Pasija Nade - E.G.White

1
Ellen G. White
PASIJA NA DE
PASIJA NA DE
Nakladnik ADVENTUS d.o.o. Maruevec 82, 42 243 Maruevec e-mail: knjizara@adventus.hr www.adventus.hr Izvornik THE DESIRE OF AGES Copyright by Ellen G. White Publications
Urednik Dragutin Matak Prijevod Smaragda Stefanovi Lektura ur ica Garvanovi-Porobija Korektura Ljiljana idara i Marijan Malai Naslovnica Kreimir Godina Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak TIPOMAT
Ellen G. White
PASIJA NA DE
ADVENTUS Zagreb, 2004.
PASIJA NA DE
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 232.96/.97 WHITE, Ellen Gould Pasija nade / Ellen G. White ; [prijevod Smaragda Stefanovi]. - Zagreb : Adventus, 2004. Prijevod djela: The Desire of Ages. ISBN 953-7119-08-4 I. Isus Krist -- Krucifikacija II. Isus Krist -- Uskrsnue 440511147
Predgovor
Nitko drugi nije izvrio tako dubok i znaajan utjecaj na na planet Zemlju kao Isus Krist. Ro enjem u talici pokazao je svijetu uzvienost poniznosti. ivot je proveo inei samo dobro bolesne je ozdravljao, alosne tjeio a s radosnima se radovao. Dostojanstveno je trpio nepravde i uvrede. tovie, molio se za svoje neprijatelje. Ubili su Ga iz zavisti oni kojima je donio ivot, a imao je tek nepune trideset i etiri godine. Sve to se odnosi na Isusa obiluje mnogobrojnim poukama i potie na oponaanje Njegova primjera, ali je posljednji dan Njegova ivota kruna Njegove rtve iz ljubavi, koja nadmauje svekoliku i sveukupnu ovjekovu portvovnost. Isusova je rtva i muka najdragocjeniji primjer kako se u me uljudskim odnosima dobrom pobje uje zlo. Ona je i jamstvo neunitivosti takvoga ivota, jer Njegova rtva ponovno udruuje grijehom otu ena ovjeka s nebeskim Roditeljem. S Kristom se postupalo onako kako mi zasluujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluuje. On je bio osu en zbog naih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naa, da bismo mogli primiti ivot koji je Njegov. Njegove nas rane iscijelie. (E. G. White, Isusov ivot, str. 12.) Knjiga Pasija nade zavrni je dio knjige Isusov ivot, svjetskog bestselera koji je preveden na vie od stotinu svjetskih jezika i distribuiran u milijunima primjeraka. Knjiga je napisana u obliku romana, a autorica Ellen G. White uvjerljivo pribliava itatelju Isusov lik, Njegovu patnju i uskrsnue. Pasija nade temelji se na biblijskom tekstu te istie razloge poznatih doga anja u posljednjem danu Isusova ivota. Zacijelo, najbolnija u Isusovoj muci nije bila fizika,
PASIJA NA DE
ve duevna bol izazvana odbacivanjem, jer: K svojima doe i njegovi ga ne primie. (Ivan 1,11) Tijekom Posljednje veere Isusovim je najbliim suradnicima bio vaniji karijerizam od Njegovih savjeta; u Getsemaniju se isti ljudi ogluuju na Isusove pozive u pomo; Juda ga se licemjerno odrekao poljupcem, dok je Petar uvjerljivo nijekao da Ga uope poznaje. Svi su se uenici razbjeali kao ovce bez pastira i govorili me u sobom: A mi smo se nadali da je on onaj koji e osloboditi Izraela. (Luka 24,21) idovski su Ga vo e nepravedno osudili, a rimski vojnici okrutno tukli i ubili. Me utim, Isusova muka ne zavrava tragino. Isus je umro, ali je i uskrsnuo, i zato je nemogue govoriti o alosti kria bez radosti uskrsnua. Knjiga Pasija nade upravo iznosi tu cjelovitu stvarnost koja dosee ne samo nau sadanjost, ve je i temelj nade za nau budunost. Isus je uskrsnuo iz mrtvih kao to je to objavljivao toliko puta svojim uenicima, ali to nije sve: On je obeao da e ponovno doi i nadu pretvoriti u stvarnost. Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovo u doi i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. (Ivan 14,3) Vjerujemo da e svaki pomnjivi itatelj biti ohrabren i osvjedoen da po uzoru na Isusovu muku ni jedna kalvarija u naemu ivotu nije tragedija ako se nadamo uskrslome Isusu. Urednitvo
1. Sluga slugama
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17.
Posljednja veera
U gornjoj sobi jedne kue u Jeruzalemu Krist je sa svojim uenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praznovali Pashu. Spasitelj je elio s dvanaestoricom proslaviti ovaj blagdan. Znao je da je doao njegov as; On sam bio je pravo pashalno janje i na dan kad se jela pasha trebao je biti rtvovan. Uskoro je trebao ispiti au srdbe, primiti posljednje krtenje patnjama. Meutim, preostalo Mu je jo nekoliko mirnih sati, i njih je treIsusovo srce balo provesti za dobrobit svojih voljenih uenika. pritiskivao je teret Cjelokupan Kristov ivot i sjenka je bio je ivot nesebine slube. poivala na Ne da mu slue, nego da on Njegovu licu. slui (Matej 20,28) bila je pouka svakog njegovog djela. Ali uenici jo nisu nauili ovu pouku. Na ovoj posljednjoj pashalnoj veeri Isus je ponovio svoje uenje slikovitim prikazom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove umove i srca. Razgovori izme u Isusa i njegovih uenika obino su bili vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalne veeri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isus bio potiten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je poivala na njegovu licu. Kad se sastao s uenicima u gornjoj sobi, primijetili su da neto teko pritiska njegovu duu, pa premda nisu znali razlog, suosjeali su u njegovoj boli.
PASIJA NA DE
Kad su se okupili oko stola, tunim glasom je rekao: Vrue sam elio da blagujem s vama ovu pashalnu veeru prije svoje muke, jer je, kaem vam, sigurno vie neu blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Bojemu. Tada uze kale, zahvali i ree: Uzmite ga i podijelite ga me u sobom, jer od sada sigurno vie neu piti, kaem vam, od trsova roda dok ne do e kraljevstvo Boje! Krist je znao kako je dolo vrijeme da prije e iz ovog svijeta Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volio ih je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kria i bol je titala njegovo srce. Znao je da e biti naputen u trenutku izdaje. Znao je da e biti ubijen u najveem ponienju, onako kako se ubijaju zloinci. Znao je za Isusove patnje bile nezahvalnost i surovost onih koje je doao spasiti. Znao je su uvijek povezane veliinu rtve koju mora pods Njegovim nijeti i kako e za mnoge biti uenicima. Nije uzaludna. Znajui sve to mu mislio na sebe. predstoji, prirodno je mogao biti savladan milju o svom ponienju i patnji. Ali promatrao je dvanaestoricu, koji su bili s Njim kao njegovi najro eniji i koji e nakon njegova poniavanja, alosti i bolnog iskustva biti ostavljeni da se sami bore u svijetu. Njegove misli o osobnim patnjama bile su uvijek povezane s njegovim uenicima. Nije mislio na sebe. U njegovim je mislima briga za njih bila najvanija.
Umjesto suuti prepirka

Isus je imao puno toga rei ove posljednje veeri koju je provodio sa svojim uenicima. Da su bili spremni primiti ono to im je On elio dati, bili bi sauvani od boli koja je razdirala srce, od razoaranja i nevjerstva. Me utim, Isus je vidio da oni ne mogu podnijeti ono to im je trebao kazati. Dok je promatrao njihova lica, rijei opomene i utjehe zadrale su se na njegovim usnama. Trenuci su prolazili u tiini. inilo se kao da Isus neto oekuje. Uenicima je bilo neugodno. Suut i njenost pokrenuti Kristovom boli kao
SLUGA SLUGA MA
da su iezli. Njegove rijei pune tuge, koje su otkrivale njegove patnje, ostale su nezamijeene. Pogledi koje su upuivali jedni drugima otkrivali su ljubomoru i borbu za prvenstvo. Nastade prepirka me u njima o tome tko bi od njih bio najvei. Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj prisutnosti, oalostilo Ga je i ranilo. Uenici su se drali svoje omiljene zamisli da e Isus uspostaviti svoju vlast i zauzeti poloaj na Davidovom prijestolju. Svaki od njih jo uvijek je u svom srcu eznuo za najviim mjestom u tom kraljevstvu. Procjenjivali su sebe i druge i, umjesto da svoju brau smatraju dostojnijom, sebe su stavljali na prvo mjesto. Jakovljev i Ivanov zahtjev da sjednu s desne i lijeve strane Kristova prijestolja kod ostalih je potaknuo srdbu. To to su se ova dva brata usudila traiti najvii poloaj toliko je uzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio rascjep. Osjeali su da se o njima pogreno rasu ivalo, da se njihova vjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio najotriji prema Jakovu i Ivanu. Kad su uenici uli u dvoranu za veeru, njihova su srca bila ispunjena osjeajem uvrije enosti. Juda se progurao do Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je postojalo neko vie mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a smatralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik. Pojavio se jo jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama je bilo uobiajeno da sluga opere noge gostima, pa su i ovaj put za to bile izvrene pripreme. Krag, umivaonik i ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge, uenicima je palo u dio da to uine. Me utim, svaki uenik, poputajui povrije enom ponosu, odluio je ne izvriti dunost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko nesvjesni da bilo to moraju uiniti. Svojom su utnjom odbacili mogunost da se ponize. Kako da Krist povede ove jadne due tamo gdje Sotona nad njima nee izvojevati odluujuu pobjedu? Kako im pokazati da ih samo zvanje uenika ne ini uenicima ili osigurava mjesto u njegovu kraljevstvu? Kako im pokazati da se stvarna veliina ogleda u slubi ljubavi i pravoj poniznosti? Kako zapaliti ljubav u njihovim srcima i pripremiti ih da shvate ono to im je elio kazati?
10
PASIJA NA DE
Pranje nogu primjer poniznog sluenja

Uenici nisu uinili nikakav pokret da poslue jedan drugome. Isus je ekao neko vrijeme da vidi to e oni uiniti. Tada je On, boanski Uitelj, ustao od stola. Odlaui gornju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao se. Iznena eni uenici promatrali su sve to i u tiini ekali da vide to e uslijediti. Zatim ulije vode u posudu za pranje te pone uenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijae opasan. Ovaj postupak otvorio je oi uenicima. Gorki stid i ponienje ispunili su im srce. Razumjeli su neizgovoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu. Tako je Krist izrazio svoju ljubav prema svojim uenicima. Njihov sebian duh nanosio Mu Isus je eznuo za je bol, ali nije se upustio ni u kakvu raspravu s njima o ovoj Judinom duom. njihovoj tekoi. Umjesto toga Za njim je osjeao dao im je primjer koji oni isti teret kao i za nikada nee zaboraviti. NjegoJeruzalemom kad va se ljubav prema njima nije je plakao nad lako mogla pomutiti ili ugasiti. Znao je da Mu je Otac sve preovim gradom dao u ruke i da dolazi od Boga osu enim na i ide k Bogu. Bio je u cijelosti unitenje. svjestan svoje boanske prirode, ali je ostavio svoju kraljevsku krunu i vladarsku odjeu i uzeo oblije sluge. Jedno od posljednjih djela njegova ivota na Zemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvri dunost sluge. Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveenicima i knjievnicima i zakljuio sporazum da im preda Isusa u ruke. Ipak se pomijeao nakon toga s uenicima kao da je sasvim nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. Uenici nisu nita znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao proitati njegovu tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je eznuo za njegovom duom. Za njim je osjeao isti teret kao i za Jeruzalemom kad je plakao nad ovim gradom osu enim na unitenje. Njegovo je srce vapilo: Kako da te dam? Silu te ljubavi osjetio je i Juda. Dok su Spasiteljeve ruke prale te
SLUGA SLUGA MA
11
prljave noge i dok ih je otirao ubrusom, Judino je srce bilo proeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh. Ali on se nije elio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za pokajanje i stare pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su zagospodarile njime. Juda se sada vrije ao zbog Kristova ina pranja nogu uenicima. Ako se Isus moe tako poniziti, mislio je, onda On ne moe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovne poasti u zemaljskom kraljevstvu bile su unitene. Juda je bio uvjeren da ne moe nita dobiti ako slijedi Krista. Budui da je vidio kako, po njegovu miljenju, Isus sam sebe podcjenjuje, bio je odluan u svojoj namjeri da Ga se odrekne i prizna da je prevaren. Opsjednut zlim duhom odluio je izvriti djelo koje je prihvatio izdaju svoga Gospodina. Birajui poloaj za stolom, Juda je pokuao zauzeti prvo mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluio njega. Ivan, prema kome je Juda osjeao tako puno gorine, bio je ostavljen da bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao ni ukorom ni poniavanjem. Uenici su bili vrlo dirnuti dok su promatrali Kristovo djelo. Kad je doao red na Petra, zau eno je uzviknuo: Gospodine, ti da meni pere noge? Kristova mu je poniznost slomila srce. Obuzeo ga je stid na misao to ovu slubu ne obavlja tko od uenika. to ja inim, rekao je Krist, ne moe razumjeti sada, ali e razumjeti poslije. Petar nije mogao podnijeti da vidi samoga Gospodina, za koga je vjerovao da je Boji Sin, kako obavlja dunost sluge. Svom duom pobunio se protiv takvog poniavanja. Nije shvatio da je Krist zato doao na svijet. Odluno je uzviknuo: Ne, nikada mi ti nee prati noge. Krist je ozbiljno odgovorio Petru: Ako te ne operem... nee imati dijela sa mnom. in koji je Petar odbio bio je vrsta uzvienijeg ienja. Krist je doao oprati srce od mrlje grijeha. Time to nije htio dopustiti Kristu da opere njegove noge, Petar je odbacio uzvienije oienje koje je bilo obuhvaeno niim. On je, ustvari, odbacio svoga Gospodina. Za Uitelja nije ponienje ako Mu dopustimo da nas oisti. Prava poniznost znai sa zahvalnim srcem primiti sve to se ini za nas i ozbiljno raditi za Krista. Na rijei: Ako te ne operem... nee imati dijela sa mnom, Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nije mogao podnijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega
12
PASIJA NA DE
znailo smrt. Ne peri mi samo noge, rekao je, nego i ruke i glavu. Isus mu ree: Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno ist. Ove rijei znae vie od tjelesne istoe. Krist jo uvijek govori o uzvienijem oienju to je slikovito prikazano niim. Onaj koji dolazi s kupanja ist je, ali se noge u sandalama brzo zaprae, pa ih je potrebno ponovno oprati. Tako su Petar i njegova braa bili oprani u velikom izvoru otvorenom za grijeh i neistou. Krist ih je priznavao za svoje. Me utim, kunja ih je navela na zlo i njima je jo uvijek bila potrebna njegova milost koja oiuje. Kad se Isus zapregao ubrusom kako bi oprao prainu s njihovih nogu, On je tim istim inom iz njihovih srca elio oprati neslogu, ljubomoru i gordost. To je nosilo puno dublje znaenje nego samo pranje njihovih pranjavih nogu. S duhom koji su tada posjedovali nijedan od njih nije bio spreman za zajednicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje poniznosti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj veeri ili uzeti udjela u slubi za spomen koju je Isus upravo namjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju oistiti. Gordost i samoljublje stvaraju razmirice i mrnju; ali Isus je sve to oprao perui im noge. Dolo je do promjene osjeaja. Promatrajui ih Isus je mogao kazati: I vi ste isti. Sad je postojalo jedinstvo srca i me usobna ljubav. Postali su krotki i spremni za prihvaanje pouka. Osim Jude, svi su bili spremni ustupiti drugome najvie mjesto. Sad su s pokornim i zahvalnim srcem mogli primiti Kristove rijei. Kao Petar i njegova braa, i mi smo oprani u Kristovoj krvi, pa ipak esto u dodiru sa zlom isto se srce uprlja. Mi moramo doi Kristu i primiti njegovu milost koja isti. Petar se ustezao da svoje pranjave noge prepusti dodiru ruku svog Gospodina i Uitelja; koliko esto mi dovodimo svoja grjena, prljava srca u dodir s Kristovim srcem! Koliko Ga aloste nae zle udi, naa tatina i naa gordost! Pa ipak, moramo Mu donijeti sve nae slabosti i neistou. On jedini moe oprati i oistiti. Mi nismo spremni za zajednicu s Njim ako nismo oieni njegovim uspjenim djelovanjem. Isus je rekao svojim uenicima: I vi ste isti, ali ne svi. On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ono nije bilo oieno. Juda se nije podinio Kristu.
SLUGA SLUGA MA
13
Kad je oprao noge uenicima, Krist je uzeo svoju haljinu, ponovno sjeo i rekao im: Razumijete li to sam vam uinio? Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Zaista, zaista, kaem vam, nije sluga vei od svoga gospodara niti je poslanik vei od onoga koji ga alje. Krist je elio da njegovi uenici razumiju kako to to im je oprao noge nije nimalo umanjilo njegovo dostojanstvo. Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Zato to je bio tako beskrajno uzvien, ovoj je slubi dao ast i znaaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao Krist, pa se ipak spustio do najponiznije dunosti. Da njegov narod ne bi bio zaveden sebiKrist je elio da nou koja prebiva u tjelesnom srcu i koja se jaa udovoljaNjegovi uenici vanjem samome sebi, sam Krist razumiju kako to je dao primjer poniznosti. Nije to im je oprao elio prepustiti ovjekovu staranoge nije nimalo nju ovu vanu pouku. Pridavao umanjilo Njegovo joj je tako veliki znaaj da je On osobno, On koji je jednak dostojanstvo. Bogu, postupao kao sluga prema svojim uenicima. Dok su se raspravljali oko najvieg mjesta, On pred kim se treba saviti svako koljeno, On kome an eli slave slue i to smatraju za ast, sagnuo se da opere noge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je prao noge svom izdajniku. U svom ivotu i poukama Krist je dao savreni primjer nesebine slube koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne ivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odravanjem onoga to je stvorio, On stalno slui drugima. On ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i nepravednima. (Matej 5,45) Ovaj ideal sluenja Bog je povjerio svom Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na elu ljudskog roda, da bi svojim primjerom mogao pouiti to znai sluiti. Njegov cjelokupan ivot bio je podinjen zakonu slu-
14
PASIJA NA DE
be. On je sluio svima, pomagao svima. Tako je ivotom ostvario Boji Zakon i svojim primjerom pokazao kako da Ga posluamo. Isus se stalno trudio da uspostavi ovo naelo me u svojim uenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraili prvenstvo, rekao je: Naprotiv, tko eli biti velik me u vama, neka bude va poslunik! (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naelo prvenstva i premoi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veliina. Jedina razlika ogleda se u posveenosti slubi drugima. Sada, poto je oprao noge uenicima, rekao je: Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Ovim rijeima Krist nije naloio samo pokazivanje gostoljubivosti. To je znailo znatno vie od samog pranja nogu gostima koji su se uprljali prainom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio jednu vjersku slubu. Djelom naeg Gospodina ovaj sveani in poniznosti uinjen je posveenim obredom. Uenici ga trebaju potovati, da bi uvijek mogli drati na umu njegove pouke o poniznosti i slubi. Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za slubu Svete veere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba za prvenstvo, srce ne moe stupiti u zajednicu s Kristom. Nismo spremni imati udjela u njegovom tijelu i njegovoj krvi. Stoga je Krist odredio da se prvo potuje uspomena na njegovu poniznost. Dok pristupaju ovom obredu, Boja djeca se trebaju sjeati rijei Gospodina ivota i slave: Razumijete li to sam vam uinio? Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Zaista, zaista, kaem vam, nije sluga vei od svoga gospodara niti je poslanik vei od onoga koji ga alje. Kad to znate, blago vama ako to i inite! U ovjeku postoji sklonost da sebe cijeni vie od svog brata, da radi za sebe, da trai najvie mjesto; ovo esto ra a predrasude i gorinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj veeri treba ukloniti ove nesporazume, osloboditi ovjeka njegove sebinosti, skinuti ga sa tula njegovog samouzvienja do poniznosti srca koja e ga povesti da slui svome bratu.
SLUGA SLUGA MA
15
Sveti Promatra s Neba prisutan je na ovoj sveanosti i ini je trenutkom za ispitivanje due, za osvjedoenje o grijehu i za blaenu sigurnost da su grijesi oproteni. Krist se tu nalazi u punini svoje blagodati da izmijeni tijek misli koje su tekle sebinim kanalima. Duh Sveti oivljuje osjetljivost onih koji slijede primjer svoga Gospodina. Kad se sjeamo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavlja na misao: javlja se cio niz uspomena, uspomene na Boju veliku dobrotu i ljubav i na njenost zemaljskih prijatelja. U misli nam dolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena blagodat, omalovaene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorine koji su uguili dragocjenu biljku ljubavi. Sjeamo se mana karaktera, zapostavljanja dunosti, nezahvalnosti prema Bogu, hladnoe prema brai. Grijeh se vidi u svjetlosti u kojoj ga Bog promatra. Nae misli nisu misli Poto je oprao samodopadanja, ve otre samoosude i poniznosti. Um je noge uenicima, osnaen da porui svaku preIsus je rekao: Dao preku koja je izazvala razdvajasam vam primjer, nje. Odagnane su zle misli i lo da i vi inite kako govor. Grijesi se priznaju, oproteni su. Kristova milost koja ja uinih vama. pokorava ulazi u duu, a Kristova ljubav spaja srca u blagoslovljeno jedinstvo. Kad se ovako ui pouka o slubi pripreme, budi se elja za uzvienijim duhovnim ivotom. Boanski Svjedok odgovorit e na ovu elju. Dua e biti uzdignuta. Mi moemo sudjelovati u Svetoj veeri sa svijeu da su nam grijesi oproteni. Sunce Kristove pravde ispunit e sve odaje uma i hrama due. Promatrat emo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! (Ivan 1,29) Onima koji prihvaaju duh ove slube ona nikada ne moe postati samo sveanim obredom. Njezina stalna pouka bit e: Ljubavlju sluite jedan drugomu. (Galaanima 5,13) Time to je oprao noge svojim uenicima Krist je pokazao da bi izvrio svaku slubu, ma koliko bila skromna, koja bi ih uinila njegovim subatinicima u vjenom bogatstvu nebeskog blaga. Njegovi se uenici, vrei isti obred, sveano
16
PASIJA NA DE
zavjetuju da na isti nain slue svojoj brai. Kad god se ovaj obred pravilno ispunjava, Boja djeca dolaze u svetu vezu, da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. Zavjetuju se da e ivot posvetiti nesebinoj slubi, ali ne samo jedan za drugoga. Njihovo polje rada je isto tako prostrano kao to je bilo i polje rada njihovog Uitelja. Svijet je pun onih kojima je potrebna naa sluba. Siromani, bespomoni, nenaueni nalaze se na svakom koraku. Oni koji su imali zajednicu s Kristom u gornjoj sobi krenut e sluiti kao to je i Isus, kome su svi On sluio. sluili, doao je Isus, kome su svi sluili, biti sluga svima. doao je biti sluga svima. Poto je sluio svima, Njemu e opet svi sluiti i svi e Ga slaviti. Oni koji e uzeti udjela u njegovim boanskim osobinama a i s Njim dijeliti radost to vide iskupljene due, moraju slijediti njegov primjer nesebine slube. Sve ovo sadravale su Isusove rijei: Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. To je bio cilj slube koju je zasnovao. Rekao je: Kad to znate, ako znate svrhu ovih pouka, blago vama ako to i inite.
17
2. Na moju uspomenu
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,20-29; Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30.
Pasha i Gospodnja veera

Gospodin Isus one noi u koju bijae izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i ree: Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo inite na moju uspomenu! Isto tako uze i kale, poslije veere, te ree: Ovaj je kale Novi savez u mojoj krvi. Ovo inite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu! Uistinu, svaki put kad jedete Dok je Isus jeo ovaj kruh i pijete ovaj kale Pashu sa svojim navjeujete smrt Gospodnju dok on ne do e. (1. Korinuenicima, anima 11,23-26) uspostavio je Krist je stajao na prijelazu umjesto nje obred izme u dviju era i njihova dva koji je trebao velika blagdana. On, Boje Janje bez mane, uskoro je trebao postati sebe prinijeti kao rtvu za griuspomenom na jeh, da bi tako uinio kraj suNjegovu veliku stavu simbola i obreda koji su rtvu. etiri tisue godina najavljivali njegovu smrt. Dok je jeo Pashu sa svojim uenicima, utvrdio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom na njegovu veliku rtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao zauvijek izgubiti vanost. Obred koji je Krist zasnovao njegovi su sljedbenici trebali svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove.
18
PASIJA NA DE
Pasha je uspostavljena kao sjeanje na oslobo enje Izraela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povijest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znaenju ove ustanove. Tako se velianstveno oslobo enje trebalo ouvati svjeim u njihovim mislima. Ustanova Gospodnje veere dana je kao sjeanje na veliko oslobo enje izvreno Kristovom smru. Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne do e drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo pomae da se uvijek sjeamo ovog velikog djela. U vrijeme svog oslobo enja iz Egipta, djeca su Izraelova jela pashalnu veeru stojei, opasanih bedara i sa tapom u ruci, spremni za put. Nain na koji su svetkovali ovu ustanovu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pripremali za svoj izlazak iz Egipta, stojei pred munim i tekim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo vrijeme stanje se izmijenilo. Sad nisu morali izai iz neke strane zemlje, ve su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmorom koji im je dan, narod je u poluleeem poloaju sudjelovao u pashalnoj veeri. Prostirke su bile postavljene oko stola i gosti su se smjetali na njima, oslanjajui se na lijevu ruku, dok im je desna ruka bila slobodna da slue pri jelu. U tom poloaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na grudi onoga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile na vanjskoj strani leaja, mogao je prati ovjek koji je iao izvan kruga. Krist je jo uvijek za stolom na kome je postavljena pashalna veera. Pred njime se nalaze beskvasni kruhovi. Na stolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Krist prikazuje svoju istu rtvu. Nita to je iskvareno vrenjem, simbolom grijeha i smrti, ne moe predstavljati nevina i bez mane Janjeta. (1. Petrova 1,19) Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davae uenicima govorei: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje. Zatim uze kale te zahvali i dade im ga velei: Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam, sigurno vie neu piti od ovog trsova roda do onog dana kad u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.
NA MOJU USPOMENU
19
Spasenje i za Judu
Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veere. On je primio od Isusa znamenje njegova slomljena tijela i njegove prolivene krvi. uo je rijei: Ovo inite na moju uspomenu! Sjedei u samoj nazonosti Bojeg Janjeta izdajnik je premiljao o svojim mranim ciljevima i gajio svoje zlokobne i osvetoljubive misli. Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao da poznaje Judin karakter. Svi niste isti (Ivan 13,11), rekao je On. Ove rijei uvjerile su lanog uenika da je Krist prozreo njegovu tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogo otvorenije. Dok su sjedili za stolom, rekao je, promatrajui svoje uenike: Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam sebi izabrao. Nego, neka se ispuni Pismo: Tko jede kruh moj, podie petu svoju na me! ak i sada uenici nisu posumnjali na Judu. Me utim, zamijetili su Kristovu duboku alost. Oblak se nadvio nad sve, kao predosjeaj strane nesree iju prirodu nisu razumijevali. Dok su u tiini jeli, Isus je rekao: Zaista, zaista, kaem vam, jedan e me od vas izdati. Ove rijei izazvale su zaprepatenost i uas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko izme u njih moe izdajniki postupiti prema boanskom Uitelju: Zbog ega bi Ga mogli izdati? I kome? U ijem srcu bi se mogao roditi takav plan? Svakako, nitko izme u omiljene dvanaestorice koji su sluajui njegove pouke uivali prednost nad svim ostalima, koji su dijelili njegovu velianstvenu ljubav i prema kojima je pokazivao toliko puno obzira time to ih je doveo u tako blisku zajednicu sa sobom! Kad su shvatili znaenje njegovih rijei i sjetili se kako su istinite bile njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovjerenje prema sebi samima. Poeli su ispitivati svoja srca da vide ne uva li se u njemu neka misao protiv Uitelja. S boli su jedan za drugim pitali: Da nisam ja, Gospodine? Ali Juda je sjedio utei. Vrlo uznemiren, Ivan je na kraju upitao: Gospodine, tko je taj? Isus je odgovorio: Tko umoi sa mnom ruku u zdjelu, taj e me izdati! Bez sumnje, Sin ovjeji odlazi kako je pisano o njemu; ali jao onomu koji izdaje Sina ovjejega! Bolje bi mu bilo da se nije ni rodio! Uenici su pomno ispitivali lice jedan drugome dok
20
PASIJA NA DE
su pitali: Da nisam ja, Gospodine? Judina je utljivost sad privukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pitanjima i izrazima u enja, Juda nije uo odgovor na Ivanovo pitanje. Meutim, da bi izbjegao ispitivake poglede uenika, upitao je kao i oni: Da nisam ja, rabbi? Isus je ozbiljno odgovorio: Sam si kazao. Iznena en i zbunjen zato to je otkrivena njegova namjera, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. Nato mu ree Isus: to misli initi, ini brzo!... Juda, im uze zalogaj, odmah izi e. A bila je no. Za izdajnika je bila no kad se okrenuo od Krista i zaputio u tamu. Sve do ovog koraka Juda nije preao granicu mogunosti da se pokaje. Ali kad je napustio svoga Gospodina i svoudesno je bilo je prijatelje uenike, pala je koIsusovo strpljenje nana odluka. Preao je grau postupanju ninu crtu. prema Judi koji se udesno je bilo Isusovo nalazio u kunji. strpljenje u postupanju prema ovoj dui koja se nalazila u kunji. Nije propustio uiniti sve to se moglo uiniti za Judino spasenje. Premda je ve dvaput obeao izdati svoga Gospodina, Isus mu je jo uvijek pruao priliku za pokajanje. itajui tajne namjere izdajnikova srca, Krist je pruio Judi konaan, uvjerljiv dokaz o svom Boanstvu. To je lanom ueniku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan poziv koji je boansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije uskraen. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oholost, vraali su se kao snanija plima ljubavi koja pobje uje. Premda iznena en i uplaen otkriem svoje krivice, Juda je postao jo odluniji. Sa Svete veere izaao je izvriti svoje djelo izdaje. Izgovarajui prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao ljubav prema svojim uenicima. Na taj im je nain pruio vrhunski dokaz svog mesijanstva. To vam velim sada prije nego se dogodi, rekao je, da vjerujete kada se dogodi, da Ja Jesam. Da je Isus utio i pokazivao da ne zna ono to e na Njega doi, uenici bi mogli pomisliti da njihov Uitelj ne posjeduje boansko predznanje, da je bio iznena en i tako
NA MOJU USPOMENU
21
predan u ruke ubilaki raspoloenoj svjetini. Godinu dana ranije Isus je rekao uenicima da je izabrao dvanaestoricu, ali da je jedan avao. Sad su njegove rijei upuene Judi pokazale da je njegova izdaja potpuno poznata Uitelju, a imale su cilj ojaati vjeru Kristovih pravih sljedbenika u vrijeme njegova ponienja. Kad Juda bude doivio svoj strani kraj, oni e se sjetiti prokletstva to ga je Isus izrekao nad izdajnikom. Spasitelj je imao jo jedan cilj. Svoju slubu nije uskratio onome za koga je znao da je izdajnik. Uenici nisu mogli razumjeti njegove rijei to ih je izgovorio prilikom pranja nogu: Svi niste isti, ak ni onda kad je za stolom izjavio: Tko jede kruh moj, podie petu svoju na me! (Ivan 13,11.18) Ali, kasnije, kad je znaenje postalo jasno, imali su razlog da razmiljaju o Bojem strpljenju i milosti prema najveem grjeniku. Premda je od poetka znao za Judu, Isus mu je ipak oprao noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kristom sudjelujui u Svetoj veeri. Strpljivi je Spasitelj poticao grjenika da Ga primi, pokaje se i bude opran od prljavtine grijeha. To je primjer i za nas. Kad pretpostavimo da je netko u zabludi ili grijehu, ne smijemo se odvojiti od njega. Nikakvim bezbrinim odvajanjem ne smijemo ga prepustiti kao plijen kunji ili ga gurnuti na Sotonino bojno polje. To nije Kristova metoda. On je uenicima oprao noge zato to su bili u zabludi i grjeni i svi su osim jednoga od dvanaestorice tako dovedeni do pokajanja. Kristov primjer zabranjuje iskljuivanje iz Gospodnje veere. Javni grijeh, istina, iskljuuje krivca. To Sveti Duh jasno ui (1. Korinanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smije izricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odlue tko e sudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko moe itati srca? Tko moe razluiti kukolj od ita? Neka svatko ispita samog sebe te onda jede od kruha i pije iz kalea. Jer tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kale Gospodnji, bit e odgovoran za tijelo i krv Gospodnju. Jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo. (1. Korinanima 11,28.27.29) Kad se vjernici okupe kako bi odrali ovaj obred, prisutni su vjesnici nevidljivi ljudskim oima. Mogue je da se na
22
PASIJA NA DE
skupu na e i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici kneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaaju vodstvo Svetoga Duha. Nebeski su an eli tako er prisutni. Ovi nevidljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu mogu doi osobe koje u srcu ne slue istini i svetosti, ali koje moda ele sudjelovati u obredu. Njima to ne treba zabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus oprao noge uenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske oi. Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peat na svoj obred. On je tu da osvjedoi i omeka srca. Nijedan pogled, nijedna skr uena misao ne moe promak nuti njegovoj pozornosti. On eka onoga koji se kaje i koji je slomljena srca. Sve je spremno za prihvaanje takve due. On koji je oprao Gospodnja veera noge Judi ezne da opere svane treba biti ko srce od mrlja grijeha. vrijeme tuge. To Nitko ne smije iskljuiti senije njezin cilj. be od Svete veere zato to su moda prisutni oni koji nisu dostojni. Svaki uenik je pozvan da javno uzme udjela i na taj nain posvjedoi da prihvaa Krista kao osobnog Spasitelja. Na ovim sastancima, to ih je sam utvrdio, Krist se sastaje sa svojim narodom i osnauje ga svojom prisutnou. U ovom obredu mogu sluiti nedostojna srca i ruke, ali Krist je tu da slui svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usredotoenom na Njega dobit e velik blagoslov. Svi koji zanemaruju ovo vrijeme boanske prednosti pretrpjet e gubitak. Za njih bi bile prikladne rijei: Svi niste isti.
Gospodnja veera praktine pouke

Uzimajui sa svojim uenicima udjela u kruhu i ai, Krist se obvezao da e im biti Otkupitelj. Povjerio im je novi savez kojim svi oni koji Ga prime postaju Boja djeca i sunasljednici s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebo moe pokloniti za ovaj ivot i ivot koji e doi pripadao
NA MOJU USPOMENU
23
je njima. Djelo ovog saveza moralo je biti potvr eno Kristovom krvlju. Obred Veere Gospodnje trebao je stalno podsjeati uenike na beskonanu rtvu koja je prinesena za svakoga od njih pojedinano kao lana palog ljudskog roda. Sluba Gospodnje veere ne treba biti vrijeme tuge. To nije njezin cilj. Kad se Gospodnji uenici okupe oko njegova stola, ne trebaju se sjeati i oplakivati svoje nedostatke. Oni se ne trebaju zadravati na svom prolom vjerskom iskustvu, bez obzira je li ono bilo ohrabrujue ili nije. Isto se tako ne trebaju sjeati svojih me usobnih nesuglasica. Pripremna sluba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, ispovijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostvareno. Sada se dolaze sresti s Kristom. Oni ne trebaju stajati u sjenci kria, ve u njegovoj spasonosnoj svjetlosti. Oni treSluba Gospodnje baju otvoriti duu sjajnim zraveere upuuje na kama Sunca pravde. Sa srcima Kristov drugi oienim Kristovom dragocjedolazak. nom krvlju, potpuno svjesni njegove prisutnosti, premda nevidljive, trebaju uti njegove rijei: Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. (Ivan 14,27) Na Gospodin kae: Osvjedoeni u svoj grijeh, opomenite se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni i oaloeni mene radi i evan elja, sjetite se moje ljubavi, koja je tako velika da sam za vas dao svoj ivot. Kad vam se dunosti ine neumoljivima i okrutnima, a vai tereti preteki, opomenite se da sam za vas podnio kri, ne marei za sramotu. Kad vam se srce stee od teke kunje, sjetite se da va Otkupitelj ivi da bi posredovao za vas. Sluba Gospodnje veere upuuje na Kristov drugi dolazak. Ona je odre ena da ovu nadu sauva ivom u mislima uenika. Kad god se budu sakupljali da oive uspomenu na njegovu smrt, sjeat e se kako uze kale te zahvali i dade im ga velei: Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam, sigurno neu vie piti od ovog trsova roda do onog
24
PASIJA NA DE
dana kad u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega. U svojim stradanjima nalazili su utjehu, nadajui se ponovnom dolasku svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bila im je: Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kale navjeujete smrt Gospodnju dok on ne do e. (1. Korinanima 11,26) To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja nas pokree svojom silom, treba se ouvati u nama svjeom. Krist je zasnovao ovu slubu da bi naim osjeajima govorila o Bojoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izme u naih dua i Boga ne moe postojati zajednica osim kroz Krista. Zajednica i ljubav izme u brata i brata mora biti utvr ena i trajna uz pomo Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mogla je njegovu ljubav za nas uiniti djelotvornom. Jedino zahvaljujui njegovoj smrti radosno moemo oekivati njegov drugi dolazak. Njegova rtva je sredite nae nade. Na Prednost je svih da njoj moramo uvrstiti svoju vjeshvate, mnogo vie ru. no to sad Obredi koji podsjeaju na shvaaju, Kristove ponienje i patnje naeg Gopatnje koje donose spodina, vrlo esto prihvaaju se samo kao formalnost. Oni otkup. su zasnovani s odre enim ciljem. Potrebno je da nai osjeaji oive da bismo shvatili tajnu pobonosti. Prednost je svih da shvate, mnogo vie no to sad shvaaju Kristove patnje koje donose otkup. Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se isto treba podignuti i Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega ima ivot vjeni. (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgotski kri, na kome je Spasitelj umro. Nae vjeno dobro zahtijeva da pokaemo vjeru u Krista. Na Gospodin je rekao: ... Ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, neete imati ivota u sebi... Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo pie. (Ivan 6,53-55) To je istina o naoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti dugujemo ak i svoj ovozemaljski ivot. Kruh koji jedemo otkupljen je njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pije-
NA MOJU USPOMENU
25
mo kupljena je prolivenom kr vlju. Nikada nitko, svet ili grjean, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, ve se hrani Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski kri. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajui simbol svoje velike rtve. Svjetlost koja blista iz slube Svete veere u gornjoj sobi posveuje hranu za na svakodnevni ivot. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom. Koliko su istinitije Kristove rijei o naoj duhovnoj prirodi! On izjavljuje: Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni. Mi moemo ivjeti ivotom svetosti ako prihvatimo ivot koji je za nas rtvovan na golgotskom kriu. Taj ivot primamo prihvaanjem njegove rijei, izvravaOnaj koji njem onoga to je On zapovjepromatra dio. Tako postajemo jedno s Spasiteljevu Njim. Tko jede tijelo moje, neusporedivu kae On, i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao ljubav, uzdii e se to je mene poslao ivi Otac, u mislima, oistiti i kao to ja ivim zbog Oca, srce i preobraziti tako e i onaj koji mene jede karakter. ivjeti zbog mene. (Ivan 6,54.57) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju veeru. Kad se vjera udubljuje u veliku rtvu naega Gospodina, dua prima Kristov duhovni ivot. Takva e dua na svakoj Gospodnjoj veeri primiti duhovnu snagu. Ova sluba uspostavlja ivu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izme u ovisnih ljudskih bia i Boga. Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridruujemo se u mislima prizoru Svete veere u gornjoj sobi. ini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posveen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo oevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdie se me u nama.
26
PASIJA NA DE
Gledajui raspetog Otkupitelja, bolje shvaamo veliinu i znaenje rtve koju je Velianstvo Neba podnijelo za nas. Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgotu budi u naem srcu ive i svete osjeaje. Hvala Bogu i Janjetu bit e u naem srcu i na naim usnama; gordost i sluenje svome ja ne moe napredovati u dui koja se ivo sjea prizora s Golgote. Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uzdii e se u mislima, oistiti srce i preobraziti karakter. Izai e da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomino odsjajuje ova udesna ljubav. Ukoliko vie promatramo Kristov kri, utoliko emo potpunije usvojiti jezik apostola koji je rekao: A ja sam daleko od toga da se iim ponosim, osim kriem Gospodina naega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu! (Galaanima 6,14)
27
3. Neka se ne uznemiruje vae srce

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38; 14. do 17. poglavlja.
Gledajui svoje uenike s boanskom ljubavi i najnjenijom suuti, Krist je rekao: Sad je proslavljen Sin ovjeji, i Bog je proslavljen u njemu. Juda je napustio gornju sobu, pa je Krist ostao sam s jedanaestoricom. Prije no to je poeo govoriti o svom bliskom rastanku s njima, govorio je o velikom cilju svoje misije. Taj je cilj stalno imao pred sobom. Radovao se to e proslaviti Oevo ime svim svojim ponienjem i stradanjima. Na ovo je On najprije upravio misli svojih uenika. Zatim je njeno im se obraajui izrazom sinci, nastavio: Jo sam malo s vama. Trait ete me, ali kako ve idovima rekoh, i vama sada kaem: Kamo ja idem, vi ne moete doi. Uenici se nisu mogli radovati kad su ovo uli. Obuzeo ih je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov vo a i Gospodin, njihov voljeni Uitelj i Prijatelj, bio im je drai od samoga ivota. U svim svojim tekoama, tugama i razoaranjima oekivali su pomo i utjehu od Njega. Sad ih je trebao ostaviti same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. Mrane su bile slutnje koje su ispunjavale njihovo srce. Ali Spasitelj im je uputio rijei pune nade. Znao je da e ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijee najuspjenije je kod onih koji su pritisnuti tekoama. Stoga ih je odvratio od onoga to je vidljivo na nevidljivo. (2. Korinanima 4,18) Skrenuo je njihove misli sa zemaljskog izgnanstva na nebeski dom.
28
PASIJA NA DE
Neka se ne uznemiruje vae srce!, rekao je. Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kui Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem ve znate put. Zbog vas sam doao na ovaj svijet. Ja radim za vas. Kad odem, jo u uvijek ustrajno raditi za vas. Doao sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe, da biste mogli vjerovati. Idem Ocu da bih s Njim sura ivao za vas. Cilj Kristova odlaska bio je suprotan onome ega su se uenici bojali. On nije znaio konani rastanak. Otiao je kako bi im pripremio mjesto, da bi mogao ponovno doi i uzeti ih k sebi. Dok im bude pripremao stanove, oni trebaju izgraditi karakter prema boNema mnogo anskom uzoru.
Uenici su jo uvijek bili zbunjeni. Toma, uvijek muen sumnjama, rekao je: Gospodine... ne znamo kamo ide. Kako bismo mogli poznavati put? Ja sam put, istina i ivot ree mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeli ste ga! Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moe svatko odabrati svoj put. Krist kae: Ja sam put... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Od prve evan eoske propovijedi, kad je u Edenu objavljeno da e enin potomak stati na glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao put, istina i ivot. On je bio put kad je Adam ivio, kad je Abel prinio Bogu krv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jedini put kojim moemo doi Bogu. Kad biste mene poznavali, rekao je Krist, poznavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeli ste ga!
putova koji vode u Nebo. Ne moe svatko odabrati svoj put. Krist kae: Ja sam put...
Malovjerni uenici
NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE
29
Ali uenici jo nisu razumjeli. Gospodine, pokai nam Oca, uzviknuo je Filip, i dosta nam je! Zau en njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bolnom iznena enou upitao: Toliko sam vremena s vama... i ti me, Filipe, nisi upoznao? Zar je mogue da ne vidi Oca u djelima koja ini preko mene? Zar ne vjeruje da sam doao svjedoiti za Oca? Pa kako veli: Pokai nam Oca! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Krist nije prestao biti Bogom kad je postao ovjekom. Premda se ponizio uzevi ljudsku prirodu, boanstvo Mu je jo uvijek pripadalo. Samo Krist moe ljudskom rodu predstaviti Oca, a uenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje promatraju vie od tri godine. Da su uenici Vjerujte mi: ja sam u Ocu vjerovali u ovu i Otac je u meni! Ako ne inae, vjerujte zbog samih djela. ivu vezu izme u Njihova je vjera mogla sigurno Oca i Sina, poivati na dokazima pruenim njihova vjera ne u Kristovim djelima, djelima bi klonula kad su koja nijedan ovjek sam od sebe nikada nije uinio niti e vidjeli Kristove ikada moi uiniti. Kristovo patnje i smrt. djelo svjedoilo je o njegovom boanstvu. Kroz Njega se otkrio Otac. Da su uenici vjerovali u ovu ivu vezu izme u Oca i Sina, njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove patnje i smrt za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist je elio da ih povede iz njihove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli da su doista shvatili ono to je On bio Bog u ljudskom tijelu. elio je da uvide kako ih njihova vjera mora dovesti do Boga i tu ih usidriti. S koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je na suosjeajni Spasitelj elio pripremiti svoje uenike za buru kunje koja e se uskoro sruiti na njih! elio je da s Njim budu sakriveni u Bogu. Dok je izgovarao ove rijei, s Kristova lica blistala je Boja slava i svi prisutni osjeali su sveto strahopotovanje dok su budno sluali njegove rijei. Njihova su srca bila jo snanije privuena Njemu, a kad su u veoj ljubavi bili pri-
30
PASIJA NA DE
vueni Kristu, bili su privueni i jedni drugima. Osjeali su da je Nebo vrlo blizu i da su im rijei koje su sluali bile poruka njihovog nebeskog Oca. Zaista, zaista, kaem vam, nastavio je Krist, tko vjeruje u me, i on e initi djela koja ja inim. Spasitelj je duboko elio da njegovi uenici shvate razlog zbog kojeg je svoju boansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doao je na svijet pokazati Boju slavu, da bi se ovjek njezinom silom koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi njegovi sljedbenici mogu imati njegovu savrenu ljudsku prirodu ako se pokore Bogu kao to je i On to uinio. init e i vea od ovih, jer ja idem k Ocu. Krist ovim nije htio kazati da e rad uenika biti uzvienijeg karaktera od njegovog, ve da e biti rairen na veem prostranstvu. Nije govorio samo o injenju uda ve o svemu to e se doga ati djelovanjem Svetoga Duha. Nakon Gospodnjeg uzaaa uenici su shvatili ispunjenje njegova obeanja. Prizori Kristova raspea, uskrsnua i uzaaa bili su za njih iva stvarnost. Vidjeli su da su se proroanstva doslovno ispunila. Istraivali su Pismo i vjerom i sigurnou koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo uenje. Znali su da je boanski Uitelj bio sve ono to je tvrdio da jest. Dok su priali svoje iskustvo i veliali Boju ljubav, ljudska su srca bila omekana i savladana, i mnogi su povjerovali u Isusa. Spasiteljevo obeanje uenicima obeanje je njegovoj crkvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da njegov velianstveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne rezultate. Svi koji e se posvetiti radu, ne uzdajui se u ono to sami mogu uiniti, ve u ono to Bog moe uiniti za njih i preko njih, sigurno e shvatiti ispunjenje njegova obeanja. init e i vea od ovih, izjavljuje On, jer ja idem k Ocu. Dotada uenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniene izvore pomoi i sile. Rekao im je: Do sada niste nita u moje ime molili. (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njihova uspjeha u traenju sile i blagodati u njegovo ime. On e
31
biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniznog molitelja On predstavlja kao svoju osobnu elju za tu duu. Svaka iskrena molitva uje se na Nebu. Moda nee biti izraena teno; ali ako je od srca, uzdii e se do Svetita u kojem Isus slui, i On e je prinijeti Ocu savrenim rijeima, divnu i mirisnu od kda njegova osobna savrenstva. Staza iskrenosti i estitosti nije staza bez prepreka, ali zato u svakoj tekoi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne postoji nijedno bie koje ima neku mo a da je nije primilo od Boga, i da izvor iz koga ona potjee nije dostupan i najslabijem ljudskom biu. I to god zamolite u moje ime, kae Isus, uinit u, da se proStaza iskrenosti i slavi Otac u Sinu. Ma to me estitosti nije staza zamolili u moje ime, ja u to uiniti. bez prepreka. Krist je nalogom u moje ime pokazao svojim uenicima kako moliti. U Kristovo ime njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. U Gospodnjim oima oni imaju vrijednost kroz vrijednost rtve koja je uinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristove pravde koja im je uraunata. Krista radi Gospodin prata onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zlou grjenika. U njima prepoznaje slinost sa svojim Sinom u koga vjeruju.
Pronicanje u duhovni smisao

