IMPERIJ

Michael HARDT Antonio NEGRI

MULTIMEDIJALNI INSTITUT ARKZIN.COM/MUNICATIONS

Michael HARDT | Antonio NEGRI

IMPERIJ
naslov izvornika: Hardt/Negri: EMPIRE
HARVARD UNIVERSITY PRESS

Cambridge | Massachusetts London | Engleska | 2000. preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI

Multimedijalni institut
Arkzin d.o.o. isbn: 953-98699-2-7 isbn: 953-6542-20-X zagreb 2003.

Svaki alat je oruæje ako ga pravilno dræite. ani difranco

Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su se borili ostvari se usprkos njihovom porazu, a onda se pokaæe da to nije ono πto su htjeli, a drugi ljudi moraju se boriti za ono πto su oni htjeli ali pod drugim imenom. william morris

4

SADRÆAJ

PREDGOVOR 1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
1.1 Svjetski poredak 1.2 BiopolitiËka proizvodnja 1.3 Alternative unutar Imperija

2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI
2.1 Dvije Evrope, dvije modernosti 2.2 Suverenost nacionalne dræave 2.3 Dijalektika kolonijalne suverenosti 2.4 Simptomi prijelaza 2.5 Umreæena moÊ: Suverenost SAD-a i Novi Imperij 2.6 Imperijalna suverenost

INTERMECO: PROTUIMPERIJ

068

089

007

032

105

048

070

014

017

159

177

123

141

SADRÆAJ

5

3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE
3.1 Granice imperijalizma 3.2 MoguÊnost disciplinarnog vladanja 3.3 Otpor, kriza, preobrazba 3.4 Postmodernizacija ili informatizacija proizvodnje 3.5 Mjeπovita konstitucija 3.6 KapitalistiËka suverenost ili upravljanje globalnim druπtvom nadzora

4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA
4.1 Virtualnosti 4.2 Stvaranje i korupcija 4.3 Mnoπtvo protiv Imperija

BILJE©KE KAZALO
256 221 307 272 292 205 394 325 188 343 190 237 397

6

ZAHVALE

Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima i kolegama koji su proËitali dijelove ovoga rukopisa i kojih su nam komentari dobro doπli. To su: Robert Adelman, Étienne Balibar, Denis Berger, Yann Moulier Boutang, Tom Conley, Arif Dirlik, Luciano Ferrari-Bravo, David Harvey, Fred Jameson, Rebecca Karl, Wahneema Lubiano, Saree Makdisi, Christian Marazzi, Valentin Mudimbe, Judith Revel, Ken Surin, Christine Thorsteinsson, Jean-Marie Vincent, Paolo Virno, Lindsay Waters i Kathi Weeks.

Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz “My IQ”, koji je zaπtiÊen autorskim pravom ©1993 righteous babe music, sa svim pridræanim pravima, a koristili smo ga uz dozvolu.

PREDGOVOR

Imperij se ostvaruje pred naπim oËima.
Tijekom nekoliko proπlih desetljeÊa, kada su zbaËeni kolonijalni reæimi a onda ubrzano nakon πto su se sovjetske zapreke kapitalistiËkom svjetskom træiπtu konaËno sruπile, svjedoci smo nesvladive i neopozive globalizacije ekonomskih i kulturnih razmjena. Zajedno s globalnim træiπtem i globalnim krugovima proizvodnje pojavio se globalni poredak, nova logika i struktura vladavine - ukratko, novi oblik suverenosti. Imperij je politiËki subjekt koji djelotvorno ure uje te globalne razmjene, suverena moÊ koja upravlja svijetom. Mnogi tvrde da globalizacija kapitalistiËke proizvodnje i razmjene znaËi da su ekonomski odnosi postali neovisniji od politiËkoga nadzora i da se prema tome smanjila politiËka suverenost. Neki slave tu novu eru kao osloba anje kapitalistiËke ekonomije od ograniËenja i iskrivljenja koje su joj nametnule politiËke snage. Drugi jadikuju i vide u njoj zatvaranje institucionalnih kanala preko kojih radnici i gra ani mogu utjecati na hladnu logiku kapitalistiËkoga profita i osporavati je. Svakako je toËno da se usporedo s procesima globalizacije, suverenost nacionalnih dræava, iako joπ uvijek djelotvorna, postepeno smanjivala. Primarni Ëimbenici proizvodnje i razmjene - novac, tehnologija, ljudi i dobra - kreÊu se sve veÊom lakoÊom preko nacionalnih granica. Stoga nacionalna dræava ima sve manju moÊ da

8

PREDGOVOR

ure uje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ni najdominantnije nacionalne dræave ne treba viπe smatrati vrhovnim i suverenim vlastima, bilo izvan ili Ëak unutar njihovih granica. Me utim, slabljenje suvereniteta nacionalnih dræava ne znaËi da se smanjila suverenost kao takva.01 PolitiËki nadzor, dræavne funkcije i regulativni mehanizmi nastavili su vladati podruËjem ekonomske i druπtvene proizvodnje i razmjene tijekom svih suvremenih preobrazbi. Naπa je osnovna hipoteza da je suverenost poprimila novi oblik, koji se sastoji od niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenih jedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamo Imperijem. Sve manja suverenost nacionalnih dræava i njihova sve veÊa nesposobnost da ure uju ekonomske i kulturne razmjene u stvari je jedan od prvih simptoma nastupajuÊeg Imperija. Suverenost nacionalne dræave bila je kamen-temeljac imperijalizama koji su evropske sile gradile tijekom cijele moderne ere. Me utim, mi pod “Imperijem” podrazumijevamo neπto potpuno drugaËije od “imperijalizma”. Granice odre ene modernim sustavom nacionalnih dræava bile su temelj evropskog kolonijalizma i ekonomske ekspanzije. Teritorijalne granice nacije uokvirivale su srediπte moÊi iz kojega se vrπila vladavina nad vanjskim stranim teritorijima putem sustava kanala i zapreka koje su izmjeniËno olakπavale i oteæavale tijekove proizvodnje i kolanja. Imperijalizam je stvarno bio proπirenje suverenosti evropskih nacionalnih dræava izvan njihovih granica. Kasnije su se skoro svi svjetski teritoriji mogli rasparcelirati a cijela karta svijeta mogla se kodirati u evropske boje: crvena za britanski teritorij, plava za francuski, zelena za portugalski i tako dalje. Gdjegod se ukorijenila moderna suverenost, ona je stvorila Levijatana koji je prekoraËio njezino druπtveno podruËje i nametnuo hijerarhijske teritorijalne granice, kako bi istovremeno nadzirao ËistoÊu njegovog identiteta i iskljuËio sve πto je bilo tu e. Prijelaz prema Imperiju izranja iz sutona moderne suverenosti. Za razliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalno srediπte moÊi i ne oslanja se na utvr ene granice ili zapreke. On je decentralizirani i deteritorijalizirajuÊi aparat vladavine koji postepeno ukljuËuje cijelo globalno podruËje unutar svojih otvorenih granica koje se sve viπe πire. Imperij upravlja hibridnim identitetima, elastiËnim hijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mreæa koje se lako prilago avaju. RazliËite nacionalne boje imperijalistiËke karte svijeta pomijeπale su se i stopile u imperijalnu globalnu dúgu.

stalno oblikovanje i preoblikovanje konstitucije druπtvenih snaga. Pristalice hvale Sjedinjene Dræave kao svjetskog vo u i jedinu supersilu. onda je dvadeseto stoljeÊe ameriËko stoljeÊe. autori . politiËko i kulturno sve viπe isprepliÊu i ustoliËuju jedno drugo. ili pak. a Drugi skoro uopÊe nigdje. u kojemu se ekonomsko.PREDGOVOR 9 Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle i ostvarenje svjetskoga træiπta oznaËuju prijelaz unutar kapitalistiËkoga naËina proizvodnje. Najteæa optuæba koju kritiËari mogu podiÊi je da Sjedinjene Dræave ponavljaju praksu starih evropskih imperijalista. TreÊi u Prvome. Oba ta stajaliπta poËivaju na pretpostavci da su Sjedinjene Dræave jednostavno stavile na sebe ogrtaË globalne moÊi koje evropske nacije sada svlaËe. pisani dokument zajedno s njegovim raznim dopunama i zakonskim instrumentarijem. a protivnici ih prozivaju kao imperijalistiËkoga ugnjetavaËa. Thomas Jefferson. tako i materijalni ustav. gdje pod “ustavom” podrazumijevamo kako formalni ustav. Me utim. ali ta povlastica ne proizlazi iz njihovih sliËnosti s evropskim imperijalistiËkim silama veÊ iz njihovih razlika. Drugi i TreÊi] izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u TreÊemu. Ako je devetnaesto stoljeÊe bilo britansko stoljeÊe. Te se razlike mogu najjasnije uoËiti ako se usredsredimo na prave imperijalne [ne imperijalistiËke] temelje ustava Sjedinjenih Dræava. ispravljajuÊi ono πto su Evropljani pokvarili. Izgradnju staza i granica tih novih globalnih tokova prati preobrazba samih prevladavajuÊih proizvodnih procesa. Izgleda da je kapital suoËen s glatkim svijetom .ili u stvari svijetom koji odre uju novi i sloæeni reæimi diferencijacije. Imperijalizam je zavrπio. dok pristalice slave Sjedinjene Dræave kao djelotvornijeg i dobrohotnijeg svjetskog vo u. Sjedinjene Dræave doista zauzimaju povlaπteni poloæaj u Imperiju. proizvodnjom samoga druπtvenoga æivota. suradniËki i afektivni rad. Mnogi smjeπtaju krajnju vlast koja vlada procesima globalizacije i novoga svjetskoga poretka u Sjedinjene Dræave. deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Sjedinjene Dræave ne tvore. to jest. naπa temeljna hipoteza da se pojavio novi oblik imperijalne suverenosti protuslovi obima tima stajaliπtima. ako je modernost bila evropska onda je postmodernost ameriËka. a to doista ne moæe danas nijedna nacionalna dræava. Ishod je da se smanjila uloga industrijskoga tvorniËkoga rada a prvenstvo je dobio komunikativni. U postmodernizaciji globalne ekonomije stvaranje bogatstva sve viπe naginje onome πto Êemo nazvati biopolitiËkom proizvodnjom. Nijedna nacija neÊe biti svjetski vo a onako kako su to bile moderne evropske dræave. NajznaËajnije je da se prostorna razdioba na tri svijeta [Prvi. srediπte imperijalistiËkoga projekta.

tako Êe uvijek biti i tako se uvijek mislilo da bude. mi istiËemo. Ta imperijalna zamisao preæivjela je i sazrijevala tijekom cijele povijesti Sjedinjenih Dræava a sada se pojavila na globalnoj razini u svom punom ostvarenom obliku. Naπa politiËka zadaÊa. u prvom redu. . Kine i obiju Amerika i tako dalje. pretpostavlja reæim koji djelotvorno obuhvaÊa prostornu ukupnost. veÊ prije kao poredak koji djelotvorno dokida povijest pa stoga uspostavlja za vjeËnost postojeÊe stanje stvari. Sa stajaliπta Imperija. StvaralaËke snage mnoπtva koje odræavaju Imperij tako er su sposobne autonomno izgraditi Protuimperij. vladavina Imperija djelatna je na svim ravnima druπtvenog poretka πireÊi se sve dolje do dubina druπtvenoga svijeta. Predmet njegove vladavine je druπtveni æivot u svojoj cjelini pa tako Imperij predstavlja paradigmatski oblik biomoÊi.10 PREDGOVOR federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svi nadahnuti drevnim imperijalnim modelom. veÊ kao reæim bez vremenskih granica i u tom smislu izvan povijesti ili na kraju povijesti. koncept Imperija predstavlja se. Imperij ne samo πto upravlja teritorijem i stanovniπtvom veÊ i stvara sam svijet koji ono nastanjuje. koncept Imperija uvijek je posveÊen miru . On ne samo πto ure uje me usobne ljudske radnje veÊ neizravno nastoji vladati samom ljudskom naravi. veÊ kao koncept. ZnaËi. a viπestruki procesi koje prepoznajemo kao globalizaciju nisu ujedinjeni ni jednoznaËni. Globalizacija.02 Koncept Imperija ima svoje temeljno obiljeæje u nedostatku granica: vladavina Imperija nema granica. Drugo.stalnom i opÊem miru izvan povijesti. Naposljetku. naravno. Trebamo naglasiti da mi ovdje ne upotrebljavamo “Imperij” kao metaforu. Imperij s kojim smo suoËeni iskazuje ogromnu moÊ potlaËivanja i razaranja. ali ta nas Ëinjenica ne smije nipoπto uËiniti nostalgiËnima prema starim oblicima dominacije. nije samo opirati se tim procesima veÊ ih reorganizirati i preusmjeriti prema novim ciljevima. koncept Imperija. nije samo jedno. iako se praksa Imperija stalno kupa u krvi. Prijelaz prema Imperiju i njegovim procesima globalizacije nudi nove moguÊnosti snagama osloba anja. TreÊe. ne kao povijesni reæim nastao u osvajanju. Vjerovali su da na drugoj strani Atlantika stvaraju novi Imperij s otvorenim granicama koje se πire. πto bi zahtijevalo iskazivanje sliËnosti izme u danaπnjeg svjetskog poretka i carstava Rima. gdje Êe se moÊ djelotvorno raspodijeliti u mreæama. Imperij predstavlja svoju vladavinu ne kao prijelazni trenutak u kretanju povijesti. Nikakve teritorijalne granice ne ograniËavaju njegovu vladavinu. koji prvenstveno poziva na teoretski pristup. ili koji stvarno vlada cijelim “civiliziranim” svijetom.

s razvojem kapitalistiËkoga naËina proizvodnje.u stvari te nove bitke veÊ su poËele. na primjer. dijelu uvode opÊenitu problematiku Imperija. koristiti πiroki interdisciplinarni pristup.05 Poput mnogih obimnih knjiga i ova se moæe Ëitati na mnoge razne naËine: od poËetka prema kraju.04 Naπi argumenti teæe da budu jednako filozofski i historijski. veÊ jednostavno zbog toga πto je to bila prevladavajuÊa zemljopisna staza na kojoj su se razvijali koncepti i prakse koji proæimaju danaπnje Imperij . od kraja prema poËetku. Odlomci u 1.03 Iako je genealogija Imperija u tom smislu eurocentriËna. tako Êe se odvijati na samom imperijalnom terenu . novi zemljopis.PREDGOVOR 11 alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. politiËki i antropoloπki. Logika vladavine koja je u odre enom smislu nastala u Evropi i Sjedinjenim Dræavama sada ustoliËuje praksu prevlasti na cijeloj zemaljskoj kugli.ili u stvari njega danas zacrtavaju otpori. Zemljopis tih alternativnih moÊi. na preskoke ili putem analogija. Naπ predmet prouËavanja djelomice zahtijeva takvu πiroku interdisciplinarnost. Joπ je vaænije da snage koje se suprotstavljaju Imperiju i djelotvorno prefiguriraju alternativno globalno druπtvo nisu same ograniËene na bilo koju zemljopisnu regiju. u 2. U imperijalnom svijetu ekonomistu je. dijelu. . tek treba zacrtati . Genealogija koju slijedimo u naπoj analizi prijelaza od imperijalizma do Imperija bit Êe najprije evropska a onda evropsko-ameriËka.ukorak. kao i one za izgradnju stvarne alternative. Tim Êe i mnogim sliËnim bitkama mnoπtvo morati izmisliti nove demokratske oblike i novu konstitutivnu moÊ koja Êe nas jednoga dana odvesti kroz Imperij i izvan njega. Bitke za osporavanje i potkopavanje Imperija. potrebno osnovno znanje kulturne proizvodnje da bi shvatio ekonomiju i sliËno je kulturnom kritiËaru potrebno osnovno znanje ekonomskih procesa da bi shvatio kulturu. Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo. njegove sadaπnje snage nisu ograniËene na nijednu regiju. koliko nam sposobnosti najviπe dozvoljavaju. U srediπnjim odlomcima knjige. ne zbog toga πto vjerujemo da su te regije iskljuËivi ili povlaπteni izvor novih zamisli i povijesne inovacije. bitke i æelje mnoπtva. jer se granice u Imperiju koje su moæda prije opravdavale uski disciplinarni pristup sve viπe uklanjaju. u dijelovima. mi tvrdimo. kulturni i ekonomski. Nadamo se da smo u ovoj knjizi dali opÊi teoretski okvir i aparaturu koncepata za teoretsko promiπljanje i djelovanje u Imperiju i protiv njega. i 3. Naπ projekt postavlja takav zahtjev.

12 PREDGOVOR priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti. dijelu utvrditi te alternative koje danas povlaËe crte kretanja izvan Imperija. imperijalni svijet. i 3. pri Ëemu se proizvodnja shvaÊa u vrlo πirokom smislu rijeËi. i 3 dijela funkcionira kao πarka koja spaja kretanje iz jednoga motriπta prema drugome. 3. Crvena nit koja se provlaËi cijelim ovim dijelom je genealogija koncepta suverenosti. »itatelj treba stoga smjestiti argumente izme u ta dva znakovita doga aja u izgradnji Imperija. πtoviπe. Tako se unutarnje strukture 2. dio pripovijeda o tom prijelazu prvenstveno sa stajaliπta povijesti ideja i kulture od ranoga modernosti razdoblja do danas. Srednji odlomci bave se mehanizmima prijelaza. dio pripovijeda o istom prijelazu sa stajaliπta proizvodnje. Intermeco izme u 2. To pripovijedanje pokriva uæe razdoblje i prvenstveno se usredsre uje na preobrazbe kapitalistiËke proizvodnje od kraja devetnaestoga stoljeÊa do danas. . Namjeravamo da taj pomak motriπta funkcionira neπto poput trenutka u Kapitalu kada nas Marx poziva da napustimo buËnu sferu razmjene i spustimo se u skrivene odaje proizvodnje. Strukturirali smo knjigu na taj naËin da bismo naglasili vaænost pomaka s podruËja ideja na podruËje proizvodnje. Ova je knjiga zapoËeta dosta vremena nakon Zaljevskog rata a dovrπena je dosta prije poËetka rata na Kosovu. tamo se bude najdjelotvorniji otpori i alternative moÊi Imperija. proteæuÊi se od ekonomske proizvodnje do proizvodnje subjektiviteta. ili u stvari od imperijalizma do Imperija. imperijalistiËku fazu. Na podruËju proizvodnje razvidno se otkrivaju druπtvene nejednakosti i. A zadnji odlomci analiziraju naπ postmoderni. Tako pokuπavamo u 4. 2. dijela podudaraju: prvi odlomci u svakom dijelu obra uju modernu.

“konstituirajuÊe”. ustavotvornih i ustavnih momenata tih pojmova u izvorniku. . “constitutive”.13 OPASKA UREDNIKA: Pojmovi “constitution”. ustanovljenih. “konstitutivno”. “constituting”. “konstituirano” da bi se oËuvala blizina ustanovljujuÊih. “konstituiranje”. “constituted” zadræani su u prijevodu u obliku internacionalizama “konstitucija”.

.

1. DIO POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI .

.

nešto poput urotniČke teorije globalizacije. Međutim.01 Ujedinjeni narodi Prije nego što istražimo konstituciju Imperija u pravnom smislu. Stoga je naša poČetna zadaĆa shvatiti konstituciju poretka koji se danas oblikuje. usmjeravajuĆi razne faze povijesnog razvoja prema svom svjesnom i sveobuhvatnom planu. moramo nešto detaljnije analizirati ustavne procese koji određuju središnje pravne kategorije i osobito brižljivo razmotriti procese dugoga prijelaza od suverenoga prava nacionalnih država [i međunarodnoga prava koje iz njega slijedi] do prvih postmodernih globalnih obrisa imperijalnoga prava. a druga je zamisao da poredak diktira jedna jedina sila i jedinstveno središte racionalnosti koje transcendira globalne sile.1 SVJETSKI POREDAK Kapitalizam jedino nadvladava kada postane poistovjeĆen s državom.1. Najprije o tome moramo razmišljati kao o genealogiji pravnih oblika koji su doveli do supranacionalne . Taj se poredak izražava kao pravni oblik. kao da je taj poredak skladan koncert kojim dirigira prirodna i neutralna skrivena ruka svjetskoga tržišta. fernand braudel Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom. od samoga poČetka trebamo odbaciti dvije predodžbe toga poretka koje se nalaze na suprotnim polovima spektra. Prva je shvaĆanje da sadašnji poredak nekako spontano proizlazi iz međusobnih radnji radikalno heterogenih globalnih sila. tacit Jednostavna Činjenica ponajviše određuje problematiku Imperija: da postoji svjetski poredak. kada je on država.

a sada je nadilaze. danas u krizi. pa je tako izravno usađena u stari okvir međunarodnoga prava koji je definiran paktovima i ugovorima. kao što neki znanstvenici tvrde. ali trebamo isto tako priznati da shvaĆanje prava koje je definirala Povelja UN-a također ukazuje na pozitivni izvor pravne proizvodnje. veĆ prije kao stvarno povijesno uporište koje je provodilo prijelaz prema pravom globalnom sustavu. nema sumnje da se shvaĆanje međunarodnoga poretka zajedno s njegovom krizom definitivno utvrdilo do vremena Prvoga svjetskoga rata i rađanja Lige naroda. Mogli bismo svakako analizirati pravnu strukturu UN-a u potpuno negativnom svjetlu i zadržati se na sve manjoj moĆi nacionalnih država u međunarodnom kontekstu. OpĆe je prihvaĆeno da je shvaĆanje međunarodnoga poretka koji je europska modernost stalno predlagala i iznova predlagala. Nije nam namjera kritizirati ozbiljne [a ponekad i tragiČne] manjkavosti toga procesa ili jadikovati zbog njih. vrhuncem koji istovremeno otkriva ograniČenja shvaĆanja međunarodnoga poretka i ukazuje dalje od njega na novo shvaĆanje globalnoga poretka. barem od Vestfalskog mira. Kelsen je .novo središte normativne proizvodnje koje može igrati suverenu pravnu ulogu. Ako hoĆemo pobliže promotriti taj prijelaz u pravnom smislu. zanimaju nas Ujedinjeni narodi i projekt međunarodnoga poretka ne kao cilj za sebe. UN funkcioniraju kao šarka u genealogiji od međunarodnih do globalnih pravnih struktura. s druge strane. Još u 1910-im i 1920im godinama.02 U stvari ono je uvijek bilo u krizi a ta je kriza bila jedan od pokretaČa koji stalno vuku prema Imperiju. S jedne strane cijela konceptualna struktura UN-a utemeljena je na priznanju i legitimnosti suvereniteta pojedinih država.03 U svakom sluČaju. korisno je proČitati djelo Hansa Kelsena. Upravo manjkavosti toga procesa Čine ga djelotvornim. jednoga od najvažnijih intelektualaca koji su dali teoretsku podlogu za stvaranje Ujedinjenih naroda. uČvrstilo i proširilo taj međunarodni pravni poredak u razvoju koji je bio najprije europski ali je postepeno postao potpuno globalan. Možda to shvaĆanje međunarodnoga poretka i njegove krize treba pomaknuti u vrijeme Napoleonskih ratova.18 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. Kelsen je predložio da se stvori međunarodni pravni sustav kao vrhovni izvor svakog nacionalnog pravnog oblikovanja i ustava. U stvari. ili pak njegovo podrijetlo treba vidjeti u BeČkom kongresu i uspostavljanju Svete Alijanse. taj proces legitimiranja jedino je djelotvoran ako prenosi suvereno pravo na stvarno supranacionalno središte. Rađanje Ujedinjenih naroda na kraju Drugoga svjetskoga rata samo je ponovo pokrenulo. djelotvorne na globalnoj razini . Međutim. Zapravo možemo smatrati Ujedinjene narode vrhuncem cijeloga zakonodavnoga procesa.

Razvidne su aporije toga procesa i ovdje ih ne trebamo detaljno opisivati. Međutim teoretski odgovori na tu legitimaciju suprana- . predstavljaju nepremostivu prepreku ostvarenju ideje prava.07 Pravni koncept Imperija poČeo se oblikovati u proturjeČnim iskustvima Ujedinjenih naroda. i 1989.06 Oni su dali noge jednoj duhovnoj ideji. Po njemu Ujedinjeni narodi organizirali su racionalnu ideju. Kelsen je zagovarao shvaĆanje prava koje bi moglo dovesti do “organizacije ČovjeČanstva i tako bi se izjednaČilo s vrhovnom etiČkom zamisli. pa bi se tako mogla stvoriti “svjetska i univerzalna država. Ovi posljednji su ne samo logiČni veĆ i etiČki. Pa ipak sve to nije bilo dovoljno da zakoČi legitimaciju supranacionalne moĆi. bio je duga povijest zamisli. godine svakako je dovela do nekih od najperverznijih teoretskih i praktiČkih posljedica. tvrdio je. Prevlast Ujedinjenih naroda nad opĆim okvirom supranacionalnoga projekta između 1945.”04 On je želio prevladati logiku moĆi u međunarodnim odnosima tako da bi “pojedinaČne države mogle postati cjeline jednakoga ranga”. pristrani propisi unutarnjega prava nacionalnih država nužno zaostaju za univerzalnošĆu i objektivnošĆu međunarodnih propisa. Po Kelsenu. Kako se sustav može stvarno izgraditi? To je toČka u kojoj Kelsenova misao prestaje biti za nas od ikakve koristi: ona ostaje puka utopija. Valjanost i djelotvornost prava mogle su se tada ujediniti u vrhovni pravni izvor.”05 Stoga je bilo više nego primjereno što Će kasnije Kelsen imati povlasticu da prisustvuje sastancima u San Franciscu koji su utemeljili Ujedinjene narode i što Će vidjeti kako se ostvarila njegova teoretska hipoteza.SVJETSKI POREDAK 19 došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih propisa država. Prijelaz koji želimo prouČiti sastoji se upravo u tom rascjepu između formalnoga shvaĆanja koje postavlja valjanost pravnoga procesa u supranacionalni izvor i materijalnoga ostvarenja toga shvaĆanja. OgraniČenja nacionalne države. od njihovoga osnivanja do kraja hladnoga rata. organizirana kao univerzalna zajednica iznad pojedinaČnih država. a pod tim se okolnostima moglo konaČno ostvariti Kelsenovo shvaĆanje temeljne norme. Život Ujedinjenih naroda. Oni su predložili stvarnu djelotvornu osnovu za transcendentnu shemu valjanosti prava koje je iznad nacionalne države. U pozadini formalnoga Kelsenova prikaza nalazio se stvarni i bitni poticaj prosvjetiteljske modernizacije. obuhvaĆajuĆi ih sve unutar same sebe. Kelsen je zamislio formalnu izgradnju i valjanost sustava kao neovisne od materijalne strukture koja ih organizira. kompromisa i ograniČenih iskustava usmjerenih manje više prema izgradnji takvih supranacionalnih propisa. ali u stvarnosti ta struktura mora nekako postojati i materijalno se organizirati. jer Će okonČati sukobe između država nejednake moĆi i umjesto toga potvrditi jednakost koja je naČelo stvarne međunarodne zajednice.

Hobzijanska inaČica usredotoČuje se prvenstveno na prijenos naslova suverenosti i shvaĆa konstituciju supranacionalne suverene tvorevine kao ugovorni odnos utemeljen na stapanju prije postojeĆih državnih subjekata. U njemu. U stvari. jedina je. moramo priznati veliku dalekovidnost tih teorija. a kao neku vrst kratice možemo ih zamisliti kao uskrsnuĆe ideologija Hobbesa i Lockea koje su u jedno drugo vrijeme prevladavali u europskim shvaĆanjima suverene države. u oba sluČaja nova se globalna sila predstavlja samo u analogiji prema klasiČnom shvaĆanju nacionalne suverene sile država. kada su Ujedinjeni narodi u najboljem sluČaju samo šepajuĆi išli naprijed]. mreže domaĆih i zakonski djelotvornih protusila pojavljuju se da ospore i/ ili podrže novi oblik moĆi. lokovska hipoteza usredotoČuje se na protusile koje oživljavaju zakonodavni proces i podržavaju supranacionalnu silu. velika veĆina pravnih teoretiČara samo je pokušala uskrisiti zastarjele modele da bi ih primijenila na nove probleme. “DomaĆa analogija” postala je tako temeljno metodološko sredstvo u analizi međunarodnih i supranacionalnih oblika poretka. sposobna konstituirati siguran međunardoni sustav i tako prevladati anarhiju koje suverene države nužno proizvode. “tertium super partes”. liberalnom obliku u Lockeovom sluČaju.09 Nova nadmoĆna sila.20 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. oni su veĆinom samo vadili iz ropotarnice modele koji su vodili prema rođenju nacionalne države i ponovo ih predložili kao shemu pri odČitavanju i tumaČenju izgradnje supranacionalne sile. Međutim. upravo kada je prijenos prema supranacionalonm središtu dovršen. pluralistiČkom okviru. prema toj školi mišljenja. prema lokovskoj inaČici. te dvije hipoteze samo insistiraju na starim naslijeđenim oblicima državne konstitucije: monarhistiČkom obliku u Hobbesovom sluČaju. Tu se predlaže globalna legitimacija a ne globalna sigurnost ili se pak to svodi na projekt prevladavanja državnih imperativa uspostavljanjem globalnog civilnog društva.08] Dva misaona toka bila su osobito aktivna tijekom toga prijelaza.11 Dok hobzijanska hipoteza naglašava ugovorni proces koji prouzrokuje novu jedinstvenu i nadređenu supranacionalnu silu. Umjesto da prepoznaju što je doista novo u tim supranacionalnim procesima. uzimajuĆi u obzir uvjete u kojima su se te teorije uobliČile [za vrijeme hladnoga rata. Te krilatice imaju za cilj pobuditi vrijednosti globalizma koje Će prožeti novi međunarodni poredak ili u stvari novu transnacionalnu demokraciju. isti se proces projicira u više decentraliziranom. Hobbesov “Bog na zemlji”]. Umjesto da prepoznaju novu narav imperijalne sile.10 Nasuprot. Također trebamo istaĆi da one ne mogu razjasniti stvarnu novinu povijesnih . usredotoČena u rukama vojnika [onoga koji vlada životom i smrĆu. Iako.

Vjerujemo da taj pomak Čini danas savršeno jasnim i moguĆim kapitalistiČki projekt da poveže ekonomsku moĆ i politiČku moĆ. i doista postaju. žestinu i nužnost kojom nova imperijana paradigma djeluje.13 Svakako. drugim rijeČima.12 U tom pogledu te teorije mogu postati. strukturira ih na jedinstven naČin i ponaša se prema njima prema jednom zajedniČkom shvaĆanju prava koje je nedvojbeno postkolonijalno i postimperijalistiČko. koja je primjerena globalizaciji ekonomskih i društvenih odnosa? Kakav pravni izvor. tvrde da je kapitalizam od svoga zaČetka uvijek funkcionirao kao svjetska ekonomija pa stoga oni koji danas galame o novini njegove globalizacije ne shvaĆaju zapravo njegovu povijest. Ali primjerena pozornost prema ab origine univerzalnim dimenzijama kapitalistiČkog razvoja ne bi nas smjela toliko zaslijepiti da ne vidimo rez ili pomak u suvremenoj kapitalistiČkoj proizvodnji i globalnim odnosima moĆi. kakva temeljna norma i kakva vlast može podržati novi poredak i izbjeĆi prijeteĆi silazak u globalni metež? Konstitucija Imperija Mnogi suvremeni teoretiČari nevoljko prepoznaju globalizaciju kapitalistiČke proizvodnje i njezinoga svjetskoga tržišta kao u temelju novo stanje i znaČajan povijesni pomak. To je stvarno polazište našeg prouČavanja Imperija: . jer ne prepoznaju ubrzani ritam. na primjer. važno je naglasiti kako stalni temeljni odnos kapitalizma [ili barem težnju] prema svjetskom tržištu tako i sve šire krugove razvoja kapitalizma. Drugi teoretiČari nevoljko prepoznaju veliki pomak u globalnim odnosima moĆi jer vide da su najjaČe kapitalistiČke nacionalne države nastavile vršiti imperijalistiČku prevlast nad drugim nacijama i regijama zemaljske kugle. jedino Kelsenovo shvaĆanje otkriva pravi problem. U zakonodavnom smislu. iako je njegovo shvaĆanje ograniČeno na strogo formalistiČko stajalište. Kakva politiČka sila veĆ postoji ili se može stvoriti.SVJETSKI POREDAK 21 procesa kojima smo danas svjedoci. procesi globalizacije nisu više puka Činjenica veĆ i izvor pravnih definicija koje su sklone projicirati jedan jedini supranacionalni oblik politiČke moĆi. TeoretiČari povezani sa svjetskim sustavima. S toga stajališta. pita se on. One ne razumiju da imperijalna suverenost oznaČuje paradigmatski pomak. suvremene tendencije prema Imperiju predstavljale bi ne temeljno novu pojavu veĆ samo usavršavanje imperijalizma. da se ostvari. štetne.14 Ne podcjenjujuĆi te stvarne i važne crte kontinuiteta. mi ipak mislimo da je važno zapaziti kako je ono što je nekada bio sukob ili nadmetanje između nekoliko imperijalistiČkih sila zamijenila u mnogome zamisao o jednoj jedinoj sili koja ih svih nadvladava. pravi kapitalistiČki poredak. Paradoksalno [ali to u stvari i nije tako paradoksalno].

koliko god nepotpun.22 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI novo shvaĆanje prava. koje su određivali ugovori i sporazumi. supranacionalne svjetske sile [pa prema tome i na imperijalno shvaĆanje prava]. bez obzira na nestalnosti povijesti Imperija. ili bolje reČeno. u Imperiju postoji jamstvo pravde za sve narode. pruža nam okvir u kojemu možemo odČitavati sve obuhvatnije društvene procese Imperija. ali Imperij . Trebamo ovdje istaĆi da pridajemo posebnu pozornost pravnim oblicima konstitucije Imperija na poČetku naše studije ne zbog bilo kakvog specijaliziranog disciplinarnog interesa . tradicije koja seže barem do staroga Rima. Taj je savez stalno funkcionirao unutar koncepta. pa je tako pravnopolitiČki oblik Imperija bio usko povezan s kršĆanskim podrijetlom europskih civilizacija. kao sredstva regulacije.je osobit po tome što poklapanje i univerzalnost etiČkoga i pravnoga dovodi do krajnjih granica: u Imperiju postoji mir. sa svim poteškoĆama koje takav projekt nosi sa sobom. novo upisivanje vlasti i novi plan proizvodnje normi i zakonskih instrumenata prisile koji jamČe ugovore i rješavaju sukobe. Dok budemo prouČavali i kritizirali nove oblike međunarodnoga i supranacionalnoga prava istovremeno Ćemo se naĆi u središtu politiČke teorije Imperija gdje problem supranacionalnoga suvereniteta. U stvari pravna preobrazba funkcionira kao simptom promjena materijalne biopolitiČke konstitucije naših društava. Prijelaz kojemu smo danas svjedoci od tradicionalnoga međunarodnoga prava. Koncept Imperija predstavlja se kao globalni koncept pod dirigentskom palicom jednoga jedinoga . Novi pravni oblici otkrivaju tendenciju prema centraliziranoj i jedinstvenoj regulaciji kako svjetskoga tržišta tako i odnosa globalne moĆi. sposobni predstaviti društveni svijet u njegovoj cjelini . što Će nam priskrbiti neke uvodne pojmove za naše istraživanje. njegov izvor legitimnosti i njegovo vršenje izvode na svjetlo dana politiČke. prvenstveno europske. mogli bismo najprije sagledati genealogiju koncepta.kao da su pravo ili zakon sami po sebi. kulturne i konaČno ontološke probleme. U pristupanju pravnom konceptu Imperija.a osobito rimska tradicija imperijalnoga prava . Taj nam koncept dolazi preko duge. jer je etika dio materijalnosti svakoga pravnoga instituta.veĆ prije zbog toga što ti pravni oblici priskrbljuju dobro kazalo procesa imperijalne konstitucije. Svaki pravni sustav na neki je naČin kristalizacija niza specifiČnih vrijednosti. Pravne preobrazbe djelotvorno ukazuju na promjene u materijalnoj konstituciji svjetske moĆi i poretka. na definiciju i uspostavu nove suverene. Te se promjene tiČu ne samo međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa veĆ također i unutarnjih odnosa moĆi u svakoj zemlji. Tamo je koncept Imperija objedinjavao pravne kategorije i univerzalne etiČke vrijednosti ČineĆi da one zajedno djeluju kao organska cjelina.

ta su se dva shvaĆanja razdvojila i svako se neovisno razvijalo. s pobjedom svjetovnosti. Temeljna alternativa između ta dva shvaĆanja trajala je kroz cijelo vrijeme europske modernosti. jedinstvene moĆi koja održava društveni mir i proizvodi etiČke istine. univerzalnim prostorom bez granica. putem mehanizma sporazuma koji Će izgraditi međunarodni poredak među suverenim državama što Će djelovati analogno ugovornim mehanizmima koji su jamČili poredak unutar nacionalne države i njezinoga građanskoga društva. od Bernardina de Saint Pierrea do Immanuela Kanta.16 Međutim. kada je to nužno. dokida povijest i poziva prošlost i buduĆnost unutar vlastitoga etiČkoga poretka. dosta vremena nakon njegove propasti. jedinstvena moĆ ima na raspolaganju potrebnu silu da vodi. “pravedne ratove” na granicama protiv barbara i unutar Imperija protiv pobunjenika. razvijale su se utopije “trajnog mira”.15 ZnaČi da od samoga svoga poČetka Imperij pokreĆe etiČkopolitiČku dinamiku koja se nalazi u središtu njegovoga pravnoga koncepta. Taj pravni koncept ukljuČuje dvije temeljne tendencije: prvu. pretpostavljena nadređenost pravnoga sustava i idealna shema uma i etike. shvaĆanje prava koje obuhvaĆa svo vrijeme unutar njegovoga etiČkoga temelja. “svjetlo” koje mora kritizirati i također ujediniti pravo i etiČnost. poredak što ga je obeĆalo Rimsko Carstvo nastojao se uspostaviti. poČevši sa renesansom. U drugom sluČaju. Mislioci od Grotiusa do Puffendorfa teoretski su oblikovali taj proces u formalnom smislu.SVJETSKI POREDAK 23 dirigenta. ukljuČujuĆi i dvije velike ideologije koje su odredile njezinu zrelu fazu: liberalnu ideologiju koja poČiva na miroljubivom skladu pravnih sila i njegovom zamjenom tržištem. S jedne strane. U prvom sluČaju. Drugim rijeČima. stoga. i drugu. Imperij iscrpljuje povijesno vrijeme. Imperij predstavlja svoj poredak kao stalan. vjeČan i nužan. da ta dva razliČita razvoja shvaĆanja prava koja su trajala jedno pored drugoga kroz stoljeĆa modernosti danas teže da se ujedine i predstave kao jedna jedinstvena kategorija? Mi predmnijevamo da je to doista tako i da u postmodernizmu shvaĆanje prava treba . Bi li bilo toČno tvrditi. ideja “trajnog mira” stalno se ponovo pojavljivala u cijeloj modernoj Europi. A da bi postigla te ciljeve. i socijalistiČku ideologiju koja se usredotoČuje na međunarodno jedinstvo putem organizacije borbi i odstupanja prava. pojavilo se u modernoj europskoj politiČkoj misli shvaĆanje međunarodnoga prava. shvaĆanje prava koje se potvrđuje u izgradnji novoga poretka koji obuhvaĆa cijeli prostor onoga što se smatra civilizacijom. ta dva shvaĆanja prava išla su ruku pod ruku. Ta se zamisao predstavljala kao ideal uma. U germansko-rimskoj tradiciji koja je cvala tijekom cijeloga srednjega vijeka. a s druge.

