je i{la iza njih. Poginuo je veliki broj perzijskih vojnika, a slonovi su nastavili bje`ati sve do Eufrata, gdje su se utopili zajedno s vojnicima koji su bili na njihovim le|ima. Muslimani su uo~ili katastrofu svojih neprijatelja, pa su to iskoristili i napali ih sa svih strana. Nastupila je odlu~na
slika - rijeka
184
Zbirka pri~a
bitka, koja je trajala dan i no}. ^uo se zveket sablji, hrzanje konja i tekbir hrabrih muslimanskih boraca. Drugoga dana, Perzijanci su dali petama vjetra i razbje`ali se u svim pravcima, tra`e}i spas, nakon {to su im vojskovo|e izginule. Tu je izgubilo `ivot na hiljade perzijskih vojnika i rat je prestao. Muslimani su bili sretni {to im je Allah omogu}io pobjedu. Po~eli su tra`iti svoje mrtve da ih pokopaju i ranjenike da im previju rane. Kada su sakupili poginule u ratnom okr{aju, otkrili su me|u njima sva ~etiri El-Hansina sina. Bojali su se da joj to saop}e. Vojskovo|u je to te{ko pogodilo i razmi{ljao je kako }e to biti potresna i bolna vijest za El-Hansu. Bojao se da ona ne padne u depresiju od neizrecive `alosti, kako se dogodilo kad joj je poginuo brat. Zato je izbjegavao da joj saop}i tu tu`nu vijest. Potom su poslali grupu muslimana da joj to ka`u i izraze su}ut. ^im ih je spazila, pohitala im je u susret , jer je svakoga dana izlazila ne bi li {to saznala o muslimanskoj vojsci. Zaustavila ih je i pitala, a oni su odgovorili: Tvoji sinovi, gospo|o... Tu ih je prekinula, rekav{i im: Nisam vas pitala za svoje sinove, nego mi recite o ishodu rata! Odgovorili su: Pobijedilo smo i potukli ih do nogu! Odgovorila je: Hvala Allahu, to je Bo`iji dar! Nastavila ih je pitati: Da li su mi se sinovi borili ~asno, ili su bili kukavice i pla{ljivci?
slika -
186
Zbirka pri~a
Odgovorili su: Tvoji su sinovi bili jedni od najhrabrijih na{ih boraca. Neustra{ivo su se borili protiv neprijatelja. Njihov tekbir bio je najglasniji, tako da su i druge hrabrili za borbu. Mi se ponosimo njima i njihovom majkom koja ih je rodila i odgojila u ljubavi prema Allahu, te po`rtvovnosti da istraju na Allahovom putu. Oni su po~a{}eni {to su dali `ivote u borbi za Allaha! Tu je El-Hansa rekla svoje poznate rije~i: Hvala Allahu, Koji me je po~astio s njihovim d`ihadom i {to su postali junaci! Nadam se da }e me Allah spojiti s njima u prostranom D`ennetu, kako bismo zajedno u`ivali njegovu naklonost i milost! Ni suzu nije pustila, crninu nije nosila, kosu nije ~upala, ni lice nije ogrebala. Rekla je te svoje rije~i i bila zadovoljna Bo`ijom voljom, ponosna na to {to su njeni sinovi u~inili na Bo`ijem putu. To je bila El-Hansa, `ivi promjer svakoj muslimanskoj majci i divan uzor `ene na{e nacije. Odgojila je svoje sinove ispravnim i istinskim islamskim odgojem, a potom ih dala na dar islamskoj naciji, da se za nju bore i da je odbrane, pa ih je Allah odabrao da budu u njegovoj blizini, da budu oni koji u`ivaju Bo`iju milost i naklonost, te da borave u D`ennetu: Nikako ne smatraj mrtvim one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. (Ali Imran, 170) To je pravedno i istinito Allahovo obe}anje mud`ahedinima na Allahovom putu. Kad se ne bi takvi junaci borili za ku}e muslimana, ne bi muslimani imali takvu
Zbirka pri~a
187
mo} i slavu, izgubili bi svoje zemlje i zauzeo bi ih neprijatelj. Neka se Allah smiluje El-Hansi i njenim sinovima junacima! Oni su bili najbolji primjer po`rtvovnostii nesebi~nosti. Njihova majka bila je najbolja odgajateljica tim herojima. Zato je zavrijedila da je muslimani nazovu majkom {ehida.