Gospodin je razoaran kad se njegova djeca malo cijene. On eli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je elio, inae ne bi poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu. On ima odre enu zadau za njih i vrlo je zadovoljan kad od Njega trae najvie prednosti u elji da proslave njegovo ime. Oni mogu oekivati puno ako imaju vjeru u njegova obeanja. Me utim, moliti se u Kristovo ime znai mnogo. To znai da moramo usvojiti njegov karakter, pokazati njegov duh i
32
PASIJA NA DE
initi njegova djela. Spasiteljevo obeanje je dano uvjetno. Ako me ljubite, kae On, vrit ete moje zapovijedi. On spasava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole, pokazat e poslunou svoju ljubav. Svaka prava poslunost dolazi iz srca. To znai cijelim srcem raditi s Kristom. Ako elimo, On e se tako izjednaiti s naim mislima i ciljevima, tako dovesti naa srca i umove u sklad sa svojom voljom da emo sluajui Njega, ustvari, postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oiena i posveena, nai e svoje najuzvienije zadovoljstvo u slubi Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, ivjet emo ivotom stalne poslunosti. Potovanjem Kristova karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh e nam postati mrzak. Svaka prava Kao to je Krist ivio po zakonu u svojoj ljudskoj priroposlunost dolazi di, tako to moemo i mi uiiz srca. niti ako se uhvatimo za Silnoga i potraimo silu. Ne smijemo prenijeti odgovornost na druge i ekati od njih da nam kau to bismo trebali initi. Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin e nas pouiti naim dunostima isto tako spremno kao to bi pouio nekog drugog. Ako Mu do emo u vjeri, On e nam osobno povjeriti svoje tajne. Nae e srce esto gorjeti u nama, kad se bude pribliio da razgovara s nama kao to je to inio s Henokom. Oni koji odlue da ne ine nita to bi na bilo koji nain vrije alo Boga znat e, kad Mu iznesu svoj sluaj, kojim putem trebaju ii. Oni ne samo to e primiti mudrost, ve i silu. Sila za poslunost i za slubu bit e im podarena onako kako je Krist obeao. Sve to je dano Kristu sve to je potrebno da se udovolji potrebama palih ljudi dano je Njemu kao Poglavaru i Predstavniku ljudskog roda. I to god ga zamolimo, primamo od njega, jer vrimo njegove zapovijedi i inimo to je njemu ugodno. (1. Ivanova 3,22) Prije no to je sebe prinio kao rtvu, Krist je elio svojim sljedbenicima podariti najvaniji i najpotpuniji dar, dar koji e im pribliiti neiscrpne izvore milosti. Ja u moliti
33
Oca, rekao je On, i dat e vam drugog Branitelja koji e ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer e biti u vama. Neu vas ostaviti siroad. Vratit u se k vama. (Ivan 14,16-18) Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poetka djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio na Zemlji, uenici nisu eljeli nikakvog drugog pomonika. Tek kad budu bez Njega osjetit e potrebu za Duhom, i tada e On doi. Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliju, pa je i od tog oblija neovisan. Budui da je nosio ljudsku prirodu, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je za njih bilo bolje da ode Ocu i poalje Duha da Okolnosti nas mogu bude Njegov nasljednik na odvojiti od Zemlji. Tada nitko nee imati zemaljskih nikakvu prednost koju mu prijatelja, ali nita donosi prebivalite ili osobni dodir s Kristom. Posredovanas ne moe njem Duha svi e moi pristuodvojiti od piti Spasitelju. U ovom smislu nebeskog Utjeitelja. On e im biti blii nego da se nije uznio na Nebo. A tko mene ljubi, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ga ljubiti i objaviti mu samo sebe. Isus je itao budunost svojih uenika. Jednog je vidio dovedena na gubilite, jednog na kriu, jednog u izgnanstvu me u osamljenim morskim stijenama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obeanjem da e u svakoj kunji biti s njima. Ovo obeanje nije izgubilo nita od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim slugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osamljene otoke. On ih tjei svojom prisutnou. Kad vjernik zbog istine sjeda na optueniku klupu nepravednih sudova, Krist stoji kraj njega. Sve optube koje padaju na njega padaju na Krista. Krist se jo jednom osu uje u linosti svog uenika. Kad je netko zarobljen izme u zatvorskih zidina, Krist ispunjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt
34
PASIJA NA DE
zbog njega, Krist kae: Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova i imam kljueve smrti i podzemlja. (Otkrivenje 1,18) ivot koji je rtvovan za mene sauvan je za vjenu slavu. U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kad su izgledi mrani a budunost neizvjesna, kad se osjeamo bespomoni i osamljeni, Utjeitelj e biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu odvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika, nikakva udaljenost ne moe nas odvojiti od nebeskog Utjeitelja. Gdje god se nalazili, kuda god ili, On nam je uvijek s desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri. Uenici jo nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatiti Kristove rijei pa im je On ponovno objasnio njihovo znaenje. Rekao je da e im se otkriti preko Duha. A Branitelj, Duh Sveti, kojega e Otac poslati zbog mene, nauit e vas sve. Vie neete rei: Ja ne mogu razumjeti. Vie neete vidjeti kao kroz staklo, nejasno, moi ete shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu irina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju. (Efeanima 3,18.19)
Obeani Utjeitelj Duh Istine

Uenici su trebali posvjedoiti o Kristovom ivotu i radu. On e njihovim rijeima govoriti svim ljudima na licu Zemlje. Ali Kristovo poniavanje i smrt donijet e im veliku kunju i razoaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihova rije mogla biti istinita, Isus je obeao da e ih Utjeitelj sjetiti svega to vam rekoh. Imao bih vam jo mnogo rei, nastavio je, ali sada ne moete nositi. A kad do e on, Duh Istine, uvest e vas u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to uje i objavit e vam budue. On e mene proslaviti, jer e uzeti od onog to je moje i to objaviti vama. Isus je pred svojim uenicima otvorio iroko podruje istine. Ali za njih je bilo vrlo teko da njegove pouke odvoje od predanja i knjievnikih i farizejskih pravila ponaanja. Bili su odgojeni da uenje rabina prihvate kao Boji glas i to je jo uvijek vladalo njihovim umovima i oblikovalo njihova milje-
35
nja. Svjetovne su ideje i prolaznost jo uvijek zauzimali znaajno mjesto u njihovim mislima. Oni nisu shvaali duhovnu narav Kristova kraljevstva, koju im je tako esto objanjavao. Nastala je zbrka u njihovim umovima. Nisu shvaali vrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao. inilo se kao da mnoge od njegovih pouka gotovo i ne dopiru do njih. Isus je vidio da ne shvaaju pravo znaenje njegovih rijei. Milostivo je obeao da e im Sveti Duh napomenuti sve to im je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih uenici ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh e im i njih otkriti. Duh treba oivjeti njihovo razumijevanje, tako da mogu cijeniti nebeske istine. A kad do e Opisujui svojim on, Duh Istine, rekao je Isus, uenicima slubu uvest e vas u svu istinu. Utjeitelj je nazvan DuSvetoga Duha, Isus hom istine. Njegova zadaa je ih je elio definirati i odrati istinu. On nadahnuti radou se najprije nastanjuje u srcu i nadom koja je kao Duh istine i tako postaje Utjeiteljem. Utjeha i mir nalanadahnjivala i ze se u istini, jer se pravi mir Njegovo srce. i utjeha ne mogu nai u zabludi. Lanim teorijama i predajama Sotona porobljava um. Usmjeravajui ljude lanim mjerilima, on kvari karakter. Sveti Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz due. Duhom istine koji djeluje preko Boje rijei, Krist zadobiva svoj izabrani narod. Opisujui svojim uenicima slubu Svetoga Duha, Isus ih je elio nadahnuti radou i nadom koja je nadahnjivala i njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomo koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najvei od svih darova to ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog naroda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja prepora a, jer bi bez nje Kristova rtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaala i ljudi su se zau ujuom pokornou podinjavali sotonskom ropstvu. ovjek se moe oduprijeti i pobijediti grijeh jedino monim djelovanjem Tree osobe
36
PASIJA NA DE
Boanstva, koje e doi neizmijenjenom silom u punini boanske moi. Duh ini djelotvornim ono to je izvojevao Otkupitelj svijeta. Duh Sveti isti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u boanskoj prirodi. Krist je podario svog Duha kao boansku silu u svladavanju svih naslije enih i steenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi peat njegova karaktera. Krist je rekao o Duhu: On e mene proslaviti. Kao to je Spasitelj doao proslaviti Oca otkrivanjem njegove ljubavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove milosti svijetu. U ovjeanstvu se treba obnoviti Boji lik. Boja ast i Kristova ast povezana je sa savrenstvom karaktera Njegova naroda. On e, kad do e, [Duh Istine] dokazati svijetu zabluKrist je svojoj du s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. PropovijeCrkvi obeao dar danje rijei bilo bi beskorisno Svetoga Duha i to bez stalne prisutnosti i pomoi obeanje pripada i Svetoga Duha. To je jedini usnama koliko i pjeni uitelj boanske istine. Jedino kad Duh prati istinu do prvim uenicima. srca, ona e probuditi savjest ili preobraziti ivot. ovjek moe biti spreman iznijeti slovo Boje Rijei, on moe biti upoznat sa svim njezinim zapovijedima i obeanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu, nijedna dua nee pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obrazovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez suradnje Bojeg Duha uiniti ovjeka kanalom svjetlosti. Sijanje evan eoskog sjemena nee biti uspjeno ako nebeska rosa ne pokrene ivot u sjemenu. Prije no to je ijedna knjiga Novoga zavjeta bila napisana, prije no to je ijedna propovijed izreena nakon Kristova uzaaa, Sveti Duh se izlio na apostole koji su se molili. Tada je svjedoanstvo njihovih neprijatelja bilo: A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom. (Djela 5,28) Krist je svojoj Crkvi obeao dar Svetoga Duha i to obeanje pripada i nama koliko i prvim uenicima. Ali kao i svako drugo obeanje i ovo je dano uz stanovite uvjete.
37
Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polau pravo na Gospodnje obeanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu, ali od toga nema nikakve koristi. Oni ne pokoravaju svoju duu boanskim silama da je vode i upravljaju njome. Mi ne moemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba upotrijebiti nas. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoe i uini da mu se moete svidjeti. (Filipljanima 2,13) Ali mnogi se ne ele podiniti ovome. Oni ele upravljati sami sobom. To je razlog to ne primaju ovaj nebeski dar. Duh se daje samo onima koji ponizno ekaju Boga, koji oekuju njegovo vodstvo i milost. Boja sila oekuje njihov zahtjev i prihvaanje. Ovaj obeani blagoslov, koji traimo vjerom, donosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema mjeri u kojoj Ga moe primiti. U svom govoru uenicima Isus nije izrekao nikakav tuni nagovjetaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjetanje za njih bilo je zavjetanje mira. Rekao je: Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plai vae srce! Prije no to je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje uenike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zainjen tugovanjem, ve radosnim tonovima pashalna slavopoja: Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! (Psalam 117)
Posljednje pouke na putu za Getsemani

Nakon himne izali su. Probijali su se kroz zakrene ulice, i proavi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj gori. Ili su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se poeli sputati prema brdu, Isus je rekao glasom punim duboke boli: Udarit e pastira, i stado e se razbjei. (Matej 26,31) Uenici su sluali s bolom i u enjem. Sjetili su se kako su se u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili i okrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao kruhu ivota.
38
PASIJA NA DE
Me utim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevjernima. Petar je tada, govorei u ime svoje brae, izrazio svoju odanost Kristu. Tada je Spasitelj rekao: Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu? Pa ipak jedan je od vas avao. (Ivan 6,70) U gornjoj sobi Isus je rekao da e Ga jedan od dvanaestorice izdati, a Petar Ga se odrei. Ali sad su se njegove rijei odnosile na sve. uo je Petra kako se ogoreno protivi: Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neu. U gornjoj sobi izjavio je: Svoj u ivot dati za te. Isus ga je opomenuo da e se te iste noi odrei svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu: Zaista, kaem ti... upravo e me ti, jo noas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti. Ali Petar ga je uvjeravao: Kad bih morao s Tobom umrijeti... sigurno te ne bih zatajio! Tako su govorili Kad je Petar rekao i svi ostali. (Marko 14,29.31) U svom samopouzdanju opoda e slijediti vrgli su ponovljenu tvrdnju svoga Gospodina i Onoga koji je znao. Bili su neu tamnici i u spremni za kunju; kad ih kusmrti, on je to nja bude savladala, shvatit e mislio svakom vlastitu slabost. Kad je Petar rekao da e rijei koju je slijediti svoga Gospodina i u izrekao; ali nije tamnici i u smrti, on je to mipoznavao sebe. slio svakom rijei koju je izrekao; ali nije poznavao sebe. U njegovom srcu bili su sakriveni elementi zla koje e okolnosti probuditi u ivot. Ako ne bude shvatio opasnost, to e se pokazati kao njegova vjena propast. Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samopouzdanje koje e nadvladati ak i njegovu ljubav prema Kristu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti, nesvladana grijeha, bezbrinosti duha, neposveene naravi, nesmotrena ulaenja u kunje. Kristova sveana opomena bila je poziv na preispitivanje srca. Bilo je nuno da Petar manje vjeruje u sebe, a pokae dublju vjeru u Krista. Da je u poniznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira stada da uva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo po-
39
tonuo, povikao je: Gospodine, pomagaj! (Matej 14,30) Tada je Krist ispruio svoju ruku da uhvati njegovu. Tako da je i sada povikao Isusu: Spasi me od mene samoga!, bio bi sauvan. Me utim, Petar je osjeao da mu se ne vjeruje, pomislivi kako je to vrlo okrutno. Ve je bio uvrije en, pa je postao jo uporniji u svom samopouzdanju. Isus je sa suosjeanjem promatrao svoje uenike. On ih nije mogao spasiti od kunji, ali ih nije ostavio bez utjehe. Uvjeravao ih je da e raskovati okove groba i da njegova ljubav prema njima nee prestati. Ali kad uskrsnem, rekao je, ii u pred vama u Galileju. (Matej 26,32) Prije odricanja dobili su uvjeravanje o oprostu. Nakon njegove smrti i uskrsnua znali su da im je oproteno i da su dragi Kristovom srcu. Isus je sa Isus i uenici nalazili su se suosjeanjem na putu prema Getsemaniju, u podnoju Maslinske gore, prepromatrao svoje ma jednom osamljenom mjeuenike. On ih nije stu za razmiljanje i molitvu mogao spasiti od to ga je On esto posjeivao. kunji, ali ih nije Spasitelj je svojim uenicima ostavio bez utjehe. objanjavao svoju misiju za svijet i duhovnu vezu koju moraju odravati s Njim. Sad je slikovito prikazivao ovu pouku. Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rodni trs. Skreui pozornost svojih uenika na njega, On ga je predstavio kao simbol. Ja sam pravi trs, rekao je. Umjesto vitke palme, velianstvena cedra ili snanog hrasta, Isus je odabrao razgranati trs da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njima nije potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja i tako penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj prirodi ovisio o boanskoj sili. Ja sam od sebe ne mogu nita initi, izjavio je. (Ivan 5,30)
40
PASIJA NA DE
Ja sam pravi trs

Ja sam pravi trs. Hebreji su uvijek smatrali vinovu lozu najplemenitijom biljkom, slikom svega to je mono, uzvieno i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bog zasadio u Obeanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju nadu u spasenje na injenici to su povezani s Izraelom. Ali Isus kae: Ja sam pravi trs. Ne smatrajte da ete vezom s Izraelom moi postati sudionicima u ivotu od Boga i nasljednicima njegovih obeanja. Samo kroz mene moete primiti duhovni ivot. Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. Na breuljcima Palestine na nebeski Otac zasadio je ovaj plemeniti Trs, a On sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaila ljepota ovog trsa i stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo. Ali vo ama u Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zemlje. Izvadili su mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetim nogama. Mislili su je zauvijek unititi. Me utim, nebeski Vinogradar nikada nije izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako su ljudi mislili da su je unitili, On ju je uzeo i s druge strane zida ponovno zasadio. Trs vie nije trebao biti vidljiv. Bio je sakriven od grubih nasrtaja ljudi. Ali, loze ovog Trsa izrasle su preko zida. Trebale su predstavljati Trs. Preko njih mladice su se jo uvijek mogle sjediniti s Trsom. Donosile su rod. Taj rod brali su prolaznici. Ja sam trs, vi ste mladice, rekao je Krist svojim uenicima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo duhovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza izme u loze i okota, rekao je, predstavlja vezu koju trebate odravati sa mnom. Kalem se pricjepljuje na ivu lozu i vlakno po vlakno, ila po ila urasta u trs. ivot trsa postaje ivot loze. Tako i dua mrtva u prijestupima i grijesima dobiva ivot preko veze s Kristom. Ta veza uspostavlja se vjerom u Njega kao osobnog Spasitelja. Grjenik sjedinjuje svoju slabost s Kristovom snagom, svoju prazninu s Kristovom puninom, svoju nepostojanost s Kristovom postojanom moi. Tada on ima Kristov um. Kristova ljudska priroda je ucijepljena u boansku prirodu. Tako silom Svetoga Duha ovjek postaje sudionikom u boanskoj prirodi. On je prihvaen u Ljubljenom.
41
Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odravati. Krist kae: Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Kao to mladica ne moe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. To nije nikakav sluajni dodir, nikakva povremena veza. Loza postaje dio ivog trsa. Prenoenje ivota, snage i rodnosti s trsa na loze neometano je i stalno. Loza ne moe ivjeti odvojena od trsa. Tako i vi, kae Isus, ne moete ivjeti bez mene. ivot koji ste primili od mene moe se sauvati samo stalnom zajednicom. Bez mene ne moete savladati nijedan grijeh niti se oduprijeti ijednoj kunji. Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Biti u Kristu znai stalno primanje njegovog Duha, znai ivot potpuna predanja njegovoj slubi. Kanali koji povezuju ovjeka i njegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao to loza stalno crpi sok sa ivotodavna trsa, tako se i mi trebamo vrsto drati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savrenstvo njegovog karaktera. Korijen alje hranu preko loze do najudaljenije granice. Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika. Dok je dua sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost da uvene ili propadne. ivot e se trsa pokazati u divnom plodu na lozama. Tko ostaje u meni, rekao je Isus, i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moete nita uiniti. Ako ivimo vjerom u Bojeg Sina, u naem e se ivotu pokazati rodovi Duha i nijedan nee nedostajati. Moj je Otac vinogradar. On sijee svaku mladicu na meni koja ne ra a roda. Dok je mladica samo izvana povezana s lozom, ne moe postojati ivotna veza. U tom sluaju nema rasta niti plodnosti. Tako moe postojati samo prividna veza s Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispovijedanje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaanje pokazuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donose nikakav rod, oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Krista podrazumijeva njihovu potpunu propast, koja je prikazana osuenom lozom. Ako tko u meni ne ostane, kae Krist, bacit e se kao mladica napolje i osuit e se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore.
42
PASIJA NA DE
A proiava svaku koja ra a rod, da rodi vie roda. Od izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kao osuenu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali e morati proi ispod orezivaka noa gorkih kunji. Sa sveanom njenou Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanje e izazvati bol, ali Otac je taj koji upotrebljava no. On ne radi nemilostivom rukom ili ravnodunim srcem. Postoje loze koje se vuku po tlu i stoga ih treba odvojiti od zemaljske potpore za koju su se uhvatile svojim viticama. One se trebaju upraviti prema nebu da prona u svoju potporu u Bogu. Suvino lie koje izvlai ivotni sok iz ploda, mora se odstraniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se odsjei da bi omoguili prodor zrakama Sunca pravde. Vinogradar odsijeca tetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji. Otac moj proslavit e se time, rekao je Krist, to ete roditi mnogo roda. Bog eli da preko vas pokae svetost, dobrotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne nalae apostolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Poziva ih da ostanu u Njemu i kae: Ako ostanete u meni i ako moje rijei ostanu u vama, traite to god hoete, i bit e vam. Krist prebiva u svojim sljedbenicima preko svoje Rijei. Ovo je ista ivotna zajednica koja je prikazana jedenjem njegova tijela i pijenjem njegove krvi. Kristove su rijei duh i ivot. Prihvaajui ih, primate ivot Trsa. Vi ivite o svakoj rijei koja izlazi iz usta Bojih. (Matej 4,4) Kristov ivot u vama donosi isti rod kao u Njemu. Ako ivite u Kristu, ako ste privreni Kristu, ako vas Krist podupre, ako crpite hranu od Krista, rodit ete plod slian Kristovom.
Ideal me usobne ljubavi

Na posljednjem sastanku sa svojim uenicima, Krist je izrazio svoju veliku elju da ljube jedan drugoga kao to ih je On ljubio. esto je govorio o ovome. Ovo vam zapovijedam, ponovno je rekao, da ljubite jedan drugoga! Prvi nalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Uenicima je ova zapovijed bila nova, jer se me usobno nisu voljeli kao to ih je Krist volio. Vidio je da me u njima moraju zavla-
43
dati nove misli i pobude, da u ivot treba sprovesti nova naela; kroz njegov ivot i smrt trebali su primiti nov pojam o ljubavi. U svjetlosti njegovog samoportvovanja zapovijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaenje. Cjelokupno djelo milosti je stalna sluba ljubavi, samoodricanja i samoportvovnosti. U svakom trenutku Kristova boravka na Zemlji, od Njega se kao nezadriva rijeka izlijevala Boja ljubav. Svi koji su ispunjeni njegovim Duhom, voljet e onako kako je On volio. Istim naelom koje je pokretalo Krista, bit e i oni nadahnuti u svim svojim me usobnim odnosima. Ova ljubav je dokaz njihovog uenitva. Ako imadnete Kao Otkupitelj ljubavi jedan prema drugome, rekao je Isus, po tom e svi svijeta, Krist je upoznati da ste moji uenici. stalno bio suoen s Kad su ljudi me usobno poveprividnim zani, ne silom ili osobnim inneuspjehom... Ali teresima, nego ljubavlju, pokaOn se nije zuju djelovanje jednog utjecaja koji je uzvieniji od svakog obeshrabrivao. ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Boji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usa eno novo ivotno naelo. To pokazuje da u boanskoj prirodi postoji sila koja se moe suprotstaviti natprirodnim silama zla i da Boja milost pokorava sebinost svojstvenu naravi ljudskog srca. Ova ljubav, izraena u crkvi, sigurno e izazvati Sotonin bijes. Krist nije oznaio laku stazu svojim uenicima. Ako vas svijet mrzi, rekao je, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budui da ne pripadate svijetu ja vas izabrah od svijeta zato vas svijet mrzi. Sjetite se rijei koju vam rekoh: Nije sluga vei od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vas e progoniti. Ako su moju rije drali, i vau e drati. Ali ovo e sve protiv vas initi zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao. Evan elje treba nezadrivo napredovati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Me utim, oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga Uitelja.
44
PASIJA NA DE
Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoen s prividnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naem svijetu, kao da je izvrio malo od djela koje je eznuo da izvri podiui i spaavajui. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajui prepreke na njegovu putu. Ali On se nije obeshrabrivao. Kroz Izaijino proroanstvo On objavljuje: Zaludu sam se muio, nizato naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja... Da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oima Jahvinim, Bog moj bijae mi snaga. Kristu je dano obeanje: Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnikome... Ovako govori Jahve... U vrijeme milosti ja u te usliiti, u dan spasa ja u ti pomoi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu, da kae zasunjenima: Izi ite! a onima koji su u tami: Do ite na svjetlo!... Nee vie gladovat i e ati, nee ih muiti ega ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se smiluje, dovest e ih k izvorima vode. (Izaija 49,4.5.7-10) Krist se oslanjao na ovu rije i nije ustuknuo pred Sotonom. Prije posljednjih trenutaka Kristova ponienja, kad je najdublja tuga obuzimala njegovu duu, rekao je uenicima: Jer se pribliuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moe nita. Osu en [je] knez ovoga svijeta. Sad e on biti baen van. (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). Prorokim okom Krist je prelazio preko prizora koji e se dogoditi u njegovom posljednjem velikom sukobu. Znao je da e cijelo Nebo slaviti pobjedu kad bude uzviknuo: Svri se! Do njegova uha dopirala je glazba i pobjedniki uzvici iz nebeskih dvorova. Znao je da e se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijeta do svijeta. Krist se radovao to za svoje sljedbenike moe uiniti vie no to mogu traiti ili zamisliti. Govorio je s vrstim pouzdanjem, znajui da je velianstvena odluka donesena prije no to je svijet stvoren. Znao je da e istina, naoruana svemonom silom Svetoga Duha pobijediti u borbi sa zlom i da e se kr vlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprati iznad njegovih sljedbenika. Znao je da e ivot njegovih vjernih uenika biti slian njegovom, nizu stalnih pobjeda, do
45
kojih se ovdje nije dralo, ali koje e se prepoznati u velikoj budunosti. Ovo vam rekoh, rekao je, da u meni imate mir. U svijetu ete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobijedio svijet! Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa njegovi sljedbenici trebaju pokazati vjeru iste ustrajne prirode. Oni trebaju ivjeti kao to je On ivio i raditi kao to je i On radio, jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda oite nemogunosti prijee njihov put, njegovom milou moraju ii naprijed. Umjesto da se ale na tekoe, pozvani su da ih savladaju. Ne trebaju ni zbog ega oajavati, a nadati se svemu. Svoje upute Zlatnim lancem svoje neuspoSpasitelj je zavrio redive ljubavi Krist ih je povezao s Bojim prijestoljem. Njesnanim rijeima gova je namjera da imaju najpunim nade. vii utjecaj u svemiru koji proZatim je u molitvi istjee iz izvora svake sile. Oni za svoje uenike trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju nee savladaizlio teret svoje ti ni zemlja, ni smrt, ni pakao, due. silu koja e ih pripremiti da pobijede kao to je i Krist pobijedio. Kristova je namjera da se u njegovoj Crkvi na Zemlji pokau nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeski boanski sklad. Tako e se On proslaviti u svom narodu. Preko njih e Sunce pravde zasjati nepomuenim sjajem ovom svijetu. Krist je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog, otkupljenog vlasnitva. On je svom narodu podario mogunosti i blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kristovom pravdom njegova je riznica u kojoj se u punini i konanom prikazu trebaju pojaviti plodovi njegove milosti, njegove blagodati i njegove ljubavi. U istoi i savrenstvu svog naroda Krist vidi nagradu za svoje ponienje i dodatak svojoj slavi Krist, veliko Sredite, iz kojeg zrai sva slava.
46
PASIJA NA DE
Svoje upute Spasitelj je zavrio snanim rijeima punim nade. Zatim je u molitvi za svoje uenike izlio teret svoje due. Podiui svoje oi prema Nebu rekao je: Oe, doao je as! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao to si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne ivot vjeni svima koje si mu dao. A ovo je vjeni ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista. Krist je zavrio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je Oevo ime. Sakupio je one koji e nastaviti njegovo djelo me u ljudima. Rekao je: Ja se u njima proslavih. Ja vie ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oe, uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! Ne molim samo za njih nego i za one koji e po njihovoj rijei vjerovati u me, da svi budu jedno... ja u njima, a ti u meni da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao to si mene ljubio. Tako je jezikom ovjeka koji ima boanski autoritet, Krist svoju izabranu Crkvu stavio u Oevo naruje. Kao posveeni Veliki sveenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir On okuplja svoje stado u sjeni Svemoguega, u vrsto i sigurno pribjeite. Njemu sad predstoji konana bitka sa Sotonom i On je odlazi prihvatiti.
47
4. Getsemani
utljivi Spasitelj
U drutvu sa svojim uenicima Spasitelj je polako iao prema Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe uvijek pun Mjesec sijao je s neba bez ijednog oblaka. Grad hodoasnikih atora utonuo je u tiinu. Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uenicima i pouavao ih, ali kad se pribliio Getsemaniju, postao je neobino utljiv. esto je posjeivao ovo mjesto da razmilja i moli se, ali nikada sa srcem tako punim boli kao ove noi njegove samrtne borbe. Tijekom cijelog svog ivota na zemlji hodao je u svjetlosti Boje prisutnosti. Kad je doao i sukobio se s ljudima obuzetim pravim sotonskim duhom, mogao je kazati: Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek inim to je njemu ugodno. (Ivan 8,29) Ali inilo se kao da Ga vie ne podrava boanska svjetlost. Sad se i On naao me u prijestupnicima. Morao je ponijeti krivicu palog ovjeanstva. Na Njega koji nije znao za grijeh moralo se staviti bezakonje svih nas. Grijeh Mu je izgledao tako straan, a teina krivice koju je morao ponijeti tako velika, te je doao u kunju da se boji kako e ga to zauvijek odvojiti od Oeve ljubavi. Znajui kako je straan Boji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: alosna je dua moja do smrti. Dok su se pribliavali vrtu, uenici su zamijetili promjenu na svom Uitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako duboko oaloenog i utljivog. to je dalje iao, ova neobina tuga
48
PASIJA NA DE
bivala je sve dublja, ali se nisu usu ivali upitati Ga za uzrok. Postao je kao da e se sruiti na zemlju. Stigavi u vrt, uenici su brino traili njegovo uobiajeno mjesto za odmor, da bi njihov Uitelj mogao otpoinuti. Svaki korak inio je s munim naporom. Glasno je jeao kao da pati pod pritiskom stranog tereta. Da Ga dvaput njegovi pratioci nisu pridrali, pao bi na zemlju. Isus je blizu ulaza u vrt ostavio sve svoje uenike, osim trojice, nalaui im da se mole za sebe i Njega. S Petrom, JaOsjeao je da Ga kovom i Ivanom doao je na zaje grijeh odvojio klonjeno mjesto u vrtu. Ova tri od Oca. Ponor je uenika bili su Kristovi najblibio tako irok, i pratioci. Promatrali su njetako mraan, tako govu slavu na gori preobraenja, vidjeli su Mojsija i Iliju kadubok da je ko govore s Njim; uli su glas Njegov duh s Neba; a sada u njegovoj veuzdrhtao pred likoj borbi Krist je elio da bunjim. du uz Njega. Na ovom povuenom mjestu esto su provodili noi zajedno s Njim. U tim prilikama, nakon bdijenja i molitava, oni bi mirno spavali u blizini svog Uitelja, dok ih On ujutro ne bi probudio da ponovno krenu na rad. Ali sad je elio da u molitvi provedu no s Njim. Ipak, nije mogao podnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju je trebao podnijeti. Ostanite ovdje, rekao je, i bdijte sa mnom! Otiao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne bi mogli vidjeti i uti i pao je niice na tlo. Osjeao je da Ga je grijeh odvojio od njegovog Oca. Ponor je bio tako irok, tako mraan, tako dubok da je njegov duh uzdrhtao pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju boansku silu da bi izbjegao ovu veliku duevnu patnju. Kao ovjek morao je podnijeti posljedice ovjekova grijeha. Kao ovjek morao je izdrati Oev gnjev zbog prijestupa. Krist je sada bio u poloaju u kojem se nikada ranije nije nalazio. Njegova patnja najbolje se moe opisati rijei-
GETSEMANI
49
ma proroka: Probudi se, mau, protiv mog pastira, protiv ovjeka, moga srodnika rije je Jahve nad Vojskama. (Zaharija 13,7) Kao zamjena i jamac za grenog ovjeka, Krist je patio pod boanskom pravdom. Uvidio je to je znaila pravda. Dotada je bio posrednik za druge; sada je eznuo da i sam ima posrednika. Budui da je osjeao da je njegova zajednica s Ocem prekinuta, Krist se bojao da njegova ljudska priroda nee izdrati u nastupajuem sukobu sa silama tame. U pustinji kuanja odluivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tada bio pobjednik. Sad je kua stupio u posljednji straan okraj. Za ovo se pripremao tijekom Kristove trogodinje slube. Sad je u to uloio sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, njegova nada da bude Gospodar bit e izgubljena; zemaljska kraljevstva e na kraju postati Kristova: a on sam bit e zbaen i prognan. Me utim, kad bi Krist mogao biti pobije en, Zemlja bi postala Sotonino carstvo, a ljudski rod zauvijek ostao pod njegovom vlau. Znajui bit sukoba koji Ga je oekivao, Kristova je dua bila ispunjena stranom prijetnjom odvajanja od Boga. Sotona Mu je rekao da e odvajanje biti vjeno ako postane jamac za greni svijet. Poistovjetit e se sa Sotoninim carstvom i nikada vie nee biti jedno s Bogom. to e se dobiti ovom rtvom? Kako je beznadno izgledala krivica i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim prilikama Sotona je optereivao Otkupitelja: odbacio Te je narod koji tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim prednostima, On eli unititi Tebe, temelj, sredite i peat obeanja koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojih uenika koji je sluao Tvoje pouke i bio me u prvima u crkvenim djelatnostima, izdat e Te. Odrei e Te se jedan od Tvojih najrevnijih sljedbenika. Svi e Te napustiti. Cijelo Kristovo bie uzdrhtalo je od uasa na tu pomisao. Probolo Mu je duu to to e se oni koje je nastojao spasiti, oni koje je tako silno volio, sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to strahovita borba. Ona se mjerila krivicom njegova naroda, njegovih tuitelja i izdajnika, krivicom svijeta koji je leao u zlu. Ljudski su grijesi teko pritiskivali Krista, a osjeaj Bojeg gnjeva na grijeh razarao je njegov ivot. Promatrajte Ga kako razmilja o cijeni koju treba platiti za ljudsku duu. U svojoj dubokoj duevnoj borbi bacio se
50
PASIJA NA DE
na hladno tlo, kao da e time sprijeiti da ne bude jo vie udaljen od Boga. Hladna nona rosa padala je na njegovo tijelo dok je leao niice, ali On na to nije obraao pozornost. S njegovih se blijedih usana oteo bolan uzvik: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoi e ovaj kale! Ipak i sad je dodao: Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!
Usamljeni patnik
Kad pati, ljudsko srce ezne za suosjeanjem. Ovu enju Krist je osjeao iz dubine svog bia. U najdubljoj duevnoj boli doao je svojim uenicima s velikom eljom da uje neku rije utjehe od onih koje je tako esto blagoslivljao, tjeio i titio u alosti i nevoKad pati, ljudsko lji. Onaj koji je uvijek imao rijei suuti za njih, podnosio je srce ezne za nadovjeanske duevne patnje suosjeanjem. Ovu i eznuo da zna mole li se za enju Krist je Njega i sebe. Kako je bila mraosjeao iz dubine na zloudnost grijeha! Bio je u stranoj kunji da ljudski rod svog bia. prepusti posljedicama vlastite krivnje, a On ostane nevin pred Bogom. On bi bio osnaen kad bi samo mogao znati da to njegovi uenici razumiju i cijene. Ustajui s bolnim naporom, posrtao je do mjesta na kome je ostavio svoje pratioce. Ali, na e ih gdje spavaju. Da ih je naao kako se mole, osjetio bi olakanje. Da su traili utoite u Bogu, da sotonske sile ne ovladaju njima, bio bi utjeen njihovom postojanom vjerom. Me utim, oni nisu obratili pozornost na njegovu ponovljenu opomenu: Bdijte i molite. U poetku su bili vrlo zabrinuti kad su vidjeli svog Uitelja, koji je obino bio tako miran i dostojanstven, kako se bori s tugom koja je nadilazila mo razumijevanja. Molili su se kad su uli snane uzvike Patnika. Nisu namjeravali napustiti svoga Gospodina, ali su izgledali paralizirani pospanou koju su mogli odagnati da su se nastavili moliti Bogu. Nisu shvatili potrebu straenja i ozbiljne molitve da bi se oduprli kunji.
GETSEMANI
51
Prije no to se uputio prema vrtu, Isus je rekao svojim uenicima: Svi ete se vi jo noas zbog mene pokolebati. S uvjerenjem dali su Mu najvre obeanje da bi s Njim ili i u zatvor i u smrt. A jadni, samouvjereni Petar dodao je: Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neu. (Marko 14,27.29) Uenici su imali povjerenja u sebe. Nisu podignuli pogled k monom Pomoniku, kako im je to Krist savjetovao. Tako, kad je Spasitelj imao najveu potrebu za njihovim suosjeanjem i molitvama, naao ih je kako spavaju. ak je i Petar spavao. I Ivan, ljubljeni uenik koji je leao na Kristovim grudima, spavao je. Svakako, ljubav prema Uitelju trebala je Ivana drati budnim. Njegove ozbiljne molitve trebale su se sjediniti s molitvama voljenog Spasitelja u trenutku njegove najvee boli. Otkupitelj je provoKad Ga je obuzela dio itave noi molei se za svoje uenike da njihova vjera velika bol due, ne prestane. Da je sad Isus poznoj mu postade stavio Jakovu i Ivanu pitanje kao guste kaplje koje im je ve jednom postakrvi to padahu vio: Moete li piti kale koji u ja piti?, oni se ne bi usuna zemlju. dili odgovoriti: Moemo. (Matej 20,22) Uenici su se probudili na Isusov glas, ali jedva da su Ga prepoznali jer je bol potpuno izmijenila njegovo lice. Obraajui se Petru, Isus je rekao: imune, ti spava! Nisi mogao bdjeti ni jedan sat! Bdijte i molite, da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo. Slabost uenika probudila je u Isusu saaljenje. Bojao se da nee biti u stanju izdrati kunju koja e doi na njih zbog njegove izdaje i smrti. Nije ih ukorio, ve je rekao: Bdijte i molite, da ne padnete u napast! ak i u svojoj velikoj duevnoj boli traio je da opravda njihovu slabost. Duh je spreman, rekao je, ali je tijelo slabo. Ponovno je Bojeg Sina obuzela nadovjeanska patnja i, malaksao i iscrpljen, posrui vratio se na mjesto svoje ranije borbe. Njegova je patnja postala ak i vea. Kad Ga je obuzela velika bol due, znoj mu postade kao guste kaplje
52
PASIJA NA DE
krvi to padahu na zemlju. empresi i palme bili su nijemi svjedoci njegove velike duevne borbe. S njihovih lisnatih grana kapala je krupna rosa na njegovo iznureno tijelo, kao da je priroda plakala nad svojim Tvorcem koji se sam borio sa silama tame. Samo malo prije toga Isus je stajao kao moni cedar, odupirui se oluji protivljenja koja je bjesnila nad Njim. Uporna volja i srca ispunjena zlobom i lukavstvom uzalud su se trudili da Ga zbune i savladaju. Stajao je nepokolebljivo u boanskom velianstvu kao Boji Sin. Sad je bio slian trsci koju iba i povija bijesna oluja. Zadobivajui na svakom koraku pobjedu nad silama tame, empresi i palme pobjedniki se pribliavao kraju svoga djela. Kao Onaj koji bili su nijemi je ve proslavljen, polagao je svjedoci Isusove pravo da bude jedno s Bogom. velike duevne Odlunim je glasom izrazio borbe. S njihovih svoje hvalospjeve. Ohrabrujuim i njenim rijeima govolisnatih grana rio je svojim uenicima. Sad je kapala je krupna nastupio as sile tame. Sad u rosa na Njegovo tihoj veeri njegov glas nije iznureno tijelo, zvuao pobjedonosno, ve je bio ispunjen ljudskom boli. Do kao da je priroda uiju pospanih uenika dopiplakala nad rale su Spasiteljeve rijei: Oe svojim Tvorcem moj! Ako je mogue da me mikoji se borio sa moi e ovaj kale! Ali neka ne silama tame. bude moja, nego tvoja volja! Uenici su najprije eljeli poi s Njim, ali On im je zapovjedio da ostanu i strae u molitvi. Kad je doao k njima, Isus ih je naao kako jo uvijek spavaju. Opet je osjetio potrebu za drutvom svojih uenika, da uje njihove rijei koje bi Mu donijele olakanje i odagnale tamu koja Ga je pritiskivala. Ali njihove su oi oteale i nisu znali to bi mu odgovorili. Njegova ih je prisutnost probudila. Vidjeli su njegovo lice obiljeeno krvavim znojem duevne muke i to ih je ispunilo strahom. Nisu
GETSEMANI
53
mogli razumjeti njegovu veliku duevnu bol. Tako mu je lice bilo neljudski iznakaeno te oblijem vie nije naliio na ovjeka. (Izaija 52,14) Okrenuvi se Isus je opet potraio svoje tiho mjesto i pao niice savladan uasom duboke tame. Ljudska priroda Bojeg Sina zadrhtala je u tom asu kunje. Sad se nije molio za svoje uenike da njihova vjera ne klone, ve za svoju duu koja je bila u kunji i velikoj patnji. Straan trenutak je prispio trenutak odluke o sudbini svijeta. Sudbina ovjeanstva podrhtavala je na mjerilima. Krist je mogao ak i sada odbiti au dodijeljenu grenom ovjeku. Jo nije bilo prekasno. Mogao je otrti krvavi znoj sa svog ela i ostaviti ovjeka da pogine u svom bezakonju. Mogao je kazati: Neka prijestupnik primi kaznu za svoj grijeh, a ja se vraam Blijede Isusove svom Ocu. Hoe li Sin Boji usne drhtavim su ispiti gorku au ponienja i glasom izgovorile agonije? Hoe li Nevini snositi rijei: Oe moj! posljedice prokletstva grijeha Ako je mogue, da spasi krivca? Blijede Isusove usne drhtavim su glasom neka me mimoi e izgovorile rijei: Oe moj! Ako ovaj kale! je mogue, neka me mimoi e ovaj kale! Triput je izustio ovu molitvu. Triput je ljudska priroda ustuknula pred posljednjom, najveom rtvom. Ali sada se pred Otkupiteljem svijeta pojavila povijest ljudskoga roda. Vidio je da e prekritelji Zakona morati poginuti ako budu preputeni sami sebi. Vidio je ovjekovu bespomonost. Vidio je silu grijeha. Pred Njim su se pojavljivale nesree i alosti osu enog svijeta. Gledao je sudbinu koja Ga oekuje i donio je odluku. Spasit e ovjeka po svaku cijenu. Prihvatio je svoje krtenje krvlju, da bi kroz Njega milijuni onih koji su osu eni na smrt mogli dobiti vjeni ivot. Napustio je nebeske dvorove, u kojima je sve isto, sretno i slavno, da bi spasio jednu izgubljenu ovcu, jedan svijet koji je pao uslijed prijestupa. On nee napustiti svoju misiju. Postat e rtva pomirenja za ljudski rod koji je odluio zgrijeiti. Njegova molitva sada odie po-
54
PASIJA NA DE
slunou: Oe moj! Ako je mogue da me mimoi e ovaj kale! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! Poto je donio odluku, pao je kao mrtav na tlo s koga se djelomino podignuo. Gdje su sada bili njegovi uenici da njeno pridre glavu svog klonulog Uitelja i umiju to elo koje je doista bilo nagr eno mimo sinova ljudskih? Spasitelj je sam gazio u kaci, i nijedan ovjek nije bio s Njim.
Nebo suosjea s Isusom

Ali Bog je patio sa svojim Sinom. An eli su promatrali Spasiteljeve samrtne muke. Vidjeli su svoga Gospodina okruena legionima sotonskih sila, njegovu prirodu optereenu uasnom, tajanstvenom tjeskobom. Na nebu je vladala tiina. Nije taknuta nijedna harfa. Kad bi smrtnici mogli vidjeti u eSpasitelj je sam nje an eoskih vojski koje u tigazio u kaci, i hoj boli promatraju kako Otac nijedan ovjek nije uskrauje zrake svjetlosti, ljubio s Njim. bavi i slave svom ljubljenom Sinu, bolje bi shvatili koliko je grijeh odvratan u njegovim oima. Bezgreni svjetovi i nebeski an eli s velikim zanimanjem promatrali su zavretak ovog sukoba. Sotona i njegov savez zla, pripadnici legiona otpalih, pozorno su promatrali ovu veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile dobra i zla ekale su da vide kakav e odgovor doi na triput ponovljenu Kristovu molitvu. An eli su eznuli da olakaju patnje boanskom Biu koje strada, ali to nije bilo mogue. Nije prona en nikakav put izbavljenja za Bojeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi, kad je sve stajalo pred odlukom, kad je tajanstvena aa podrhtavala u ruci ovjeka boli, otvorilo se Nebo, svjetlost je zasjala usred olujne tame ovog kritinog trenutka i silni aneo, koji stoji u Bojoj prisutnosti, na poloaju s koga je Sotona pao, doao je i stao kraj Krista. An eo je doao ne uzeti au iz Kristove ruke, ve Ga ojaati da je ispije, uvjeravajui Ga u Oevu ljubav. Doao je podariti silu boansko-ljudskom Molitelju. Pokazao Mu je otvoreno Nebo, go-
GETSEMANI
55
vorei Mu o duama koje e biti spaene njegovim patnjama. Uvjeravao Ga je da je njegov Otac vei i silniji od Sotone, da e njegova smrt nanijeti potpuni poraz Sotoni i da e carstvo ovog svijeta biti predano svecima Vinjega. Rekao Mu je da e vidjeti trud due svoje i biti zadovoljan, jer e vidjeti mnotvo pripadnika ljudskog roda spaenih za svu vjenost. Kristove velike duevne patnje nisu prestale, ali su Ga napustili potitenost i obeshrabrenje. Bura se nije stiavala. Ali je On na koga se obruila bio ojaan da se suprotstavi njezinoj estini. Izaao je tih i miran. Na njegovom licu umrljanom krvlju poivao je nebeski mir. Podnio je ono to nijedno ljudsko bie ne bi moglo podnijeti, jer je za svakog ovjeka okusio samrtne patnje. Zaspale je uenike iznenada probudila svjetlost koja je okruavala Spasitelja. Vidjeli su an ela nagnutog nad Uiteljem koji je bio na zemlji. Vidjeli su ga kako podie Spasiteljevu glavu na svoje grudi i Na Njegovom licu pokazuje prema Nebu. uli su njegov glas, kao najsla u glazumrljanom krvlju bu, kako izgovara rijei utjehe poivao je nebeski i nade. Uenici su se sjetili primir. zora s gore preobraenja. Sjetili su se slave koja je okruavala Isusa u Hramu i Bojeg glasa koji je govorio iz oblaka. Sad se ponovno otkrila ista slava i vie se nisu bojali za svog Uitelja. On je bio pod Bojim staranjem; silni an eo poslan je da Ga zatiti. Uenici su ponovno u svom umoru podlegli neobinoj pospanosti koja ih je svladavala. Isus ih je opet naao kako spavaju. Promatrajui ih s tugom, rekao je: Jo spavate i poivate?! Evo se priblii as u koji se Sin ovjeji predaje u ruke grenika. Jo dok je izgovarao ove rijei, zauo je korake svjetine koja Ga je traila pa je nastavio: Ustanite! Hajdemo! Evo se priblii moj izdajnik.
56
PASIJA NA DE
Juda i zloinaka svjetina

Kad je istupio kako bi doekao svog izdajnika, na Isusu se nisu vidjeli tragovi njegove nedavne velike duevne borbe. Stojei ispred svojih uenika, rekao je: Koga traite? Odgovorili su: Isusa Nazareanina. Isus je odgovorio: Ja sam. Kad je izgovorio ove rijei, an eo koji je doskora sluio Isusu, stao je izme u Njega i svjetine. Boanska svjetlost obasjala je Spasiteljevo lice i prilika u obliku goluba osjenila je njegovo lice. U prisutnosti ove boanske slave, zloinaki nastrojena svjetina nije mogla stajati ni trenutka. Ustuknuli su. Sveenici, starjeine, vojnici, pa ak i Juda, pali su kao mrtvi na zemlju. An eo se povukao i svjetlost je iezla. Isus je mogao pobjei, ali je ostao miran i priseban. Kao Proslavljeni, stajao je usred te okorjele gomile koja je sada bespomono leala kraj njegovih nogu. Uenici su promatrali nijemi od uenja i straha. Me utim, prizor se brzo promijenio. Svjetina se prenula. Rimski vojnici, sveenici i Juda okupili su se oko Krista. Izgledali su posti eni svojom slabou i uplaeni da im Isus ne pobjegne. Otkupitelj je opet postavio pitanje: Koga traite? Imali su dokaze da je Onaj koji je stajao pred njima Boji Sin, ali nisu prihvatili osvjedoenje. Na pitanje Koga traite? opet su odgovorili: Isusa Nazareanina. Spasitelj je tada rekao pokazujui na uenike: Rekoh vam da sam ja... Dakle, ako mene traite, pustite ove da odu! Znao je da im je vjera bila slaba, pa ih je nastojao zatititi od kunje i nevolje. Bio je spreman rtvovati se za njih. Izdajnik Juda nije zaboravio ulogu koju je trebao odigrati. Kad je gomila ula u vrt, on joj je bio vodi, kojeg je neposredno pratio veliki sveenik. Isusovim progoniteljima dao je znak rekavi: Koga ja poljubim... taj je, njega drite! (Matej 26,48) Sad se ponaao kao da nema nikakve veze s njima. Priavi Isusu, uzeo Ga je za ruku kao bliskog prijatelja. Oslovivi Ga: Zdravo, Rabbi! poljubio je Isusa vie puta i kao da je plakao, saalijevajui Ga zbog opasnosti u kojoj se nalazi. Isus mu je rekao: Prijatelju, zato si doao? Njegov glas drhtao je od alosti kad je dodao: Juda, poljupcem izdaje
GETSEMANI
57
Sina ovjejega! Ovaj poziv trebao je probuditi savjest izdajnika i dirnuti njegovo okorjelo srce; ali su ga ast, vjernost i ljudska njenost napustili. Stajao je drsko i izazivaki, ne pokazujui nikakvu spremnost da popusti. Predao se Sotoni i vie mu se nije imao sile oduprijeti. Isus nije odbio izdajnikov poljubac. Gomila se ohrabrila kad je vidjela da Juda dodiruje osobu koja je samo prije nekoliko trenutaka bila proslavljena pred njihovim oima. Uhvatili su Isusa i poeli vezivati te plemenite ruke koje su uvijek inile samo dobro. Uenici su mislili da njihov Uitelj nee dopustiti da Ga uhvate. Ista sila koja je uinila da ovi ljudi popadaju kao mrtvi mogla ih je i dalje drati nemonima, sve dok Isus i oni kao njegovi pratioci ne pobjegnu. Bili su razoarani i ozloje eni kad su vidjeli uzice Prijatelju, zato si kojima su poeli vezivati ruke doao? Isusov glas Onoga kojeg su voljeli. Razljueni Petar naglo je potegao drhtao je od ma i pokuao obraniti svog alosti kad je Uitelja, ali odsjekao je samo dodao: Juda, uho sluzi velikog sveenika. poljupcem izdaje Kad je Isus vidio to se dogodilo, oslobodio je svoje ruke, Sina ovjejega! premda su ih rimski vojnici vrsto drali, i rekao: Pustite! Dosta! Zatim je dodirnuo ranjeno uho i ono je odmah ozdravilo. A onda je rekao Petru: Vrati ma svoj u korice, jer svi koji se maa hvataju od maa ginu. Ili misli da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj as poalje vie od dvanaest legija an ela? Umjesto svakog uenika jedna legija! O, zato, mislili su uenici, ne spaava sebe i nas? Odgovarajui na njihovu neizreenu misao, On je dodao: Ali, ovo se sve dogodi da se ispune proroka Pisma. Zar moda da ne pijem kale koji mi prui Otac? Dostojanstvo zvanja hebrejskih vo a nije ih spreavalo da se pridrue Isusovim goniteljima. Njegovo hvatanje bilo je previe vano da bi ga povjerili podinjenima. Lukavi sveenici i starjeine pridruili su se uvarima reda u Hramu i
58
PASIJA NA DE
gomili koja je pratila Judu do Getsemanija. Kakvo je to bilo drutvo za te dostojanstvenike sjedinjene s gomilom koja je eznula za uzbu enjima i bila naoruana svakovrsnim orujem, kao da goni divlju zvijer! Okrenuvi se sveenicima i starjeinama, Krist ih je gledao prodornim pogledom. Rijei to ih je izgovorio pamtit e dokle god su ivi. Bile su kao otre strijele Svemoguega. Dostojanstveno je rekao: Kao na razbojnika izili ste s maevima i toljagama! Dok sam iz dana u dan bio u hramu s vama, ne digoste ruku na me. Ali ovo je va as i vlast tame. Uenici su se Uenici su se uplaili kad uplaili kad su su vidjeli kako Isus doputa da vidjeli kako Isus Ga uhvate i veu. Bili su uvridoputa da Ga je eni to je morao podnijeti uhvate i veu. ovo svoje i njihovo poniavanje. Nisu mogli razumjeti njegovo ponaanje i oni su Ga okrivljavali to se pokorio svjetini. U svojoj ozloje enosti i strahu, Petar je predloio da se sami spaavaju. Posluavi ovaj prijedlog, tada ga svi njegovi uenici ostave i pobjegnu. A li Krist je pretkazao ovo naputanje. Evo, rekao je, dolazi as, i ve je doao, kad ete biti raspreni svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom. (Ivan 16,32)
59
5. Pred Anom i Kaifom