Jedan je simptom. Sinteza ta dva elementa može doista biti kljuČni Čimbenik koji Će odrediti uspostavljanje nove tradicije Imperija. upravo kao i sam rat. S jedne strane rat je sveden na status redarstvene radnje. u kršĆanskoj tradiciji od svetoga Augustina do skolastika protureformacije. daleko od toga da samo ponavlja klasiČno ili srednjovjekovno shvaĆanje. Moderna politiČka misao i međunarodna zajednica nacionalnih država odluČno odbacuju obje te zamisli.17 Tradicionalno taj koncept poČiva na zamisli da kada je neka država suoČena s prijetnjom agresije koja može ugroziti njezin teritorijalni integritet ili politiČku neovisnost. Zaljevski rat dao nam je možda prvi puni konkretizirani primjer te nove epistemologije koncepta. istovremeno banaliziran [sveden na predmet rutinske redarstvene prisile] i apsolutiziran [kao Neprijatelj.24 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. današnji koncept predstavlja neke doista temeljne novine.simptome koji funkcioniraju kao logiČka izazivanja koja se pojavljuju na podruČju povijesti a koja teorija ne može zanemariti. legitimnost vojnoga aparata ukoliko je on etiČki utemeljen. ili prije moderna svjetovnost. ne bi trebalo tako brzo donositi definitivne zakljuČke. a s druge je strane sakralizirana nova sila koja može legitimno vršiti etiČke funkcije putem rata. poČeo nedavno ponovo pojavljivati kao središnji diskurs u politiČkim raspravama.18 Ima svakako neČega zabrinjavajuĆega u tom obnovljenom zanimanju za koncept bellum justum što modernost. s obzirom da Će se veliki dio našega istraživanja vrtjeti oko toga pitanja. uČinkovitost vojne akcije u postizanju željenoga mira i reda. ona ima jus ad bellum [pravo da zarati]. Ta dva tradicionalna obilježja ponovo su se pojavila u našem postmodernom svijetu. na primjer. Čak ako se ovdje ograniČavamo samo na analizu shvaĆanja prava. Dva su razliČita elementa spojena u tom konceptu pravednoga rata: prvi. Pravedni rat više nije u bilo kojem smislu djelatnost obrane ili otpora. na primjer. On je prije postao djelatnost koja je opravdana sama po sebi. i drugi. obnovljeno zanimanje za koncept bellum justum ili “pravednoga rata” i njegovu djelotvornost. nastoji po svaku cijenu izbaciti iz srednjovjekovne tradicije. Taj se koncept. kao što je to bio. koji je bio organski povezan s drevnim imperijalnim poretcima i kojega se bogata i složena genealogija proteže sve od biblijskih vremena. možemo veĆ prepoznati neke važne simptome ponovnog rađanja koncepta Imperija .19 UskrsnuĆe koncepta pravednoga . Međutim. kao potreba “svjetovnoga grada” da jamČi vlastito preživljenje. Međutim. osobito nakon Zaljevskog rata. vodeĆi nas u sumnje i nedoumice. Pa ipak. apsolutna prijetnja etiČkom poretku]. Danas je neprijatelj. Tradicionalni koncept pravednoga rata ukljuČuje banalizaciju rata i njegovo slavljenje kao etiČkoga sredstva.

centralizirana izgradnja normi i dalekosežna proizvodnja legitimacije. Razvoj globalnoga sustava [a imperijalnoga prava na prvom mjestu] postaje razvoj stroja koji nameĆe procedure stalnog sklapanja ugovornih odnosa koja vodi prema sistemskim ravnotežama . deregulacijom međunarodnih tržišta. u isto vrijeme. povremeno nezamjetljivu ali uvijek i sve više djelotvornu. Izgleda da taj stroj predodređuje izvršenje vlasti i djelovanja po cijelom društvenom prostoru.stroja koji stvara stalni poziv za vlašĆu. Svi sukobi.21 Ukupnost sustava ima prevladavajuĆi položaj u globalnom poretku. Imperijalna paradigma kvalitativno je drugaČija od raznih pokušaja u prijelaznom razdoblju da odrede projekt međunarodnoga poretka. Ona je razmještena ab initio kao dinamiČna i elastiČna sustavna struktura koja je vodoravno izražena. Nova paradigma je istovremeno sustav i hijerarhija.nove paradigme. Međutim.22 Dok su se prijašnja prijelazna stajališta usredotoČila na legitimirajuĆu dinamiku koja . ali kako sugestivan i moĆan simptom! Model imperijalne vlasti Moramo izbjegavati da prijelaz prema Imperiju određujemo samo u negativnom smislu.a Michael Foucault nije jedini koji nas pouČava o tome . kao na primjer kad kažemo: nova paradigma određuje se jasnim slabljenjem suverenih nacionalnih država. Mir. u smislu onoga što on nije. Taj veĆ prije saČinjen pokret određuje realnost procesa imperijalne ustavotvornosti svjetskoga poretka . sve krize i sve razmirice djelotvorno dovode na svjetlo dana proces združivanja i istim mjerilom pozivaju na još više središnje vlasti.SVJETSKI POREDAK 25 rata može biti samo simptom pojave Imperija. Nova paradigma veĆ funkcionira u potpuno pozitivnom smislu .boji se vakuuma i prezire ga.i ne može biti drugaČije. raširena po prostoru svijeta. Svaki pokret je određen i može tražiti vlastito predodređeno mjesto samo unutar samoga sustava. koja sve aktere smješta unutar poretka cjeline. krajem neprijateljskih sukoba među državama subjektima i tako dalje. Kad bi se nova paradigma sastojala samo od toga onda bi njezine posljedice bile doista anarhiČne. sve se jasnije pokazuje djelotvornost konsenzusa pod vrhovnom vlašĆu propisivanja. Međutim. ravnoteža i prestanak sukoba vrijednosti su prema kojima se sve usmjeruje.20 Neki to stanje nazivaju “vladanje bez vlade” da bi naznaČili strukturalnu logiku. moĆ . Mi shvaĆamo tu strukturu u nekoj vrsti intelektualne kratice kao križanje sistemske teorije Niklasa Luhmanna i teorije pravde Johna Rawlsa. u dodijeljenom mu hijerarhijskom odnosu. raskidajuĆi odluČno sa svakom prethodnom dijalektikom i razvijajuĆi združivanje aktera koje je pravocrtno i spontano.

toga utopijskoga pa prema tome nesvjesnoga i proturjeČnoga otkrivaČa duše imperijalnoga prava! Još jednom. Još jednom nalazimo križanje Luhmanna i Rawlsa. Jedna ili više strana koje su u veĆ postojeĆem sukobu traže interveniranje imperijalnih vojski.26 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI bi dovela do novoga poretka. Imperij se stvara ne na osnovi same sile veĆ na sposobnosti da se sila predstavi kao da je u službi prava i mira. kao što je želio Kelsen. formalizam i sistematizam mogu svaki od njih opisati samo jedan njegov vid. koja stoluje u središtu. prisilu. sposobna funkcionirati kao središte novoga svjetskoga poretka. vršeĆi nad njim djelotvornu regulaciju i.24 Onda je prvi cilj Imperija proširiti podruČje konsenzusa koje podržavaju njegovu vlastitu moĆ. Ukratko. ne samo u ime sposobnosti središta da izvršava silu veĆ i u ime formalne moĆi. širenje Imperija ukorijenjeno je u unutarnjoj putanji sukoba koje ono treba razriješiti. a ta privlaČnost postaje neodoljiva. i subjekti koji djeluju u njemu.23 Stvarni proces oblikovanja sustava u stvari pretpostavlja sposobnost da ga se oblikuje. promjena paradigme određena je. unaprijed teže prema pozitivno određenom vrtlogu središta. Imperij se stvara i njegovo interveniranje postaje pravno legitimno tek kada je veĆ ukljuČeno u lanac međunarodnih suglasnosti kojima je cilj rješenje postojeĆih sukoba. teorije naravnoga prava mogu . ali i prije njih imamo Kelsena. kada je to potrebno. Nesavršena podudarnost. ili bolje reČeno uvijek prisutne vremenske i prostorne rastavnice između nove središnje moĆi i polja primjene njezinih propisa ne dovode do krize ili paralize veĆ jedino prisiljavaju sustav da ih umanji i prevlada. kontraktualizam i institucionalni realizam. da uokviruje i sistematizira ukupnost. Kao što nas uČe Tukidid. proces oblikovanja. Livije i Tacit [zajedno s Machiavellijem koji tumaČi njihovo djelo]. barem u poČetku. Konceptualna neodvojivost naslova i izvršenja moĆi potvrđuje se od poČetka kao djelotvorni a priori sustava. u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ saČinjen. shvaĆanjem da je jedino ustanovljena moĆ. Štoviše. Starinski model daje nam prvu približnu sliku ali moramo otiĆi daleko izvan njega da bismo izrazili oznake globalnoga modela vlasti koji je danas na djelu. drevna shvaĆanja Imperija pomažu nam da bolje izrazimo narav svjetskoga poretka u stvaranju. Iz toga slijedi da i neka vrsta pravnoga pozitivizma vlada nad oblikovanjem novoga pravnoga propisivanja. Pravni pozitivizam i teorije naravnoga prava. ali samo kao paradoksalna posljedica njegove utopije. Pravni pozitivizam može naglasiti nužnost da neka jaka sila postoji u središtu normativnoga procesa. nadodređena u odnosu na suverene nacionalne države i relativno od njih neovisna. Da se vratimo na Machiavellija. Imperij se ne rađa iz vlastite volje veĆ ga se poziva na postojanje i uspostavljanje na osnovi njegove sposobnosti da rješava sukobe.

kontraktualizam može ukazati na stvaranje konsenzusa. prevencije i podneska. Sve je to svojstveno djelatnosti policije. zahtjeve za intervencijom i 2. sposobnost da odredi. Da bi se stekao nadzor nad takvim potpuno fluidnim stanjem i njime ovladalo. koji pravni model zahvaĆa sva ta obilježja novoga supranacionalnoga poretka? Pri prvim pokušajima da dademo definiciju svakako moramo prepoznati Činjenicu da dinamizam i konkretizacije novoga supranacionalnoga pravnoga poretka snažno odgovaraju novim obilježjima koja određuju unutarnja propisivanja na prijelazu od modernosti u postmodernost. potrebno je vlasti koja se upliĆe dodijeliti sljedeĆe: 1. Tu se stoga rađa. Razlog za relativnu [ali djelotvornu] podudarnost novoga funkcioniranja unutarnjega prava i supranacionalnoga prava proistiČe u prvom redu iz Činjenice da oni djeluju na istom terenu. a svakako na realistiČan] ne toliko kao “domaĆa analogiju” za međunarodni sustav veĆ prije kao “supranacionalnu analogiju” za unutarnji zakonski sustav. svaki put na izuzetan naČin. oblik prava koje je u stvari policijsko pravo. sankcija i represija koje se stvaraju unutar proceduralnih razvoja događaja.26 Izuzetnost određuje kako unutarnje tako i supranacionalno pravo. Funkcija izuzetka tu je vrlo važna. Legitimacija imperijalnoga propisivanja podržava vršenje redarstvene sile.SVJETSKI POREDAK 27 osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara. naglašavajuĆi totalno obilježje toga procesa. Tako možemo prepoznati poČetni i implicitni izvor imperijalnoga prava u smislu redarstvene akcije i sposobnosti policije da stvara i održava red. Međutim.25 Trebamo prepoznati tu podudarnost [možda na Kelsenov naČin. realizam može izvesti na svjetlo dana formativne procese ustanova primjerenih novim dimenzijama konsenzusa i vlasti. dok istovremeno djelatnost globalne redarstvene sile pokazuje stvarnu djelotvornost imperijalnoga propisivanja. Međutim. Prvenstvena obilježja oba sustava ukljuČuju hegemoniju nad pravnim praksama u vidu postupka. Stvaranje novoga prava upisano je u razmještaju prevencije. represije i retoriČke snage kojima je cilj ponovno uspostavljanje društvene ravnoteže. terenu krize. kriza na terenu primjene prava treba usmjeriti našu pozornost na “izuzetak” koji je na djelu u trenutku kada se ono stvara. kao što nas je uČio Carl Schmitt. Iz nje proizlaze normativnost. u ime izuzetnosti intervencije. Pravna moĆ vladanja nad izuzetkom i sposobnost razmještaja redarstvene sile tako postaju dvije poČetne koordinate koje određuju imperijalni model vlasti. a formalizam može dati logiČku podršku onome što sistematizam funkcionalno opravdava i organizira. naime. sposobnost da pokrene snage i sredstva koji se na razne naČine mogu primijeniti na raznolikost i množinu uređenja u krizi. .

28 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI Univerzalne vrijednosti Na ovoj se toČki možemo doista zapitati trebamo li još uvijek koristiti pravni izraz “pravo” u ovom kontekstu. ili u stvari u upravnom pravu kozmopolitiČkoga društva. Danas se pojedine suverene države. na osnovi promjenljivih elemenata povijesnoga okvira.28 Ono se obiČno zamišlja kao pravo ili dužnost vladajuĆih subjekata svjetskoga poretka da se oružano upliĆu na teritorijima drugih subjekata u interesu spreČavanja ili rješavanja humanitarnih problema. trebamo najprije pobliže razmotriti proces imperijalnog konstituiranja kojemu danas prisustvujemo. njegova legitimnost stoga zasnovana na univerzalnim vrijednostima? Trebamo li odČitavati taj pokret kao proces koji. kao što je bio sluČaj pod starim međunarodnim propisima. stavlja u pogon konstitutivni stroj što ga pokreĆu univerzalne sile pravde i mira? Nalazimo li se stoga u stanju vrlo bliskome tradicionalnoj definiciji Imperija što ju je obznanila klasiČna rimsko-kršĆanska inventivnost? Kad bismo potvrdno odgovorili na ta pitanja u ovoj ranoj fazi našega . Od samoga poČetka trebamo naglasiti da se njegova realnost ne iskazuje samo preobrazbama međunardnoga prava koje on uvodi. Pravo oružanog interveniranja imalo je istaknuto mjesto u instrumentariju što su ga Ujedinjeni narodi dobili svojom Poveljom u svrhu održavanja međunarodnoga poretka. ili supranacionalna sila [UN]. oružano ne upliĆu samo da bi osigurale ili nametnule primjenu dobrovoljno sklopljenih međunarodnih ugovora. Drugim rijeČima.29 Trebamo li pretpostaviti da je. ali suvremeni prerazmještaj toga prava predstavlja kvalitetni skok. Iza te oružane intervencije ne nalazi se samo stalno stanje hitnosti i izuzetka veĆ stalno stanje hitnosti i izuzetka opravdano pozivanjem na bitne vrijednosti pravde. Kako možemo nazivati pravom [i konkretno imperijalnim pravom] niz tehnika koje. pa tako supranacionalno pravo nadodređuje unutarnje pravo. s obzirom da to novo pravo funkcionira prvenstveno prema cilju rješavanja hitnih ljudskih problema. Sada se supranacionalni subjekti koji su dobili legitimaciju za svoje akcije ne po pravu veĆ po konsenzusu oružano upliĆu u ime bilo koje vrste hitnosti ili vrhunskih etiČkih naČela. svode pravo i zakon na Čistu djelotvornost? Da bismo postavili ta pitanja. Možda je najznaČajniji simptom te preobrazbe razvoj takozvanoga prava interveniranja. utemeljene na stanju stalnoga izuzetka i redarstvenoj sili. veĆ i promjenama koje donosi u upravnom pravu pojedinih društava i nacionalnih država. jamČenja ugovora i nametanja mira.27 Putem suvremene preobrazbe supranacionalnoga prava. imperijalni proces konstituiranja nastoji bilo izravno ili neizravno prodrijeti u unutarnje pravo nacionalnih država i prerazmjestiti ga. univerzalne vrijednosti daju legitimaciju policijskom pravu.

NaČini privatnoga i pojedinaČnoga shvaĆanja vrijednosti raspršeni su: s pojavom Imperija više se ne suoČavamo s lokalnim posredovanjima univerzalnoga veĆ sa samim konkretnim univerzalnim.sve je to išČezlo. Kultiviranje vrijednosti.tu se mjere naša moĆ i naša nemoĆ. to bi znaČilo otiĆi predaleko. Mogli bismo reĆi. Kako možemo pomiriti legitimacije toga poretka putem prevencije i policijske sile s Činjenicom da kriza i rat sami iskazuju vrlo upitnu genezu i legitimaciju toga koncepta pravde? Kao što smo veĆ zabilježili. granice koje štite od upada vanjskoga . Kao što smo vidjeli. etika. da naša unutarnja moralna sklonost. zakloni iza kojih su one predstavljale svoju moralnu suštinu. U Imperiju. postaje određena etiČkim. fenomenološka određenja novoga globalnoga poretka postoje u duboko nestalnom stanju koje se također može toČno obilježiti izrazima kriza i rat.SVJETSKI POREDAK 29 istraživanja. Naše građansko pravo. buduĆi oblikovani u tome novome pravnome i institucionalnome svijetu. na kantovski naČin. ne zatvorena. Na ovoj nam se toČki problem novoga pravnoga aparata predstavlja u svom najneposrednijem obliku: globalnom poretku. kada je suoČena s društvenim poretkom i u njemu iskušana. Tko Će odluČivati o definicijama pravde i reda po prostranstvu te ukupnosti tijekom procesa njezinoga konstituiranja? Tko Će moĆi definirati koncept mira? Tko Će moĆi sjediniti proces dokidanja povijesti i nazvati to dokidanje pravednim? Oko tih je pitanja problematika Imperija potpuno otvorena. Neprestano nas prisiljavaju da se osjeĆamo sudionicima u tome razvoju i pozivaju nas da budemo odgovorni za ono što on postaje u tom okviru. moralnost i pravda lijevaju se u nove dimenzije. te tehnike i druge poput njih oznaČuju da prisustvujemo procesu materijalnog konstituiranja novoga planetarnoga poretka.30 Može izgledati paradoksalno da pristupamo tom toposu na poČetku. Ili bismo mogli kazati da je vanjska moralnost svakoga ljudskoga biĆa i građanina sada sumjerljiva samo u okviru Imperija. Svi smo se prisiljeni suoČiti s apsolutnim pitanjima i radikalnim alternativama. upravo kao i naša etiČka odgovornost. jer se naše zamisli i iskazi pravde i naša sredstva nade. uČvršĆenju njegovoga upravnoga stroja i proizvodnji novih hijerarhija zapovijedanja nad globalnim prostorom. politiČkim i pravnim kategorijama Imperija. istovremeno kada se . Taj nas novi okvir prisiljava da se suoČimo s nizom eksplozivnih aporija. Definicija imperijalne moĆi u razvoju kao policijske znanosti koja se temelji na praksi pravednoga rata da bi se pristupilo stalnim hitnim stanjima vjerojatno je toČna ali još uvijek potpuno nedovoljna. smješteno je unutar tih novih dimenzija . Tijekom cijeloga našega istraživanja suoČavali smo se s klasiČnom problematikom politiČke filozofije: slabljenjem i padom Imperija. pravdi i pravu koji su još uvijek virtualni ali se svejedno odnose na nas. stalno dovode u pitanje.

Ne trebamo oČekivati da se riješi složenost procesa koji grade novi imperijalni odnos prava. djelotvornost i vrijednost zajedniČki ne namiruju. pronalazeĆi još jednom ontološku osnovu neprijateljstava . što je milenijski projekt. ti procesi jesu i ostat Će proturjeČni. ali nikada potpuno ne uspijeva. Termini pravnoga prijedloga Imperija potpuno su neodređeni iako su svejedno konkretni.a opet istovremeno ono razvija snažnu policijsku funkciju protiv novih barbara i pobunjeniČkih robova koji prijete njegovom poretku. Izgleda da je moĆ Imperija podvrgnuta nestalnostima lokalne dinamike moĆi i promjenjivom djelomiČnom pravnom propisivanju koje pokušava. Ta nova subjektivnost ponudila je potpunu alternativu duhu imperijalnoga prava . Dopustite nam. jednu zadnju analogiju koja se odnosi na rađanje kršĆanstva u Europi i njegovo širenje za vrijeme slabljenja Rimskoga Carstva. kada razliČiti oblici vlasti nisu Čvrsto utvrđeni u republici. Pitanje definicije pravde i mira neĆe naĆi svoje pravo rješenje. U tom se procesu izgradio ogromni potencijal subjektivnosti i uČvrstio u vidu proroČanstva o svijetu koji dolazi.novu ontološku osnovu. ali ga je dovela u pitanje u njegovoj ukupnosti potpuno razliČita etiČka i ontološka os. Nasuprot. teorija i praksa mogu iĆi dalje od njih. na istoj razini totaliteta. pod uvjetom da su granice i nerješivi problemi novoga imperijalnoga prava uČvršĆeni. korupciju trebamo shvatiti i u metafiziČkom smislu: tamo gdje se entitet i suština. vratiti stvari u normalnost u ime “izuzetnosti” upravnih postupaka. ali također protiv i izvan Imperija. Imperij se danas pojavljuje kao središte koje podržava globalizaciju proizvodnih mreža i baca svoju sveobuhvatnu mrežu pokušavajuĆi umotati sve odnose moĆi unutar svoga svjetskoga poretka . Imperij je rođen i pokazuje se kao kriza.32 To su neke od temeljnih osi Imperija na kojima Ćemo se kasnije podulje zaustaviti. Snaga nove imperijalne konstitucije neĆe biti utjelovljena u jednodušnosti koja se izražava u mnoštvu. ta su obilježja bila toČno ona koja su određivala stari Rim u njegovoj dekadenciji i koja su muČila tolike mnoge njegove obožavatelje u prosvjetiteljstvu. razvija se ne stvaranje veĆ korupcija. . Međutim. S toga je stajališta Carstvo bilo prihvaĆeno kao “dozrelost vremenâ” i jedinstvo cijele poznate civilizacije.31 Drugo. Ali postajanje Imperija u stvari se ostvaruje na osnovi istih uvjeta koji obilježavaju njegovu dekadenciju i slabljenje.30 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Trebamo li ga onda shvatiti kao Imperij dekadencije u smislu kako su ga opisivali Montesquieu i Gibbon? Ili se on toČnije razumije u klasiČnom smislu kao Imperij korupcije? Tu trebamo najprije shvatiti korupciju ne samo u moralnom smislu veĆ također u pravnom i politiČkom smislu jer. prema Montesquieuu i Gibbonu. neminovno se pokreĆe krug korupcije i zajednica se raskida. u zakljuČku. Isto tako i danas.unutar Imperija.

SVJETSKI POREDAK 31 .

Pa ipak ona obuhvaĆa i sve ostalo. michel foucault S pravnog stajališta mogli smo naslutiti neke elemente idealne geneze Imperija. zajedno sa sudstvom.01 Disciplinarno društvo je ono društvo u kojemu je društveno zapovijedanje izgrađeno kroz raspršenu mrežu dispozitiva ili organa koji proizvode obiČaje. BiomoĆ u društvu nadzora Djelo Michaela Foucaulta pripremilo je u mnogim vidovima teren za to istraživanje materijalnog funkcioniranja imperijalne vlasti. Trebamo otkriti sredstva i sile proizvodnje društvene stvarnosti zajedno sa subjektivnostima koje je potiČu. u sve što oni Čine ili poduzimaju. tvornica. Putem razvoja i vršenja prava. shvatiti kako se imperijalni stroj u stvari pokreĆe. Naša analiza mora se sada spustiti na razinu materijalnosti i tu istraživati materijalnu preobrazbu paradigme vlasti. Foucaultovo djelo omoguĆava nam da prepoznamo povijesni. epohalni prijelaz u društvenim oblicima od disciplinarnog društva do društva nadzora. financije i vojsku. ludnica. Njezino polje podrazumijeva sudstvo. Pravni koncepti i pravni sustav uvijek se odnose na nešto izvan njih samih. ako ne i nemoguĆe. vojskom i državnom riznicom. sveuČilište. Disciplinarne ustanove [zatvor. ToČno.” Policija ukljuČuje sve.1. oni ukazuju na materijalne uvjete koji određuju njihovu moĆ nad društvenom stvarnosti. škola i tako dalje]. bolnica. Turquet kaže ovo: “Ona se grana u sva stanja ljudi. koje strukturiraju društveni teren i predstavljaju . navike i proizvodnu praksu. ali jedino s toga stajališta bilo bi teško. Najprije.2 BIOPOLITIČKA PROIZVODNJA “Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu države.

upijajuĆi ga i preuređujuĆi ga. U prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora stvara se nova paradigma moĆi koju određuju tehnologije što priznaju društvo kao podruČje biomoĆi. raspodijeljeni kroz mozgove i tijela građana..” 03 Najviša funkcija te moĆi je da potpuno opsjedne život a njezina prvenstvena zadaĆa je da upravlja životom.] prema stanju autonomnog otuđenja od smisla života i želje za stvaralaštvom. nadziranim djelatnostima itd. Disciplinar- . ali opĆenitije možemo reĆi da se je cijela prva faza kapitalistiČke akumulacije [u Europi i drugdje] vodila pod tom paradigmom moĆi. sankcionirajuĆi i propisujuĆi normalna i/ili devijantna ponašanja. stavljaju društvo u rad i osiguravaju poslušnost njegovoj vlasti i njegovim mehanizmima ukljuČenja i/ili iskljuČenja. ali za razliku od discipline. Disciplinarna moĆ vlada u stvari strukturirajuĆi parametre i granice misli i prakse. Foucault uglavnom upuĆuje na ancien régime i klasiČno doba francuske civilizacije da bi objasnio pojavu discipliniranosti.] i tijela [u sustavima blagostanja. objekt moĆi. Ponašanja društvene integracije i iskljuČenja svojstvena vlasti tako se sve više pounutravaju unutar samih podanika.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 33 logiku primjerenu “razlogu” discipline. Ta dva pravca Foucaultova djela usklađuju se jedan s drugim u smislu da je jedino društvo nadzora sposobno usvojiti biopolitiČki kontekst kao iskljuČivo referentno polje. slijedeĆi ga. Kao što Foucault kaže: “Život je sada postao. Tako se biomoĆ odnosi na stanje u kojemu je proizvodnja i obnavljanje samoga života najvažnije u toj moĆi. geometrijskoj i kvantitativnoj logici. MoĆ se sada organizira putem strojeva koji izravno organiziraju mozgove [u komunikacijskim sustavima. trebamo shvatiti kao ono društvo [koje se razvija na krajnjem rubu modernosti i otvara prema postmodernom] u kojemu mehanizmi zapovijedanja postaju sve “demokratskiji”. životna funkcija koju svaki pojedinac prihvaĆa i reaktivira vlastitim pristankom. sve imanentniji društvenom polju. Društvo nadzora. Drugo. informacijskim mrežama itd. taj se nadzor proširuje znatno izvan strukturiranih mjesta društvenih institucija putem elastiČnih i nestalnih mreža. MoĆ može postiĆi djelotvorno zapovijedanje cijelim životom stanovništva jedino kada ona postane integralna. Foucaultovo djelo omoguĆuje nam da prepoznamo biopolitiČku narav nove paradigme moĆi. tumaČeĆi ga. nasuprot. Tako se društvo nadzora može obilježiti pojaČanjem i uopĆavanjem normalizirajuĆih organa discipliniranosti koji iznutra potiČu naša opĆa i dnevna ponašanja..02 BiomoĆ je oblik moĆi koji uređuje društveni život iz njegove nutrine. U disciplinarnom društvu uČinci biopolitiČkih tehnologija bili su još uvijek djelomiČni u smislu da se discipliniranje odvijalo prema relativno zatvorenoj.

u tom prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora. stroj moĆi obuhvaĆa cijelo društveno tijelo i razvija ga u njegovoj virtualnosti. i kada se ono usmjeruje na modalitete disciplinarnosti i/ili nadzora.08 Ti koncepti društva nadzora i biomoĆi opisuju središnje vidove koncepta Imperija.04 Mogli bismo onda kazati da se je.07 Analiza stvarnoga uklapanja kada se ono podrazumijeva kao obuhvatanje ne samo ekonomske ili samo kulturne dimenzije društva veĆ prije cijeloga samoga društvenoga biosa. potpuno ostvario sve snažniji odnos uzajamne upletenosti svih društvenih sila Čemu je kapitalizam težio tijekom svoga razvoja. Koncept Imperija je okvir u kojemu treba shvatiti novu sveukupnost .06 Međutim. Kao što je Foucault implicitno nagovijestio [a Deleuze i Guattari to eksplicitno objasnili].34 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala uklopiti u ritam proizvodne prakse i proizvodne socijalizacije. Država upija građansko društvo. kada moĆ postane potpuno biopolitiČka. Taj odnos je otvoren. ili u stvari u perverznu dijalektiku prosvjetiteljstva. Marx je prepoznao nešto sliČno u onome što je nazvao prijelazom iz formalnog u stvarno ukljuČivanje rada u kapital. paradoks moĆi sastoji se u tome što ujedinjujuĆi i obuhvaĆajuĆi unutar sebe sve elemente društvenoga života [gubeĆi tako svoju sposobnost da uČinkovito posreduje među raznim društvenim silama] istovremeno otkriva novi kontekst.05 a kasnije je Frankfurtska škola filozofa analizirala usko povezan prijelaz ukljuČivanja kulture [i društvenih odnosa] u totalitarnu sliku države. Deleuze i Guattari još su jasnije razvili to stajalište. toČku njihovog organiziranja u sveukupnost njihovih djelatnosti. novi milje maksimalne pluralnosti i neobuhvatljive singularizacije .milje događaja. kvalitativan i afektivan. PojedinaČne toČke se singulariziraju u tisuĆu ravni. Otpori više nisu rubni veĆ su aktivni u središtu društva koje se rastvara u mreže. Ona nije dostigla toČku potpunog prožimanja svijesti i tijela pojedinaca. ali posljedica toga je eksplozija elemenata koji su se prije u građanskom društvu usklađivali i posredovali. Foucaultov prijelaz na koji mi ukazujemo potpuno je razliČit jer se on umjesto usmjerenja pozornosti na jednodimenzionalnost procesa što ju je opisao Marx a preoblikovala i proširila Frankfurtska škola. uklopljeno u moĆ koja doseže do samih živaca društvene strukture i njezinih procesa razvoja. Prema tome. reagira poput jednoga tijela. bavi u temelju paradoksom pluralnosti i mnoštvenosti. MoĆ se onda izražava kao nadzor koja se proteže u dubine svijesti i tijela stanovništva .i istovremeno kroz sveukupnost društvenih odnosa. Društvo. remeti pravocrtnu i totalitarnu sliku kapitalistiČkog razvoja. odnos između moĆi i pojedinca u disciplinarnom društvu ostao je statiČan: disciplinarni prodor moĆi odgovarao je otporu pojedinca. Naprotiv.

bogatstva i siromaštva. Koncept Imperija mora se boriti da se tu uspostavi.10 To su određenja na kojima se mora definirati novo supranacionalno pravo po svim neograniČenim globalnim prostorima. ono mora zadobiti neposredni preduvjet [djelujuĆi u izvanrednom stanju] i primjerenu. planetarnom sferom kao jedinstvenom. Ona predstavlja moĆ s alternativom. biopolitiČki kontekst nove paradigme ima sasvim središnje mjesto za našu analizu.09 Naprotiv: vladavina prava nastavlja igrati središnju ulogu u kontekstu suvremenoga prijelaza: pravo ostaje uČinkovito i [upravo sredstvima izvanrednog stanja i policijskim tehnikama] postaje postupak. da tu dokaže svoju uČinkovitost i da se odatle pokrene stroj. Naša analiza mora se umjesto toga usmjeriti na proizvodnu dimenziju biomoĆi. u stvari. ne samo između poslušnosti i neposlušnosti ili između formalnoga politiČkoga sudjelovanja i odbijanja. VeĆ smo tu Činjenicu prihvatili s pravnoga stajališta. Vidjeli smo. da kada novo shvaĆanje prava nastaje u kontekstu globalizacije i predstavlja se kao sposobno da se bavi univerzalnom. pa stoga pokazuje kako nemoguĆnost “prethodnih” posredovanja tako i neobuhvatljivih privremenih promjenljivosti događaja.11 . S toga stajališta. sustavnom cjelinom. Svi posredniČki elementi toga procesa su se izgubili tako da se legitimnost međunarodnoga poretka ne može više izgraditi putem posredovanja veĆ je treba neposredno shvatiti u svoj njezinoj razliČitosti. opipljivu i ustavnu tehnologiju [policijske tehnike]. To je radikalna preobrazba koja otkriva neposredovani odnos između moĆi i subjektivnosti. veĆ i u cijelom podruČju života i smrti. imperijalno pravo može u najboljem sluČaju samo djelomice predstavljati spomenuti nacrt nove konstitucije svjetskoga poretka i ne može doista shvatiti motor koji ga stavlja u pokret. Međutim.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 35 subjekata. UzimajuĆi u obzir velike poteškoĆe koje novo shvaĆanje prava ima u predstavljanju te dimenzije moĆi Imperija i uzimajuĆi u obzir njegovu nemoĆ da konkretno dodirne biomoĆ u svim njezinim materijalnim vidovima. novi režim nema niČega zajedniČkoga s pravnim umijeĆima diktature ili totalitarizma koje je tako mnogo [u stvari isuviše] mnogo autora opisalo tako temeljito i s velikim razmetanjem. i suprotstavljajuĆi se nepredvidljivoj svjetovnoj vlasti. iako izvanredno stanje i policijske tehnologije Čine Čvrstu jezgru i središnji element novoga imperijalnoga prava. a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. u dubinama biopolitiČkoga svijeta. Tu se otvara prava provalija između raznih starih teoretskih okvira međunarodnoga prava [bilo u njegovom ugovornom obliku i/ili u obliku UN-a] i nove stvarnosti imperijalnoga prava. proizvodnje i društvene reprodukcije i tako dalje.

izgleda da Foucault . njegov odgovor bio bi nejasan ili uopĆe nikakav. Deleuze i Guattari predstavljaju nam pravo poststrukturalistiČko shvaĆanje biomoĆi koje obnavlja materijalistiČku misao i utemeljuje se Čvrsto u pitanju proizvodnje društvenoga biĆa. Oni jasno usmjeruju našu pozornost .Čak kada je i duboko shvatio biopolitiČki obzor društva i odredio ga kao polje imanentnosti . Foucault je tvrdio u nekoliko radova iz sredine 1970-ih godina da ne možemo shvatiti prijelaz iz “suverene” države ancien régimea u modernu “disciplinarnu” državu a da ne uzmemo u obzir kako se biopolitiČki kontekst postupno stavljao u službu kapitalistiČke akumulacije: “Nadzor društva nad pojedincima ne provodi se samo putem svijesti ili ideologije veĆ i u tijelu i s tijelom. Foucault je tako pokušao vratiti problem društvene reprodukcije i svih elemenata takozvane superstrukture natrag u materijalnu. osnovne razine proizvodnje. kad bismo na ovom mjestu zapitali Foucaulta tko ili što pokreĆe sustav ili. Za kapitalistiČko društvo biopolitika je ono najvažnije. ukljuČujuĆi nekoliko varijanti marksistiČke teorije. tko je “bios”. Međutim.36 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI Proizvodnja života Međutim. metode koja uČinkovito žrtvuje dinamiku sustava. biološko. Stoga moramo pojasniti “vitalne” ili biopolitČke dimenzije Foucaultova djela u odnosu na dinamiku proizvodnje. Foucault ne uspijeva shvatiti stvarnu dinamiku proizvodnje u biopolitiČkom društvu. stvaralaČku vremenitost njegovih kretanja i ontološku bit kulturne i društvene reprodukcije.” 12 Jedan od središnjih ciljeva njegove istraživaČke strategije u tom razdoblju bio je nadmašiti inaČice historijskoga materijalizma. pitanje proizvodnje u odnosu na biomoĆ i društvo nadzora otkriva stvarnu slabost rada autora od kojih smo posudili te pojmove. tjelesno.13 U stvari. bolje reČeno. Njihov rad demistificira strukturalizam i sve filozofske. Tada možemo razumjeti kako se Foucaultovo shvaĆanje društvene cjeline usavršavalo i ostvarivalo kada je u sljedeĆoj fazi svoga rada on otkrio pojavne obrise društva nadzora kao sliku moĆi aktivne u cijeloj biopolitici društva.14 Naprotiv. koje su razmatrale problem moĆi i društvene reprodukcije na superstrukturnoj razini odvojeno od stvarne. tjelesnom i subjektivnom. temeljnu strukturu i odrediti to podruČje ne samo u ekonomskom smislu veĆ i u kulturnom.nikada nije uspio izvuĆi svoju misao iz strukturalistiČke epistemologije koja je upravljala njegovim istraživanjem od poČetka. somatsko. Mi ovdje pod strukturalistiČkom epistemologijom podrazumijevamo ponovni izum funkcionalistiČke analize na podruČju humanistiČkih znanosti. sociološke i politiČke koncepcije koje od epistemološkoga okvira Čine neminovnu referentnu toČku.

afekte. mora se onda oblikovati nova teorija subjektivnosti koja prvenstveno djeluje putem znanja. Drugi i sljedstveni istraživaČki projekt koji je razvila ta škola sastoji se od analize neposredno društvene i komunikacijske dimenzije žive radne snage u suvremenom kapitalistiČkom društvu. Stalno funkcioniranje društvenih strojeva u njihovim raznim aparatima i proizvodnim linijama proizvodi svijet zajedno sa subjektima i objektima koji ga saČinjavaju. ali su je u određenom smislu i izdvojile . Intelektualna.nematerijalnoga rada. pozitivno shvaĆaju jedino tendencije prema stalnom pokretu i apsolutnim tijekovima. koristeĆi izraze poput “masovna intelektualnost”. Nakon nove teorije vrijednosti. usavršavajuĆi je na idealnoj razini. Međutim. Prvi se sastoji od analize nedavnih preobrazbi proizvodnoga rada i njegove tendencije da postaje sve više nematerijalan. proizvodnju vrijednosti. Stoga je nužno razviti novu politiČku teoriju vrijednosti koja može postaviti problem te nove kapitalistiČke akumulacije vrijednosti u središte mehanizma eksploatacije [i tako.15 Možemo bolje shvatiti odnos između društvene proizvodnje i biomoĆi u radu skupine suvremenih talijanskih marksistiČkih autora koji prepoznaju biopolitiČku dimenziju u smislu nove naravi proizvodne radne snage i njezinoga živoga razvoja u društvu. pa tako i u njihovoj misli. Neposredno društvena dimenzija eksploatacije živog nematerijalnog rada utapa radnu snagu u sve racionalne elemente koji određuju društveno ali istovremeno aktivira kritiČke elemente koji razvijaju potencijal nepokoravanja i otpora kroz cijeli kompleks radne prakse. Ona tako uporno postavlja problem novih oblika subjektivnosti kako u njihovom eksploatacijskom tako i u njihovom revolucionarnom potencijalu. stvaralaČki elementi i radikalna ontologija proizvodnje društvenoga ostaju nebitni i nemoĆni. One su se ponašale kao da je otkriĆe novih oblika proizvodnih snaga .BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 37 na ontološku bit društvene proizvodnje. rada “opĆega intelekta” . društvene odnose. Deleuze i Guattari otkrivaju proizvodnost društvene reprodukcije [stvaralaČku proizvodnju. možda.shvaĆajuĆi je u Čistom obliku. omasovljenoga intelektualnoga rada. nematerijalna i komunikacijska radna snaga danas sve više preuzima središnju ulogu u proizvodnji viška vrijednosti što ju je prije zauzimala radna snaga mase tvorniČkih radnika. Strojevi proizvode.16 Te analize potjeČu iz dva usuglašena istraživaČka projekta. komunikacije i jezika. u središta moguĆega otpora]. postajanja] ali uspijevaju je oblikovati samo površno i prolazno. kao kaotiČni. “nematerijalni rad” i marksistiČki pojam “opĆega intelekta”. neodređeni obzor oznaČen neshvatljivim događajem. Te su analize tako ponovno uspostavile važnost proizvodnje unutar biopolitiČkoga procesa društvenoga konstituiranja.