slika
Zbirka pri~a
189
POUKE IZ PRI^E
1. Islam mijenja lo{e }udi i gradi kod ljudi plemenite }udi. 2. Musliman nije egoista i ne razmi{lja samo o sebi, musliman razmi{lja o svim muslimanima i njihovom dobru i napretku. 3. Smrt nije kraj za ~ovjeka, ve} postoji drugi `ivot, D`ennet ili D`ehennem. 4. Musliman ne o~ajava jer zna da se sve u domenu Allahovog, d`.{., odre|enja, te on treba da je strpljiv i zahvalan Allahu, d`.{. 5. D`ihad - borba na Allahovom putu `ivotima svojim, ima veliki uticaj u {irenju islama i njega treba voljeti kako bi se stekla neizmjerna nagrada kod Allaha, d`.{. 6. Jelo je hrana za tijelo, a islamsko vjerovanje, akida, hrana je za du{u i um.
190
Zbirka pri~a
7. Nevjernici `rtvuju sve kako bi uni{tili islam i muslimane. 8. Musliman se ne smije predati, ve} treba kreirati i inovirati sve {to je u korist islama i njegovog napretka. 9. Musliman mora biti zadovoljan Allahovom, d`.{., odredbom i da se nada Njegovoj nagradi za svaku nesre}u koja ga zadesi. 10. Islam ne}e biti superioran osim ako se njegovi sljedbenici bore za njega i o~uvanje zemlje i domovine.
Zbirka pri~a
191
slika - tobogan
BA[^A
Nemojte ni pitati koliko smo bili sretni kad su nam namijenili ba{~u u blizini javnog trga! Sve ono {to se u njoj nalazi upu}uje na to da je to mjesto ure|eno za djecu. Tu je deset ljulja~ki, tri visoka vrtuljka s brojnim raznobojnim sjedalima opasanim ko`nim pojasevima. No, ni{ta se od toga ne mo`e usporediti s ljupko{}u pa~i}a koji plivaju u bazenima, te lijepim {adrvanom ~ija voda prska o rubove bazena, stvaraju}i divan `ubor koji se ulijeva u na{e u{i. Silne prskaju}e kapi, no{ene vjetrom, kvase na{a lica, ne nailaze}i ni na kakav protest s na{e strane. Kako je divna ta na{a ba{~a!
196
Zbirka pri~a
Zbirka pri~a
197
198
Zbirka pri~a
Otac je osjetio da me ne{to ti{ti, ali je uzaludno poku{avao saznati {ta je to. Nisam odgovorio na njegova pitanja, jer znam da ni ne}e odzvoliti ono {to `elim. U jednom trenutku, primijetio je da crtam na papiru ljulja~ku i pa~i}e pored bazen~i}a. Pohvalio je moju sliku, ali me na uobi~ajeni blag i nje`an na~in upozorio da mislim i na druge predmete.
slika - bombone
200
Zbirka pri~a
PONOSIM SE OCEM
Na brzinu sam obuo cipele i u malu vre}icu stavio suhoga kruha. Pozdravio sam se s mamom koja mi je dala ne{to opranih vi{anja. Odjurio sam s ocem i s bratom Bi{rom. Putem sam zapazio kako me kroz prozore promatraju o~i mojih prijatelja. Molili su Allaha da i njih o~evi povedu u ba{~u kao {to to ~ini moj babo. Oni, tako|er, marljivo u~e kao i ja. Ja se dru`im samo s dobrim i marljivim u~enicima. Molio sam Allaha da usli{i njihove molbe, kako bismo se zajedno na{li kod Ebu-Halduna, pored pa~i}a i obojenih {adrvana. Kako je divan moj dragi babo! Uistinu, ponosim se njime. On je simbol osje}ajnosti, nje`nosti i odanosti.