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,57-75; 27,1; Marku 14,53-72; 15,1; Luki 22,54-71; Ivanu 18,13-27.
Pourivali su Isusa preko potoka Kedrona, kraj vrtova i maslinjaka i kroz utihnule ulice usnula grada. Pono je prola i povici bune svjetine koja Ga je pratila resko su se prolamali kroz noni mir. Spasitelj je bio vezan i dobro uvan, a svaki Mu je pokret nanosio bol. Oni koji su Ga uhvatili s nestrpljenjem i urbom odmicali su s Njim prema dvoru Ane, biveg velikog sveenika. Ana je bio glava obitelji koja je vrila sveeniku slubu, a narod ga je, potujui njegovu starost, priznavao za velikog sveenika. Traili su njegov savjet i prihvaali ga kao Boji glas. On je prvi morao vidjeti Isusa kao zarobljenika sveenike moi. Morao je biti prisutan prilikom ispitivanja zatvorenika, iz bojazni da manje iskusni Kaifa ne ostvari cilj na kome su radili. Ovom prilikom, po svaku cijenu, Krista treba osuditi i stoga su nuni njegovo umijee, lukavstvo i otroumnost.
Osu eni vlastitim propisima

Kristu se zvanino trebalo suditi pred Velikim vijeem; ali pred Anom je bio podvrgnut uvodnom ispitivanju. Po rimskom zakonu Veliko vijee nije moglo izrei smrtnu presudu. Oni su mogli samo ispitivati zatvorenika i donijeti presudu koju su proglaavale pravosnanom rimske vlasti. Stoga je bilo potrebno da se protiv Krista podignu takve optube koje e i Rimljani smatrati najteim. Tako er je trebalo pronai optubu koja e Ga uiniti krivim u oima Hebreja. Me u
60
PASIJA NA DE
sveenicima i poglavarima nije bilo malo onih koji su bili uvjereni Kristovim uenjem i samo strah od iskljuenja prijeio ih je da Ga priznaju. Sveenici su dobro upamtili Nikodemovo pitanje: Osu uje li na Zakon nekoga ako se prije ne saslua i ne dozna to je uinio? (Ivan 7,51) Ovo pitanje je za stanovito vrijeme razjedinilo Savjet i osujetilo njihove namjere. Josip iz Arimateje i Nikodem sada nisu bili pozvani, ali bilo je drugih koji bi se moda usudili govoriti u korist pravde. Istraga se morala tako voditi da sve lanove Velikog vijea ujedini protiv Krista. Postojale su dvije optube koje su sveenici eljeli utvrditi. Ako bi se za Krista Me u sveenicima moglo dokazati da je hulio na i poglavarima nije Boga, Njega bi osudili Hebrebilo malo onih ji. Ako bi Ga proglasili krivim koji su bili za bunu, osigurali bi osudu od uvjereni Kristovim strane Rimljana. Ana je pokuao najprije uvrstiti drugu opuenjem i samo tubu. Ispitivao je Isusa o njestrah od govim uenicima i njegovoj naiskljuenja prijeio uci, nadajui se da e zatvoih je da Ga renik rei neto to e mu dati injenice koje bi dalje koristio. priznaju. Nastojao je izvui neku tvrdnju koja bi dokazala kako je On teio da zasnuje tajno drutvo s ciljem da uspostavi novo carstvo. Tada bi Ga sveenici mogli predati Rimljanima kao onoga koji naruava mir i izaziva pobunu. Krist je kao u otvorenoj knjizi itao sveenikovu namjeru. Kao da ita najskriveniji dio due svog isljednika, porekao je da izme u Njega i njegovih sljedbenika postoji ikakav tajni savez i da ih je okupljao tajno ili u mraku, krijui tako svoje namjere. On nije krio svoje ciljeve ni nauk. Ja sam javno govorio svijetu, odgovorio je. Ja sam uvijek uio u sinagogi i u hramu gdje se skupljaju svi idovi. Nita nisam rekao tajno. Spasitelj je svoj nain rada postavio nasuprot metodama svojih tuilaca. Mjesecima su Ga gonili, nastojei Ga uh-
PRED ANOM I K AIFOM
61
vatiti u zamku i dovesti pred tajni sud, na kome bi lanim svjedoenjem mogli ostvariti ono to je bilo nemogue asnim sredstvima. Sad su ostvarivali svoje namjere. Ponono uhienje, ismijavanje i vrije anje od svjetine prije osude, ili ak i optube, bio je njihov nain rada, a ne njegov. Njihovo djelo predstavljalo je krenje zakona. Prema njihovim propisima sa svakim je ovjekom trebalo postupati kao s nevinim sve dok se ne dokae da je kriv. Sveenici su bili osu eni vlastitim propisima. Okrenuvi se svom sucu, Isus je rekao: Zato mene pita? Zar sveenici i poglavari Uvrede i ruganje nisu slali uhode da motre na nanosili su Kristu njegovo kretanje i izvjetavaju veliku patnju. Iz o svakoj njegovoj rijei? Zar ovi ruku bia koja je nisu bili prisutni na svakom okupljanju naroda i sveenicistvorio i za koja ma donosili obavijesti o svim podnosi beskrajnu njegovim rijeima i djelima? rtvu primio je Pitaj one koji su uli to sam svaku sramotu. govorio, odgovorio je Isus, oni znaju to sam ja govorio. Ana je bio uutkan odlunim odgovorom. Bojei se da Krist ne kae neto o njegovom nainu rada koji je on pomno uvao u tajnosti, ovog Mu puta nita vie nije rekao. Jedan od njegovih slubenika razgnjevio se kad je vidio da je Ana bio uutkan i udario je Isusa po obrazu govorei: Tako odgovara velikom sveeniku! Krist je blago odgovorio: Ako sam krivo rekao, dokai da je krivo! Ako li sam pravo rekao, zato me udara? Nije izgovorio otre osvetnike rijei. Njegov blagi odgovor proizaao je iz bezgrenog, strpljivog i njenog srca koje nije moglo biti izazvano. Uvrede i ruganje nanosili su Kristu veliku patnju. Iz ruku bia koja je stvorio i za koja podnosi beskrajnu rtvu primio je svaku sramotu. Patio je u srazmjeru sa savrenstvom svoje svetosti i mrnje prema grijehu. Sudili su Mu ljudi koji su djelovali kao zlotvori, i to je za Njega predstavljalo stalnu rtvu. Za Njega je bilo strano nai se okruen ljudskim
62
PASIJA NA DE
biima pod vlau Sotone. Znao je da bi u jednom trenutku, samo blijeskom svoje boanske sile, mogao poloiti svoje svirepe muitelje u prah. To Mu je podnoenje istrage inilo jo teim. Hebreji su oekivali Mesiju koji e se otkriti vanjskim sjajem. Oekivali su da e jednim blijeskom svemogue volje izmijeniti tijek ljudskih misli i primorati ih da priznaju njegovu vrhovnu vlast. Vjerovali su da e tako osigurati svoje uzdizanje i zadovoljiti slavoljubive nade. Dok su s Kristom postupali s prijezirom, bio je u velikoj kunji da otkrije svoj boanski karakter. Jednom je rijeju, jednim pogledom, mogao svoje progonitelje prisiliti da priznaju kako je On Gospodin iznad kraljeva i poglavara, sveenika i Hrama. Bio je teak zadatak zadrati poloaj Da bi isposlovali koji je izabrao kad se izjednaio s ljudskim rodom. presudu Isusu, u Nebeski an eli bili su svjevelikoj su mjeri doci svakog djela uinjenog ovisili o vici protiv njihovog voljenog Zapomnotva koje je vjednika. arko su eljeli osloveim dijelom boditi Krista. Pod Bojom upravom an eli su svemoni. Slusainjavala rulja ajui Kristovu zapovijed, uniiz Jeruzalema. tili su jedne noi asirsku vojsku od sto osamdeset i pet tisua ljudi. Kakvom bi lakoom an eli, promatrajui sramne prizore s Kristova su enja, mogli posvjedoiti o svom negodovanju unitavanjem Bojih neprijatelja! Ali nije im zapovje eno da tako uine. Onaj koji bi mogao osuditi svoje neprijatelje na smrt, podnosio je njihovu okrutnost. Njegova ljubav prema Ocu i njegovo sveano obeanje dano od stvaranja svijeta, da e postati Nositelj grijeha, poveli su Ga da bez aljenja podnese surovi postupak onih koje je doao spasiti. Dio njegove misije bio je da u svojoj ljudskoj prirodi podnese ruganje i zlostavljanje kojima su Ga ljudi mogli obasuti. Jedina nada ljudskog roda nalazila se u ovom Kristovom pokoravanju svemu to bi morao podnijeti od ljudskih ruku i srca.
PRED ANOM I K AIFOM
63
Krist nije rekao nita to bi moglo dati neku prednost njegovim tuiteljima, ali ipak je bio vezan da bi se pokazalo kako Ga smatraju krivim. Svakako je morao postojati prividni izgled pravde. Bilo je nuno da postoji forma zakonita su enja. Vlasti su odluile to ubrzati. Znali su kako narod cijeni Isusa, pa su se bojali da Ga tko ne pokua osloboditi, ako se razglasi vijest o uhienju. Isto tako, ako se presuda i njezino izvrenje odmah ne ostvare, dolo bi do odlaganja od tjedan dana zbog praznovanja Pashe. To bi moglo sprijeiti njihove namjere. Da bi isposlovali presudu Isusu, u velikoj su mjeri ovisili o vici mnotva koje je veim dijelom sainjavala rulja iz Jeruzalema. Ako bi nastupilo odlaganje od tjedan dana, uzbu enje bi oslabilo, a to bi vjerojatno izazvalo protivljenje. Bolji dio naroda bio bi pokrenut da stane na Kristovu stranu; mnogi bi istupili svjedoei u njegovu obranu, iznosei na vidjelo slavna djela koja je uinio. To bi potaknulo narodni gnjev protiv Velikog vijea. Njihovi postupci bili bi osu eni, a Isus oslobo en da primi novo potovanje od mnotva. Sveenici i poglavari stoga su odluili da prije no to se sazna za njihovu namjeru Isus bude predan u ruke Rimljanima. Ali prije svega mora se pronai optuba. Dosad nisu nita pronali. Ana je naredio da se Isus odvede Kaifi. Kaifa je pripadao saducejima, od kojih su neki bili Isusovi najljui neprijatelji. On sam, premda slaba karaktera, bio je isto tako okrutan, bezduan i bezobziran kao i Ana. On nee birati sredstva da uniti Isusa. Sad je ve bilo rano jutro i vrlo mrano; uz svjetlost buktinja i svjetiljki naoruana gomila sa svojim zarobljenikom kretala se k dvoru velikog sveenika. Ovdje, dok su se sakupljali lanovi Velikog vijea, Ana i Kaifa su ponovno ispitivali Isusa, ali bez uspjeha.
Sasluanje kod Kaife

Kad se Savjet okupio u sudnici, Kaifa je zauzeo svoje mjesto predsjedatelja. I s jedne i s druge strane bili su suci i oni koji su se posebno zanimali za su enje. Rimski vojnici stajali su na podiju ispod prijestolja. U podnoju prijestolja stajao je Isus. Pogledi cijeloga mnotva bili su usmjereni u Njega. Svi su bili vrlo uznemireni. Od itavog ovog mno-
64
PASIJA NA DE
tva jedino je On bio miran i pribran. Samo ozraje koje Ga je okruavalo kao da je bilo ispunjeno svetim utjecajem. Kaifa je u Isusu vidio svog suparnika. Spremnost naroda da slua Spasitelja i vidljiva gotovost da prihvati njegova uenja potakli su gorku zavist velikog sveenika. Dok je promatrao zatvorenika, Kaifa se divio njegovom plemenitom i dostojanstvenom dranju. Proelo ga je osvjedoenje da je ovaj ovjek doista bio slian Bogu. U sljedeem trenutku prezrivo je odagnao tu misao. Podrugljivim i oholim glasom zahtijevao je od Isusa da odmah pred njima uini neko od svojih monih uda. Me utim, njegove rijei kao da nisu doprle do Spasiteljevih uiju. Prisutni su uspore ivali uzbu eno i Prisutni su zlobno dranje Ane i Kaife s uspore ivali blagim i dostojanstvenim Isuuzbu eno i zlobno sovim ponaanjem. ak i u mislima ovog okorjelog mnotva dranje Ane i iskrslo je pitanje: Zar e ovaj Kaife s blagim i ovjek boanske pojave biti dostojanstvenim osu en kao zloinac? Isusovim Kaifa, zapazivi utjecaj koji je prevladao, pourivao je suponaanjem. enje. Isusovi su neprijatelji bili u velikoj pometnji. Odluili su izboriti njegovu presudu, ali nisu znali kako to postii. lanovi Savjeta bili su podijeljeni na farizeje i saduceje. Me u njima je vladala estoka mrnja i sukob; nisu se usu ivali pribliiti nekim spornim tokama iz straha da se ne posva aju. S nekoliko rijei Isus je mogao potaknuti njihove me usobne predrasude i tako odvratiti njihov gnjev od sebe. Kaifa je to znao, pa je elio izbjei poticanje sukoba. Postojalo je mnotvo svjedoka koji su mogli potvrditi da je Krist optuivao sveenike i knjievnike, da ih je nazvao licemjerima i ubojicama; ali ovakvo svjedoantvo nije bilo pogodno za iznoenje. Istim jezikom sluili su se saduceji u svojim ustrim raspravama s farizejima. Takvo svjedoanstvo za Rimljane ne bi imalo nikakvu vrijednost, jer su i sami osjeali odvratnost prema pretvaranju farizeja. Postojalo je mnotvo dokaza da se Isus nije oba-
PRED ANOM I K AIFOM
65
zirao na hebrejsku predaju i da je s nepotovanjem govorio o mnogim njihovim uredbama, ali u pogledu na predaju farizeji i saduceji bili su u otrom neprijateljstvu, pa i ovaj dokaz ne bi imao nikakvu vrijednost za Rimljane. Kristovi se neprijatelji nisu usu ivali optuiti Ga za prekraj subote, jer bi istraga otkrila karakter njegovog djela. Ako bi se govorilo o njegovim udima iscjeljivanja, pravi bi cilj sveenika bio osujeen. Potkupljeni su lani svjedoci da optue Isusa za poticanje pobune i elje za uspostavom nezavisne vladavine. Meutim, njihovo se svjedoenje pokazalo nepouzdanim i proturjenim. Tijekom istrage pobijali su svoje vlastite tvrdnje. Krist je na poetku svoje slube rekao: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga podii! Slikovitim prorokim jezikom On je tako pretkazao svoju vlastitu smrt i uskrsnue. Ali je on govorio o hramu svoga tijela. (Ivan 2,19.21) Ove rijei su Hebreji shvatili u doslovnom smislu, kao da se odnose na Hram u Jeruzalemu. Od svega to je Krist govorio, sveenici nisu mogli pronai nita to bi kao ovo mogli iskoristiti protiv Njega. Lanim tumaenjem ovih rijei nadali su se da e stei neku prednost. Rimljani su se ukljuili u ponovnu izgradnju i uljepavanje Hrama, pa su se time vrlo ponosili; svaki prijezir prema njemu sigurno e izazvati i njihovo negodovanje. Ovdje su se mogli sloiti Rimljani i Hebreji, farizeji i saduceji, jer su svi vrlo potovali Hram. Za ovo su pronali dva svjedoka ije svjedoanstvo nije bilo tako proturjeno kao to je bilo svjedoenje drugih. Jedan od njih, koga su potkupili da optui Isusa, izjavio je: Ovaj je rekao: Mogu razvaliti hram Boji i opet ga za tri dana sagraditi. Na taj su nain Kristove rijei pogreno prikazane. Da su bile prikazane tono onako kao to ih je izgovorio, one ne bi mogle uiniti da bude osu en ak ni od Velikog vijea. Da je Isus bio samo ovjek, kao to su Hebreji tvrdili, njegova bi izjava oznaila samo nerazuman, hvalisavi duh, ali ne bi mogla biti pretvorena u bogohuljenje. Premda su lani svjedoci potpuno pogreno prikazali njegove rijei, one nisu sadravale nita to bi Rimljani smatrali zloinom koji zasluuje smrt. Isus je strpljivo sluao proturjena svjedoenja. Nije izustio nijednu rije u svoju obranu. Napokon su njegovi tuitelji
66
PASIJA NA DE
stali zbunjeni, posramljeni i razjareni. Su enje nije nikako napredovalo; inilo se da e njihova zavjera doivjeti neuspjeh. Kaifa je bio oajan. Ostala mu je posljednja mogunost; Krista treba primorati da sam sebe osudi. Veliki je sveenik ustao sa svoje sudake stolice lica izobliena srdbom, dok su mu glas i ponaanje pokazivali da bi unitio zatvorenika koji je stajao pred njim, kad bi to bilo u njegovoj moi. Nita ne odgovara, uzviknuo je, na ono to ovi svjedoe protiv tebe? Isus je sauvao svoj mir. Zlostavljahu ga, a on putae, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoe ga; ko ovca, nijema pred onima to je striu, nije otvorio usta svojih. (Izaija 53,7) Na kraju, podiui svoju desnicu prema nebu, Kaifa se u obliku sveane zakletve obratio Isusu: Zaklinjem te ivim Isus je strpljivo Bogom da nam rekne jesi li sluao proturjena ti Mesija, Sin Boji? svjedoenja. Nije Na ovaj zahtjev Isus nije izustio nijednu mogao odutjeti. Bilo je vrijerije u svoju me kad je trebao utjeti, a i vrijeme kad je trebao govoriti. obranu. Dok Mu nije neposredno postavljeno pitanje, On nije govorio. Znao je da e ako sad odgovori, njegova smrt biti sigurna. Me utim, poziv je uputio najpriznatiji predstavnik narodne vlasti i u ime Svevinjega. Krist se nije elio pokazati nepokornim prema zakonu. Jo vie od toga, pokrenuto je pitanje njegova odnosa s Ocem. On jasno mora objaviti svoj karakter i poslanje. Isus je rekao svojim uenicima: Tko god mene prizna pred ljudima, priznat u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. (Matej 10,32) Svojim osobnim primjerom sad je ponovio ovu pouku. Svako je uho bilo spremno sluati i svako je oko netremice promatralo njegovo lice kad je odgovorio: Ti kaza. Kao da je nebeska svjetlost obasjala njegovo blijedo lice kad je dodao: Ali ja vam kaem da ete poslije ovoga vidjeti Sina ovjejega gdje sjedi s desnu Svemoguega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.
PRED ANOM I K AIFOM
67
Za trenutak je Kristovo boanstvo bljesnulo kroz njegovu ljudsku prirodu. Prvosveenik je drhtao pred Spasiteljevim prodornim pogledom. Taj pogled kao da je itao njegove skrivene misli i kao da je palio njegovo srce. Nikada u svom kasnijem ivotu nije zaboravio taj prodoran pogled progonjenog Bojeg Sina. Ali e poslije ovoga, rekao je Isus, Sin ovjeji sjediti s desne strane Boga svemogueg. Ovim je rijeima Krist prikazao suprotan prizor onome koji se odigravao. On, Gospodar ivota i slave, sjedit e Bogu s desne strane. On e biti sudac cijeloj Zemlji, a protiv njegove odluke nee biti albe. Tada e svaka tajna biti rasvijetljena Bojom pojavom i svakome e biti presu eno prema njegovim djelima. Kristove rijei uplaile su velikog sveenika. Pomisao da e mrtvi uskrsnuti i da e stati pred Bogom da prime nagraUvjerenje du prema svojim djelima, propomijeano s ela je Kaifu uasom. Nije egnjevom navelo je lio vjerovati da e u buduKaifu da uini to nosti primiti osudu prema svoto je uinio. jim djelima. Kao u nekoj panorami prolazili su kroz njegove misli prizori posljednjeg suda. Za trenutak je ugledao straan prizor kako grobovi vraaju svoje mrtvace s tajnama za koje su smatrali da e biti vjeno sakrivene. Za trenutak se osjeao kao da stoji pred vjenim Sucem, ije oi sve vide, itaju njegovu duu i iznose na vidjelo tajne koje je smatrao skrivenim zajedno s mrtvima. Prizor je iezao ispred sveenikovih oiju. Njega kao saduceja Kristove su rijei otro kosnule. Kaifa je poricao nauk o uskrsnuu, sudu i buduem ivotu. Sad ga je obuzeo sotonski gnjev. Zar da ovaj ovjek, zatvorenik, pred njim, napada njegove najomiljenije teorije? Razderavi svoje haljine, da bi narod vidio njegovo lano zgraanje, zahtijevao je da se bez daljnjih ispitivanja, zatvorenik osudi zbog huljenja na Boga. emu nam trebaju vie svjedoci?, rekao je. U ovaj isti as uli ste pogrdu. to vam se ini? I svi su Ga osudili.
68
PASIJA NA DE
Uvjerenje pomijeano s gnjevom navelo je Kaifu da uini to to je uinio. Bio je ljut na samoga sebe to je povjerovao Kristovim rijeima, pa je umjesto da razdere svoje srce u dubokom doivljavanju istine, i priznanju da je Isus Mesija, razderao svoje sveenike haljine u odlunom protivljenju. Ovaj in imao je duboko znaenje. Kaifa nije nazirao njegovo znaenje. U ovom inu, izvrenom da bi se utjecalo na suce i da bi se izborila Kristova presuda, veliki sveenik je presudio samome sebi. Po Bojem zakonu bio je iskljuen iz sveenike slube. Sam je sebi izrekao smrtnu presudu. Veliki sveenik nije smio razderati svoje haljine. Levitski je zakon zabranjivao to pod prijetnjom smrtne kazne. Ni u kakvim uvjetima, ni u kojoj prilici, sveenik nije smio razderati svoje haljine. Me u Hebrejima je postojao obiaj Razdirui svoje da prilikom smrti prijatelja razhaljine, Kaifa je deru svoju odjeu, ali sveenici pogazio Boji se nisu smjeli povoditi za ovim zakon da bi obiajem. Krist je o ovome izslijedio ljudsku dao Mojsiju izriitu zapovijed (Levitski zakonik 10,6). predaju. Sve to su sveenici nosili moralo je biti cijelo i bez ikakve mane. Tim sjajnim slubenim haljinama prikazan je karakter velikog Uzora, Isusa Krista. Bog nije mogao prihvatiti nita drugo osim savrenstva u odijevanju i stavu, u rijeima i duhu. On je svet i njegova slava i savrenstvo moraju biti predstavljeni u zemaljskoj slubi. Nita osim savrenstva ne moe pravilno predoiti svetost nebeske slube. Smrtni ovjek moe razderati svoje srce pokazujui skruen i ponizan duh. Bog to prihvaa. Ali na sveenikim haljinama nije se smjela nainiti nikakva poderotina, jer bi to naruilo prikazivanje nebeskih vrijednosti. Na velikog sveenika koji bi se usudio s razderanim haljinama pojaviti u svetoj slubi i sudjelovati u slubi u Svetitu, gledalo se kao na onoga koji se sam odvojio od Boga. Razderavi svoje haljine, sam je sebi oduzimao karakter predstavnika. Bog ga vie nije prihvaao kao sveenika koji moe obav-
PRED ANOM I K AIFOM
69
ljati slubu. Nain postupanja koji je Kaifa otkrio pokazao je ljudsku strast, ljudsko nesavrenstvo. Razdirui svoje haljine, Kaifa je pogazio Boji zakon da bi slijedio ljudsku predaju. Po zakonu koji su ljudi postavili bilo je mogue da u sluaju hule na Boga sveenik razdere svoje haljine zgraajui se nad grijehom i da zbog toga ne bude kriv. Tako je ljudskim zakonima ukinut Boji zakon. Narod je sa zanimanjem pratio svaki postupak velikog sveenika i Kaifa je mislio da e izraavanjem svoje pobonosti ostaviti dubok dojam. Me utim, ovim djelom uoblienim u optubu protiv Krista, ruio je Onoga o kome je Bog rekao: Ta moje je ime u njemu. (Izlazak 23,21) On je sam hulio na Boga. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku, a sam je bio pod Bojom osudom. Dok je Kaifa razdirao svoje haljine, njegov in obiljeio je mjesto koje e hebrejski narod nakon toga zauzimati u odnosu prema Bogu. Nekada voljen Boji narod odvojio se od Njega i brzo je postajao narod koga Jahve vie nije priznavao svojim. Kad je Krist uzviknuo na kriu: Svreno je (Ivan 19,30) i zavjesa u Hramu se razderala nadvoje, Sveti uvar je proglasio da je hebrejski narod odbacio Njega koji je bio predslika svih njegovih simbola, bit svih njegovih slika. Izrael se odvojio od Boga. Kaifa je sad mogao razderati svoje sveenike haljine, koje su oznaavale njegovo polaganje prava da bude predstavnikom velikog Sveenika, jer ni za njega, ni za narod one nisu imale vie nikakva znaaja. Veliki je sveenik mogao razderati svoje haljine zgraajui se nad sobom i narodom. Veliko je vijee proglasilo da Isus zasluuje smrt, me utim, ispitivati zatvorenika nou bilo je suprotno hebrejskom zakonu. Zvanina presuda mogla se donijeti samo u dnevnoj svjetlosti i punom zasjedanju Savjeta. Unato tome, prema Spasitelju su postupili kao prema osu enom zloincu i prepustili Ga zlostavljanju najniih i najgorih izme u ljudi. Dvor velikog sveenika bio je okruen otvorenim dvoritem u kome su se okupili vojnici i mnotvo. Kroz ovo dvorite vodili su Isusa do prostorije za straare, dok su mu se sa svih strana podsmijevali zbog izjave da je Boji Sin. Rugajui se ponavljali su njegove rijei da e sjediti s desnu Svemoguega i da dolazi na oblacima nebeskim. Dok je bio u
70
PASIJA NA DE
prostoriji za straare, oekujui sudsku istragu, nije bio zatien. Neuka svjetina zamijetila je svirepost s kojom se na Savjetu postupalo prema Njemu, pa su zbog toga dopustili sebi pravo da pokau sve sotonske elemente svoje prirode. Kristova istinska plemenitost i boansko dranje potakli su njihov bijes. Njegova krotkost, njegova nevinost, njegovo velianstveno strpljenje, ispunjavalo ih je sotonskom mrnjom. Pogaene su milost i pravda. Ni s jednim zloincem nikada se nije postupalo tako neljudski kao s Bojim Sinom.
Najdublja bol: Petrovo odricanje

Me utim, mnogo dublja bol cijepala je Isusovo srce; udarac koji je izazvao najdublju bol nije mogla zadati neprijateljeva ruka. Dok je bio podvrgnut ruganju i ispitivanju pred Kaifom, Krista se odrekao jedan od njegovih uenika. Neuka svjetina Poto su napustili svoga zamijetila je Gospodina u vrtu, dva uenika svirepost s kojom usudila su se sa stanovite udase na Savjetu ljenosti pratiti svjetinu koja je vodila Isusa. Petar i Ivan bili postupalo prema su ti uenici. Sveenici su preIsusu, pa su zbog poznali Ivana kao znanog Isutoga takvu sovog uenika i dopustili mu svirepost dopustili pristup u sudnicu, nadajui se da e, kad bude vidio poniai sebi. vanje svog Vo e, prezreti pomisao da je takvo bie Boji Sin, a Ivan je traio i dobio doputenje za Petra da i on u e. U dvoritu su naloili vatru, jer je to bilo najhladnije doba noi, neposredno prije svitanja. Oko vatre se okupilo drutvo i Petar je samouvjereno zauzeo mjesto me u njima. Nije elio da ga prepoznaju kao Isusovog uenika. Pomijeavi se nehatno s mnotvom, nadao se da e ga smatrati jednim od onih koji su doveli Isusa u sudnicu. Me utim, kad je svjetlost obasjala Petrovo lice, ena koja je bila na vratima ispitivaki ga je pogledala. Zamijetila je
PRED ANOM I K AIFOM
71
da je doao s Ivanom, zapazila je izraz obeshrabrenosti na njegovu licu i pomislila da bi i on mogao biti Isusov uenik. Bila je jedna od znatieljnih slukinja u Kaifinom domu. Rekla je Petru: Zar nisi i ti od uenika ovoga ovjeka? Petar je bio uplaen i zbunjen; pogledi ljudi iz ovog skupa odmah su se prikovali za njega. Pretvarao se da je ne razumije, ali bila je uporna i nastavila govoriti onima oko sebe da je ovaj ovjek bio s Isusom. Petar je osjeao da joj mora odgovoriti pa je ljutito rekao: eno, ne poznajem ga! To je bilo prvo odricanje i pijetao je odmah zapjevao. O, Petre, zar si se tako brzo postidio svog Uitelja! Zar si se tako brzo odrekao svoga Gospodina! Ulazei u sudsku dvoranu, apostol Ivan nije pokuavao prikriti da je Isusov sljedbenik. Petar nije elio da Nije se pomijeao s grubom ga prepoznaju. gomilom koja je ruila njegoinei se vog Uitelja. Njemu nisu poravnodunim, stavljali pitanja zato to se nije lano predstavljao i tako uistupio je na nio sebe sumnjivim. Potraio neprijateljsko tlo i je jedan skroviti kut u kome postao lakim ga gomila ne bi mogla zamiplijenom kunje. jetiti, ali da bude to blie Isusu. Ovdje je mogao vidjeti i uti sve to se zbivalo na su enju njegovom Gospodinu. Petar nije elio da ga prepoznaju. inei se ravnodunim, stupio je na neprijateljsko tlo i postao lakim plijenom kunje. Da je bio pozvan da se bori za svog Uitelja, on bi bio hrabar vojnik; ali kad je prst prijezira uperen na njega, pokazao se kao kukavica. Mnogi koji ne ustuknu u aktivnoj borbi za svoga Gospodina, odriu se svoje vjere kad su izloeni podsmijehu. Druenjem s onima koje bi trebalo izbjegavati, stupaju na stazu kunji. Pozivaju neprijatelja da ih kua pa su navedeni da kau i uine ono to u drugim okolnostima nikada ne bi uinili. Kristov uenik koji u nae vrijeme prikriva svoju vjeru iz straha od stradanja ili sramote, odrie se svoga Gospodina isto tako stvarno kao to je to Petar uinio u sudskom predvorju.
72
PASIJA NA DE
Petar se trudio da ne pokae nikakvo zanimanje za su enje svom Uitelju, ali njegovo srce grilo se u boli kad je uo surovo podr ugivanje, i zlostavljanje koje je On podnosio. Vie od toga, bio je iznena en i ljutit to je Isus, podnosei takvo postupanje, poniavao sebe i svoje sljedbenike. Da bi prikrio svoje prave osjeaje, nastojao se pridruiti Isusovim progoniteljima u njihovim neprik ladnim dosjetkama. Ali njegova pojava nije bila prirodna. Lano se predstavljao, pa premda je pokuavao razgovarati kao da ga se to nita ne tie, nije mogao obuzdati gnjev zbog zlostavljanja kojim je obasut njegov Uitelj. Spasitelj se Pozornost je i po drugi okrenuo od put skrenuta na njega i ponovnamrtenih sudaca no su ga osumnjiili da je Isui pogledao pravo u sov sljedbenik. Sad je s kletsvog jadnog vom izjavio: Ne znam toga ovjeka. Pruena mu je jo jeduenika. Istodobno na prilika. Nakon jednog sata, je Petar usmjerio sluga velikog sveenika, ro ak svoj pogled prema ovjeka kojem je Petar odsjesvom Uitelju. Na kao uho, upitao ga je: Nisam li te ja vidio u vrtu s njim? tom blagom licu Zbilja, ti si njihov; ta, i Galiitao je duboko lejac si! Na ovo se Petar razsaaljenje i bol, ali ljutio. Isusovi uenici bili su na njemu nije bilo zapaeni po istoi svoga govora, pa se Petar, da bi potpunikakve ljutitosti. no obmanuo one koji su ga ispitivali i opravdao svoju ulogu koju je preuzeo, s kletvom i zaklinjanjem sada odrekao svoga Uitelja. Pijetao je opet zapjevao. Petar ga je tada uo i sjetio se Kristovih rijei: Upravo e me ti, jo noas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti. (Marko 14,30) Dok su poniavajue zakletve jo bile na Petrovim usnama i kretavi pjev pijetla jo uvijek odjekivao u njegovim uima, Spasitelj se okrenuo od namrtenih sudaca i pogledao pravo u svog jadnog uenika. Istodobno je Petar usmjerio
PRED ANOM I K AIFOM
73
svoj pogled prema svom Uitelju. Na tom blagom licu itao je duboko saaljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve ljutitosti. Izgled tog bijednog, napaenog lica, tih drhtavih usana, taj pogled pun saaljenja i pratanja probo je njegovo srce kao strijela. Savjest se probudila. Pamenje je ivnulo. Petar se sjetio kako je samo prije nekoliko sati obeao da e sa svojim Gospodinom poi u zatvor i smrt. Sjetio se svoje alosti kad mu je u gornjoj sobi Spasitelj rekao da e Ga se odrei tri puta te iste noi. Petar je upravo izjavljivao da ne poznaje Isusa, ali je sada, duboko oaloen, shvatio koliko ga je njegov Gospodin dobro poznavao i kako je pravilno itao njegovo srce, iju prijevarnost ni sam nije poznavao. Plima uspomena obruila se na njega. Spasiteljeva njena milostivost, njegova ljubaznost i dugo trpljenje, njegova njenost i strpljenje prema zabludjelim uenicima sjetio se svega toga. Sjetio se opomene: imune, imune, pazi, sotona je dobio doputenje da vas moe reetati kao penicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malake. (Luka 22,31.32) Razmiljao je s uasom o svojoj nezahvalnosti, svojoj dvolinosti, svom krivokletstvu. Jo jednom je pogledao svoga Uitelja i vidio jednu zloinaku ruku podignutu da Ga udari po licu. Nesposoban da dalje podnosi taj prizor, skrhana je srca izjurio iz sudnice. Hitao je u samou i tamu, ne znajui i ne brinui se kuda. Najposlije se naao u Getsemaniju. Prizor od prije nekoliko sati oivio je u njegovim mislima. Napaeno lice njegovog Gospodina, umrljano krvavim znojem i zgreno od boli, pojavilo se pred njim. S gorkim kajanjem sjetio se da je Isus plakao i bio na molitvi sam u velikoj duevnoj patnji, dok su oni, koji su se trebali ujediniti s Njim u tom asu kunje, spavali. Sjetio se njegove sveane opomene: Bdijte i molite da ne padnete u napast! (Matej 26,41) Opet je postao oevidac prizora u sudskoj dvorani. Za njegovo ranjeno srce pravo je muenje bila spoznaja da je dodao najtee breme Spasiteljevom poniavanju i boli. Na istom mjestu na kojem je svome Ocu Isus izlijevao svoju duu u samrtnoj borbi, Petar je pao na svoje lice i poelio umrijeti. Spavajui kad mu je Isus naloio da strai i moli se, Petar je pripremio put za svoj veliki grijeh. Svi uenici pretr-
74
PASIJA NA DE
pjeli su veliki gubitak zato to su spavali u tom kritinom asu. Krist je znao teku kunju kroz koje su trebali proi. Znao je koliko e Sotona raditi da umrtvi njihove osjeaje da bi ostali nespremni za kunju. Zato ih je opomenuo. Da su ti trenuci u vrtu provedeni u straenju i molitvi, Petar se ne bi prepustio uzdanju u svoju slabu snagu. Ne bi se odrekao svoga Gospodina. Da su uenici straili s Kristom u njegovoj samrtnoj borbi, bili bi pripremljeni da budu oevici njegova stradanja na kriu. Razumjeli bi donekle prirodu njegove neusporedive patnje. Mogli bi se sjetiti njegovih rijei koje su pretkazivale njegove patnje, njegovu smrt i njegovo uskrsnue. Usred mranog trenutka najvee kunje, neke zrake nade rasvijetlile bi tamu i poduprle njihovu vjeru.
Jutarnje sasluanje pred Velikim vijeem

im je osvanuo dan, Veliko vijee se opet sastalo i Krist je ponovno uveden u vijenicu. On je proglasio sebe Bojim Sinom, pa su ove njegove rijei upotrijebili kao optubu protiv Njega. Ali Ga nisu mogli osuditi zbog toga, jer mnogi od njih nisu bili prisutni na nonom zasjedanju i nisu uli njegove rijei. Znali su da rimski sud u njima nee nai nita to bi zasluivalo smrt. Me utim, kad bi svi mogli ponovno uti s njegovih usana te rijei, postigli bi svoj cilj. Njegovu tvrdnju o mesijanstvu mogli bi protumaiti kao buntovnu politiku izjavu. Ako si ti zbilja Mesija, govorili su, reci nam! Ali Krist je utio. Nastavili su Ga obasipati pitanjima. Na kraju je sveanim glasom punim tuge odgovorio: Ako vam to reknem... sigurno mi neete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno mi neete odgovoriti. Ali da ne bi imali nikakvog izgovora, dao je sveanu opomenu: Ali e poslije ovoga Sin ovjeji sjediti s desne strane Boga. Dakle: ti si Sin Boji?, jednoglasno su Ga upitali. Rekao im je: Vi pravo velite, jesam. Povikali su: emu nam jo treba svjedoanstvo?... Ta, sami smo uli iz njegovih usta. Tako, po trei put osu en od hebrejskih vlasti, Isus je trebao umrijeti. Sve to je sad bilo potrebno, mislili su, bilo je da Rimljani potvrde ovu presudu i da Ga izrue u njihove ruke.
PRED ANOM I K AIFOM
75
Izljev sotonskoga bijesa