Tu analizu moramo provesti ne putem idealnih oblika veĆ unutar gustoga kompleksa iskustva. interaktivni rad simboliČke analize i rješavanja problema i rad proizvodnje i manipulacije afektima [vidi dio 3. u tom su kontekstu najvažniji proizvodnja tijela i vrijednost afekta. Jedan od najozbiljnijih nedostataka je tendencija među tim autorima da se bave novim ponašanjima rada u biopolitiČkom društvu samo u njegovom intelektualnom i netjelesnom vidu. Korporacije i komunikacija PitajuĆi se kako se konstituiraju politiČki i suvereni elementi imperijalnoga stroja.4]. somatskoga krajnje je važan element u suvremenoj mreži biopolitiČke proizvodnje. proces konstituiranja svijeta. Svjetska banka. nalazimo da nema potrebe ograniČiti našu analizu na uspostavljene supranacionalne ustanove niti je Čak usmjeriti prema njima. struktura i nadgradnja.17 Stoga je naša zadaĆa pouzdati se u te djelomice uspješne pokušaje kako bismo prepoznali potencijal biopolitiČke proizvodnje.dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materijalne proizvodnje i društvene reprodukcije. zajedno s velikim multi. Međutim. jer je ono život u najpunijem smislu i politika u pravom smislu rijeČi. Konkretno. Rad spomenute škole i njezina analiza opĆeg intelekta svakako znaČe korak naprijed. moĆi Ćemo odrediti novu sliku kolektivnoga biopolitiČkoga tijela. one je predstavljaju skoro iskljuČivo na razini jezika i komunikacije. ali njezin koncepcijski okvir ostaje previše Čist.18 Stoga kontekst naše analize treba biti samo odvijanje života.i transnacionalnim financijskim i trgovinskim organizacijama [MMF. koje svejedno može ostati isto tako proturjeČno kao što je i paradokslano. Ono postaje jezik [kako znanstveni tako i društveni jezik] jer je ono mnoštvo pojedinaČnih i određenih tijela koje traže odnos. spajajuĆi koherentno razliČita obilježja biopolitiČkoga konteksta koja smo dosad opisali i vraĆajuĆi ih u ontologiju proizvodnje. s njegovim naglaskom na proizvodnji tjelesnoga. GATT i tako dalje]. Kada ponovo uklapaju proizvodnju u biopolitiČki kontekst. sve one postaju važne u . Taj treĆi vid. skoro anđeoski.38 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI . Ono je stoga kako proizvodnja tako i reprodukcija. Razradit Ćemo tri prvenstvena vida nematerijalnoga rada u suvremenoj ekonomiji: komunikacijski rad u industrijskoj proizvodnji koja je nedavno postala povezana u informacijske mreže. U konaČnoj analizi i te nove koncepcije samo zagrebaju površinu proizvodne dinamike novoga teoretskoga okvira biomoĆi. Naša se analiza treba spustiti u džunglu proizvodnih i proturjeČnih određenja koja nam nudi kolektivno biopolitiČko tijelo. To tijelo postaje struktura ne negirajuĆi prvotnu proizvodnu snagu koja ga potiČe veĆ priznajuĆi je. povijesti. Organizacije UN-a.

funkcionalno dodjeljuju izvore i hijerarhijski organiziraju razne sektore svjetske proizvodnje. mehanizam akumulacije i sredstva kolanja. moĆ i jezik. Ogromne transnacionalne korporacije izgrađuju temeljno vezivno tkivo biopolitiČkoga svijeta u nekim važnim vidovima. Te su ustanove neuČinkovite izvan novoga okvira. One su sklone uČiniti od nacionalnih država jednostavno instrumente za bilježenje tijekova roba. novca i stanovništva koje one pokreĆu. Danas ih prije legitimira njihova nova moguĆa funkcija u simbolizmu imperijalnoga poretka. tijela i umove . Nema niČega. Odatle možemo vidjeti obzor vrijednosti i stroj raspodjele. društvene odnose. svaki je biopolitiČki lik odjeven u novČano ruho. Složeni aparat koji odabire investicije i upravlja financijskim i novČanim manevrima određuje novi zemljopis svjetskoga tržišta ili stvarno novo biopolitiČko strukturiranje svijeta. Proizvodnja i reprodukcija odjevene su o novČanu odjeĆu. od europskoga imperijalizma devetnaestoga stoljeĆa do fordistiČke faze razvoja u dvadesetom stoljeĆu. na globalnoj razini. U stvari. trebamo naglasiti.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 39 perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo unutar dinamike biopolitiČke proizvodnje svjetskoga poretka. U najboljem sluČaju. ali nova stvarnost kapitalizma bitno je preobrazila to mjesto. Neki tvrde da su te korporacije jednostavno zauzele mjesto koje su imali razni nacionalni kolonijalni i imperijalistiČki sustavi u ranijim fazama kapitalistiČkoga razvoja. ne daje tim organizacijama današnju legitimnost. Kapital je doista uvijek bio organiziran s pogledom prema cijeloj globalnoj sferi. “Zgrtati. izravno strukuriraju i oblikuju podruČja i stanovništvo. Funkcija koju su one imale u starom međunarodnom poretku. One proizvode posredniČke subjektivnosti unutar biopolitiČkoga konteksta: proizvode potrebe. Djelatnost korporacija više ne određuje nametanje apstraktne zapovijedi i organizacija jednostavne krađe i nejednake razmjene. Transnacionalne korporacije izravno raspoređuju radnu snagu po razliČitim tržištima. nikakvoga vanjskoga stajališta.20 Najpotpunija slika toga svijeta vidi se s novČarskoga stajališta. ali tek su u drugoj polovici dvadesetoga stoljeĆa multinacionalne i transnacionalne industrijske i financijske korporacije stvarno poČele biopolitiČki strukturirati globalna podruČja. što bi se moglo postaviti izvan toga polja prožetoga novcem. nikakvoga “gologa života”. “dresuri” nove imperijalne elite. One. stari institucionalni okvir doprinosi formiranju i obrazovanju upravnoga osoblja imperijalnoga stroja. zgrtati! To su Mojsije i Proroci!” 21 Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu veĆ i subjektivnosti. u stvari. Ništa ne može izbjeĆi novcu.19 To je djelomice toČno.

Subjekt je taj koji proizvodi vlastitu sliku vlasti. Legitimnost imperijalnoga stroja rađa se barem djelomice iz komunikacijskih industrija. posljedica i uzrok. ona govori i izražava se kao vlast. PolitiČka sinteza društvenoga prostora uČvršĆena je u prostoru komunikacije. ona sve više nalazi na sve veĆim razinama intenzivnosti uzajamno povezane skupove međunarodnih odnosa. Drugim rijeČima. To je oblik legitimnosti koji ne poČiva na niČemu izvan samoga sebe i neprestano sam sebe imenuje razvijajuĆi vlastiti jezik samovrednovanja. MoĆ. Posredovanje je apsorbirano unutar proizvodnoga stroja. komunikacije i simboliČkoga što ih razvijaju komunikacijske industrije. Ono što su moderne teorije moĆi bile prisiljene smatrati transcendentnim. iz preobrazbe novoga naČina proizvodnje u stroj.što znaČi da proizvode proizvođaČe. vanjskim proizvodnim i društvenim odnosima. embrionalnih supranacionalnih organizacija koje su i same stvorene putem ugovora temeljenih na međunarodnom pravu. ©to analiza ide dublje. Ona izražava kretanje i nadzire smisao i smjer imaginarnoga koje struji kroz sve te komunikacijske mreže. drugim rijeČima. Komunikacija ne samo što izražava veĆ i organizira kretanje globalizacije.on je.25 Na ovom mjestu možemo poČeti postavljati pitanje legitimnosti novoga svjetskoga poretka. To je velika košnica u kojoj pČela matica stalno nadgleda proizvodnju i reprodukciju. organizira. Ako je komunikacija jedan od prevladavajuĆih sektora proizvodnje i djeluje po cije- . imaginarnim se rukovodi i kanalizira ga se unutar komunikacijskoga stroja.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren da radi za proizvodnju a proizvodnja je stvorena da radi za život. proizvodi robu ali još više stvara subjektivnosti. One ne samo što organiziraju proizvodnju na novoj razini i nameĆu novu strukturu primjerenu globalnom prostoru. dok komunicira. Ona organizira to kretanje umnožavajuĆi i strukturirajuĆi međupovezanosti putem mreža. Jezik.23 Jedno od mjesta u koje trebamo smjestiti biopolitiČku proizvodnju poretka su nematerijalne jezgre proizvodnje jezika. proizvod i proizvođaČ.40 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI . veĆ Čine imanentnim njegovo opravdanje.24 Razvoj komunikacijskih mreža ima organski odnos s pojavom novoga svjetskoga poretka . dok proizvodi. ne stavljajuĆi ih samo u službu moĆi veĆ ih stvarno integrirajuĆi u njezino samo funkcioniranje. to jest. dok organizira. Njegova legitimnost ne rađa se iz prije postojeĆih međunarodnih sporazuma niti iz funkcioniranja prvih. stavlja ih u odnose i naređuje im. Pozabavit Ćemo se još jednom posljedicom na osnovi ovih premisa. Komunikacijske industrije integriraju imaginarno i simboliČko unutar biopolitiČkoga tkiva. tu se oblikuje unutra i imanentno je proizvodnim i društvenim odnosima. to jest. Zbog toga su komunikacijske industrije zadobile taj središnji položaj.

Naprotiv. On stvara stanja u kojima.27 Imperijalni stroj živi proizvodeĆi kontekst ravnoteža i/ili umanjujuĆi složenosti. Tijekom svoga oblikovanja. Stroj je samovrednujuĆi. onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki kontekst koegzistiraju. U stvari kada je Habermas razvio koncept komunikativnog djelovanja. bilo koja pravna teorija koja se suoČava sa stanjima postmodernosti mora uzeti u obzir tu specifiČno komunikacijsku definiciju društvene proizvodnje. Intervencija Taj novi okvir legitimnosti ukljuČuje nove oblike i nove izraze vršenja legitimne sile. prisvajajuĆi sebi pravo da postavlja projekt univerzalnog državljanstva i pojaČavajuĆi u tom cilju svoju intervenciju u svaki element komunikacijskoga odnosa. daleko od toga da uklanja velike priČe.26 Međutim. NaČin na koji se pokazuje uČinkovitost nove moĆi nema niČega zajedniČkoga sa starim međunarodnim poretkom koji polako odumire. opisao Jürgen Habermas. nova moĆ mora pokazati uČinkovitost svoje sile istovremeno dok se izgrađuju osnove njezine legitimnosti. komunikacijska proizvodnja i konstitucije imperijalne legitimnosti idu ruku pod ruku i više ih se ne može odvojiti.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 41 lom biopolitiČkom polju. stajalište života i smrti koje bi se moglo suprotstaviti informacijskoj kolonizaciji biĆa. on se još uvijek oslanjao na stajalište izvan tih uČinaka globalizacije. jeziČna proizvodnja stvarnosti i jezik samopotvrđivanja posjeduju temeljni kljuČ za razumijevanje uČinkovitosti. singularizacija i simboliČko . sistemski. kao na primjer neograniČeno podruČje njegovih djelatnosti. kao da je apsorbira u beznaČajnu igru samostvarajuĆih i samoregulirajuĆih ravnoteža. Cijeli niz novih obilježja određuje praksi imperijalnoga stroja. pokazujuĆi tako snažno njegov proizvodni oblik i ontološke posljedice koje proizlaze iz toga. legitimnost nove moĆi djelomiČno se zasniva izravno na uČinkovitosti njezine uporabe sile.28 Međutim. niti mnogo koristi instrumente koje je stari poredak ostavio za sobom. u stvari ih proizvodi i reproducira [osobito ideološke velike priČe] kako bi potvrdio i slavio vlastitu moĆ. To nas odvodi priliČno dalje od staroga podruČja kao što ga je. valjanosti i legitimnosti imperijalnoga prava.29 U tom poklapanju proizvodnje kroz jezik. autopoietski . nasuprot onome što bi htjeli mnogi postmoderni prikazi. istovremeno rastvarajuĆi identitet i povijest na potpuno postmoderni naČin.što znaČi. On izgrađuje društveno tkivo koje uklanja ili Čini neuČinkovitim bilo kakvo protuslovlje. U stvari. prije nego što prisilno neutralizira razliku. imperijalni stroj. na primjer. Kao što smo na drugom mjestu ukazali. imperijalni stroj pokazuje da to vanjsko stajalište više ne postoji.

kao dobrotvorni ratni pohodi i redovniČki redovi Imperija. Ovdje želimo istražiti nove oblike intervencije koji ukljuČuju fiziČku silu sa strane imeprijalnoga stroja na njegovim globalnim podruČjima. interveniranje je pounutreno i poopĆeno. te skupine bore se da utvrde opĆe potrebe i brane ljudska prava. Te humanitarne NVO-e su u stvari [Čak ako je to i u suprotnosti s namjerama uČesnika] neka od najsnažnijih oružja novoga svjetskoga poretka . Poput dominikanaca u kasnom srednjovjekovnom razdoblju i isusovaca na poČetku modernosti. U stvari. Ne možemo a da se ovdje ne podsjetimo kako kršĆanska moralna teologija najprije tumaČi zlo kao oskudicu dobra a onda definira grijeh kao kažnjivu negaciju dobra. ukljuČujuĆi nove medije i vjerske organizacije. regionalnim i lokalnim organizacijama koje se posveĆuju pomoĆi i zaštiti ljudskih prava kao što su Amnesty International. Taj se izraz odnosi na vrlo razliČite skupine ali ovdje govorimo uglavnom o globalnim.30 Arsenal legitimne sile za imperijalnu intervenciju veĆ je doista golem i ukljuČuje ne samo vojnu intervenciju veĆ i druge oblike kao što su moralna intervencija i pravna intervencija. bez nasilja. Te NVO-e vode “pravedne ratove” bez oružja. RazliČita tijela prakticiraju danas ono što nazivamo moralnom intervencijom. U nedostatku boljega izraza nastavljamo ih nazivati “intervencijama”. te povezanost represivne radnje sa svim vidovima biopolitiČke strukture društva. U stvari. U prethodnom odjeljku uputili smo kako na strukturalna sredstva intervnecije koja ukljuČuju ispoljavanja novČanih mehanizama tako i na financijske manevre po transnacionalnom polju međuovisnih proizvodnih režima i intervencije na polju komunikacija i njihovih uČinaka na legitimnost sustava. Unutar takvoga logiČkoga okvira nije Čudno veĆ .42 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI ???? ???? lokaliziranje njegovih radnji. najbolje se mogu shvatiti intervencijske moĆi Imperija ako kažemo da ne poČinju izravno njezinim oružjima smrtonosne sile veĆ prije njezinim moralnim instrumentima. Oxfam i Médecins sans Frontieres. To je samo terminološki a ne konceptualni nedostatak jer to nisu stvarno intervencije u neovisna pravna podruČja veĆ prije radnje unutar jedinstvenoga svijeta koje vrši vladajuĆa struktura proizvodnje i komunikacije. Neprijatelji kojima se Imperij danas suprotstavlja mogu predstavljati više ideološku prijetnju nego vojni izazov. za koje se pretpostavlja da djeluju na osnovi etiČkih ili moralnih imperativa upravo zbog toga što njima vlade izravno ne upravljaju. Putem svoga jezika i svoje akcije one najprije definiraju neprijatelja kao oskudicu [u nadi da Će sprijeČiti ozbiljnu štetu] a onda prepoznaju neprijatelja kao grijeh. ali svejedno moĆ Imperija koja se vrši putem sile i sva ispoljavanja koja jamČe njegovu uČinkovitost veĆ su vrlo tehnološki uznapredovali i politiČki Čvrsto ojaČali. ali možda su najvažnije neke takozvane nevladine organizacije [NVO]. bez granica.

Ti se neprijatelji najČešĆe nazivaju teroristima. potvrđivanjem novih identiteta i novih lokacija. U takvim sluČajevima represija može poprimiti vid preventivne radnje koja izgrađuje nove odnose [koji Će se kasnije uČvrstiti u miru ali samo nakon novih ratova] i nove teritorijalne i politiČke oblike koji su funkcionalni [ili bolje reČeno funkcionalniji i bolje prilagodljivi] za konstituciju Imperija.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 43 sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu javno ukazuju na grješnike [ili bolje reČeno na Neprijatelja pravim inkvizicijskim izrazima]. Ti sukobi Čine tkivo globalnih odnosa fluidnijim i. osobito onih ukljuČenih u trgovinu drogom. Na taj je naČin moralna intervencija postala najistaknutija sila imperijalnoga upletanja. Iako nadziranje “etniČkih terorista” i “narko-mafija” može . oboružano nekim od najuČinkovitijih sredstava komunikacije i usmjereno prema simboliČkoj proizvodnji Neprijatelja. One prethode moĆi njegova pacificiranja i proizvodnoj intervenciji pravde. koje sebi daju prvenstvenu zadaĆu a onda zatim zahtijevaju od svojih saveznika da pokrenu proces oružanoga obuzdavanja i/ili potiskivanja trenutnog neprijatelja Imperija. Te su NVO-e potpuno upijene u biopolitiČki kontekst konstitucije Imperija.32 Moralna intervencija Često služi kao prvi Čin koji priprema teren za vojnu intervenciju.31 Izgleda da su NVO-e svojim prikazivanjem novoga poretka u miroljubivom biopolitiČkom kontekstu zaslijepile teoretiČare koji ne vide okrutne uČinke što ih proizvodi moralna intervencija kao prefiguracija svjetskoga poretka. Niti je Čudno što ostavljaju “svjetovnom krilu” da se stvarno suoČi s tim problemima.33 Drugi primjer potiskivanja pripremanog putem preventivne radnje su pohodi protiv korporacijskih poslovnih skupina ili “mafija”. Stvarno potiskivanje tih grupa možda je manje važno od kriminaliziranja njihovih djelatnosti i od stvaranja društvene uzbune zbog njihovog samoga postojanja kako bi se olakšao nadzor nad njima. Stoga ne treba Čuditi što su NVO-e oČarale i takve poštene teoretiČare stare međunarodne škole [kao što je Richard Falk]. ta intervencija prefigurira izvanredno stanje odozdo. Odnos između spreČavanja i potiskivanja osobito je jasan u sluČaju intervencije u etniČkim sukobima. ČešĆe ga jednostrano diktiraju Sjedinjene Države. što je gruba konceptualna i terminološka redukcija koja je ukorijenjena u policijskom mentalitetu. predstavljaju podatniji materijal za nadzor. U tim se sluČajevima vojni poduhvat predstavlja kao međunarodno odobrena policijska akcija. Danas je vojna intervencija sve manje ishod odluka koje potjeČu iz staroga međunarodnoga poretka pa Čak i iz struktura UN-a. U stvari. Sukobi među etniČkim skupinama i sljedstveno tome ponovno nametanje novih i/ili uskrslih etniČkih identitete uČinkovito rastaČe stare cjeline zasnovane na nacionalnim politikama. i to Čini bez granica.

Aktivni uČesnici koji podupiru imperijalnu konstituciju vjeruju da Će sudovi biti sposobni preuzeti svoju vodeĆu ulogu u određivanju pravde kada konstituiranje Imperija dovoljno poodmakne. Vojske i policija prethode sudovima i veĆ Čine pravila pravde koje sudovi onda moraju primjenjivati. javno pokazivanje njihovih djelatnosti još je uvijek vrlo važno. normativnoga i institucionalnoga poretka Imperija. to jest sustavna. Intervencije su uvijek izuzetne iako se stalno pojavljuju: one poprimaju oblik policijskih radnji jer im je cilj održavanje unutarnjega poretka.44 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imeprijalne moĆi. Na primjer. kao što smo vidjeli. JaČina moralnih naČela kojima se povjerava konstituiranje novoga svjetskoga poretka ne mogu izmijeniti Činjenicu da je to u stvari obrtanje konvencionalnoga poretka ustavne logike. ali. Jasno je da su međunarodni i supranacionalni sudovi prisiljeni to slijediti. Međutim za sada. vršenja policijske akcije i mehanizma legitimiranja imperijalne suverenosti. koja je kako moralna tako i vojna. Sudovi Će se morati postepeno preobraziti od organa koji jednostavno donose presude protiv pobijeđenih u sudsko tijelo ili sustav tijela koje naređuje i sankcionira odnos između moralnoga poretka. ta je djelatnost ipak normalna. VeĆ . one su poprimile potpuno drugaČiji oblik.34 Ta vrsta kontinuirane intervencije. Kad bismo ostali unutar konceptualnog okvira klasiČnoga unutarnjega i međunarodnoga prava. “Moralna policija” uČinkovito podupire “pravedni rat” isto onako kao što nužno i stalno vršenje policijske moĆi podupire valjanost imperijalnoga prava i njegovo legitimno funkcioniranje. Kasnije se mora oblikovati nova sudska funkcija koja je primjerena konstituciji Imperija. Na taj je naČin intervencije uČinkoviti mehanizam koji putem policijskih razmještaja izravno doprinosi konstituiranju moralnoga. Kraljevske povlastice Izgleda da se u izgradnji Imperija ponavljaju i Čak znatno obnavljaju tradicionalne kraljevske povlastice. doista je logiČki oblik koji slijedi iz paradigme legitimacije zasnovanoj na kontinuiranom izvanrednom stanju i policijske radnje. Međutim. to nam ne izgleda primjereni opis stanja. mogli bismo doĆi u iskušenje da kažemo kako se stvara supranacionalna kvazi-država. a sama uporaba poprima oblik policijskih radnji. iako međunarodni sudovi nemaju mnogo moĆi. Druge kraljevske povlastice kao što su vršenje pravde i nametanje poreza također postoje u svojoj prvoj fazi. funkciju vladara da upotrijebi vojnu silu vršile su moderne nacionalne države a danas je provodi Imperij. Kada su se ponovo pojavile kraljevske povlastice moderne suverenosti u Imperiju. opravdanje za takvu uporabu danas nalazimo u kontinuiranom izvanrednom stanju.

ukratko globaliziranoga biopolitiČkoga stroja. upravo ta obilježja služe da ojaČaju njezin aparat. Čak ni kada se uzme u obzir najnoviji razvoj Ujedinjenih naroda i drugih velikih međunarodnih organizacija. novoga ekonomsko-industrijsko-komunikativnoga stroja . Konstituiranje Imperija ne vrši se na osnovi bilo kojega ugovornoga ili sporazumnoga mehanizma niti putem bilo kojega saveznoga izvora. institucionalistiČkom. Bilo bi teško ustvrditi što je za Imperij važnije. nešto što ne poČiva na obliku prava koji je. Imperij se tako pojavljuje u obliku stroja visoke tehnologije: on je virtualan. Njihove razrade međunarodnoga poretka mogu u najboljem sluČaju znaČiti prijelaz prema novoj imperijalnoj moĆi. pokazujuĆi njezinu uČinkovitost u suvremenom povijesnom kontekstu i njezinu legitimnu silu u rješavanju svjetskih problema u krajnjoj instanci. Međutim. virtualnost i diskontinuiranost imperijalne suverenosti ne umanjuju uČinkovitost njezine sile. Izvor imperijalne normativnosti proizlazi iz novoga stroja. mogli bismo reĆi da se sama suverenost Imperija ostvaruje na rubovima. Sada možemo postaviti pitanje mogu li se. Mogli bismo tvrditi da nametanje poreza zauzima rubni položaj jer je sve više povezano sa specifiČnim i mjesnim hitnostima. shvatiti slika i život Imperija u obliku pravnoga modela. na osnovi tih novih biopolitiČkih premisa. Čak bismo mogli kazati da je sam taj proces virtualan i da njegova moĆ leži u moĆi virtualnoga. središte ili rubovi. u najrazliČitijim tradicijama. bježeĆi od bilo kojih utvrđenih mjesta. a to je suverenost koja smješta svoju jedinu referentnu toČku u definitivnu apsolutnost moĆi koju ona može vršiti. Naprotiv. . izgrađen da nadzire rubni događaj i organiziran da vlada i kada je to potrebno da intervenira u slomovima sustava [u skladu s najsavršenijim tehnologijama robotske proizvodnje]. izgleda da središte i rubovi stalno mijenjaju svoj položaj. Mi prije tvrdimo da tu imamo posla s drugom vrstom suverenosti . Međutim. U stvari. pozitivistiČkom okviru ili u okviru naravnoga prava. gdje su granice elastiČne a identiteti hibridni i fluidni. bio utemeljen u modernom sustavu suverenih nacionalnih država. Stoga je jasno da moramo potražiti nešto razliČito od onoga što je do sada saČinjavalo osnovu međunarodnoga poretka. nemoguĆnost da shvatimo genezu Imperija i njegovu virtualnu sliku pomoĆu bilo kojega staroga instrumenta pravne teorije.kontinuiranim oblikom suverenosti što ga smatramo graniČnim ili rubnim utoliko što djeluje “u krajnjem sluČaju”. Netko bi na ovom mjestu mogao svejedno primijetiti da je proces izgradnje suverenosti u mnogim svojim vidovima stvaran iako je virtualan i djeluje na rubovima! Mi svakako ne želimo poricati tu Činjenicu. koji su se koristili u realistiČnom.BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 45 smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu Imperija. U stvari. VeĆ smo vidjeli da postojeĆe strukture međunarodnoga prava ne mogu saČinjavati taj pravni model.

Možda se. Društvenu proizvodnju i pravnu legitimnost ne treba shvatiti kao primarnu i sekundarnu silu niti kao elemente baze i nadgradnje. Apsolutnost imperijalne moĆi je dopunjujuĆi oblik njezinoj potpunoj prirođenosti ontološkom stroju proizvodnje i reprodukcije. veĆ i na osnovi svoje sposobnosti da se razvija dublje. ali je to svejedno neki poredak. U Imperiju i njegovom režimu biomoĆi. ekonomska proizvodnja i politiČka konstitucija sve se više poklapaju. kolokvijalne i nepokorive inovacije. Temeljni cilj što ga tumaČe imperijalni odnosi moĆi je proizvodna sila sustava.35 Logika koja obilježava to neoveberijansko stajalište bila bi funkcionalna prije nego matematiČka i rizoidna i valovita prije nego induktivna ili deduktivna. | 2 | proširenja birokratske moĆi koja je psihološki prilagođena biopolitiČkom kontekstu i | 3 | racionalnosti koju određuju “događaj” i “karizma” a koja se uzdiže kao moĆ singularizacije cjeline i uČinkovitosti imperijalnih intervencija.46 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI ne bi nas smjela prisiliti da prihvatimo ciniČki okvir gole sile ili neko sliČno makijavelistiČko stajalište. da se ponovo rađa i da se širi po cijeloj biopolitiČkoj rešetki svjetskoga društva. ekonomski i institucionalni sustav. poredak određen svojom virtualnošĆu. u središtu društvene proizvodnje. pa stoga i biopolitiČkom kontekstu. [Ovdje ne smijemo zaboraviti da Će rasprava u spomenutom smjeru otkriti strukturu klasne borbe i njezine institucionalne uČinke. to i ne može predstaviti pravim poretkom. veĆ ih treba razumjeti u stanju potpune usporednosti i isprepletenosti. Kad bismo željeli opet preuzeti Max Weberovu poznatu trodijelnu formulu oblika legitimnosti moĆi. Tako Će se temeljni oblik legitimnosti utvrditi u dubinama stroja. novi biopolitiČki. Ona bi se bavila upravljanjem jeziČnim sljedovima kao skupinom strojnih sljedova denotacije i istovremeno stvaralaČke. svojim dinamizmom i svojom funkcionalnom nedefiniranošĆu. kvalitetni skok što ga Imperij uvodi u tu definiciju sastojao bi se u nepredvidljivoj mješavini | 1 | tipiČnih elemenata tradicionalne moĆi. naposljetku. U stvari postoji racionalnost u genezi Imperija koju možemo prepoznati ne toliko putem pravne tradicije veĆ mnogo jasnije putem Često skrivene povijesti industrijskoga upravljanja i politiČke uporabe tehnologije. . ali tim Ćemo se pitanjem pozabaviti u sljedeĆem odjeljku.] Ta nas racionalnost dovodi u središte biopolitike i biopolitiČkih tehnologija. suživota u cijelom biopolitiČkom društvu. Imperijalni poredak oblikuje se ne samo na osnovi svoje moĆi akumulacije i globalnoga širenja.

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 47 .

guy debord Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo svjetlo. Kao da smo uhvatili trenutaČni prizor iz buduĆnosti u kojoj su jednom zauvijek uništeni moderni mehanizmi vlasti. podijelivši ih u suprotstavljajuĆe tabore. da je ČovjeČanstvo ujedinjeno u zajedniČkoj želji za oslobođenjem. koja mora na međunarodnoj razini istisnuti svu drugu moĆ. njihova želja za oslobođenjem. Tek tada se negira spektakularno negiranje života. njihovi eksperimenti u pronalaženju alternativa i njihovi sluČajevi uspostavljanja moĆi u svojim su najboljim trenucima ukazivali na internacionalizaciju i globalizaciju odnosa s onu stranu podjele nacionalne. Stoga su najznaČajniji sluČajevi pobune i revolucije protiv tih modernih struktura moĆi bili oni koji su u borbu protiv eksploatacije ukljuČili borbu protiv nacionalizma. kolonijalizma i imperijalizma. Pobunjene mase. ili u stvari mnoštvo sukobljavajuĆih strana. u jednom magiČnom trenutku.01 Jedna od najmoĆnijih radnji modernih imperijalistiČkih struktura moĆi bila je umetnuti klinove među masama planete. ProizvođaČ je cilj samome sebi. Mogli bismo Čak kazati da su izgradnja Imperija i njegove globalne mreže odgovor na razne borbe protiv modernih . mogli bismo reĆi da je konstitucija Imperija dobro po sebi ali ne za sebe. josé marti ???? PoigravajuĆi se s Hegelom. U tim je događajima izgledalo. Dijelovi proletarijata u najmoĆnijim zemljama Čak su povjerovali da su njihovi interesi usko povezani s njihovim nacionalnim identitetima i imperijalnom sudbinom.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta. proleterski pokret postaje vlastiti proizvod. kolonijalne i imperijalistiČke vladavine.1. a taj je proizvod sam proizvođaČ. U naše je vrijeme želja koju su pokrenule mase potisnuta [na Čudan i izopaČen naČin] konstitucijom Imperija.

Danas su mreže kapitalistiČke eksploatacije u određenoj mjeri usisale ili podČinile skoro cijelo ČovjeČanstvo. u kojima se granice mjesta [zamišljenoga bilo kao identitet ili kao teritorij] suprotstavljaju neodređenom i homogenom prostoru globalnih mreža. a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za oslobođenjem.03 Izgleda da se danas reaktivira taj . pokušao je prerazmjestiti mjesta otpora koja se temelje na identitetima društvenih subjekata ili nacionalnih i regionalnih skupina. socijalistiČke i liberalne ljevice koja je slijedila 1960-te godine. Marxovo stajalište temelji se na zdravom i lucidnom gađenju prema parohijalnim i krutim hijerarhijama koje su prethodile kapitalistiČkome društvu kao i na prepoznavanju Činjenice da je potencijal za oslobođenje poveĆan u novome stanju.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 49 strojeva moĆi. Zemljopisna i rasna podruČja tlaČenja i eksploatacije koja su uspostavljena za vrijeme kolonijalne i imperijalistiČke ere u mnogome pogledu nisu se smanjila veĆ su se umjesto toga eksponencijalno poveĆala. veliki dio kritiČke misli. Takvi argumenti ponekad se grade u smislu pokreta ili politika “zasnovanih na mjestu”. Iako je Imperij odigralo određenu ulogu u dokidanju kolonijalizma i imperijalizma. Mnoštvo je stvorilo Imperij. Često zasnivajuĆi politiČku analizu na lokalizaciji borbi. Mi tvrdimo da je Imperij bolji na isti naČin na koji Marx insistira da je kapitalizam bolji nego oblici društva i naČini proizvodnje koji su postojali prije njega. Usprkos tome što to sve priznajemo mi i dalje uporno tvrdimo da je izgradnja Imperija korak naprijed kako bi se zaboravila bilo kakva nostalgija za strukturama moĆi koje su mu prethodile i odbijamo bilo koju politiČku strategiju koja bi ukljuČivala povratak na taj stari poredak kao što je uskrsnuĆe nacionalne države koja bi nas štitila od globalnoga kapitala. kako u vodeĆim zemljama kapitalistiČkoga razvoja tako i u potČinjenima.02 U drugim su se vremenima takvi argumenti izvlaČili iz duge tradicije ljeviČarskoga nacionalizma u kojemu se [u najboljem sluČaju] nacija zamišlja kao prvenstveni mehanizam obrane protiv prevlasti stranoga i/ili domaĆega kapitala. Danas vidimo još ekstremniji rascjep između male manjine koja nadzire ogromna bogatstva i mnoštava koje živi u siromaštvu na granici bespomoĆnosti. Kraj dijalektike modernosti nije imao za ishod kraj dijalektike eksploatacije. Duboko smo svjesni da ovom tezom plivamo nasuprot struje naših prijatelja i drugova na ljevici. Međutim. on svejedno gradi vlastite odnose moĆi zasnovane na eksploataciji koji su u mnogom pogledu okrutniji od onih koje je uništilo. U dugim desetljeĆima sadašnje krize komunistiČke. kazati da je Imperij dobar po sebi ne znaČi da je on dobar za sebe. Danas na isti naČin možemo vidjeti da se Imperij rješava okrutnih režima moderne moĆi i isto tako poveĆava potencijal za oslobođenje.

04 Razlike lokaliteta niti prethode niti su prirodne veĆ su prije posljedice režima proizvodnje. u svakom sluČaju. bolji okvir da se naznaČi razlika između globalnoga i lokalnoga mora se odnositi na razliČite mreže tijekova i prepreka u kojima mjesni moment ili stajalište ustupa prvenstvo reteritorijalizaciji prepreka ili granica dok globalni moment daje prednost mobilnosti deteritorijaliziranih tijekova. To stajalište može lako prijeĆi u neku vrstu primordijalizma koje ukruĆuje i romantizira društvene odnose i identiteti. politiČke ili ekonomske homogenizacije. Mi se u ni u kojem . S toga stajališta. SliČno tome. društvene strojeve koji stvaraju i ponovo stvaraju identitete i razlike koje se shvaĆaju kao lokalne. UzimajuĆi u obzir takve pretpostavke ne bi nas trebalo iznenaditi što mnoge obrane lokalnoga usvajaju terminologiju tradicionalne ekologije ili Čak poistovjeĆuju taj “lokalni” politiČki projekt s obranom prirode i biološke raznovrsnosti. Krivo je. kao i lokalizaciju. Međutim. globalizaciju ne smijemo shvatiti u smislu kulturne. treba umjesto toga shvatiti kao režim proizvođenja identiteta i razlike ili stvarno homogenizacije i raznorodnosti. Lokalne razlike prethode sadašnjoj sceni i mora ih se braniti ili štititi od upletanja globalizacije. stvarna globalizacija kapitala i konstituiranje Imperija moraju se smatrati znakovima izvlaštenja i poraza. Umjesto toga trebamo se usmjeriti na proizvodnju lokalnosti. Strategija mjesnoga otpora krivo prepoznaje i stoga skriva neprijatelja. iako se divimo duhu nekih njegovih zagovaraČa i poštujemo ga.50 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije. U mnogim prikazima problem poČiva na krivoj dihotomiji između globalnoga i lokalnoga. LjeviČarska strategija otpora globalizaciji i obrana mjesta je i štetna jer u mnogim sluČajevima ono što se pojavljuje kao lokalni identitet nije neovisno ili samoodređujuĆe veĆ u stvari hrani i podržava razvoj kapitalistiČkoga imperijalnoga stroja. pretpostavljajuĆi da globalno znaČi homogenizaciju i neodređeni identitet dok lokalno Čuva raznorodnost i razliku. Globalizaciju. veĆ prije uvodi u igru pokretne i prilagođavajuĆe krugove diferencijacije i identifikacije. to jest. Globalizacija ili deteritorijalizacija kojom upravlja imperijalni stroj u stvari se ne suprotstavlja lokalizaciji ili reteritorijalizaciji. U takvim je argumentima Često implicitna pretpostavka da su razlike lokalnoga nekako naravne ili barem da njihovo podrijetlo nije upitno. Ono je krivo najprije zbog toga što je problem loše postavljen. Prema tome. Ako kapitalistiČka prevlast postaje sve više globalna. tvrditi da mi možemo [ponovo] uspostaviti mjesne identitete koje su u nekom smislu izvana i zaštiĆeni od globalnih tijekova kapitala i Imperija. mi smatramo da je danas to lokalistiČko motrište koliko krivo toliko i štetno. onda naši otpori njoj moraju braniti lokalno i graditi prepreke sve ubrzanijim tijekovima kapitala.