slika - torba
202
Zbirka pri~a
nama, za`eljev{i nam dobrodo{licu, kao dragim prijateljima nakon duge odsutnosti. Brzo je gurnuo ruku u d`ep da sve nadoknadi bombonama {to ih je za nas ~uvao ve} sedam dana. Ko bi nas u tom ~asu vidio, pomislio bi da je EbuHaldun moj prijatelj ve} dvadeset godina, iako je meni tek deset. Kako nas je lijepo do~ekao!!! Pozvao nas je da sjednemo na njegovu omiljenu klupu, na koju je davno urezao svoje ime i pokraj njega broj: 1956.
Zbirka pri~a
203
slika - drvo
Zbirka pri~a
205
slika - mrav
Zbirka pri~a
207
Koji im je podario marljivost da od rana jutra tragaju za hranom i sakupljaju je za dane oskudice. Pribli`io sam im se i nagnuo nad njih, daju}i im, iz {ale, zapovijed svojom zvi`daljkom. Za~udo, kao da su me razumijeli! Koliko je ~udan taj njihov svijet! Jedan nosi mrvicu gline da popravi svoj dom, drugi stoji pola metra od ulaza, kao da ostalima pokazuje put, tre}i vu~e ogromnog mrtvog kukca, dok mu ~etvrti juri u pomo}!
208
Zbirka pri~a
slika - krevet
210
Zbirka pri~a
Molio sam Allaha za oprost zbog svog ru`nog djela i zaplakao sam nad mravljim mrtvim tijelom, na koje su kapale moje vru}e i bolne suze. ^uvari su mislili da se mrav vratio neobavljena posla, te su ga optu`ili i kaznili za lijenost i besposli~arenje. Osudili su ga na smrt, jer nema `ivota za one koji `ele biti na teret drugima, a u stanju su raditi. Od toga vremena, ovo mjesto postalo je moje posebno mjesto. Dijelim bombone za na{eg mrava {ehida, ~ija je smrt bila pouka onima koji imaju razum. Svojom grije{nom rukom napisao sam na klupi pokraj toga mjesta: EbuHaldun, 1956. g.
Zbirka pri~a
211
POUKE IZ PRI^E
1. Priroda sa svojim biljnim i `ivotinjskim svijetom i svom svojom ljepotom koju je stvorio Allah, d`.{., istinski je prostor za `ivot i zabavu djece. 2. Nezaboravni su trenuci zajedni~kih igara sa djecom iz mahale u velikoj ba{~i. 3. Velika zajedni~ka ba{~a gdje se sastaju djeca iz mahale ima svog ~uvara koji otvara i zatvara ba{~u u ta~no odre|eno vrijeme sa svojom zvi`daljkom. 4. Igre i zabave trebaju biti uskla|ene sa obavezama u {koli. Na to roditelji stalno opominju. 5. Roditeljska ljubav i razumijevanje svoje djece je bezgrani~na. Dje~ju poslu{nost i dobro u~enje roditelji nagra|uju dozvolom odlaska u ba{~u radi igre s drugovima.
212
Zbirka pri~a
6. ^uvar ba{~e zvao se Ebu-Haldun. On nije birao sredstva i na~ina da djecu odobrovolji i razveseli. 7. ^uvar ba{~e nagra|ivao je djecu finim pou~nim pri~ama o `ivotu mrava koji bi svojom organizacijom rada i marljivo{}u mogli biti uzor ljudima.