Tada je nastupio trei prizor zlostavljanja i ruganja, puno gori od onoga koji je doivio od neuke svjetine. To se odigravalo u nazonosti i uz suglasnost sveenika i poglavara. Iz njihova je srca iezao svaki osjeaj saaljenja i ovjenosti. Ako su njihovi dokazi bili slabi, i nisu uspjeli uutkati njegov glas, imali su i druga oruja, takva kakva su u svim vjekovima upotrebljavana da se uutkaju heretici patnje, nasilje i smrt. Kad su suci izrekli presudu Isusu, sotonski bijes zahvatio je narod. Vikali su kao divBoji su an eli lje zvijeri. Gomila je pojurila prema Isusu, viui: On je vjerno biljeili kriv, ubijte ga! Da nije bilo svaki uvredljiv rimskih vojnika, Isus ne bi dopogled, rije i djelo ivio da na Golgoti bude priuinjeno protiv kovan na kri. Pred svojim bi sucima bio rastrgnut na komanjihovog voljenog de, da se rimske vlasti silom Zapovjednika. oruja nisu suprotstavile nasilju svjetine. Neznaboci su bili razljueni svirepim postupanjem prema Onome protiv koga nita nije dokazano. Rimski su asnici izjavili da su Hebreji, donoenjem presude Isusu, prekrili pravo rimske vlasti i da je ak u suprotnosti i s hebrejskim zakonom osuditi ovjeka na smrt na osnovi njegovog osobnog iskaza. Ovaj postupak doveo je do trenutanog zastoja u procesu, ali hebrejske su vo e bile kao mrtve i za saaljenje i za sramotu. Ruei Bojeg Sina sramnim izrazima, sveenici i poglavari zaboravili su dostojanstvo svog poziva. Rugali su se njegovu podrijetlu. Izjavili su da to to sebe lano proglaava Mesijom zasluuje najsramniju smrt. Najneobuzdaniji ljudi udruili su se u sramnom zlostavljanju Spasitelja. Muitelji su Mu prebacili preko glave staru haljinu i udarali Ga po licu govorei: Reci nam, Mesija, tko te je udario? Kad je haljina skinuta, jedan Mu je bijednik pljunuo u lice.
76
PASIJA NA DE
Boji su an eli vjerno biljeili svaki uvredljiv pogled, rije i djelo uinjeno protiv njihovog voljenog Zapovjednika. Jednoga dana ti neasni ljudi, koji su ismijavali i pljuvali u Kristovo blago, blijedo lice, vidjet e to lice u slavi kako sja blistavije od sunca.
77
6. Juda
Judina povijest prikazuje alostan kraj jednog ivota, koji je mogao biti pun asti pred Bogom. Da je Juda umro prije svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga ovjekom dostojnim mjesta me u dvanaestoricom i onim koji bi im puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gledali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se otkrile na kraju njegova ivota. Postoji razlog zato je njegov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opomena svima koji bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje. Neposredno prije Pashe Juda je obnovio svoj ugovor sa sveenicima da im preda IsuLjubav prema sa u ruke. Tada je bilo dogovoreno da Spasitelj bude uhvabogatstvu kome je en na jednom od mjesta na Juda ropski sluio koje se sk lanjao razmiljati i nadvladala je moliti. Od gozbe u imunovoj njegovu ljubav kui Juda je mogao razmiljati o djelu za koje se obvezao prema Kristu. da e ga izvriti, ali nije promijenio svoju namjeru. Za trideset srebrnika za cijenu jednog roba prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt. Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako poroan da uini takvo djelo kao to je ovo. Gajio je zli duh tvrdiluka, sve dok on nije postao vladajua pobuda u njegovom ivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski sluio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. Postajui rob jednom poroku predao se Sotoni da ga potpuno uvue u grijeh.
78
PASIJA NA DE
Juda se pridruio uenicima dok je mnotvo pratilo Krista. Spasiteljevo uenje pokrenulo je njihova srca dok su zadivljeno sluali njegove rijei to ih je izgovorio u sinagogi, kraj morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe kako se iz svih gradova i sela stjeu ka Kristu. Vidio je umirue poloene kraj njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasiteljevih velianstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjerivanju avola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kristove sile. Prepoznao je Kristovo uenje kao uzvienije od svih to ga je ikada uo. Volio je Velikog Uitelja i elio biti s Njim. eznuo je da promijeni karakter i ivot i nadao se da e to iskusiti svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije odbio Judu. Dao mu je mjesto me u dvanaestoricom. Povjerio mu je djelo evan elista. Obdario ga je silom da lijei bolesne i istjeruje avole. Ali Juda nije doao do toke potJuda je volio punog podinjavanja Kristu. Velikog Uitelja i Nije se odrekao svoga svjetovelio biti s Njim. nog astoljublja ili svoje ljubavi prema novcu. Premda je prihvatio poloaj Kristovog sluge, nije dopustio da ga preobrazi boanska sila. Smatrao je da moe zadrati vlastite sudove i miljenja, odravajui duh kritike i osude. Uivao je veliki ugled me u uenicima i imao snaan utjecaj na njih. Imao je visoko miljenje o svojim sposobnostima, a na svoju brau gledao je kao na nie od sebe u rasu ivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mislio je, i ne koriste okolnosti. Crkva nee nikada napredovati ako ima za vo e tako kratkovidne ljude. Petar je bio ustar i djelovao bi bez premiljanja. Ivana, koji je kao dragocjenost uvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda je smatrao slabim poslovnim ovjekom. Mateja, odgojena da bude toan u svemu i osobito briljiva u pogledu na potenje, koji je stalno razmiljao o Kristovim rijeima i bio obuzet njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav otrouman i dalekosean rad. Tako je Juda brzo procijenio sve uenike i laskao samom sebi da bi liena njegove sposobnosti vjetog upravljanja Crkva esto bila dovedena u tekoe i
JUDA
79
ponienja. Juda je smatrao sebe sposobnim ovjekom, kojeg nitko ne moe nadmaiti. Po vlastitom miljenju bio je ast za djelo i uvijek se kao takav prikazivao. Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima i Krist ga je postavio tamo gdje e imati prilike da ih uvidi i ispravi. Kao blagajnik uenicima bio je pozvan da se stara za potrebe ove male skupine i za potrebe siromanih. Kad mu je na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: ta misli initi, ini brzo! (Ivan 13,27), uenici su mislili da mu je naloio kupiti ono to je bilo potrebno za praznik ili to za siromane. Sluei drugima Juda je mogao razviti duh nesebinosti. Me utim, dok je iz dana u dan sluao Kristove pouke i bio oevidac njegova nesebina ivota, Juda je poputao svojoj pohlepnoj naravi. Male sume koje su dospjele u njegove ruke predstavljale su stalnu kunju. Kad bi uinio neku malu Juda je bio slijep uslugu Kristu, ili posvetio vriprema svojim jeme vjerskim ciljevima, esto karakternim je isplaivao sebe iz te oskudne zalihe. Za njega su ovo bili izslabostima i Krist govori kojima je pravdao takav ga je postavio postupak, ali u Bojim je oitamo gdje e imati ma bio lupe. prilike da ih uvidi Kristova esto ponavljana i ispravi. tvrdnja da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta sablanjavala je Judu. Oznaio je smjernicu i oekivao da e Krist raditi po njoj. Nainio je plan da se Ivan Krstitelj mora osloboditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posjeen. Isus, umjesto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu smrt, povukao se sa svojim uenicima u jedno mjesto u unutranjosti. Juda je elio znatno otrije okraje. Smatrao je da bi djelo bilo mnogo uspjenije kad Isus ne bi spreavao uenike u provo enju njihovih zamisli. Zamijetio je poveano neprijateljstvo hebrejskih vo a i tako er da Krist nije odgovorio njihovom izazovu kad su traili znak s Neba. Njegovo je srce bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao u njega misli sumnje i pobune. Zato se Isus tako dugo
80
PASIJA NA DE
zadrava na onome to obeshrabruje? Zato sebi i svojim uenicima pretkazuje kunju i progonstvo? Izgledi da dobije neko visoko mjesto u novom kraljevstvu naveli su Judu da pristane uz Kristovo djelo. Zar e njegove nade biti iznevjerene? Premda jo nije porekao da je Isus Boji Sin, Juda je poeo sumnjati, elei nai neko objanjenje za njegova silna djela. Usprkos Spasiteljevu uenju Juda je stalno isticao misao da e Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist nahranio pet tisua ljudi, pokuao je to ostvariti. Ovom prilikom Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnotvu. Mogao je vidjeti kakav se blagoslov krije u njegovoj moi da daje drugima. Osjeao je zadovoljstvo koje se uvijek javlja u slubi Bogu. Pomagao je bolesnima i napaenima iz mnotva da do u Kristu. Vidio je kakvo olakanje, kakva radost i kakva srea nastaje u ljudskim srcima kroz ivotodavnu silu boanskog IscjeliteUsprkos lja. Mogao je razumjeti Kristov nain rada, ali bio je zaslijepSpasiteljevu uenju ljen svojim sebinim eljama. Juda je stalno Juda je bio prvi koji je iskoriisticao misao da stio oduevljenje izazvano ue Krist vladati dom s kruhovima. Bio je taj koji je potakao zamisao da se kao kralj u Krist silom proglasi za kralja. Jeruzalemu. Nade su mu bile velike. Razoaranje je bilo gorko. Kristov je javni govor u sinagogi o kruhu ivota predstavljao prekretnicu u povijesti Judina ivota. uo je rijei: Ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, neete imati ivota u sebi. (Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna, a ne svjetovna dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim proniknuti u to da Isus nee imati nikakve asti i da ne moe pokloniti visoke poloaje svojim sljedbenicima. Odluio je ne zdruiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povui. Odluio je promatrati izdaleka. I promatrao je. Od tog vremena izraavao je sumnje koje su zbunjivale uenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjeaje, ponav-
JUDA
81
ljajui dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili knjievnici i farizeji. Sve male i velike tekoe, i nevolje, nezgode i oite prepreke u napredovanju evan elja, Juda je tumaio kao dokaze da ono nije istinito. Iznosio je takve tekstove iz Pisma koji nisu imali nikakve veze s istinama to ih je Krist objavljivao. Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbunjivali su uenike i poveavali obeshrabrenje koje ih je stalno titalo. Ipak, Juda je sve ovo inio tako kao da je naoko vrlo savjestan. I dok su uenici traili dokaze da potvrde rijei Velikog Uitelja, Juda bi ih gotovo neosjetno poveo na drugu stazu. Tako je na prividno poboan i mudar nain prikazivao istine u razliitoj svjetlosti od one u kojoj ih je Krist iznosio i njegovim rijeima pripisivao znaenje koje im On nije davao. Misli koje I dok su uenici im je nametao poticale su slavoljubive elje za zemaljskim traili dokaze da poastima, i tako skretao uepotvrde rijei nike od onoga to je vano, a Velikog Uitelja, ime su se trebali baviti. PreJuda bi ih gotovo pirke o tome koji je me u njineosjetno poveo ma najvei obino je poinjao Juda. na drugu stazu. Kad je Isus bogatom mladiu prikazao uvjete uz koje moe postati njegovim uenikom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao je da je nainjena greka. Kad bi takvi ljudi kao ovaj poglavar mogli biti povezani s vjernicima, pomogli bi u podupiranju Kristova djela. Kad bi samo on, Juda, bio prihvaen za savjetnika, mislio je, mogao bi predloiti mnoge planove za unapre enje ove male crkve. Njegova naela i metode razlikovali bi se neto od Kristovih, ali u tome je sebe drao mudrijim od Krista. U svemu to je Krist rekao svojim uenicima bilo je neega s ime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njegovim utjecajem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. Uenici u svemu tome nisu vidjeli pokretaa, ali Isus je vidio da Sotona svoja svojstva prenosi Judi i tako otvara kanal kroz koji moe utjecati na druge uenike. Godinu dana prije iz-
82
PASIJA NA DE
daje, Krist je ovo objavio: Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu?... Pa ipak jedan je od vas avao. (Ivan 6,70) Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gun ao sve do trenutka gozbe u imunovoj kui. Kad je Marija pomazala Spasiteljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isusov ukor duboko ga je ogorio. Povrije eni ponos i elja za osvetom sruili su brane i pohlepnost kojoj je tako dugo poputao zavladala je njime. To e postati iskustvo svakoga koji ustraje u igri s grijehom. Osnovni oblici uro enih sklonosti prema grijehu kojima se ne opiremo i koje ne pobje ujemo podlijeu Sotoninoj kunji i on po svojoj volji porobljuje duu. Ali Juda jo nije imao sasvim okorjelo srce. Premda je ak dvaput obeao da e izdati Spasitelja, postojala je prilika Juda nije vjerovao za pokajanje. Na pashalnoj vekako e Krist eri Isus je pruio dokaz o dopustiti da bude svom boanstvu time to je otkrio izdajnikovu namjeru. Njeuhvaen. no je uvrstio i Judu u slubu koju je izvrio za uenike. Ali posljednji poziv ljubavi ostao je bez odgovora. Tada je zapeaen Judin sluaj i noge koje je Isus oprao otile su izvriti izdajniko djelo. Ako Isus treba biti raspet, razmiljao je Juda, to se mora zbiti. Njegov in izdaje Spasitelja nee promijeniti konani rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prinudilo da se oslobodi. Iz svih doga aja Juda bi izdajom stekao neku korist. Raunao je da je izdajom svoga Gospodina zakljuio odlian posao. Ipak, Juda nije vjerovao kako e Krist dopustiti da bude uhvaen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku. Smjerao je igrati ulogu koja e primorati Spasitelja da ubudue postupa prema njemu s dunim potovanjem. Ali Juda nije znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su knjievnici i farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u priama, bili uzbu eni njegovim neoekivanim slikovitim prikazima! Koliko puta su izricali presudu sebi samima! esto, kad je istina osvjedoila njihova srca, oni su razbjenjeni uzimali kame-
JUDA
83
nje da Ga bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo. Kad je izbjegao toliko zamki, mislio je Juda, svakako nee dopustiti da Ga uhvate. Juda je odluio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Mesija, narod kome je uinio toliko puno dobra okupit e se oko Njega i proglasiti Ga kraljem. To e zauvijek opredijeliti one koji su dosad bili neodluni. Judi bi se pripisivale zasluge to je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi mu djelo osiguralo prvo mjesto, u novom kraljevstvu, odmah do Krista. Lani uenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu, kad je vo ama gomile rekao: Koga ja poljubim... taj je, njega drite! (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da e se Krist izbaviti iz njihovih ruku. Tada, ako ga oni budu korili, mogao bi rei: Zar vam nisam rekao da Ga vrsto drite? Zabrinuto Ga je Juda je promatrao one koji slijedio od vrata su uhvatili Krista kako Ga, posve do su enja stupajui prema njegovim rijepred hebrejskim ima, vrsto vezuju. Zapanjen, vidio je da Spasitelj doputa da poglavarima. Ga odvedu. Zabrinuto Ga je slijedio od vrata sve do su enja pred hebrejskim poglavarima. Prilikom svakog njegovog pokreta oekivao je da e iznenaditi svoje neprijatelje time to e se pred njima pojaviti kao Boji Sin i unititi sve njihove zavjere i silu. A li kako je sat za satom prolazio a Isus podnosio sva zlostavljanja koja su inili nad Njim, izdajnika je obuzeo uasan strah da je svog Uitelja prodao na smrt. Kako se su enje bliilo svom kraju, Juda je sve manje mogao izdrati muenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je dvoranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajui uasom sva srca: On je nevin; potedi Ga, o Kaifa! Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz zau eno mnotvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjereno, a njegovo elo oroeno krupnim kapljama znoja. Dotravi do sudskog prijestolja bacio je pred velikog sveenika srebrnike koji su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina.
84
PASIJA NA DE
vrsto uhvativi Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslobodi Isusa, izjavljujui da nije uinio nita to zasluuje smrt. Kaifa ga je ljutito odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajui to bi rekao. Otkrilo se lukavstvo sveenika. Bilo je oevidno da su potkupili uenika da izda svoga Uitelja. Sagrijeih, ponovno je povikao Juda, jer izdadoh nevinu krv. Me utim, veliki sveenik, pribravi se prezrivo je odgovorio: ta se to nas tie? To je tvoja stvar. (Matej 27,4) Sveenici su bili voljni da od Jude naine svoje orue, ali su prezirali njegovu niskost. Kad im se obratio s priznanjem, odbili su ga s poniavanjem. Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajui Ga za Bojeg Sina i preklinjui Ga da se oslobodi. Spasitelj nije korio svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo priznanje iz due optereene krivicom, bilo je pokrenuto snagom stranog osjeaja proJuda je osjeao k letstva i oekivanjem suda, nikako osjeajem duboke boli kako ne moe koja razdire srce zato to je izizdrati da vidi dao preistog Bojeg Sina i odIsusa raspeta, pa rekao se Sveca Izraelova. Ipak, je u oajanju Isus nije izgovorio nijednu riotiao i objesio se. je osude. Sa alou je pogledao Judu i rekao: Ali sam radi ovoga i doao u ovaj as! amor iznena enja proao je kroz skup. S u enjem su promatrali Kristovu blagost prema svom izdajniku. Ponovno ih je proelo osvjedoenje da je ovaj ovjek vie od obinog smrtnika. Me utim, ako je Boji Sin, pitali su se, zato se ne oslobodi svojih okova i pobijedi svoje tuitelje? Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je istrao iz dvorane uzvikujui: Prekasno je; prekasno! Osjeao je kako ne moe izdrati da vidi Isusa raspeta, pa je u oajanju otiao i objesio se. Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do Golgote, utihnuli su povici i ruganja poronog mnotva koje je vodilo Isusa na mjesto raspea. Dok su prolazili kraj jednog skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli
JUDA
85
Judino tijelo. Bio je to uasan prizor. Teina tijela prekinula je ue kojim se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo tijelo bilo je strano unakaeno i sad su ga rastrzavali psi. Njegovi ostaci smjesta su sahranjeni i sklonjeni od pogleda; ali mnotvo se manje rugalo, a bljedilo na mnogim licima otkrivalo je unutarnje misli. inilo se da one koji su bili krivi za Isusovu krv ve stie kazna.
86
PASIJA NA DE
7. U Pilatovoj sudnici
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,2.11-31; Marku 15,1-20; Luki 23,1-25; Ivanu 18,28-40; 19,1-16.
Krist je stajao vezan kao zatvorenik u sudskoj dvorani Pilata, rimskog namjesnika. Bio je okruen straom, a sudska se dvorana brzo punila promatraima. Vani, odmah do ulaza, nalazili su se suci iz Velikog vijea, sveenici, poglavari, starjeine i svjetina. Poto je osudilo Isusa, Veliko se vijee obratilo Pilatu da trai potvrdnu presudu i njezino izvrenje. Ali ovi hebrejski zvaninici nisu eljeli ui u rimsku sudnicu. Prema njihovom obrednom zakonu time bi se oskvrnuli i tako bili sprijeeni u praznovanju Pashe. U svojoj sljepoi nisu vidjeli tu ubilaku mrnju kao oskvrnue njihova srca. Nisu vidjeli da je Krist pravo pashalno Janje i da je zbog toga to su Ga odbacili veliki blagdan izgubio za njih svoj znaaj. Kad su Spasitelja uveli u sudsku dvoranu, Pilat Ga nije promatrao prijateljskim pogledom. Rimskog su namjesnika hitno pozvali iz spavae sobe i stoga je odluio to prije zavriti ovaj posao. Bio je spreman strogo postupiti prema zatvoreniku. S najstroim izrazom na licu okrenuo se da vidi kakvog to ovjeka treba ispitati zbog kojeg je tako rano morao prekinuti svoj odmor. Znao je da to mora biti netko tko po elji hebrejskih starjeina mora biti hitno sasluan i kanjen. Pilat je pogledao ljude koji su teretili Isusa i tada se njegov ispitivaki pogled zadrao na Isusu. Imao je posla s razliitim zloincima, ali nikada pred njega nije izveden ovjek koji je nosio obiljeje takve dobrote i plemenitosti. Na njegovom licu nije bilo ni traga krivice, nikakvog izraza straha, nikakve drskosti ili prkosa. Vidio je ovjeka blaga i dosto-
U PILATOVOJ SUDNICI
87
janstvena dranja, ije lice nije nosilo obiljeje zloinca, ve obiljeje Neba. Kristov izgled povoljno je utjecao na Pilata. Probudilo se ono to je bilo najbolje u njemu. uo je o Isusu i njegovim djelima. Njegova ena priala mu je neto o velianstvenim djelima galilejskog proroka, koji je lijeio bolesne i podizao mrtve. Sad je ovo u Pilatovom umu ponovno oivjelo kao san. Prisjeao se glasova to ih je uo s raznih strana. Odluio je od Hebreja potraiti obrazloenje o krivnji ovog zatvorenika. Tko je ovaj ovjek i zato ste Ga doveli? upitao je. Kakvu optubu iznosite protiv Njega? Znajui da ne mogu dokazati svoje optube protiv Krista, Hebreji nisu eljeli javno sasluanje. Odgovorili su da je On varalica zvani Isus iz Nazareta. Pilat je ponovno upitao: Kakvu krivicu iznosite na ovoga ovjeka? Sveenici nisu odSveenici su govorili na njegovo pitanje, ve smatrali da uz su rijeima koje su pokazivale pomo slabog i njihovo nezadovoljstvo kazali: kolebljivog Pilata Kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga predali tebi. Kad ti bez ikakvih lanovi Velikog vijea, narodtekoa mogu ni prvaci, dovode ovjeka za sprovesti svoje koga smatraju da je zasluio namjere. smrt, zar je potrebno da pita za optube protiv Njega? Nadali su se da e ostaviti dojam na Pilata svijeu o svojoj vanosti i tako ga navesti da se suglasi s njihovim zahtjevom bez provo enja prethodnih sasluanja. arko su eljeli da se njihova presuda potvrdi, jer su znali da bi narod kao svjedok Kristovih udesnih djela mogao ispriati neto sasvim drukije od izmiljotine koju su sada ponovno iznosili. Sveenici su smatrali da uz pomo slabog i kolebljivog Pilata bez ikakvih tekoa mogu sprovesti svoje namjere. Prije ovoga on je u urbi potpisivao smrtne presude osu ujui ljude za koje su znali da ne zasluuju smrt. Prema njegovoj procjeni ivot sunja malo je vrijedio; njegova nevinost ili
88
PASIJA NA DE
krivica nisu imali neko posebno znaenje. Sveenici su se nadali da e Pilat bez sasluanja dosuditi Isusu smrtnu kaznu. To su traili kao izraz naklonosti za njihov veliki narodni blagdan. Me utim, u ovom sunju postojalo je neto to je zadravalo Pilata da tako postupi. Nije se usu ivao to uiniti. Prozreo je namjere sveenika. Prisjetio se kako je Isus nedavno podigao Lazara iz mrtvih, ovjeka koji je bio mrtav etiri dana, pa je odluio da prije no to potpie presudu, sazna koje su optube protiv Njega i mogu li se one dokazati. Ako je va sud dovoljan, rekao je, zato ste zatvorenika doveli k meni? Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. Pilat nije bio Ovako primorani, sveenici su pravedan ili priznali da su Ga ve osudili, savjestan sudac; ali da moraju imati i Pilatovu ali ma koliko bio presudu da bi njihova postala pravosnanom. Kakva je vaa moralno slab, nije presuda? upitao je Pilat. Smrhtio udovoljiti tna kazna, odgovorili su, ali njihovom zahtjevu. po zakonu ne smijemo nijednog ovjeka pogubiti. Traili su od Pilata da se osloni na njihovu rije o Kristovoj krivnji i da odobri i njihovu presudu. Oni e preuzeti odgovornosti za kraj. Pilat nije bio pravedan ili savjestan sudac; ali ma koliko bio moralno slab, nije htio udovoljiti njihovom zahtjevu. On nee osuditi Isusa dok se ne iznese optuba protiv Njega. Sveenici su postali zbunjeni. Vidjeli su da svoje licemjerstvo moraju jo vjetije sakriti. Ne smiju dopustiti da izgleda kako je Krist uhien iz vjerskih razloga. Da se ovo iznijelo kao razlog, njihove optube kod Pilata ne bi imale nikakvu vanost. Moraju sve prikazati tako da izgleda da je Isus radio protiv opih zakona; tada moe biti kanjen kao politiki krivac. Me u Hebrejima stalno su izbijali neredi i bune protiv rimske vlasti. Uguujui takve pobune Rimljani su postupali vrlo strogo i bili stalno spremni suzbiti sve to bi moglo dovesti do pobune.
U PILATOVOJ SUDNICI
89
Samo nekoliko dana prije ovoga farizeji su pokuali uhvatiti Krista u zamku pitanjem: Je li nam doputeno dati caru porez ili nije? Ali Krist je razotkrio njihovo licemjerstvo. Prisutni R imljani vidjeli su potpuni promaaj ovih zavjerenika i njihov poraz kad im je odgovorio: Dakle... dajte caru carevo, a Bogu Boje! (Luka 20,22-25) Sad su sveenici smatrali da trebaju prikazati kako je tom prilikom Krist uio ono to su se nadali da e uiti. U svojoj bezobzirnosti pozvali su u pomo lane svjedoke govorei: Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Mesija, kralj. Tri optube i svaka od njih bez osnove. Sveenici su to znali, ali su bili spremni posluiti se krivokletstvom, samo da bi osigurali ostvarenje svog cilja. Pilat je prozreo njihove namjere. Nije vjerovao da je zatvorenik kovao zavjeru protiv vlasti. Njegova blaga i skromna pojava bila je u potpunom neskladu s optubom. Pilat je bio uvjeren da je skovana duboka zavjera da se uniti jedan nevini ovjek koji je stao na put hebrejskim dostojanstvenicima. Okrenuvi se Isusu upitao je: Jesi li ti kralj idovski? Spasitelj je odgovorio: Ti kae. I dok je govorio, njegovo je lice zasvijetlilo kao da Ga je obasjao snop suneve svjetlosti. Kad su uli njegov odgovor, Kaifa i njegova pratnja pozvali su Pilata da posvjedoi kako je Isus priznao zloin za koji je optuen. Bunim povicima sveenici, knjievnici i poglavari zahtijevali su da On bude osu en na smrt. Povike je prihvatila svjetina i nastala je zagluujua buka. Pilat je bio zbunjen. Videi da Isus ne odgovara svojim tuiteljima, Pilat Mu je rekao: Nita ne odgovara? Gledaj koliko te optuuju! Ali Isus ne odgovori nita vie. Stojei iza Pilata, na vidiku svima u sudnici, Krist je uo ruenje; ali na sve lane optube nije odgovorio ni jednom rijei. Njegovo dranje jasno je pokazivalo da je nevin. Postojano je stajao pred estinom valova koji su udarali oko Njega. Izgledalo je kao da se silni valovi gnjeva diu sve vie i vie, kao valovi burnog oceana i razbijaju oko Njega, ali Ga ne dodiruju. Stajao je u utnji, ali je njegova utnja bila rjeita. Bila je kao svjetlost koja sja iz ovjekove nutrine i obasjava svu osobu.
90
PASIJA NA DE
Pilat je bio iznena en njegovim dranjem. Je li ovaj ovjek ne obraa pozornost na sudski postupak zato to Mu nije stalo da spasi svoj ivot? pitao je samog sebe. Dok je promatrao Isusa kako bez uzvraanja podnosi uvrede i ismijavanja, osjetio je da Isus ne moe biti tako nepravedan i nepoten kao to su to bili buni sveenici. Nadajui se da e od Njega saznati istinu i da bi izbjegao mete gomile, Pilat je Isusa poveo ustranu i ponovno Ga zapitao: Jesi li ti kralj idovski? Isus nije neposredno odgovorio na ovo pitanje. Znao je da se Sveti Duh bori s Pilatom, pa mu je dao priliku da izrazi svoje uvjerenje. Kae li to sam od sebe, upitao je, ili su ti to drugi za me rekli? To znai, jesu li optube sveenika ili elja da primi svjetlost od Krista pokrenuli ovo Pilat je elio Pilatovo pitanje? Pilat je razumio Kristov nagovjetaj, ali se saznati istinu. U u njegovom srcu pojavila gornjegovom je umu dost. Nije elio priznati osvladala pometnja. vjedoenje koje ga je optereivalo. Zar sam ja idov? rekao je. Tvoj narod i glavari sveeniki meni su te predali. to si uinio? Pilatova je zlatna prilika prola. Pa ipak, Isus ga nije ostavio bez jo vee svjetlosti. Premda nije neposredno odgovorio na Pilatovo pitanje, jasno je izloio svoju zadau. Jasno je rekao Pilatu da On ne eli zemaljsko prijestolje. Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu, rekao je. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da ne budem predan idovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde. Dakle, ti si kralj? ree mu Pilat. Dobro veli odgovori mu Isus ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato doao na svijet da svjedoim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine slua moj glas. Krist je potvrdio da je njegova rije sama po sebi klju koji e otvoriti tajnu onima koji su je spremni prihvatiti. Ona u sebi ima silu i to je tajna irenja njegovog kraljevstva is-
U PILATOVOJ SUDNICI
91
tine. elio je da Pilat shvati kako se samo primanjem i usvajanjem istine njegova upropatena priroda moe obnoviti. Pilat je elio saznati istinu. U njegovom je umu vladala pometnja. udno je prihvaao Spasiteljeve rijei i njegovo je srce bilo pokrenuto velikom enjom da sazna to je istina i kako je moe dokuiti. to je istina? upitao je, ali nije priekao odgovor. Gnjevni glasovi koji su se ve uli izvana podsjetili su ga na obveze u tom trenutku, jer su sveenici buno zahtijevali brzo djelovanje. Izaavi pred Hebreje, odluno je objavio: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivje. Ove rijei neznaboakog suca bile su otar ukor lukavstvu i licemjerju izraelskih poglavara koji su optuivali Spasitelja. Kad su to sveenici i starjeine uli od Pilata, njihovom razoaranju i bijesu nije bilo kraja. Odavno su kovali zavjeru i ekali ovu priliku. Kad su vidjeli da bi Isus mogao biti oslobo en, bili su Ga spremni raskinuti na komade. Glasno su optuivali Pilata i prijetili da e ga tuiti rimskoj vladi. Optuivali su ga da nee osuditi Isusa, koji se, po njihovoj tvrdnji, digao protiv cezara. Ljutiti glasovi govorili su da je Isusov buntovniki utjecaj dobro poznat u cijeloj zemlji. Sveenici su izjavljivali: On buni narod, uei po svoj Judeji, poev od Galileje pa dovde. U tom trenutku Pilat nije pomiljao osuditi Isusa. Znao je da su Ga Hebreji optuili iz mrnje i predrasuda. Znao je to mu je dunost. Pravda je zahtijevala da se Krist odmah oslobodi. Ali Pilat se bojao zlovolje naroda. Ne bude li im predao Isusa u ruke podii e se buna, a on se bojao s njom suoiti. Kad je uo da je Krist iz Galileje, odluio je poslati Ga Herodu, upravitelju te pokrajine, koji se tada nalazio u Jeruzalemu. Ovim postupkom Pilat je mislio prebaciti odgovornost za su enje sa sebe na Heroda. Ovo je tako er smatrao dobrom prilikom da izgladi jednu sva u s Herodom. Tako se i dogodilo. Dva namjesnika sprijateljila su se preko su enja Spasitelju.
Sasluanje kod Heroda Antipe

Pilat je ponovno predao Isusa vojnicima koji su Ga uz ruganje i vrije anje svjetine hitno odveli u Herodovu sud-
92
PASIJA NA DE
sku dvoranu. Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; odavna je elio da ga vidi. Nikada ranije nije sreo Spasitelja, ali je odavno elio da ga vidi, jer je mnogo sluao za njega, i nadae se da e vidjeti od njega kakvo udo. To je bio onaj Herod ije su ruke bile umrljane krvlju Ivana Krstitelja. Kad je Herod prvi put uo o Isusu, obuzet uasom rekao je: Onaj komu sam ja odrubio glavu, Ivan uskrsnuo je! i stoga udesne moi djeluju u njemu. (Marko 6,16; Matej 14,2) Ali ipak, Herod je elio vidjeti Isusa. Sad se kralju ukazala prilika da ovom proroku spasi ivot, pa se nadao da e zauvijek iz svojih misli izgnati sjeanje na onu krvavu glavu koja je na krugu iznesena pred njega. Tako er je elio ugoditi svojoj znatielji pa je mislio da bi Krist uinio sve to se trai od Njega ako Mu Herod je obeao se ponudi ikakva prilika za oslobo enje. Kristu da e biti Velika skupina sveenika i oslobo en ako starjeina pratila je Krista do pred njim uini Heroda. Kad je Spasitelj uveneko udo. den, svi dostojanstvenici govorei uzbu eno iznosili su svoje optube protiv Njega. Meutim, Herod se nije obazirao na njihove optube. Zapovjedio je da se Kristu skinu okovi, istodobno optuujui njegove neprijatelje to su grubo postupali s Njim. Promatrajui suosjeajno mirno lice Spasitelja svijeta, itao je na njemu samo mudrost i istou. On je, kao i Pilat, bio zadovoljan to je Krist optuen iz zlobe i zavisti. Kristu je Herod postavio mnoga pitanja, ali Spasitelj je za sve to sauvao duboki mir. Na kraljevu zapovijed uvedeni su nemoni i bolesni i Kristu je zapovje eno da svoje tvrdnje dokae time to e izvesti udo. Herod je rekao: Ljudi govore da Ti moe izlijeiti bolesne. elim provjeriti da nisu preuveliali Tvoju slavu. Isus nije odgovorio, pa je Herod i dalje uporno navaljivao: Ako moe initi uda za druge, uini ih sada za sebe pa e ti biti doista dobro. Ponovno je zapovjedio: Pokai nam jedan znak da ima silu koju Ti glasine pripisuju. Me utim, Krist je bio slian onome
U PILATOVOJ SUDNICI
93
koji nita ne uje i ne vidi. Boji Sin uzeo je na sebe ovjekovu prirodu. On mora djelovati onako kao to se ovjek mora ponaati u takvim okolnostima. Stoga nije elio uiniti nikakvo udo da bi se izbavio od boli i ponienja koje ovjek mora podnijeti kad se na e u slinom poloaju. Herod je obeao Kristu da e biti oslobo en ako pred njim uini neko udo. Kristovi tuitelji vlastitim oima vidjeli su udesna djela uinjena njegovom silom. uli su Ga kako zapovijeda grobu da vrati svoga mrtvaca. Vidjeli su mrtvaca kako izlazi pokoravajui se njegovom glasu. Obuzeo ih je strah da i sad ne uini kakvo udo. Najvie od svega bojali su se izraavanja njegove sile. Takav dokaz zadao bi smrtni udarac njihovim planovima i moda ih stajao ivota. Ponovno su zabrinuti Zadovoljiti sveenici i poglavari podignuli buru optubi protiv Njega. beskorisnu Poviavajui svoje glasove, goznatielju nije bila vorili su: On je izdajica, boKristova zadaa gohulnik! On ini svoja uda na ovom svijetu. silom Belzebuba, kneza avolskog. Sudskom dvoranom On je doao zavladala je zbrka, jedni su viiscijeliti ranjene u kali jedno, drugi drugo. srcu. Herodova je savjest bila sada mnogo neosjetljivija nego kad je s uasom sluao Herodijadin zahtjev za glavom Ivana Krstitelja. Stanovito vrijeme osjeao je alac grinje savjesti zbog svog stranog djela; ali zbog raspusna ivota njegova moralna svijest postajala je sve unienija. Njegovo srce tako je okorjelo da se sad ak hvalio kaznom koju je dosudio Ivanu zbog toga to se usudio ukoriti ga. Sad je prijetio Isusu, ponavljajui da ima vlast da Ga oslobodi ili osudi. Me utim, nijednim znakom Isus nije pokazao da je uo ijednu rije. Heroda je gnjevila ova utnja. Izgledalo je da ona znai potpunu ravnodunost prema njegovom autoritetu. Tatom i razmetljivom kralju otvoreni ukor bio bi manje uvredljiv nego takvo neuvaavanje njegove linosti. Ponovno je ljutito zaprijetio Isusu, koji je jo stajao nepomian i utljiv.
94
PASIJA NA DE
Zadovoljiti beskorisnu znatielju nije bila Kristova zadaa na ovom svijetu. On je doao iscijeliti ranjene u srcu. On ne bi utio da je mogao izgovoriti ijednu rije kojom bi izlijeio rane duama bolesnim od grijeha. A li nije imao nijednu rije za one koji bi pogazili istinu svojim nesvetim nogama. Krist je mogao kazati Herodu takve rijei koje bi probile ui ovom okorjelom kralju. Mogao ga je ispuniti strahom i drhtanjem prikazujui mu sva bezakonja njegovog ivota i strahotu kazne koja mu se pribliavala. Ali svojom utnjom Krist mu je uputio najstroiji ukor. Herod je odbacio istinu koju mu je izloio najvei me u prorocima i stoga nije zavrijedio nikakvu drugu vijest. Velianstvo Neba nije za njega imalo nijednu rije. To uho koje je uvijek bilo spremno sluati ljudske nevolje, nije slualo Herodove naredbe. Te oi koje su uvijek poivale s ljubavlju punom saaljenja i pratanja na grjeniku koji se kaje, nijednim se pogledom nisu zaustavile na Herodu. Te usne koje su izgovarale najupeatljivije istine, koje su se glasom najnjenijeg preklinjanja zauzimale za najgrenije i najodbaenije, bile su zatvorene za oholog kralja koji nije osjeao potrebu za Spasiteljem. Herodovo je lice potamnjelo od srdbe. Obrativi se mnotvu, ljutito je proglasio Isusa varalicom. Zatim je rekao Kristu: Ako ne bude dokazao da si ono to tvrdi, predat u te vojnicima i narodu. Oni e te moda uspjeti natjerati da govori. Ako si varalica, smrt iz njihovih ruku jedino je to zasluuje; ako si Boji Sin, oslobodi se tako to e uiniti neko udo. Tek to je izgovorio ove rijei, svjetina je navalila na Krista. Kao divlje zvijeri bacili su se na plijen. Isusa su vukli na sve strane, a Herod se pridruio gomili elei poniziti Bojeg Sina. Da rimski vojnici nisu posredovali i odbili gnjevnu svjetinu, Spasitelja bi raskinuli na komade. Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom straom. Zatim ga obue u bijelu haljinu. Rimski su se vojnici pridruili ovom zlostavljanju. Sve to su ovi zli, iskvareni vojnici, potpomognuti Herodom i hebrejskim dostojanstvenicima, mogli smisliti uinili su Spasitelju. Ali njegovo boansko strpljenje nije malaksalo.
U PILATOVOJ SUDNICI
95
Kristovi su gonitelji pokuali procijeniti njegov karakter prema svom vlastitom; prikazivali su Ga tako zlim kao to su sami. Ali iza onog to se moglo vidjeti pojavljivao se drugi prizor prizor koji e oni vidjeti jednog dana u svoj njegovoj slavi. Bilo je nekih koji su drhtali u Kristovoj nazonosti. Dok se surova svjetina klanjala pred Njim ismijavajui Ga, neki koji su doli s istim ciljem vraali su se prestraeni i uutkani. Herod je bio osvjedoen. Posljednje zrake milosti obasjavale su njegovo srce otvrdnuto grijehom. Osjeao je da to nije obian ovjek; jer je boanska priroda zasjala kroz ljudsku. U trenutku dok je Krist bio okruen rugaima, preljuboincima i ubojicama, Herod je osjeao da promatra Boga na njegovu prijestolju. Okorjeli, kakav je bio, nije se usudio potvrditi Kristovu presudu. elio se osloboditi Da je Pilat sproveo strane odgovornosti i stoga je poslao Isusa natrag u rimsku u djelo ono to je sudnicu. smatrao da je
Ponovno u Pilatovoj sudnici
Pilat je bio razoaran i vrlo nezadovoljan. Kad su se Hebreji vratili sa svojim zatvorenikom, nestrpljivo ih je upitao to ele od njega. Podsjetio ih je da je ve sasluao Isusa i da nije naao nikakve krivice na Njemu; rekao im je da su iznijeli optube protiv Njega, ali da nisu mogli dokazati ni jednu jedinu. Poslao je Isusa Herodu, tetrarhu Galileje, jednome koji je bio pripadnik njihovog naroda, ali on nije naao na Njemu nita to zaluuje smrt. Dakle: iibat u ga, rekao je Pilat, i pustiti. Ovdje je Pilat pokazao svoju slabost. Izjavio je da je Isus nevin, ali Ga je ipak bio voljan iibati kako bi umirio njegove tuitelje. Bio je spreman rtvovati pravdu i naelo da bi se nagodio sa svjetinom. To ga je dovelo u nepovoljan
pravo, Hebreji se ne bi usu ivali nalagati mu to da ini. Krista bi ubili, ali krivnja ne bi poinula na njemu.
96
PASIJA NA DE
poloaj. Gomila se oslonila na njegovu neodlunost i jo upornije traila ivot zarobljenika. Da je Pilat odmah odluno stao, odbijajui osuditi ovjeka za koga je utvrdio da je nevin, prekinuo bi sudbonosni lanac koji e ga drati okovanog u grinji savjesti i krivnji dokle god bude iv. Da je sproveo u djelo ono to je smatrao da je pravo, Hebreji se ne bi usu ivali nalagati mu to da ini. Krista bi ubili, ali krivnja ne bi poinula na Pilatu. Me utim, Pilat se sve vie ogluavao o glas svoje savjesti. Naao je izgovor da ne sudi po pravdi i pravinosti, pa se sad naao gotovo bespomoan u rukama sveenika i poglavara. Ovo kolebanje i neodlunost potvrdili su njegovu propast.
Nebeska poruka Pilatu

ak i sad Pilat nije ostavljen da djeluje slijepo. Boanska vijest odvraala ga je da ne uini djelo na koje se spremao. Kao odgovor na Kristovu molitvu, Pilatovoj se eni javio an eo s Neba i ona je u snu vidjela Spasitelja i razgovarala s Njim. Pilatova ena nije bila Hebrejka, ali dok je u svom snu promatrala Isusa, nije nimalo posumnjala u njegov karakter ili poslanje. Znala je da je On nebeski Knez. Vidjela Ga je na su enju u sudskoj dvorani. Vidjela Mu je ruke vrsto vezane poput ruku nekog zloinca. Vidjela je Heroda i njegove vojnike kako obavljaju svoje strano djelo. ula je sveenike i poglavare, ispunjene zaviu i zlobom, kako bijesno optuuju. ula je rijei: Mi imamo Zakon i po Zakonu naemu valja da umre. Vidjela je Pilata kako predaje Isusa da Ga ibaju, premda je izjavio: Nikakve krivnje ne nalazim na ovome ovjeku. ula je presudu koju je izrekao Pilat i vidjela ga je kako predaje Krista njegovim ubojicama. Vidjela je kri podignut na Golgoti. Vidjela je zemlju obavijenu tamom i ula tajanstveni uzvik: Svri se! Njezinom pogledu nametnuo se jo jedan prizor. Vidjela je Krista kako sjedi na velikom bijelom oblaku, dok se Zemlja ljulja u prostoru i njegove ubojice kako bjee od njegove slave. Probudila se s uzvikom uasa i odmah napisala Pilatu rijei opomene. Dok se Pilat kolebao to uiniti, glasonoa se progurao kroz gomilu i predao mu u ruke pismo njegove ene koje je glasilo:
U PILATOVOJ SUDNICI
97
Nemoj se nikako mijeati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!
Pusti nam Barabu!

Pilat je problijedio. Bio je zbunjen svojim proturjenim osjeajima. U njegovoj neodlunosti sveenici i poglavari jo su vie raspaljivali narod. Pilat je bio primoran na djelovanje. Sad se sjetio jednog obiaja koji bi mogao posluiti Kristovu oslobo enju. Bio je obiaj da se na ovaj blagdan oslobodi jedan zatvorenik koga narod izabere. Obiaj je bio neznaboakog podrijetla; u njemu nije bilo ni trunke pravinosti, ali Hebreji su ga vrlo cijenili. U to vrijeme rimske vlasti drale su jednog zatvorenika osu enog na smrt koji se zvao Baraba. Ovaj se ovjek izdavao za Mesiju. Tvrdio je da ima vlast na svijetu uspostaviti nov poredak, da ga usOno to su eljeli mjeri u dobrom pravcu. Pod nije bio dokaz o sotonskom je obmanom tvrdio Kristovoj nevinosti, da mu pripada sve to moe ve Njegova osuda. zadobiti kra om i pljakom. inio je udesna djela sotonskom silom, stekao u narodu mnogo pristaa i izazvao pobune protiv rimske vlasti. Pod platem vjerskog oduevljenja bio je okorjeli i opak zlikovac, sklon pobuni i nasilju. Dajui narodu da izabere izme u ovog ovjeka i nevina Spasitelja, Pilat se nadao da e potaknuti osjeaj za pravdu. Nadao se da e zadobiti njihovu nak lonost prema Kristu nasuprot sveenicima i poglavarima. Stoga je, okreui se mnotvu, vrlo ozbiljno rekao: Koga hoete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Mesiju? Odgovor svjetine odjeknuo je kao rika divljih zvijeri: Pusti nam Barabu! Uzvik Barabu! Barabu! postajao je sve glasniji i glasniji. Mislei da narod nije razumio njegovo pitanje, Pilat je upitao: Hoete li da vam pustim kralja idovskog? Me utim, oni su ponovno povikali: Ovoga smakni, a pusti nam Barabu! to da onda uinim s Isusom zvanim Mesija? upitao je Pilat. Ponovno je uskomeano mnotvo
98
PASIJA NA DE
zaurlalo nalik zlim duhovima. Pravi demoni u ljudskom obliku bili su u mnotvu, i to se drugo moglo oekivati do odgovor: Neka se razapne! Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da e doi do ovoga. Ustuknuo je od izruenja nevina ovjeka na najsramniju i najsvirepiju smrt koja se moe dosuditi. Kad je urlanje prestalo, okrenuo se narodu i rekao: A kakvo je zlo uinio? Ali sluaj je otiao predaleko da bi se uvaili dokazi. Ono to su eljeli nije bio dokaz o Kristovoj nevinosti, ve njegova osuda. Jo Ga je uvijek Pilat nastojao spasiti. On im trei put ree: Pa kakvo je zlo uinio? Ja ne na oh na njemu nita to bi zasluivalo smrt. Dakle: iibat u ga i pustiti. Ve sam nagovjetaj njegova oslobo enja deseterostruko je pojaao gnjev naroda. Raspni ga, raspni! vikali su. Bura, izazvana Pilatovom neodlunou, bivala je sve jaa i jaa. Iscrpljenog Isusa, iscrpljena umorom umorom i i pokrivena ranama, javno su bievali. Vojnici ga odvedoe pokrivenog u nutrinu palae, u takozvani ranama, Isusa su pretorij, te sazvae cijelu etu. javno bievali. Ogrnue ga skrletnom kabanicom, pa opletoe trnovu krunu i njom ga okrunie. Tada ga poee pozdravljati: Zdravo, kralju idovski! I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga, pregibahu koljena i klanjahu mu se. Povremeno neka zla ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u ruku i udarala Ga njome po trnovoj kruni, zabadajui tako trnje u njegove sljepoonice, dok su se kapi krvi slijevale niz njegovo lice i bradu. udite se, Nebesa! I zapanji se, Zemljo! Gledajte muitelja i muenog! Pomahnitala svjetina opkolila je Spasitelja svijeta. Ruganje i ismjehivanje mijeaju se s nepristojnim psovkama i huljenjem. Neosjetljiva svjetina podsmijeva se njegovu skromnu podrijetlu i jednostavnom ivotu. Rugaju se njegovoj tvrdnji da je Boji Sin, a prostake ale i uvredljivo podrugivanje prelaze s usana na usne.
U PILATOVOJ SUDNICI
99
Sotona predvodi svirepu svjetinu u njezinu zlostavljanju Spasitelja. Namjeravao je da Ga, ako je mogue, navede na osvetu ili Ga natjera da se udom oslobodi i tako srui plan spasenja. Samo jedna mrlja u njegovom ljudskom ivotu, jedan neuspjean pokuaj njegove ljudske prirode da podnese tu stranu kunju, pa bi Boje Janje bilo nesavrena rtva, a ovjekovo otkupljenje promaaj. Me utim, On koji je mogao zapovjediti da Mu do u u pomo nebeske vojske On koji je mogao otjerati svjetinu zastraenu otkrivanjem sjaja njegovog boanskog velianstva u savrenom se miru podinio najsurovijim uvredama i ruenju. Kristovi su neprijatelji traili udo kao dokaz njegova boanstva. Imali su neusporedivo vei dokaz od ijednog koji su traili. Kao to je svirepost unizila njegove muitelje ispod ljudskog dostojanstva i uinila ih slinim Sotoni, tako su krotkost i strpljenje uzdigli Isusa Svakom crtom iznad ljudskog i dokazali njegovo srodstvo s Bogom. Njegoizraavao je vo ponienje bilo je jamstvo blagost, spokojstvo njegova uzdizanja. Kapi kr vi i najnjeniju koje su u samrtnim mukama samilost prema tekle s njegovih ranjenih sljepoonica niz lice i bradu bile svojim surovim su jamstvo njegova pomazanja neprijateljima. uljem radosti (Hebrejima 1,9) kao naeg Velikog sveenika. Sotonin bijes bio je velik kad je vidio da sva zlostavljanja nanesena Spasitelju nisu iznudila ni najmanje gun anje s njegovih usana. Premda je na sebe uzeo ljudsku prirodu, bio je ojaan boanskom snagom i nije se udaljio ni u emu od volje svog Oca. Kad je Pilat predao Isusa da bude bievan i ruen, mislio je da e izazvati saaljenje mnotva. Nadao se da e narod to smatrati dovoljnom kaznom. Smatrao je da e ak i zloba sveenika biti zadovoljena. Ali pronicljivi Hebreji zamijetili su slabost u kanjavanju ovjeka koji je bio proglaen nevinim. Znali su da je Pilat pokuavao spasiti ivot zatvoreniku, pa su odluili da Isus nipoto ne bude oslobo en. Da bi nam ugodio i zadovoljio nas, Pilat Ga je iibao, mislili
100
PASIJA NA DE
su, pa ako budemo vrili pritisak do odluujueg trenutka, sigurno emo postii svoj cilj. Pilat je sad poslao da Barabu dovedu u sudnicu. Zatim je jednog kraj drugog izveo pred narod oba zatvorenika i pokazujui na Spasitelja, rekao sveanim glasom: Evo ovjeka! Evo ga izvodim k vama van, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice. Tu je stajao Boji Sin, nosei haljinu poruge i trnov vijenac. Obnaen do pojasa, njegova le a bila su u dugim, stranim modricama iz kojih je neprekidno tekla krv. Iscrpljenost i bol ogledali su se na okrvavljenu licu; njegov izgled nikada nije bio ljepi nego tada. Spasiteljevo lice nije bilo izmijenjeno pred njegovim neprijateljima. Svakom crtom izraavao je blagost, spokojstvo Svaka crta i najnjeniju samilost prema svojim surovim neprijateljima. Barabinog lica U njegovom ponaanju nije biodavala je lo kukavike slabosti, ve snage okorjelog i dostojanstva dugog trpljenja. razbojnika kakav Zatvorenik je kraj Njega bio je doista i bio. upeatljiva suprotnost. Svaka crta Barabinog lica odavala je okorjelog razbojnika kakav je doista i bio. Suprotnost je govorila svakom promatrau. Neki od prisutnih su plakali. Dok su gledali Isusa, njihova su srca bila ispunjena suosjeanjem. ak su i sveenici i poglavari bili osvjedoeni da je doista ono to je za sebe tvrdio. Rimski vojnici koji su okruavali Krista nisu svi bili tako tvrdokorni, neki su ozbiljno promatrali njegovo lice traei dokaz je li doista zloinac ili opasni krivac. S vremena na vrijeme okrenuli bi se i bacili prezrivi pogled na Barabu. Nije bio potreban neki veliki promatraki dar da bi ga potpuno prozreli. Ponovno su se okrenuli Onome koji se nalazio na sudu. Gledali su boanskog Patnika s osjeajem dubokog saaljenja. Kristova tiha pokornost utisnula je u njihove misli prizor koji se nikada nee izbrisati dok Ga ne priznaju kao Krista ili odbace i tako odlue o svojoj sudbini.
U PILATOVOJ SUDNICI
101
Pilatova presuda
Pilat je bio zadivljen Spasiteljevim strpljenjem bez jauka. Nije sumnjao da e izgled ovog ovjeka, nasuprot Barabi, u Hebrejima probuditi suut. Me utim, nije shvatio fanatinu mrnju sveenika prema Njemu koji je, kao svjetlost svijetu, uinio da se pokae njihovo mranjatvo i zabluda. Razjarili su svjetinu pa su sveenici, poglavari i narod ponovno podignuli svoj glas s onim stranim uzvikom: Raspni ga, raspni! Napokon, izgubivi svako strpljenje, zbog njihove nerazumne svireposti, Pilat je oajniki povikao: Uzmite ga vi... i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje. Rimski namjesnik, premda naviknut na svirepe prizore, osjeao je suut prema napaePilat je bio nom zatvoreniku, koji se iako zadivljen osu en i bievan krvava ela i ranjenih le a, jo uvijek drSpasiteljevim ao kao kralj na prijestolju. Mestrpljenjem bez utim, sveenici su izjavili: Mi jauka. imamo Zakon... i po tome Zakonu mora um rijeti, jer se pravio Sinom Bojim. Pilat je bio zaprepaten. Nije imao pravu predodbu o Kristu i njegovoj misiji, ali je imao nejasnu vjeru u Boga i bia uzvienija od ljudskog roda. Misao koja je ranije prola kroz njegov um sad je dobila odre eniji oblik. Pitao se ne stoji li pred njim moda boansko bie, obueno u purpurnu haljinu poruge i okrunjeno vijencem od trnja. Ponovno je otiao u sudsku dvoranu i rekao Isusu: Odakle si ti? Ali Isus mu nije odgovorio. Spasitelj je slobodno govorio Pilatu, objanjavajui mu svoju zadau koju je imao kao svjedok za istinu. Pilat je prezreo svjetlost. Zlouporabio je visoki sudaki poloaj podre ujui svoja naela i vlast zahtjevima svjetine. Isus za njega nije vie imao svjetlosti. Ozloje en njegovom utnjom, Pilat je gordo rekao: Meni ne odgovara? Ne zna li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te? Isus je odgovorio: Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti... kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me tebi predade vei grijeh.
102
PASIJA NA DE
Tako je milostivi Spasitelj, usred najveih patnji i boli, opravdao koliko je to bilo mogue, djelo rimskog namjesnika koji Ga je predao da bude raspet. Kakav je to prizor koji svijet treba naslijediti za sva vremena! Kako on osvjetljuje karakter Onoga koji je Sudac cijele zemlje! Zato je onomu, rekao je Isus, koji me tebi predade vei grijeh. Ovim je Krist mislio na Kaifu, koji je, kao veliki sveenik, predstavljao hebrejski narod. Oni su znali naela prema kojima se upravlja rimska vlast. Imali su svjetlost u proroanstvima koja su svjedoila o Kristu i njegovu nauku i udima. Hebrejski su suci dobili nepogreive dokaze o boanstvu Onoga koga su osudili na smrt. Njima e biti su eno prema svjetlosti koju su dobili. Najvea krivnja i najtea odgovornost pripada onima koji su zauzimali najvia mjesta u narodu, uvarima svetih zaNajvea krivnja i loga koje su sad tako neasno najtea izdavali. Pilat, Herod i rimski odgovornost vojnici uglavnom su malo znali o Isusu. Mislili su da uga aju pripada onima sveenicima i poglavarima tikoji su zauzimali me to Ga zlostavljaju. Nisu najvia mjesta u imali svjetlost koju je hebrejski narodu. narod tako obilno primio. Da je svjetlost dana vojnicima, oni ne bi tako surovo postupali s Kristom. Pilat je opet predloio da oslobodi Spasitelja. A idovi su vikali: Ako ovoga oslobodi, nisi prijatelj caru! Na taj nain ovi licemjeri pretvarali su se da su zabrinuti za cezarevu vlast. Od svih protivnika rimske vladavine, Hebreji su bili najogoreniji. Kad su bili sigurni, najokrutnije su provodili svoje narodne i vjerske zahtjeve; ali kad su eljeli ostvariti neku surovu namjeru, uzdizali su cezarevu mo. Da bi postigli Kristovo unitenje, pokazivali su se lojalnim tu inskoj vladavini koju su mrzili. Svaki koji se pravi kraljem, nastavili su, protivi se caru. To je dirnulo Pilatovo najosjetljivije mjesto. Rimska vlada sumnjala je u njega, i znao je da bi takav izvjetaj prouzro-
U PILATOVOJ SUDNICI
103
io njegovu propast. Znao je da bi se gnjev Hebreja okrenuo protiv njega ako im se suprotstavi. Oni e uiniti sve to mogu dok ne izvre svoju odmazdu. Pred sobom je imao primjer upornosti kojom su traili ivot Onoga koga su bezrazlono mrzili. Pilat je tada zauzeo svoje mjesto na sudakoj stolici i ponovno predstavio Isusa narodu govorei: Evo vam kralja! Ponovno se uo bijesni uzvik: Uzmi, uzmi, raspni ga! Glasom koji se nadaleko uo Pilat je upitao: Vaega kralja da razapnem? Ali neiste i bogohulne usne izrekle su rijei: Mi nemamo drugoga kralja osim cara. Izborom neznaboakog vladara, hebrejski se narod udaljio od Boje vladavine. Odbacili su Boga kao svog Cara. Odsad pa nadalje nemaju vie osloboditelja. Nemaju cara Da bi postigli osim cezara. Sveenici i uitelji Kristovo unitenje, naveli su narod na ovo. Oni su idovi su se bili odgovorni za ovo i sve strapokazivali ne posljedice koje su uslijelojalnim tu inskoj dile. Vjerske su vo e bile krive za grijeh i propast naroda. vladavini koju su Kako Pilat vidje da tim mrzili. nita ne postie i da buka biva samo jo vea, uze vodu te opra ruke pred svjetinom, govorei: Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaa stvar! U strahu i samoosudi Pilat je promatrao Isusa. U prostranom moru podignutih lica, njegovo je lice jedino bilo mirno. Oko njegove glave kao da je blistala blaga svjetlost. Pilat je u svom srcu rekao: On je Bog. Okrenuvi se mnotvu izjavio je: Ja sam ist od njegove krvi. Uzmite Ga vi i raspnite. Ali znajte, sveenici i poglavari, proglaavam Ga pravednim ovjekom. Neka Onaj za koga On tvrdi da je njegov Otac sudi vama a ne meni za dananje djelo. Tada je rekao Isusu: Oprosti mi za ovo; ja Te ne mogu spasiti. Poto je ponovo dao iibati Isusa, predao Ga je da se razapne. Pilat je elio osloboditi Isusa. Me utim, uvidio je da to ne moe uiniti i sauvati svoj poloaj i ast. Radije je izabrao rtvovati jedan nevini ivot nego izgubiti svoju svjetov-
104
PASIJA NA DE
nu mo. Koliko je mnogo onih koji, da bi izbjegli tetu ili patnje, na slian nain rtvuju naelo. Savjest i dunost pokazuju na jedan put, a osobna korist na drugi. Nain razmiljanja snano kree u pogrenom pravcu, i onaj koji pravi sporazume sa zlom biva odnesen u gustu tamu krivnje. Pilat je popustio zahtjevima svjetine. Radije je predao Isusa da bude raspet nego se izloio opasnosti da izgubi svoj poloaj. Ali unato njegovoj predostronosti, upravo ono ega se bojao kasnije ga je snalo. Oduzete su mu poasti, bio je zbaen sa svog visokog poloaja i muen grinjom savjesti i povrije enom gordou, ubrzo nakon raspea okonao je svoj ivot. Tako e svi koji ine ustupke grijehu dobiti samo alost i propast. Neki se put ini ovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. (Izreke 14,12) Kad je Pilat izjavio da je nevin u Kristovoj krvi, Kaifa je prkosno odgovorio: Krv njegova neka padne na nas i na Pilat je elio nau djecu. Ove strane rijei osloboditi Isusa. prihvatili su sveenici i poglaAli, uvidio je da to vari i one su u mnotvu odjekivale kao neljudska rika. Sve ne moe uiniti i mnotvo odgovorilo je govosauvati svoj rei: Krv njegova neka padne poloaj i ast. na nas i na nau djecu. Izraelski je narod izvrio svoj izbor. Pokazujui na Isusa govorili su: Ne ovoga, nego Barabu. Baraba, razbojnik i ubojica, bio je Sotonin predstavnik. Krist je bio Boji predstavnik. Krist je bio odbaen; Baraba izabran. Barabu e i dobiti. Izvrivi taj izbor, prihvatili su onoga koji je od poetka bio laljivac i ubojica. Sotona je bio njihov vo a. Kao narod radit e po njegovom naputku. init e njegova djela. Morat e podnositi njegovu vladavinu. Taj narod koji je izabrao Barabu mjesto Krista osjeat e Barabinu svirepost dokle god bude trajalo vrijeme. Promatrajui izbijeno Boje Janje, Hebreji su vikali: Krv njegova neka padne na nas i na nau djecu. Taj straan uzvik uzdignuo se do Bojeg prijestolja. Ta presuda, koju su sami sebi izrekli, bila je zapisana na Nebu. Ta je molitva usliana.
U PILATOVOJ SUDNICI
105
Krv Bojeg Sina leala je na njihovoj djeci, na djeci njihove djece, kao stalna kletva. Strano se obistinila u razorenju Jeruzalema. Strano se iskazala u stanju hebrejskog naroda tijekom tisuu i osam stotina godina u grani odvojenoj od trsa, u izumrloj nerodnoj lozi koju treba skupiti i spaliti. Iz zemlje u zemlju po cijelome svijetu, iz stoljea u stoljee, mrtvi, mrtvi u prijestupima i grijesima! Ta e molitva biti na slian nain ispunjena u veliki dan suda. Kad Krist bude ponovno doao na zemlju, ljudi Ga nee vidjeti kao zatvorenika okruena svjetinom. Tada e Ga vidjeti kao nebeskog Kralja. Krist e doi u svojoj slavi, u slavi svog Oca i u slavi svetih an ela. Deset tisua puta deset Krist je bio Boji tisua i tisue tisua an ela, predstavnik. Krist divnih i pobjednikih Bojih je bio odbaen; Sinova, u nenadmanoj ljepoti Baraba izabran. i slavi, pratit e Ga na ovom putu. Tada e On sjediti na Barabu e i dobiti. prijestolju svoje slave, a pred Njim e biti okupljeni svi narodi. Tada e Ga vidjeti svako oko, pa i oni koji su Ga proboli. Umjesto trnova vijenca, nosit e krunu slave krunu u kruni. Umjesto one stare purpurne kraljevske haljine, bit e obuen u najsjajnije bijele haljine, kako ih ne moe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji. (Marko 9,3) Na njegovoj odjei i na njegovu stegnu bit e ispisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. (Otkrivenje 19,16) Tu e biti i oni koji su Ga ismijavali i udarali. Sveenici i poglavari ponovno e vidjeti prizor u sudskoj dvorani. Pred njima e se pojaviti svaka pojedinost kao da je ispisana plamenim slovima. Tada e oni koji su traili: Krv njegova neka padne na nas i na nau djecu! primiti odgovor na svoje traenje. Tada e cio svijet saznati i razumjeti. Oni e shvatiti protiv koga i ega su se borili oni, jadna, slaba i smrtna bia. U stranoj duevnoj patnji i uasu povikat e planinama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdbe, jer do e veliki dan njihove srdbe! Tko moe opstati? (Otkrivenje 6,16.17)
106
PASIJA NA DE
8. Golgota
Uzi e na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega. Da posveti narod svojom krvi, Krist je trpio izvan vrata. (Hebrejima 13,12) Zbog prekraja Bojeg zakona Adam i Eva morali su izai iz Edena. Krist, naa zamjena, trebao je patiti izvan Jeruzalema. On je umro izvan gradskih vrata, na mjestu na kome su pogubljivali zloince i ubojice. SljeKad je Isus proao dee rijei imaju puno znaekroz vrata nje: Krist nas je otkupio od Pilatova dvora, prok letstva Zakona postavi kri koji je bio mjesto nas proklet. (Galaapripremljen za nima 3,13) Veliko je mnotvo pratilo Barabu poloen je Isusa od sudnice do Golgote. na Njegova Vijest o njegovoj presudi proranjena i krvava irila se po cijelom Jeruzalemu, plea. i ljudi iz svih drutvenih slojeva i poloaja u gomilama su se stjecali prema mjestu raspea. Sveenici i poglavari obavezali su se obeanjem da nee zlostavljati Kristove sljedbenike ako im On bude predan, pa su se uenici i vjerni iz grada i okolice pridruili mnotvu to je slijedilo Spasitelja. Kad je Isus proao kroz vrata Pilatova dvora, kri koji je bio pripremljen za Barabu poloen je na njegova ranjena
GOLGOTA
107
i kr vava plea. Dva Barabina sudruga trebala su biti pogubljena zajedno s Isusom, pa su i na njih poloeni krievi. Za slabog i napaenog Spasitelja ovaj je teret bio preteak. Od pashalne veere sa svojim uenicima nije nita jeo ni pio. Bio je u samrtnim mukama borei se sa sotonskim silama u Getsemanskom vrtu. Podnio je bol izdaje i vidio svoje uenike kako Ga naputaju i bjee. Bio je vo en Ani, zatim Kaifi i onda Pilatu. Od Pilata bio je poslan Herodu, a onda vraen Pilatu. Podnosio je pogrdu za pogrdom, ismijavanje za ismijavanjem; dva puta bio je iiban cijele te noi nizali su se prizori takve naravi koji su do krajnjih granica iskuavali ovjekovu duu. Krist nije popustio. Nije izgovorio nijednu rije koja ne bi bila na slavu Bogu. Tijekom cjelokupGomila koja je ne sramne sudske farse drao pratila Spasitelja se odluno i dostojanstveno. vidjela je Njegove Ali kad je nakon drugog ibaslabe i posrue nja na Njega poloen kri, ljudska priroda vie nije mogla korake, ali nije podnijeti. Onesvijeten je pao pokazala suut. pod teretom.
Sramna povorka
Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je njegove slabe i posrue korake, ali nije pokazala suut. Ruili su Ga i grdili zato to nije mogao nositi taj teki kri. Ponovno je teret stavljen na Njega i ponovno je pao onesvijeten na tlo. Njegovi muitelji shvatili su da nee moi dalje nositi svoj teret. Bili su zabrinuti traei nekoga tko bi ponio poniavajue breme. Hebreji tu nisu mogli pomoi, zato to bi ih oskvrnue sprijeilo da svetkuju Pashu. ak ni iz svjetine koja Ga je pratila nitko se nije elio sagnuti i ponijeti kri. U to vrijeme neki stranac, imun iz Cirene, vraajui se iz polja, sreo je mnotvo. uo je poruge i prostake uvrede iz gomile; uo je ponavljanje prezrivih rijei: Napravite prolaz za Kralja hebrejskog! Zastao je udei se ovom prizoru, i poto je izrazio suut, zgrabili su ga i stavili kri na njegova plea.
108
PASIJA NA DE
imun je sluao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su u Spasitelja, ali on sam nije bio uenik. Noenje kria do Golgote bio je blagoslov za imuna i on je uvijek nakon toga bio zahvalan za ovo provi enje. To ga je povelo da dragovoljno izabere Kristov kri i uvijek radosno stoji pod njegovim teretom. Mnoge ene nalazile su se u mnotvu to je pratilo Onoga koji nije zasluio surovu smrt. Njihova je panja bila usredotoena na Krista. Neke od njih vidjele su Ga ranije. Neke su dovodile k Njemu svoje bolesnike i nevoljne. Neke su i same bile izlijeene. Prepriavale su prizore koji su se zbivali. udile su se mrnji mnotva prema Njemu za kojim su njihova srca bila ganuta i slomljena. Unato ponaanju razjarene svjetine i ljutitim rijeiNoenje kria do ma sveenika i poglavara, ove ene izrazile su svoju suut. Golgote bio je Kad je Krist onesvijeten pao blagoslov za pod kriem, one su poele tuimuna i on je no naricati. uvijek nakon toga Ovo je jedino privuk lo Isusovu pozornost. Premda nabio zahvalan za paen teretom grijeha svijeta, ovo provi enje. nije bio ravnoduan prema izrazu boli. S njenom suuti pogledao je ove ene. One nisu vjerovale u Njega; znao je da Ga ne oplakuju kao Poslanoga od Boga, ve to ine pokrenute osjeajem ljudske samilosti. Nije prezreo njihovu suut, ve je to u njegovom srcu probudilo jo dublje saaljenje prema njima. Keri jeruzalemske, rekao je On, ne plaite nada mnom, nego nad sobom plaite i nad djecom svojom! Od sadanjeg prizora, Krist je gledao u budunost u vrijeme razorenja Jeruzalema. U tom stranom prizoru, mnoge od onih koje sad plau nad Njim poginut e zajedno sa svojom djecom. Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jednom jo znaajnijem sudu. U unitenju nepokajana grada vidio je znamenje konanog unitenja koje e doi na svijet. Rekao je: Tada e se dovikivati gorama: Padnite na nas! a breuljcima: Pokrijte nas! Ako se, dakle, tako radi sa zelenim
GOLGOTA
109
drvetom, to e biti sa suhim? ivim, zelenim drvetom Isus je prikazao sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da njegov gnjev zbog prijestupa padne na njegovog ljubljenog Sina. Isus je zbog ljudskih grijeha trebao biti raspet. Kakve e tada patnje snositi grjenik koji i dalje nastavi grijeiti? Svi nepokajani i nevjerni iskusit e takvu alost i bijedu kakvu jezik ne moe izraziti. Mnogi iz mnotva to je pratilo Spasitelja do Golgote, doekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palminim granicama kad je sveano ujahao u Jeruzalem. Ali s mnogih usana koje su tada oduevljeno klicale Njemu u slavu, jer su to svi inili, sad se razlijegao uzvik: Raspni ga, raspni! Kad je Isus ujahao u Jeruzalem, nade uenika bile su Mnogi iz mnotva na vrhuncu. Okupljali su se to je pratilo oko svog Uitelja, smatrajui Spasitelja do velikom au povezanost s Golgote, doekali Njim. Sada, u njegovu ponienju, izdaleka su Ga pratili. su Ga radosnim Bili su ophrvani bolom i skrhvalospjevima i eni u svojim iznevjerenim namahanjem dama. Kako su se obistinile palminim Isusove rijei: Svi ete se vi granicama kad je jo noas zbog mene pokolebati, jer je pisano: Udarit u sveano ujahao u pastira, i stado e se razbjei. Jeruzalem. (Matej 26,31)
Patnja Isusove majke