Ontološka drama Res Gestae Baština modernosti je baština bratoubilaČkih ratova. a možda je to i istina upravo zbog tragedije koju je zapadna modernost nametnula svijetu. kako teoretski tako i praktiČki uĆi u podruČje Imperija i suprotstaviti se njegovim homogenizirajuĆim i heterogenizirajuĆim tijekovima u svoj njihovoj složenosti.u stvari. ili bolje reČeno kao da su one naša krajnja sudbina! Moderna negativnost ne poČiva u nikakvom transcendentnom Imperiju veĆ u teškoj stvarnosti pred nama: na poljima rodoljubnih bitaka u Prvom i Drugom svjetskom ratu. objektivnu povijest koju smo naslijedili. ta strategija obrane lokalnoga je štetna jer ona zamagljuje pa Čak i poriČe stvarne alternative i potencijale za oslobođenje koji postoje unutar Imperija. Međutim. Još važnije. najjaČe snage ljeviČarskoga internacionalizma uČinkovito su vodile taj proces. ako je ta modernost doživjela svoj kraj i ako moderna nacionalna država koja je poslužila kao neminovno stanje za imperijalistiČku prevlast i bezbrojne ratove išČezava sa svjetske pozornice. moĆ mnoštva da stvara povijest koja se nastavlja i koja je danas prerazmještena unutar Imperija. Bolje je. Trebamo jednom zauvijek prestati s potragom za vanjskim. a popis se nastavlja u beskonaČnost. kao da su te stvarne tragedije puka iluzija. pokolja od Sétifa i Sowetoa do Sabre i Shatile. onda sretno joj bilo! Moramo se oČistiti od svake krivo usmjerene nostalgije za belle époque te modernosti. Međutim. tapetnog bombardiranja Vijetnama i Kambodže. temeljeĆi našu analizu na moĆi globalnoga mnoštva.05 Koncentracijski logori. nuklearno oružje. Erich Auerbach jednom je napisao da je tragedija jedini žanr koji može za sebe potražiti mjesto realizma u zapadnoj književnosti. Neprijatelj je prije konkretan režim globalnih odnosa koji nazivamo Imperijem. To je . ropstvo. razornog “razvoja”.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 51 sluČaju ne protivimo globalizaciji odnosa kao takvih . genocidni ratovi. od Schopenhauera do Heideggera. od polja smrti kod Verduna do nacistiČkih peĆi i brzoga uništenja tisuĆa u Hirošimi i Nagasakiju. kao što smo rekli. Moramo uzeti u obzir i moĆ res gestae. okrutne “civilizacije” i prije nezamislivoga nasilja. Apartheid: nije teško nabrojiti razne pozornice tragedije. ne možemo se zadovoljiti s tom politiČkom osudom moderne moĆi koja se oslanja na historia rerum gestarum.] Pa dobro. što je stajalište koje našu politiku zamišlja kao potpuno Čistu. insistirajuĆi na tragiČnom obilježju modernosti mi svakako ne želimo slijediti “tragiČne” filozofe Europe. Nema Joba koji može izdržati takvu patnju! [A svatko tko poČne sastavljati takav popis ubrzo shvati kako je on neprimjeren koliČini i kvaliteti tragedija. koji pretvaraju ta stvarna razaranja u metafiziČke priČe o negativnosti biĆa.

Dotle otprilike možemo doprijeti s metodološkim kosturom kritiČkoga i materijalistiČkoga dekonstrukcionizma . Ta je drama ontološka u smislu da se tu.u stanje moguĆnosti oslobođenja. spektralne vladavine globaliziranoga kapitalizma. ali trebamo od samoga poČetka insistirati na tome da to nije jednostavno još jedna inaČica dijalektiČkog prosvjetiteljstva.nužnosti koju je samo mnoštvo u određenoj mjeri zazivalo tijekom cijele modernosti kao podruČje bijega iz lokalizirane bijede i eksploatacije . Davno su tako razliČiti autori kao što su Lenjin. Naprotiv. dekonstrukcija historia rerum gestarum. ti nam autori nude stvarna predviđanja puta kapitalistiČkoga razvoja. novu moguĆnost na tom novom terenu ČovjeČanstva. Mi ne predlažemo inaČicu na n-tu potenciju neizbježnoga prolaza kroz Čistilište [ovdje pod krinkom novoga imperijalnoga stroja] kako bismo ponudili zrnce nade za svijetlu buduĆnost. nove konstitutivne moĆi. U postmodernom svijetu. Tu Ćemo dramu morati još više razjasniti i oblikovati tijekom naše studije. KritiČki pristup ima za cilj osvijetliti protuslovlja. krugove i krize toga procesa jer u svakome od tih trenutaka zamišljena nužnost povijesnoga razvoja može otvoriti alternativne moguĆnosti. u tim procesima. . veĆ mora stalno nastojati usmjeravati svoje snage prema prirodi događaja i stvarnim određenjima imperijalnih procesa koji su danas na djelu.07 Naša dekonstrukcija toga spektakla ne može biti tekstualna. koji želi podrivati hegemonistiČke jezike i društvene strukture i time otkriti alternativnu ontološku osnovu koja poČiva u stvaralaČkoj i proizvođaČkoj praksi mnoštva. vladajuĆi spektakl Imperija gradi se putem razliČitih samolegitimirajuĆih govora i struktura. Horkheimer i Adorno i Debord prepoznali taj spektakl kao sudbinu pobjedniČkoga kapitalizma.52 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu .06 Naš kritiČki pristup upravlja se prema potrebi za stvarnom ideološkom i materijalnom dekonstrukcijom imperijalnoga poretka. drugi je konstruktivistiČki i etiČkopolitiČki. biĆe proizvodi i reproducira. kada se podiže zavjesa na pozornici u kojoj razvoj Imperija postaje njegova vlastita kritika a njegov proces izgradnje postaje proces njegova svrgnuĆa. koji nastoji povesti procese proizvodnje subjektivnosti prema konstituiranju uČinkovite društvenopolitČke alternative. Tu poČinje ontološka drama. Usprkos njihovim znaČajnim razlikama. naše razmišljanje zasniva se na dva metodološka pristupa koja imaju namjeru biti nedijalektiČka i potpuno imanentna: prvi je kritiČki i dekonstrukcijski. otkriva moguĆnosti alternativnih društvenih organizacija. Drugim rijeČima. Mi ne ponavljamo plan idealne teleologije koja opravdava bilo koji prijelaz u ime obeĆanoga cilja.ali to je veĆ ogromni doprinos! 08 Tu prvi metodološki pristup treba prepustiti palicu drugome.

izmijenjen etiČkopolitiČkim pristupom. volja i želja koje odbijaju hegemonijski poredak. ili još bolje. “domovina proletarijata je cijeli svijet.ukratko. Tu se pojavljuje ne novi racionalizam veĆ novi scenarij razliČitih racionalnih Činova . želja i praksa koji su primijenjeni na događaj. Radnici svih zemalja ujedinite se! . kada je internacionalizam bio kljuČni element proleterske borbe i napredne politike opĆenito. Internacionalizam je bila volja aktivnoga masovnoga subjekta koji je prepoznao da su nacionalne države kljuČni Čimbenici kapitalistiČke eksploatacije i da su mnoštvo stalno pozivali u boj za njihove besmislene ratove . Refreni “Internacionale” Bilo je vrijeme. On pokazuje.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 53 konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. predlažu linije bijega i kuju alternativne konstitutivne rute. pjesma utopijske buduĆnosti. ako pod internacionalistiČkim podrazumijevamo neku vrstu jednodušnosti među raznim nacionalnim identitetima da saČuvaju svoje razlike ali pregovaraju o nekom ograniČenom sporazumu. Taj stvarni temelj.10 Ako je nacionalna država . otpora.ne na osnovi nacionalnih identiteta veĆ izravno putem zajedniČkih potreba i želja.09 Filozofija nije Minervina sova koja je poletjela nakon što se povijest ostvarila kako bi proslavila njezin sretni kraj. Bolje reČeno. ne tako davno. Taj pristup metodološki raskida sa svakom filozofijom povijesti utoliko ukoliko odbija svaki deterministiČki koncept povijesnoga razvoja i bilo koje “racionalno” slavlje ishoda.obzor djelatnosti. proleterski internacionalizam bio je protunacionalistiČki pa stoga supranacionalan i globalan.” ‘Internacionala’ je bila himna revolucionara. da je nacionalna država bila politiČki oblik kojega se protuslovlja nisu mogla podrazumijevati i proČistiti veĆ jedino uništiti. ili pak polje prikladno filozofiji oslobođenja. Trebamo imati na umu da utopija izražena u gornjim parolama nije u stvari internacionalistiČka. filozofija je prije subjektivni prijedlog. Taj je proleterski program bio u pozadini Često ambicioznih taktiČkih definicija koje su komunistiČke i socijalistiČke stranke proizvodile tijekom jednoga stoljeĆa njihove prevlasti nad proletarijatom. nasuprot. otvoren kritici. kako povijesni događaj poČiva u potencijalnosti. bez obzira na međe i granice. subjektivnih snaga što djeluju u povijesnom kontekstu. “Nije toČno da se dva iznova slažu u jedan veĆ se jedan otvara u dva”. predstavlja realnu ontološku referentnu toČku filozofije. Međunarodna solidarnost bila je u stvari projekt za razaranje nacionalne države i izgradnju nove globalne zajednice. prema lijepoj antikonfucijskoj [i antiplatonistiČkoj] formuli kineskih revolucionara. “Proletarijat nema domovine”. Tu moramo prekopati ontološki temelj konkretnih alternativa koje res gestae stalno gura naprijed.

od Alžira do Hanoja. onda je nacionalni proletarijat imao prvenstveni zadatak da uništi sam sebe u onoj mjeri u kojoj ga određuje nacija i tako izvuČe međunarodnu solidarnost iz zatvora u koji je zatvorena. Praksa proleterskoga internacionalizma najjasnije se izražavala u međunarodnim krugovima borbi. ToČnije bi bilo kazati. ali to bi bio Čudan i ironiČan pojam pobjede. Međunarodnu solidarnost trebalo je shvatiti ne kao Čin milosti ili Čovjekoljublja za dobro drugih. da se ono za što se on borio dogodilo usprkos njegovoga poraza. na primjer. U nekim sluČajevima taj je “prijevod” priliČno složen: kako su kineski intelektualci na prijelazu u dvadeseto stoljeĆe. U drugim je sluČajevima mnogo izravniji: kako se pokret tvorniČkoga vijeĆa u Torinu neposredno nad- . plemenitu žrtvu za drugu nacionalnu radniČku klasu. od Pariza do New Delhia. Jedan se krug gradio dok je vijest o pobuni kolala i primjenjivala se u svakom novom kontekstu upravo onako kako su u nekom ranijem dobu trgovaČki brodovi prenosili vijest o pobuni robova od otoka na otok Karipskoga mora. od Havane do New Yorka. primatelji poruka moraju biti sposobni “prevoditi” događaje na vlastiti jezik. Da bi se oblikovao krug. Proleterski internacionalizam izgradio je paradoksalan i moĆan politiČki stroj koji je stalno prodirao s onu stranu granica i hijerarhija nacionalnih država i pozicionirao utopijsku buduĆnost samo na globalnom terenu. Danas trebamo jasno shvatiti da je prošlo vrijeme takvoga proleterskoga internacionalizma. talog ideoloških napetosti i potreba. te su borbe bile u suklađu jedna s drugom tijekom cijeloga devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. Mogli bismo doĆi u iskušenje i reĆi da je proleterski internacionalizam stvarno “pobijedio” u svjetlu Činjenice da su snage nacionalnih država oslabile u nedavnom prijelazu prema globalizaciji i Imperiju. od ©angaja do Džakarte. slijedeĆi citat Williama Morrisa koji je poslužio kao jedan od motoa ove knjige. paleĆi nepopustljivi niz vatri koje se nisu mogle ugasiti. proletarijat u stvari danas sebe vidi ne samo međunarodnim veĆ [barem kao tendenciju] i globalnim. mogli Čuti o protukolonijalnim borbama na Filipinima i Kubi i prevesti ih na jezik vlastitih revolucionarnih projekata. Nadalje. prepoznati borbu kao vlastitu i tako pridodati kariku lancu. U tom su okviru [nacionalni] opĆi štrajk i pobuna protiv [nacionalne] države bili jedino zamislivi kao elementi komunikacije između borbi i procesa oslobođenja na međunarodnom polju. uspomenu na pobjede i poraze.54 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI bila središnja karika u lancu prevlasti i stoga ju je trebalo uništiti. veĆ kao primjereni i nerazdvojni oblik vlastite želje nacionalnoga proletarijata i njegove borbe za oslobođenje. Međutim to ne poriČe Činjenicu da je koncept internacionalizma doista živio među masama i nataložio neku vrstu geoloških naslaga patnje i želje. Od Berlina do Moskve.

ukratko. I naposljetku postojao je i val borbi koji je poČeo Kineskom revolucijom i nastavio se kroz afriČke i latinoameriČke oslobodilaČke borbe do eksplozija 1960-ih po cijelome svijetu. Neka vrsta teleologije gradi se samo nakon Činjenice. Borbe koje su prethodile globalizaciji i prefigurirale je bile su izraz snage živoga rada koji se nastojao osloboditi od krutih teritorijaliziranih režima koji su mu nametnuti.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 55 ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Kada usvojimo stajalište djelatnosti mnoštva. Ne bi bilo teško nacrtati kartu razdoblja krajnje jaČine tih krugova. veĆ ih zamisliti kako komuniciraju poput virusa koji mijenja svoj oblik da bi u svakom kontekstu pronašao primjerenoga domaĆina. Ali kako se taj potencijal za oslobođenje može danas ostvariti? Živi li još ta ista neobuzdana želja za slobodom koja je slomila i sahranila nacionalnu državu i koja je odredila prijelaz prema Imperiju još uvijek živi ispod pepela sadašnjice. borbe su gola stvarnost res gestae. Na taj je naČin stvaranje Imperija odgovor na proleterski internacionalizam.11 Drugi se val podigao nakon Sovjetske revolucije 1917. Možda bi bilo bolje ne razmišljati o tim borbama kao povezanima jedna s drugom poput karika lanca. taj proces raskida otvara sve prozore povijesti.12 Proleterski. utopije proživljenoga iskustva. živi rad uvijek nastoji razbiti nepomiČne teritorijalizirane strukture. predvidio je i prefigurirao procese globalizacije kapitala i stvaranja Imperija. nastavljajuĆi se 1880-ih i 1890-ih godina osnivanjem socijalistiČkih politiČkih i sindikalnih organizacija. Prvi bi se val mogao vidjeti nakon 1848. nacionalne organizacije i politiČke osobe koje je drže u zatvoru. Naprotiv. Dok se takmiČi s mrtvim radom koji je protiv njega akumuliran. post festum. protukolonijalni i protuimperijalistiČki internacionalizam. njegovu proizvodnju subjektivnosti i želje. možemo shvatiti kako je globalizacija. pepela vatre . Sa snagom živoga rada. djelovanja povijesnosti kao potencijalnosti . kada je poČelo politiČko vrenje Prve internacionale. Nema niČega dijalektiČkoga ili teleološkoga u tome što su masovne borbe predvidjele i prefigurirale kapitalistiČki razvoj. njegovom užurbanom djelatnošĆu i njegovom deteritorijalizirajuĆom željom. same su borbe iskazi stvaralaštva želje. godine i prvoga međunarodnoga kruga protuimperijalistiČkih borbi. ukoliko upravlja stvarnom deteritorijalizacijom prijašnjih struktura eksploatacije i nadzora. Ti su međunarodni krugovi borbi bili stvarni pokretaČ razvoja ustanova kapitala i procesa reformi i restrukturiranja. doista uvjet oslobođenja masa. a onda dolazeĆi do vrhunca nakon Ruske revolucije 1905. nakon Čega je slijedio međunarodni niz borbi koje je jedino mogao obuzdati fašizam s jedne strane. borba za komunizam. koji je bio živ u svim najsnažnijim pobunjeniČkim događajima devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. a reapsorbirati New Deal i antifašistiČki front s druge.

nekoj radnoj snazi priznaju minimalnu vrijednost. ali to ne znaČi da je nestao. U koncepcijskom smislu proletarijat shvaĆamo kao široku kategoriju koja ukljuČuje sve one kojih radnu snagu eksploatira kapitalistiČki naČin proizvodnje i reprodukcije i podvrgava je sebi. To prije znaČi da smo još jednom suoČeni s analitiČkom zadaĆom shvaĆanja novoga sastava proletarijata kao klase. a osobito u dva desetljeĆa . lik nematerijalne radne snage [ukljuČen u komunikacije. neka nije.56 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku industrijske radniČke klase? ©to je zauzelo mjesto toga subjekta? U kojemu je smislu ontološko ukorjenjivanje novoga mnoštva postalo pozitivan ili alternativan Čimbenik u oblikovanju globalizacije? Krtica i zmija Trebamo shvatiti da se duboko promijenio i sami subjekt rada i pobune. a paradigmatiČki lik ove potonje bio je muški tvorniČki radnik. Naše je stajalište pri tome da su sve te razliČite vrste radne snage podvrgnute kapitalistiČkoj disciplini i kapitalistiČkim odnosima u proizvodnji. neka se proširuje na cijeli životni vijek. Njega doista presijecaju u raznim pravcima razlike i slojevitosti. suradnju i proizvodnju i reprodukciju afekata] zauzima sve više središnje mjesto kako u shemi kapitalistiČke proizvodnje tako i u sastavu proletarijata. Činjenica što pod kategorijom proletarijata podrazumijevamo sve one koje kapitalistiČka prevlast eksploatira ne upuĆuje na to da je proletarijat homogena ili istovrsna jedinica.13 U prijašnjoj eri kategorija proletarijata usredotoČila se na industrijsku radniČku klasu i povremeno je pod nju potpadala. U zadnje pola stoljeĆa. neka radna snaga je ograđena tvorniČkim zidovima. Neka radna snaga je plaĆena. druga je raspršena po neomeđenom društvenom terenu. Sastav proletarijata se promijenio pa se tako mora i naše razumijevanje njega kao subjekta. Trebamo konkretnije pogledati oblik borbi u kojima novi proletarijat izražava svoje želje i potrebe.4] da među raznim likovima danas aktivne proizvodnje. Proletarijat nije ono što je bio. Ta Činjenica da je proletarijat unutar kapitala i da ga podupire određuje ga kao klasu. Danas je ono što radniČka klasa ima gotovo sasvim išČezlo. Tvrdit Ćemo [u dijelu 3. Ona nije prestala postojati. neka radna snaga je ograniČena na osam sati dnevno i Četrdeset sati tjedno. ali je izgubila svoj povlašteni položaj u kapitalistiČkoj ekonomiji i svoj hegemonistiČki položaj u klasnom sastavu proletarijata. neku uzdižu na pijedestal kapitalistiČke ekonomije. Ta je industrijska radniČka klasa dobijala Često vodeĆu ulogu ispred drugih likova radne snage [kao što je seljaČka radna snaga] kako u ekonomskim analizama tako i politiČkim pokretima.

Intifadu protiv izraelskih državnih vlasti. Moramo biti sposobni shvatiti da. izgleda da danas više ne postoji slika međunarodnoga kruga borbi zasnovanima na komunikaciji i prevođenju zajedniČkih želja radne snage u pobunu. Kao što smo rekli. Drugim rijeČima. te one koji su u dobroj mjeri onesposobili Južnu Koreju 1996. ustanak u Chiapasu koji je poČeo 1994. na primjer. [potencijalni] revolucionari u drugim dijelovima svijeta nisu mogli Čuti za događaje u Pekingu. one su ipak postavile probleme nadnacionalne važnosti. nemiri u Los Angelesu pokazali su kako su propast fordistiČkih režima pogađanja i mehanizama društvenog posredovanja uČinili upravljanje rasno i društveno razliČitim teritorijima velikih gradova i . trajanju i moguĆnosti komunikacije dobile su na intenzitetu. pa su tako Često imali vrlo kratko trajanje tamo gdje su nastali. Međutim. Naprotiv. kao i niz štrajkova koji je paralizirao Francusku u prosincu 1995. probleme su potakli mjesna rasna neprijateljstva i obrasci društvenog i ekonomskog iskljuČenja koji su u mnogom pogledu svojstveni [post]urbanom teritoriju. Chiapasu. godine. Nadalje. Moramo biti sposobni shvatiti da ono što su te borbe izgubile u svojoj širini. U Los Angelesu. Nabulus. možemo prepoznati snažne događaje na svjetskoj pozornici koji otkrivaju kako mnoštvo odbija eksploataciju i koji signaliziraju novu vrst proleterske solidarnosti i ratobornosti. preobrazba proleterskih borbi pratila je restrukturiranje i globalno širenje kapitalistiČke proizvodnje. To je svakako jedan od središnjih i najhitnijih politiČkih paradoksa našega vremena: u našem mnogo slavljenom dobu komunikacije. Los Angelesu. i pada Berlinskoga zida. Razmotrimo najradikalnije i najsnažnije borbe zadnjih godina dvadesetoga stoljeĆa: događaje na trgu Tijenanmen 1989. veĆ im je nedostajala i lokalna komunikacija. Paradoks nemoguĆnosti komunikacije krajnje nam otežava da shvatimo i izrazimo novu moĆ što su je uspostavile nove borbe. Parizu ili Seulu i odmah ih prepoznati kao vlastite borbe. ne otvara ponor. izgarajuĆi u hipu. Svaka od tih borbi bila je specifiČna i zasnovana na izravnim regionalnom problemima tako da ih se nikako nije moglo povezati u globalni lanac pobune. Činjenica što je taj krug kao specifiČni oblik skupa borbi išČezao. Poput Intifade u određenom smislu. jer se želje i potrebe koje su oni izražavali nisu mogle prevesti u razliČite kontekste. borbe je postalo nemoguĆe komunicirati. probleme koji su svojstveni novom liku imperijalne kapitalistiČke regulacije. ali ti su događaji skoro odmah lansirani na opĆoj razini kao izraz odbijanja postfordovskoga režima društvenoga nadzora. iako su se sve te borbe usmjerile prema vlastitim mjesnim i neposrednim okolnostima. pobunu Los Angelesu 1992. Nijedan od tih događaja nije nadahnuo krug borbi.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 57 između 1968. te borbe ne samo što nisu uspjele komunicirati s drugim kontekstima.

iako Čvrsto ukorijenjena u mjesnim uvjetima. kao da su posljednji izdisaj radniČke klase na umoru. umjesto toga.pa su stoga one biopolitiČke borbe. borbe za oblik života. svaka borba. zastarjele i anahronistiČke. Sve te borbe. nove osobine koje sve te borbe predstavljaju. šatori i parole sliČile su na neČujni odjek Berkeleya iz 1960-ih. Moramo u stvari priznati da nas. Borbe na trgu Tijenanmen govorile su jezikom demokracije koji je veĆ dugo zastario. ©trajkovi u Parizu i Seulu izgledali su kao da nas vraĆaju u eru veletvorniČkog radništva. stalno ometa utisak da su te borbe uvijek veĆ stare. one. povezi na glavi. te opĆenitije. poput onih u Seulu. godine.14 I u Chiapasu. pobuna se usredotoČila prvenstveno na probleme od lokalne važnosti: probleme iskljuČenja i nedostatka predstavljanja specifiČnog za meksiČko društvo i meksiČku državu. Čak kada pokušamo individualizirati stvarnu novinu tih stanja. Prvo. zapatisiČka pobuna bila je i neposredna borba protiv društvenoga režima što ga je nametnula NAFTA.58 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI stanovništvom tako otežanim. masovni štrajkovi u Parizu i po cijeloj Francuskoj krajem 1995. ali ta je borba bila odmah prepoznata kao oČito osporavanje nove društvene i ekonomske konstitucije Imperija. koji su u određenoj mjeri dugo bili zajedniČki rasnim hijerarhijama u veĆem dijelu Latinske Amerike. novu izgradnju javnoga prostora protiv neoliberalnih mehanizama privatizacije koji su više manje posvuda pratili projekt kapitalistiČke globalizacije. Međutim. One su konstitutivne borbe koje stvaraju nove javne prostore i nove oblike zajednice. Moramo biti sposobni shvatiti da to nije pojava novoga kruga međunarodnih borbi. gitare. prisiljene skakati okomito i odmah dodirnuti globalnu razinu. I nemiri u Los Angelesu sliČili su podrhtavanju tla nakon potresa rasnih sukob koji su potresli Sjedinjene Države 1960-ih godina. usmjerili su se prema specifiČnim lokalnim i nacionalnim pitanjima radne snage [kao što su penzije. veĆ nova kvaliteta društvenih pokreta. Moramo biti sposobni shvatiti sve to ali to nije tako lako. sustavnoga iskljuČenja i potČinjenosti u regionalnoj izgradnji svjetskoga tržišta. usprkos njihovoj radikalnoj razliČitosti. Moramo biti sposobni shvatiti. Francuski štrajkovi pozivali su iznad svega na novi pojam javnoga. Krađa roba i paljenje imovine nisu samo bili metafore veĆ stvarno globalno stanje pokretljivosti i labilnosti društvenih posredovanja. drugim rijeČima. Te borbe su istodobno ekonomske. Drugo. nadnice i nezaposlenost].16 Možda su upravo zbog toga što je sve te borbe nemoguĆe komunicirati i tako onemoguĆene vodoravno putovati u obliku kruga. sve borbe uništavaju tradicionalne razlike između ekonomske i politiČke borbe. politiČke i kulturne .15 Naposljetku. koje pružaju . odmah iskaČe na globalnu razinu i napada imperijalnu konstituciju u njenoj opĆenitosti.

Te borbe ne mogu komunicirati usprkos toga što su naširoko predstavljene u medijima. naša nam intuicija govori da model vodoravnoga oblikovanja borbi u krugu više nije primjeren da prepozna naČin na koji suvremene borbe zadobivaju globalno znaČenje. beskonaČna valovita gibanja zmije zamijenila izgrađene tunele krtice.upravo zbog toga što ne mogu komunicirati. “Dobro ukopana stara krtica!” 17 Dakle. ali u stvari sve one izravno napadaju globalni poredak Imperija i traže stvarnu alternativu. od poČetka izgledaju veĆ zastarjele .ne da bi pasivno prespavala zimski san veĆ da bi rovala svoje tunele. 1870] opet izbila na površinu. Stoga je bitna politiČka zadaĆa pojasniti narav zajedniČkoga neprijatelja. 1848.18 Dubine modernog svijeta i njegovi podzemni prolazi postali su suvišni u postmodernsti. je ta što ne postoji zajedniČki jezik borbi koji bi mogao “prevesti” konkretan jezik svake od njih na kozmopolitski jezik. Svakako možemo prepoznati prve prepreke koje koČe komunikaciju borbi. Jedna od tih prepreka je odsustvo zajedniČkoga neprijatelja protiv kojega su borbe usmjerene. Chiapas. pa Čak i naše borbe. Druga prepreka. Drugim rijeČima. da su u suvremenom prolazu prema Imperiju. ali nam intuicija govori da ta vrsta analiza na kraju ne uspijeva shvatiti stvarni potencijal koje te nove borbe imaju. Današnje borbe neČujno . Borbe u drugim dijelovima svijeta. Pariz. kao da su pisane nerazumljivim stranim jezikom. Prepoznavanje zajedniČkoga neprijatelja i izmišljanje zajedniČkoga jezika borbi svakako su važne politiČke zadaĆe. Izgleda nam.ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 59 stvarno nove elemente. Takav nam model. onemoguĆuje da vidimo stvarni novi potencijal. u stvari. mi sumnjamo da je Marxova stara krtica konaČno umrla. I to ukazuje na važnu politiČku zadaĆu: stvoriti novi zajedniČki jezik koji olakšava komunikaciju. Još se jednom suoČavamo s paradoksom nemoguĆnosti komunikacije. na televiziji. Nablus. i mi Ćemo ih podupirati u ovoj knjizi kolikogod možemo. probijajuĆi se prema naprijed s poviješĆu tako da bi u pravo vrijeme [1830. u stvari. Marxova krtica izašla bi na površinu u vremenima otvorenoga klasnoga sukoba i onda bi se opet povukla u podzemlje . Seul: sve te situacije izgledaju krajnje konkretno. internetu i svim drugim medijima koji se mogu zamisliti. Marx je pokušao razumjeti stalnost kruga proleterskih borbi koje su se vodile u Europi u devetnaestom stoljeĆu kao sliku krtice i njezinih podzemnih tunela. Peking. kao što su to Činili jezici antimperijalizma i proleterskoga internacionalizma za borbe prethodnoga doba. Možda to treba biti nova vrsta komunikacije koja funkcionira ne na osnovi sliČnosti veĆ na osnovi razlika: komunikacija singularnosti. jer se njihovi jezici ne mogu prevoditi. koja prati prvu. kreČuĆi se zajedno s vremenom. Los Angeles.

60 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI puze preko tih niskih. Imperij predstavlja površinski svijet a njegovom virtualnom središtu moguĆe je neposredno pristupiti iz bilo koje toČke diljem površine. Možda je nemoguĆnost komunikacije borbi.ako pod slabom karikom podrazumijevamo vanjsku toČku gdje su oblici globalne moĆi ranjivi.snaga jer su svi pokreti izravno prevratniČki u sebi samima i ne Čekaju na nikakvu vanjsku pomoĆ ili proširenje koji bi jamČili njihovu uČinkovitost. Možda svaka pojedinaČna toČka pobune može biti utoliko snažnija ukoliko kapital proširuje svoje globalne mreže proizvodnje i nadzora. mora udariti u srce Imperija. Ženevi ili Tokiju mogli napasti srce Imperija.19 Svaka borba. Čak kada te borbe postaju . S obzirom da se suoČavamo s nizom jakih prevratniČkih društvenih pokreta koji napadaju najviše razine imperijalne organizacije. kao da bi samo društveni pokreti u Washingtonu. Jednostavnim skupljanjem vlastitih snaga. da bi postala znaČajna. nedostatak dobro izgrađenih tunela komunikacija. u stvari snaga a ne slabost . Jedina strategija dostupna tim borbama je ona konstitutivne protumoĆi koja se pojavljuje u unutarnjosti Imperija. usredotoČujuĆi svoje energije u napeti i zbijeni navoj. Sa stajališta revolucionarne tradicije. Svakako je toČno da zmijolike borbe kojima danas prisustvujemo ne pokazuju nikakvu jasnu revolucionarnu taktiku. bio bi to krug što ga ne bi odredilo komunikativno proširenje borbi veĆ prije njihova pojedinaČna pojava. pa bi prema tome izgledalo da današnje stanje nije naroČito obeĆavajuĆe. Oni koji teško prihvaĆaju novinu i revolucionarni potencijal toga novoga stanja sa stajališta samih borbi mogu ih lakše prepoznati sa stajališta imperijalne moĆi koja je prisiljena reagirati na te borbe. možda više nije korisno insistirati na staroj razlici između strategije i taktike. Kad bi te toČke Činile nešto poput novoga kruga borbi. jakost koja ih obilježava jednu po jednu. da je to abeceda revolucionarne dijalektike. netko bi mogao primijetiti da je upravo sposobnost da se raspori najslabija karika imperijalistiČkoga lanca obilježavala taktiČki uspjeh revolucionarnih radnji u devetnaestom i dvadesetom stoljeĆu. izgradnja Imperija i globalizacija ekonomskih i kulturnih odnosa znaČi da se virtualno središte Imperija može napasti iz bilo koje toČke. u njegovu snagu. Ukratko tu novu fazu određuje Činjenica da se te borbe ne povezuju vodoravno. imperijalnih krajobraza. veĆ svaka od njih odskaČe okomito. Naprotiv. Stoga su taktiČke zaokupljenosti stare revolucionarne škole nestale u nepovrat. U konstituciji Imperija nema više “vanjskoga” moĆi pa prema tome ni slabih karika . Međutim ta Činjenica ne daje prvenstvo nijednom zemljopisnom predjelu. ili su možda sasvim nerazumljive sa stajališta taktike. te zmijolike borbe udaraju izravno u najviše oblike imperijalnoga poretka. izravno prema virtualnom središtu Imperija.

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

61

mjesta zatvorena za komunikaciju, one su istovremeno manijaČko središte kritiČke pozornosti Imperija.20 One su obrazovne lekcije u razredu administracije i prostorijama vlasti - lekcije koje zahtijevaju represivna sredstva. Prva lekcija je da se ti događaji ne mogu ponavljati ako se procesi kapitalistiČke globalizacije nastavljaju. Međutim, te borbe imaju vlastitu jakost, vlastitu specifiČnu težinu, a štoviše one su imanentne postupcima i razvoju imperijalne moĆi. One potiČu i podržavaju same procese globalizacije. Imperijalna moĆ šapuĆe imena borbi kako bi ih uljuljala u pasivnost, kako bi o njima stvorila tajanstvenu sliku, ali najvažnije od svega kako bi otkrila koji su procesi globalizacije moguĆi a koji nisu. Na taj proturjeČan i paradoksalan naČin imperijalni procesi globalizacije preuzimaju te događaje prepoznavajuĆi ih istovremeno kao ograniČenja i prilike da se ponovo kalibriraju vlastita sredstva Imperija. Procesi globalizacije ne bi postojali ili bi se zaustavili kada ih ne bi stalno istovremeno obuzdavale i poticale eksplozije mnoštva koje djeluju neposredno na najviše razine imperijalne moĆi. Dvoglavi orao Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi primjereno poČetno predstavljati suvremeni oblik Imperija. Ali dok su u prijašnjem simbolu dvije glave gledale prema vani kako bi naznaČile relativnu neovisnost i miroljubivi suživot pojedinih teritorija, u našem bi sluČaju dvije glave trebale biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu. Prva glava imperijalnoga orla je pravna struktura i konstituirana moĆ koju je izgradio stroj biopolitiČkog zapovijedanja. Pravni proces i imperijalni stroj uvijek su izvrgnuti protuslovljima i krizi. Red i mir - istaknute vrijednosti koje Imperij predlaže - nikada se ne mogu postiĆi ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Pravni proces konstituiranja Imperija proživljava tu stalnu krizu koju smatraju [barem najveĆi teoretiČari] cijenom njegovoga razvoja. Međutim, uvijek postoji višak. Stalno širenje Imperija i neprestani pritisak da se što više približi složenosti i dubini biopolitiČke sfere prisiljava imperijalni stroj da, dok prividno rješava jedan sukob, stalno otvara druge. On ih pokušava uČiniti primjerenima svojemu projektu, ali oni se još jednom pokazuju neprimjerenima, sa svim elementima novoga terena pokretnoga u prostoru i elastiČnoga u vremenu. Druga glava imperijalnoga orla je pluralno mnoštvo proizvodnih, stvaralaČkih subjektivnosti globalizacije koje su nauČile ploviti po tome ogromnome moru. One su u stalnom pokretu i oblikuju konstelacije singularnosti i događaja koje nameĆu sustavu stalni globalni prerazmještaj. Taj

62

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

stalni pokret može biti zemljopisni, ali on se može i odnositi na promjene oblika i procese miješanja i hibridizacije. Odnos između “sustava” i “vansustavnih pokreta” ne može se otupiti nikakvom logikom poklapanja u toj stalno promjenjivoj atopiji.21 Čak su i vansustavni elementi što ih proizvodi novo mnoštvo u stvari globalne sile koje ne mogu imati srazmjerni odnos, pa Čak ni obrnuti, sa sustavom. Svaki pobunjeniČki događaj koji izbija unutar poretka imperijalnoga sustava izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. S toga je stajališta institucionalni oblik u kojemu živimo obilježen svojom radikalnom sluČajnošĆu i neizvjesnošĆu, ili u stvari nepredvidljivošĆu sljedova događaja - sljedova koji su uvijek vremenski kraĆi ili zbijeniji pa tako i sve manje podložni nadzoru.22 Imperiju je sve teže uplitati se u nepredvidljive vremenske sljedove događaja kada oni ubrzavaju svoju vremenitost. Najvažniji vid koje su te borbe pokazale mogu biti iznenadna ubrzavanja, Često kumulativna, koja mogu postati praktiČki istovremena, eksplozije koje otkrivaju istinski ontološku moĆ i nepredvidljivi napad na najosjetljivije ravnoteže Imperija. Upravo kao što Imperij u uprizorenju svoje sile stalno određuje sustavna preustrojavanja, tako se i novi oblici otpora konstituiraju putem sljedova borbenih događaja. To je još jedno temeljno obilježje postojanja današnjega mnoštva, unutar Imperija i protiv Imperija. Novi oblici borbe i nove subjektivnosti stvaraju se u spletu događaja, u univerzalnom nomadstvu, u opĆoj mješavini i hibridizaciji pojedinaca i naroda i u tehnološkim preobrazbama imperijalnoga biopolitiČkoga stroja. Ti se novi oblici i subjektivnosti stvaraju zbog toga što, iako su borbe doista protusustavne, one se ne postavljaju iskljuČivo protiv imperijalnoga sustava - one nisu jednostavno negativne sile. One također izražavaju, hrane i pozitivno razvijaju vlastite konstitutivne projekte; one rade u smjeru oslobađanja živoga rada, stvaranja konstelacija moĆnih singularnosti. Taj konstitutivni vid pokreta mnoštva, u svojim bezbrojnim licima, stvarno je pozitivno podruČje povijesne izgradnje Imperija. To nije historicistiČka pozitivnost veĆ naprotiv pozitivnost res gestae mnoštva, antagonistiČka i stvaralaČka pozitivnost. DeteritorijalizirajuĆa moĆ mnoštva je proizvodna snaga koja održava Imperij i u isto vrijeme sila koja poziva na njegovo nužno uništenje. Međutim, na ovom mjestu trebamo priznati da se naša metafora slama i da dvoglavi orao nije stvarno primjereno predstavljanje odnosa između Imperija i mnoštva jer ona postavlja to dvoje na istu razinu i stoga ne prepoznaje stvarne hijerarhije i diskontinuitete koji određuju njihov odnos. S jednoga motrišta Imperij razvidno stoji iznad mnoštva i podvrgava ga vladavini svoga sveprisutnoga stroja, kao novoga Levijatana. Međutim u isto vrijeme, s motrišta

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

63

društvene proizvodnje i stvaralaštva, s onoga što nazivamo ontološkim motrištem, hijerarhija je obrnuta. Mnoštvo je stvarna proizvodna snaga našega društvenoga svijeta, dok je Imperij puki aparat prisile koji živi samo na životnoj snazi mnoštva - kao što bi Marx rekao, vampirski režim akumuliranoga mrtvoga rada koji preživljava samo tako što siše krv živoga. Kada jednom usvojimo to ontološko stajalište možemo se vratiti pravnom okviru koji smo ranije istraživali i prepoznati razloge stvarnoga manjka koji ometa prijelaz iz međunarodnoga javnoga prava na novo javno pravo Imperija, to jest, novi koncept prava koji određuje Imperij. Drugim rijeČima, osjeĆaj promašenosti i stalna nestabilnost koji prate imperijalno pravo kad ono pokušava uništiti stare vrijednosti koje su služile kao referentne toČke za međunarodno javno pravo [nacionalne države, međunarodni vestfalski poredak, Ujedinjeni narodi i tako dalje] zajedno s takozvanom uzvitlanošĆu koja prati taj proces, sve su to simptomi upravo ontološkoga manjka. Izgleda da je imperijalna moĆ lišena svakoga stvarnoga tla ispod sebe dok gradi svoj supranacionalni oblik, ili, bolje reČeno, nedostaje joj motor koji je pokreĆe. Vladavinu biopolitiČkoga imperijalnoga konteksta stoga treba u prvom redu shvatiti kao prazni stroj, spektakularan stroj, parazitski stroj. StvaralaČki pokret mnoštva nameĆe konstituiranju Imperija novi osjeĆaj biĆa, ili je pak on stvarno prisutan u tom procesu kao alternativna paradigma. On je imanentan Imperiju i potiČe njegovo konstituiranje, ne kao negativna vrijednost koja stvara pozitivnu ili bilo kakav sliČan dijalektiČki rasplet. On prije djeluje kao potpuno pozitivna snaga koja gura vladajuĆu moĆ prema apstraktnom i praznom sjedinjenju prema kojemu se on pojavljuje kao izrazita alternativa. S toga motrišta, kada se konstituirana moĆ Imperija pojavljuje kao puko lišavanje biĆa i proizvodnje, kao jednostavni apstraktni i prazni trag konstitutivne moĆi mnoštva, onda Ćemo uspjeti prepoznati stvarno stajalište za našu analizu. To je stajalište koje je istovremeno strateško i taktiČko, kada to dvoje nije više razliČito.

politiČki manifest
U izvanrednom tekstu napisanome tijekom razdoblja osame, Louis Althusser Čita Machiavellia i postavlja sasvim razumno pitanje treba li Vladara smatrati politiČkim manifestom.01 Kako bi odgovorio na to pitanje Althusser najprije pokušava odrediti “oblik manifesta” kao posebnog tekstualnoga žanra uspoređujuĆi osobine Vladara s onima paradigmatiČkoga politiČkoga manifesta, Marx i Engelsovog Manifesta KomunistiČke partije. On nalazi između ta