Zbirka pri~a
213
slika - pustinja
218
Zbirka pri~a
polo`aju. Nisu znali gdje da krenu. Gdje da se sklone? Jedan od njih re~e: ^ini mi se da je na onom obronku pe}ina, mogli bismo tamo preno}iti, a zatim nastaviti put! Odmah su se sva trojica slo`ili: Odli~na ti je ideja, prijatelju! U{li su u pe}inu. Izvana se ~ulo zavijanje vjetra i plju{tanje ki{e. Hladno}a se po~ela {iriti po njihovim tijelima, samo {to se nisu smrzli...!
slika - pe}ina
220
Zbirka pri~a
Nije pro{lo ni nekoliko mnuta, a oni su osje}ajno izgovarali najljep{e i najiskrenije molitve - da bi se kroz svoja dobra djela pribli`ili Allahu.
NASTOJIM IH ODOBROVOLJITI!
Jedan od njih re~e: Gospodaru svih svjetova... Ti zna{ i osim Tebe niko ne zna! Imao sam stare roditelje koji su me othranili i ispravno odgojili. U moje srce usadili su bogobojaznost. Bio sam im radost i nastojao sam im u svemu udovoljiti. Moj odnos prema njima bio je onakav kako si Ti zahtijevao. Neposlu{nost prema roditeljima Ti smatra{ jednim od velikih grijeha... Ti zna{ da mi ni{ta od njih nije va`nije, ni djeca, ni imetak. Nosio sam im mlijeko svako predve~erje da piju, sa zadovoljstvom, prije nego svojoj djeci, supruzi i sebi... Mojoj sre}i nije bilo kraja kad sam ih vidio kako piju ono mlijeko {to sam svojim rukama pomuzao. I kad vidim blagi osmijeh i zadovoljstvo na njihovim licima, onda osje}am kako tonem u sre}i, jer sam u~inio ono {to mi je Allah naredio.
slika - mu`enje
222
Zbirka pri~a
224
Zbirka pri~a
pomogne{ i da ukloni{ ovaj kamen! Odjednom se kamen malo pomaknuo; nije bilo dovoljno da neko od trojice saputnika iza|e..., mora jo{ neko drugi moliti Allaha da ih spasi ove nevolje.
ODR@ALA OBE]ANJE!
Dignuo se slijede}i i re~e: Gospodaru... Ti zna{,a drugi ne zna, da sam imao amid`i~nu, meni najdra`u od svih ljudi. Svevi{nji joj je Allah podario neopisivu ljepotu. Bila je ispravna i bogobojazna, nikome od ljudi nije u~inila na`ao.Podsvjesno sam po`elio da joj ne{to u~inim na`ao, {to ne bih `elio da se desi mojoj sestri ili majci. [ejtan je rasplamsao vatru `udnje i naveo me na zle misli prema njoj. Me|utim, ona nije pristala na to i odbila me... Bila je ~ista, po{tena i bogobojazna,odr`ala je svoje obe}anje prema Tebi, da ne}e ~initi ono {to si joj zabranio.
slika - pe}ina
226
Zbirka pri~a
GLAD JE UBOJITA!
Jedne te{ke godine, u kojoj nebo nije ki{ilo ni zemlja rodila, glad je sna{la moju amid`i{nu i skoro je oborila. Pohitala je k meni i zatra`ila pomo} protiv `ivotne neda}e i da je ne sna|e smrt. Nije imala ni komadi} kruha da utoli glad. Njen otac nije joj ostavio ni dinara, pa ni dirhema. Ja sam bio imu}an i ponovo su me zaokupile zle misli. Pomislio sam da }e je njena situacija prisiliti da poklekne i popusti pred onim {to sam zatra`io... Rekao sam joj: Dat }u ti {ta treba{, ali mora{ izvr{iti ono {to od tebe zahtijevam! Odbila je i vratila se otkud je i do{la. Glad ju je skoro ubila i nije imala ni od koga zatra`iti pomo}, niti je bila u stanju prositi od drugih.
slika -pe}ina
228
Zbirka pri~a
bol. Pru`ila mi je ruke i rekla: Brati}u (sin od amid`e)! Nemoj da te {ejtanove zle misli obore. Nemoj me iskoristiti na takav na~in, nego samo ispravno i po{teno. O`eni se sa mnom, prema Bo`ijem [erijatu, i sklopimo `enidbu pred Allahom i pred ljudima! Po~eo sam se tresti od straha i potekle su mi suze od straha, boje}i se Bo`ije srd`be i kazne. Pru`io sam joj novac koji je tra`ila. Napustila me sa 120 dinara, zadovoljna i spokojna {to joj nisam u~inio na`ao i {to je sa~uvala svoju ~ast.