Stigavi na gubilite, zarobljenike su vezali uz oru a za muenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su ih polagali na kri; ali Isus se nije opirao. Isusova majka oslanjajui se na Ivana, ljubljenog uenika, stopama svog Sina ila je do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod teinom kria i eznula da pridri njegovu ranjenu glavu i obrie to elo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali joj ova tuna prednost nije bila pruena. Zajedno s uenicima jo je uvijek gajila nadu da e Isus pokazati svoju silu i
110
PASIJA NA DE
osloboditi se od svojih neprijatelja. Klonula srca sjeala se njegovih rijei kojima je proricao svaki od prizora koji su se sad odigravali. Gledajui razbojnike koje su vezivali za kri, u dubokoj se boli pitala: Zar e Onaj koji je mrtvima davao ivot dopustiti da Ga raspnu? Zar e Boji Sin dopustiti da bude tako surovo ubijen? Mora li napustiti svoju vjeru da je Isus Mesija? Mora li biti oevidac njegove sramote u boli, nemajui ak ni prednost da Mu poslui u njegovoj muci? Vidjela je njegove ruke pruene po kriu; donijeli su eki i klinove i dok su otri vrhovi probijali njeno tijelo, oja eni uenici poveli su dalje od ovog svirepog prizora gotovo onesvijetenu Isusovu majku. Isusova majka
oslanjajui se na Ivana, ljubljenog uenika, stopama svog Sina ila je do Golgote.
Na gubilitu
Spasitelju se nije oteo nijedan uzdah. Njegovo lice ostalo je mirno i pribrano, ali Mu je elo bilo oroeno kr upnim kapljama znoja. Nije bilo milostive ruke da obrie samrtni znoj s njegova lica, niti rijei suuti i nepokolebljive odanosti koja bi stala uz njegovo ljudsko srce. Dok su vojnici obavljali svoj strani posao, Isus se molio za svoje neprijatelje: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine! Njegove misli prelazile su s vlastitih patnji na grijeh njegovih muitelja i stranu osvetu koja e ih stii. Nikakvu kletvu nije uputio vojnicima koji su s Njim postupali grubo. Nikakvu osvetu nije prizivao na sveenike i poglavare koji su se nasla ivali ostvarenjem svoje namjere. Krist ih je saalijevao zbog njihova neznanja i krivice. Blago je proaputao samo molitvu da im se oprosti jer ne znaju to ine. Da su znali kako mue Onoga koji je doao spasiti grjeni ljudski rod od vjene propasti, obuzela bi ih grinja savjesti i uas. Me utim, njihovo neznanje nije uklonilo njihovu krivicu, jer su imali prednost da upoznaju i prihvate Isusa kao svog Spasitelja. Neki od njih jednog dana uvidjet e svoj
GOLGOTA
111
grijeh, pokajati se i obratiti. Neki su svojom okorjelou onemoguili uslienje Kristove molitve za njih. Ipak, uza sve to, Boji plan je dostizao svoje ispunjenje. Isus je stekao pravo da postane zastupnikom pred Bojim licem. Ta Kristova molitva za neprijatelje obujmila je ovaj svijet. Ona prima svakog grjenika koji je ivio ili koji e ivjeti od poetka svijeta do kraja vremena. Na svima njima poiva krivnja za raspee Bojega Sina. Svima se besplatno nudi oprost. Tko god hoe moe imati mir s Bogom i naslijediti vjeni ivot. Kad su Isusa prikovali, snani su ljudi podignuli kri i s velikom ga silinom usadili na za to ranije pripremljeno mjesto. To je Bojem Sinu izazvalo neiskazane bolove. Pilat je tada na kri iznad Isusove glave stavio natpis na hebrejskom, Blago je progrkom i latinskom. On je glaaputao samo sio: Isus Nazareanin, kralj imolitvu da im se dovski. Ovaj je natpis razljuoprosti jer ne tio Hebreje. U Pilatovoj su sudznaju to ine... nici vikali: Razapni ga! Mi nemamo drugoga kralja osim Ta Kristova cara. (Ivan 19,15) Izjavili su molitva za da je tko god nekog drugog neprijatelje priznaje za kralja izdajnik. obujmila je ovaj Pilat je napisao osjeaj koji su mu izrazili. Nije spomenut nisvijet. kakav prijestup, osim da je Isus hebrejski kralj. Natpis je, ustvari, bio priznavanje podanike pokornosti Hebreja rimskoj sili. On je proglaavao da e oni osuditi na smrt svakoga tko bi se usudio nazvati kraljem Izraela. Sveenici su se prevarili. Kad su kovali zavjeru kako da ubiju Krista, Kaifa je izjavio da je dobro da jedan ovjek umre kako bi se spasio narod. Sad je otkriveno njihovo licemjerstvo. Da bi unitili Krista, bili su spremni rtvovati ak i opstanak svog naroda. Sveenici su uvidjeli to su uinili, pa su zamolili Pilata da promijeni natpis. Kazali su: Neka ne ostane napisano kralj idovski, nego: Ovaj je tvrdio: kralj sam idovski.
112
PASIJA NA DE
Me utim, Pilat ljut na sebe zbog svoje ranije slabosti, potpuno je prezirao ljubomorne i prepredene sveenike vo e. Hladno je odgovorio: to sam napisao, ostaje napisano! Jedna sila via od Pilata ili Hebreja upravljala je postavljanjem ovog natpisa ponad Isusove glave. Po Bojoj providnosti On je trebao probuditi ljude na razmiljanje i istraivanje Svetoga pisma. Mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo je blizu grada. U to vrijeme tisue ljudi iz svih zemalja nalazile su se u Jeruzalemu pa je natpis kojim je Isus iz Nazareta proglaen za Mesiju privlaio njihovu pozornost. To je bila iva istina ispisana rukom koju je vodio Bog.
Proreeno stradanje
U Kristovim stradanjima na kriu ispunilo se proroanstvo. Vjekovima prije raspea, Spasitelj je prorekao kako e se postupati s Njim. Rekao je: Opkolio me opor pasa, rulje me zloinake okruile. Probodoe mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele me u sobom i kocku bacaju za odjeu moju. (Psalam 22,16-19) Proroanstvo koje se odnosilo na njegovu odjeu ispunilo se bez savjeta ili uplitanja prijatelja ili neprijatelja Raspetoga. Njihove su haljine dane vojnicima koji su Ga poloili na kri. Krist je uo prepirku ljudi dok su izme u sebe dijelili odjeu. Njegova je koulja bila istkana bez ijednog ava i stoga su kazali: Ne parajmo je, ve bacimo za nju kocku komu e pripasti! U drugom proroanstvu Spasitelj je izjavio: Ruganje mi slomilo srce i klonuh; ekao sam da se tko saali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjei, ali ga ne na oh. U jelo mi ui umijeae, u mojoj me e i octom napojie. (Psalam 69,21.22) Onima koji su umirali na kriu davali su neko opojno sredstvo da bi se umrtvio osjeaj boli. To je ponu eno i Isusu, ali kad je okusio, On je to odbio. Nije elio prihvatiti nita to bi moglo potamniti njegov um. Njegova se vjera mora dalje vrsto oslanjati na Boga. To je bila njegova jedina snaga. Pomraiti njegova osjetila znailo bi dati prednost Sotoni.
GOLGOTA
113
Ruganje pod kriem

Isusovi neprijatelji iskaljivali su svoj gnjev na Njemu dok je visio na kriu. Sveenici, poglavari i knjievnici pridruili su se svjetini rugajui se Spasitelju koji je umirao. Prilikom krtenja i preobraenja uo se glas kojim je Bog objavio da je Krist njegov Sin. Ponovno, neposredno prije Kristove izdaje, Otac je progovorio potvr ujui njegovo boanstvo. Ali sada je glas s neba utio. Nije se ulo nijedno svjedoanstvo u Kristovu korist. On je sam podnosio zlostavljanje i ruganje zlih ljudi. Ako si Sin Boji, govorili su oni, si i s kria! Neka spasi sam sebe, ako je zbilja Boji Mesija Izabranik! U pustinji kuanja Sotona je izjavio: Ako si zaista Sin Boji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Ako si zaista Sin Boji, baci se dolje s vrha HraIsusovi neprijatelji ma. (Matej 4,3.6) Sotona sa iskaljivali su svoj svojim an elima, u ljudskom obliju bio je prisutan kraj krignjev na Njemu a. Sotona sa svojim vojskama dok je visio na sura ivao je sa sveenicima i kriu. poglavarima. Uitelji naroda poticali su neuku svjetinu da izrie sud Onome koga mnogi od njih nikada nisu vidjeli, sve dok nisu bili nagovoreni da svjedoe protiv Njega. Sveenici, poglavari, farizeji i okorjela svjetina ujedinili su se u sotonskoj izbezumljenosti. Vjerski poglavari sjedinili su se sa Sotonom i njegovim an elima. Izvravali su njegove naloge. Isus, koji je patio i umirao, uo je svaku rije koju su izgovorili sveenici: Druge je spasio, a sam sebe ne moe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada si e s kria pa emo vjerovati u njega! Krist je mogao sii s kria. Ali zato to nije elio spasiti sebe, grjenik ima nadu u oprost pred Bogom. Podsmjehujui se Spasitelju, ljudi koji su se smatrali tumaima proroanstava ponavljali su ba one rijei za koje je Nadahnue proreklo da e ovom prilikom izgovarati. Ipak
114
PASIJA NA DE
u svojoj sljepoi nisu vidjeli da ispunjavaju proroanstvo. Oni koji su u podsmijehu izgovarali rijei: On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je rekao: Sin sam Boji!, nisu ni pretpostavljali da e njihovo svjedoanstvo odjeknuti kroz vjekove. Me utim, premda podsmjeljivo izgovorene, ove rijei navele su ljude da tako istrauju Pisma kao nikada ranije. Mudri ljudi su uli, istraivali, razmiljali i molili se. Bilo je i takvih koji nisu imali mira sve dok uspore ujui tekstove Pisma nisu spoznali znaenje Kristove misije. Nikada ranije nije se tako iroko rasprostranilo znanje o Isusu kao u trenutku kad je visio na kriu. U srcima mnogih koji su promatrali prizor raspea i uli Kristove rijei zasjala je svjetlost istine.
Utjeha na kriu
Isusu u njegovoj agoniji na kriu doao je zraak utjehe. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba ovjeka raspeta s Isusom u poetku su Ga ruili, a jedan je u svojim patnjama postajao jo oajniji i prkosniji. Ali je njegov sudrug U agoniji na bio drukiji. Ovaj ovjek nije kriu, Isusu je bio okorjeli zlikovac; naao se doao zraak na stranputici zaveden loim utjehe. To je bila drutom; bio je manje kriv od mnogih koji su stajali kraj krimolba razbojnika a i ruili Spasitelja. Vidio je koji se kajao. i uo Isusa i bio osvjedoen njegovim uenjem, ali su ga sveenici i poglavari odvratili od Njega. elei uguiti osvjedoenje, tonuo je sve dublje i dublje u grijeh, dok nije uhvaen, optuen kao zloinac i osu en da umre na kriu. U sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini. uo je kako je Pilat objavio: Na njemu ne nalazim nikakve krivnje! (Ivan 19,4) Primijetio je njegovo boansko dranje i njegovo milostivo pratanje svojim muiteljima. S kria je vidio mnoge koji su se gradili pobonima, a rugali su se i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo mau
GOLGOTA
115
glavama. uo je kako njegov sudrug u krivici prihvaa rijei osude: Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas! uo je kako mnogi izme u prolaznika brane Isusa. uo ih je kako ponavljaju njegove rijei i govore o njegovim djelima. U njemu se ponovno pojavilo osvjedoenje da je ovo Krist. Okreui se drugom zloincu rekao je: Zar se ti ne boji Boga, kad si sam osu en tako? Zloinci na samrti nisu se vie morali bojati ovjeka. Me utim, jednoga je proimalo osvjedoenje da postoji Bog koga se treba bojati, budunost koja ga je natjerala da strepi. A sad, njegova ivotna povijest, sva umrljana grijehom, tek to se nije zavrila. Mi smo ovdje po pravdi, uzdisao je on, jer primamo zasluenu plau za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla uinio. Sad vie nema pitanja. Nema sumnji, ni prijekora. Kad je osu en za svoj zloin, ovaj prijestupnik je pao u oajanje i bezna e; ali sad su se probudile neobine, plemenite misli. Sjeao se svega to je uo o Isusu kako je iscjeljivao bolesne i opratao grijehe. Sluao je rijei onih koji su vjerovali u Isusa i koji su Ga plaui slijedili. Vidio je i proitao natpis iznad Spasiteljeve glave. uo je kako ga prolaznici ponavljaju, neki u alosti drhtavim usnama, a drugi u ali i podsmijehu. Sveti Duh rasvijetlio je njegov razum i malo-pomalo dokazi su se spojili. U Isusu, ranjenom, ismijavanom i raspetom, vidio je Boje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovu je glasu bila pomijeana nada s boli kad se ova bespomona, umirua dua predala Spasitelju koji je umirao. Isuse, sjeti me se, povikao je, kada do e u svoje kraljevstvo! Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuan, a rijei pune ljubavi, saaljenja i sile: Zaista, kaem ti danas, bit e sa mnom u raju. Tijekom dugih sati samrtnih muka do Isusovih su uiju dolazili poruga i ismijavanje. Dok je visio na kriu, do Njega su jo uvijek dopirali glasovi puni poruga i psovki. S enjom u srcu oekivao je neki izraz vjere svojih uenika. uo je samo alosne rijei: A mi smo se nadali da je on onaj koji e osloboditi Izraela. Kako je Spasitelj bio zahvalan za izraz vjere i ljubavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su Ga se vodei Hebreji odricali, pa ak i uenici sumnjali u njegovo boanstvo, jadni razbojnik na rubu vjenosti nazvao
116
PASIJA NA DE
je Isusa Gospodinom. Mnogi su Ga bili spremni nazvati Gospodinom dok je inio uda i kad je ustao iz groba, ali nitko osim razbojnika koji se pokajao i bio spaen u jedanaesti sat, nije Ga priznavao dok je visio i umirao na kriu. Promatrai su uli kad je razbojnik nazvao Isusa Gospodinom. Boja glasa ovjeka koji se kajao privukla je njihovu pozornost. Oni koji su se u podnoju kria sva ali oko Kristove odjee i koji su bacali kocku za njegov ogrta, zastali su kako bi uli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustavljena daha gledali su Krista i oekivali odgovor s tih umiruih usana. Dok je izgovarao rijei obeanja, kroz tamni oblak koji je obavio kri probila se sjajna i nezadriva svjetlost. RazbojS enjom u srcu nik koji se kajao doivio je saoekivao je neki vreni mir i sigurnost da ga je izraz vjere svojih Bog prihvatio. U svom poniuenika. uo je enju Krist je bio proslavljen. On, koji je u oima svih izglesamo alosne dao kao da je pobije en, bio rijei: A mi smo je Pobjednik. Bio je priznat kao se nadali da je on Onaj koji je ponio grijehe. Ljuonaj koji e di mogu muiti njegovo ljudosloboditi Izraela. sko tijelo. Oni mogu raniti njegove sljepoonice trnovim vijencem. Mogu Mu skinuti haljine i prepirati se oko njih. Ali mu ne mogu oduzeti silu da oprata grijehe. Umiranjem je pruio svjedoanstvo o svojoj boanskoj prirodi i Oevoj slavi. Njegovo uho nije otealo da ne moe uti, niti je njegova ruka okraala da ne moe spasiti. Njegovo kraljevsko pravo je da spasi do posljednjeg sve koji kroz Njega dolaze Bogu. Zaista, kaem ti danas, bit e sa mnom u raju. Krist nije obeao da e tog dana razbojnik biti s Njim u raju. On sam toga dana nije otiao u raj. Spavao je u grobu i u jutro uskrsnua rekao: Jer jo nisam uziao k Ocu. (Ivan 20,17) Me utim, na dan raspea, na dan prividnog poraza i tame, izreeno je obeanje. Danas, dok umire na kriu kao zloinac, Krist uvjerava jadnog grjenika: Bit e sa mnom u raju!
GOLGOTA
117
Razbojnici koji su raspeti s Isusom postavljeni su jedan s desne strane a drugi s lijeve, a Isus u sredini. To je uinjeno prema uputi sveenika i poglavara. Kristov poloaj izme u razbojnika trebao je pokazati da je On najvei zloinac izme u ove trojice. Tako se ispunilo pismo: I meu zlikovce bio ubrojen. (Izaija 53,12) Me utim, potpuni smisao ovog djela sveenici nisu vidjeli. Kao to je Isus, raspet s razbojnicima, stavljen u sredinu, tako je i njegov kri postavljen usred svijeta koji lei u grijehu. Rijei oprosta upuene razbojniku koji se kajao zapalile su svjetlost koja e svijetliti do najudaljenijih granica Zemlje. An eli su s divljenjem proU samrtnom se matrali beskrajnu Isusovu ljubav, koji je, podnosei najvetrenutku sjetio e samrtne muke uma i tijela, svoje majke. mislio samo na druge i uzdiGledajui njezino zao vjeru dui koja se kaje. U bolju izmueno svom ponienju kao prorok obratio se kerima jeruzalemlice, a onda Ivana, skim; kao sveenik i zastupnik rekao joj je: eno, molio je Oca da oprosti njeevo ti sina!, a govim ubojicama, kao Spasitelj zatim Ivanu: Eto pun ljubavi, oprostio je grijeti majke! he razbojniku koji se kajao.
Briga za majku Mariju

Dok je gledao mnotvo koje Ga je okruavalo, jedna je prilika privukla Isusovu pozornost. U podnoju kria stajala je njegova majka koju je pridravao uenik Ivan. Nije mogla podnijeti da bude udaljena od svog Sina i Ivan, znajui da se pribliava kraj, ponovno ju je priveo Kristu. U samrtnom se trenutku sjetio svoje majke. Gledajui njezino bolju izmueno lice, a onda Ivana, rekao joj je: eno, evo ti sina!, a zatim Ivanu: Eto ti majke! Ivan je razumio Kristove rijei i prihvatio povjerenu zadau. Odmah je poveo Mariju svom domu i od toga asa njeno se starao o njoj. Milostivi Spasitelj pun ljubavi, usred svih svojih tjelesnih bolova i duevnih patnji, briljivo se starao o svojoj majci! Nije imao
118
PASIJA NA DE
novaca kojim bi je osigurao, ali Ivan Ga je, kao dragocjenost uvao u srcu, i zato Mu je predao majku kao dragocjeni zalog. Tako se pobrinuo za ono to joj je najvie bilo potrebno njeno suosjeanje ovjeka koji ju je volio zato to je ona voljela Isusa. Primajui je kao sveto zavjetanje, Ivan je primio veliki blagoslov. Ona ga je stalno podsjeala na voljenog Uitelja. Savreni primjer Kristove sinovske ljubavi blista nesmanjenim sjajem kroz maglu vjekova. Gotovo trideset godina Isus je svakodnevnim trudom pomagao u noenju tereta doma. A sad, ak i u svojim posljednjim samrtnim mukama sjetio se potreba svoje majke, ucvijeljene udovice. Isti duh vidjet e se u svakom ueniku naega Gospodina. Oni koji slijede Krista, smatrat e da je dio njihove vjere potovanje i staranje za roditelje. Iz srca u kome Kristova patnja se gaji njegova ljubav, otac i proizlazila je iz majka nee nikada prestati svijesti o opakosti primati brino staranje i njegrijeha, spoznaje nu suut.
da je ovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu.
Patnje i smrt na kriu
Gospodin slave sad umire kao otkup za ljudski rod. Poloivi svoj skupocjeni ivot, Krist nije dobio potporu pobjedonosnom radou. Sve je pritiskivala teka tama. Nije Ga optereivao strah pred smru. Bol i sramota kria nisu izazvali njegovu neizrecivu duevnu patnju. Krist je bio knez onih koji stradaju, i njegova patnja proizlazila je iz svijesti o opakosti grijeha, spoznaje da je ovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu. Krist je vidio kako je vrsto uporite grijeha u ljudskom srcu i koliko je malo onih koji su voljni odvojiti se od njegove sile. Znao je da bez Boje pomoi ljudski rod mora poginuti i vidio mnotvo kako gine i kraj izobilne pomoi. Na Krista kao nau zamjenu i jamstvo poloeno je bezakonje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas ot-
GOLGOTA
119
kupio od osude zakona! Krivnja svakog Adamovog potomka optereivala je njegovo srce. Boji gnjev prema grijehu, strani izraz njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su uasom duu njegova Sina. Cijelog svog ivota Krist je palom svijetu objavljivao dobre vijesti o Oevoj milosti i ljubavi koja prata. esto je govorio o spasenju za najvee grjenike. Me utim, sad sa stranim teretom krivnje, koji je nosio, nije mogao vidjeti milostivo Oevo lice. Povlaenje boanskog lica od Spasitelja u ovom trenutku najvee patnje probolo je njegovo srce takvom boli koju ovjek nikada ne moe u cijelosti razumjeti. Njegova duevna patnja bila je tako velika da je jedva osjeao svoje tjelesne bolove. estokim je kunjama Sotona navaljivao na Isusovo srce. Spasitelj nije mogao vidjeti preZau eni an eli ko groba. Nada Mu nije pokazibili su oevici vala da e izai iz groba kao pobjednik niti govorila o tome Spasiteljeve uasne da je Otac prihvatio njegovu agonije. Nebeske rtvu. Bojao se da je grijeh tavojske zaklonile su ko odvratan Bogu da e njihosvoje lice od vo razdvajanje biti vjeno. Krist je osjeao patnju koju e osjestrahovita prizora. ati grjenik kad se milost ne bude vie zauzimala za greni ljudski rod. Osjeaj grijeha koji je privukao Oev gnjev na Njega kao na ovjekovu zamjenu zagorao je au koju je pio i slomio srce Bojeg Sina. Zau eni an eli bili su oevici Spasiteljeve uasne agonije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovita prizora. Beivotna priroda izrazila je svoju suut prema vrije anom i umiruem Tvorcu. Sunce je zaklonilo svoj pogled na ovaj straan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale su Zemlju u podne, a onda odjednom kao da su iezle. Potpuna tama, kao mrtvaki pokrov, obavila je kri. Od estoga do devetog sata nastade tama po svoj zemlji. Nije bilo nikakvog pomraenja ili nekog drugog uzroka ovoj tami tako dubokoj kao u pono kad nema Mjeseca i zvijezda. To je bilo natprirodno svjedoanstvo koje je dao Bog da bi utvrdio vjeru potonjih narataja.
120
PASIJA NA DE
Boja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku. Od mraka je nainio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljudskih oiju. Bog i njegovi sveti an eli bili su kraj kria. Otac je bio sa svojim Sinom. Ipak, njegova prisutnost nije bila otkrivena. Kad bi njegova slava zasjala iz oblaka, unitila bi svakog promatraa. U tom trenutku Krist nije mogao biti utjeen Oevom prisutnou. Sam je gazio u kaci i nikog od ljudi nije bilo uz Njega. Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljudsku samrtnu muku svog Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje bili su osvjedoeni u njegovo boanstvo. Kad su ljudi jednom vidjeli to lice, nikada Ga nisu mogli zaboraviti. Kao to je Kajinovo lice nosilo trag zloina, tako je Kristovo lice otkrivalo nevinost, mirnou i dobrotu Boji lik. Ali se njegovi tuitelji nisu osvrtali na ovaj nebeski peat. Podrugljivo mnotvo promatralo je Krista tijekom dugih sati samrtne borbe. Sad je bio milostivo sakriven Bojim platem. inilo se kao da se grobna tiina spustila na Golgotu. Neiskazani strah obuzeo je mnotvo okupljeno oko kria. Rijei hule i ruenja zamrle su na usnama. Ljudi, ene i djeca popadali su na zemlju. Otre munje povremeno bi bljesnule iz oblaka otkrivajui kri i raspetog Iskupitelja. Sveenici, poglavari, knjievnici, krvnici i svjetina, svi su mislili da je doao trenutak osvete. Nakon izvjesnog vremena neki su proaputali da e Krist sii s kria. Neki su pipajui pokuali potraiti put prema gradu, udarajui se u prsa i jecajui od straha. U deveti sat tama vie nije obavijala narod, ali je jo uvijek ostala oko Spasitelja. To je bilo znamenje samrtnih muka i uasa koji je pritiskivao njegovo srce. Nijedno oko nije se moglo probiti kroz tamu koja je obavijala kri i nitko nije mogao prodrijeti kroz jo dublju tamu koja je pokrivala patnje Kristove due. Otre munje kao da su bile usmjerene prema Njemu dok je visio na kriu. Tada Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabakthani. Boe moj, Boe moj! Zato si me ostavio? Kad se najdublji mrak zgusnuo oko Spasitelja, mnogi su povikali: Osveta Neba je na Njemu. Gromovi Bojeg gnjeva sruili su se na Njega, zato to je tvrdio da je Boji Sin. Mnogi koji su vjerovali u Njega uli su njegov oajniki uzvik. Na-
GOLGOTA
121
da ih je napustila. Ako je Bog napustio Isusa, u to mogu imati povjerenja njegovi sljedbenici? Kad se tama podigla s Kristova potitena duha, ponovno su oivjele tjelesne patnje i stoga je rekao: edan sam. Jedan od rimskih vojnika, pokrenut suosjeanjem dok je gledao suhe usne stavio je spuvu na isopovu trsku, potopio ga u jednu posudicu s octom i ponudio Isusu. Sveenici su se rugali njegovim samrtnim mukama. Dok je mrak pokrivao Zemlju, obuzimao ih je uasan strah; sad, kad je on popustio, povratila se bojazan da bi im Isus mogao pobjei. Pogreno su protumaili njegove rijei: Eli, Eli! Lema sabakthani. S prijezirom i podsmijehom govorili su: Ovaj zove Iliju. Nisu iskoristili posljednju priliku da Mu olakaju patnje. Stanite, rekli su, da vidimo hoe li doi Ilija da Bezgrjeni Boji ga skine! Sin visio je na Bezgrjeni Boji Sin visio kriu. Njegovo je je na kriu. Njegovo je tijelo bilo izmrcvareno bievanjem; tijelo bilo te ruke koje su tako esto bile izmrcvareno ispruene da blagoslove pribievanjem. kovane su za drvenu gredu; te noge tako neumorne u slubi ljubavi pribijene su za dr vo; kraljevska glava ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve to je pretrpio kapi krvi koje su tekle s njegove glave, njegovih ruku, njegovih nogu, samrtne muke koje su lomile njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala njegovu duu zato to je Otac sakrio svoje lice jasno govori objavljujui svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boji Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao carstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiao uzburkane valove i hodao po zapjenuanim valovima, koji je uinio da avoli dru a bolest bjei, koji je otvarao oi slijepima i pozivao umrle u ivot prinio je sebe kao rtvu na kriu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio grijehe, izdrao gnjev boanske pravde, tebe radi uinjen je grijehom.
122
PASIJA NA DE
Utihnuli promatrai iekivali su kraj ovog uasnog prizora. Sunce je ponovno zasjalo, ali kri je jo uvijek bio obavijen tamom. Sveenici i poglavari pogledali su put Jeruzalema, i gle, gust oblak spustio se na grad i ravnice Judeje. Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omiljenom gradu Jeruzalemu. estoke munje Bojeg gnjeva bile su upravljene na osu eni grad. Iznenada, tama se podigla s kria i jasnim glasom, nalik na trube, koji kao da je odjeknuo kroz sve to je stvoreno, Isus je povikao: Svreno je! Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Svjetlost je okruila kri, a Spasiteljevo lice kao Sunce zasjalo je slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro. Usred uasnog mraka, prividno naputen od Boga, Krist je ispio do dna au ljudskog jada. U tim uasnim trenucima Usred uasnog oslanjao se na dokaze o Oemraka, prividno vom prihvaanju koji su Mu naputen od Boga, dotada dani. Poznavao je karakter svog Oca; razumio je njeKrist je ispio do govu pravdu, njegovu milost i dna au ljudskog njegovu veliku ljubav. Vjerom jada. se oslanjao na Onoga koga je uvijek s radou sluao. A kad se u potpunoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjeaj gubitka Oeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu. Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora. Skamenjeno je mnotvo uzdrana daha promatralo Spasitelja. Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaula se potmula tutnjava, kao teka grmljavina. Osjetio se snaan potres. Od potresa ljudi su popadali jedni na druge. Nastala je strana zbrka i zaprepatenost. S okolnih brda razbijene stijene uz strahovitu lomljavu sruivale su se u doline. Grobnice su se otvorile i mrtvi su ustajali iz svojih grobova. inilo se kao da e se cio svijet razbiti u atome. Sveenici, poglavari, vojnici, krvnici i narod, nijemi od uasa, leali su po zemlji. Kad je glasni uzvik Svreno je! siao s Kristovih usana, sveenici su vrili slubu u Hramu. To je bilo vrijeme veernje
GOLGOTA
123
rtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bude zak lano. Obuen u svoju simbolinu i lijepu odjeu, sveenik je stajao s podignutim noem, kao i Abraham kad se spremao da rtvuje svog sina. Narod je pozorno promatrao. Ali se zemlja tresla i podrhtavala zato to se pribliavao sam Gospod. Uz zvuk cijepanja nevidljiva ruka razderala je od vrha do dna unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajui pogledu mnotva mjesto koje je nekad bilo ispunjeno Bojom prisutnou. Na ovom mjestu nalazila se ekina. Ovdje je Bog otkrivao svoju slavu iznad prijestolja milosti. Nitko osim velikog sveenika nikada nije podignuo zavjesu koja je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama. On je ovdje ulazio jednom godinje da izvri oienje narodnih grijeha. Ali gle, ova zavjesa je razderana nadvoje. Najsvetije mjesto zemaljNikada ranije skog svetita izgubilo je svoju Zemlja nije bila svetost. svjedok takvog Zavladali su strah i zbrka. Sveenik se pripremao da zaprizora. kolje rtvu, ali no je ispao iz njegove onemoale ruke i janje je pobjeglo. Predslika je nala svoje ispunjenje u smrti Bojeg Sina. Prinesena je velika rtva. Put u Svetinju nad svetinjama bio je otvoren. Za sve je pripremljen nov i ivotodavan put, Grjeni, oja eni ljudski rod nije vie morao ekati dolazak velikog sveenika. Odsad e Spasitelj obavljati slubu sveenika i zastupnika u Nebu nad nebesima. inilo se kao da je ivi glas progovorio vjernima: Sad je doao kraj svim rtvama za grijeh. Boji Sin je doao po svojoj rijei: Evo, dolazim o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano da inim, Boe, volju tvoju. Uao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama... vlastitom krvi, i pribavio nam vjeni otkup. (Hebrejima 10,7; 9,12)
124
PASIJA NA DE
9. Svreno je!
Krist nije predao svoj ivot dok nije zavrio djelo to ga je doao izvriti i dahom koji Ga je naputao, uzviknuo je: Svreno je! (Ivan 19,30) Bitka je izvojevana. Njegova Mu je desnica i sveta ruka donijela pobjedu. Kao Pobjednik, On je postavio svoju zastavu na vjenim visinama. Zar me u an elima nije bilo radosti? Cijelo Nebo proslavljalo je Spasiteljevu pobjedu. Sotona je bio pobije en i znao je da je njegovo carstvo propalo. Za an ele i bezgrene svjetove uzvik Svri se! imao je duboko znaenje. Za njih kao i za nas izvreno je to veliko djelo otkupljenja. Oni s nama dijele plodove Kristove pobjede. Sve do Kristove smrti an elima i bezgrjenim svjetovima nije jasno otkriven Sotonin karakter. Praotpadnik toliko se zaodjenuo prijevarom da ak ni sveta bia nisu shvatila njegova naela. Nisu jasno razvidjeli narav njegove pobune. Protiv Boga pobunilo se bie izuzetne moi i slave. Gospod je kazao o Luciferu: Gle, ti bjee uzor savrenstva, pun mudrosti i udesno lijep! (Ezekiel 28,12) Lucifer je kerubim zaklanja. Stajao je u svjetlosti Boje nazonosti. Bio je najuzvieniji od svih stvorenih bia i najistaknutiji u otkrivanju Bojih namjera svemiru. Poto je sagrijeio, njegova sila da prevari bila je jo vea, a razotkrivanje njegova karaktera znatno tee, zbog uzviena poloaja koji je zauzimao pred Ocem. Bog je mogao unititi Sotonu i njegove istomiljenike isto tako lako kao to ovjek baca kameni na zemlju, ali On to nije uinio. Pobunu nije trebalo savladati prisilom. Prisila postoji samo pod Sotoninom vlau. Gospodnja naela ne pripadaju takvom poretku. Njegova vlast poiva na do-
SVRENO JE!
125
broti, milosti i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo kojim se koristi. Boja je vladavina moralna, a istina i ljubav trebaju biti sila koja prevladava. Boja je namjera bila da sve postavi na vjeni temelj sigurnosti, pa je na nebeskim savjetima odlueno da se Sotoni mora dati vrijeme kako bi razvio naela koja predstavljaju osnovu njegova sustava vladavine. Tvrdio je da su ona uzvienija od Bojih naela. Da bi ih svemir mogao promotriti, Sotoninim je naelima dano vrijeme za djelovanje. Sotona je naveo ljude na grijeh, pa je plan spasenja postao djelotvoran. etiri tisue godina Krist je radio na ovjekovu uzdizanju, a Sotona na njegovom upropatavanju i uniavanju. Sve je to pratio cio svemir. Kad je Isus doao na svijet, sotonska je sila bila usmjerena protiv Njega. Od vremena kad se pojavio kao novoro ene u Cijelo Nebo i Betlehemu, uzurpator je radio svjetovi koji nisu na tome da prouzroi njegovo pali bili su unitenje. Svim je silama posvjedoci ove borbe. kuavao sprijeiti Isusa u razvijanju savrena djetinjstva, bezgrjene zrelosti, svete slube i rtve bez mane. Ali doivio je poraz. Nije uspio Isusa navesti na grijeh. Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvojiti od djela to ga je doao obaviti na Zemlji. Od pustinje do Golgote ibala Ga je bura Sotonina bijesa, ali to je ona bivala nemilosrdnija to se Boji Sin vre drao ruke svog Oca i hitao stazom poprskanom krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi u sjajnijem svjetlu otkrivali njegov besprijekoran karakter. Cijelo Nebo i svjetovi koji nisu pali bili su svjedoci ove borbe. S velikim su zanimanjem pratili zavrne prizore ovog sukoba. Promatrali su Spasitelja kako ulazi u Getsemanski vrt, njegovu duu pritisnutu uasom velike tame. uli su njegov bolni uzvik: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoi e ovaj kale! (Matej 26,39) Kad se Otac povukao iz njegove blizine, vidjeli su Ga alosnog u gorini boli koja je nadilazila ovu iz posljednje velike borbe sa smru. Krvavi znoj izbijao je iz njegovih pora i kapao na zemlju. S njego-
126
PASIJA NA DE
vih se usana triput otela molitva za oslobo enje. Nebo nije moglo vie podnijeti ovaj prizor i Bojem je Sinu poslan vjesnik utjehe. Nebo je promatralo rtvu predanu u ruke ubilakoj svjetini i pourivanje od jednog do drugog suda uz ismijavanje i nasilje. ulo je kad su se njegovi progonitelji rugali njegovom niskom podrijetlu. ulo je odricanje s kletvom i zaklinjanjem jednoga od njegovih najvoljenijih uenika. Vidjelo je gnjevno djelo Sotone i njegovu mo nad ljudskim srcima. Kakvog li stranog prizora! Spasitelj uhvaen u pono u Getsemaniju, vuen tamo-amo od palae do sudnice, izvo en dvaput pred sveenike, dvaput pred Veliko vijee, dvaput pred Pilata i jedanput pred Heroda, ismijavan, iban, osu en i izveden da bude raspet, nosei teki teret kria usred naricanja jeruzalemskih keri i podrugivanja svjetine. Cijelo je Nebo bilo Nebo je s boli i divljenjem ispunjeno promatralo Krista kako visi na divljenjem kad je kriu, kako krv tee iz njegoKrist usred vih izranjavanih sljepoonica i znoj obojen kr vlju kako se strahovite patnje graka na njegovu elu. Iz njeiskazao svoju govih ruku i nogu kapala je molitvu: Oe, krv po stijenju izdubljenom za oprosti im, jer ne podnoje kria. irile su se raznaju to ine! ne nainjene klinovima jer je teina njegova tijela sad poivala na rukama. Njegovo oteano disanje bivalo je sve ubrzanije, jer je njegova dua drhtala pod teretom grijeha svijeta. Cijelo je Nebo bilo ispunjeno divljenjem kad je Krist usred strahovite patnje iskazao svoju molitvu: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine! (Luka 23,34) Pa ipak, tu su stajali ljudi, stvoreni po Bojem obliju, koji su se udruili da unite ivot njegovog jedinoro enog Sina. Kakav prizor za svemir! Upravitelji i vlasti tame bili su okupljeni oko kria, bacajui paklenu sjenku nevjerstva u srca ljudi. Kad je Gospod stvorio ova bia da stoje pred njegovim prijestoljem, bila
SVRENO JE!
127
su prekrasna i slavna. Njihova ljepota i svetost bile su u skladu s njihovim uzvienim poloajem. Bila su obogaena Bojom mudrou i opremljena svim nebeskim orujem. Oni su bili sluge Boga ivoga. Ali tko je mogao prepoznati me u palim an elima slavnog serafa koji je nekad sluio u nebeskim dvorovima? Sotonske sile ujedinile su se sa zlim ljudima potiui narod da povjeruju kako je Krist najvei grjenik i da Ga stoga treba prezirati. Oni koji su ismijavali Krista dok se nalazio na kriu bili su ispunjeni duhom pr vog velikog buntovnika. On ih je ispunio zlim i odvratnim rijeima. On je nadahnjivao njihovo ruenje. Ali svim ovim nije postigao nita. Da se ijedan grijeh naao na Kristu, da je bilo u kojoj pojedinosti podlegao Sotoni u eSotona je uvidio lji da izbjegne strano muenje, da je njegova la Boji i ovjekov neprijatelj slavio bi pobjedu. Krist je priklorazobliena. nio svoju glavu i umro, ali vrNjegova je sto se drao svoje vjere posluvladavina nosti Bogu. Uto uh jak glas otkrivena pred u nebu gdje govori: Sad je nastupilo spasenje i snaga i krabezgrenim ljevska vlast naega Boga, i an elima i vlast njegova Pomazanika, jer svemirom. je zbaen tuitelj nae brae, koji ih je optuivao dan i no pred naim Bogom. (Otkrivenje 12,10) Sotona je uvidio da je njegova la razobliena. Njegova je vladavina otkrivena pred bezgrenim an elima i svemirom. Otkrio je sebe kao ubojicu. Prolivi krv Bojeg Sina, izgubio je svaku naklonost nebeskih bia. Odsad je njegovo djelovanje ogranieno. Bez obzira na dranje koje bi pokazao, vie nije mogao doekivati an ele dok dolaze iz nebeskih dvorova i pred njima optuivati Kristovu brau kao one koji su obueni u haljine prljave i oskvrnute grijehom. Tako se prekinula posljednja karika izraza naklonosti izmeu Sotone i nebeskog drutva.
128
PASIJA NA DE
Pa ipak, Sotona tada nije uniten. Ni tada an eli nisu shvatili to je sve obuhvaeno ovom velikom borbom. Naela koja su bila u pitanju trebalo je puno jasnije otkriti. ovjeka radi Sotonino se postojanje moralo produljiti. ovjek, kao i an eli, mora uoiti razliku izme u Kneza vidjela i kneza tame. On mora izabrati kome e sluiti. Na poetku ove velike borbe Sotona je izjavio da se Boji zakon ne moe drati, da pravda nije u skladu s milou i da grjenik u sluaju da prekri Zakon, nee moi dobiti oprost. Svaki grijeh mora dobiti svoju kaznu, isticao je Sotona, pa ako Bog oprata kaznu zbog grijeha, On nije Bog istine i pravde. Dok su ljudi krili Boji zakon i oskvrnjivali njegovu volju, Sotona se radovao. Izjavio je kako je dokazano da se Zakon ne moe potovati i da se ovjeku ne moe oprostiti. Stoga to je nakon svoje pobune prognan s Neba, Sotona je tvrdio da ljudskom rodu zauvijek mora biti uskraena Boja naklonost. Tvrdio je da Bog ne moe pokazati milost grjeniku i biti pravedan. Premda je bio grjenik, ovjek se nalazio u drukijem poloaju od Sotoninog. Lucifer je zgrijeio na Nebu u svjetlosti Boje slave. Njemu je kao nijednom drugom stvorenom biu bilo dano otkrivenje Boje ljubavi. Razumijevajui Boji karakter i poznavajui njegovu dobrotu, Sotona se opredijelio da po e za svojom sebinom, neovisnom voljom. Ovaj je izbor bio konaan. Nije postojalo nita vie to bi Bog mogao uiniti da ga spasi. Me utim, ovjek je obmanut, a njegov um pomraen sotonskim lukavstvima. Nije imao mogunosti da upozna visinu i dubinu Boje ljubavi. Jedino je u poznavanju Boje ljubavi za njega bilo nade. Bogu bi se mogao vratiti promatranjem njegova karaktera. Boja se ljubav obznanila ljudima preko Isusa; ali milost nije ukinula pravdu. Zakon otkriva osobine Bojeg karaktera i nijedan znak ili kovrica iz njega ne moe se promijeniti da bi se prilagodio ovjeku u njegovu palom stanju. Bog nije promijenio svoj Zakon, ve je radi ovjekova otkupljenja sebe rtvovao u Kristu. Bog bijee onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom. (2. Korinanima 5,19) Zakon trai pravdu pravedan ivot, savren karakter, a ovo ovjek ne moe ispuniti. On ne moe odgovoriti zahtjevima Bojeg svetog Zakona. Ali Krist, doavi na Zemlju
SVRENO JE!
129
kao ovjek, ivio je svetim ivotom i razvio savreni karakter. On ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga ele prihvatiti. Njegov je ivot zamjena za ljudski ivot. Ljudi tako Bojim trpljenjem dobivaju oprost prolih grijeha. Vie od toga, Krist ispunjava ljude Bojim osobinama. On izgra uje ljudski karakter prema uzoru na boanski karakter, usklaujui duhovnu snagu i ljepotu. Tako se u onome koji vjeruje u Krista ispunjava pravda Zakona. Bog moe biti pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa. (Rimljanima 3,26) Boja ljubav izraava se u njegovoj pravdi isto toliko koliko i u njegovoj milosti. Pravda je osnova njegova prijestolja i rod njegove ljubavi. Sotona je elio da odvoji milost od istine i pravde. elio je dokazati da je pravinost Bojeg zakona neSvojim ivotom i prijatelj miru. Me utim, Krist smru Krist je je pokazao da su one u Bojem dokazao da Boja planu nerazdvojno povezane i pravda ne ukida da jedna ne moe postojati bez druge. Ljubav e se i Vjernost Njegovu milost. sastati, Pravda i Mir zagrliti. (Psalam 85,11) Svojim ivotom i smru Krist je dokazao da Boja pravda ne ukida njegovu milost, da se grijeh moe oprostiti, da je Zakon pravian i da se u cijelosti moe drati. Tako su bile odbaene sotonske optube. Bog je dao ovjeku nepobitan dokaz svoje ljubavi. Poela se iriti jedna druga prijevara. Sotona je izjavio da je milost unitila pravdu, da je Kristova smrt ukinula Oev Zakon. Da je bilo mogue promijeniti ili ukinuti Zakon, Krist ne bi morao umrijeti. Me utim, ukidanje Zakona znailo bi ovjekovjeiti prijestup, a svijet prepustiti Sotoninoj vlasti. Krist je bio podignut na kriu samo zato to je Zakon nepromjenjiv, zato to se ovjek moe spasiti samo poslunou njegovim odredbama. Ta sredstva pomou kojih je Krist uspostavio Zakon, Sotona je prikazao kao ona koja ga ponitavaju. Na tom podruju vodit e se posljednja velika borba izme u Krista i Sotone.
130
PASIJA NA DE
Sotona sad istie tvrdnju da je Zakon koji je Bog objavio svojim glasom pogrean, a neke odredbe ukinute. To je posljednja velika prijevara koja e doi na svijet. Nije potrebno da napadne cio Zakon, on je postigao svoj cilj ako navede ljude da ne potuju jedno naelo. Jer tko vri sav Zakon, a pogrijei samo u jednome, postaje krivac za sve. (Jakov 2,10) Ljudi padaju pod Sotoninu vlast pristajui da prestupe jednu zapovijed. Zamjenjivanjem Bojeg Zakona ljudskim, Sotona e pokuati zavladati svijetom. Ovo je djelo pretkazano u proroanstvu. Za veliku otpadniku silu koja je Sotonin predstavnik, kae se: On e huliti na Svevinjega, zatirati svece Svevinjega; pomiljat e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci e biti predani u njegove ruke... (Daniel 7,25) Ljudi e sigurno uspostaviti svoje zakone da djeluju nasuprot Bojem zakonu. Oni Poslunost i e pribjegavati nasilju nad saneposlunost su vjeu drugih i u svojoj revpitanje o kojem nosti da nametnu ove zakone treba odluiti cio ugnjetavat e svoje blinje. Borba protiv Bojeg zakosvijet. Svi e biti na koja je otpoela na Nebu, pozvani da nastavit e se do kraja vremeizaberu izme u na. Svaki e ovjek biti okuan. Bojeg zakona i Poslunost i neposlunost su ljudskih zakona. pitanje o kome treba odluiti cio svijet. Svi e biti pozvani da izaber u izme u Bojeg zakona i ljudskih zakona. Tu e biti povuena crta razdvajanja. Postojat e samo dvije vrste. Svaki karakter bit e potpuno razvijen i svi e pokazati jesu li se opredijelili za poslunost ili pobunu. Tada e doi kraj. Bog e obraniti svoj Zakon i osloboditi svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridruili u pobuni bit e uniteni. Grijeh i grjenici nestat e, korijen i grane (Malahija 4,1) Sotona korijen, a njegovi sljedbenici grane. Ispunit e se rijei za kneza zla: Jer svoje srce s Bojim izjednai... Istrgoh te, kerube zatitnie, isred ognjenoga kamenja... Jer ti strailo posta, nestade zauvijek. Zatim, ne-
SVRENO JE!
131
stat e bezbonika: mjesto e njegovo traiti, a njega vie nema. I bit e ko da ih nigda bilo nije. (Ezekiel 28,6-19; Psalam 37,10; Obadija 16) To nije in Boje samovolje. Oni koji su odbacivali njegovu milost, anju ono to su posijali. Bog je izvor ivota i kad ovjek odabere slubu grijehu, odvaja se od Boga i tako se sam liava ivota. On je udaljen od Bojeg ivota. Krist kae: Svi koji mene mrze ljube smrt. (Efeanima 4,18; Izreke 8,36) Bog im za stanovito vrijeme daje ivot da bi mogli razviti svoj karakter i otkriti svoja naela. Kad se ovo dovri, primit e plodove vlastita izbora. ivotom pobune Sotona i svi koji se sjedinjuju s njim, postavljaju sebe u takav nesklad s Bogom da je ve i njegova prisutnost za njih vatra koja saie. Slava Onoga koji je ljubav unitit e ih. Na poetku velike borbe an eli ovo nisu razumjeli. Da je Sotoni i njegovoj vojsci preputeno da ponju plodove svoga grijeha, oni bi poginuli, ali nebeskim biima ne bi izgledalo da je to neizbjena posljedica grijeha. Sumnja u Boju dobrotu ostala bi u njihovu umu kao sjeme zla koje bi donijelo svoj smrtonosni plod grijeha i prokletstva. Me utim, to nee biti tako kad se zavri velika borba. Tada, budui da je dovren plan spasenja, Boji e se karakter otkriti svim razumnim biima. Odredbe njegova Zakona bit e smatrane savrenim i nepromjenjivim. Tada e grijeh pokazati svoju prirodu, Sotona svoj karakter. Tada e iskorjenjivanje grijeha opravdati Boju ljubav i uzdignuti njegovu ast pred svim biima u svemiru koja s radou sluaju njegovu volju i u ijem se srcu nalazi njegov zakon. U takvim prilikama an eli su se mogli radovati promatrajui Spasiteljev kri; jer premda tada nisu sve razumijevali, znali su da je unitenje grijeha i Sotone zauvijek postalo sigurno, da je ovjekovo otkupljenje bilo osigurano, a svemir postao vjeno zatienim. Sam je Krist u cijelosti shvaao rezultat te rtve koja je prinesena na Golgoti. Sve je ovo gledao pred sobom kad je na kriu uzviknuo: Svreno je!
132
PASIJA NA DE
10. U Josipovom grobu