64

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

dva dokumenta neospornu strukturalnu sliČnost. U oba teksta oblik argumenta sastoji se od “potpuno specifiČne aparature [dispozitiva] koja uspostavlja osobiti odnos između diskursa i njegovog ‘objekta’ i između diskursa i njegovog ‘subjekta’” [str. 55] U oba sluČaja politiČki diskurs rađa se iz proizvodnoga odnosa između subjekta i objekta, iz Činjenice da je sam taj odnos samo stajalište res gestae, samokonstituirajuĆa kolektivna radnja upravljena prema svome cilju. Ukratko, razvidno izvan tradicije politiČke znanosti [bilo u njezinom klasiČnom obliku, koji je u stvari bio analiza oblika vlasti, ili u njezinom suvremenom obliku, koji vodi prema znanosti upravljanja], manifesti Machiavellia i Marxa i Engelsa određuju politiČko kao pokret mnoštva a cilj određuju kao samoproizvodnju subjekta. Tu nailazimo na materijalistiČku teleologiju. Usprkos toj važnoj sliČnosti, nastavlja Althusser, razliČitosti između ta dva manifesta su znaČajne. Prva razliČitost sastoji se u Činjenici što u Machiavellievom projektu postoji neminovna razlika između subjekta [mnoštva] i objekta [vladara i slobodne države], dok se u Marx-Engelsovom tekstu subjekt koji određuje stajalište teksta [moderni proletarijat] i objekt [komunistiČka partija i komunizam] zamišljaju kao suprisutni na takav naČin da rastuĆa organizacija ovoga prvoga izravno povlaČi za sobom stvaranje ovoga drugoga. Razlika između subjekta i objekta navodi Machiavellia u Vladaru da ide u potragu za demokratskim aparatom sposobnim da poveže subjekt s objektom. Drugim rijeČima, dok Marx-Engelsov manifest zacrtava pravocrtnu i nužnu uzroČnost, Machiavelliev tekst prije postavlja projekt i utopiju. Althusser naposljetku priznaje da oba teksta uČinkovito izdižu teoretski prijedlog na razinu prakse; oba pretpostavljaju sadašnjost kao praznu za buduĆnost, “vide pour le futur” [str. 62], a u tom otvorenom mjestu oni uspostavljaju imanentni Čin subjekta koji predstavlja novi položaj biĆa. Međutim, je li taj izbor polja imanentnosti dovoljan da odredi manifestni oblik koji bi bio naČin politiČkoga diskursa primjeren pobunjeniČkom subjektu postmodernosti? Postmoderno stanje je izrazito paradoksalno kada ga razmatramo sa biopolitiČkoga stajališta - to jest shvaĆenoga kao neprekinuti krug života, proizvodnje i politike kojima globalno vlada kapitalistiČki naČin proizvodnje. S jedne strane, u tom stanju sve snage društva aktiviraju se kao proizvodne snage; ali s druge strane, te iste snage podvrgnute su globalnoj prevlasti koja je stalno sve apstraktnija pa prema tome slijepa za smisao sredstava za reprodukciju života. U postmodernosti se “kraj povijesti” uČinkovito nameĆe, ali na takav naČin da se sve snage ČovjeČanstva pozivaju da doprinosu globalnoj reprodukciji rada, društva i života. U tom okviru, politika [kada je shvatimo kao upravu i upravljanje] gubi svu svoju prozirnost. Putem svojih institucionalnih

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

65

procesa normalizacije, moĆ skriva prije nego što otkriva i tumaČi odnose koji obilježavaju njezin nadzor nad društvom i životom. Kako se revolucionarni politiČki diskurs može ponovo aktivirati u takvom stanju? Kako on može zadobiti novu ČvrstoĆu i ispuniti neki moguĆi manifest novom materijalistiČkom teleologijom? Kako možemo izgraditi sredstvo koje Će povezati subjekt [mnoštvo] i objekt [kozmopolitiČko oslobođenje] unutar postmodernosti? Razvidno je da se to ne može postiĆi, Čak ako potpuno prihvatimo argument polja imanentnosti, pukim oponašanjem naznaka što ih nudi MarxEngelsov manifest. U hladnoj spokojnosti postmodernosti, ono što su Marx i Engels vidjeli kao suprisutnost proizvodnoga subjekta i procesa oslobođenja krajnje je nezamislivo. Pa ipak, izgleda da rijeČi Machiavellievoga manifesta poprimaju novu suvremenost s našega postmodernog stajališta. Ako malo nategnemo analogiju s Machiavelliem, mogli bismo ovako postaviti problem: Kako Će proizvodni rad raspršen po raznim mrežama pronaĆi središte? Kako može materijalna i nematerijalna proizvodnja mozgova i tijela mnogih pronaĆi opĆi smisao i pravac, ili bolje reČeno, kako može nastojanje da se premosti razlika između stvaranja mnoštva kao subjekta i konstituiranja demokratskoga politiČkoga aparata pronaĆi svoga vladara? Međutim, ta je analogija naposljetku nedostatna. U Machiavellievom vladaru ostaje utopijsko stanje koje udaljuje projekt od subjekta i koje, usprkos radikalnoj imanentnosti metode, povjerava politiČku funkciju na višu ravan. Nasuprot tome, svako postmoderno oslobođenje mora se postiĆi unutar ovoga svijeta, na ravni imanentnosti, bez moguĆnosti bilo Čega vanjskoga, pa Čak ni utopijskoga. Danas uopĆe nije jasan oblik u kojemu bi se politiČko trebalo izraziti kao subjektivnost. Rješenje toga problema trebalo bi protkati subjekt i objekt projekta, postaviti ih u odnos imanentnosti još dublji od onoga što su ga postigli Machiavelli ili Marx i Engels; drugim rijeČima, postaviti ih u proces samoproizvodnje. Možda trebamo ponovo izmisliti pojam materijalistiČke teleologije koji je Spinoza proklamirao u zoru modernosti kada je tvrdio da prorok proizvodi vlastiti narod.02 Možda bismo zajedno sa Spinozom trebali prepoznati proroČansku želju kao neodoljivu i tim moĆniju što je više poistovjeĆujemo s mnoštvom. UopĆe nije razvidno da ta proroČanska funkcija može uČinkovito ispuniti naše politiČke potrebe i poduprijeti moguĆi manifest postmoderne revolucije protiv Imperija, ali neke su analogije i paradoksalne koincidencije doista upadne. Na primjer, dok Machiavelli predlaže da projekt izgradnje novoga društva odozdo zahtijeva “oružje” i “novac” i insistira da ih moramo tražiti izvana. Spinoza odgovara: Zar ih veĆ ne posjedujemo? Zar se nužno oružje ne nalazi upravo unutar stvaralaČke i proroČanske moĆi mnoštva? Možda i mi, smjestivši se

66

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

unutar revolucionarne želje postmodernosti, možemo za njim odgovoriti: Zar veĆ ne posjedujemo “oružje” i “novac”? Vrsta novca za koju Machiavelli insistira da je nužna možda leži u proizvodnosti mnoštva, izravnog aktera biopolitiČke proizvodnje i reprodukcije. Vrsta oružja može se naĆi u potencijalu mnoštva da sabotira i uništi vlastitiom proizvodnom snagom parazitski poredak postmodernog zapovijedanja. Danas manifest, politiČki diskurs treba težiti da ispuni Spinozinu proroČansku funkciju, funkciju imanentne želje koja organizira mnoštvo. Naposljetku tu nema nikakvoga determinizma ili utopije: to je prije radikalna protumoĆ, ontološki utemeljena ne na nikakvoj “vide pour le futur” veĆ na stvarnoj aktivnosti mnoštva, njegovom stvaranju, proizvodnji i moĆi - materijalistiČkoj teleologiji.

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

67

2

PUTOVI SUVERENOSTI .

i s druge strne. ili barem posredovati. prosvijeÊeni plemiÊ. u romanu Roberta Musila Ëovjek bez svojstava. grof Leinsdorf. Grof Leinsdorf lucidno utvr uje protuslovlje koje se proteæe tijekom cijele evropske modernosti i leæi u srediπtu modernog pojma suverenosti. odgonetava sloæenosti modernosti ali se zaustavlja pred srediπnjim paradoksom. Tu napetost trebala je razrijeπiti. jake ruke sveprisutne vlasti koja nameÊe i provodi red na druπtvenom polju.2. imanentnih snaga æelje i pridruæivanja. sukob i zloËin. prisiljeni ste u oba sluËaja prepoznati i odobriti apsolutnu moÊ. “Joπ uvijek ne razumijem sljedeÊe:”.1 DVIJE EVROPE. a ipak ona stalno izbija na povrπinu kao pitanje ili/ili: sloboda ili suæanjstvo. nije niπta novo. “To πto ljudi trebaju voljeti jedni druge. veÊ su ih od samoga poËetka obiljeæavali borba. A isti se rezultat nameÊe bilo putem prisile vlada ili razloga filozofa. kaæe on. ljubavi prema zajednici. s jedne srane. DVIJE MODERNOSTI Bilo da potvr ujete nepogreπivost i izvodite suverenost iz nje ili da postavite najprije suverenost i iz nje izvodite nepogreπivost. bilo da uËinite suverenim narod ili kralja. oslobo enje æelje ili njezino podjarmljenje. suverenost dræave. Stoga zaπto bi to odmah bio sluËaj ili/ili?” 01 Za filantrope Musilova svijeta postoji sukob u srediπtu modernosti izme u. Ako slijedimo oblik pojma suverenosti kroz razne razvojne tijekove u modernoj evropskoj filozofiji moÊi Êemo shvatiti da Evropa i modernost nisu ni sjedinjujuÊa ni miroljubiva zdanja. Prepoznajemo tri trenutka u konstituiranju evropske modernosti koji oblikuju poËetnu sliku modernog . i πto ih Ëvrsta ruka vlasti prisiljava da to Ëine. françois guizot U BeËu poËetkom dvadesetoga stoljeÊa.

Oni su naslijedili dualistiËku svijest. filozofiji i teologiji. ali oni su prenijeli buduÊim naraπtajima eksperimentalnu zamisao znanosti. ona je nastala i razvila se velikim dijelom putem odnosa Evrope s vanjskim svijetom. U tom kretanju sama evropska modernost postaje sve viπe neodvojiva od naËela suverenosti. One su dva istovremena i komplementarna lica jednoga razvoja unutar Evrope i evropske prevlasti nad svijetom. Taj je proces svakako bio vaæan. Ëak na najviπoj toËki modernosti poËetna napetost stalno probija u svoj svojoj æestini. ali po naπemu miπljenju bio je to samo simptom prvenstvenoga doga aja modernosti: potvrde moÊi ovoga svijeta. otkriÊe ravni imanentnosti. “Omne ens habet aliquod esse proprium” . godine diljem razdaljina koje su jedino trgovci i vojske mogle premostiti i koje je samo izum tiska mogao kasnije spojiti. »esto se govori da korijeni evropske modernosti potjeËu iz svjetovnoga procesa koji je zanijekao boæansku transcendentnu vlast nad svjetovnim poslovima. Misao toga poËetnoga razdoblja. konstitutivni pojam povijesti i gradova. Taj je koncept funkcionirao kao ugaoni kamen izgradnje eurocentrizma.DVIJE EVROPE.02 Duns Scotusova tvrdnja potkopava srednjovjekovni pojam biÊa kao predmeta analogijske. To znaËi da se moderna suverenost pojavila kao pojam evropske reakcije i evropske prevlasti kako unutar tako i izvan njezinih granica. izme u 1200. Ljudi su sebe proglasili gospodarima vlastitih æivota.svaka cjelina ima jedinstvenu bit. i 1600. reakcija protiv tih imanentnih sila i kriza u obliku vlasti. drugo. znanosti. a osobito putem njezinoga kolonijalnoga projekta i otpora koloniziranih. pa prema tome dualistiËke. koja je istovremeno nastala u politici. i treÊe. stvaraocima gradova i povijesti i izumiteljima nebesa.biÊa jednom nogom u ovome svijetu a drugom u . DVIJE MODERNOSTI 71 pojma suverenosti: prvo. a oni su se postavili kao imanentno podruËje znanja i djelovanja. U Evropi. dogodilo se neπto izvanredno. Moderna suverenost je evropski pojam u smislu da se on prvenstveno razvio u Evropi uskla ujuÊi se s evolucijom same modernosti. djelomiËno i privremeno razrjeπenje te krize oblikovanjem moderne dræave kao locusa suverenosti koji prevladava i posreduje ravan imanentnih sila. pokazuje radikalnost snaga na djelu u modernosti. predikacije . kao πto se grof Leinsdorf æali. hijerarhijsku viziju druπtva i metafiziËku zamisao znanosti. umjetnosti. Revolucionarna ravan imanentnosti Sve je poËelo revolucijom. Pa ipak. Iako je moderna suverenost proizaπla iz Evrope. revolucionarno otkriÊe ravni imanentnosti.

Snagu te tvrdnje i uËinak koji je imala na misao toga razdoblja. jer je dobro postupati s najudaljenijima stvarnostima i okultnim tajnama znanosti putem bolje uporabe i savrπenije tehnike uma i intelekta”. transcendentnoga Boga. U tim se korijenima modernosti znanje pomaklo s transcendentne ravni na imanentnu i sljedstveno tome to je ljudsko znanje postalo Ëinjenje. pokazao je odgovor Dantea Alighierija na nju. praksa preobrazbe prirode. smatra . Ta singularnost nije prolazana niti sluËajna veÊ ontoloπka. Ta singularna moÊ je snaæna. to jest. Prvi je Nikola Kuzanski: “Spekulacija je kretanje intelekta od quia est prema quid est. Zamislite znanje koje zna sve na najsavrπeniji naËin. Sir Francis Bacon izgradio je svijet u kojemu “ono πto se otkrilo u umjetnostima i znanostima moæe se sada preurediti putem uporabe. ne zamiπljajuÊi udaljenoga. to se kretanje neÊe nikada zavrπiti. U petnaestome su stoljeÊu brojni pisci pokazali koherentnost i revolucionarnu originalnost toga novoga imanentnoga ontoloπkoga znanja. uvjerite se prije svega da taj æivot i to znanje shvaÊate kao liπeni svake nesavrπenosti. u tome πto je to poticaj da se uËini aktualnom “totam potentiam intellectus possibilis” .04 Drugi je Pico della Mirandola: “Kada zamiπljate Boga kao æivo i sveznajuÊe biÊe.72 PUTOVI SUVERENOSTI transcendentnom podruËju. dvostruko ljudski. a kako je quid est beskonaËno udaljen od quia est. tako da on nema potrebe traæiti izvan sebe. pretvara ljudski um u boæanski stroj znanja. a tome dodajte da znalac zna sve po samome sebi. usred trzavica kasnoga srednjega vijeka. promatranja.sva moÊ moguÊega intelekta.05 Na taj naËin Pico della Mirandola. Duns Scotus govori svojim suvremenicima da se zbrka i dekadencija njihova doba mogu izlijeËiti samo preusmjerenjem misli prema singularnosti biÊa. argumentiranja . posredovanja.. Nalazimo se na poËetku Ëetrnaestoga stoljeÊa.03 Na pozornici ro enja evropske modernosti. jer njegov pokret ne izaziva umor veÊ prije svega svjetlo i toplinu”. putem bogatoga doprinosa umjetnosti. homohomo”.06 Putem vlastitih moÊnih umjetnosti ËovjeËanstvo sebe obogaÊuje i udvostruËuje.07 U tom procesu. ili doista uzdiæe sebe na viπu moÊ: homohomo. pisao je Dante. jer je to sam æivot intelekta.. A to je vrlo ugodno kretanje. πto bi ga uËinilo nesavrπenim”. ËovjeËanstvo na kvadrat. u toj Ëinjenici takvo kretanje nalazi svoje zadovoljstvo. ËovjeËanstvo je otkrilo svoju moÊ u svijetu i ukljuËilo to dostojanstvo u novu svijest o razumu i moguÊnosti. Dopustite nam da jednostavno citiramo tri reprezentativna glasa. tisuÊu milja podalje od britanskoga sjevera Dunsa Scotusa. Naposljetku tu je i Bovillus: “Onaj koji je bio po naravi samo ljudski [homo] postaje.

proces ponovnog utemeljenja vlasti na osnovi opÊe ljudskoga i putem djelovanja mnoπtva singularnosti dovrπen je velikom snagom. Vilima Ockhama. Upravo kao u filozofijii znanosti. tehniËki i politiËki. To je otkriÊe punoÊe ravni imanentnosti. U rasponu od tri ili Ëetiri stoljeÊa. geometriju i aritmetiku.πto bi znaËilo da ona nije podalje i iznad zajednice krπÊana veÊ imanentna toj zajednici. o kojima boæanski intelekt zna beskonaËno viπe tvrdnji jer ih svih pozna. U stvari. nekoliko tvrdnji. ukoliko taj izraz nosi u sebi temeljito. od demokracije protestantskih sljedbi do Spinoze i njegovog pojma potpunosti demokracije.DVIJE EVROPE.“Ecclesia est multitudo fidelium” 09 . DVIJE MODERNOSTI 73 Galileo Galilei [i to Êe zakljuËiti naπ krug de dignitate hominis]. tvrdio je da je crkva mnoπtvo vjernika . usred strahovitih tragedija i junaËkih pobjeda. Tijela i . ja kaæem da ljudski intelekt shvaÊa neke stvari tako savrπeno i da je u njih tako potpuno siguran da doseæe samo shvaÊanje prirode o njima. to jest. Marsilije od Padove postavio je istu definiciju za Republiku: moÊ Republike i moÊ njezinih zakona ne proistiËu iz viπih naËela veÊ iz skupa gra ana.10 Pokrenuti su novo shvaÊanje moÊi i novi pojam oslobo enja: od Dantea i kasnosrednjovjekovih obrana “moguÊega intelekta” do Thomasa Morea i slavljenja “ogromne i neobjaπnjive” moÊi prirodnoga æivota i radne snage kao temelja politiËke konstitucije.11 PoËeci modernosti bili su revolucionarni i oni su zbacili stari poredak. i u politici je ËovjeËanstvo ponovo usvojilo u tom ranom razdoblju modernosti ono πto mu je srednjovjekovna transcendencija oduzela. to jest savrπeno. imamo moguÊnost da dosegnemo boæansko znanje: UzimajuÊi u obzir da je shvaÊanje temeljito. ali vjerujem da ljudsko znanje dostiæe boæansko znanje za onih nekoliko πto ih ljudski intelekt shvaÊa u svojoj objektivnoj sigurnosti. Konstitucija modernosti nije poËivala na teoriji u izolaciji veÊ na teoretskim Ëinovima nerazdvojno povezanima s mutacijama prakse i stvarnosti. na primjer. te stvari ukljuËuju Ëiste matematiËke znanosti. Na ravni imanentnosti ostvaruju se snage singularnosti i na njoj se istina novoga ËovjeËanstva odre uje povijesno. do vremena kada dolazimo do Spinoze. obzor imanentnosti i obzor demokratskoga politiËkoga poretka potpuno se poklapaju.08 Revolucionarno je u tom cijelom nizu filozofskih misli koje se proteæu od trinaestoga do πesnaestoga stoljeÊa to πto su snage stvaranja koje su prije bile iskljuËivo rezervirane za nebesa sada spuπtene na zemlju. Zbog same te Ëinjenice πto ne moæe postojati vanjsko posredovanje singularno je predstavljeno kao mnoπtvo.

druπtvenom i gra anskom. Kako je moguÊe da tako radikalan preokret ne izazove jako neprijateljstvo? Kako je ta revolucija mogla ne izazvati kontrarevoluciju? Doπlo je doista do kontrarevolucije u pravom smislu rijeËi: kulturna. Bio je to sukob divova. ali iznad svega talijanska renesansa. Taj oblik modernosti dokida svoje odnose s proπloπÊu i proglaπava imanentnost nove paradigme svijeta i æivota. presadio novu sliku ËovjeËanstva na transcendentnu ravan. On razvija znanje i akciju kao znanstveni eksperiment i odre uje teænju prema demokratskoj politici. ponavljajuÊi u vjerskoj svijesti masa alternative humanistiËkoj kulturi. Klasna borba raπirila se po cijelom tom podruËju raspore ujuÊi u genezi kapitalizma stvaralaπtvo novoga naËina rada i novi poredak iskoriπtavanja unutar logike koja sa sobom nosi zajedno znakove napretka i reakcije. Tako je renesansa zavrπila u ratu vjerskom. poredak protiv æelje. Kada se reformacija proπirila Evropom bilo je to poput drugoga ciklona pridodanoga prvome. Taj povijesni proces subjektivizacije bio je revolucionaran u smislu da je odredio paradigmatsku i nepovratnu promjenu u naËinu æivota mnoπtva. On je nastao unutar renesansne revolucije da bi skrenuo njezin smjer. Modernost kao kriza Modernost nije jedinstveni pojam veÊ se prije pojavljuje u dva oblika. a iznad svega da bi se suprotstavio mnoπtvu i njegovom ponovnom prisvajanju moÊi.74 PUTOVI SUVERENOSTI mozgovi temeljito su se preobrazili. Prvi oblik je onaj koji smo veÊ odredili. To je novi oblik modernosti. radikalni revolucionarni proces. relativizirao sposobnosti znanosti da preobrazi svijet. poput onoga πto ga je Michelangelo prikazao na stropu Sikstinske kapele: tragiËki sukob geneze modernosti. bila je popriπte gra anskoga rata oko ostvarenja modernosti. novi æivot reformira materijal postojanja. u umjetnosti kao i u religiji. . Gra anski rat opsjeo je puËki æivot i uπao u najintimnija skroviπta ljudske povijesti. Od zanatlije do astronoma. prevladati i izvlastiti snagu novih pokreta i dinamizama. Me utim. ta je nova pojava stvorila rat. sa sjajnim i perverznim djelima koja je obiljeæavaju. Evropska renesansa. postavljajuÊi ËovjeËanstvo i æelju u srediπte povijesti. s obzirom da se nije mogla vratiti u proπlost niti uniπtiti nove snage. druπtvena i politiËka inicijativa koja je nastojala. Drugi oblik modernosti postavlja transcendentnu konstitutivnu moÊ protiv imanentne konstitutivne moÊi. filozofska. od trgovca do politiËara. izgra en da vodi rat protiv novih snaga i uspostavi nadmoÊ nad njima.

revolucija je zavrπila. krizom koja se ra a iz neprekinutoga sukoba izme u imanentnih. Ëak je i najjaËa i najmudrija svijest popustila pred nuænoπÊu termidora i uvjetima bijednoga i poniæavajuÊega mira. Razvoj renesansne misli podudarao se kako s evropskim otkriÊem Amerike tako i s poËetkom evropske prevlasti nad ostatkom svijeta. jer je samu tu Crkvu ranije potresao potres reforme i revolucionarne æelje. Termidor je pobijedio. kadgod bi se plodovi revolucije pojavili u svom sjaju. Mir je postao bijedan preduvjet preæivljenja. “Ako razdoblje renesanse oznaËava kvalitetni raskid u povijesti ËovjeËanstva”. ProtureformistiËka KatoliËka crkva bila je prvi i najuËinkovitiji primjer te reakcije. ali njime su uËinkovito vladali i dræali ga pod kontrolom. Diljem Evrope upalile su se vatre praznovjerja. Mir su jednostavno obiljeæavali umor borbe i lihvarstvo strasti. pozornicu se moralo obojiti sivim bojama. Zahtjev za mirom postao je najvaæniji .13 Unutarnji sukob evropske modernosti tako er se istovremeno odrazio na globalnoj razini kao vanjski sukob.ali kojim mirom? Dok je Tridesetogodiπnji rat u srcu Evrope prikazivao u najstraπnijim oblicima obrise te neopozive krize. Protestantske crkve i politiËki poretci nisu mnogo zaostajali u stvaranju reda kontrarevolucije. Gra anski rat nije se zavrπio veÊ ga je pojam modernosti upio u sebe. Iako nije bilo moguÊe vratiti se na prijaπnje stanje stvari ipak je bilo moguÊe ponovo uspostaviti ideologije zapovijedanja i vlasti i tako razviti novu transcendentnu moÊ iskoriπtavajuÊi tjeskobu i strah masa. krajnja potreba da se izbjegne smrt. U sedamnaestome je stoljeÊu Evropa ponovo postala feudalnom. Evropa je otkrila svoje vanjsko. konstruktivnih. stvaralaËkih snaga i transcendentne moÊi kojoj je cilj ponovo uspostaviti red. pobjedu je izvojevao drugi oblik i snage poretka koje su nastojale neutralizirati moÊ revolucije. odnoseÊi sobom æelju i nadu za neuguπivim iskustvom. DVIJE MODERNOSTI 75 Revolucija evropske modernosti uπla je u svoj termidor. termidor revolucije nije okonËao veÊ samo nastavio krizu.DVIJE EVROPE. njihovu æelju da smanje neizvjesnot æivota i poveÊaju sigurnost. piπe Samir . U borbi za hegemoniju nad paradigmom modernosti.12 Taj je sukob kljuË za pojam modernosti. Revoluciju se moralo zaustaviti. Sama modernost odre ena je krizom. Mir je bila vrijednost koja je u kratkom vremenskom rasponu izgubila humanistiËke. Gdjegod su prostori bili zatvoreni pokreti su se okrenuli prema nomadstvu i egzodusu. erazmusovske konotacije koje su je prije uËinile putem preobrazbe. Me utim. Tijekom πesnaestoga stoljeÊa. A ipak su pokreti obnove nastavli svoj rad oslobo enja u bazi. Kulturne i vjerske revolucije bile su prisiljene na ponekad okrutne strukture obuzdavanja.

a iznad svega je bilo svjedokom uæasnoga tridesetogodiπnjega prizora njemaËkoga gra anskoga rata.i to ga Ëini tako dvosmislenim. Evropska modernost je od samoga poËetka rat na dvije bojiπnice. Me utim.. Eurocentrizam je ro en kao reakcija na moguÊnost novoprona ene ljudske jednakosti. od toga vremena nadalje. Istovremeno. U isto se vrijeme evropsko osvajanje Amerika. koji je odjekivao snagama i æeljama πto su se πirile vodoravno po planeti. ista kontrarevolucionarna moÊ koja je nastojala nadzirati konstitutivne i prevratniËke snage unutar Evrope tako er je poËela shvaÊati moguÊnost i nuænost potËinjavanja drugih naroda evropskoj prevlasti. bila je to kontrarevolucija na globalnoj razini. stabilnim oblicima proizvodnje i trgovinom afriËkim robljem. Iz ponora druπtvenoga svijeta uvijek je izranjala uspomena onoga πto je on nastojao zakopati. StoljeÊe je poËelo spaljivanjem Giordana Bruna na lomaËi. preobraæavajuÊi svijet u podruËje prakse i potvr ujuÊi demokraciju mnoπtva kao potpuni oblik politike.. Evropljani postaju svjesni zamisli da osvajanje svijeta sa strane njihove civilizacije je otad moguÊi cilj. te ubijanje i porobljavanje njihovoga uro eniËkoga stanovniπtva nastavilo sve veÊom æestinom. “to je upravo stoga πto. a ne prije. Od toga se trenutka. suradnje i mnoπtva.14 S jedne je strane renesansni humanizam potakao revolucionarni pojam ljudske jednakosti. izvan Evrope osvajanje je polako ustupalo mjesto kolonijalizmu i opasnoj potrazi za zlatom. s druge strane. Me utim. singularnosti i zajedniπtva. sedamnaesto je stoljeÊe bilo krhko. a nastavilo se groznim gra anskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj. a pljaËka se postupno zamjenjivala trgovaËkim iskljuËivostima. Spinoza je razmatrao . koja je prevladavala drugom polovicom stoljeÊa evropske misli. U drugoj polovici stoljeÊa izgledalo je da je kraljevski apsolutizam potpuno zatvorio put slobode u zemljama kontinentalne Evrope.76 PUTOVI SUVERENOSTI Amin. Moæemo naÊi svjedoËanstvo za tu Ëinjenicu u jednom jedinom ali neiscrpnom vrelu. U sedamnaestom se stoljeÊu pojam modernosti kao krize potpuno uËvrstio. Filozofija je zapravo obnovila divote revolucionarnoga humanizma. barokno stoljeÊe . Apsolutizam je nastojao uËvrstiti pojam modernosti i osloboditi ga krize koja ga odre uje razvijanjem novoga arsenala transcendentnih pokazatelja.a upravo ta ista kriza odre uje evropsku modernost. Evropska vlast je uvijek u krizi . Spinozinoj filozofiji imanentnosti. kristalizira eurocentrizam”. postavljajuÊi ËovjeËanstvo i prirodu u poloæaj Boga. I tu je pobijedio drugi oblik modernosti ali opet ne konaËno. udvostruËene otkriÊem drugih naroda i teiritorija. bogatstvom.

Filozofi su osporavali mjesta na kojima je to posredovanje smjeπteno i metafiziËku razinu koju je ono zauzimalo. Stoga se trojstvu vis-cupiditas-amor [snaga-æelja-ljubav] koje je saËinjavalo stvaralaËku matricu revolucionarne misli humanizma suprotstavilo trojstvo specifiËnih posredovanja. Priroda i iskustvo neprepoznatljivi su osim kroz filter fenomena. kao etiËki proizvo aË æivota i svijeta.pukoga taoca kojega koriste za ucjenjivanje slobode misli. ljudsko znanje ne moæe se postiÊi osim putem razmiπljanja intelekta.smrti koju su dræave i moÊnici nosile kao oruæje protiv æelje i nade u oslobo enje . ili doista refleksivno odmotavanje unatrag i neka vrsta nejake transcendencije. u svakom je sluËaju trebalo nametnuti posredovanje sloæenosti ljudskih odnosa. Naprotiv.DVIJE EVROPE. umjetnosti i udruæivanja. DVIJE MODERNOSTI 77 zamisao smrti . a la Spinoza. koja relativizira iskustvo i dokida svaki sluËaj neposrednoga i apsolutnoga u ljudskom æivotu i povijesti. a kriza modernosti morala je biti rijeπena uz pomoÊ primjerenih mehanizama posredovanja. Transcendentalni aparat Kontrarevolucionarni projekt da se rijeπi kriza modernosti odvijao se u stoljeÊima prosvjetiteljstva.17 Prvenstvena zadaÊa prosvjetiteljstva bila je da zavlada zamisao imanentnosti a da se ne proizvede ponovo potpuni dualizam srednjovjekovne kulture izgradnjom transcendentnoga aparata koji moæe disciplinirati mnoπtvo formalno slobodnih subjekata.16 U tom kreπendu misli Spinoza je dokazivao neprekinuti kontinuitet revolucionarnoga programa humanizma tijekom sedamnaestoga stoljeÊa. ali bilo je vrlo vaæno da na neki naËin ono bude definirano kao neminovno stanje svake ljudske radnje. a njegovo je znanje meditiranje o æivotu. Na djelu je oblik posredovanja. a etiËki svijet ne moæe komunicirati osim putem shematizma uma. Ontoloπki dualizam kulture ancien régimea morao je biti zamijenjen funkcionalnim dualizmom. u izravnom. pa ju je stoga izopËio iz filozofije: “Slobodan Ëovjek najmanje misli o smrti. ili πto je moæe oduzeti”. zaπto je ta relativnost nuæna? Zaπto se ne moæe dozvoliti znanju i volji da za sebe tvrde da su apsolutni? Jer svaki pokret samokonstituiranja mnoπtva mora ustupiti pred prethodno konstituiranim poretkom i zbog toga πto bi tvrdnja da ljudska biÊa mogu izravno uspostaviti svoju slobodu u biÊu bio .15 Spinoza je postavio tu ljubav koju su humanisti smatrali najviπim oblikom izraæavanja inteligencije kao jedini moguÊi temelj oslobo enja singularnosti i kao etiËki cement zajedniËkoga æivota. ne smrti”. Me utim. “Nema niËega u prirodi πto se protivi toj intelektualnoj Ljubavi. neposrednom odnosu s boæanstvom i prirodom. Bilo je vrlo vaæno izbjeÊi da se mnoπtvo shvati.

upravo kao πto kralj ima viπe dostojanstva kada ga njegovi podanici manje poznaju izbliza. pod uvjetom. Kako u empiricistiËkoj tako i u idealistiËkoj struji. on definira neku vrst preostale ili boæanske transcendencije. transcendentalizam je bio . Nema nijednoga kojega ne bismo mogli razumjeti ako ga naπ um razmotri. koje je otvorilo humanistiËko naËelo subjektivnosti. Descartes kradomice ponovo ubacuje teologiju u podruËje koje je raπËistio humanizam a njezina aparatura je postojano transcendentalna. Descartesova lukavπtina prvenstveno se sastoji u sljedeÊemu: Kada on pristupa srediπnjem mjestu misli u transcendentalnoj funkciji posredovanja. ali novi Ëovjek poput Blaisea Pascala ima potpuno pravo primijetiti da je to samo primjer Descartesova varanja. Kada je postavio razum kao iskljuËivo podruËje posredovanja izme u Boga i svijeta. on je uËinkovito obnovio dualizam kao odre ujuÊe obiljeæje iskustva i misli.78 PUTOVI SUVERENOSTI prevratniËki delirij. VeliËina Boga. buræoaske ideologije. Iako je Descartes sebi prisvajao pravo da ide u potragu za novim humanistiËkim projektom znanja. neπto je πto mi ne moæemo razumjeti iako to znamo. Descartes tvrdi da logika posredovanja poËiva u misli i da je Bog vrlo daleko od mjesta doga aja. 19 PodruËje moguÊnosti. bolje reËeno. To je sræ ideoloπkoga prijelaza na kojemu je izgra en hegemonistiËki koncept evropske modernosti. pronalazimo da posredovanje poËiva tajanstveno samo u Boæjoj volji. naravno. ako pomno pratimo tekst. ili pak. Posredovanje u Descartesa nije nikada dobro definirano. s druge strane. da im ne padne napamet da nemaju nikakvoga kralja . a priori se ograniËava nametanjem transcendentne vladavine i poretka.18 U stvari. S Descartesom se nalazimo na poËetku povijesti prosvjetiteljstva ili. Oni su svi uro eni u naπe umove kao πto Êe kralj utisnuti svoje zakone u srca svih podanika ako ima dovoljno moÊi da to uËini.oni ga moraju dovoljno poznavati da u to ne posumnjaju. Descartesov Bog je vrlo blizu: Bog je jamstvo da je transcendentalna vladavina usisana u svijest i misao kao nuæna. univerzalna i prethodno konstituirana: Molim vas ne oklijevajte potvrditi i posvuda razglasiti da je Bog sastavio te zakone u prirodi upravo kao πto kralj sastavlja zakone u svome kraljevstvu.20 Transcendentalna aparatura koju on predlaæe izraziti je zaπtitni znak evropskoga prosvjetiteljstva. Tu moramo biti oprezni. Prvo strateπko remek-djelo u toj izgradnji stvorio je René Descartes. Ali sama Ëinjenica πto to smatramo nerazumljivim tjera nas da to joπ viπe cijenimo. on je u stvari ponovo uspostavio transcendentni poredak.

S toga bismo stajaliπta moæda mogli smatrati Arthura Schopenhauera najlucidnijim Ëitateljem Kanta i njegovoga romantiËkoga stila. . u svakome od tih polja nalazimo povijesno specifiËne razvoje. Kant hipostazira posredovanje koje je Descartes prizivao u svojoj reafirmaciji dualizma. Kant nas baca natrag u krizu modernosti s punom svijeπÊu kada postavlja otkriÊe samoga subjekta kao krizu. Schopenhauer prepoznaje Kantovu misao kao definitivno dokinuÊe humanistiËke revolucije.22 Drugim rijeËima. Simbioza izme u intelektualnoga rada i institucionalne. DVIJE MODERNOSTI 79 iskljuËivi obzor ideologije. Kant uspijeva postaviti subjekt u srediπte metafiziËkoga obzora ali ga istovremeno nadzire pomoÊu tri operacije koje smo prije naveli: ispraænjavanja iskustva u pojavama. nemoguÊnost svakoga oblika izravnosti. Svakako.u nalogodavnoj ulozi svijesti i nejasnom apetitu volje. a u narednim stoljeÊima skoro Êe sve glavne struje filozofije poteÊi u taj projekt. To je ËovjeËanstvo izgubljeno u iskustvu.21 U mnogom pogledu djelo Immanuela Kanta stoji u srediπtu razvoja. ali nas ovdje zanima prvenstveno pravac koji okrunjuje transcendentalno naËelo kao vrhunac evropske modernosti. svo enja znanja na intelektualno posredovanje i neutraliziranja etiËke radnje u shematizmu razuma. obmanuto u potrazi za etiËkim idealom. Evo lajtmotiva Kantove filozofije: nuænost transcendentalnoga. ne u boæanstvu veÊ ipak u pseudo-ontoloπkoj kritici . Stoga to nije svijet koji je konstituiran da bi plemenite i uzviπene snage. politiËke i znanstvene retorike postala je apsolutna na tom podruËju a svaki konceptualni oblik je njome postao obiljeæen: formalizacije politike. mogle uspijevati. Kantova misao je strahovito bogata i vodi u brojnim smjerovima. instrumentalizacija znanosti i tehnike radi profita. ali sve je oduvijek bilo povezano vrpcom velike priËe koju je evropska modernost ispriËala o samoj sebi. pasifikacija druπtvenih neprijateljstava. priËi ispriËanoj na transcendentalnom narjeËju. snage koje teæe istini i svjetlu. »injenica da je teπko ako ne i nemoguÊe sjediniti pojavu stvari sa samom stvari upravo je prokletstvo ovoga svijeta boli i oskudice. »ovjeËanstvo je srediπte svemira ali to nije ËovjeËanstvo koje je pomoÊu umjetnosti i djelovanja sebe uËinilo homohomo. Svijet postaje arhitektura idealnih oblika. Nitko nije tako snaæno izrazio romantizam kao Kant. jedina stvarnost koja nam je dostupna. istjerivanje svakoga æivotnoga oblika u poimanju i djelovanju biÊa.DVIJE EVROPE. ali ta je kriza pretvorena u apologiju transcendentalnoga kao jedinstvenoga i iskljuËivoga obzora znanja i djelovanja.