Zbirka pri~a
229
Pomozi nam i olak{aj nam ovaj te`ak polo`aj! Kamen se jo{ malo odmaknuo, ali jo{ ne toliko da bi mogao iko od njih iza}i... Do{ao je red na tre}ega - da zamoli Allaha za spas.
slika - ruke
Zbirka pri~a
231
slika - pe}ina
Zbirka pri~a
233
234
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Musliman se stalno obra}a dovom Allahu, d`.{., u dobru, a naro~ito u zlu, kako bi Allah otklonio od njega nevolje, kao {to su to uradila trojica ljudi koje je stijena zatvorila u jednoj pe}ini. 2. Jedan od uvjeta da dova bude primljena jeste da musliman voli Allah, d`.{., i da spomene svoja najbolja djela, kao {to su to uradila trojica ljudi. 3. Muslimanu treba zadovoljstvo njegovih roditelja da bude pre~e od zadovoljstva ostalih ljudi, pa ~ak i ako se radilo o njegovoj djeci, kao {to je to uradio drvosje~a, koji nije htio dati mlijeko djeci i `eni prije nego roditeljima i ~ekao je sve dok se nisu probudili. 4. Dobro~instvo prema roditeljima jedno je od najboljih djela. Allah, d`.{., primao je dovu ~ovjeka koji je bio poslu{an svojim roditeljima. 5. Nije dozvoljeno muslimanu da zloupotrebljava svoje bogatstvo i siroma{tvo
Zbirka pri~a
235
drugih ljudi, tako {to }e od njih tra`iti da rade ono {to je grijeh ili {to }e im {tetiti, kao {to je htio uraditi mladi} sa siroma{nom djevojkom. 6. Musliman se treba sjetiti Allaha, d`.{., bojati se Njega, sjetiti se da je On mo}an i da ga vidi i ~uje, te da }e polagati ra~un ped Njim kada ga {ejtan navrati na zlo. To ga treba sprije~iti od (~injenja) zla djela, kao {to je i mladi}a kada je djevojci dao imetak ne nanose}i joj nikakvo zlo. 7. Strah od Allaha, d`.{., i udaljavanje od bluda spada u dobra djela, jer je Allah, d`.{., primio dovu mladi}a koji nije uradio zinaluk kada je to mogao uraditi. 8. Islam nare|uje ljudima da budu povjerljivi i da ~uvaju prava drugih, te da im ne ~ine nasilje otimaju}i im bespravno imetak, kao {to je bio i trgovac stokom kada je sa~uvao dnevnicu pastira, i nakon {to se imetak umno`io, vratio mu uve}anu. 9. Predati povjerene stvari njihovim vlasnicima spada u dobra djela. Zato je Allah, d`.{., primio dovu ~ovjeku koji je vratio radniku njegovu nadnicu nakon {to se ona vi{estruko pove}ala.
236
Zbirka pri~a
10. Musliman treba sebi odabrati dobre prijatelje, koji }e mu biti pomo} i beri}et od Allaha, i u dobru, i u zlu. Ova trojica dobrih ljudi bila su od koristi jedni drugima kada im je stijena zatvorila izlaz iz pe}ine.