Najposlije je Isus otpoinuo. Dugi dan sramote i muenja zavren je. Dok su posljednje zrake zalazeeg sunca objavljivale nastupanje subote, Boji je Sin mirno poivao u Josipovom grobu. Dovrena djela i ruku sklopljenih u miru, odmarao se u svetim satima subotnjeg dana. U poetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se odmarali u subotu. Kad se dovri nebo i zemlja sa svom svojom vojskom (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska bia radovali su se promatrajui slavni prizor. Tada, dok su klicale zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvorjani. (Job 38,7) Sad se Isus odmarao od djela otkupljenja, pa premda je vladala alost me u onima koji su Ga voljeli na Zemlji, na Nebu je bila radost. Slavno je obeanje budunosti u oima nebeskih bia. Obnovljeno stvaranje, otkupljenje ljudskog roda, koji je pobijedio grijeh i nikada vie ne moe pasti to su vidjeli Bog i an eli kao plod Kristova dovrena djela. S ovim prizorom zauvijek je povezan dan Isusova odmora. Jer njegovo djelo je... savreno i znam da sve to Bog ini, ini za stalno. (Ponovljeni zakon 32,4; Propovjednik 3,14) Onoga koga nebo treba da pridri do vremena sveope obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka. (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus leao i odmarao se u Josipovom grobu, bit e jo uvijek dan odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit e se u slavljenju od subote do subote (Izaija 66,23) a mnotvo spaenih u radosnom oboavanju klanjat e se Bogu i Janjetu. U zavrnim doga ajima dana raspea, dan je novi dokaz o ispunjenju proroanstva, novo svjedoanstvo o Kristovu boanstvu. Kad se mrak podignuo s kria i Spasitelju oteo samrtni uzvik, odmah se zauo drugi glas kako govori: Uis-
U JOSIPOVOM GROBU
133
tinu, ovaj bijae Sin Boji! (Matej 27,54) Ove rijei nisu bile izgovorene apatom. Svi su se okrenuli da vide odakle one dolaze. Tko ih je izgovorio? To je bio stotnik, rimski vojnik. Spasiteljevo boansko strpljenje i njegova iznenadna smrt s uzvikom pobjede na usnama, ostavili su dubok dojam na ovog neznaboca. U ranjenom, slomljenom tijelu koje je visilo na kriu, stotnik je prepoznao lik Bojeg Sina. Nije se mogao uzdrati da ne prizna svoju vjeru. Tako je ponovno potvr eno da e na Otkupitelj vidjeti trud svoje due. Na sam dan njegove smrti, tri ovjeka, me usobno razliiti izrazili su svoju vjeru zapovjednik rimske strae, ovjek koji je nosio Spasiteljev kri i onaj koji je umirao na kriu pokraj Njega. Dok se veer pribliavala, nad Golgotom je lebdjela natMnogi su iz prirodna tiina. Mnotvo se razilazilo i mnogi su se vratili u radoznalosti, a ne Jeruzalem znatno izmijenjena iz mrnje prema duha od onog koji su pokazali Kristu, doli tog jutra. Mnogi su iz radopromatrati raspee. znalosti, a ne iz mrnje prema Kristu, doli promatrati raspee. Jo su uvijek vjerovali optubama sveenika, a Krista gledali kao zloinca. Rugali su mu se zahvaeni neprirodnim uzbu enjem i sjedinjeni sa svjetinom. Ali kad se Zemlja zaogrnula tamom, zastali su optueni vlastitom savjeu, osjeajui se krivim za veliko zlo. Usred te uasne tame nije se ula nikakva ala ili podsmijeh, a kad se podigla, u sveanoj su tiini poli svojim kuama. Bili su uvjereni da su optube sveenika bile lane, da Isus nije bio varalica, a nekoliko tjedana kasnije, kad je Petar propovijedao na dan Pedesetnice, nalazili su se me u onim tisuama koje su se obratile Kristu. Me utim, hebrejske su vo e ostale nepromijenjene doga anjima kojima su bili svjedoci. Njihova mrnja prema Isusu nije oslabila. Tama koja je obavila Zemlju prilikom raspea nije bila gua od one koja je jo uvijek obuzimala umove sveenika i poglavara. Kad se rodio, zvijezda je prepoznala Krista i povela mudrace do jasala u kojima je leao. Nebe-
134
PASIJA NA DE
ske vojske su Ga poznavale i pjevale Mu hvalospjeve nad betlehemskim ravnicama. More je znalo njegov glas i pokorilo se njegovoj zapovijedi. Bolest i smrt prepoznale su njegovu vlast i vratile su Mu svoj plijen. Sunce Ga je poznavalo i, vidjevi njegove samrtne muke, sakrilo je svoje svijetlo lice. Stijenje Ga je poznavalo i razlamalo se na njegov uzvik. Beivotna priroda poznavala je Krista i svjedoila o njegovoj boanskoj prirodi. Me utim, sveenici i poglavari u Izraelu nisu prepoznali Bojeg Sina. Ipak, sveenici i poglavari nisu imali mira. Ostvarili su svoj cilj time to su ubili Krista, ali oni nisu doivjeli osjeaj pobjede koji su oekivali. ak i u trenutku njihove oite pobjede, muila ih je neizvjesnost to e se nakon toga dogoditi. uli su uzvik: Svreno je! Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. (Ivan 19,30; Luka 23,46) Nespokojni i zabrinuti, vidjeli su kako se razbija stijenje i osjetili snaan potres. Dok je bio iv, zavidjeli su Kristu na utjecaju koji je imao u narodu, zavidjeli su Mu ak i u smrti. Vie su se bojali mrtvog Krista, puno vie no to su se ikada bojali ivoga. Bojali su se da su pozornost naroda previe usmjerili na doga aje koji su pratili Kristovo raspee. Bojali su se posljedica onoga to su uinili tog dana. Ni po koju cijenu nisu eljeli da njegovo tijelo ostane na kriu tijekom subote. Subota se pribliavala, a tijela koja su visila na kriu povre ivala bi njezinu svetost. Tako, koristei ovo kao izgovor, vodei Hebreji zahtijevali su od Pilata da se ubrza smrt ovih rtava i da se njihova tijela skinu prije zalaska sunca. Pilat nije bio voljan, kao ni oni, da Isusovo tijelo ostane na kriu. Kad su dobili njegovu suglasnost, vojnici su prebili noge dvojici razbojnika da bi ubrzali njihovu smrt, ali kako su utvrdili, Isus je ve bio mrtav. Surovi vojnici bili su ganuti onim to su uli i vidjeli od Krista i stoga su se uzdrali od lomljenja njegovih udova. Tako se u rtvovanju Bojeg Janjeta ispunio Pashalni zakon: Neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. (Brojevi 9,12) Sveenici i poglavari su se iznenadili kad su utvrdili da je Krist mrtav. Umiranje je na kriu trajalo dugo; teko je bilo odrediti kad je ivot prestao. Nikada se nije ulo da
U JOSIPOVOM GROBU
135
ovjek umre est sati nakon raspea. Sveenici su eljeli biti sigurni da je Isus umro i po njihovom je savjetu jedan vojnik probo kopljem Kristova rebra. Iz ovako nainjene rane, potekla su dva obilna i razliita mlaza, jedan od krvi, a drugi od vode. To su zapazili svi promatrai i Ivan vrlo pouzdano opisuje ovaj doga aj. On kae: Nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah potee krv i voda. Onaj koji ovo vidje svjedoi njegovo je svjedoanstvo istinito, i on zna da govori pravo da i vi trajno vjerujete. To se dogodi da se ispuni Pismo: Ni jedna mu se kost nee prelomiti. A na drugome mjestu Pismo veli: Gledat e na onoga koga su proboli. (Ivan 19,34-37) Nakon usksnua sveenici i poglavari pronosili su glas da Krist nije umro na kriu, da se Isusovu smrt nije samo onesvijestio i nakon toga oivio. Druga vijest tvrdila je izazvao ni probod da tijelo koje je poloeno u kopljem ni muke grob nije bilo stvarno tijelo od na kriu. Njegovo mesa i kostiju, ve samo neto je srce prepuklo od nalik na tijelo. Postupak rimduevne boli. Ubio skih vojnika pobija ove neistine. Oni nisu slomili njegove Ga je grijeh ovoga noge, zato to je ve bio mrsvijeta. tav. Da bi udovoljili sveenicima, proboli su Mu rebra. Da se ivot ve nije ugasio, ova bi rana izazvala trenutanu smrt. Isusovu smrt nije izazvao ni probod kopljem ni muke na kriu. Taj uzvik izgovoren jakim glasom (Matej 27,50; Luka 23,46) u trenutku smrti, mlaz krvi i vode koji je potekao s njegova boka, pokazuje da je umro zato to Mu je prepuklo srce. Njegovo je srce prepuklo od duevne boli. Ubio Ga je grijeh ovoga svijeta. Kristovom su se smru ugasile nade njegovih uenika. S neopisivom boli promatrali su njegove zatvorene oi i klonulu glavu, njegovu kosu ulijepljenu krvlju, njegove probodene ruke i noge. Do posljednjeg asa nisu vjerovali da e umrijeti, i stoga su jedva mogli povjerovati da je doista mrtav. Ophrvani tugom, nisu se sjeali njegovih rijei koje su
136
PASIJA NA DE
pretkazale ba ovaj prizor. Nita to je govorio nije ih sad moglo utjeiti. Vidjeli su samo kri i rtvu kako krvari na njemu. Budunost je izgledala tamna i beznadena. Njihova vjera u Isusa je iezla, ali nikada kao sada nisu toliko voljeli svoga Gospodina. Nikada ranije nisu toliko osjeali njegovu vrijednost i svoju potrebu za njegovom prisutnou.
Skidanje Isusova tijela s kria

ak je i u smrti Kristovo tijelo bilo vrlo dragocjeno njegovim uenicima. eznuli su Ga dostojanstveno sahraniti, ali nisu znali kako bi to ostvarili. Isus je bio osu en kao pobunjenik protiv rimske vlasti, a ljudi pogubljeni zbog takva prekraja bili su pokapani na groblju posebno odre enom za takve zloince. Uenik Ivan sa enama iz Galileje ostao je kraj kria. Nisu mogli ostaviti tijelo svoga Gospodina bezosjeajnim vojnicima da ga pogrebu na tako sramnom groblju. Ipak, to nisu mogli sprijeiti. Nisu mogli dobiti nikakvo odobrenje od hebrejskih vlasti, a na Pilata nisu imali nikakav utjecaj. U ovoj neprilici uenicima su pritekli u pomo Josip iz Arimateje i Nikodem. Obojica su poznavali Pilata i bili lanovi Velikog vijea. Obojica su bili bogati i utjecajni ljudi. Oni su odluili da Kristovo tijelo treba sahraniti s poastima. Josip je smjelo otiao Pilatu i zamolio ga je za Isusovo tijelo. Pilat je tek sad prvi put uo da je Isus ve mrtav. Do njega su doprle proturjene vijesti o doga ajima koji su pratili raspee, ali spoznaja o Kristovoj smrti namjerno se skrivala od njega. Sveenici i poglavari upozorili su Pilata da bi Kristovi uenici mogli izvesti prijevaru s njegovim tijelom. uvi Josipov zahtjev, pozvao je kapetana koji je bio na dunosti kod kria i doznao da je Isus doista umro. Potrudio se da dobije izvjetaj od njega o prizorima na Golgoti, koji je potvrdio Josipovo svjedoanstvo. Josipov je zahtjev odobren. Dok je Ivan ekao uznemiren zbog pogreba svog Uitelja, Josip se vratio s Pilatovim nalogom za Kristovo tijelo; Nikodem je stigao donosei oko sto litara pomijeane smirne i aloja za njegovo pomazanje. Najpotovanijem u cijelom Jeruzalemu ne bi se moglo uka-
U JOSIPOVOM GROBU
137
zati vee potovanje u smrti. Uenici su bili vrlo iznena eni kad su vidjeli ove bogate poglavare koji su isto toliko bili zainteresirani za pogreb njihovoga Gospodina, kao i oni sami. Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja dok je bio iv. Znali su da bi ih takav korak iskljuio iz Velikog vijea, a nadali su se da e Ga svojim utjecajem zatititi na njegovim zasjedanjima. Izgledalo je da su za izvjesno vrijeme uspijevali, ali lukavi sveenici, zapaajui njihovu naklonost prema Kristu, osujetili su njihove planove. U njihovoj odsutnosti Isus je bio osu en i predan da se raspne. Sad kad je bio mrtav, nisu vie skrivali koliko su Mu privreni. Dok su se uenici bojali da se javno pokau kao njegovi sljedbenici, Josip i Nikodem hrabro su im priskoili u pomo. ene su bile Pomo ovih bogatih i potovaposljednje kod nih ljudi bila je u ovom trenutkria i posljednje ku vrlo potrebna. Oni su za na Kristovom svog mrtvog Uitelja mogli uiniti ono to je bilo nemogue grobu. siromanim uenicima; njihovo bogatstvo i utjecaj titili su ih u velikoj mjeri od zlobe sveenika i poglavara. Njeno i s potovanjem svojim su rukama skinuli Isusovo tijelo s kria. Suze suuti brzo su kapale iz njihovih oiju dok su gledali njegovo izranjeno i izmueno tijelo. Josip je imao novi grob, uklesan u stijeni. uvao ga je za sebe, ali kako je bio blizu Golgote, sad ga je pripremio za Isusa. Tijelo, zajedno s mirisima to ih je donio Nikodem, briljivo je umotano u lanenu prostirku i Spasitelj je prenesen do groba. Tu su ova tri uenika ispravila ozlije ene udove i savila izranjene ruke na nepomine grudi. ene Galilejke dole su vidjeti je li uinjeno sve to se moglo uiniti za beivotno tijelo njihovog voljenog Uitelja. Vidjele su teki kamen koji je navaljen na ulaz u grob u koji je Spasitelj poloen da poiva. ene su bile posljednje kod kria i posljednje na Kristovom grobu. Dok su se sputale veernje sjenke, Marija Magdalena i druge Marije zadrale su se oko mjesta poivanja njihovog Gospodina, lijui suze alosti nad sudbinom
138
PASIJA NA DE
Onoga koga su voljele. Potom se vratie... U subotu se nisu micale prema propisu [Zakona]. (Luka 23,56)
alosna subota
To je bila subota koju nee nikada zaboraviti oaloeni uenici, a isto tako i sveenici, poglavari, knjievnici i narod. Prilikom suneva zalaska, u smiraj dana pripreme, trube su se oglasile oznaavajui da je subota poela. Pasha je svetkovana onako kako se to inilo stoljeima, dok je On na koga je ona usmjeravala, leao u Josipovom grobu ubijen rukama zlikovaca. Predvorja Hrama u subotu bila su ispunjena vjernicima. Prvosveenik s Golgote bio je tu odjeven u sjajne sveenike haljine. Sveenici s bijelim kapama, sasvim zaokupljeni, obavljali su svoje dunosti. Me utim, neki od prisutnih nisu bili mirni dok se za grijeh prinosila krv ak su i mnogi junaca i jaraca. Nisu bili svjesni sveenici bili da je znamenje nalo svoje ostvarenje, da je beskonana rosvjedoeni u tva prinesena za grijehe svijeIsusov pravedniki ta. Nisu znali da vrenje obredkarakter. ne slube nije imalo vie nikakvu vanost. Ali, nikada ranije tu slubu nisu pratili s tako proturjenim osjeajima. Trube, glazbeni instrumenti i glasovi pjevaa bili su glasni i jasni kao i obino. Me utim, svi su osjeali da se zbiva neto neobino. Jedan za drugim raspitivali su se o nesvakidanjem doga aju koji se odigrao. Dotada je Svetinja nad svetinjama strogo uvana od svih koji u nju nisu smjeli ui. Me utim, sad je bila otvorena za sve oi. Teka izvezena zavjesa, nainjena od istog lana i bogato ukraena zlatom, skerletom i purpurom bila je razdrta od vrha do dna. Mjesto na kojem se Gospod sastajao s velikim sveenikom da objavi svoju slavu, mjesto koje je bilo sveta Boja dvorana za prijem, bilo je otvoreno svakom oku mjesto koje Gospod vie nije priznavao. Smrknuti sveenici sluili su pred oltarom. Otkrivenost Sveti-
U JOSIPOVOM GROBU
139
nje nad svetinjama ispunjavala ih je uasom nastupajue nesree. Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizorima na Golgoti. Od raspea sve do uskrsnua mnoge budne oi stalno su istraivale proroanstva, neki da bi razumjeli cjelovito znaenje praznika koji su proslavljali, neki da na u dokaze da Isus nije bio ono to je tvrdio da jest, a drugi su bolnim srcem tragali za dokazima da je On uistinu pravi Mesija. Premda su istraivali s razliitim ciljevima, svi su bili osvjedoeni u istu istinu da se proroanstvo ispunilo u doga ajima nekoliko proteklih dana i da je Raspeti Otkupitelj svijeta. Mnogi koji su tada sudjelovali u slubi, nikada vie nisu sudjelovali u pashalnim obredima. ak su i mnogi sveenici bili osvjedoeni u Nikada Krist nije pravi Isusov karakter. Njihovo istraivanje proroanstava nije privukao toliku bilo uzaludno, jer su Ga nakon pozornost mnotva njegova uskrsnua priznali za kao sada kad je Bojeg Sina. poloen u grob. Kad je vidio Isusa podignuta na kriu, Nikodem se sjetio njegovih rijei izgovorenih u noi na Maslinskoj gori: Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega ima ivot vjeni. (Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist leao u grobu, Nikodem je imao priliku za razmiljanje. Jasnija svjetlost sad je obasjavala njegov um pa mu rijei to ih je Isus izgovorio vie nisu bile tajanstvene. Osjeao je da je mnogo izgubio to se nije povezao sa Spasiteljem tijekom njegova ivota. Sad se prisjeao doga aja s Golgote. Kristova molitva za one koji su Ga raspeli i njegov odgovor na molbu razbojnika koji je umirao govorili su srcu ovog uenog savjetnika. Ponovno je promatrao Spasitelja u njegovoj agoniji i opet uo taj posljednji uzvik Svreno je!, izgovoren kao uzvik pobjednika. Ponovno je promatrao Zemlju kako se ljulja, zamraeno nebo, razdrtu zavjesu, razlomljene stijene i njegova se vjera zauvijek utvrdila. Isti doga aj koji je unitio nade uenika osvjedoio je Josipa i Nikodema u Isusovo boan-
140
PASIJA NA DE
stvo. Njihova strahovanja savladala je hrabrost vrste i nepokolebljive vjere. Nikada Krist nije privukao toliku pozornost mnotva kao sada kad je poloen u grob. Ljudi su po svom obiaju dovodili svoje bolesne i nevoljne u predvorje Hrama, raspitujui se: Tko nam moe neto kazati o Isusu iz Nazareta? Mnogi su doli izdaleka da na u Onoga koji je lijeio bolesne i uskrsavao mrtve. Sa svih strana uo se uzvik: Traimo Krista Iscjelitelja! Sveenici su ovom prilikom pregledali one za koje se mislilo da pokazuju znake gube. Mnogi su morali uti da su njihovi muevi, ene ili djeca proglaeni gubavima i osu eni da napuste sigurnost svog doma i naklonost svojih prijatelja, da bi izdaleka opominjali prolaznike bolnim uzvikom: Neist, neist! Prijateljske ruke Isusa iz Nazareta, koje nikada nisu odbijale da dodirom iscjeljuju odvratnu gubu, sad su bile prekriene na njegovim grudima. Usne koje su na njegovu molbu odgovarale utjenim rijeima: Hou. Ozdravi! (Matej 8,3), sad su bile nijeme. Mnogi su se uzalud obraali sveenikim vo ama i poglavarima za suut i olakanje. Bilo je oito da su odluno eljeli imati ivog Krista ponovno u svojoj sredini. Uporno su se i revno raspitivali za Njega. Nisu eljeli otii. Me utim, istjerali su ih iz predvorja Hrama i na vrata postavili vojnike da vraaju mnotvo to je htjelo ui sa svojim bolesnim i umiruima. Nevoljnici koji su doli da ih Spasitelj izlijei klonuli su pod teretom razoaranja. Ulice su bile ispunjene jecajima. Bolesni su umirali u nedostatku iscjeljujueg Isusovog dodira. Uzalud su traili savjet lijenika; nitko nije imao takvo umijee kao Onaj koji je leao u Josipovom grobu. Tuni uzvici stradalnika uvjerljivo su svjedoili tisuama da je velika svjetlost nestala s ovoga svijeta. Bez Krista, Zemlja je postala mrak i tama. Mnogi iji su se glasovi stopili u uzviku: Razapni ga! Razapni! sad su shvatili nesreu koja se sruila na njih, pa bi, da je On jo iv, isto tako revno vikali: Pusti nam Isusa! Kad su ljudi doznali da su sveenici pogubili Isusa, raspitivali su se o njegovoj smrti. Pojedinosti o njegovom suenju drane su u najdubljoj tajnosti, ali dok se nalazio u grobu, njegovo ime nije silazilo s tisua usana, a izvjea o njegovom sramnom su enju i neovjenosti sveenika i
U JOSIPOVOM GROBU
141
poglavara kruili su posvuda. Razumni ljudi pozvali su ove sveenike i poglavare da objasne proroanstva Staroga zavjeta o Mesiji, i dok su oni pokuavali uobliiti neku la, kao odgovor, postali su smeteni. Nisu mogli objasniti proroanstva koja su navijetala Kristove patnje i smrt, pa su se mnogi od onih koji su se raspitivali osvjedoili da su se sveti spisi ispunili. Osveta za koju su sveenici mislili da e biti slatka, postala im je vrlo gorka. Znali su da su se suelili s otrim narodnim neodobravanjem; znali su da su ba oni, koje su potakli protiv Isusa, sad bili uasnuti njihovim sramnim djelom. Ovi sveenici pokuavali su vjerovati da je Isus varalica, ali bilo je uzalud. Neki od njih stajali su kraj Lazareva groba i vidjeli kako se mrtvac vraa u ivot. Drhtali su od Osveta za koju su straha da e se Krist sam digsveenici mislili da nuti iz mrtvih i da e se ponove biti slatka, no pojaviti pred njima. Oni su postala im je vrlo Ga uli kako izjavljuje da ima vlast poloiti svoj ivot i pogorka. novno ga uzeti. Sjetili su se i da je rekao: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga podii! (Ivan 2,19) Juda im je govorio o rijeima to ih je Isus uputio svojim uenicima za posljednjeg putovanja u Jeruzalem: Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje e Sin ovjeji biti predan glavarima sveenikim i knjievnicima, i oni e ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, i biuju ga i razapnu. Ali e on uskrsnuti trei dan. (Matej 20,18.19) Kad su uli ove rijei, podsmjehivali su se i rugali. Ali sad su se sjetili da su se dosad ispunila sva Kristova pretkazanja. Rekao je da e treeg dana ponovno ustati, i tko bi mogao rei da se i ovo nee ispuniti. Pokuali su se osloboditi ovih misli, ali nisu nikako mogli. Kao i njihov otac, avo, vjerovali su i drhtali. Sad kad je uzbu enje prestalo, Kristov lik nametnuo se njihovim umovima. Gledali su Ga kako stoji miran i dostojanstven pred svojim neprijateljima, podnosei bez ikakva gun anja njihova ruganja i zlostavljanja. Svi doga aji s nje-
142
PASIJA NA DE
gova su enja i raspea ponovno su se vraali s neodoljivim osvjedoenjem da je On Boji Sin. Osjeali su da bi se u svako vrijeme mogao pojaviti pred njima kao Optueni koji je postao Tuitelj, Osu eni Sudac, Ubijeni kao onaj koji trai pravdu u smrti svojih ubojica. U subotu su imali malo odmora. Premda nikada ne bi prestupili prag neznaboaca iz straha od oskvrnua, ipak su odrali savjetovanje o Kristovom tijelu. Smrt i grob moraju zadrati onoga koga su oni raspeli. Slijedeeg dana to bi dan poslije Priprave skupie se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata te mu rekoe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica jo za ivota rekao: Poslije tri dana uskrsnut u. Zato naredi da mu se uva grob do treeg dana, da ne bi doli njegovi uenici, ukrali ga te rekli narodu: Uskrsnuo je od mrtvih, pa bi posljednja prijevara bila gora od prve. Eno vam strae odgovori Pilat idite i uvajte kako znate! (Matej 27,62-65) Sveenici su dali upute za osiguranje grobnice. Veliki kamen postavljen je ispred otvora. Preko ovog kamena postavili su ue privrujui krajeve za stijenu i zapeaujui ih rimskim peatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da se ne slomi peat. Straa od stotinu vojnika, postavljena oko groba, lako je mogla sprijeiti svakog nepozvanog da se oko njega bavi. Sveenici su uinili sve to su mogli da bi zadrali Kristovo tijelo tamo gdje je bilo poloeno. On je bio tako sigurno zapeaen u svom grobu, kao da je trebao tu ostati za sva vremena. Tako su se savjetovali i planirali slabi ljudi. Ove ubojice nisu uope shvatile beskorisnost svojih napora. Ali Bog se proslavio njihovim djelovanjem. Upravo su ovi napori uloeni da se sprijei Kristovo uskrsnue najuvjerljiviji su dokazi koji ga potvr uju. Ukoliko je vei bio broj vojnika postavljenih oko groba, utoliko e monije biti svjedoanstvo da je On uskrsnuo. Stotinama godina prije Kristove smrti Sveti Duh je objavio preko psalmista: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova... Smije se onaj to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. (Psalam 2,1-4) Rimski straari i rimsko oruje bili su nemoni da Gospodara ivota zadre u grobu. Pribliio se trenutak njegova oslobo enja.
143
11. Uskrsnuo je kako je rekao

Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,2-4.11-15.
No prvog dana tjedna polako je protjecala. Nastupio je najmraniji trenutak koji prethodi svitanju. Krist je jo bio zarobljenik u svom uzanom grobu. Veliki je kamen bio na svom mjestu, rimski peat neizlomljen, rimski uvari drali su svoju strau. Tu su se nalazili i nevidljivi straari. Vojske zlih an ela bile su okupljene oko ovog mjesta. Da je bilo mogue, knez tame sa svojom otpalom vojskom zauvijek bi sauvao zapeaen grob koji je drao Bojeg Sina. Me utim, nebeska je vojska okruila grobnicu. An eli, silni krjepou, uvali su grob i ekali da pozdrave dobrodolicom Kneza ivota. Najedanput se zemlja silno potrese: an eo Gospodnji si e s neba. Obuen u sve Boje oruje, ovaj an eo izaao je iz nebeskih dvorova. Sjajne zrake Boje slave ile su pred njim i osvjetljavale mu put. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijae bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtae straari i postadoe kao mrtvi. A sada, sveenici i poglavari, gdje je sila vaih straara? Hrabri vojnici koji se nisu nikada bojali ljudske sile, sad su bili zarobljeni bez maa i koplja. Lice koje su sada gledali nije lice nekog smrtnog ratnika, ve lice najmonijeg u Gospodnjoj vojsci. Ovaj vjesnik zauzima poloaj s koga je Sotona pao. On je taj koji je objavio Kristovo ro enje na betlehemskim breuljcima. Zemlja podrhtava prilikom njegova pribliavanja, vojske tame bjee i dok on odvaljuje kamen, ini se kao da je Nebo silo na Zemlju. Vojnici ga gledaju kako
144
PASIJA NA DE
uklanja kamen kao neki kameni i uju ga kako uzvikuje: Sine Boji, iza i; Otac Te zove. Vide Isusa kako izlazi iz groba i uju njegovu objavu nad razvaljenim grobom: Ja sam uskrsnue i ivot. Dok izlazi u velianstvu i slavi, aneoske vojske duboko se klanjaju pred Otkupiteljem i pozdravljaju Ga dobrodolicom pjesmama hvale. Jedan potres oznaio je trenutak kad je Krist poloio svoj ivot, a dr ugi je posvjedoio trenutak kad Ga je pobjedniki ponovno uzeo. On, koji je pobijedio smrt i grob, pobjednikim je korakom izaao iz groba usred potresa, sijevanja munja i pucanja gromova. Kad bude ponovno doao na Zemlju, On e potresti ne samo zemlju nego i nebo. Zemlja e zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe. Nebesa se svie kao Jedan potres knjiga, poela e se u ognju oznaio je rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima nee vie nai. trenutak kad je Ali je Jahve utoite svome naKrist poloio svoj rodu i zatita sinovima Izraeivot, a drugi je la. (Hebrejima 12,26; Izaija posvjedoio 24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10; Joel 4,16) trenutak kad Ga Prilikom Isusove smrti vojje pobjedniki nici su usred dana vidjeli Zemponovno uzeo. lju obavijenu tamom, prilikom uskrsnua vidjeli su sjaj an ela kako osvjetljuje no i uli kako nebeski stanovnici s velikom radou pobjedonosno pjevaju: Ti si pobijedio Sotonu i sile tame; ti si pobjedom nadvladao smrt! Krist je proslavljen izaao iz groba, dok su Ga promatrali rimski straari. Njihove su oi bile prikovane za lice onoga koga su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom proslavljenom Biu promatrali su zarobljenika koga su vidjeli u sudskoj dvorani, kome su ispleli trnov vijenac. To je bio Onaj koji je bez opiranja stajao pred Pilatom i Herodom, Onaj ije je tijelo bilo izmueno svirepim ibanjem. To je bio Onaj koji je prikovan za kri i prema kome su sveenici i poglavari, puni samozadovoljstva, odmahivali gla-
USKRSNUO JE K A KO JE REK AO
145
vom govorei: Druge je spasio, a sam sebe ne moe spasiti. (Matej 27,42) To je bio Onaj koji je poloen u Josipov novi grob. Odlukom s Neba Suanj je oslobo en. Da su gore i planine navaljene na njegov grob, ne bi mogle sprijeiti njegov izlazak.
Prestraeni rimski straari

Prilikom pojave an ela i proslavljena Spasitelja rimski su straari klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska pratnja iezla iz njihova pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih klecavi udovi mogli nositi, poli prema vratima vrta. Posrui kao pijanci, pourili su dalje u grad, objavljujui divnu novost onima koje su sretali. Uputili su se Pilatu, ali je njihov izvjetaj stigao hebrejskim vlastima, pa su sveeVojnicima je nike vo e i poglavari poslali reeno da ire da ih najprije dovedu njima. laan izvjetaj. Ovi su vojnici izgledali udno. Drui od straha, blijeda lica posvjedoili su o Kristovu uskrsnuu. Vojnici su sve ispriali, upravo onako kao to su vidjeli; nisu imali vremena misliti ili ispriati ita osim istine. S bolnim izrazom kazali su: Onaj koji je raspet na kriu bio je Boji Sin. uli smo an ela koji Ga je proglasio Velianstvom Neba, Kraljem slave. Lica sveenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je pokuao govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile nijednu rije. Vojnici su se spremali napustiti vijenicu, kad ih je jedan glas zaustavio. Kaifa je najposlije uspio progovoriti. ekajte, ekajte! rekao je. Nemojte nikome govoriti o onome to ste vidjeli. Tada je vojnicima reeno da ire laan izvjetaj. Kaite, govorili su sveenici, uenici njegovi do oe nou i ukradoe ga kad smo mi spavali. Ovdje su se sveenici prevarili. Kako vojnici mogu rei da su uenici ukrali tijelo dok su oni spavali? Da su spavali, kako su mogli to znati? A ako bi se dokazala kra a Kristova tijela, zar ne bi sveenici bili pr-
146
PASIJA NA DE
vi koji bi ih osudili? Ili ako je straa spavala kraj groba, zar ne bi sveenici bili prvi koji bi ih tuili Pilatu? Vojnici su se uasavali pomisli da na sebe navuku optubu kako su spavali na dunosti. To je bio prekraj koji se kanjavao smru. Hoe li lano svjedoiti, obmanjujui narod i dovodei svoje ivote u opasnost? Zar nisu budno drali svoju zamornu strau? Kako mogu podnijeti sud i lano se zakleti ak i iz ljubavi prema novcu? Da bi uutkali svjedoanstvo koga su se bojali, sveenici su obeali straarima da e ih zatititi, istiui da ni Pilat, kao ni oni ne bi eljeli da takav izvjetaj krui. Rimski vojnici prodali su za novac svoje potenje Hebrejima. Doli su pred sveenike donosei najpotresniju vijest istine; otili su natovareni novcem i s lanim izvjetajem na usnama koji su za njih izmislili sveenici. U me uvremenu izvjetaj Rimski vojnici o Kristovu uskrsnuu stigao je prodali su za do Pilata. Premda je Pilat bio novac svoje odgovoran to je Krista predao potenje. na smrt, bio je uglavnom ravnoduan. Premda je osudio Spasitelja protiv svoje volje i s osjeajem saaljenja, do tog trenutka nije osjeao stvarnu grinju savjesti. U strahu, sad se zatvorio u svoju kuu odluivi da vie nikoga ne vidi. Me utim, sveenici su prokrili put do njega, ispriali priu koju su sami smislili i uporno ga molili da straarima oprosti zanemarivanje dunosti. Prije no to je pristao na to, osobno je za sebe ispitao straare. Bojei se za svoju sigurnost, nisu se usu ivali bilo to sakriti i Pilat je od njih saznao sve to se dogodilo. Nije se vie raspitivao o tome, ali otada nije imao vie mira. Kad je Isus poloen u grob, Sotona je likovao. Usudio se ponadati da Spasitelj nee ponovno uzeti svoj ivot. Tvrdio je da polae pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju strau oko groba, elei zadrati Krista kao zarobljenika. Bio je vrlo razljuen kad su njegovi an eli pobjegli pred nebeskim vjesnikom. Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjednik, znao je da e njegovo carstvo doi kraju i da e najposlije i sam morati umrijeti.
147
Svjedoci Kristova uskrsnua

Time to su ubili Krista, sveenici su uinili sebe Sotoninim oru em. Sad su bili sasvim u njegovoj vlasti. Zapleteni u zamku, nisu vidjeli nikakvo oslobo enje do samo borbu protiv Krista. Kad su uli izvjetaj o njegovu uskrsnuu, pobojali su se gnjeva naroda. Osjeali su da su im ivoti u opasnosti. Njihova jedina nada bila je da pokau kako je Krist varalica time to e poricati da je uskrsnuo. Potkupili su vojnike i osigurali Pilatovu utnju. Posvuda su irili svoje lane izvjetaje. Ali bilo je svjedoka koje nisu mogli uutkati. Mnogi su uli svjedoanstvo vojnika o Kristovu uskrsnuu. A neki od umrlih uskrsnuli su s Kristom i pojavili se pred mnogima izjavljujui da je On ustao. Osobe koje su vidjele ove uskrsle i ule njihovo svjedoanstvo odnijele su izvjetaje sveTime to su ubili enicima. Sveenici i poglavaKrista, sveenici su ri ivjeli su u stalnom strahu uinili sebe da se idui ulicama ili u svom Sotoninim oru em. domu ne na u licem u lice s Kristom. Osjeali su da za njih nema nikakve sigurnosti. Reze i zasuni bili su slaba zatita od Bojeg Sina. Danju i nou pojavljivao se pred njihovim oima onaj strani prizor iz sudnice kad su vikali: Krv njegova neka padne na nas i na nau djecu. (Matej 27,25) Nikada iz njihova sjeanja nee izblijedjeti taj prizor. Nikada vie miran san nee doi na njihova uzglavlja. Kad se glas monog an ela uo kraj Kristovog groba kako govori: Tvoj Otac Te zove!, Spasitelj je izaao iz groba ivotom koji se nalazio u Njemu samome. Sad je dokazana istinitost njegovih rijei: Ja dajem ivot svoj, da ga opet uzmem... Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Sad se ispunilo proroanstvo koje je izrekao sveenicima i poglavarima: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga podii! (Ivan 10,17.18; 2,19) Nad razvaljenom Josipovom grobnicom Krist je pobjedonosno obznanio: Ja sam uskrsnue i ivot. Ove rijei moglo je izgovoriti samo Boanstvo. Sva stvorena bia ive Bojom voljom i silom. Ona su ovisni primatelji ivota od Boga. Od
148
PASIJA NA DE
najuzvienijeg serafa do najskromnijeg ivog bia, svi iznova primaju silu s Izvora ivota. Samo Onaj koji je jedno s Bogom moe rei za ivot: Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. U svojoj boanskoj prirodi, Krist je posjedovao silu da slomi okove smrti. Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih koji spavaju. Na Njega je upuivao obrtani snop i njegovo se uskrsnue zbilo ba onog dana kad je pred Gospoda trebalo prinijeti obrtani snop. Vie od tisuu godina vrio se ovaj simbolini obred. S njiva su prikupljani prvi klasovi zrelog ita i kad je narod odlazio u Jeruzalem na Pashu, snop prvina obrtao se kao zahvalna rtva pred Gospodom. Sve dok ovo nije bilo izvreno, srp nije poinjao eti i ito se skupljati u snopove. Snop posveen Bogu predstavljao je etvu. Tako je Krist, prSpasitelj je izaao vina, predstavljao veliku duiz groba ivotom hovnu etvu koja e se sakukoji se nalazio u piti za Boje kraljevstvo. NjeNjemu samome. govo je uskrsnue slika i zalog uskrsnua svih pravednika koji su umrli. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako e i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. (1. Solunjanima 4,14) Kad je ustao, Krist je iz groba izveo mnoge zarobljenike. Potres prilikom njegove smrti otvorio je njihove grobove i kad je On ustao, i oni su izali s Njim. To su bili Boji suradnici koji su i po cijenu svoga ivota svjedoili za istinu. Sad su trebali biti svjedoci za Onoga koji ih je podignuo iz mrtvih. Za vrijeme svoje slube Isus je dizao mrtve u ivot. On je uskrsnuo sina udovice iz Naina, kerku poglavara i Lazara. Ali oni nisu bili obueni u besmrtnost. Premda su uskrsli, bili su jo uvijek podloni smrti. Ali oni koji su izali iz groba prilikom Kristova uskrsnua ustali su u vjeni ivot. Oni su se uznijeli s Njim kao znak njegove pobjede nad smru i grobom. Ovi, rekao je Krist, nisu vie Sotonini zarobljenici; Ja sam ih otkupio. Ja sam ih izveo iz groba kao prvinu svoje sile, da budu sa mnom gdje sam i ja, da nikad vie ne vide smrt ili iskuse bol.
149
Ovi su otili u grad i pokazali se mnogima objavljujui: Krist je uskrsnuo iz mrtvih i mi smo uskrsli s Njim. Tako je ovjekovjeena sveta istina o uskrsnuu. Uskrsli sveti svjedoili su o istinitosti rijei: Tvoji e mrtvi oivjeti, uskrsnut e tijela. Njihovo uskrsnue bilo je slikoviti prikaz ispunjenja proroanstva: Probudite se i kliite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja rosa svjetlosti, i zemlja e sjene na svijet dati. (Izaija 26,19) Krist je za vjernika uskrsnue i ivot. U naem SpasitePrilikom lju je obnovljen ivot koji je izgubljen uslijed grijeha; On u Spasiteljeva sebi ima ivot da oivi onoga uskrsnua otvorilo koga hoe. Njemu je podarese nekoliko no pravo da daruje besmrtnost. grobova, ali ivot koji je u ljudskoj priroprilikom Njegovog di poloio, On ponovno uzima i daje ga ljudskom rodu. Ja drugog dolaska svi sam doao, rekao je On, da dragocjeni mrtvi imaju ivot i da ga imaju u ut e Njegov glas izobilju. A tko pije od vode i izai u slavni koju u mu ja dati, sigurno nee nikad oednjeti. tovie, vobesmrtni ivot. da koju u mu dati postat e u njemu izvorom one vode to struji u ivot vjeni. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni. I ja u ga uskrisiti u posljednji dan. (Ivan 10,10; 4,14; 6,54) Za vjernika smrt ne znai puno. Krist govori o njoj kao da ima malu vanost. Ako tko dri rije moju, sigurno nee nigda vidjeti smrti, nee nigda okusiti smrti. Za kranina smrt je samo san, trenutak tiine i tame. ivot je sakriven s Kristom u Bogu i kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom. (Ivan 8,51.52; Koloanima 3,4) Glas koji je uzviknuo s kria: Svri se!, uo se me u mrtvima. On je prodro kroz zidove grobnica i pozvao usnule da ustanu. Tako e biti kad se s Neba bude zauo Kristov glas. Taj glas prodrijet e u grobnice i otvoriti humke i mrtvi u Kristu uskrsnut e. Prilikom Spasiteljeva uskrsnua otvo-
150
PASIJA NA DE
rilo se nekoliko grobova, ali prilikom njegovog drugog dolaska svi dragocjeni mrtvi ut e njegov glas i izai u slavni besmrtni ivot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih podignut e njegovu Crkvu i proslaviti je s Njim, iznad svih poglavarstava, iznad svih sila, iznad svakog imena koje se spominje, ne samo na ovom svijetu ve i na svijetu koji e doi.
151
12. Zato plae?

Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 28,1.5-8; Marku 16,1-8; Luki 24,1-12; Ivanu 20,1-18.
ene koje su stajale kraj Kristova kria budno su straile i ekale da subota pro e. Prvog dana tjedna, vrlo rano, krenule su na grob, nosei dragocjene mirise da pomau Spasiteljevo tijelo. Nisu pomiljale na njegovo uskrsnue iz mrtvih. Sunce njihova nadanja zalo je i no se nastanila u njihovim srcima. Dok su odmicale putem priale su o Kristovim djelima milosr a i njegovim rijeima utjehe. Me utim, nisu se sjetile njegovih rijei: Ali u vas opet vidjeti. (Ivan 16,22) Ne znajui to se upravo zbiva, pribliavale su se vrtu, govorei: Tko e nam odmakOko groba je sjala nuti kamen s vrata na grobu? svjetlost, ali u Znale su da ne mogu ukloniti njemu nije bilo kamen, pa ipak su nastavile Kristova tijela. svojim putem. I gle, nebo se iznenada zasvijetlilo slavom koja nije dolazila od sunca koje se ra alo. Zemlja je podrhtavala. Vidjele su da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio prazan. Sve ene nisu dole iz istog pravca na grob. Marija Magdalena je prva stigla na mjesto; videi da je kamen sklonjen, pourila je to javiti uenicima. U me uvremenu prispjele su i druge ene. Oko groba je sjala svjetlost, ali u njemu nije bilo Kristova tijela. Dok su se ene zadravale oko ovog mjesta, iznenada su primijetile da nisu same. Mladi obuen u sjaj-
152
PASIJA NA DE
ne haljine sjedio je kraj groba. To je bio an eo koji je uklonio kamen. On je uzeo ljudsko oblije da ne bi prestraio Isusove prijatelje. Ipak, oko njega je jo uvijek sjala svjetlost nebeske slave i ene su se uplaile. Okrenule su se da pobjegnu, ali rijei an ela zaustavile su njihove korake. Ne bojte se!, rekao je, znam da traite razapetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Do ite i vidite mjesto gdje je bio poloen, zatim krenite urno i recite uenicima njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih. Ponovno su pogledale u grob i ponovno ule tu divnu vijest. Tu se nalazio jedan drugi an eo u ljudskom obliku koji je rekao: Zato traite ivoga me u mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok jo bijae u Galileji: Treba da Sin ovjeji bude predan u ruke On je ustao! On je grenika i da bude razapet te ustao! ene su da uskrsne trei dan! stalno ponavljale On je ustao! On je ustao! ove rijei. ene su stalno ponavljale ove rijei. Mirisi za pomazanje nisu vie potrebni. Spasitelj je iv, a ne mrtav. Sad su se sjetile da je govorei o svojoj smrti rekao da e ponovno ustati. Kako je ovo bio divan dan za svijet! ene su se brzo udaljile od grobnice i sa strahom i radosti velikom potekoe da jave uenicima njegovim.
alost i radost Marije Magdalene

Marija nije ula dobru vijest. Otila je Petru i Ivanu sa alosnom vijeu: Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili. Uenici su pourili na grob i nali ga kao to je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu nali svoga Gospodina. Ipak, ak se i ovdje nalazilo svjedoanstvo da je ustao. Mrtvake haljine nisu odbaene nemarno, ve paljivo sloene i svaka na svome mjestu. Ivan vidje i vjerova. On jo nije razumio rijei Pisma da Krist mora ustati iz mrtvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijei kojima je pretkazao svoje uskrsnue.
ZATO PLAE?
153
Krist je sam, tako briljivo, ostavio tu mrtvaku odjeu. Kad je silni an eo siao na grob, Njemu se pridruio i drugi koji je zajedno s ostalima straio nad Gospodnjim tijelom. Kad je an eo s Neba uklonio kamen, drugi an eo je uao u grob i razrijeio ovoje s Isusova tijela. Me utim, Spasiteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na odre eno mjesto. U oima Onoga koji upravlja i zvijezdom i atomom nema nieg nevanog. Red i savrenstvo vide se u svim njegovim djelima. Marija je slijedila Ivana i Petra do groba, a kad su se vratili u Jeruzalem, ona je ostala. Dok je gledala u prazan grob, alost je ispunila njezino srce. Pogledavi unutra, vidjela je dva an ela, jednog kraj glave, a drugog kraj nogu na Dok je Marija mjestu na kome je Isus leao. gledala u prazan eno, zato plae? upitali su grob, alost je je. Zato to uzee moga Gospodina, odgovorila je, i ne ispunila njezino znam kamo ga stavie. srce. Tada se udaljila ak i od an ela, mislei da mora nai nekoga tko bi joj mogao rei to je uinjeno s Isusovim tijelom. Jedan drugi glas obratio joj se: eno, zato plae? Koga trai? Oima zamagljenim od suza, Marija je vidjela lik nekog ovjeka i mislei da je to vrtlar, kazala je: Gospodine... ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj. Ako je grobnica ovog bogataa previe poasno mjesto za Isusov ukop, ona sama e se pobrinuti da prona e mjesto za Njega. Postojao je grob koji je Krist ispraznio svojim glasom, grob u kojem je leao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronai mjesto za pogreb svoga Gospodina? Osjeala je da bi joj u njezinoj boli briga za njegovo dragocjeno, raspeto tijelo donijela veliku utjehu. Me utim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom rekao: Marijo! Sad je znala da onaj koji ju je oslovio nije bio stranac i okrenuvi se ugledala je pred sobom ivoga Krista. U svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. Potravi prema Njemu, kao da Mu eli obgrliti noge, rekla je:
154
PASIJA NA DE
Rabbuni! Ali Krist je podigao svoju ruku, rekavi: Ne zadravaj me; jer jo nisam uziao k Ocu, nego idi k brai mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vaemu Ocu, svome Bogu i vaemu Bogu. I Marija je otila uenicima s radosnom vijesti. Isus je odbio primiti potovanje svog naroda dok ne dobije jamstvo da je Otac prihvatio njegovu rtvu. On se uznio u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uvjeravanje da je njegova rtva pomirenja za grijehe ljudi dovoljna, da kroz njegovu krv svi mogu dobiti vjeni ivot. Otac je potvrdio zavjet koji je uinio s Kristom, da e prihvatiti ljude koji se kaju i koji su posluni i da e ih voljeti onako kao to voli svoga Sina. Krist je trebao zavriti svoje djelo i ispuniti svoje obeanje: Rje i e biti ovjek U svojoj radosti neg eeno zlato, rje i samrtnik od zlata ofirskog. (Izaija Marija Magdalena 13,12) Sva vlast na Nebu i na je zaboravila da je Zemlji dana je Knezu ivota, a Isus bio raspet. On se vratio svojim sljedbenicima u svijet grijeha da bi im mogao podariti svoju silu i slavu.
Zbunjenost zbog nevjerovanja

Dok je Spasitelj bio u Bojoj prisutnosti, primajui darove za svoju Crkvu, uenici su razmiljali o njegovu praznom grobu, tugovali i plakali. Dan koji je za cijelo Nebo bio dan radosti, za uenike je bio dan neizvjesnosti, pometnje i zbunjenosti. Njihovo nevjerovanje svjedoanstvu ena pokazuje kako je nisko pala njihova vjera. Vijesti o Kristovu uskrsnuu toliko su se razlikovale od onoga to su oekivali da u to nisu mogli vjerovati. Bile su previe dobre da bi bile istinite, mislili su oni. Sluali su toliko puno iz doktrina i takozvanih znanstvenih teorija saduceja da je dojam koji su primili o uskrsnuu bio maglovit. Jedva da su znali to bi moglo znaiti uskrsnue iz mrtvih. Bili su nesposobni da shvate ovu veliku istinu. Idite, rekli su an eli enama, i recite njegovim uenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ete
ZATO PLAE?
155
ga vidjeti, kako vam je rekao. Ovi an eli bili su s Kristom kao an eli uvari tijekom njegova ivota na Zemlji. Bili su svjedoci njegova su enja i raspea. uli su njegove rijei upuene uenicima. To se pokazalo u njihovoj vijesti uenicima i to ih je trebalo osvjedoiti u njezinu istinitost. Takve rijei mogle su potei samo od vjesnika njihova uskrsla Gospodina. Recite njegovim uenicima, posebno Petru, rekli su an eli. Od Kristove smrti Petar je bio pritisnut griom savjesti. Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi i boli stalno su bili pred njim. Od svih uenika najvie je patio. Prueno mu je uvjeravanje da je njegovo pokajanje prihvaeno, a njegov grijeh oproten. Bio je spomenut po imenu. Recite njegovim uenicima, posebno Petru: Pred vaKristova prva ma ide u Galileju; ondje ete zadaa na Zemlji ga vidjeti. Svi uenici su napustili Isusa i poziv da se ponakon uskrsnua novno sretnu s Njim obuhvabila je da tio je sve. On ih nije odbacio. osvjedoi svoje Kad im je Marija Magdalena uenike u svoju kazala da je vidjela Gospodina, neumanjenu ponovila je poziv na sastanak u Galileji. I trei im je put poljubav i njeno slana ova vijest. Nakon pojavstaranje za njih. ljivanja pred Ocem, Isus se javio drugim enama, govorei: Zdravo! One pristupie k njemu, obujmie mu noge i poklonie mu se. Nato im Isus ree: Ne bojte se! Idite i javite mojoj brai da idu u Galileju. Ondje e me vidjeti. Kristova prva zadaa na Zemlji nakon uskrsnua bila je da osvjedoi svoje uenike u svoju neumanjenu ljubav i njeno staranje za njih. Da bi ih uvjerio kako je On njihov ivi Spasitelj, da je slomio okove groba i da ga neprijatelj smrt nije mogla dulje zadrati; kako bi im otkrio da ima isto srce ljubavi kao kad je bio s njima u ulozi njihova ljubljena Uitelja, esto im se javljao. elio je da ih jo vie stegne svezama
156
PASIJA NA DE
ljubavi. Idite i javite mojoj brai, rekao je On, da idu u Galileju. Ondje e me vidjeti. Kad su uli o ovom sastanku, tako pouzdano zakazanom, uenici su poeli razmiljati o Kristovim rijeima kojima je pretkazao svoje uskrsnue. Ali jo se uvijek nisu radovali. Nisu mogli odagnati svoje sumnje i zbunjenost. ak i kad su ene izjavile da su vidjele Gospodina, uenici nisu htjeli povjerovati. Smatrali su da su obmanute. Nevolja kao da se gomilala jedna za drugom. estog dana tjedna vidjeli su kako je njihov Uitelj umro; prvog dana slijedeeg tjedna bili su bez njegova tijela, optueni da su ga ukrali kako bi prevarili narod. Izgubili su nadu da e ikada ispraviti loe dojmove koji su se sve vie uvrivali protiv njih. Bojali su se neprijateljstva sveenika i gnjeva naroda. ezak i kad su ene nuli su za Isusovom prisutizjavile da su nou koji im je pomagao u vidjele Gospodina, svakoj nevolji. esto su ponavljali rijei: uenici nisu htjeli A mi smo se nadali da je on povjerovati. onaj koji e osloboditi Izraela. Smatrali su da su Osamljeni i tuna srca sjeali obmanute. su se njegovih rijei: Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, to e biti sa suhim? (Luka 24,21; 23,31) Sastali su se u gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbina njihovog ljubljenog Uitelja u svako doba moe postati i njihova. A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je Spasitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je Isus bio upravo kraj nje. Oi su joj bile toliko zamagljene suzama da Ga nije mogla prepoznati. A i srca uenika bila su tako puna boli da nisu vjerovali vijesti an ela ili rijeima samoga Krista. Koliko je mnogo danas onih koji jo uvijek postupaju onako kao to su uenici postupali! Koliko je mnogo onih koji kao Marija oajniki uzvikuju: Uzee moga Gospodina... i ne znam kamo ga stavie! Kolikima bi mogle biti upue-
ZATO PLAE?
157
ne Spasiteljeve rijei: Zato plae? Koga trai? On je kraj njih, ali njihove Ga oi zamagljene suzama ne raspoznaju. On im govori, ali oni ne razumiju. O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi se oi mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi ui mogle sluati njegov glas! Krenite urno i recite uenicima njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih. Naloite im da ne gledaju Josipov novi grob koji je bio zatvoren velikim kamenom i zapeaen rimskim peatom. Krist nije tamo. Neka ne gledaju prazan grob. Neka ne tuguju kao oni koji su bez nade i pomoi. Isus ivi, i budui da on ivi, i mi emo ivjeti. Iz zahvalnih srca, s usana dodirnutih svetom vatrom, neka odjekne radosna pjesma: Krist je uskrsnuo! On ivi da posreduje za nas. Uhvati se za ovu nadu i ona e drati duu kao sigurno, iskuano sidro. Vjeruj, i vidjet e slavu Boju!
158
PASIJA NA DE
13. Put u Emaus

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,13-33.
Kasno poslijepodne na dan uskrsnua dva su uenika putovala na putu prema Emausu, malom gradu udaljenom oko trinaest kilometara od Jeruzalema. Ovi uenici nisu imali istaknuto mjesto u Kristovu djelu, ali oni su istinski vjerovali u Njega. Doli su u grad proslaviti Pashu i bili vrlo zbunjeni doga ajima koji su se nedavno zbili. uli su vijesti tog jutra o uklanjanju Kristova tijela iz groba, kao i izvjetaj ena koje su vidjele an ele i Ovi uenici nisu srele Isusa. Sad su se vraali svojim domovima da razmiimali istaknuto ljaju i da se mole. Te veeri amjesto u Kristovu losno su koraali svojim pudjelu, ali oni su tem, obnavljajui u razgovoru istinski vjerovali u prizore sa su enja i raspea. Nikada ranije nisu bili tako Njega. duboko razoarani. Bez nade i vjere, hodali su u sjenci kria. Na svom putu nisu daleko odmakli, kad im se pridruio neki stranac, ali bili su toliko utonuli u svoju tugu i razoaranje da ga nisu bolje zagledali. Nastavili su svoj razgovor, izraavajui misli svog srca. Razmiljali su o poukama to ih je Krist davao, koje oni kao da nisu bili sposobni shvatiti. Dok su razgovarali o doga ajima koji su se zbili, Isus je eznuo utjeiti ih. Vidio je njihovu tugu; razumio je te proturjene, zbunjujue zamisli koje su u njihove umove uvodile misao: Moe li taj ovjek koji je dopustio da Ga tako
PUT U EMAUS
159
ponize biti Krist? Plakali su, jer nisu mogli savladati svoju bol. Isus je znao da su njihova srca ljubavlju povezana s Njim, pa je eznuo da obrie njihove suze i ispuni ih radou i veseljem. Ali najprije im mora dati pouke koje nee nikada zaboraviti. I on ih zapita: Kakav je to razgovor to ga me u sobom vodite na putu? Oni se zaustavie, oaloeni, te mu jedan od njih imenom Kleofa ree: Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna to se u njemu dogodilo ovih dana! Ispriali su Mu o svom razoaranju zbog svog Uitelja koji bijae silan prorok rijeju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom, ali ga nai glavari sveeniki i lanovi Velikog vijea, govorili su oni, predadoe da bude osu en na smrt te ga razapee. Sa srcem stegnutim od razoaranja i drhtavim usnama dodali su: A mi smo se nadali da je on onaj koji e osloboditi Izraela. Ali osim svega toga ve je trei dan kako se to dogodilo. Neobino je da se uenici nisu sjetili Kristovih rijei i shvatili da je On pretkazao doga aje koji e se zbiti. Nisu shvatili da e se posljednji dio njegova otkrivenja isto tako stvarno ispuniti kao i njegov pr vi dio, da e treeg dana ustati. To je bio dio koji nisu smjeli zaboraviti. Sveenici i poglavari to nisu zaboravili. Slijedeeg dana to bi dan poslije Priprave skupie se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata te mu rekoe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica jo za ivota rekao: Poslije tri dana uskrsnut u. (Matej 27,62.63) Ali uenici se nisu sjeali ovih rijei. Nato im on ree: O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega to su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da u e u svoju slavu? Uenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac, koji je prodro u samu njihovu duu i koji govori s takvom ozbiljnou, njenou, suosjeanjem i s tako puno nade. Prvi put otkako je Krist izdan, poeli su se okrepljivati nadom. esto su ozbiljno pogledali svog suputnika i pomislili da su njegove rijei ba one rijei koje bi Krist izgovorio. Bili su ispunjeni divljenjem i njihova srca poela su kucati u radosnom oekivanju.
160
PASIJA NA DE
Osvjedoenje Pismom
Poevi od Mojsija, pravog poetka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono to se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za im vie ne bi teili. Me utim, bilo je nuno da shvate sve ono to se odnosilo na Njega u slikama i svjedoanstvima Starog zavjeta. Na tome treba biti zasnovana njihova vjera. Krist nije uinio nikakvo udo da bi ih osvjedoio, jer je njegov prvi posao bio da objasni Pismo. Njegovu smrt smatrali su unitenjem svih svojih nada. Sad im je iz proroka pokazao da je to upravo najjai dokaz za njihovu vjeru. Pouavajui ove uenike, Isus je pokazao vanost Starog zavjeta kao svjedoanstva o njegovoj misiji. Mnogi koji sebe Krist nije uinio danas nazivaju kranima odnikakvo udo da bacuju Stari zavjet, tvrdei da bi ih osvjedoio, on vie nema nikakve vrijedjer je Njegov prvi nosti. Ali to nije Kristovo uenje. On je toliko cijenio njegoposao bio da vu vrijednost da je jednom priobjasni Pismo. likom rekao: Ako zaista ne sluaju Mojsija i Proroka, nee vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne. (Luka 16,31) Od Adamovih dana sve do zavrnih prizora ovog vremena Kristov glas govori preko patrijaraha i proroka. Spasitelj je otkriven u Starom isto tako jasno kao i u Novom zavjetu. Svjetlost iz proroke prolosti istie Kristov ivot i uenje Novog zavjeta s takvom jasnoom i ljepotom. Kristova uda dokaz su njegova boanstva, ali jai dokaz da je On otkupitelj svijeta nalazi se u usporedbi proroanstva Staroga s povijeu Novoga zavjeta. Obrazlaui proroanstva Krist je svojim uenicima dao pravu spoznaju o tome zato je doao me u ljude. Njihova oekivanja Mesije koji treba zauzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s ljudskim eljama bila su pogrena. To se ne bi uskladilo s pravilnim shvaanjem njihova sputanja s
PUT U EMAUS
161
najvieg na najnii poloaj koji se moe zauzeti. Krist je elio da pojmovi njegovih uenika u svakoj pojedinosti budu isti i istiniti. Oni u cijelosti moraju shvatiti au patnje koja Mu je bila dodijeljena. Pokazao im je da je straan sukob, koji sad jo nisu mogli razumjeti, bio ispunjenje zavjeta uinjena prije no to su poloeni temelji svijetu. Krist mora umrijeti kao to mora umrijeti svaki prijestupnik Zakona ako nastavi grijeiti. Sve se ovo mora zbiti, ali se ne treba zavriti porazom, ve slavnom, vjenom pobjedom. Isus im je rekao da je nuno uloiti svaki napor da bi se svijet spasio od grijeha. Njegovi sljedbenici moraju ivjeti kao to je On ivio i ustrajnim naporima raditi kao to je radio On. Krist je ovako razgovarao sa svojim uenicima, otvarajui im um za razumijevanje Pisma. Uenici su bili umorni, ali razgovor nije jenjavao. Sa Spasiteljevih usana silazile su rijei ivota i sigurnosti. Ali oi su im jo uvijek bile zatvorene. Dok im je govorio o razorenju Jeruzalema, promatrali su osu eni grad sa suzama. Me utim, jo uvijek nisu ni naga ali tko je ovaj njihov suputnik. Nisu ni pomiljali da najvanija osoba njihova razgovora koraa kraj njih, jer je Krist govorio o sebi kao o drugoj osobi. Mislili su da je On jedan od onih hodoasnika koji je doao za veliki blagdan i koji se sad vraa svome domu. Hodao je isto tako paljivo kao i oni preko grubog stijenja, zastajui povremeno zajedno s njima da se malo odmori. Tako su napredovali planinskom stazom, dok je Onaj, koji e uskoro zauzeti poloaj s desne strane Bogu, i koji je mogao rei: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska, hodao kraj njih. (Matej 28,18)
No radosti
Dok su tako putovali, sunce je poelo zalaziti i prije no to su putnici stigli do svog mjesta poinka, radnici na poljima naputali su svoj posao. Kad su uenici htjeli ui u svoj dom, inilo se kao da stranac eli nastaviti svoj put. Me utim, uenici su osjeali da ih On privlai. Njihove due eznule su da uju od Njega jo vie. Ostani s nama, rekli su. Izgledalo je kao da nije prihvatio poziv, ali navaljivali su na Njega, uporno Ga molei: Jer je veer; dan je ve na
162
PASIJA NA DE
izmaku! Krist je popustio njihovom preklinjanju i u e da ostane s njima. Da uenici nisu bili uporni u svom pozivu, ne bi znali da je njihov suputnik bio uskrsli Gospodin. Krist nikada nikome ne namee svoje drutvo. On se zanima za one kojima je potreban. Rado e ui u najskromniji dom i razveseliti najponiznije srce. Ali ako su ljudi previe ravnoduni prema nebeskom Gostu ili Ga ne trae da ostane s njima, On e produiti dalje. Tako se mnogi suoavaju s velikim gubitkom. Oni Krista nee upoznati nita vie nego uenici dok su s Njim ili putem. Uskoro je bio pripremljen jednostavni veernji objed od kruha. Stavljen je pred gosta koji je zauzeo mjesto u proelju stola. Ispruio je svoje ruke da blagoslovi hranu. Uenici su ustuknuli od iznenaNo je bila enja. Njihov suputnik prua ruke na sasvim isti nain kao mrana, ali to je to inio njihov Uitelj. obasjavalo ih je Ponovno su pogledali, i gle, zaSunce pravde. Srca paaju na njegovim rukama su im htjela tragove od klinova. Obojica su iskoiti od radosti. odjednom uzviknula: To je Gospodin Isus! On je uskrsnuo od mrtvih! Ustali su da Mu se bace pred noge i da Mu slue, ali On je iezao izvan njihova pogleda. Pogledali su na mjesto koje je zauzimao Onaj ije je tijelo nedavno poloeno u grob i rekli jedan drugome: Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumaio Pisma!? S ovom velikom vijeu koju su trebali objaviti nisu mogli sjediti i priati. Umora i gladi je nestalo. Ostavljajui netaknutim svoj objed, puni radosti odmah su opet krenuli putem kojim su doli, urei da radosne vijesti prenesu uenicima u gradu. Na nekim dijelovima put nije bio siguran, ali penjali su se uz strma mjesta, klizei preko glatkog stijenja. Nisu vidjeli, nisu znali da imaju zatitu Onoga koji je ovim putem koraao s njima. Sa svojim putnikim tapom u ruci, urno su ili, elei da idu bre no to su mogli. Izgu-
PUT U EMAUS
163
bili su stazu i ponovno je nali. Ponekad su trali, ponekad se spoticali, ili su naprijed, sa svojim nevidljivim suputnikom koji ih je pratio cijelim putem. No je mrana, ali obasjavalo ih je Sunce pravde. Srca su im htjela iskoiti od radosti. inilo im se kao da su u novom svijetu. Krist je ivi Spasitelj. Oni za Njim vie ne tuguju kao za mrtvim. Krist je ustao! stalno su ponavljali. To je vijest koju su nosili alosnima. Morali su im ispriati divan doga aj s puta u Emaus. Morali su ispriati tko im se usput pridruio. Oni su nosili najveu vijest koja je ikada dana svijetu, radosnu vijest na koju se oslanjaju nade ljudskog roda za vrijeme i za vjenost.
164
PASIJA NA DE
14. Mir vama!

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,33-48; Ivanu 20,19-29.
Stigavi do Jeruzalema, dva uenika prola su kroz istona vrata koja su tijekom praznika nou otvorena. Kue su utonule u mrak i tiinu, ali putnici su ili svojim putem uzanim ulicama osvijetljenim svjetlou izlazeeg mjeseca. Poli su u gornju sobu u kojoj je Isus proveo trenutke posljednje veeri prije svoje smrti. Znali su da e ovdje pronai svoju brau. Premda je bilo kasno, znali su da uenici nee zaspati dok pouzdano ne doznaju to se dogodilo s tijelom njihova Gospodina. Vrata sobe bila su vrsto zakljuana. Zakucali su da ih puste, ali nije bilo odgovora. Sve je bilo mirno. Tada su kazali svoja imena. Vrata su paljivo otkljuana, uli su, a jo Jedan, nevidljivi, uao je s njima. Zatim su vrata ponovno zakljuana da ne bi ule uhode.
Posjet poznatog Stranca

Putnici su zatekli sve nazone iznena ene i uzbu ene. Glasovi onih u prostoriji naglo su se slili u zahvalnost i slavljenje, govorei: Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se imunu! Tada su dva putnika, zadihani od urbe kojom su putovali, izrekli zadivljujui izvjetaj o tome kako im se Isus otkrio. Upravo su zavrili, a neki su kazali da ne mogu povjerovati u to jer je previe dobro da bi bilo istinito, kad, gle, jedna druga Osoba stade pred njih. Svako oko bilo je prikovano za Stranca. Nitko nije zakucao da u e. Nisu se uli nikakvi koraci. Uenici su bili iznena eni i pitali se to to znai. Tad su uli glas koji je mogao biti samo glas njihova Uitelja. Jasno i razgovjetno s njegovih su usana sile rijei: Mir vama!
MIR VA MA!
165
Oni, zbunjeni i puni straha, pomislie da gledaju duha. A on im ree: Zato ste zbunjeni? emu se takve sumnje ra aju u vaim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao to vidite da ih ja imam. Kada to ree, pokaza im ruke i noge. Promatrali su ruke i noge ozlije ene grubim klinovima. Prepoznali su njegov glas koji nije bio slian nijednom drugom koji su ikada uli. Kako oni od radosti jo nisu mogli vjerovati i kako su se samo udili, upita ih: Imate li ovdje to za jelo? Pruie mu komad peene ribe. On je uze i pojede pred njima. I uenici se obradovae kad vidjee Gospodina. Vjera i radost zauzele su mjesto nevjerstva i tako dubokim osjeajima koje rijei ne mogu izraziti priznavali su svoga uskrslog Spasitelja. Prilikom Isusova ro enja an eo je objavio: Na Zemlji mir ljudima koje ljubi. A sad Vjera i radost prilikom njegove pr ve pojave zauzele su mjesto me u uenicima nakon uskrsnevjerstva i tako nua, Spasitelj im se obratio blagoslovljenim rijeima: Mir su dubokim vama! Isus je uvijek spreman osjeajima koje nazvati mir duama koje su oprijei ne mogu tereene sumnjama i strahoizraziti priznavali vima. On eka da Mu otvorimo vrata srca i kaemo: Ostani svoga uskrslog s nama! On kae: Evo stojim Spasitelja. na vratima i kucam. Ako tko uje moj glas i otvori vrata, ui u k njemu i veerati s njim, i on sa mnom. (Otkrivenje 3,20) Isusovo uskrsnue bila je slika konanog uskrsnua svih koji su poinuli u Njemu. Lik uskrslog Spasitelja, njegovo ponaanje, njegov govor, sve je to bilo uenicima poznato. Kao to je Isus ustao iz mrtvih, tako e i oni koji spavaju u Njemu ponovno ustati. Mi emo znati svoje prijatelje onako kao to su uenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izoblieni, bolesni ili unakaeni u ovozemaljskom ivotu, ali ustat e u savrenu zdravlju i ljepoti; ipak e se u proslavljenom
166
PASIJA NA DE
tijelu savreno sauvati osobitost njihove linosti. Tada emo Ga poznati kao to smo i mi poznati. (1. Korinanima 13,12) U licu koje e se blistati svjetlou koja zrai s Isusova lica prepoznat emo crte lica onih koje volimo. Kad se sreo sa svojim uenicima, Isus ih je podsjetio na rijei koje im je govorio prije svoje smrti, da se sve to je pisano o Njemu u Mojsijevu Zakonu i Prorocima te Psalmima mora ispuniti. Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im ree: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i trei dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraenje i oprotenje grijeha svim narodima, poevi od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga. Uenici su poeli shvaati prirodu i obujam svog djela. Trebalo je da objave svijetu divne istine koje im je Krist poKad se sreo sa vjerio. Doga aji iz njegova isvojim uenicima, vota, njegova smrt i uskrsnuIsus ih je podsjetio e, proroanstva koja su usmjena rijei koje im ravala na ove doga aje, svetost Bojeg zakona, tajne plana spaje govorio prije senja, Isusova mo da oprata svoje smrti. grijehe svemu ovome bili su svjedoci, pa su to trebali objaviti svijetu. Trebali su objaviti evan elje mira i spasenja koje se dobiva pokajanjem i Spasiteljevom silom. Poslije tih rijei dahne u njih i ree im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproteni su im; kojima zadrite, zadrani su im. Sveti Duh nije se jo potpuno pokazao, jer Krist jo nije bio proslavljen. Obilnije davanje Duha uslijedilo je tek nakon Kristova uzaaa. Sve dok ovo nisu primili uenici nisu mogli ispuniti nalog da propovijedaju evan elje svijetu. Sad su primili Duha s naroitim ciljem. Uenici nisu mogli ispunjavati povjerene dunosti u Crkvi sve dok ih Krist nije nadahnuo svojim Duhom. Povjerio im je najsvetije zavjetanje i elio da uvide injenicu kako se ovo djelo bez Svetoga Duha ne moe izvriti. Sveti Duh je dah duhovnog ivota u dui. Davanje Duha je davanje Kristova ivota. On ispunjava primatelja Kristo-
MIR VA MA!
167
vim osobinama. Samo oni koji su tako poueni od Boga, u kojima djeluje Sveti Duh i u ijem se ivotu pokazuje Kristov ivot trebaju stajati kao predstavnici ljudi i sluiti za dobrobit Crkve. Kojima oprostite grijehe, rekao je Krist, oproteni su im; kojima zadrite, zadrani su im. Krist ovdje ne daje nikakvu slobodu nijednom ovjeku da izrie sud nad drugima. U Besjedi na gori On je to zabranio. To pravo pripada samo Bogu. Me utim, organiziranoj Crkvi On daje odgovornost za svakog vjernika. Prema onima koji padnu u grijeh Crkva ima dunost da ih opominje, pouava i, ako je mogue, obnavlja. Kori, prijeti, opominji, kae Gospod, u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke. (2. Timoteju 4,2) PoSveti Duh je dah stupaj vjerno s onima koji griduhovnog ivota u jee. Opominji svaku duu koja dui. Davanje je u opasnosti. Ne ostavljaj nikoga da vara sebe samoga. NaDuha je davanje zovi grijeh njegovim pravim Kristova ivota. imenom. Objavi to je Bog rekao o laganju, krenju subote, kra i, idolopok lonstvu i svakom drugom zlu. Oni koji ine takva djela nee batiniti kraljevstva Bojega. (Galaanima 5,21) Ako uporno ostanu u grijehu, Nebo e proglasiti nad njima osudu koju ste im iznijeli iz Boje Rijei. Opredjeljujui se za grijeh oni se odriu Krista; Crkva mora pokazati da ne odobrava njihova djela ili e i sama obeastiti svoga Gospodina. Ona o grijehu mora kazati to Bog govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po Bojoj uputi i njezino e djelovanje biti potvr eno na Nebu. Onaj koji prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista. Me utim, postoji i svjetlija strana slike. Kojima oprostite grijehe, oproteni su im. Neka nam ova misao uvijek bude na umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude upravljeno na Krista. Neka se pastiri njeno staraju za stado Gospodnje pae. Neka onima koji grijee govore o Spasiteljevoj milosti koja prata. Neka bodre grjenika da se pokaje i vjeruju u Onoga koji moe oprostiti. Neka na osnovi Boje Rijei
168
PASIJA NA DE
izjave: Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravednosti. (1. Ivanova 1,9) Svi koji se pokaju imaju vrsto obeanje: Jo jednom, imaj milosti za nas! Satri nae opaine, baci na dno mora sve grijehe nae! (Mihej 7,19) Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grjenika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi u ruku Isusove ljubavi. Takvo pratanje potvr uje Nebo. Jedino u ovom smislu Crkva ima vlast opratati grjeniku. Oprost grijeha moe se dobiti samo Kristovim zaslugama. Nijednom ovjeku, nijednom skupu ljudi, nije dana vlast da oslobodi duu krivice. Krist je zaduio uenike da propovijedaju oprost od grijeha u njegovo ime svim narodima, ali oni sami nisu bili ovlateni da uklone nijednu mrlju grijeha. Isusovo je ime pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,12)
Tomino osvjedoenje
Kad se Isus prvi put sastao s uenicima u gornjoj sobi, Toma nije bio s njima. On je uo vijest od drugih i dobio mnotvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo ispunjeno utuenou i nevjerstvom. Kad je uo kako uenici govore o zadivljujuem javljanju uskrsla Spasitelja, to ga je samo bacilo u jo dublje oajanje. Ako je Isus doista ustao iz mrtvih, tada vie ne moe biti nade u stvarno zemaljsko kraljevstvo. A i pomisao da se njegov Uitelj javio svim uenicima osim njemu, vrije ala je njegovu tatinu. Odluio je ne vjerovati i cijelog ga je tjedna muila potitenost koja se inila sve mranijom nasuprot nadi i vjeri njegove brae. Tijekom ovog vremena stalno je izjavljivao: Dok ne vidim na rukama njegovim znak od avala i ne stavim prst svoj u mjesto od avala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neu vjerovati. Nije elio da gleda oima svoje brae ili pokae vjeru koja bi ovisila o njihovom svjedoanstvu. Usrdno je volio svoga Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i nevjerstvo ovladaju njegovim umom i srcem.
MIR VA MA!
169
Stanovit je broj uenika od poznate gornje sobe nainio svoj privremeni dom i uveer su se svi, osim Tome, tu okupljali. Jedne veeri Toma se odluio sastati s ostalima. I uz svoje nevjerstvo, imao je neodre enu nadu da su te dobre vijesti istinite. Dok su veerali, uenici su priali o dokazima koje im je Krist iznio iz proroanstva. Dok su vrata bila zatvorena, do e Isus, stade pred njih te ree: Mir vama! Okrenuvi se Tomi kazao je: Prui prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Prui ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vie nevjernik, ve vjernik! Ove rijei pokazuju da je On poznavao Tomine misli i rijei. Sumnjiavi uenik je znao da nijedan od njegovih drugova nije vidio Isusa tjedan dana. Nisu mogli ispriati Uitelju o njegovom nevjerovanju. U Onome koji je stajao pred njim prepoznao je svoga Gospodina. Nije elio nikakve daljnje dokaze. Srce mu je htjelo iskoiti od radosti pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom: Gospodin moj i Bog moj! Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je njeno ukorio njegovo nevjerstvo: Jer me vidi, vjeruje. Blago onima koji e vjerovati, a da nisu vidjeli! Tomina vjera bila bi Kristu puno milija da je htio povjerovati svjedoanstvu svoje brae. Kad bi sav svijet slijedio Tomin primjer, nitko ne bi vjerovao u spasenje, jer svi koji prime Krista moraju to uiniti na osnovi svjedoanstva drugih. Mnogi koji sumnjaju pravdaju se istiui da bi vjerovali kad bi imali takav dokaz kakav je Toma imao od svojih sudrugova. Oni ne shvaaju da imaju puno vie od takvog dokaza. Mnogi koji kao Toma ekaju da se otklone svi uzroci sumnje, nee nikada ostvariti svoju elju. Postupno se uvruju u nevjerstvu. Oni koji se odgajaju da promatraju mranu stranu, gun aju i ale se ne znaju to ine. Oni siju sjeme sumnje i morat e eti etvu sumnje. U vrijeme kad su vjera i povjerenje najnuniji, mnogi e se nai nemoni da se nadaju i vjeruju. U svom postupanju s Tomom, Isus je pruio pouku svojim sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo postupati s onima ija je vjera slaba i koji istiu svoje sumnje. Isus nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u raspravu. Sam se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio vrlo nerazuman u odre ivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus,
170
PASIJA NA DE
svojom velikodunom ljubavlju i obzirom poruio sve prepreke. Nevjerstvo se rijetko pobje uje prepirkom. Tada ono prelazi u samoobranu, nalazei nove razloge u svoju korist i opravdanja. Ali neka se Isus u svoj ljubavi i milosti otkrije kao raspeti Spasitelj, pa e se s mnogih usana, koje su se protivile, uti Tomino priznanje: Gospodin moj i Bog moj!
171
15. Jo jednom kraj mora

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 21,1-22.
Isus je odredio da se sa svojim uenicima sretne u Galileji, i ubrzo nakon pashalnog tjedna oni su tamo usmjerili svoje korake. Njihova odsutnost iz Jeruzalema u vrijeme blagdana tumaila bi se kao nevjerstvo i hereza, stoga su ostali do njegovog kraja; ali im je blagdan proao, radosno su se vratili u zaviaj da se po Spasiteljevoj uputi sretnu s Njim. U drutvu je bilo sedam uenika. Bili su obueni u skromnu ribarsku odjeu; siromani u svjetovnim dobrima, Krist je mnogo bili su bogati u poznavanju i vremena svoje primjenjivanju istine, to im je u oima Neba davalo najvii slube provodio poloaj kao uitelja. Oni nisu kraj Galilejskog bili uenici u prorokim komora. lama, ali ih je tri godine pouavao najvei Odgojitelj za koga je svijet ikada znao. Njegovim su poukama postali plemeniti, razboriti i uzdignuti tako da su ljudi mogli preko njih biti dovedeni u spoznaju istine. Krist je mnogo vremena svoje slube provodio kraj Galilejskog mora. Kad su se uenici okupili na mjestu na kojem vjerojatno nee biti uznemiravani, shvatili su da ih okruuju uspomene na Isusa i njegova mona djela. Na ovom je moru Isus hodao po golemim valovima da ih spasi, kad su njihova srca bila ispunjena strahom, a estoka ih bura hitala unititi. Ovdje je oluja utiana njegovom rijeju. Pred
172
PASIJA NA DE
oima im se pruala obala na kojoj je nahranjeno vie od deset tisua osoba s nekoliko malih kruhova i riba. Nedaleko je bio Kafarnaum, mjesto nebrojenih uda. Dok su uenici gledali ovaj prizor, njihovi su se umovi ispunjavali Spasiteljevim rijeima i djelima. Veer je bila ugodna, a Petar koji je jo uvijek volio amce i ribolov, predloio je da se otisnu na more i bace mree. Svi su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajala im je hrana i odjea, pa bi im u tome pomogao uspjeni noni ribolov. Otisnuli su se u svom amcu, ali nita nisu ulovili. Cijele su noi teko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih zamornih sati razgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i sjeali se divnih doga aja iz njegove slube kraj mora kojima su bili svjedoci. Raspravljali su u svojoj budunosti i oalostili se zbog izgleda koji su bili pred njima.
udo kad je na obronku brijega nahranio pet tisua ljudi sad se obnovilo u njihovu umu.
Isus priprema objed
Sve vrijeme jedan osamljeni promatra na obali pratio ih je svojim pogledom, dok je sam ostao nevidljiv. Najposlije je zarudjela zora. amac je bio malo udaljen od obale i uenici su na njoj vidjeli nekog stranca koji im se obratio pitanjem: Djeco, zar nemate malo ribe? Kad su odgovorili: Nemamo, Bacite mreu na desnu stranu la ice i nai ete! ree im. Bacie je, dakle, i ve je nisu mogli izvui zbog mnotva riba. Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: Gospodin je. Petar je bio toliko ushien i tako radostan da se u svojoj revnosti bacio u vodu i uskoro je stajao kraj svoga Uitelja. Drugi su uenici doli u svom amcu, vukui mreu s ribom. Kad izi oe na kopno, opazie kruh, razgorjelu eravu i na njoj ribu. Bili su previe iznena eni da bi upitali odakle potjee vatra i hrana. Ree im Isus: Donesite od riba to ih sada uhvatiste! Petar je pourio do mree koju je bacio i pomogao
JO JEDNOM KR AJ MOR A
173
svojoj brai da je izvuku na obalu. Poto su zavrili posao i izvrili pripremu, Isus je pozvao uenike da do u i objeduju. Dok im je lomio i dijelio hranu, sva su Ga sedmorica prepoznala i priznala. udo kad je na obronku brijega nahranio pet tisua ljudi sad se obnovilo u njihovu umu; ali obuzelo ih je strahopotovanje, pa su u tiini, netremice gledali svog uskrslog Spasitelja. ivo su se sjeali prizora kraj mora kad ih je Isus pozvao da Ga slijede. Sjeali su se kako su se na njegovu zapovijed otisnuli na dubinu i tada bacili svoju mreu, pa je ulov bio toliko bogat da se mrea ak i cijepala. Tada ih je Isus pozvao da napuste svoje ribarske amce i obeao da e ih uiniti lovcima ljudi. Opet je uinio udo da bi ovaj prizor osvjeio u njihovu umu i produbio njegovo znaenje. Njegov je postupak bio obnova naloga uenicima. Pokazao im je da smrt Uitelja nije umanjila obvezu da obavljaju zadau koju im je odredio. Premda su bili lieni njegova osobna drutva i sredstava za ivot od ranijeg zanimanja, uskrsli Spasitelj e jo uvijek voditi brigu o njima. Dok rade njegov posao, On e zadovoljavati njihove potrebe. Isus je imao cilj kad im je naloio da svoju mreu bace s desne strane la e. S te strane On je stajao na obali. To je bila strana vjere. Ako rade u zajednici s Njim sjedinjujui svoje ljudske napore s njegovom boanskom silom, uspjeh ne moe izostati.
ivotna pouka Petru