24 . Hegelova povijest nije samo snaæan napad na revolucionarnu ravan imanentnosti veÊ i poricanje neevropske æelje. Naposljetku. imanentnost koju Hegel ponovo uspostavlja je stvarno slijepa imanentnost u kojoj se odriËe moguÊnost mnoπtva i podvrgava je se alegoriji boæanskoga poretka. Ukratko. Hegelova drama Drugoga i sukob izme u gospodara i roba morala se je odigrati u pozadini evropske ekspanzije i porobljavanja afriËkih. Hegel je otkrio ono πto je bilo implicitno od poËetka kontrarevolucionarnoga razvoja: da oslobo enje modernosti ËovjeËanstva moæe biti samo funkcija prevlasti nad njim. ToËno je da Hegel ponovo uspostavlja obzor imanentnosti i uklanja nesigurnost znanja. da je imanentni cilj mnoπtva preobraæen u nuænu i transcendentnu moÊ dræave. KonaËnost zaustavlja. Drugim rijeËima. Bitno je za Boæji hod po svijetu da dræava postoji”. ameriËkih i azijskih naroda. Me utim. To je doista bila sudbina transcendentalnoga u evropskoj ideologiji modernosti. nadzire i hegemonizira sadræaj moguÊnosti. æeli ili voli. Paradoksalno. Nema viπe niËega πto teæi. Cjelokupni genetski nacrt toga koncepta pronaπao je primjereno predstavljanje u okonËanju procesa. nazivajuÊi ga “intelektualnim kalibanom” kako bi naznaËio divljaπtvo njegove misli. Nije sluËajno onda πto je daljnji i definitivni Ëin nasilja definirao pozornicu: dijalektika krize pacificirana je prevlaπÊu dræave. s joπ jednim Ëinom sile. Me utim. likom koji je kasnije postao simbolom otpora evropskoj prevlasti i potvrdom neevropske æelje. Modernost je bila dovrπena i nije bilo viπe moguÊnosti iÊi izvan nje. nemoguÊe je ne povezati kako Hegelov oporavak Drugoga unutar apsolutnoga Duha tako i njegovu univerzalnu povijest koja vodi od manjih naroda do svoga vrhunca u Evropi s vrlo stvarnim nasiljem evropskoga osvajanja i kolonijalizma.23 On je smatrao nepodnoπljivim to πto Hegel preobraæava blijedu konstitutivnu funkciju Kantove transcendentalne kritike u Ëvrsti ontoloπki oblik s takvom æestinom. Kriza humanizma preobraæena je u dijalektiËku dramaturgiju.80 PUTOVI SUVERENOSTI Iz istoga je razloga Schopenhauer reagirao joπ æeπÊe protiv Hegela. analogijsko biÊe srednjovjekovne krπÊanske tradicije uskrsnulo je kao dijalektiËko biÊe. a u svakom prizoru cilj je sve a sredstva su puki ukrasi. IroniËno je to πto Schopenhauer naziva Hegela kalibanom. taj je “intelektualni kaliban” ukljuËio u razvoj modernosti iskustvo novoga koncepta vremenitosti i pokazao je da je ta vremenitost dijalektiËka teleologija koja je dovrπena i pristiæe do svoga kraja. Mir i pravda joπ su jednom zavladali: “Dræava u sebi i za sebe je etiËka cjelina. neodluËnost djelovanja i fideistiËko otvaranje Kantove misli.

“Ne postoji vi enje pravoga razloga. DVIJE MODERNOSTI 81 Moderna suverenost PolitiËko rjeπenje koje je ponudio Hegel za metafiziËku dramu modernosti pokazuje duboki i prisni odnos izme u moderne evropske politike i metafizike. Politika leæi u srediπtu metafizike jer je moderna evropska metafizika nastala kao odgovor na izazov oslobo enih singularnosti i revolucionarne konstitucije mnoπtva. igra bitnu ulogu u modernoj izgradnji transcendentnoga politiËkoga aparata. Prijedlog Thomasa Hobbesa o apsolutnom suverenom vladaru. opÊenitoga sukoba me u pojedinaËnim akterima. Ona je funkcionirala kao bitno oruæje drugoga oblika modernosti ukoliko je pruæala transcendentni aparat koji je mogao nametnuti poredak mnoπtvu i sprijeËiti da se ono spontano organizira i izrazi neovisno svoje stvaralaπtvo. Prema Hobbesu. kako bi jamËili preæivljenje nasuprot smrtnih opasnosti rata. to mjesto treba zauzeti razlog nekoga Ëovjeka. Taj transcendentni politiËki aparat odgovara nuænim i neminovnim transcendentnim uvjetima koje moderna filozofija postavlja na vrhuncu svoga razvoja. pojedinaËne volje raznih pojedinaca stapaju se u volji transcendentnoga suverena koja ih predstavlja. ljudska biÊa moraju sklopiti ugovor koji daje vo i potpuno pravo djelovanja. kao i u metafizici. Prema tome suverenost odre uju kako transcendentnost tako i predstavljanje. ili ljudi. i taj Ëovjek. ili ljudi. U politici.DVIJE EVROPE.koji prenosi svaku neovisnu moÊ mnoπtva na suverenu moÊ koja stoji iznad i vlada. dva koncepta koje je .potpuno implicitnim ugovorom koji prethodi svakoj druπtvenoj radnji ili izboru . Drugi oblik modernosti trebao je iznad svega jamËiti svoj nadzor nad novim naËinima druπtvene proizvodnje kako u Evropi tako i na kolonijalnim prostorima kako bi vladao i izvukao dobit iz novih sila koje su preobraæavale prirodu. koji samo ometa proizvodnju i potroπnju. u kantovskom shematizmu i hegelijanskoj dijalektici. Prvi trenutak Hobbesove logike je pretpostavka gra anskoga rata kao prvobitnoga stanja ljudskoga druπtva. ima[ju] suverenu moÊ”. Srediπte problema modernosti bilo je tako prikazano u politiËkoj filozofiji i tu je novi oblik posredovanja pronaπao svoj najprimjereniji odgovor revolucionarnim oblicima imanentnosti: transcendentni politiËki aparat. Zatim. dok zadræava transcendentne uËinke prevlasti u obliku primjerenom naËinima udruæivanja i proizvodnje novoga ËovjeËanstva. ili stvarno apsolutnu moÊ da uËini sve osim da oduzme sredstva ljudskoga preæivljavanja i reprodukcije. “Bogu na zemlji”.25 Temeljni prijelaz postiæe se ugovorom . u drugom trenutku. prevladavajuÊe pitanje bilo je ukloniti srednjovjekovni oblik transcendentnosti.

Hobbes i Rousseau u stvari samo ponavljaju paradoks koji je Jean Bodin veÊ konceptualno odredio u drugoj polovici πesnaestoga stoljeÊa. U Hobbesovom povijesnom razdoblju njegova teorija suverenosti bila je u funkciji razvoja kraljevskoga apsolutizma. kraljevskoga apsoluta. Ta teorija suverenosti predstavlja prvo politiËko rjeπenje na krizu modernosti. Stoga nije sluËajno πto se pokazalo da Rousseauov demokratski republikanizam sliËi Hobbesovom modelu. Rousseauov “republikanski apsolut” doista se ne razlikuje od Hobbesovog “Boga na zemlji”. naime potpunom prijenosu prava svakoga Ëlana na cijelu zajednicu”. Kada bi vladala dvojica ili trojica ili mnogi ne bi bilo nikakve suverenosti. S druge strane. Kao model suverenosti. Hobbes je priznao da se glavna odlika suverenove uzviπenosti i apsolutne moÊi sastoji u tome πto on daje zakon podanicima opÊenito bez njihova pristanka”.27 Drugi uvjeti koje Rousseau propisuje za odre ivanje suverene moÊi u puËkom i demokratskom smislu potpuno su nevaæni suoËeni s apsolutizmom transcendentnoga temelja.28 Demokratski. Tu se rodio koncept moderne suverenosti u njezinome stanju transcendentalne ËistoÊe. Moæe se toËno kazati da suverenost postoji samo u kraljevini jer samo jedan moæe biti suveren. Kada je buræoazija postala povijesno vaæna izgledalo je da nema stvarne alternative toj shemi moÊi. pluralni ili puËki politiËki oblici mogu se proglasiti ali moderna suverenost u stvari ima samo jedan politiËki lik: jednu jedinu transcendentnu moÊ. Poput Jeana Bodina prije njega. jer suveren se ne moæe podvrÊi vladavini drugih. Rousseauov druπtveni ugovor jamËi da se sporazum izme u pojedinaËnih volja razvija i sublimira u izgradnji opÊe volje i da se opÊa volja kreÊe od otu enja pojedinaËnih volja prema suverenosti dræave.82 PUTOVI SUVERENOSTI humanistiËka tradicija postavila kao proturjeËna. sve te odredbe /ugovora/ stapaju se u jednu jedinu. . Konkretno. Ugovor o udruæivanju je imanentan ugovoru o podvrgavanju i neodvojiv od njega. transcendentnost suverena nije utemeljena na vanjskoj teoloπkoj potpori veÊ samo na imanentnoj logici ljudskih odnosa. ali se u stvari njegova transcendentna shema mogla jednako primijeniti na razne oblike vlasti: monarhiju.26 ali Hobbes uspijeva spojiti taj pojam s ugovornom shemom predstavljanja koja legitimira suverenu moÊ a priori. predstavljanje koje funkcionira da bi legitimiralo tu suverenu moÊ tako er je potpuno otu uje od mnoπtva podanika. Rousseauov pojam izravnoga predstavljanja iskrivljen je i naposljetku prevladan predstavljanjem ukupnosti koja je nuæno s njim povezana . S jedne strane. oligarhiju i demokraciju. “Kada se pravilno shvate.a to je savrπeno u skladu s Hobbesovim pojmom predstavljanja.

mora otiÊi mnogo dalje u stvaranju sinteze.DVIJE EVROPE. Taj srediπnji odnos izme u oblika i sadræaja moderne suverenosti potpuno je oblikovan u djelu Adama Smitha. kao grana znanosti upravljaËa i zakonodavca. Prva sinteza te dvije razine povjerena je “nevidljivoj ruci” træiπta: kapitalist “teæi samo vlastitoj dobiti”. Potrebno je da dræava. upravo kao πto je u njegovom radu doπao do savrπenoga ostvarenja svijesti o jedinstvu apsolutistiËkih i republikanskih vidova .31 Me utim. . oËigledni i jednostavni sustav naravne slobode uspostavlja se vlastitom suglasnoπÊu”. U stvari. Kao πto je zabiljeæio Arif Dirlik. u osnovi moderne teorije suverenosti postoji joπ jedan vrlo vaæan element . Taj sadræaj predstavljaju kapitalistiËki razvoj i potvrda træiπta kao temelja vrijednosti druπtvene reprodukcije. svodeÊi sve druπtvene funkcije i radne djelatnosti na jedinstveno mjerilo vrijednosti. kao minimalan ali uËinkoviti potez.teorije moderne suverenosti. eurocentrizam razlikovao se od drugih etnocentrizama [kao πto je sinocentrizam] i postao globalno vaæan uglavnom jer su ga podræavale moÊi kapitala. Hegel je konaËno ostvario sintezu teorije moderne suverenosti i teorije vrijednosti koju je stvorila kapitalistiËka politiËka ekonomija.32 Me utim. uredi da se dobrobit privatnih pojedinaca poklapa s javnim interesom. ali ga “vodi nevidljiva ruka da promiËe cilj koji nije bio dio njegove namjere”. Od manje je vaænosti upliÊe li se ta dræava ili ne. nuæan je treÊi put. prva sinteza je neizvjesna i nepostojana.sadræaj koji ispunjava i podupire oblik suverene vlasti. Ona mora shvatiti “nevidljivu ruku” træiπta kao proizvod same politiËke ekonomije.29 Bez toga sadræaja. koja je tako usmjerena prema izgradnji uvjeta autonomnosti træiπta: “Kad su na taj naËin uklonjeni svi sustavi bilo poticanja ili obuzdavanja. ni u tom sluËaju sinteza nije uopÊe zajamËena. uvijek djeluje unutar transcendentalnoga aparata.30 Evropska modernost neodvojiva je od kapitala. DVIJE MODERNOSTI 83 Me utim. PolitiËko transcendentalno moderne dræave odre uje se kao ekonomsko transcendentalno. oblik suverenosti ne bi mogao preæivjeti u modernosti a evropska modernost ne bi bila sposobna postiÊi hegemonistiËki poloæaj na svjetskoj razini. vaæno je da ona dade sadræaj posredovanju interesa i da predstavlja os racionalnosti toga posredovanja. Smithova teorija vrijednosti bila je duπa i sræ koncepta moderne suverene dræave.to jest Hobbesovih i Rouseauovih vidova . koji je uvijek implicitan. PolitiËka ekonomija. Smith poËinje s teorijom industrije koja postavlja protuslovlje izme u privatnoga bogaÊenja i javnoga interesa.

tada suverenost postaje politiËki stroj koji vlada nad cijelim druπtvom. oblik zapovijedanja koji nadodre uje odnos izme u individualnosti i univerzalnosti kao funkciju razvoja kapitala. u Ëinjenici da oni imaju duænosti prema dræavi u istoj mjeri u kojoj imaju i prava.Hegel dixit. volje svih opÊoj volji. naslov i vrπenje moÊi. Birokracija rukovodi aparatom koji spaja legitimnost i organizacionu uËinkovitost. Tu moæemo jasno vidjeti kako je transcendentalna shema ideologija koja konkretno funkcionira i kako se moderna suverenost razlikuje od one ancien régimea. Malo pomalo. Moderna evropska suverenost je kapitalistiËka suverenost. ostvaruje novoga “pojedinca” apsorbirajuÊi druπtvo u moÊ. od . obrÊe se tako da sada moÊ i dræava proizvode druπtvo. Ona mora stalno i naπiroko Ëiniti Ëudo podvrgavajuÊi singularnosti ukupnosti. Pa Ëak ako Hegel pomalo pretjeruje u svom kvazi-teoloπkom posveÊivanju tijela dræavnih zaposlenika. sfere obitelji i gra anskoga druπtva. suverenost je i policijska moÊ. Suvereni stroj Kada je u potpunosti postignuta sinteza suverenosti i kapitala. odnos izme u druπtva i moÊi. dræava protiv svih drugih dræava. dosegnuvπi tako zrelost. kako se administracija razvija. On odgovara premjeπtanju organizacijske dinamike dræave s podruËja srednjovjekovne hijerarhije u ono moderne discipline.84 PUTOVI SUVERENOSTI U odnosu na sfere gra anskoga prava [Privatrecht] i privatnoga blagostanja. Taj pravac u povijesti ideja doista ide usporedo s razvojem druπtvene povijesti. Transcendentna teorija moderne suverenosti. Ali s druge strane. politiku i policiju. on barem iznosi na vidjelo njihovu bitnu ulogu u uËinkovitom funkcioniranju moderne dræave. Putem djelovanja suverenoga stroja mnoπtvo se u svakom trenutku preobraæava u ure eni totalitet. a transcendentnost moÊi u potpunosti preobraæena u transcendentalno vrπenje vlasti. izme u mnoπtva i suverene dræave.33 Hegelijanski odnos izme u pojedinaËnoga i univerzalnoga spaja primjerenim i funkcionalnim rijeËima Hobbes-Rousseauovu teoriju suverenosti i Smithovu teoriju vrijednosti. dræava je na jednoj strani vanjska nuænost i viπa sila Ëijoj su naravi njihovi zakoni i interesi podvrgnuti i o kojoj oni ovise. a njezina snaga sastoji se u jedinstvu njezinoga univerzalnoga i krajnjega cilja s pojedinaËnim interesom pojedinaca. Osim πto je politiËka moÊ nasuprot svim vanjskim politiËkim moÊima. Moderna birokracija bitni je organ transcendentalnoga . ona je njihov imanentni cilj.

34 Mi viπe volimo to zamisliti kao prijelaz unutar pojma suverenosti. oblicima. Dræavnu suverenost on dalje odre uje kao reguliranje tog odnosa sile. kao u karizmat- . Weberov doprinos je najprije njegova tvrdnja da je otvaranje modernosti pobliæe opisano kao rez . kao πto smo vidjeli. kao πto je sluËaj s tradicionalnom legitimacijom.36 Dok je Foucaultova analiza opseæna u svojoj dijakronijskoj πirini. ili pak ono se moæe iskazati u svetim i inovativnim.stvaralaËko stanje pojedinaca i mnoπtva protiv procesa ponovnog dræavnog prisvajanja. prvi oblik politiËkog reæima bio je. Me utim. Max Weber i Michel Foucault. To je modernost otpuhala tijekom svoga razvoja. Stare teze. ali tek je u modernosti disciplinarni dijagram postao dijagram same administracije. iracionalno inovativnim. kao prijelaz u novi oblik transcendentnosti. Disciplinski postupci oblikovali su se veÊ u klasiËnom dobu. da spomenemo samo najslavnije. Ta napetost regulira svakim procesom legitimacije koji djeluje da osujeti njezinu sposobnost za raskid i obnavljanje stvaralaËke inicijative. uvelike su insistirali na tim preobrazbama u socioloπkim oblicima moÊi. Foucault spominje taj prijelaz kao prijelaz od paradigme suverenosti u onu guvernmentalnosti. 35 Prije Foucaulta. snaæan i neumoran napor da uËini dræavu sve bliæom druπtvenoj stvarnosti i tako proizvodi druπtveni rad i njime zapovijeda. Max Weber je tako er opisao administrativne mehanizme ukljuËene u oblikovanje moderne suverenosti. Modernost je zamijenila tradicionalnu transcendentnost zapovijedanja s transcendentnosti funkcije ure ivanja. á la Tocqueville. Tijekom toga prijelaza administracija Ëini stalan. gdje pod suverenosti on smatra transcendentnost jedne jedine zapovjedne toËke iznad druπtvenoga polja. DVIJE MODERNOSTI 85 zapovijedanja u funkcioniranje. Modernost iznad svega obiljeæava napetost suprotstavljenih sila. a pod guvernmentalnoπÊu on smatra opÊu ekonomiju discipline koja se proteæe po cijelome druπtvu. Zatvaranje krize modernosti u novu suverenu moÊ moæe se iskazati u starim i kvazi-naturalistiËkim oblicima. ©to se tiËe naπe rasprave o modernoj suverenosti. Weberova je snaæna u svojoj sinkronijskoj dubini. Foucault ide joπ dalje i tvrdi da disciplinarni procesi koje je administracija uvela u praksu ruju tako duboko u druπtvu da uspijevaju sebe preoblikovati u aparate koji uzimaju u obzir kolektivnu bioloπku dimenziju reprodukcije stanovniπtva. Ostvarenje moderne suverenosti znaËi ro enje biomoÊi. o stalnosti administrativnih tijela u raznim druπtvenim erama tako su duboko izmijenjene ako nisu i potpuno odbacene.DVIJE EVROPE. Srednjovjekovno druπtvo bilo je organizirano prema hijerarhijskoj shemi stupnjeva moÊi. ukorijenjen u transcendentnosti. U dugom prijelazu od srednjovjekovnoga u moderno druπtvo.

ono se moæe iskazati u obliku administrativne racionalizacije. a tu opet nalazimo onu dramatiËnu antitezu koja je bila u osnovi i u korijenima modernosti. Svi su oni priznali da je Weber otkrio iluziju modernosti. ili naposljetku. od Heideggera i Lukácsa do Horkheimera i Adorna.37 . onda joj se samo pribliæava u snovima . iluziju da se neprijateljski dualizam koji leæi u osnovi modernosti moæe obuhvatiti jedinstvenom sintezom koja zaodjenjuje cijelo druπtvo i politiku. Sinteza izme u razvoja proizvodnih snaga i odnosa prevlasti joπ jednom izgleda nesigurna i nevjerojatna. nitko to ne zamiπlja kao povratak onoga staroga svijeta æelja koje su ulijevale duh prvoj humanistiËkoj revoluciji. otvara se novo. Je li se iπta doista promijenilo? Gra anski rat opet je izbio u punoj snazi. uvijek prisutnoga i moguÊega ispreplitanja raznih oblika legitimiranja i njihove stalne sposobnosti da se proπiruju i produbljuju u nadzoru nad druπtvenom stvarnoπÊu.super-junak”. naposljetku priznali da je moderna suverenost preπla svoj zenit i poËela tamniti. Æelje mnoπtva i njegovo neprijateljstvo prema svakom obliku prevlasti navodi ga da joπ jednom napusti procese legitimacije koji podræavaju suverenu moÊ. a to je u velikoj mjeri najuËinkovitiji oblik modernosti. Nove singularnosti nastanjuju novo podruËje. Dok modernost zamire. ukljuËujuÊi proizvodne snage i proizvodne odnose. modernost i njezini kapitalistiËki odnosi potpuno su promijenili okoliπ tijekom svoga razvoja. Iz toga slijedi krajnji paradoks: ako s jedne strane taj proces zatvara krizu modernosti. TreÊa vaæna toËka je Weberov prikaz proceduralnog obiljeæja preobrazbe. Iskustvo revolucije ponovo Êe se roditi nakon modernosti. Analiza tih oblika legitimiranja drugi je Weberov vaæan doprinos. Izgleda da je Machiavellijev povratak korijenima spojen s Nietzscheovim junaËkim vjeËnim povratkom. Sve je razliËito a izgleda da se niπta nije promijenilo. Oni su. s druge je strane ponovo otvara. Weberovu analizu brzo su preuzeli pisci ukljuËeni u kritiku modernosti. Svakako. koji se nadogra uje na prvi. ZnaËi li to dolazak nove ljudske moÊi? “Jer to je tajna duπe: kada ju je junak napustio. prepoznavanje dualizma paradigme. Oblik procesa zatvaranja je isto tako kritiËan i proturjeËan kao πto je to geneza modernosti. U tom pogledu Weberovo djelo ima veliku zaslugu πto je potpuno uniπtilo samozadovoljni i pobjedniËki koncept suverenosti moderne dræave πto ga je stvorio Hegel.86 PUTOVI SUVERENOSTI skoj legitimaciji. ali unutar novih uvjeta koje je modernost izgradila na tako proturjeËan naËin. A ipak neπto ostaje: postoji osjeÊaj déja vu-a kada gledamo kako se ponovo pojavljuju borbe koje su se vodile od samih poËetaka.

stvaralaËke æivotne snage koja proæima revolucionarnu struju moderne tradicije. Spinoza je odbacio bilo koje shvaÊanje ËovjeËanstva kao imperium in imperio. Drugim rijeËima. DVIJE MODERNOSTI 87 humanizam nakon smrti Ëovjeka Posljednja djela Michela Foucaulta o povijesti seksualnosti joπ jednom oæivljuju onaj revolucionarni poticaj koji je proæimao renesansni humanizam. Ako æelimo zamisliti »ovjeka kao odvojenoga od prirode. EtiËka briga za sebstvo ponovo se pojavljuje kao konstitutivna moÊ samostvaranja. taj antihumanizam ne mora proturjeËiti revolucionarnom duhu renesansnoga humanizma koji smo ranije ocrtali od Kuzanskog do Marsilija. To priznanje je upravo smrt »ovjeka.DVIJE EVROPE. Kako je moguÊe da autor koji nas je toliko uporno uvjeravao o smrti »ovjeka. na kraju promiËe te najveÊe zasade humanistiËke tradicije? Ne mislimo da Foucault proturjeËi sam sebi ili da je promijenio svoje prvotno stajaliπte. πto je antihumanistiËki ili [posthumanistiËki] humanizam? Me utim. ili toËnije njegovo otkriÊe ravni imanentnosti. Poput Boga. On je uvijek toliko insistirao na neprekidnosti svoga diskursa. Poput Boga prije. mislilac koji je nosio stijeg antihumanizma tijekom cijele svoje karijere. on je odbio dodijeliti bilo koje zakone ljudskoj prirodi koji bi se razlikovali od zakona prirode u cjelini. to je pitanje samo prividni paradoks koji proizlazi barem djelomice iz terminoloπke zbrke izme u dva odvojena pojma humanizma. odbijanje . onda »ovjek ne postoji. Bolje reËeno. Postoji strogi kontinuitet izme u religijske misli koja dodjeljuje Bogu moÊ iznad prirode i moderne “svjetovne” misli koja dodjeljuje istu moÊ »ovjeku iznad prirode. Stoga antihumanizam. Transcendentnost Boga jednostavno je prenesena na »ovjeka. Oba projekta zasnivaju se na napadu na transcendentnost. U stvari. æivotinje i stroja. taj transcendentni lik »ovjeka vodi brzo prema nametanju druπtvene hijerarhije i prevlasti. Donna Haraway nastavlja Spinozin projekt u naπe vrijeme kada insistira da uklonimo prepreke izme u Ëovjeka. Naprotiv. taj »ovjek koji je odvojen od prirode i iznad nje ne moæe naÊi mjesto u filozofiji imanentnosti. Me utim. zamiπljen kao odbijanje bilo kakve transcendentnosti. taj antihumanizam izravno slijedi svjetovni projekt humanizma i renesanse. Foucault postavlja u svome zadnjem djelu paradoksalno i hitno pitanje: ©to je humanizam nakon smrti »ovjeka? ili. Antihumanizam koji je bio tako vaæan projekt za Foucaulta i Althussera u 1960-im godinama moæe se uËinkovito povezati s bitkom koju je vodio Spinoza tri stotine godina ranije. ne smije se nikako pomijeπati s poricanjem vis viva.

88 PUTOVI SUVERENOSTI transcendentnosti je uvjet moguÊnosti miπljenja te imanentne moÊi. anarhiËne osnove filozofije: “Ni Dieu. tada trebamo istraæiti vis viva. kada jednom vidimo sami sebe kao majmune i kiborge koji jesmo. Kada jednom prepoznamo naπa posthumana tijela i umove. stalan konstitutivni projekt da stvaramo i ponovo stvaramo sebe i naπ svijet. stvaralaËke moÊi koje nas proæimaju kao πto proæimaju cijelu prirodu i iznose na vidjelo naπe moguÊnosti. . ni l’homme.” Stoga humanizam Foucaultovih posljednjih djela ne treba smatrati proturjeËnim smrti »ovjeka koju je proglasio dvadeset godina prije. To je humanizam nakon smrti »ovjeka: ono πto Foucault naziva “le travail de soi sur soi”. ni maître.

Ro enje nacije Pojam nacije u Evropi razvijao se na podruËju patrimonijalne i apsolutistiËke dræave. patrimonijalna i apsolutistiËka dæava bila je politiËki oblik koji je upravljao feudalnim druπtvenim odnosima i odnosima u proizvodnji. U razliËitim i analognim oblicima u raznim zemljama diljem Evrope. anatole france Kako se evropska modernost postupno oblikovala. Feudalno vlasniπtvo bilo je dio monarhova tijela. upravo kao πto je. tijelo suverenoga monarha bilo dio Boæjega tijela. na isti naËin na koji Êe se razine administracije morati prenositi u narednim stoljeÊima.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE Stranci. razvoj koji pretpostavlja prvi put i na njega se nadogra uje kako bi izgradio savrπeni stroj πto Êe ponovo uspostaviti red i zapovijedanje. Drugi se pristup usmjeruje na pojam nacije. ako prebacimo naπe stajaliπte na metafiziËko podruËje. Brzo smo shvatili da je to bilo za bankarske trezore. Patrimonijalna dræava odre ivala se kao vlasniπtvo monarha. traæeÊi stalno viπak koji bi rijeπio ili barem obuzdao krizu.01 Feudalno vlasniπtvo moralo se prenositi i odre ivati njegovu uporabu prema stupnjevima druπtvene podjele moÊi. Mislili smo da umiremo za domovinu.02 . U prethodnom odlomku zacrtali smo put odgovora na krizu koji je doveo do razvoja moderne suverene dræave. molim vas nemojte nas ostaviti same s Francuzima! pariπki grafit 1995. izgra eni su strojevi moÊi koji su trebali odgovoriti na njezinu krizu.2.

religija je morala biti podvrgnuta teritorijalnom nadzoru suverena. Model je svejedno preæivio. “Cujus regio. Preobrazba patrimonijalnoga i apsolutistiËkoga modela sastojala se u postepenom procesu koji je zamijenio teoloπki temelj teritorijalne patrimonije novim temeljem koji je bio isto tako transcendentan. patrimonijalna monarhija joπ uvijek predstavljala kao jamstvo mira i druπtvenoga æivota. ona je potpuno povjeravala moÊi patrimonijalnoga suverena upravljanje nad prelaskom prema novom poretku. Razvidno je da su se mnogi elementi promijenili iako je taj proces saËuvao materijalnost odnosa prema suverenu. nije bilo politiËke alternative koja bi se mogla uspjeπno suprotstaviti tom modelu. ameriËke i francuske]. ApsolutistiËki i patrimonijalni model preæivio je u tom razdoblju jedino uz podrπku posebnoga kompromisa politiËkih snaga. Svaka religija bila je suverenovo vlasniπtvo. Najvaænije. Ona je joπ uvijek imala nadzor nad druπtvenim razvojem tako da je mogla apsorbirati taj proces unutar svoga stroja prevlasti. To je bio kulturni integrirajuÊi identitet. fiziËki teritorij i stanovniπtvo zamiπljeni su kao produæenje transcendentne biti nacije.04 To duhovno jedinstvo nacije a ne kraljevo boæansko tijelo tada je postavilo teritorij i stanovniπtvo kao idealnu apstrakciju.ili u stvari. Nije bilo niËega diplomatskoga u toj uzreËici. a njegov sadræaj podrivao se iznutra zahvaljujuÊi prvenstveno pojavi novih proizvodnih snaga. jer su slabile feudalne osnove njezine moÊi.03 Do ere triju velikih buræoaskih revolucija [engleske. Nacionalni identiteti stabilizirao je taj nevoljki strukturalni odnos. U sedamnaestom stoljeÊu. Me utim. kako se patrimonijalni obzor preobrazio u nacionalni obzor. Moderni pojam nacije tako je naslijedio patrimonijalno tijelo monarhistiËke dræave i ponovo ga je izmislio u novom obliku. apsolutistiËka reakcija na revolucionarne snage modernosti slavila je patrimonijalnu monarhiju i upotrebljavala ju je kao oru e za svoje svrhe. naprotiv. ejus religio” .90 PUTOVI SUVERENOSTI U πesnaestom se stoljeÊu. prostornoj neprekidnosti teritorija i jeziËnom zajedniπtvu. temeljen na bioloπkoj neprekidnosti krvnih odnosa. bolje reËeno. joπ vaænije. Ili. preobrazio ga je razvoj nekih temeljnih obiljeæja koja Êe se prenijeti u naredna stoljeÊa. Tu novu ukupnost moÊi strukturirali su djelomice novi kapitalistiËki proizvodni odnosi s jedne strane i stare mreæe apsolutistiËke administracije s druge. u toj toËki slavljenje patrimonijalne dræave je moglo biti samo paradoksalno i dvosmisleno. feudalni poredak podanika [subjectus] prepustio je mjesto disciplinarnom poretku gra anina . i. Procesi prvobitne akumulacije kapitala nametnuli su nove uvjete svim strukturama moÊi. usred reformacije i æestoke bitke me u snagama modernosti.

Rosa Luxemburg æestoko se [i bezuspjeπno] borila protiv nacionalizma u raspravama unutar TreÊe internacionale u . Iza idealne dimenzije pojma nacije stajali su klasni oblici koji su veÊ vladali procesima akumulacije. ona je zahtijevala da se uspostavi nova ravnoteæa izme u procesa kapitalistiËke akumulacije i struktura moÊi. Ti pojmovi opredmeÊuju suverenost na najkruÊi naËin: oni pretvaraju odnos suverenosti u stvar [Ëesto naturalizrajuÊi ga] i tako odstranjuju svaki ostatak druπtvenog neprijateljstva. kao πto su dobro pokazale engleska i francuska revolucija.05 Na ovom mjestu moæemo vidjeti kako bliskost tako i posebnu razliku izme u pojmova patrimonijalne dræave i nacionalne dræave. “Nacija” je tako bila istovremeno hipostaza Rousseauove “opÊe volje” i onoga πto je ideologija industrijske proizvodnje zamislila kao “zajednicu potreba” . on se joπ uvijek predstavljao kao pojam kapitalistiËke modernizacije. PolitiËka pobjeda buræoazije. Drugim rijeËima. Najvaænije. Kao πto je ukazao Benedict Anderson i drugi.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 91 [cives]. naciju Ëesto doæivljavamo kao [ili barem ona funkcionira kao da je to] kolektivno maπtanje. Nacionalna suverenost uklanja proturjeËno podrijetlo modernosti [kada ono nije potpuno uniπteno] i zatvara alternativne staze unutar modernosti koje su odbile ustupiti svoje moÊi dræavnoj vlasti. Promjena stanovniπtva iz podanika u gra ane bila je naznaka promjene iz pasivne u aktivnu ulogu. poklapala se s usavrπavanjem pojma moderne suverenosti putem onoga nacionalne suverenosti.to jest kapitalistiËko reguliranje træiπta koje je u dogom razdoblju prvobitne akumulacije u Evropi bilo viπe manje liberalno i uvijek buræoasko. kao generativan oblik druπtvenih i politiËkih odnosa. Kada su u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu pojam nacije preuzeli vrlo razliËiti ideoloπki konteksti πto su mobilizirali mase u krajevima i zemljama unutar i izvan Evrope koji nisu proπli ni liberalnu revoluciju niti istu razinu prvobitne akumulacije. 06 Preobrazba pojma moderne suverenosti u pojam nacionalne suverenosti zahtijevala je i nove materijalne uvjete. aktivnu tvorevinu zajednice gra ana. Ova posljednja vjerno reproducira totalizirajuÊi identitet prve u smislu kako teritorija tako i stanovniπtva. naciju su postavljali kao jedino aktivno sredstvo koje moæe priskrbiti modernost i razvoj. koji je tvrdio da objedinjuje me uklasne zahtjeve za politiËkim jedinstvom i potrebe za ekonomskim razvojem. Nacija je neka vrsta ideoloπkoga preËaca koji pokuπava osloboditi pojmove suverenosti i modernosti od neprijateljstva i krize koji ih odre uju. Nacija se uvijek predstavlja kao aktivna snaga. ali nacija i nacionalna dræava predlaæu nove naËine prevladavanja nesigurnosti moderne suverenosti.

pomaknuti je i odgoditi njezinu moÊ. Rosa Luxemburg se protivila politici “nacionalnoga samoodre enja” za Poljsku kao elementa revolucionarne platforme. ne moæe se stvoriti jedinstvom vladara i mnoπtva. Proces izgradnje nacije. Suverenost. Rosa Luxemburg je shvaÊala da nacionalna suverenost i nacionalne mitologije uËinkovito potkopavaju teren demokratske organizacije obnavljanjem moÊi teritorijalne suverenosti i moderniziranjem njezinoga projekta putem mobiliziranja aktivne zajednice.92 PUTOVI SUVERENOSTI godinama prije Prvoga svjetskoga rata. iako je bez sumnje bila itekako svjesna dvosmislenosti koje ukljuËuje kapitalistiËki razvoj. Njegovo glavno djelo les six livres de la république. koje se prvi put pojavilo 1576. Nije bila osobito zabrinuta za podjele koje Êe nacionalizmi neizbjeæno stvoriti unutar evropske radniËke klase. Stvarno. javnoga i privatnoga.to jest suprisutnost novoga proizvodnoga skupa slobodnih singularnosti i disciplinarne moÊi koja ga æeli iskoristiti . niti se njezini problemi mogu razrijeπiti doklegod se dræimo bilo okvira ugovora ili naravnoga prava. Stoga je Bodinov rad bio ne samo istaknuti doprinos modernoj definiciji suverenosti veÊ i uËinkovito predvi anje buduÊega razvoja suverenosti u nacionalnom okviru. sukobima i ratom. tvrdio je Bodin. ubrzo je postao u svakom pojedinaËnom povijesnom kontekstu ideoloπka móra.07 Njezina kritika nacije nije bila puka kritika modernizacije kao takve. toËno usred krize renesanse. niti u jednostavnom teoretskom niti utopijskom obliku. Pojam nacije nije pacificirao niti rijeπio krizu modernosti. iako ju je vlastiti nomadski prijelaz kroz srediπnju i istoËnu Evropu svakako uËinio osjetljivom na to. . uspio je predvidjeti kritiku suverenosti u modernosti. koji je obnovio pojam suverenosti i dao mu novu dimenziju. ali njezina optuæba nacionalizma bila je preuopÊena. Nacija i kriza modernosti Djelo Jeana Bodina predvodi evropsku misao koja vodi prema pojmu nacionalne suverenosti. ali ti elementi rascjepa nisu ga naveli da postavi bilo kakvu idiliËnu alternativu. Bodin se bavio politiËkim krizama. bavilo su tadaπnjim gra anskim i vjerskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj kao svojim temeljnim problemom. UsvajajuÊi realistiËko stajaliπte. Njezin najsnaæniji argument bio je da nacija znaËi diktaturu pa je stoga duboko nespojiva s bilo kojim pokuπajem demokratske organizacije. Nacija moæe samo sakriti krizu ideoloπki.a niti je to uËinio pojam suverenosti dræave. koja se sastoji u proturjeËnoj suprisutnosti mnoπtva i moÊi koja ga æeli svesti na vladavinu jednoga .

pobjedom koja Ëini jednoga suverenom a drugoga podanikom.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 93 podrijetlo politiËke moÊi i definicija suverenosti sastoje se u pobjedi jedne strane nad drugom. Ali preuzimajÊi rimsko pravo i izvodeÊi iz njega sposobnost da se oblikuju izvori prava i urede oblici vlasniπtva. Obje su spojile izgradnju suverene dræave s konstituiranjem sociopolitiËke zajednice koja Êe se kasnije nazvati nacijom. 09 Poslije Bodina. u sedamnaestom i osamnaestom stoljeÊu razvile su se u Evropi istovremeno dvije πkole miπljenja koje su tako er dodijelile temi suverenosti srediπnju ulogu i uËinkovito predvidjele pojam nacionalne suverenosti: tradicija naravnoga prava i realistiËka [ili historicistiËka] tradicija dræavne teorije. ili bolje reËeno dræave. Kao i Bodin. Suverenost se raspodijelila pokretanjem sustava viπestrukih ugovora kojima je cilj bio djelovati na svakoj razini administrativne strukture moÊi. koju su stalno ponovo otvarale neprijateljske moÊi modernosti i pravna i administrativna izgradnja oblika dræave. Taj proces nije bio . on je veÊ predvidio nacionalno [i tjelesno] nadodre enje suverenosti pa je tako otvorio originalnu i izravnu stazu koja Êe se protezati prema naprijed tijekom narednih stoljeÊa. Moderna dræava izrasla je unutar te preobrazbe i samo se tu moæe nastaviti razvijati. obje su se te πkole stalno bavile krizom teoretskoga koncepta suverenosti. Snaga i nasilje stvaraju suverena. To je teoretska kopËa kojom je teorija moderne suverenosti povezana s iskustvom teritorijalne suverenosti i usavrπava ga. U πkoli naravnoga prava. Bodin nam predstavlja lik suverena. To je punoÊa i jedinstvo moÊi jer “jedinstvo Ëlanova /republike/ ovisi o jedinstvu pod jednim jedinim vladarom o kojemu ovisi uËinkovitost svih ostalih. PomaknuÊe srediπta teoretske pozornosti od pitanja legitimnosti na ono æivota dræave i njezine suverenosti kao jedinstvenoga tijela predstavljalo je vaæan napredak.10 Obje πkole posredovale su transcendentalni koncept suverenosti realistiËkom metodologijom koja je posegnula za oblikom materijalnoga sukoba.08 Nakon πto je odbacio okvir naravnoga prava i transcendentnih stajaliπta koje ono uvijek na neki naËin priziva. transcendentalni oblici suverenosti spuπteni su na zemlju i ukljuËeni u institucionalne i administrativne procese. Bodinova doktrina postala je teorija jedinstvenoga politiËkoga tijela oblikovanoga kao administracija koja kao da je prebrodila poteπkoÊe krize modernosti. Kada je Bodin govorio o “politiËkom pravu suverenosti”. Suvereni vladar stoga je neophodan jer njegova moÊ obavjeπÊuje sve Ëlanove republike”. od Grotiusa do Althusiusa i od Thomasiusa do Puffendorfa. koji realistiËki pa prema tome historijski gradi vlastito podrijetlo i strukturu. FiziËke odluËnosti moÊi nameÊu plenitudo potestatis [punoÊu moÊi].