Zbirka pri~a
237
SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 5 DUNJALU^KI SANDUK - PRVA PRI^A ..................................................................................................... 7 DUNJALU^KI SANDUK ...................................................................................................................... 9 SVAKO I[^EKIVANJE IMA KRAJ ................................................................................................... 10 SVE IMA SVOJU CIJENU ............................................................................................................... 12 DOBAR POZNAVATELJ SVOGA ZANATA ....................................................................................... 12 NE VJERUJ U SVE [TO SE KA@E .................................................................................................. 15 NIKAD NE ODUSTAJ - BUDI UPORAN ............................................................................................ 18 UPOTREBLJAVAJ SVOJU PAMET .................................................................................................. 22 I SLIJEDE NAJISPRAVNIJE ......................................................................................................... 26 POUKA PRI^E ................................................................................................................................. 26 MALI U^ITELJ - DRUGA PRI^A ............................................................................................................. 29 POSVETA VAMA, DRAGI PUPOLJCI .............................................................................................. 30 MISLILAC VRIJEDAN PO[TOVANJA .............................................................................................. 31 NADARENI DJE^AK JE ^OVJEK, KAO I VI ................................................................................... 32 ALLAHOVA PROVIDNOST .............................................................................................................. 32 I OD ZLA ZAVIDLJIVACA ... ........................................................................................................ 34 U^ITELJ NOSI PORUKU ................................................................................................................. 36 OKANI SE BOLESNIH MISLI ........................................................................................................... 38 NEVJERSTVO JE NESNOSNO ........................................................................................................ 40 DA LI SUMNJATI U ALLAHA? ......................................................................................................... 40 RE]I ISTINU ZADIVLJUJU]A JE HRABROST ................................................................................ 42 ^OVJEK MO@E POGRIJE[ITI ........................................................................................................ 44 PO[TUJ MI[LJENJE DRUGIH ........................................................................................................ 46 ISTINA - IZNAD SVEGA .................................................................................................................. 46 BOGA POZNAJEMO PO NJEGOVIM STVORENJIMA ..................................................................... 47 POUKE IZ PRI^E ............................................................................................................................ 49
238
Zbirka pri~a
KRALJ I POBO@NI DJE^AK - TRE]A PRI^A ....................................................................................... 53 KRALJ I POBO@NI DJE^AK .................................................................................................. 55 POUKE IZ PRI^E O KRALJU I DJE^AKU VJERNIKU ............................................................ 70 IZGUBLJENI NOV^ANIK - ^ETVRTA PRI^A .......................................................................................... 73 IZGUBLJENI NOV^ANIK ................................................................................................................. 75 ODLAZAK NA HAD@ ........................................................................................................................ 76 JEDNA ZA DRUGOM, NEVOLJE SU SNA[LE MUSTA.U ................................................................ 78 ODLAZAK ........................................................................................................................................ 83 KRAJ NEVOLJAMA ......................................................................................................................... 85 RADOST .......................................................................................................................................... 92 POUKE IZ PRI^E IZGUBLJENI NOV^ANIK .................................................................................. 96 IZNENA\ENJE - PETA PRI^A .............................................................................................................. 101 IBRAHIMOVO DJETINJSTVO ........................................................................................................ 103 POUKA U D@AMIJI ........................................................................................................................ 107 TRAGANJE ZA POSLOM U DRUGOME GRADU ............................................................................ 108 POVRATAK KU]I .......................................................................................................................... 112 IBRAHIMOVA PORODICA ............................................................................................................. 114 IZNENA\ENJE ............................................................................................................................... 117 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 122 GLAVNI ZGODITAK - [ESTA PRI^A .................................................................................................... 127 SA ZAHVALOM ALLAHU, D@.[., TRAJU BLAGODATI (NIMETI)! ...................................................................................................... 129 SRE]A DOLAZI S RADOM, A NE S LUTRIJOM! ........................................................................... 130 [EJTAN NIKAD NE ODUSTAJE .................................................................................................... 130 DOBRO PRIPADA DOBRIMA! ....................................................................................................... 