Krist je morao pruiti jo jednu pouku koja se odnosila posebno na Petra. To to se Petar odrekao svoga Gospodina bilo je u sramnoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama o odanosti. Osramotio je Krista i izazvao nepovjerenje svoje brae. Smatrali su kako mu nee biti doputeno da me u njima opet zauzme raniji poloaj, a i on je sam osjeao da je proigrao svoje povjerenje. Prije no to e biti pozvan da ponovno preuzme svoju apostolsku slubu, on e pred svima morati pokazati svoje pokajanje. Bez ovoga, njegov grijeh premda se zbog njega pokajao, mogao bi unititi njegov utjecaj kao Kristova sluge. Spasitelj mu je pruio priliku da ponovno stekne povjerenje svoje brae i, koliko je god mogue, otkloni sramotu koju je nanio evan elju.
174
PASIJA NA DE
Ova je pouka upuena svim Kristovim sljedbenicima. Evan elje ne pravi nagodbu s grijehom. Ono ne moe opravdati grijeh. Tajni se grijesi u tajnosti trebaju ispovijedati Bogu; ali za javni grijeh zahtijeva se javno priznanje. Sramota zbog grijeha koji je uinio uenik predbacuje se Kristu. On izaziva likovanje Sotone i spoticanje kolebljivih dua. Davanjem dokaza o pokajanju uenik koliko to lei u njegovoj moi treba otkloniti ovu sramotu. Dok su Krist i njegovi uenici zajedno jeli kraj obale, Spasitelj je pokazujui na njegovu brau rekao Petru: imune, sine Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Petar je jednom izjavio: Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja se neu nikada pokolebati. (Matej 26,33) Me utim, sad je dao vjerniju ocjenu o sebi. Da, Gospodine, rekao je, ti zna da te ljubim. Nije vatreno Triput se Petar uvjeravao da je njegova ljubav vea od ljubavi njegove brae. javno odrekao Nije izraavao svoje miljenje svoga Gospodina i o svojoj odanosti. On poziva triput je Isus dobio Onoga koji moe itati sve od njega vrsto pobude da prosudi njegovu iskrenost: Ti zna da te ljuuvjeravanje o bim. Isus mu nalae: Pasi janjegovoj ljubavi ganjce moje! Opet je Isus kuao Petra ponavljajui svoje ranije rijei: imune, sine Ivanov, ljubi li me? Ovog puta nije upitao Petra da li Ga voli vie od svoje brae. Drugi odgovor bio je kao i prvi oslobo en pretjerana uvjeravanja: Da, Gospodine... ti zna da te ljubim. Isus mu je rekao: Pasi ovce moje! Jo jedanput Isus postavlja to bolno pitanje: imune, sine Ivanov, ljubi li me? Petar se oalostio, pomiljajui da Isus sumnja u njegovu ljubav. Znao je da njegov Gospodin ima razloga da mu ne vjeruje, pa je s boli u srcu odgovorio: Gospodine, ti zna sve. Ti zna da te ljubim. Isus mu je opet rekao: Pasi ovce moje! Triput se Petar javno odrekao svoga Gospodina i triput je Isus dobio od njega vrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i privrenosti upuujui to otro pitanje kao otru strijelu
175
njegovu ranjenu srcu. Pred okupljenim uenicima Isus je otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekada hvalisavi uenik korjenito ponizio. Petar je po svojoj prirodi bio ustar i nagao, pa je Sotona iskoristio ove osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova pada Isus mu je rekao: imune, imune, pazi, Sotona je dobio doputenje da vas moe reetati kao penicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malake. Tako i ti, kad se jedanput vrati k meni, uvrsti svoju brau! (Luka 22,31.32) To je vrijeme sad dolo i Petrov je preobraaj bio oit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan ustar, samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja, Petar bio bolje no ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada. Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraajui ga u tu slubu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji je Petar imao malo iskustva. On e zahtijevati veliko staranje i njenost, mnogo strpljenja i ustrajnosti. Bio je pozvan da slui onima koji su bili mladi u vjeri, da pouava neuke, da im otvara Sveta pisma i odgaja ih kako bi bili korisni u Kristovoj slubi. Dotada Petar nije bio prikladan da to ini pa ak i da shvati njezinu vanost. Me utim, sad ga je Isus pozvao na tu zadau. Njegovo ga je osobno iskustvo patnje i pokajanja pripremalo za ovo djelo. Prije svog pada Petar je uvijek nepromiljeno govorio, prema trenutanoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i izraziti svoje miljenje prije no to je jasno shvatio sebe ili ono to treba kazati. Me utim, obraeni je Petar bio sasvim drukiji. On je sauvao svoj raniji ar, ali Kristova je blagodat podeavala njegovu revnost. Vie nije bio silovit, samopouzdan i uobraen, ve blag, pribran i voljan da ui. Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada. Spasiteljev nain postupanja s Petrom sadravao je pouku za njega i njegovu brau. On ih je pouavao da s prijestupnikom postupaju strpljivo, suosjeajno i u ljubavi koja prata. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina, ljubav s kojom se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravo takvu ljubav treba i potpastir osjeati prema ovcama i jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. Sjeajui se
176
PASIJA NA DE
svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto tako njeno kao to je Krist postupao s njim. Pitanje to ga je Krist postavio Petru bilo je znaajno. Rekao je: Ljubi li me? i to spomenuo kao jedini uvjet za uenitvo i slubu. To je najosnovniji uvjet. Premda je Petar mogao posjedovati sve drugo, ipak bez Kristove ljubavi ne bi mogao biti vjerni pastir nad Gospodnjim stadom. Znanje, dragovoljnost, rjeitost, zahvalnost i revnost, sve to moe biti znatna pomo u radu, ali bez Isusove ljubavi u srcu, rad kranskog propovjednika je promaaj. Isus je iao sam s Petrom, jer je postojalo neto to je elio rei samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: Kamo ja idem, ti me sad ne moe slijediti, ali e me poslije slijediti. Na ovo Petar je odgovorio: Gospodine... zato Ljubi li me? je te sada ne mogu slijediti? Svoj jedini uvjet za u ivot dati za te. (Ivan uenitvo i slubu. 13,36.37) Kad je ovo rekao, nije znao do kakvih e visina i dubina ovaj put povesti Kristove noge. Petar je pao kad je dola kunja, ali je opet dobio priliku da dokae svoju ljubav prema Kristu. Da bi ga ojaao za posljednji ispit vjere, Spasitelj mu je otkrio njegovu budunost. Rekao mu je da e nakon korisnog ivljenja, kad godine ivota budu iscrpile njegovu snagu, doista slijediti svoga Gospodina. Isus je rekao: Kad si bio mla i, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostari, rairit e ruke svoje, i drugi e te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao da oznai kakvom e smru Petar proslaviti Boga. Isus je tako upoznao Petra s nainom na koji e umrijeti; pretkazao je ak i irenje njegovih ruku na kriu. Ponovno je naloio svom ueniku: Slijedi me! Petar se nije obeshrabrio ovim otkrivanjem. Osjeao se voljnim da pretrpi bilo kakvu smrt za svoga Gospodina. Dotad je Petar znao Krista po tijelu, kao to Ga mnogi danas znaju; ali nije trebao biti i dalje tako ogranien. On Ga je volio kao ovjeka, kao uitelja poslana s Neba; sad Ga je volio kao Boga. Uio je pouku da je Krist za njega
177
sve u svemu. Sad je bio pripremljen da sa svojim Gospodinom sudjeluje u njegovoj slubi rtve. Kad je na kraju doveden do kria, na svoj zahtjev, raspet je glavom nadolje. Smatrao je previe velikom au da strada na isti nain kao i njegov Uitelj. Rijei Hajde za mnom! za Petra su bile pune pouke. Pouka se odnosila ne samo na njegovu smrt ve i na svaki korak u njegovu ivotu. Dotad je Petar bio sklon djelovati nezavisno. Pokuavao je graditi planove za Boje djelo, umjesto da eka i slijedi Boji plan. Me utim, nije dobio nita time to je urio ispred Gospodina. Isus mu je naloio: Hajde za mnom! Nemoj trati ispred Mene. Tada se nee morati sam sukobiti sa Sotoninom vojskom. Dopusti Mi da idem ispred tebe i neprijatelj te nee pobijediti. Dok je Petar iao kraj Isusa, vidio je Ivana kako ih slijedi. Obuzela ga je elja da dozna njegovu budunost i ... ree Isusu: Gospodine, a to e biti s ovim? Isus mu odgovori: Ako hou da on ostane dok opet ne do em, to se tebe to tie? Ti me slijedi! Petar je trebao drati na umu da e mu njegov Gospodin otkriti sve to bi za njega bilo najbolje da zna. Svatko ima dunost da slijedi Krista i da ne brine o poslu koji je odre en drugima. Govorei o Ivanu, ako hou da on ostane dok ja ne do em, Isus nije dao nikakvo vrsto obeanje da e ovaj uenik ivjeti sve do Gospodnjeg drugog dolaska. On je samo potvrdio svoju vrhovnu vlast i kad bi On stvarno elio da bude tako, to uope ne bi utjecalo na Petrov rad. Budunost i Ivana i Petra bila je u rukama njihova Gospodina. Poslunost u hodanju za Njim bila je dunost koju je imao svatko od njih. Koliko je danas slinih Petru! Oni se zanimaju za poslove drugih i eljni su upoznati njihovu dunost, dok su sami u opasnosti da zanemare svoju. Naa je zadaa da gledamo na Krista i da Ga slijedimo. Mi emo vidjeti pogreke u ivotu drugih i mane njihova karaktera. Ljudski je rod podloan slabostima. Ali u Kristu emo nai savrenstvo. Promatrajui Njega, bit emo preobraeni. Ivan je doivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Jeruzalema i unitenja velebna Hrama znamenja konanog unitenja svijeta. Do svojih poznih dana Ivan je slijedio svoga Gospodina. Bit njegova svjedoanstva crkvama
178
PASIJA NA DE
bila je: Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga; tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. (1. Ivanova 4,7.16) Petar je vraen u apostolstvo, ali ast i vlast koju je primio od Krista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom braom. Krist je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pitanje: A to e biti s ovim? Rekao mu je: to se tebe to tie? Ti me slijedi! Petru nije dana ast da bude glava Crkvi. Naklonost koju je Krist pokazao prema Petru opratajui Petar je vraen u mu odricanje i povjerivi mu apostolstvo, ali da pase stado, i njegova osobast i vlast koju je na vjernost u hodu za Kristom, primio od Krista zadobili su povjerenje njegove brae. Imao je veliki utjecaj u nije mu dala Crkvi. Me utim, pouku koju pravo mu je Krist pruio kraj Galigospodarenja nad lejskog mora, Petar je ponio za svojom braom. cio ivot. Piui crkvama vo en Svetim Duhom, rekao je: Starjeine koje su me u vama opominjem ja, starjeina kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja e se uskoro oitovati: Pasite stado Boje koje je me u vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Bojoj volji; ne iz tenje za prljavim dobitkom, nego iz oduevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit ete neuveli vijenac slavu. (1. Petrova 5,1-4)
179
16. Uinite sve narode uenicima mojim

Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,16-20.
Stojei udaljen samo jedan korak od svog nebeskog prijestolja, Krist je dao nalog svojim uenicima: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim! Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! (Marko 16,15) Ove su se rijei esto ponavljale da bi uenici mogli razumjeti njihovo znaenje. Nebeska svjetlost trebala je zasjati jasnim i jakim zrakama nad svim stanovnicima Zemlje nad uzvienima Nalog je dan i ponienima, nad bogatima i dvanaestorici kad siromanima. Uenici su trebali se Krist sastao s sura ivati sa svojim Otkupiteljem u djelu spaavanja svijenjima u gornjoj ta. sobi, ali ga sad Nalog je dan dvanaestorici treba prenijeti kad se Krist sastao s njima u jednom veem gornjoj sobi, ali ga sad treba broju. prenijeti jednom veem broju. Svi vjernici koji su mogli biti pozvani sastali su se na jednom brdu u Galileji. Sam je Krist prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog sastanka. Aneo na grobu podsjetio je uenike na njegovo obeanje da e se sastati s njima u Galileji. Obeanje je ponovljeno vjernicima koji su se sakupili u Jeruzalemu tijekom pashalnog
180
PASIJA NA DE
tjedna, a preko njih dospjelo je do mnogih osamljenih pojedinaca koji su oplakivali smrt svoga Gospodina. S velikim zanimanjem svi su se unaprijed radovali ovom razgovoru. Zaobilaznim putovima, da ne bi izazvali sumnju nepovjerljivih Hebreja, stizali su iz svih pravaca na mjesto sastanka. Doli su zau ena srca, revnosno razgovarajui o novostima koje su o Kristu doprle do njih. U odre eno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo se u malim skupinama na kosini brda, sa eljom da doznaju sve to se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista nakon njegova uskrsnua. Uenici su ili od skupine do skupine priajui sve to su vidjeli i uli o Isusu, obrazlaui iz Pisma sve ono to im je On objanjavao. Toma je ponovno priao povijest svog nevjerovanja i govorio im kako su Toma je ponovno uklonjene njihove sumnje. Izpriao povijest nenada, Isus je stao me u njih. svog nevjerovanja Nitko nije mogao kazati odakle je i kako je doao. Mnogi koi govorio im kako ji su bili prisutni nikada Ga su uklonjene ranije nisu vidjeli, ali promanjihove sumnje. trali su oiljke od raspea na njegovim rukama i nogama; njegovo je lice bilo kao Boje lice i kad su Ga vidjeli, poklonili su Mu se s dubokim potovanjem. Ali su neki sumnjali. Tako e uvijek biti. Ima takvih koji smatraju da je teko pokazati vjeru i postavljaju se na stranu sumnje. Oni su u velikom gubitku zbog svog nevjerstva. To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnotvom vjernika nakon svog uskrsnua. Doao je i rekao im govorei: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Uenici su Mu se poklonili prije no to je progovorio, ali njegove rijei, silazei s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene, proele su ih posebnom silom. On je sada bio uskrsli Spasitelj. Mnogi me u njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju silu lijeei bolesne i pokoravajui Sotonina oru a. Vjerovali su da ima silu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu, silu da slomi svaki otpor, mo nad silama prirode. On je
UINITE SVE NAROD UENICIMA MOJIM
181
umirio razbjenjele valove; hodao po zapjenuanim valovima; podizao mrtve u ivot. Sad je izjavio da Mu je dana svaka vlast. Njegove rijei uzdizale su misli njegovih sluatelja iznad zemaljskog i prolaznog k onome to je nebesko i vjeno. Bili su uzdignuti do najvieg poimanja njegova dostojanstva i slave. Kristove rijei izgovorene na obronku planine proglasile su njegovu rtvu za ovjeka potpunom i savrenom. Uvjeti pomirenja bili su ispunjeni, djelo za koje je doao na ovaj svijet izvreno. Bio je na putu prema Bojem prijestolju, da Ga slave an eli, poglavarstva i sile. Zapoeo je svoje posredniko djelo. Odjenut bezgraninim autoritetom, dao je svoj nalog uenicima: Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim!, Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Uite ih da vre sve to sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,19.20) Hebrejski je narod postao uvarem svete istine, ali ga je farizejski nauk nainio najiskljuivijim i vjerski najzanesenijim narodom u ljudskome rodu. Sve to se odnosilo na sveenike i poglavare njihova odjea, obiaji, obredi, predaja uinilo ih je nepodobnima da budu svjetlost svijetu. Hebrejski je narod gledao na sebe kao da ini cio svijet. Me utim, Krist je zapovjedio svojim uenicima da objave vjeru i slubu Bogu koja nee imati u sebi nita to je vezano za drutvene slojeve ili zemlju, vjeru koja e biti prilago ena svim narodima, svim plemenima, svim drutvenim slojevima. Prije no to je ostavio svoje uenike Krist je jasno prikazao prirodu svog kraljevstva. Podsjetio ih je na ono to im je ranije govorio o njemu. Izjavio je da njegova namjera nije bila da na ovom svijetu uspostavi zemaljsko, ve duhovno kraljevstvo. On nije trebao vladati kao zemaljski kralj na Davidovu prijestolju. Opet im je otvorio sveta Pisma, pokazujui da je sve ono kroz to je proao bilo odre eno na nebeskom Savjetu izme u Oca i Njega samoga. Sve su to prorekli ljudi nadahnuti Svetim Duhom. Rekao je: Vidite da se zbilo sve to sam vam otkrio da e me odbaciti kao Mesiju. Obistinilo se sve to sam rekao o ponienju koje sam morao pretrpjeti i smrti kojom u umrijeti. Treeg dana ponovno sam ustao. Istraujte Pisma puno marljivije pa ete uvidjeti
182
PASIJA NA DE
da se u svemu ispunilo ono to su proroanstva otkrivala o Meni.
Evangeliziranje Jeruzalema
Krist je zapovjedio svojim uenicima da poevi od Jeruzalema izvre posao koji im je prepustio. Jeruzalem je bio pozornica na kojoj se odigralo njegovo zadivljujue ponienje za ljudski rod. Tu je On patio, bio odbaen i osu en. Judeja je bila njegov rodni kraj. Tu je, odjeven u ljudsku prirodu, Isus hodao me u ljudima, a malo je bilo onih koji su primjeivali koliko je Nebo bilo blizu Zemlje dok je Isus bio me u njima. Djelo apostola moralo je otpoeti u Jeruzalemu. S obzirom na sve to je U Jeruzalemu je Krist u njemu pretrpio i na rad isto tako bilo koji je izvrio, a koji nije bio mnogo onih koji cijenjen, uenici su mogli trasu tajno iti polje koje vie obeava; ali oni to nisu traili. Isto zemljipovjerovali u Isusa te na kojem je On posijao sjei mnogo onih koje me istine trebali su obra ivasu zaveli sveenici ti, a to e sjeme izniknuti i doi poglavari. nijeti obilnu etvu. U svom radu uenici e se sresti s progonstvima pokrenutim ljubomorom i mrnjom Hebreja, ali to je podnosio i njihov Uitelj, pa ni oni nisu trebali bjeati od toga. Milost se prvo mora ponuditi Spasiteljevim ubojicama. U Jeruzalemu je isto tako bilo mnogo onih koji su tajno povjerovali u Isusa i mnogo onih koje su zaveli sveenici i poglavari. Ovima je tako er trebalo propovijedati evan elje. Trebalo je i njih pozvati na pokajanje. Trebalo je jasno iznijeti divnu istinu da se samo kroz Krista moe dobiti oprost grijeha. Zato to je cio Jeruzalem bio pokrenut uzbudljivim doga ajima iz nekoliko prolih tjedana, propovijedanje evanelja uinit e najdublji dojam. Me utim, djelo se tu nije trebalo zaustaviti. Ono se trebalo proiriti do najudaljenijih granica Zemlje. Krist je rekao svojim
183
uenicima: Vi ste bili svjedoci mog samoprijegornog ivota za ovaj svijet. Vi ste svjedoci mog napornog rada za Izrael. Premda nisu eljeli doi k meni da bi imali ivot, premda su sveenici i poglavari uinili sa mnom ono to su htjeli, premda su me odbacili kao to je Pismo proreklo, jo uvijek imaju priliku da prihvate Bojeg Sina. Vidjeli ste da bezuvjetno primam sve koji su, priznajui svoje grijehe, doli k meni. Onoga koji do e k meni neu izgnati van. Svi koji ele mogu se pomiriti s Bogom i dobiti vjeni ivot. Vama, svojim uenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Ona se treba odnijeti pr vo Izraelu, a zatim svim plemenima, jezicima, narodima. Ona se treba iznijeti Hebrejima i neznabocima. Svi koji vjeruju trebaju biti okupljeni u jednoj Crkvi. Darom Svetoga Duha uenici e primiti posebnu silu. Njihovo svjedoanstvo trebalo je biti potvr eno znacima i udima. uda e initi ne samo apostoli ve i oni koji prihvate njihovu vijest. Isus je rekao: Pomou mog imena izgonit e zle duhove; govorit e novim jezicima; zmije e uzimati rukama; ako popiju to smrtonosno, nee im nauditi; na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati! (Marko 16,17.18) Trovanje se u to vrijeme esto primjenjivalo. Nesavjesni ljudi nisu oklijevali da na ovaj nain uklone one koji su stajali na putu njihovom vlastoljublju. Isus je znao da e time biti ugroen ivot njegovih uenika. Mnogi e smatrati da Bogu ine slubu ako ubiju njegove svjedoke. On im je stoga obeao zatitu od ove opasnosti. Uenici e imati istu silu koju je i Isus imao da lijee svaku vrstu bolesti i nemoi u narodu. Lijeenjem bolesti tijela u njegovo ime svjedoit e o njegovoj sili da lijei duu. (Matej 4,23; 9,6) Sad im je obean jedan novi dar. Trebali su propovijedati me u drugim narodima, te e stoga primiti silu da govore druge jezike. Apostoli i njihovi pomonici bili su neobrazovani ljudi, ali izlijevanjem Duha na dan Pedesetnice njihov govor, bilo materinski ili strani, postao je ist, jednostavan i pravilan kako u izrazu tako i u izgovoru. Krist je tako svojim uenicima dao nalog. On je izvrio potpunu pripremu za nastavljanje djela i osobno preuzeo odgovornost za njegov uspjeh. Sve dotle dok sluaju njego-
184
PASIJA NA DE
vu Rije i rade povezani s Njim, oni ne mogu doivjeti neuspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite do najudaljenijih krajeva Zemlje, ali znajte da u ja biti s vama. Radite s vjerom i povjerenjem i znajte da nikada neete biti ostavljeni. Spasiteljev nalog obuhvaa sve vjernike. On do kraja vremena obuhvaa sve koji vjeruju u Krista. Sudbonosna je greka misliti da djelo spaavanja dua ovisi samo o rukopoloenom propovjedniku. Evan elje je povjereno svima koji dobiju nadahnue s Neba. Svi koji primaju Kristov ivot odre eni su da rade na spaavanju svojih blinjih. Crkva je osnovana za takav rad i svi koji preuzimaju na sebe sveti zavjet obvezuju se da postanu Kristovi suradnici. Spasiteljev nalog Duh i zarunica vele: Doobuhvaa sve i! Tko uje, neka rekne: Dovjernike. i! (Otkrivenje 22,17) Tko god uje, treba ponavljati ovaj poziv. Kakav god da je ovjekov poziv u ivotu, njegova prva zadaa treba biti zadobivanje dua za Krista. On moda nee biti sposoban govoriti na skupovima, ali moe raditi za pojedince. Njima moe prenositi pouke to ih je primio od svoga Gospodina. Propovjednika sluba ne sastoji se samo od propovijedanja. Propovjedniku slubu vre oni koji olakavaju patnje bolesnih i nevoljnih, pomaui ojaenima, govorei rijei utjehe potitenima i malovjernima. Blizu i daleko nalaze se due optereene osjeajem krivnje. Ljudski rod ne poniavaju nevolje, mukotrpan rad i siromatvo. Poniava ga krivnja i poinjavanje zla. To donosi nemir i nezadovoljstvo. Krist eli da njegove sluge slue duama koje su oboljele od grijeha. Uenici su bili pozvani da otponu svoje djelo tamo gdje su se nalazili. Nisu smjeli zaobii najtvr e polje kao i ono koje je najmanje obeavalo. Isto tako i svaki od Kristovih djelatnika treba otpoeti s radom tamo gdje se nalazi. U naim se vlastitim obiteljima moda nalaze due koje ude za suosjeanjem, umirui od gladi u nedostatku kruha ivota. Moda postoje djeca koju treba odgajati za Krista. Postoje
185
neznaboci kraj samih naih vrata. Obavljajmo vjerno rad koji nam je najblii. Zatim neka se nai napori proire sve dotle dokle nas vodi Boja ruka. Rad mnogih moe izgledati ogranien okolnostima; ali bez obzira gdje se obavlja, ako se obavlja vjerom, marljivou, osjetit e se do najudaljenijih dijelova svijeta. Kristovo djelo na Zemlji, izgledalo je kao da je bilo ogranieno na jedno usko podruje, ali mnotvo iz svih zemalja ulo je njegovu vijest. Bog esto upotrebljava najjednostavnija sredstva da postigne najvee rezultate. Njegov je plan da svaki dio njegova rada ovisi o svakom drugom dijelu, kao kota u kotau koji sk ladno djeluje. Najponizniji djelatnik pokrenut Svetim Duhom dotaknut e nevidljive strune iji e treptaji odjekivati do krajeva zemaljskih i sliti se u pjesmu kroz vjena vremena.
Evangeliziranje cijelog svijeta

Ali nalog: Idite po svem svijetu ne smije se izgubiti iz vida. Pozvani smo da podignemo svoj pogled prema predjelima s druge strane. Krist je poruio zid razdvajanja, predrasudu o podvojenosti me u narodima i pouio o ljubavi prema cijelom ljudskom rodu. On podie ljude iz uskog kruga koji odre uje njihova sebinost; On ukida sve ograde i umjetne razlike u drutvu. On ne pravi nikakve razlike izme u susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. On nas ui da svaku nevoljnu duu smatramo svojim bratom, a svijet svojim poljem rada. Kad je Spasitelj rekao: Idite... uite ih, tako er je rekao: Ova e udesa pratiti one koji budu vjrovali; pomou mog imena izgonit e zle duhove; govorit e novim jezicima; zmije e uzimati rukama; ako popiju to smrtonosno, nee im nauditi; na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati! Obeanje je bilo isto tako dalekoseno kao i nalog. Ne daju se svi darovi svakom vjerniku. Duh razdjeljuje svakomu kako hoe. (1. Korinanima 12,11) Ali darovi Duha obeani su svakom vjerniku prema njegovoj potrebi u Gospodnjem djelu. Obeanje je isto tako vrsto i pouzdano danas kao to je bilo u vrijeme apostola. Ova e udesa pratiti one koji budu vjerovali. To je prednost Boje djece i ona se trebaju uvrstiti u svemu to je mogue primiti vjerom.
186
PASIJA NA DE
Na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati. Ovaj je svijet prostrana bolnica, ali Krist je doao lijeiti bolesne, objaviti oslobo enje Sotoninim robovima. U Njemu je bilo zdravlje i snaga. On je davao svoj ivot bolesnima, nevoljnima, onima kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijednog koji je doao primiti njegovu iscjeljujuu silu. Znao je da su oni koji su Ga molili za pomo sami na sebe navukli bolest; pa ipak nije ih odbio iscijeliti. A kad je udotvorna mo ula u ove jadne due, one su postale osvjedoene o grijehu i mnoge su bile izlijeene od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bolesti. Evan elje jo uvijek posjeduje istu silu, pa zato i danas nismo svjedoci istih rezultata? Krist osjea jad svakog nevoljnika. Krist osjea prokletstvo kad zli duhovi razdir u Krist osjea jad neko ljudsko tijelo. On osjea samrtne muke kad groznica issvakog nevoljnika. crpljuje ivotnu snagu. On je i danas isto tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bio osobno na Zemlji. Kristove su sluge njegovi predstavnici, kanali za njegovo djelo. On eli da preko njih upotrijebi svoju iscjeljujuu silu. U Spasiteljevu nainu iscjeljivanja nalazila se pouka za njegove uenike. Jednom prilikom namazao je blatom oi slijepom ovjeku i naloio mu: Idi umij se u ribnjaku Siloe! ... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajui. (Ivan 9,7) Izljeenje se moglo izvriti samo silom Velikog Iscjelitelja, ali je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. Premda nije pruao potporu lijeenju lijekovima, odobrio je uporabu jednostavnih i prirodnih lijekova. Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je rekao: Vie ne grijei, da ti se to gore ne dogodi! (Ivan 5,14) Na taj nain pruio je pouku da je bolest posljedica krenja Bojeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudi ivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, velika bijeda u svijetu ne bi postojala. Krist je bio vo a i uitelj starom Izraelu i On ga je pouavao da je zdravlje nagrada za poslunost Bojim zakonima. Veliki Lijenik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio
187
je svome narodu iz stupa od oblaka, govorei mu to mora uiniti i to Bog eli uiniti za njih. Bude li zduno sluao glas Jahve, Boga svoga, vrei to je pravo u njegovim oima; bude li pruao svoje uho njegovim zapovijedima i drao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipane na vas neu putati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje. (Izlazak 15,26) Krist je dao Izraelu detaljne upute o njegovom svakodnevnom ivotu i sveano im obeao: Jahve e od tebe maknuti svaku bolest. (Ponovljeni zakon 7,15) Kad su ispunili uvjete, obeanje im je potvr eno: U plemenima njinim bolesnih ne bjee. (Psalam 105,37) Ove se pouke odnose i na nas. Postoje uvjeti koje trebaju ispuniti svi koji ele sauvati zdravlje. Svi trebaju upoznati U cjelokupnom te uvjete. Gospod nije zadovoKristovom djelu ljan nepoznavanjem njegovih iscjeljenja otkrila zakona, bilo prirodnih ili duse sila ljubavi i hovnih. U zajednici s Bogom sami emo, ako trebamo raditi na obnovi zdravlja tijela, kao i due. vjerom Mi trebamo pouavati drusudjelujemo u toj ge kako da sauvaju ili povraljubavi, biti oru a te zdravlje. Za bolesne trebaza Njegovo djelo. mo upotrebljavati lijekove to ih je Bog osigurao u prirodi, te ih upravljati Onome koji jedini moe izlijeiti. Naa je zadaa da u naruju svoje vjere predamo bolesne i koji pate Kristu. Mi ih trebamo pouiti da vjeruju u Velikog Iscjelitelja. Trebamo se osloniti na njegova obeanja i moliti za izraz njegove sile. Obnova je prava bit evan elja i Spasitelj eli da bolesnima, beznadnima i nesretnima kaemo da se dre njegove sile. U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila ljubavi i sami emo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi, biti oru a za njegovo djelo. Ako se zanemarimo boanskom vezom povezati s Kristom, struja ivotodavne sile ne moe obilnim tijekovima tei od nas k svijetu. Bilo je mjesta u kojima i sam Spasitelj, zbog njihova nevjerstva, nije mogao
188
PASIJA NA DE
uiniti mnoga i silna djela. Tako i danas nevjerstvo odvaja Crkvu od njezinog boanskog Pomonika. Ona se slabo dri vjene stvarnosti. Zbog njezina nedostatka vjere Bog je razoaran i bez svoje slave. Samo ako obavlja Kristovo djelo, Crkva ima obeanje o njegovoj prisutnosti. Idite i nauite sve narode, rekao je On. Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. Jedan od prvih uvjeta za primanje njegove sile jest uzimanje njegova jarma. Sam ivot Crkve ovisi o njezinoj vjernosti u ispunjavanju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znai prepustiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gdje nema aktivnog rada za druge, ljubav iezava, a vjera tamni. Krist eli da njegovi propovjednici budu odgojitelji Crkve u djelu evan elja. Oni trebaju pouavati ljude kako da trae i spasu izgubljene. No, je li to djelo koje oni rade? O, koliko je malo onih koji se trude da rasplamsaju iskru ivota u Crkvi koja je gotova da umre! Za koliko se crkava, kao za bolesne jaganjce, staraju oni koji bi trebali traiti izgubljene ovce! A istodobno milijuni i milijuni ginu bez Krista. Boanska ljubav pokrenula se do svojih nedokuivih dubina zbog ljudi i an eli se ude promatrajui povrnu zahvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. An eli se ude ovjekovom slabom potovanju te Boje ljubavi. Nebo negoduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema ljudskim duama. Da li elimo saznati kako Krist gleda na to? Kako bi se osjeao otac ili majka kad bi znali da su njihovo dijete, izgubljeno na mrazu i snijegu, zaobili i ostavili da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko oaloeni i vrlo oja eni? Zar ne bi optuivali te ubojice gnjevom tako vrelim kao to su njihove suze, silnim kao to je njihova ljubav? Patnje svakog ovjeka patnje su Bojeg djeteta i oni koji ne pruaju ruku pomoi svom blinjem koji gine izazivaju njegov pravian gnjev. To je Janjetov gnjev. Onima koji tvrde da imaju zajednicu s Kristom, a ipak su ravnoduni prema potrebama svojih blinjih, On e izjaviti na veliki sudnji dan: Ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi zlotvori! (Luka 13,27) U nalogu koji je dao uenicima Krist nije samo opisao djelo koje e oni obavljati nego im je predao i vijest koju e propovijedati. Uite ih, rekao je, da vre sve to sam
189
vam zapovjedio! Uenici su dobili zadau da ue ljude onome to je On osobno govorio i uio. U tome je sadrano i sve ono to je rekao preko proroka i uitelja Staroga zavjeta. Ljudski je nauk iskljuen. Ovdje nema mjesta predajama, ljudskim teorijama i zakljucima ili crkvenom zakonodavstvu. U ovom nalogu nije sadran nijedan od zakona koji su izdale crkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati nita od ovoga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani njegova Rije i njegova djela, ine riznicu iz koje njegovi uenici trebaju crpiti nauku koju e dati svijetu. Kristovo ime je njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja, njihova veza jedinstva, ovlast za njihov nain djelovanja i izvor njihova uspjeha. Nita to ne nosi njegov natpis ne moe se priznati u njegovu kraljevstvu. Evan elje ne treba iznosiEvan elje ne treba ti kao neku beivotnu teoriju, iznositi kao neku ve kao ivu silu koja mijenja beivotnu teoriju, ivot. Bog eli da oni koji prive kao ivu silu maju njegovu milost budu svjedoci njezine moi. On rado prikoja mijenja ivot. hvaa one iji Ga je ivot najvie vrije ao; kad se pokaju, daje im boanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije poloaje i alje ih nevjernima da objave njegovu bezgraninu milost. On eli da njegove sluge prue svjedoanstvo o injenici da njegovom milou ljudi mogu posjedovati karakter slian Kristovom i radovati se vrstom obeanju njegove velike ljubavi. elio bi da pruimo svjedoanstvo o tome da On ne moe biti zadovoljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraene svete prednosti kao njegovih sinova i keri. U Kristu se nalazi njenost pastira, ljubav roditelja i neusporediva milost Spasitelja punog suuti. Svoje blagoslove daje pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi ove blagoslove; on ih iznosi na najprivlaniji nain kako bi probudio elju da ih posjedujemo. Tako njegove sluge trebaju iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova divna ljubav omekat e i podiniti srca, dok se samim ponavljanjem uenja ne moe postii nita. Tjeite, tjeite moj na-
190
PASIJA NA DE
rod, govori Bog va. Glasnie radosne vijesti, Sione! Podigni snano svoj glas, glasnie radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaega! ... Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruju. (Izaija 40,1.9-11) Govorite narodu o Onome koji se istie... me u tisuama i Onome koji je sav... od ljupkosti. (Pjesma nad pjesmama 5,10.16) Same rijei to ne mogu izraziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokae u ivotu. Krist eli da se njegov lik naslika u svakom ueniku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak slici njegova Sina. (Rimljanima 8,29) U svakome se od njih treba jasno pokazati svijetu Kristova ljubav koja dugo trpi, njegova svetost, krotkost, milost i istina. Pr vi su uenici krenuli propovijedati Rije. Otkrivali su Krista u svom ivotu. A i Gospodin je radio s njima i U Kristu se nalazi potvr ivao Rije udesima to njenost pastira, su je pratila. (Marko 16,20) ljubav roditelja i Ovi su se uenici pripremali neusporediva za svoj rad. Prije dana Pedeblagodat Spasitelja setnice sastali su se i otklonili sve nesporazume. Bili su jedpunog suuti. noduni. Vjerovali su u Kristovo obeanje da e dobiti blagoslov, pa su se molili u vjeri. Nisu traili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret spaavanja dua. Evan elje je trebalo odnijeti do najudaljenijih krajeva Zemlje i stoga su traili dar sile koji je Krist obeao. Tada se izlio Sveti Duh i tisue je njih obraeno u jednom danu. Tako isto moe biti i danas. Umjesto ljudskih razmiljanja, neka se propovijeda Boja Rije. Neka krani odbace svoje razmirice i neka se predaju Bogu radi spaavanja izgubljenih. Neka u vjeri trae i on e doi. Izlijevanje Duha u apostolsko vrijeme bila je rana kia i slavan je bio uspjeh. Ali e kasna kia biti znatno obilnija. (Joel 2,23) Svi koji posvete duu, tijelo i duh Bogu, stalno e dobivati nove darove tjelesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba stoje im na raspolaganju. Krist im daje dah svoga duha, ivot
191
svoga ivota. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Boja milost proiruje i umnaa njihove sposobnosti i sve savrenstvo boanske prirode pridruuje im se u djelu spaavanja ljudskih bia. Suradnjom s Kristom savreni su u Njemu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj slabosti ine djela Svemoguega. Spasitelj ezne otkriti svoju blagost prema svijetu i proeti ga svojim karakterom. On je njegovo otkupljeno vlasnitvo i eli ljude uiniti slobodnima, istima i svetima. Premda Sotona radi da sprijei ovu namjeru, ipak krvlju prolivenom za svijet izvojevat e se mnoge pobjede koje e donijeti slavu Bogu i Janjetu. Krist nee biti zadovoljen sve dok pobjeda ne bude potpuna i ne vidi svjetlost i nasiti se spoznajom njezinom. (Izaija 53,11) Svi narodi na Zemlji trebaju uti evan elje o njegovoj milosti. Nee svi primiti njeNeka krani govu milost; ali Njemu e sluodbace svoje iti potomstvo moje. O Gosrazmirice i neka podu e se pripovijedat slijedeem koljenu. (Psalam se predaju Bogu 22,31.32) A kraljevstvo, vlast radi spaavanja i velianstvo pod svim nebeizgubljenih. sima dat e se puku Svetaca Svevinjega, jer zemlja e se ispuniti spoznajom Jahvinom kao to se vodom pune mora. Sa zapada vidjet e ime Jahvino, i Slavu njegovu s istoka sunanog. (Daniel 7,27; Izaija 11,9; 59,19) Kako su ljupke po gorama noge glasonoe radosti koji oglaava mir, nosi sreu, i spasenje navijeta, govore Sionu: Bog tvoj kraljuje! ... Radujte se, kliite, razvaline..., jer je Jahve utjeio narod svoj... Ogolio je Jahve svetu svoju miicu pred oima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga naega. (Izaija 52,7-10)
192
PASIJA NA DE
17. Svome Ocu i vaemu Ocu

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,50-53; Djelima 1,9-12.
Dolo je vrijeme da Krist uza e do Oeva prijestolja. Kao boanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svome Ocu: Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrivi djelo koje si mi dao da uinim. (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnua za stanovito je vrijeme ostao na Zemlji da bi se njegovi uenici mogli upoznati s Njim u njegovu uskrslu i proslavljenu tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. Dokazao je vjerodostojnost injenice da je On ivi Spasitelj. Njegovi uenici nemaju vie potrebe da Ga dovode u vezu s grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o proslavljenom pred cijelim svemirom. Kao mjesto svog uzaaa Isus je izabrao mjesto koje je esto bilo posveeno njegovom prisutnou dok je prebivao me u ljudima. Time nije trebalo biti poaeno brdo Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje su se valovi milosti, vraajui se u puno jaoj plimi ljubavi, odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus, umoran i teka srca, otiao dalje traiti odmor na Maslinskoj gori. Sveta ekina odvajajui se od pr vog Hrama stajala je na istonom brdu kao da je oklijevala napustiti izabrani grad; tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori s enjom u srcu i promatrao Jeruzalem. umarci i rasjeline na ovoj gori bili su posveeni njegovim molitvama i suzama. Njegove su
SVOME OCU I VAEMU OCU
193
padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnotva koje Ga je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naao je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu u njegovu podnoju sam se molio i patio. S ove je gore trebao uzai na Nebo. Njegov vrh dotai e njegova noga kad se bude ponovno vratio. Ne kao ovjek boli, ve kao slavan i pobjedniki kralj stajat e na Maslinskoj gori, dok e se hebrejski uzvici Aleluja! mijeati s neznaboakim Hosana, i glasovi spaenih kao mone vojske sliti u klicanju: Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima! Sad je Isus s jedanaest uenika krenuo prema gori. Dok su prolazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi zau eni pogledi promatrali su drutvo, predvoeno Onim koga su prije nekoliko tjedana poglavari osudili i raspeli. Uenici nisu znali da Ja sam s vama u je to bio njihov posljednji susve vrijeme do sret s Uiteljem. Isus je provodio vrijeme u razgovoru s svretka svijeta. njima, ponavljajui svoje ranije upute. Kad su se pribliili Getsemaniju, zaustavio se da bi se mogli sjetiti pouka koje im je dao u noi svoje samrtne borbe. Ponovno je pogledao trs i lozu uz pomo kojih je tada prikazao jedinstvo svoje Crkve sa sobom i svojim Ocem; opet je ponovio istine koje im je tada iznosio. Svuda oko Njega nalazili su se dokazi koji su podsjeali na njegovu neuzvraenu ljubav. ak su Ga i uenici, koji su bili tako dragi njegovu srcu, u trenutku njegova poniavanja osramotili i napustili. Krist je boravio na ovom svijetu trideset i tri godine. On je pretrpio njegovo preziranje, vrije anje i podsmijeh; bio je odbaen i razapet. Sada, kad se spremao uzai na svoje prijestolje slave razmatrajui nezahvalnost naroda to ga je doao spasiti hoe li povui od njih svoju suut i ljubav? Hoe li se njegova ljubav usredotoiti na ono kraljevstvo u kojem Ga cijene i u kojem bezgreni an eli ekaju da izvre njegov nalog? Ne, njegovo obeanje onima koje voli i koje ostavlja na Zemlji glasi: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,20)
194
PASIJA NA DE
Isusov odlazak na Nebo

Poto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poao putem preko njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a uenici su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osu ivao za njihove greke i promaaje, ve su rijei najdublje njenosti bile posljednje koje su s usana njihova Gospodina potekle do njihovih uiju. S rukama ispruenim da blagoslove, i kao da ih uvjerava u svoju zatitniku brigu, polako se uzdizao izme u njih, privuen prema Nebu silom jaom od bilo koje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uenici su obuzeti strahopotovanjem, gledali napreui oi da uhvate posljednji prizor Gospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je zaklonio od njihova pogleda, a do njih su dopirale rijei, dok su Ga prihvaala an eoska kola poput oblaka: Ja sam s vama Nije ih osu ivao u sve dane svretka vijeka. Isza njihove todobno je do njih dopirala najpogreke i umilnija i najradosnija glazba promaaje, ve su an eoskog zbora. rijei najdublje Dok su uenici jo uvijek zau eno gledali gore, obratili njenosti bile su im se glasovi koji su zvuposljednje koje su ali kao najraskonija glazba. s usana njihova Okrenuli su se i vidjeli dva anGospodina potekle ela u ljudskom obliku koji su do njihovih uiju. im progovorili: Galilejci, zato stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izme u vas, opet e se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo. Ovi an eli pripadali su drutvu to je u sjajnom oblaku ekalo da isprati Isusa do njegova nebeskog doma. Najuzvienija u an eoskom mnotvu bila su ova dva an ela koji su doli na grob prilikom Kristova uskrsnua i bili s Njim tijekom njegovog cjelokupnog ivota na Zemlji. Sa arkom eljom cijelo Nebo je oekivalo kraj Njegova zadravanja na svijetu unienom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme
195
da svemir sada primi svog Kralja. Zar ova dva an ela nisu eznula da se pridrue mnotvu to je pozdravljalo Isusa dobrodolicom? Ali u svojoj suuti i ljubavi prema onima koje je On ostavio, priekali su kako bi im pruili utjehu. Zar nisu svi (an eli) slubujui duhovi to se obiavaju slati da slue onima koji imaju batiniti spasenje? (Hebrejima 1,14) Krist je uzaao na Nebo u ljudskom obliku. Uenici su vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u njihovim amcima na jezeru i koji se tog istog dana muio s njima penjui se sve do Maslinske gore taj isti Isus je sada otiao dijeliti prijestolje svog Oca. An eli su ih uvjeravali da e isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo, doi ponovo isto tako kako je uzaao. On e doi u pratnji oblaka! I vidjet e ga Sa arkom eljom svako oko. Jer e sam Gospocijelo Nebo je din sa zapovjednikim zovom, s glasom arkan ela i sa zvukom oekivalo kraj trube Boje sii s neba i najNjegova prije e uskrsnuti umrli u zadravanja na Kristu. Kad Sin ovjeji do e svijetu unienom sa svojim sjajem u pratnji svih an ela, sjest e na prijestolje prokletstvom svoje slave. (Otkrivenje 1,7; 1. grijeha. Solunjanima 4,16; Matej 25,31) Tako e se ispuniti i Gospodnje obeanje to ga je dao svojim uenicima: Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. (Ivan 14,3) Uenici su se doista mogli radovati u nadi da e se njihov Gospodin ponovno vratiti.
Svjedoenje radosnih uenika

Kad su se uenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih promatrali s u enjem. Smatralo se da e oni nakon Kristova su enja i raspea izgledati utueni i posramljeni. Njihovi su neprijatelji oekivali da e na njihovom licu vidjeti izraz alosti i poraza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova
196
PASIJA NA DE
su lica bila ozarena sreom koja nije bila zemaljskog podrijetla. Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, ve su bili ispunjeni slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radou su priali o velianstvenu doga aju, o Kristovom uskrsnuu i njegovu uzaau na Nebo, a njihovo su svjedoanstvo mnogi prihvatili. Uenici nisu vie s nepovjerenjem gledali u budunost. Znali su da je Isus na Nebu i da je njegova naklonost upravljena njima. Znali su da imaju prijatelja kod Bojeg prijestolja i arko su eljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo ime. U sveanom strahopotovanju poklonili su se u molitvi, ponavljajui vrsto obeanje: Ako to zamolite od Oca u Uenici nisu vie s moje ime, dat e vam. Do sada nepovjerenjem niste nita u moje ime molili. gledali u Molite i primit ete da vaa rabudunost. Znali dost bude potpuna! (Ivan 16,23.24) Pruali su ruku vjere su da imaju sve vie i vie s vrstim uvjereprijatelja kod njem: Isus Krist koji je umro Bojeg prijestolja... jo bolje: koji je uskrsnuo koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas... (Rimljanima 8,34) Pedesetnica im je donijela puninu radosti u pojavi Utjeitelja, upravo onako kako je Krist obeao.
Nebeska dobrodolica
Cijelo Nebo ekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dobrodolicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio, iao je naprijed a za njim mnotvo zarobljenika oslobo enih prilikom njegova uskrsnua. Nebeska vojska pratila je radosnu povorku klicanjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesmama. Kad su se pribliili Bojem gradu, an eli su iz pratnje uputili poziv:
SVOME OCU I VAEMU OCU Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diite se, dveri vjene da uni e Kralj slave! Radosno je odgovorila straa koja je ekala: Tko je taj Kralj slave?
197
Ovo su govorili ne zato to nisu znali tko je On, ve zato to su eljeli uti odgovor uzviene hvale: Javhe silan i junaan, Jahve silan u boju. Podignite, vrata, nadvratnike svoje da uni e Kralj slave. Ponovno se uo poziv: Tko je taj kralj slave? jer an eli se nikada ne umaraju sluajui uzvisivanje njegova imena. An eli iz pratnje odgovorili su: Jahve nad vojskama; on je Kralj slave. (Psalam 24,7-10) Tada su se irom otvorila vrata Bojega grada i an eosko mnotvo prolo je kroz njih, praeno tonovima velianstvene glazbe. Tu je prijestolje a oko njega duga obeanja. Tu su kerubini i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Boji sinovi, predstavnici bezgrenih svjetova, svi su na okupu. Nebeski Savjet pred kojim je Lucifer optuio Boga i njegova Sina, predstavnici onih bezgrenih kraljevstava nad kojima je Sotona pomiljao zasnovati svoju vladavinu svi se nalaze ovdje da dobrodolicom pozdrave Otkupitelja. Oni su eljni proslaviti njegovu pobjedu i uzdignuti Ga kao svoga Kralja. Ali zadrao ih je mahanjem ruke. Jo ne, On sad ne moe primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranjene noge; podie svoje ruke na kojima se nalaze oiljci od klinova. On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bo-
198
PASIJA NA DE
gu obrtani snop, one koji su uskrsli s Njim kao predstavnici velikog mnotva koje e izai iz grobova prilikom njegova drugog dolaska. Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki grjenik pokaje; koji se za jednog raduje s pjevanjem. Prije no to su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe ovjeka ako ga Sotona bude pobijedio. Stegli su svoje ruke u sveanom zavjetu da e Krist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sveano obeanje. Kad je na kriu uzviknuo: Svri se!, obratio se Ocu. Sporazum je u cijelosti izvren. Sad Ljubav je je izjavio: Oe, svreno je. Ispupobijedila. Nebo nio sam Tvoju volju, Boe moj! Izvrio sam djelo otkupljenja. odzvanja od Ako je Tvoja pravda zadovoglasova u ljena, Oe, htio bih da oni kouzvienim je si mi dao budu gdje sam ja, pjesmama koje zajedno sa mnom. (Ivan 19,30; 17,24) javljaju: Onomu Zauo se Boji glas kako koji sjedi na objavljuje da je pravda zadovoprijestolju, i ljena. Sotona je pobije en. KriJanjetu: hvala, ast, stovi sljedbenici koji su se muslava i vlast u ili i borili na Zemlji prihvaeni su u Ljubljenome. (Efevijeke vjekova. anima 1,6) Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgrenih svjetova, proglaeni su opravdanima. Tamo gdje je On, bit e i njegova Crkva. Ljubav e se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. (Psalam 85,10) Oeve ruke obavile su se oko Sina i rije je izala: Neka mu se poklone svi an eli Boji. (Hebrejima 1,6) S neizrecivom radosti knezovi, i poglavari, i sile priznali su vrhovnu vladavinu Kneza ivota. Nebeske vojske pale su niice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim dvorovima: Dostojno je Janje koje je zaklano da primi mo, bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i hvalu. (Otkrivenje 5,12) Pobjednike pjesme pridruile su se glazbi s an eoskih harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno rado-
199
u i hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je na en. Nebo odzvanja od glasova u uzvienim pjesmama koje javljaju: Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, ast, slava i vlast u vijeke vjekova. (Otkrivenje 5,13) Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vraaju kao odjek velianstvene rijei samoga Krista: Uzlazim svome Ocu i vaemu Ocu, svome Bogu i vaemu Bogu. (Ivan 20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je na Gospodin uzaao i za nas On ivi. Odatle slijedi da moe zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da posreduje za njih. (Hebrejima 7,25)
200
PASIJA NA DE
Kazalo
Predgovor ............................................................................... 5 1. Sluga slugama .................................................................... 7 2. Na moju uspomenu ..................................................... 17 3. Neka se ne uznemiruje vae srce .............................. 27 4. Getsemani ........................................................................ 47 5. Pred Anom i Kaifom ...................................................... 59 6. Juda .................................................................................. 77 7. U Pilatovoj sudnici .......................................................... 86 8. Golgota ........................................................................... 106 9. Svreno je! .................................................................. 124 10. U Josipovom grobu .................................................... 132 11. Uskrsnuo je kako je rekao ..................................... 143 12. Zato plae? ............................................................ 151 13. Put u Emaus ................................................................ 158 14. Mir vama! ................................................................. 164 15. Jo jednom kraj mora................................................. 171 16. Uinite sve narode uenicima mojim .................... 179 17. Svome Ocu i vaemu Ocu ...................................... 192

Pasija Nade - E.G.White

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pasija Nade - E.G.White

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

ADVENTUS Zagreb, 2004.

Umjesto suuti prepirka

Pranje nogu primjer poniznog sluenja

Pasha i Gospodnja veera

Gospodnja veera praktine pouke

3. Neka se ne uznemiruje vae srce

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Pronicanje u duhovni smisao

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Obeani Utjeitelj Duh Istine

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Posljednje pouke na putu za Getsemani

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Ja sam pravi trs

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Ideal me usobne ljubavi

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

NEK A SE NE UZNEMIRUJE VAE SRCE

Nebo suosjea s Isusom

Juda i zloinaka svjetina

5. Pred Anom i Kaifom

Osu eni vlastitim propisima

PRED ANOM I K AIFOM

PRED ANOM I K AIFOM

Sasluanje kod Kaife

PRED ANOM I K AIFOM

PRED ANOM I K AIFOM

PRED ANOM I K AIFOM

Najdublja bol: Petrovo odricanje

PRED ANOM I K AIFOM

PRED ANOM I K AIFOM

Jutarnje sasluanje pred Velikim vijeem

PRED ANOM I K AIFOM

Izljev sotonskoga bijesa

Sasluanje kod Heroda Antipe

Ponovno u Pilatovoj sudnici

Nebeska poruka Pilatu

Pusti nam Barabu!

Patnja Isusove majke

oslanjajui se na Ivana, ljubljenog uenika, stopama svog Sina ila je do Golgote.

Ruganje pod kriem

Briga za majku Mariju

da je ovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu.

Patnje i smrt na kriu

10. U Josipovom grobu

Skidanje Isusova tijela s kria

11. Uskrsnuo je kako je rekao

Prestraeni rimski straari

Svjedoci Kristova uskrsnua

12. Zato plae?

alost i radost Marije Magdalene

Zbunjenost zbog nevjerovanja

13. Put u Emaus

14. Mir vama!

Posjet poznatog Stranca

15. Jo jednom kraj mora

Isus priprema objed

ivotna pouka Petru

16. Uinite sve narode uenicima mojim

UINITE SVE NAROD UENICIMA MOJIM

da se u svemu ispunilo ono to su proroanstva otkrivala o Meni.