to jest tezu koja spaja teoriju suverenosti s teorijom nacije i obje ih ukopava u zajedniËki povijesni humus. U stvari.94 PUTOVI SUVERENOSTI usmjeren prema vrhu dræave i samom naslovu suverenosti. Suverenost se poËela prouËavati manje sa stajaliπta suparnika ukljuËenih u krizu modernosti a viπe kao administrativni proces koji oblikuje ta suparniπtva i teæi prema jedinstvu u dijalektici moÊi. umnoæavajuÊi se i πireÊi se druπtvenom stvarnoπÊu.13 Ono πto su bile naznake i nagovjeπtaji u Vicoa.12 U radu Giambattista Vicoa. Izgradnja suverenosti [ili stvarno opredmeÊenje suverenosti] u povijesti bila je vrlo snaæna. A ipak u tom ranom razdoblju postoji sjeme kasnijega razvoja. a onda u djelu J. koji prisiljava svaku ideoloπku tvorevinu da se suoËi sa stvarnoπÊu. Herdera. na primjer. Na tom povijesnom terenu. Dok je vaæan dio πkole naravnoga prava razvio zamisao o oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije. Krug suverenosti i posluπnosti zatvarao se sam u sebi. odre enja pravnoga koncepta suverenosti bila su utemeljena u moÊi povijesnoga razvoja. smatrali su se tada aktivnim elementima napretka. koja tadaπnji svjetski poredak Ëini telosom povijesti. jer je sama kriza proizvodila nove oblike koji su stalno poticali povijesni i politiËki razvoj. udvostruËujuÊi se. veÊ kod Vicoa moæemo prepoznati zametak Hegelove apologije “uËinkovitosti”. problemu legitimnosti poËelo se pristupati putem administrativnoga stroja koji je djelovao kroz oblike vrπenja moÊi. Kakav genijalni obrat problematike! A opet. strahovitoga meteora koji je proletio kroz razdoblje prosvjetiteljstva. Najprije u Hannoverskoj πkoli. pojavili su se kao otvorena i radikalna izjava u kasnom njemaËkom prosvjetiteljstvu. moderna teorija . sinteza koja je bila implicitna u πkoli naravnoga prava postala je eksplicitna u kontekstu historicizma. naprotiv.i nije bilo potrebe da se zavrπi.G. u isto vrijeme. Transcendentni oblici suverenosti prevedeni su u naznake procesa providnosti koji je bio istovremeno ljudski i boæanski. genetska kriza modernosti nikada nije bila zavrπena .11 Me utim. Svakako. kakva potpuna mistifikacija suverenosti! Elementi krize. historicistiËki mislioci prosvjetiteljstva pokuπali su ustanoviti subjektivnost povijesnoga procesa pa time pronaÊi uËinkoviti temelj za naslov i vrπenje suverenosti. svi joπ uvijek pod vlaπÊu transcendentnoga suverena. stalne i nerijeπene krize. Vaæan dio πkole naravnoga prava tako je razvio zamisao o raspodjeli i oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije. bilo bi netoËno pripisati historicizmu prosvjetiteljstva tezu koju su u stvari razvile reakcionarne πkole u razdoblju nakon Francuske revolucije . apstrahirajuÊi je i opredmeÊujuÊi je putem povijesne dinamike.

te da se umjesto toga otvorila prema demokratskom pojmu zajednice.14 Identitet se tako zamiπlja ne kao rjeπavanje druπtvenih i povijesnih razlika veÊ kao proizvod prvobitnoga jedinstva. on je povezao pojam nacije s onim TreÊega staleæa. pojam nacionalne suverenosti konaËno se pojavio u evropskoj misli u svom punom obliku. mogli bismo pretpostaviti da je nacija prekinula s modernim pojmom suverenosti i njegovim aparatom potËinjavanja i vladanja. kao πto je doista i bio tijekom Francuske revolucije. ne postoji povijesni razvoj koji nije veÊ unaprijed zamiπljen u poËetku. u odre enom smislu. stanovniπtva i nacije. U osnovi toga definitivnoga oblika pojma bili su trauma. nacionalno. Joπ je vaænije za naπe svrhe πto mu je njegovo snaæno ukljuËivanje u revolucionarnu aktivnost omoguÊilo da protumaËi pojam nacije kao konstruktivni politiËki pojam. Nacija postaje naposljetku stanje moguÊnosti ukupnoga ljudskoga djelovanja i samoga druπtvenoga æivota. U svom divnom i klevetniËkom traktatu πto je treÊi staleæ?. osobito u Sieye sovom kasnijem radu. konstitutivni mehanizam. Nacija je izrazito postala pojam koji je saæeo buræoasko hegemonistiËko rjeπenje u problem suverenosti. Vicoov argument da je idealna povijest smjeπtena u povijesti svih nacija postao je joπ radikalniji u Herdera tako da je svako ljudsko usavrπavanje. pa je pojam nacije tako odvojen od revolucije. i rjeπenje te traume. u krajnjoj instanci duhovna tvorevina. Veza izme u pojma nacije i pojma . Narod nacije Izme u kraja osamnaestoga stoljeÊa i poËetka devetnaestoga. Sieye s je pokuπao vratiti pojam suverenosti njegovim humanistiËkim korijenima i ponovo otkriti njegove revolucionarne moguÊnosti. iako stvorena putem politike. da je nacija. nacija podræava pojam suverenosti tvrdeÊi da mu prethodi. reakcionarno usvajanje i veliËanje pojma nacije. buræoazije. Francuska revolucija. bolje reËeno. ` Me utim.16 U onim trenucima kada je pojam nacije predstavljen kao puËki i revolucionarni. radu njegovih sljedbenika i iznad svega onome njegovih klevetnika. Temeljni elementi tog brzog prekrajanja pojma nacije koje ga je uËinilo stvarnim politiËkim oruæjem mogu se u saæetom obliku vidjeti u ` djelu Emmanuel-Josepha Sieye sa. to ` jest. Nacija je potpuni oblik suverenosti koji prethodi povijesnom razvoju.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 95 suverenosti usmjeravala se iskljuËivo prema analizi onoga πto se zamiπljalo kao druπtvena i kulturna zajednica: povijesni kontinuitet teritorija. ili. koja je izruËena svim termidorima. “duh” koji stvara povijest. postepeno je postalo jasno.15 To je materijalni stroj koji juri povijeπÊu. Drugim rijeËima.

Narod. osobito monarhistiËkoj to πto ljudi ne prave dovoljnu razliku izme u naroda i mnoπtva. koji nije homogen niti istovjetan sa samim sobom i odnosi se nejasno i ukljuËivo prema onima izvan njega. narod je konstituirana sinteza koja je pripremljena za suverenost. nasuprot. puËke suverenosti samo je joπ jedan okretaj zavrtnja. otvoreni skup odnosa. Jer Ëak i u monarhijama narod zapovijeda. Dok je mnoπtvo nedefinitivan konstitutivan odnos. Svaka nacija mora pretvoriti mnoπtvo u narod. daljnje proπirenje potËinjavanja i vladanja koje je moderni pojam suverenosti nosio sa sobom od poËetka.. moramo denaturalizirati te pojmove i upitati πto je to nacija i kako je stvorena. moderni koncept naroda je ustvari proizvod nacionalne dræave.96 PUTOVI SUVERENOSTI naroda bila je doista snaæna novina i ona je stvarno Ëinila srediπte jakobinske senzibilnosti kao i one drugih revolucionarnih skupina. [kolikogod to izgledao paradoks] kralj je narod”. poËivajuÊi na prirodnosti pojma. razina singularnosti.. Trebamo napomenuti da se pojam naroda uvelike razlikuje od pojma mnoπtva. Mnoge suvremene analize nacija i nacionalizma s najrazliËitijih stajaliπta idu u krivom smjeru jer se bez oklijevanja oslanjaju na prirodnost pojma i identitet naroda. Svaki logiËki korak funkcionira da bi uËvrstio moÊ suverenosti mistificirajuÊi njezinu osnovu. Narod je neπto πto je jedno. jer narod izraæava svoju volju putem volje jednoga Ëovjeka . a kada se otkrilo da je i nacija nesigurno rjeπenje. Me utim. nasuprot. Drugim rijeËima. teæi prema identitetu i homogenosti iznutra dok izraæava razliku i iskljuËuje se od vanjskoga. niπta od toga ne moæe se reÊi za mnoπtvo. Narod vlada u svim oblicima vlasti. Mi. dalje se upuÊivala na narod. πto je to narod i kako je stvoren? Iako je “narod” postavljen kao prvobitna osnova nacije. . to jest. koje ima jednu volju i Ëemu se moæe pripisati jedna radnja. i preæivljava jedino unutar svoga konkretnoga ideoloπkoga konteksta. ono πto izgleda revolucionarno i osloba ajuÊe u tom pojmu nacionalne. ali isto tako. Narod pokazuje jednu jedinu volju i radnju koja je neovisna od raznih volja i radnji mnoπtva.18 Mnoπtvo je mnogostrukost. Nesigurna moÊ suverenosti kao rjeπenje krize modernosti najprije se za oslonac upuÊivala na naciju.17 VeÊ je u sedamnaestom stoljeÊu Hobbes bio vrlo svjestan te razlike i njezine vaænosti za izgradnju suverenoga poretka: “Velika je zapreka gra anskoj vladi. Identitet nacije i joπ viπe identitet naroda moraju izgledati prirodni i prvobitni. upravo kao πto pojam nacije upotpunjuje pojam suverenosti tvrdnjom da mu prethodi tako i pojam naroda upotpunjuje pojam nacije putem joπ jednog simulirane logiËke regresije.

pojam nacije otkrio je svoj bitni sadræaj i posluæio kao protuotrov pojmu i snagama ` revolucije. nestanak je unutarnjih razlika time πto hegemonistiËka skupina. naroda i rase nikada nisu vrlo udaljeni. ali on je bio tako er konaËna izjava o potpuno dovrπenoj svjetovnoj preobrazbi. PredstavniËka skupina je djelatni agens koji se nalazi u pozadini uËinkovitosti pojma nacije. Drugi temeljni postupak u izgradnji naroda. a to je na praktiËkoj razini odgovaralo rasnom potËinjavanju i druπtvenom proËiπÊenju. Brojne izvrsne studije pojavljuju se danas kada pritisci doseljavanja i multikulturalizma stvaraju sukobe u Evropi. Vaæniji me u njima su mehanizmi kolonijalnoga rasizma koji grade identitet evropskih naroda u dijalektiËkoj igri suprotnosti s njihovim uro eniËkim Drugima.23 Nacionalna suverenost i puËka suverenost bile su tako proizvodi duhovne izgradnje. »ak je i za Burkea. nacionalna suverenost proizvod duhovne izgradnje identiteta. koji je olakπao prvi. to jest.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 97 Dvije temeljne vrste postupaka doprinose izgradnji modernoga pojma naroda u odnosu na onaj nacije u Evropi u osamnaestom i devetnaestom stoljeÊu. izme u termidora i Napoleonskoga razdoblja.22 Paradoksalno to moæe biti samo dovrπena revolucija. Sieyes tvrdi da nacija moæe imati samo jedan opÊi interes: bilo bi nemoguÊe uspostaviti red kada bi nacija dopustila nekoliko razliËitih interesa. Druπtveni poredak nuæno pretpostavlja jedinstvo ciljeva i sklad sredstava. rasa ili klasa predstavlja cijelo stanovniπtvo. Ta se Ëinjenica moæe joπ jasnije prepoznati u radu onih koji su ponijeli stijeg kontrarevolucionarnoga projekta na evropskom kontinentu.20 Identitet naroda izgradio se na zamiπljenoj ravni koja je skrivala i/ili uklonila razlike. izgradnje identiteta. konaËni peËat. koji pokazuju da evropska druπtva i narodi nisu nikad bili Ëisti i jedinstveni usprkos neËijoj upornoj nostalgiji. kraj povijesti. u stvari. »ak u Sieyesovom ranom radu moæemo vidjeti kako nacija sluæi da ublaæi krizu i kako Êe suverenost biti ponovo prisvojena putem ` predstavljanja buræoazije.19 Izgradnja potpune rasne razlike bitni je temelj za koncept homogenog nacionalnog identiteta. Prijelaz od revolucionarne djelatnosti prema duhovnoj izgradnji nacije i naroda neizbjeæan je i implicitan u samim tim pojmovima. Nikada pojam nacije nije bio tako reakcionaran kao onda kada se sam predstavljao kao revolucionaran.21 Pojam nacije u tim prvim godinama Francuske revolucije bio je prva pretpostavka izgradnje puËke hegemonije i prvi svjesni manifest neke druπtvene klase. . njegovo je stajaliπte bilo mnogo manje razliËito nego πto bismo mogli pomisliti prema vruÊoj polemiËkoj klimi toga doba. Tijekom same Francuske revolucije. Kada se Edmund Burke ` suprotstavio Sieye su. Pojmovi nacije. krunidba.

izraæavajuÊi se viπe manje mitoloπki. stabilno træiπte. slaveÊi ga u vjeËnom svjetlu hegemonije.25 To buræoasko oblikovanje pojma nacionalne suverenosti daleko je nadmaπilo prethodna oblikovanja moderne suverenosti. tvrdi. na primjer. moderni pojam suverenosti pomiËe svoj epicentar od posredovanja sukoba i krize prema jedinstvenom doæivljaju nacije-subjekta i njezine zamiπljene zajednice. da su domovina i narod predstavnici i mjerila zemaljske vjeËnosti. izgradnja nacionalnog identiteta jamËi stalno pojaËavanu legitimaciju. Podre eni nacionalizam Dosad smo naπu pozornost usmjeravali na razvoj pojma nacije u Evropi dok je Evropa bila u procesu stjecanja svjetske prevlasti. Nacionalna posebnost je moguÊa univerzalnost.98 PUTOVI SUVERENOSTI Kontinentalni koncepti te duhovne izgradnje oæivjeli su kako historicistiËku tako i voluntaristiËku tradiciju nacije i pridodali konceptu povijesnoga razvoja transcendentalnu sintezu u nacionalnoj suverenosti. dok pojam nacije promiËe status quo i restauraciju u rukama vladajuÊih. narod je njegov Ëvrsti i prirodni temelj. on je oru e promjene i revolucije u rukama potËinjenih. Ta je sinteza uvijek veÊ postignuta u identitetu nacije i naroda. postoji teritorij protkan kulturnim znaËenjima. Najsmionije reËeno. izgleda da. oni su ono πto ovdje na zemlji moæe biti besmrtno. To je odluËan pomak u pojmu suverenosti. Ono je uËvrstilo poseban i hegemonistiËki lik moderne suverenosti. TreÊi staleæ je moÊ. nacija je njegovo totalizirajuÊe predstavljanje.24 RomantiËka kontrarevolucija bila je u stvari realistiËnija od prosvjetiteljske revolucije. sliku pobjede buræoazije koja je onda postala kako historicistiËka tako i univerzalna. . Buræoaska vlastita revolucionarna povijest definitivno je nadmaπila svaku povijesnu alternativu buræoaskoj hegemoniji. moguÊnost ekonomske ekspanzije i novi prostori koje treba osvojiti i civilizirati. duhovnoj biti. Spojen s pojmovima nacije i naroda. U stvari. zajedniËkom povijesti i jeziËnom zajednicom. Ukratko. Sve su se niti dugoga razvoja tu ispreplele. mogli bismo Ëak reÊi da je u nekim vidovima funkcija pojma nacije obrnuta me u podre enim skupinama od one me u vladajuÊim skupinama. to jest. Johan Gottlieb Fichte. naroda i nacije. Ona je uokvirila i uËvrstila ono πto je bilo veÊ postignuto. ali joπ viπe tu je i konsolidacija klasne pobjede. U identitetu. Me utim izvan Evrope pojam nacije funkcionirao je sasvim drugaËije. te pravo i moÊ nepovredivoga i nesavladivoga jedinstva. a nacionalna suverenost je vrhunac povijesti.

Kina i Brazil. U svakom od tih sluËaja. oni lako mogu odigrati obrnutu ulogu u odnosu na unutarnje stanje koje πtite. nacija se pojavljuje kao napredna ukoliko ona sluæi kao crta obrane protiv prevlasti moÊnijih nacija i vanjskih ekonomskih. Moæe biti toËno. duhovne latinske nacije u Sjevernoj Americi. nacija je napredna kao strogo utvr ena crta obrane protiv moÊnijih vanjskih snaga. politiËkih i ideoloπkih snaga. Koncept nacije tako er je posluæio kao ideoloπko oru e da suzbije prevladavajuÊi diskurs koji je prikazivao potlaËeno stanovniπtvo kao kulturno manje vrijedno. Me utim. Aztláni zamiπljaju kao zemljopisna domovina “la Raza”-e. odre uju progresivnu narav podre enoga nacionalizma. kulturne i jeziËne prepreke.a u mnogim sluËajevima evropska kolonijalna moÊ pripremila je takvo nacionalno stapanje. Nacija izgleda napredna tako er ukoliko postavlja zajedniπtvo kao moguÊu zajednicu. od kojih je svaka dvosmislena. U sluËajevima naroda u dijaspori. Pravo na samoodre enje potËinjenih nacija u stvari je pravo na odcjepljenje od nadzora vladajuÊih snaga. Ta strategija “nacionalne zaπtite” je maË s dvije oπtrice koji povremeno izgleda nuæan usprkos svojoj razornosti.26 Protukolonijalne borbe tako su koristile pojam nacije kao oru e kojim Êe poraziti i istjerati osvajaËa. na primjer. tako er. stalan je proces koji ukljuËuje prevladavanje bezbrojnih takvih prepreka . pozivanje na dræavnost tako er je potvr ivalo dostojanstvo naroda i Ëinilo legitimnim zahtjev za neovisnoπÊu i jednakoπÊu. a protuimperijalistiËka politika na sliËan je naËin podigla nacionalne zidove kako bi omela prejake snage stranoga kapitala.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 99 Dvije primarne funkcije. Ponekad je teπko razdvojiti zaπtitu od porobljavanja. na primjer. Upravo kao πto se. Negativna strana strukture koja odolijeva stranim snagama i sama je prevladavajuÊa snaga koja vrπi jednako i suprotno unutarnje porobljavanje. kolikogod ti zidovi izgledali napredni u svojoj zaπtitnoj funkciji protiv vanjske prevlasti. Stapanje u zemljama kao πto su Indonezija. Dio “modernizirajuÊih” uËinaka nacije u potlaËenim zemljama sastojao se u stapanju razliËitih naroda. nacija ponekad izgleda jedinim dostupnim pojmom pod kojim se moæe zamisliti zajednica potËinjene skupine .kao πto se.ali tu moramo prepoznati da je zahtjev izokrenut tako da nacija postaje jedini naËin na koji moæemo zamisliti zajednicu! Svako zamiπljanje zajednice postaje prekodirano kao nacija pa je stoga naπ pojam zajednice ozbiljno osiromaπen. etniËke. u kontekstu . Najvaænije. jedinstva i sigurnosti. potiskujuÊi unutarnje razlike i oporbu u ime nacionalnog identiteta. uklanjajuÊi vjerske. da naciju treba shvatiti kao zamiπljenu zajednicu . kao πto kaæe Benedict Anderson.

on tako er predstavlja dvije temeljne napredne funkcije ponekad pokuπavajuÊi se postaviti u analogan poloæaj s pravim. napredne elemente neizbjeæno prate njihove reakcionarne sjene. Pojam nacije tu oslikava obrambeni poloæaj odvajanja od hegemonistiËke “vanjske” moÊi i istovremeno predstavlja autonomnu moÊ jedinstvene zajednice.27 Malcolm X. Malcolm X pokuπao je preusmjeriti teæiπte zahtjeva afroameriËkih borbi s “gra anskih prava” na “ljudska prava” i tako retoriËki pomaknuti forum obraÊanja od Kongresa SAD-a na OpÊu skupπtinu UN-a. moÊ naroda. Me utim. teritorijalno odre enim nacijama. CrnaËki nacionalizam moæe odrediti bilo koji oblik odvajanja i autonomne moÊi afroameriËkoga naroda. “CrnaËki nacionalizam je znaËajan zbog njegove sveprisutnosti u æivotima ameriËkih Crnaca”. U ranim 1960-im godinama. Represivne snage nacije i naroda hrane se samovrednovanjem zajednice i razaraju raznolikost. nakon ogromnoga ekonomskoga poticaja stvorenog Bandunπkom konferencijom i novim afriËkim i latinoameriËkim borbama za nacionalno oslobo enje. poriËu raznolikost i singularnost mnoπtva u oklopu identiteta i homogenosti naroda. na primjer] ili kada . Usprkos opsegu razliËitih pojava nazvanih crnaËkim nacionalizmom. Iako liπen bilo kojega teritorijalnoga odre enja [i tako bez sumnje razliËit od veÊine drugih potËinjenih nacionalizama]. Joπ jednom.100 PUTOVI SUVERENOSTI vladajuÊih zemalja.28 U svim tim raznim djelatnostima i podruËjima æivota. poput mnogih afroameriËkih vo a barem od Marcusa Garveya. to jest. mi joπ uvijek moæemo u njima prepoznati dvije temeljne napredne funkcije potËinjenoga nacionalizma: obranu i stapanje zajednice. crnaËki nacionalizam toËno odre uje krugove samovrednovanja koji Ëine zajednicu i omoguÊuju njezino relativno samoodre enje i samokonstituiranje. i u sluËaju crnaËkoga nacionalizma. stapajuÊa moÊ potËinjene nacije je maË s dvije oπtrice. Vaænija od bilo kojih takvih teoretskih i retoriËkih postavki je stvarna praksa crnaËkog nacionalizma. Oba ta istovremeno napredna i nazadna vida potËinjenoga nacionalizma prisutna su u svoj svojoj dvosmislenosti u tradiciji crnaËkog nacionalizma u Sjedinjenim Dræavama. odvojenih πkola i projekata ekonomskoga razvoja zajednice i samodostatnosti. jasno je prepoznao moÊan poloæaj govora u ime nacije i naroda. Kada crnaËki nacionalizam postavlja jedinstvo i homogenost afroameriËkoga naroda kao svoju osnovu [uklanjajuÊi klasne razlike. na primjer. raznolike djelatnosti i pojave koje sami akteri izmiπljaju kao izraze crnaËkoga nacionalizma: od vjeæbaËkih momËadi i parada do programa ishrane. Kao πto Wahneema Lubiano to kaæe. istovremeno napredan i reakcionaran.

u interesu promicanja moÊi.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 101 odre uje jedan segment zajednice [kao πto su afroameriËki muπkarci] kao de facto predstavnike cjeline. to jest. socijalistiËkih i protuimperijalistiËkih pokreta] svakako su mislili potvrdno.30 S nacionalnim “oslobo enjem” i izgradnjom nacionalne dræave. sve snaænije usvajanje nacionalnih programa u Drugoj i TreÊoj Internacionali i nacionalistiËki oblici oslobodilaËkih borbi u kolonijalnom i postkolonijalnom svijetu sve do danaπnjih otpora nacija procesima globalizacije i katastrofa koje izazivaju: izgleda da sve to podupire stajaliπte da nacionalna dræava doista pruæa novu dinamiku izvan povijesnoga i konceptualnoga fijaska moderne suverene dræave. pjesnika i politiËara [Ëesto izraslih iz naprednih. kada nacija ostaje pukim snom. mi imamo drugaËije stajaliπte o funkciji nacije. Na dan kada Palestinci postaju nacija poput drugih nacija. ali je shvatio da Êe ostvarenje suverene nacije znaËiti kraj njihovih revolucionarnih odlika. »im se nacija poËinje oblikovati kao suverena dræava. ja viπe neÊu biti tamo”. trebamo naglasiti da te dvosmislene napredne funkcije pojma nacije prvenstveno postoje onda kada nacija nije uËinkovito povezana sa suverenoπÊu. kada zamiπljena nacija [joπ] ne postoji. rekao je.iste su one koje igraju porobljivaËku ulogu prema unutra. Preobrazba jakobinske ljevice devetnaestoga stoljeÊa u nacionalistiËku ljevicu. Totalitarizam nacionalne dræave Kada nacionalna dræava doista funkcionira kao institucija suverenosti. i po naπem miπljenju kriza modernosti ostaje odluËno otvorena pod vladavinom nacije i njezinoga naroda. Me utim.29 Upravo strukture koje igraju obrambenu ulogu u odnosu na vanjsko . vidljivo je da je dræavni . poriËuÊi raznolikost same zajednice.31 Me utim. njezine napredne funkcije gotovo nestaju. “ja neÊu biti viπe na njihovoj strani. “Na dan kada se Palestinci institucionaliziraju”. autonomije i jedinstva zajednice . duboka dvosmislenost naprednih funkcija potËinjenoga nacionalizma razvidno izbija na povrπinu. uspijeva li ona u potpunosti rijeπiti krizu modernosti? Uspijeva li pojam naroda i njegovo biopolitiËko pomaknuÊe suverenosti promijeniti uvjete i podruËje sinteze izme u konstitutivne moÊi i konstituirane moÊi i izme u dinamike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa na takav naËin da nas izvede iz krize? ©iroki spektar pisaca. sve porobljivaËke funkcije moderne suverenosti neizbjeæno cvjetaju punom snagom. Jean Genet bio je ushiÊen revolucionarnom æeljom Crnih pantera i Palestinaca. Ako ponovno preuzmemo naπu genealogiju pojma suverenosti u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu.

njegova vojniËka i gra anska smionost u sluæbi nacije. u NjemaËkoj. Francuskoj. socijalistiËka Internacionala morala suoËiti s jakim nacionalistiËkim pokretima. Auschwitz [kao simbol æidovskoga holokausta] i Buchenwald [kao simbol istrebljenja komunista. posloviËna posluπnost njemaËkoga naroda.102 PUTOVI SUVERENOSTI oblik modernosti najprije siπao u dræavni oblik nacije. Austriji. stajala je nasuprot socijalistiËke Rusije. ili zamjene. kao πto su i eksplozivno nasilje toga prijenosa moÊi. klasnih subjekata u sukobu. Cigana i drugih]. Politika najjaËih evropskih radniËkih pokreta. a onda se dræavni oblik nacije srozao u cijeli niz barbarizama. ta je antiteza vodila izravno u evropski gra anski rat . Nacije su predstavljene kao mistifikacije. taj je prijelaz dobro poznat. homoseksualaca. zajedno s raznim evropskim faπizmima. mobilizirajuÊi u vlastite svrhe proizvodne snage koje æude za osloba anjem od kapitalizma. onda je staljinistiËka Rusija idealan tip preobrazbe puËkoga interesa i okrutne logike koja iz njega slijedi u projekt nacionalne modernizacije. odmah je podigla stijeg nacionalnoga interesa. pod sjajnim okriljem njemaËke buræoazije.32 U Drugom svjetskom ratu nacistiËka NjemaËka. Ako je nacistiËka NjemaËka idealan tip preobrazbe moderne suverenosti u nacionalnu suverenost i njezinoga oblika u kapitalistiËki oblik. Socijaldemokratski reformizam bio je potpuno opsjednut tim kompromisom izmiπljenim u ime . Drugim rijeËima. te popratne posljedice koje moæemo nazvati. πto se doista dogodilo kada je nacionalizam iπao ruku pod ruku sa socijalizmom u Evropi? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo ponovo razmotriti nekoliko srediπnjih trenutaka u povijesti evropskoga socijalizma. Ovdje moæemo analizirati nacionalnu socijalistiËku apoteozu modernog pojma suverenosti i njegovu preobrazbu u nacionalnu suverenost: niπta ne moæe boje osvijetliti koherentnost toga prijelaza nego πto to moæe prijenos moÊi od pruske monarhije na Hitlerov reæim. izme u sredine i kraja devetnaestoga stoljeÊa. Me utim. Kada je klasna borba ponovo otvorila mistificiranu sintezu modernosti u prvim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa i ponovo iskazala snaænu antitezu izme u dræave i mnoπtva i izme u proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. a iznad svega u Engleskoj. u nekoj vrsti intelektualne preËice. Ovdje nas viπe zanima druga strana nacionalnoga pitanja u Evropi tijekom toga razdoblja.gra anski rat koji je nosio masku sukoba me u suverenim nacionalnim dræavama. Prepustimo tu priËu drugim znanstvenicima i sramoti povijesti. NaroËito moramo imati na umu da se nedugo nakon svoga zametka. a tijekom toga sukoba prvobitna me unarodna strast radniËkoga pokreta brzo je isparila.

nacije su odmah revolucionarne. u Sankt Petersburgu i do Maovog Dugog marπa uspjela ujediniti dezertere. me unarodne partizane.33 U stvari. ne transcendentalan veÊ transcendentan.SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 103 nacije . Nemojmo Ëak ni govoriti o podloj povijesti izdaje u kojoj su dijelovi evropskoga radniËkoga pokreta podræavali imperijalistiËke poduhvate evropskih nacionalnih dræava. osobito preko Staljinovoga slavljenoga predrevolucionarnoga pamfleta o marksizmu i nacionalnom pitanju. u blagoj intelektualnoj klimi “povratka Kantu”. socijalizam postaje ruski. Ili bolje reËeno. Taj program nije se obazirao na Ëinjenicu da pojam nacionalne dræave nije djeljiv veÊ organski. Socijaldemokratski reformizam doista je imao primjerenu teoriju za ta glediπta. I boljπevizam je uπao u podruËje nacionalistiËke mitologije. potpora imperijalistiËkim projektima i me uimeprijalistiËkom ratu bilo je doista logiËko i neizbjeæno glediπte za socijaldemokratski reformizam. U idiliËnom ozraËju alpske Kakanije. kako nacionalizam postaje socijalistiËki.kompromisom izme u klasnih interesa. KomunistiËka Internacionala preobrazila se u skup “pete kolone” ruskih nacionalnih interesa. i Ëak da je u svojoj transcendentnosti izgra en da se suprotstavi svakoj teænji proletarijata da ponovo prisvoji druπtveni prostor i druπtveno bogatstvo. preko Staljinova prijevoda. a Ivan Grozni postavljen je da poËiva u grobu pored Lenjina. to jest. Pojam komunistiËke revolucije ta deteritorijalizirajuÊa sablast koja je progonila Evropu i svijet i koja je od Pariπke komune do 1917. izme u proletarijata i nekih slojeva buræoaske hegemonistiËke strukture u svakoj zemlji. poput Otta Bauera. πtrajkaπke radnike i . oni su vjerovali da Êe se u sukobljavanju izme u nacionalnosti [definiranoj kao zajednici liËnosti] i kapitalistiËkoga razvoja [shvaÊenoga kao druπtvo] pojaviti dijalektika koja Êe u svome razvijanju moguÊe biti sklona proletarijatu i njegovoj postupnoj hegemoniji u druπtvu. niti o neoprostivoj gluposti koja je ujedinila razne evropske reformizme da pristanu da se mase vode na klaonicu u Prvom svjetskom ratu. insistirali su na nuænosti da se nacionalnost smatra temeljnim elementom modernizacije. Bili su to suvremenici Musilova grofa Leinsdorfa. Nekoliko austrijskih socijaldemokratskih profesora ju je izmislilo. a revolucija znaËi modernizaciju: nacionalizam je neizbjeæna faza u razvoju. oni su je slavili i istovremeno mistificirali razornu moÊ pojma nacije. S toga stajaliπta. Me utim.34 Prema Staljinu. ti profesori. ©to moæe onda modernizacija znaËiti ako je bitno vezana u reformu kapitalistiËkoga sustava i neprijateljska prema bilo kojem otvaranju revolucionarnoga procesa? Ti su autori slavili naciju a da nisu htjeli platiti cijenu toga slavlja.

te u teoretskom i praktiËnom uklanjanju svake moguÊnosti postojanja mnoπtva. koji bi bili pogubni za slobodu i πtetni kako za javnu sferu tako i za privatnu”. Sieye s je odbacio “loπe planove za re-total [ré-total] umjesto republiku [ré-publique]. TragiËna je ironija da je nacionalistiËki socijalizam u Evropi postao sliËan nacional-socijalizmu. podrivanju njegovoga temelja. Kada je. pojam totalitarizma uveden u politiËku znanost. Izvorni pojam naroda postavlja identitet koji homogenizira i proËiπÊava sliku naroda dok istovremeno prijeËi konstruktivna me usobna djelovanja razlika unutar mnoπtva. Zajednica nije dinamiËka kolektivna tvorevina veÊ primordijalni mit. totalne stvari. to jest. godine Francuske revolucije. Me utim pojam totalitarizma mora zagrabiti mnogo dublje u stvarne pojave i istovremeno dati za njih bolja objaπnjenja. on je dodirnuo samo vanjske elemente pitanja. kao πto bi neki liberali voljeli pomisliti.35 U raspravi o Ustavu III. ` Sieye s je vidio zametak totalitarizma veÊ u koncepcijama nacionalne i puËke suverenosti u osamnaestom stoljeÊu. . totalitarnoga prekodiranja druπtvenoga æivota. totalitarizam se ne sastoji samo u totaliziranju uËinaka druπtvenoga æivota i njihovom podvrgavanju globalnom disciplinarnom standardu. Ono πto je totalitarno je organski temelj i ujedinjeni izvor druπtva i dræave. koncepcijama koje su uËinkovito saËuvale apsolutnu moÊ monarhije i prenijeli je na nacionalnu suverenost On je naslutio buduÊnost onoga πto bismo mogli nazvati totalitarnom ` demokracijom.konaËno je pretvoren u reteritorijalizirajuÊi reæim nacionalne suverenosti. usred hladnoga rata. To nije stoga πto se “dvije krajnosti susreÊu”.104 PUTOVI SUVERENOSTI kozmopolitske intelektualce . nastavak jakobinske ideologije. U svom najkoherentnijem obliku pojam totalitarizma iskoriπten je da se prokaæu ruπenje demokratske javne sfere. krajnje oblike rasistiËkoga nacionalizma i poricanje træiπnih sila. U stvari. veÊ zbog toga πto je apstraktni stroj nacionalne suverenosti u srcu oba dva.36 Pojam nacije i praksa nacionalizma od samoga su poËetka postavljeni na stazu ne republike veÊ “re-totala”. veÊ i u poricanju samoga druπtvenoga æivota.

stvara razlike i podiæe granice koje ograniËavaju i podupiru moderni subjekt suverenosti.01 Rasni sukob ugra en u evropsku modernost . Dok su unutar svoga podruËja nacionalna dræava i njezine popratne ideoloπke strukture neumorno radile na stvaranju i reprodukciji ËistoÊe naroda. imaπ velike saveznike. Nema daπka najobiËnijega vjetra Koji bi te zaboravio.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI toussaint l’ouvertureu Toussaintu. O bijedni vo o! Gdje i kad Êeπ NaÊi mira! Ali ne umiri. Crni Drugi evropskoga prosvjetiteljstva leæi u samom njegovom temelju upravo kao πto proizvodni odnos sa “crnim kontinentima” sluæi kao ekonomski temelj evropskih nacionalnih dræava. Ti si za sobom ostavio Sile πto Êe za tebe raditi: zrak. I ljubav i Ëovjekov nepobjediv um. bolje budi U tvojim okovima vedra Ëela: Iako si pao da nikada viπe ne ustaneπ. ili pak tvoja glava PoËiva na jastuku u dubokoj gluhoj tamnici. afriËko. zemlju i nebesa. Tvoji prijatelji su ushiti. na vanjskom planu nacionalna dræava je stroj koji proizvodi Druge. Orijentalno. Me utim te granice i prepreke nisu nepropusne veÊ prije sluæe da urede dvosmjerni tijek izme u Evrope i njenoga vanjskoga.2. smrtne muke. najnesretniji od svih ljudi! Bilo da Ëujeπ Seljakov zviæduk dok ore Svojim plugom. ameroindijansko sve su to nuæni sastojci za negativni temelj evropskog identiteta i moderne suverenosti kao takve. william wordsworth Trebamo se sada vratiti korak unatrag i ispitati genealogiju pojma suverenosti sa stajaliπta kolonijalizma. Æivi i utjeπi se. Kriza modernosti imala je od poËetka bliski odnos s rasnim potËinjavanjem i kolonijalizmom.

u svoj njegovoj dvosmislenosti. prisiljavajuÊi nas umjesto toga da izmislimo projekt protuglobalizacije. u misli Bartoloméa de las Casasa. To je teænja koja je u stalnom sukobu sa suverenim poretkom i prevlasti. upravljaËa i kolonista. Protuimperij. ili barem prirodno potËinjenoga Evropljanima . gladnih zlata i moÊi. »ovjeËanstvo je jedno i mnogo Doba evropskoga otkrivanja i postupno poveÊavanje komunikacije me u prostorima i narodima na Zemlji koje je slijedilo uvijek su sa sobom nosili stvarni utopijski element. Me utim. Ljubav prema razlikama i vjerovanje u univerzalnu slobodu renesansnog humanizma opet se ovdje pojavljuje na globalnoj razini. koji je sudjelovao u πpanjolskoj misiji. taj utopijski element nikada nije bio nedvosmislen. VeÊina πpanjolskih vojnika. Toussainta l’Ouvereturea i Karla Marxa. mislimo da je vaæno ne zaboraviti utopijske teænje koje su uvijek pratile napredak prema globalizaciji. Taj utopijski element globalizacije spreËava nas da jednostavno padnemo u partikularizam i izolacionizam kao reakciju na totalizirajuÊe snage imperijalizma i rasne prevlasti. sovjetske i japanske] ekspanzije i nadzora nad zemaljskom kuglom. Me utim. Kolonija stoji u dijalektiËkoj suprotnosti s evropskom modernosti. Kolonijalna suverenost je joπ jedan nedostatan pokuπaj da se rijeπi kriza modernosti. U tom je kontekstu pravo Ëudo kako se Las Casas. pa i ako su snage moderne suverenosti stalno poraæavale te teænje. Ali toliko je krvi proliveno. Njegov prosvjed proistiËe iz jednoga jednostavnoga naËela: ËovjeËanstvo je jedno i jednako. manje ljudskoga. Vidimo tri primjerena izraza toga utopizma. toliko mnogo æivota i kultura uniπteno da treba πto prije odbaciti barbarstvo i uæas zapadnoevropske [a onda ameriËke. mogao dovoljno odvojiti od opÊe struje miπljenja da bi insistirao na ljudskim odlikama Ameroindijanaca i suprotstaviti se okrutnosti πpanjolskih vladara.106 PUTOVI SUVERENOSTI joπ je jedan simptom stalne krize koja odre uje modernu suverenost.a Las Casas nam pripovijeda kako su novopridoπli Evropljani postupali prema njima gore nego prema svojim æivotinjama. trebamo istovremeno shvatiti da je misionarski poziv imanentno povezan s humanistiËkim projektom dobroga biskupa od . U prvom polustoljeÊu nakon evropskoga iskrcavanja u Amerikama kod Hispaniole. vidjeli su u stanovnicima toga novoga svijeta neopozivo Drugoga. kao njezin nuæni dvojnik i nesavladiv neprijatelj. Bartolomé de las Casas promatrao je s uæasom barbarstvo konkvistadora i kolonista i njihovo porobljavanje Ameroindijanaca i genocid nad njima. Me utim.

jednaka braÊa u novoj francuskoj republici.02 Las Casas ne moæe vidjeti izvan eurocentriËkoga gledanja na Amerike po kojemu bi najveÊa velikoduπnost i milost bila dovesti Ameroindijance pod nadzor i pokroviteljstvo prave religije i njezine kulture. Ako su francuski revolucionari suprotstavljajuÊi se ancien régimeu proglasili univerzalno ljudsko pravo na “liberté. U tom smislu Las Casas pripada diskursu. ili u stvari potencijalno krπÊani: “Priroda ljudi je ista i svi su pozvani od Krista na isti naËin”. egalité et fraternité”. ista ruka koja je raskinula naπe lance neÊe nas ponovo porobiti. Svi Êe tada biti slobodni gra ani. Moæda naivno ili moæda kao svjesnu politiËku taktiku. ona nam . Za Ameroindijance. prijelaz prema slobodi od progona mora najprije proÊi kroz krπÊansko obraÊenje. o moguÊnosti usavrπavanja divljaka. Toussaintova pisma francuskim vojnim i vladinim vo ama provode retoriku revolucije besprijekorno do njezinoga logiËkoga zakljuËka i time otkrivaju njezino licemjerstvo. On je smatrao da pobjeda nad feudalnim plemstvom i ushiÊenje univerzalnim vrijednostima u Evropi podrazumijeva i pobjedu nad “rasnim plemstvom” i dokinuÊe ropstva. On priznaje da je ËovjeËanstvo jedno ali ne moæe vidjeti da je ono istovremeno mnogostruko. Toussaint je opominjao francuske vo e da Êe biti nemoguÊ bilo kakav povratak na ropstvo. studenoga 1797]. Las Casas moæe promiπljati jednakost jedino kao istost. Ali ne. Toussaint je pretpostavljao da se crnci. bilo kakav kompromis o naËelima. Toussaint l’Ouverture udisao je retoriku Francuske revolucije πto se πirila iz Pariza u njezinom Ëistom obliku. Uro enici su nerazvijeni potencijalni Evropljani. U stvar. isto kao i za Æidove u ©panjolskoj πesnaestoga stoljeÊa. U izvjeπtaju Direktoriju od 18. Las Casas nije u stvari daleko od inkvizicije. Toussaint pokazuje kako vo e revolucije izdaju naËela za koja tvrde da su im najsvetija.. koji se proteæe znatno u dvadeseto stoljeÊe. kada se evropska prevlast nad Amerikama promijenila od osvajanja. Francuska neÊe opozvati svoja naËela. Ameroindijanci su jednaki Evropljanima po prirodi samo utoliko ukoliko su potencijalno evropski narod. u kasnom osamnaestom stoljeÊu. Brumairea godine vi. Viπe od dva stoljeÊa nakon Las Casasa.. crni rob po imenu Toussaint l’Ouverture vodio je prvu uspjeπnu borbu za neovisnost protiv modernog ropstva u francuskoj koloniji Saint Domingo [danas Haiti]. [5.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 107 Chiapasa. krvoproliÊa i pljaËke u mnogo stabilniju kolonijalnu strukturu robovske proizvodnje na veliko i trgovinskih ograniËenja. Deklaracija o slobodi je neopoziva: “Zar mislite da Êe ljudi koji su uæivali blagoslov slobode mirno gledati da im ga oduzimate?. mulati i bijelci iz kolonije tako er nalaze pod πirokim kiπobranom prava gra ana.