132 ZNA SE [TA JE HARAM, A [TA HALAL! ...................................................................................... 133 DOBRO IDE S DOBRIM! ............................................................................................................... 134 ZAVIDNI... ^AK I NA HARAM! ...................................................................................................... 136 IMETAK ZASLJEPLJUJE! ............................................................................................................. 136 [EJTANSKA POSLA ..................................................................................................................... 138 LJUDIMA SE ^INI DA JE LIJEPO SAMO ONO ZA ^IM @UDE ...................................................................................................................... 139 HRANJENJE HARAMOM JE HARAM! ............................................................................................ 139 MA[TA LU\AKA GRADI KULE U OBLACIMA! .............................................................................. 141 ALLAH JE BIO S NJIM! ................................................................................................................ 142 NE GUBITE NADU U ALLAHOVU MILOST! ................................................................................... 142 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 146
Zbirka pri~a
239
ZAVR[ETAK GROZDA - SEDMA PRI^A ............................................................................................... 151 ZAVR[ETAK GROZDA JE MAZA ................................................................................................... 153 KRADLJIVAC BRESKVE ................................................................................................................ 154 ZABORAVLJENA ZADA]A ............................................................................................................ 158 ZADNJI POGLED ........................................................................................................................... 162 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 167 MAJKA [EHIDA - OSMA PRI^A ........................................................................................................... 171 ISLAM MIJENJA PONA[ANJE EL - HANSE ................................................................................. 175 EL-HANSA RADI ZA ISLAM ........................................................................................................... 176 BITKA EL - KADISIJA ................................................................................................................... 180 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 189 USPOMENA NA ^UVARA BA[^E - DEVETA PRI^A ............................................................................ 193 BA[^A .......................................................................................................................................... 195 IGRA JE DIO DJETINJSTVA ......................................................................................................... 196 EBU-HALDUN VAM @ELI DOBRODO[LICU .................................................................................. 197 IGRA I ISPITI NE IDU ZAJEDNO .................................................................................................. 197 BEZBRI@NO IDI NA ISPIT ............................................................................................................. 198 PONOSIM SE OCEM ..................................................................................................................... 200 DOBRODO[LICA RAVNA GOSTOPRIMSTVU ............................................................................... 200 USPJEH JE SAVEZNIK MARLJIVIH .............................................................................................. 202 RIJE^I ODRASLIH SU BLAGO ...................................................................................................... 203 SVIJET JE POZORNICA U^ENJA ................................................................................................. 205 MRAVI SU UZOR MARLJIVOSTI ................................................................................................... 205 POSAO ^UVARA JE RED I ZAKON .............................................................................................. 207 NEMA @IVOTA ZA NEUSPJE[NE .................................................................................................. 208 RUKA KOJA UDJELJUJE BOLJA JE OD ONE KOJA PRIMA ................................................................................................................. 208 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 211 TROJICA ZAROBLJENIH U PE]INI - DESETA PRI^A ......................................................................... 217 ODLI^NA IDEJA PRIJATELJU! ..................................................................................................... 217 POZOVITE ME U POMO] I USLI[IT ]U VAM MOLBU! .............................................................. 218 NASTOJIM IH ODOBROVOLJITI! ................................................................................................. 220 NAJPRIJE MOJI RODITELJI ......................................................................................................... 222 DOVA ODANOG RODITELJIMA .................................................................................................... 222 ODR@ALA OBE]ANJE! .................................................................................................................. 224 GLAD JE UBOJITA! ...................................................................................................................... 226 OKANI SE [EJTANSKIH MISLI! ................................................................................................... 226
240
Zbirka pri~a JEDINA MI JE NAMJERA BILA TVOJE ZADOVOLJSTVO! ........................................................... 228 DAJ NAJAMNIKU NADNICU! ......................................................................................................... 229 ALLAHU, SPASI NAS OD NEVOLJE U KOJOJ SMO SE NA[LI! ............................................................................................................ 231 ALLAH NE ZABORAVLJA NAGRADU DOBRO^INITELJIMA! ................................................................................................................... 233 POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 234