To moæe biti samo Toussaintova retoriËka strategija. Niti je æelja za slobodom niti njezino osvajanje poteklo iz Francuske. razum od njegove prave istine”. Marx je bio uæasnut brutalnoπÊu evropskoga porobljavanja i iskoriπtavanja. Toussaint oËekuje da novostvoreni oblici slobode i jednakosti budu dostupni u sve viπe povezanome svijetu. U devetnaestom stoljeÊu Karl Marx je. Revolucija prema Toussaintu ne traæi osloba anje od evropske prevlasti samo da bi se vratila u izgubljeni afriËki svijet ili uspostavila u izolaciji tradicionalne oblike vladavine. Robovi Saint Dominguea pobunili su se protiv svojih gospodara od samoga porobljavanja i prisilnog doseljenja iz Afrike. primjer njegove ironiËne ropske pokornosti prema francuskim vladarima. Kao πto Aimé Césaire kaæe. Kapitalizam se rodio u Evropi krvlju i znojem porobljenih i koloniziranih neevropskih naroda: “Skriveno ropstvo nadniËara u Evropi trebalo je bezuvjetno ropstvo Novoga svijeta kao svoj potporanj”. ali svakako ne bismo trebali misliti da je sloboda evropska zamisao. pravo od njegova ostvarenja.108 PUTOVI SUVERENOSTI neÊe uskratiti svoje najveÊe blagodati”. prepoznao utopijski potencijal sve ubrzanijim procesima globalne interakcije i komunikacije.06 Poput Toussainta d’Ouverturea. Marx je prepoznao ljudsku slobodu kao univerzalni projekt koji treba ostvariti u praksi i iz kojega nijedno stanovniπtvo ne smije biti iskljuËeno. a crnci Saint Dominguea nisu trebali Pariæane da ih pouËe kako se za nju boriti. Ono πto je Toussaint doista primio i dobro iskoristio je posebna retorika francuskih revolucionara koja je dala legitimni oblik njegovoj potrazi za slobodom. moæda joπ viπe nego u druga dva sluËaja. Na prijelazu preko Atlantika. Poput Las Casasa. Toussaint l’Ouverture promicao je projekt na podruËju “koje odvaja jedinu misao od konkretne stvarnosti.05 Me utim. Ta globalna utopijska crta u Marxa ipak je dvosmislena. Toussaint ponekad piπe kao da su Francuzi izmislili samu zamisao o slobodi. i kao da su on i njegovi pobunjeniËki pratioci slobodni jedino miloπÊu Pariza. o britanskoj vladavini u . Oni nisu dobili slobodu veÊ su je osvojili krvavom i neumornom borbom. poput Las Casasa i Toussaint l’Ouverturea prije njega. univerzalnost ideala postala je stvarnijom i primijenjena je u praksi.04 Toussaint doslovce shvaÊa deklaraciju o pravima Ëovjeka i insistira na njezinom punom prijenosu u praksu.03 Proglaπenja univerzalnih prava πto su tako samosvjesno potekla iz Pariza vratila su se iz Saint Dominguea samo da bi uæasnula Francuze. kao πto razvidno moæemo vidjeti iz niza Ëlanaka koje je napisao za the New York Daily Tribune 1853.

08 Kolonijalno stanje vrlo lako upada u izbor izme u dvije loπe alternative: ili podvrgavanje britanskom kapitalu i britanskoj vladavini ili povratak na tradicionalne indijske druπtvene strukture i podvrgavanje indijskim prinËevima. u stvaranju moguÊnosti za novo druπtvo. jedina “alternativa” koju je Marx mogao zamisliti je isti prijelaz kojim je evropsko druπtvo veÊ proπlo. ili strana prevlast ili domaÊa prevlast. “ne smijemo zaboraviti da su te idiliËne seoske zajednice. Marxov prvenstveni cilj u tim Ëlancima bio je objasniti raspravu koja se vodila u britanskom parlamentu o statusu IstoËnoindijske kompanije i smjestiti raspravu u povijest britanske kolonijalne vladavine. Marx je. razliËitim potencijalima koje leæe u njemu. uvijek bile Ëvrsti temelj orijentalnoga despotstva. prijelaz nepokoravanja i slobode. Rujaha i Jagidara. povezan sa sve πirom mreæom globalne razmjene. rijeËima koje nas vraÊaju na revolucionarno lice renesanse. naravno. On je stoga mogao vidjeti indijsku proπlost jedino kao praznu i statiËnu: “Indijsko druπtvo nema uopÊe nikakve povijesti. Alternativa mora potraæiti novi oblik slobode. on odmah opominje. Ëak ni kao reakcija na Britance: “Nije Ëudno πto isti ljudi koji odbacuju ‘barbarske krasote Krune i Plemstva Engleske’ rone suze zbog pada indijskih Naboba. jer su uglavnom nedavni otimaËi πto su ih stvorile britanske spletke”. barem ne poznate povijesti. Marx nije vidio smisla u svrgavanju strane prevlasti da bi se jednostavno obnovio neki izolirani i tradicionalni oblik porobljavanja. Seoski sustav koji je prethodio britanskom kolonijalnom uplitanju nije trebalo braniti: “Kolikogod ljudski osjeÊaj s ga enjem promatra” razaranje i patnju πto su ih Britanci prouzroËili. Poput Toussainta. Me utim. ona je bila nesvjesno oru e povijesti jer je izazvala tu revoluciju”. mora postojati drugi prijelaz koji odbija obje te alternative.” 07 Ni vladajuÊa struktura indijskih prinËeva ne zasluæuje podrπku. od kojih veÊina ne posjeduje Ëak ni ugled starine. da su ograniËile ljudski um na najmanji moguÊi opseg ËineÊi ga neotpornim oru em praznovjerja. Za Marxa. Me utim.09 Kapital moæe. U tom smislu.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 109 Indiji. “kakvi god bili zloËini Engleske. da se na barbarstvo Britanaca ne reagira jednostavnim slijepim podræavanjem status quoa u indijskom druπtvu. u nekim okolnostima. Ono πto mi nazivamo njegovom povijeπÊu samo je povijest stalnih . porobljavajuÊi ga pod tradicionalnim pravilima i liπavajuÊi ga sve veliËine i povijesne energije. brzo zapazio brutalnost uvo enja britanske “civilizacije” u Indiju i patnju πto ih je prouzrokovala pohlepa britanskoga kapitala i britanske vlade. Marx nije imao nikakvu koncepciju o razlici indijskoga druπtva. kolikogod izgledale neagresivne. biti snaga prosvjeÊenja.

da kapitalizam . Jedan takav kruæni put ocrtala je povijest kolonijalne ropske proizvodnje na πirokoj osnovi u Amerikama izme u kasnoga sedamnaestoga i sredine devetnaestoga stoljeÊa.10 Tvrdnja da indijsko druπtvo nema povijesti ne znaËi da se niπta nije dogodilo u Indiji veÊe da su tijek doga aja iskljuËivo odre ivale vanjske snage.12 Indija moæe napredovati jedino ako se preobrazi u zapadno druπtvo. Me utim. “neotporno i nepromjenljivo”. dok je indijsko druπtvo ostalo pasivno. povijest koja nije pretkapitalistiËka veÊ unutar sloæenoga i proturjeËnoga razvoja kapitala. Krajem osamnaestoga stoljeÊa. Razvoj i πirenje kapitalizma velikim dijelom je poticao evropsku prevlast i hranio evropsku nezajaæljivu æe za bogatstvom. Svakako da je Marx bio ograniËen svojim nepotpunim znanjem sadaπnjosti i proπlosti Indije.11 Me utim. Mogli bismo logiËki rasu ivati.13 Evropski kapitalizam nalazio se u vrlo dvosmislenom odnosu prema robovskoj proizvodnji u Amerikama. “jednu razornu. Sav svijet moæe iÊi naprijed jedino ako slijedi stope Evrope.uniπtenje azijskoga druπtva i postavljanje materijalnih temelja zapadnoga druπtva u Aziji”. globalno πirenje kapitalizma nije bio ni jedinstven ni jednoznaËan proces. Kapitalizam se neravnomjerno razvijao u raznim krajevima i me u raznim narodima: on je teturao prema naprijed.110 PUTOVI SUVERENOSTI uljeza koji su osnovali svoje Imperije na pasivnoj osnovi toga neotpornoga i nepromjenljivoga druπtva”. Marxov eurocentrizam nije naposljetku toliko razliËit od onoga Las Casasovog. nije vaæna njegova nedostatna obavijeπtenost. snage evropske prevlasti stalno su je suzbijale vojno i ideoloπki. kao πto su mnogi i Ëinili. Bitno je pitanje da Marx moæe zamisliti povijest izvan Evrope jedino kao onu koja se strogo kreÊe po istom prijelazu kojim je veÊ sama Evropa proπla. Prvi rezultat bila su krvoproliÊa u opsegu koji se prije nije mogao ni zamisliti i uspostavljanje rasnih. politiËkih i ekonomskih struktura evropske vladavine nad neevropskim svijetom. “Engleska mora ispuniti dvostruku misiju u Indiji. oklijevao i povlaËio se razliËitim putovima. Kriza kolonijalnoga ropstva Iako se utopijska crta stalno pojavljivala u povijesnom procesu me upovezanosti i me ukomunikacije svijeta u modernom razdoblju. proizvodi ropske radne snage u Amerikama Ëinili su treÊinu vrijednosti evropske trgovine. Plantaænu proizvodnju na πirokoj osnovi s ropskom radnom snagom otpoËeli su engleski i francuski plantaæeri na Karibima sredinom sedamnaestoga stoljeÊa uvozeÊi afriËke robove kako bi ispunili prazninu πto su je ostavili domaÊi narodi ubijani evropskim oruæjem i bolestima.” pisao je. drugu obnavljajuÊu .

sve su to bitni elementi imanentni procesima kapitalistiËkoga razvoja. Najprije. Evropa je baËena natrag u drugo razdoblje kmetstva. Upravo u istom razdoblju kada su evropske sile gradile osnove ropske ekonomije preko Atlantika.16 Sigurno je da su se mnoge prosvijeÊene pristalice abolicionizma u Evropi i Amerikama krajem osamnaestoga i poËetkom devetnaestoga stoljeÊa . Me utim. ropska proizvodnja u Amerikama i afriËka trgovina robljem nisu bili samo niti Ëak preteæno prijelaz u kapitalizam. Ropstvo. iako je kapitalisitËka ideologija doista antitetiËka ropstvu.14 Moglo bi se protumaËiti da je stvaranje ropskih sustava sa strane kapitala neka vrsta naukovanja kapitalizmu. osobito u Amerikama. tako er je doπlo do refeudalizacije agrarne ekonomije i tako vrlo jake teænje da se zaustavi pokretljivost radne snage i zamrznu uvjeti træiπta radne snage. Doista. ili u stvari na radnikovom vlasniπtvu njegove radne snage. U tom su razdoblju ropstvo i nadniËarska radna snaga pozivali jedne druge kao plesne partnere u koordiniranim koracima kapitalistiËkoga razvoja. Tu nema proturjeËja: ropska radna snaga u kolonijama uËinila je kapitalizam moguÊim i evropski kapitalizam nije je se æelio odreÊi. S toga bismo stajaliπta mogli razmatrati kolonijalno ropstvo kao prethodnim oblikom proizvodnje sliËnom feudalizmu koji kapitalizam uspijeva postepeno prevladati. kmetstvo i sve druge krinke prisilne organizacije radne snage . odnos kapitala prema kolonijalnom ropstvu u stvari je mnogo prisniji i sloæeniji.15 Me utim.od kulijskih nadniËenja u Tihom oceanu i napoliËarenja u Latinskoj Americi do Apertheida u Juænoj Africi . Ovdje nije samo vaæno odbaciti iracionalnost buræoazije. u Evropi. uglavnom u istoËnoj ali i u juænoj Evropi. KapitalistiËka ideologija slobode bila bi u tom sluËaju Ëisti oblik prosvjeÊenosti. One su bile relativno Ëvrst oslonac. potporanj supereksploatacije na kojemu je stajao evropski kapitalizam. u kojemu bi ropstvo funkcioniralo kao prijelazna faza izme u prirodnih [to jest samodostatnih i izoliranih] ekonomija koje su prethodile evropskom uplitanju i samom kapitalizmu. kao mehanizmi koji ograniËavaju pokretljivost radne snage i spreËavaju njezina kretanja. opseg i organizacija karipskih plantaæa u osamnaestom stoljeÊu zasjenjivali su u odre enom smislu evropske industrijske pogone u devetnaestom stoljeÊu.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 111 mora biti antiteza robovskoj radnoj snazi jer se zasniva ideoloπki i materijalno na slobodnoj radnoj snazi. u praksi je kapital ne samo podvrgnuo i ojaËao postojeÊe ropske proizvodne sustave diljem svijeta veÊ je stvorio nove sustave ropstva u nevi enom opsegu. veÊ shvatiti kako ropstvo i kmetstvo mogu biti savrπeno sukladni s kapitalistiËkom proizvodnjom.

kolektivna. tako ni evropski kapital neÊe napustiti ropsku proizvodnju dok organizirani robovi ne postanu prijetnja njihovoj moÊi i uËine takav sustav proizvodnje neodræivim. Drugim rijeËima. Ona je tako er prisilila buræoaske ekonomiste da uspostave modele koji spreËavaju pokretanje radne snage. AbolicionistiËki argumenti imaju odre enu stvarnu snagu ali samo kada sluæe interesima kapitala. On gradi osnovu moderne dræave. a kapital ga mora stalno pokuπavati obuzdavati. pobunjeni robovi predstavljali su stvarnu protumoÊ. discipliniraju je i zanemaruju elemente neprekinutoga bijega. . Samo su pobune i revolucije robova mogle pribaviti primjerenu polugu. Sve je to funkcioniralo kako bi se izmislile i nanovo izmislile tisuÊe oblika ropstva. Tvrdnja da su reæimi ropstva i kmetstva imanentni kapitalistiËkoj proizvodnji i razvoju ukazuje na bliski odnos izme u æelje radnih subjekata da pobjegnu iz odnosa zapovijedanja i pokuπaja kapitala da ugura stanovniπtvo unutar Ëvrstih teritorijalnih granica. U stvari. HaiÊanska revolucija svakako je bila prekretnica u modernoj povijesti robovske pobune . Ekonomija ropske radne snage.17 PolitiËki nemiri doista su potkopali ekonomsku unosnost sustava.18 DeteritorijalizirajuÊa æelja mnoπtva je motor koji pokreÊe cijeli proces kapitalistiËkoga razvoja. bila je ekonomija krize. Ista je snaga prisilila liberalizam da izmisli ispriku za slobodnu radnu snagu. Upravo kao πto se kapital kreÊe naprijed da restrukturira proizvodnju i zaposli nove tehnologije kao odgovor na organiziranu prijetnju radniËkoga neprijateljstva. od New York Citya do Bahie. ropstvo nisu ukinuli ekonomski razlozi veÊ su ga zbacile politiËke snage. ne smijemo zaboraviti da su pobuna i neprijateljstvo bili stalni dio ropstva u Amerikama. Yann Moulier Boutang naglaπava prvenstvo tih linija bijega u povijesti kapitalistiËkoga razvoja: Anonimna. poput ekonomije same modernosti. Me utim. stalna i nezadræiva snaga prebjegavanja vukla je træiπte radne snage prema slobodi. pravo na vlasniπtvo i otvorene granice. Me utim.112 PUTOVI SUVERENOSTI zalagale protiv ropstva iz moralnih naËela. ali πto je vaænije. Ëak i tada njihova je snaga bila sasvim ograniËena.a njezina sablast kruæila je po Amerikama poËetkom devetnaestoga stoljeÊa isto onako kao πto je sablast Oktobarske revolucije progonila evropski kapitalizam viπe od jednoga stoljeÊa kasnije. na primjer kada sluæe da umanje profite konkurentske ropske proizvodnje. Taj neminovan vid akumulacije prethodi pitanju proleterizacije liberalne ere. niti moralni argumenti kod kuÊe niti raËunica unosnosti vani nisu mogli pokrenuti evropski kapital da likvidira ropske reæime.

kako da bi podræao njihovu funkciju iskljuËivanja tako i da bi se razliËito primijenio na subjekte na dvije strane razdjelnice. Kolonijalni identitet najprije funkcionira putem manihejske logike iskljuËivanja. kolonizirani je izbaËen iz osnova koje odre uju evropske civilizirane vrijednosti. ali ne samo u ekonomskom i politiËkom smislu veÊ u smislu identiteta i kulture. Kao πto nam Franz Fanon kaæe.” istiËe Fanon. kako u bioloπkom tako i u kulturnom smislu. oni se ne mogu obuzdati. “Sve vrijednosti u stvari. da je Orijent stvoren . ukljuËujuÊi osobito stoæernu knjigu Edwarda Saida: “PoËeo sam s pretpostavkom da Orijent nije nepomiËna prirodna Ëinjenica . Negativna izgradnja neevropskih drugih je naposljetku ono πto utemeljuje i odræava sami evropski identitet. Ova premisa je Ëesta polazna toËka za mnoga istraæivanja koja su se pojavila u zadnjim desetljeÊima. barbarstvo. od najveÊe je vaænosti. »istoÊa identiteta. “neopozivo su otrovane i okaljane boleπÊu Ëim im se dopusti dodir s kolonijalnom rasom”.20 Granice koje πtite taj Ëisti evropski prostor stalno su pod opsadom. koliko je god moguÊe.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 113 Proizvodnja drugosti Kolonijalizam i rasno potËinjavanje funkcioniraju kao privremeno rjeπenje krize evropske modernosti. Drugost nije data veÊ je proizvedena. Orijentalizam nije samo znanstveni projekt da bi se dobilo toËnije znanje o stvarnom predmetu.] Rasna razlika je neka vrsta crne rupe koja moæe progutati sve sposobnosti za zlo. raspore ivanja kolonijalnoga svijeta u pretince. i ne samo u smislu prava i povlastica.. Kolonijalni subjekt izgra en je u maπti metropole kao drugi. oni razumiju samo silu. Apartheid je samo jedan oblik.ili. pa stoga. Orijentu. Prepreke koje dijele kolonijalni svijet ne podiæu se samo na prirodnim granicama. Kolonijalni zakon djeluje prvenstveno oko tih granica. veÊ prije diskurs koji stvara vlastiti predmet u razvijanju samoga . iako uvijek postoje fiziËke oznake koje pomaæu da se podjela udomaÊi. ‘orijentaliziran’”. oni ne poπtuju vrijednost ljudskoga æivota. “Kolonijalni svijet je svijet rascijepljen na dva dijela”. veÊ Ëak i u smislu misli i vrijednosti. Kolonijalizam gradi oblike drugosti i upravlja njihovim tijekovima u sloæenoj dijalektiËkoj strukturi.. Ta kolonijalna konstrukcija identiteta snaæno poËiva na nepomiËnosti granice izme u prijestolnice i kolonije. a odræavanje granice je uzrok znatne tjeskobe.19 Kolonizirani su iskljuËeni iz evropskih prostora ne samo u fiziËkom i teritorijalnom smislu. kako ja to nazivam. [Mi se ne moæemo s njima raspravljati. neobuzdanu seksualnost i tako dalje. Tamni kolonizirani subjekt stoga u poËetku izgleda nejasan i tajanstven u svojoj drugosti. moæda simboliËki oblik.

114 PUTOVI SUVERENOSTI diskursa. ne Orijent kao πto jest. napravljena u Evropi i izvezena natrag na Orijent. Kada je kolonijalna ekspanzija bila na svom vrhuncu a evropske se sile ukljuËile u jagmu za Afrikom. Dijakronijske faze evolucije ËovjeËanstva prema civilizaciji zamiπljene su tako kao da su prisutne sinkronijski u razliËitim primitivnim narodima i kulturama raπirenima po zemaljskoj kugli. kada su doπli u Indiju i kad nisu naiπli nikakvu historiografiju koju bi mogli koristiti. Britanski upravljaËi morali su historizirati indijsku proπlost kako bi joj mogli pristupiti i staviti je u pogon. britanska tvorevina indijske povijesti.22 Iz stvarnih razlika neevropskih naroda. Vaæni dijelovi povijesne discipline tako er su znatno sudjelovali u znanstvenoj i popularnoj proizvodnji razliËitosti.u prirodoslovnim muzejima. Me u akademskim disciplinama ukljuËenima u tu kulturnu proizvodnju drugosti. razliËita kulturna i fiziËka obiljeæja pretvorena su u bit afriËkoga. Dva prvenstvena obiljeæja toga orijentalistiËkoga projekta su homogenizacija Orijenta od Magreba do Indije [IstoËnjaci su posvuda skoro isti] i njegova esencijalizacija [Orijent i orijentalno obiljeæje su bezvremeni i nepromjenljivi identiteti]. Drugi je uvezen u Evropu . uro eniËkoga i tako dalje. Kako u svom znanstvenom tako i u popularnom obliku antropologija devetnaestoga stoljeÊa predstavila je neevropske podanike i kulture kao nerazvijene inaËice Evropljana i njihove civilizacije: oni su bili znakovi primitivizma koji su predstavljali faze na prijelazu prema evropskoj civilizaciji. Predstavljanje je istovremeno oblik stvaranja i oblik iskljuËivanja.23 Antropoloπka predstavljanja neevropskih drugih unutar te razvojne teorije civilizacije posluæila su da potvrde i vrednuju istaknuti poloæaj Evropljana i time legitimiraju kolonijalistiËki projekt kao cjelinu. javnim izloæbama primitivnih naroda i tako dalje . antropologija je moæda pruæila najvaænije pakovanje pod kojim je uro eniËki drugi uvezen u Evropu i izvezen iz nje. Na primjer. barem kakvim ga poznamo putem orijentalizma. pa tako i u legitimiranju kolonijalne vladavine. antropolozi su devetnaestoga stoljeÊa stvorili jedno drugo biÊe drugaËije prirode. poput stvaranja kolonijalne dræave.i tako je postao sve dostupniji puËkoj maπti. britanski upravljaËi morali su napisati vlastitu “povijest Indije” kako bi podræali i promicali interese kolonijalne vladavine. stoga. tvorevina diskursa. kao πto Said istiËe. predmet evropskoga diskursa. veÊ Orijent kao πto je orijentaliziran.21 Orijent je. Me utim. antropologija i studij neevropskih naroda postali su ne samo znanstveni poduhvat veÊ i πiroko polje za javnu poduku. arapskoga. mogla se postiÊi jedino nametanjem evropske kolonijalne logike i modela indijskoj . Ishod je.

one su njihovo drugo lice. ali masnice i uvrede. Jedino putem suprotnosti prema koloniziranom . stvaraju zahvalnost. gledanje. pa Ëak i dodirivanje kolonijaliziranoga je bitno. Identitet evropskoga sebstva stvorena je u tom dijalektiËkom kretanju. Kad je jednom kolonijalni subjekt stvoren kao apsolutno Drugi on se onda moæe podvrÊi [dokinut i uzdignut] unutar viπega jedinstva. U kolonijalnoj maπti kolonizirani nije samo drugi prognan iz podruËja civilizacije. on je prije shvaÊen ili stvoren kao Drugi. “Crnac je biÊe. njegovoga mirisa. strano i udaljeno tako postaje vrlo blisko i intimno. Drugim rijeËima. Vlasnici robova u osamnaestom stoljeÊu. Ëija priroda i sklonosti nisu samo razliËite od onih Evropljana. na primjer. Ono πto u poËetku izgleda Ëudno. Apsolutno Drugi odraæava se natrag u najvlastitije.24 Proπlost Indije tako je prisajedinjena da bi postala dio britanske povijesti . kao primitivnu fazu u teleologiji civilizacije. Me utim. ta bliskost nikako ne briπe podjelu izme u dva identiteta u borbi veÊ jedino Ëini joπ vaænijim da se granice i ËistoÊa identiteta nadgledaju. barbarstvo i razuzdanost koloniziranoga Drugoga su ono πto Ëini moguÊim dobrotu. Ta je historiografija podræavala ra e i zatim uËinila Indijcima proπlost nedostupnom kao povijest. on se u drugom momentu moæe izokrenuti kao temelj sebstva. odre uju vitalnost gospodara. Stvarnost Indije i Indijaca tako je nadomjeπtena snaænim predstavljanjem koje ih je postavilo kao druge Evropi. Ljubaznost i suÊut pobu uju u njegovim grudima neumoljivu i smrtnu mrænju. Upravo zbog toga πto je razlika Drugoga apsolutna. Intimna borba s robom. govori i misli na toËno suprotan naËin od evropskoga. pa Ëak ako se to znanje i dodir zbivaju na razini predstavljanja i malo se odnose na stvarne podanike u kolonijama i metropoli. Dijalektika kolonijalizma U logici kolonijalnih predstavljanja.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 115 stvarnosti. naklonost i svetu privræenost!” 25 Toliko o mentalitetu vlasnika robova prema jednom abolicionistiËkom pamfletu.ili bolje reËeno. Poznavanje. Neevropski podanik djeluje. osjeÊanje znoja s njegove koæe. Proces se u stvari sastoji od dva momenta koja su dijalektiËki povezana. zlo. U prvom momentu razlika se mora potisnuti do krajnjih granica. britanski znanstvenici i upravljaËi stvorili su indijsku povijest i izvezli je u Indiju. uljudnost i doliËnost evropskoga sebstva. kao najudaljenija toËka na obzoru. kao potpuno poricanje. jasno su raspoznavali apsolutnost te razlike. izgradnja odvojenoga kolonijaliziranoga drugoga i odvajanje identiteta i drugosti pokazuje se paradoksalno odjednom kao apsolutno i krajnje intimno. zlouporaba.

Ono πto je najprije izgledalo kao jednostavna logika iskljuËenja. ali kroz dijalektiËki obrat.ali i to ne zahvaÊa stvarne druπtvene podjele. Moramo paæljivo napomenuti da se kolonijalni svijet nikada nije uskladio s tom jednostavnom dvodijelnom podjelom ove dijalektiËke strukture. biologiji ili razboritosti. Stvarnost nije dijalektiËka. Kolonijalizam je apstraktni stroj koji proizvodi drugost i identitet. Bijelo i Crno. pokazao se korisnim u mnogom pogledu. kao πto su Jean-Paul Sartre i Franz Fanon. Me utim. Prvi ishod . Kolonijalizam homogenizira stvarne druπtvene razlike stvaranjem jedne glavne suprotnosti koja gura razlike prema apsolutnom i onda ukljuËuje suprotnost pod identitet evropske civilizacije. esencijalni i prirodni. dijalektiËka konstrukcija pokazuje da nema niËega esencijalnoga u identitetima u borbi. Moderna evropska misao i moderno Ja oboje su nuæno vezani uz ono πto Paul Gilroy naziva “odnos rasnoga terora i potËinjavanja”. na primjer. Evropsko i Orijentalno. a ponekad sa crncima uslijed njihove nebijele boje koæe. kolonijalizam jest. ne moæe uzeti u obzir samo bijelce i crnce veÊ barem poloæaj mulata. A ipak u kolonijalnom stanju te razlike i identiteti prisiljeni su funkcionirati kao da su apsolutni. negativni kolonizirani identitet zatim se nijeËe da bi se utemeljilo pozitivno kolonizatorsko Ja. »ak u jednostavnom rasnom smislu ta druπtvena stvarnost zahtijeva barem tri osi analize . Kolonizator doista proizvodi koloniziranoga kao negaciju. Moramo tako er prepoznati sukob me u bijelcima raznih klasa i interesa i interese crnih robova razliËite od onih slobodnih crnaca i sme ih. Stvarnost uvijek predstavlja umnoæavajuÊe mnogostrukosti. nameÊe dvostruke podjele kolonijalnom svijetu. kolonizator i kolonijalizirani sve su to predstavljanja koja funkcioniraju samo u odnosu jedan prema drugome [usprkos prividima] i nemaju nikakve nuæne osnove u prirodi. Bilo koja analiza haiÊanskoga druπtva u osamnaestom stoljeÊu prije revolucije.116 PUTOVI SUVERENOSTI evropski subjekt postaje vlastito ja. postaje zatim negativna dijalektika priznanja. naπ argument ovdje nije da stvarnost predstavlja tu glatku dvostruku strukturu veÊ da kolonijalizam. koji su ponekad bili ujedinjeni s bijelcima na osnovi njihovoga vlasniπtva i slobode. Najprije. Ukratko stvarno druπtveno stanje u kolonijama nikada se ne moæe glatko sagledati u apsolutnom dualizmu izme u Ëistih suprotstavljajuÊih sila. koji su shvatili da su kolonijalna predstavljanja i kolonijalna suverenost dijalektiËki u obliku. kao apstraktni stroj koji proizvodi identitete i drugosti. Rad mnogih autora.26 PozlaÊeni spomenici ne samo evropskih gradova veÊ i moderne evropske misli temelje se na intimnoj dijalektiËkoj borbi s Drugima.

TreÊe. ujedinjujuÊi sve potlaËene narode u istoj borbi.27 Dijalektika mora podrazumijevati kretanje. postavljanje kolonijalizma kao negativne dijalektike priznavanja iznosi na vidjelo potencijal za prevratniËkom radnjom inherentnom tom stanju. projekt négritude . Na drugom mjestu. Bumerang drugosti Mnogi autori.nadajuÊi se da Êemo tako doÊi izravno do potvrde autentiËne univerzalnosti ËovjeËanstva. ali dijalektika evropskog suverenog identiteta pala je natrag u stasis. Za mislioca poput Fanona. Negativna dijalektika Ëesto se koncipirala u kulturnom smislu. odgovor na kolonijalistiËka predstavljanja treba . tvrdili su da toj pozitivnoj dijalektici kolonijalizma koja utemeljuje i uËvrπÊuje evropski suvereni identitet treba suprotstaviti istinsku negativnu pa stoga revolucionarnu dijalektiku. Neuspjela dijalektika nagovjeπtava moguÊnost da volja putem negativnosti pokreÊe povijest prema naprijed. “Jedinstvu koje Êe kasnije doÊi. Rob je onaj koji.nasilje je nuæan temelj samoga kolonijalizma. Evropsko sebstvo treba nasilje i treba se suprotstaviti svome Drugome kako bi hranilo i odræalo svoju moÊ.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 117 dijalektiËkoga Ëitanja stoga je denaturalizacija rasne i kulturne razlike. veÊ jedino znak da je moguÊa protukolonijalna politika. dijalektiËko tumaËenje razjaπnjava da su kolonijalizam i kolonijalistiËka predstavljanja utemeljeni u æestokoj borbi koja se mora stalno obnavljati. na primjer. “mora u kolonijama prethoditi ono πto Êu ja nazvati trenutkom odvajanja ili negativnosti: taj proturasistiËki rasizam jedini je prijelaz koji Êe dovesti do ukidanja rasnih razlika”. kako bi sebe stalno iznova stvaralo.potraga za otkrivanjem crnaËke biti ili crnaËke duπe. kolonijalni identiteti isparuju u zrak. UopÊeno stanje rata koje stalno proπiruje kolonijalna predstavljanja nije sluËajno ili Ëak neæeljeno . ima potencijal da se kreÊe prema punoj svijesti.29 Sartre zamiπlja da Êe ta negativna dijalektika konaËno pokrenuti povijest. jednostavno otkrivajuÊi izvjeπtaËenost stvorenih identiteta i razlika . putem borbe na æivot i smrt. oni su stvarne iluzije i nastavljaju funkcionirati kao da su esencijalni. upuÊivanje na Hegela nagovjeπtava da Gospodar moæe dobiti samo πuplji oblik priznavanja. To priznavanje nije politika u samoj sebi. tvrdili su ti autori. osobito za vrijeme dugaËkog razdoblja snaænih protukolonijalnih borbi od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja 1960-ih godina.” proglaπava Sartre. Jedina moguÊa strategija je ona obrata ili inverzije same kolonijalistiËke logike. Ne moæemo poraziti kolonijalistiËku proizvodnju razliËitosti. Prema toj logici. To ne znaËi da jednom priznate kao umjetne konstrukcije.

Prvobitni trenutak nasilja je onaj kolonijalizma: kolonizatorova prevlast nad koloniziranim i njegovo iskoriπtavanje. pripitomljeni Drugi postao je divlji. uzimajuÊi ga kao trenutak samosvijesti. slobodu i ljudske vrijednosti svima. za koje se ponekad misli da je ostatak starinskih plemenskih ili vjerskih neprijateljstava. Ne viπe snaga stabilizacije i ravnoteæe. “moment bumeranga”. koja je u rukama kolonijalne moÊi mistificirala stvarnost kolonijalnoga svijeta. Me utim. MoÊ dijalektike. plesovi i umna poremeÊenost. strategija koju on predlaæe izgleda nam potpuno iluzornom. Drugi trenutak. Ali. strategija negativnosti. To je.30 Me utim. pojavljuje se u sasvim razliËitom svjetlu kada je se shvati u nedijalektiËkom obliku i u politiËkom a ne kulturnom smislu. u stvari je patoloπki odraz nasilja kolonjalizma koji najËeπÊe izbija kao predrasude. i ako mu izravno ne pristupimo ono Êe se nastaviti iskazivati u tim razornim . moæe poprimiti sve moguÊe izopaËene oblike u kolonijalnom kontekstu.kao bit! Prema Sartreu. moment bumeranga. na primjer. usvajaju negativni pol koji su naslijedili od evropske dijalektike i pretvaraju ga u neπto pozitivno.upravo zbog toga πto su evropsko druπtvo i njegove vrijednosti utemeljene na pripitomljavanju i negativnom ukljuËivanju koloniziranoga.29 Negativan moment sposoban je izvesti reciproËno uniπtenje evropskoga sebstva . ponovo se usvaja kao dio protukolonijalnoga projekta kao da je dijalektika sama stvarni oblik kretanja povijesti. usprkos koherentnoj dijalektiËkoj logici te Sartreove kulturne politike. ono se ne odbacuje zbog toga veÊ potvr uje . Moment negativnosti postavlja se kao nuæan prvi korak u prijelazu prema krajnjem cilju bezrasnog druπtva koje priznaje jednakost.to jest sposoban za reciprocitet i neovisnu poduzetnost. odbija kulturnu politiku négritudea s njezinom svijesti o crnaËkom identitetu i umjesto toga postavlja revolucionarnu antitezu u smislu fiziËkoga nasilja.31 Nasilje me u koloniziranim stanovniπtvom. samim svojim djelovanjem produæava to nasilje. odgovor koloniziranoga na to prvobitno nasilje. stvarnost i povijest nisu dijalektiËki i nikakva ih idealistiËka retoriËka gimnastika ne moæe podvrÊi dijalektici. istinski Drugi . mitovi. Fanon ne preporuËuje da kolonizirani treba izbjegavati nasilje.118 PUTOVI SUVERENOSTI ukljuËiti reciproËna i simetriËna predstavljanja. poput Aiméa Césairea i Léopolda Senghora. »ak ako se crnaËko obiljeæje koloniziranoga prepoznaje kao mistifikaciju stvorenu u kolonijalnoj maπti. osnaæujuÊi ga. kao πto Sartre najavljuje tako lijepo i zloslutno. Kolonijalizam. revolucionarni pjesnici négritudea. Fanon. “Kolonijalizirani Ëovjek najprije Êe iskazati agresivnost koja se taloæila u njegovim kostima protiv vlastitoga naroda”.

jednadæba nacionalizam je jednak politiËkoj i ekonomskoj modernizaciji.32 ©toviπe... to nije udarac koji Êe se rijeπiti u buduÊem skladu. Pravi politiËki proces konstituiranja morat Êe se odigrati na tom otvorenom terenu snaga s pozitivnom logikom odvojenom od dijalektike kolonijalnoga suvereniteta. neovisnosti i moÊi zajednice. taj nasilni reciprocitet. Doista. Otrovni dar nacionalnoga oslobo enja PodËinjeni nacionalizam doista je. progresivnu funkciju nacionalne suverenosti uvijek prate moÊne strukture unutarnje prevlasti. ukljuËujuÊi njihovu formalnu jednakost i suverenost. taj negativni moment. ostat Êe zauvijek rob. ta negativnost nije politika sama po sebi..33 Me utim.35 Nacionalna suverenost znaËi slobodu od strane prevlasti i samoodre enje naroda. Ta otvorena negativnost samo je zdravi izraz stvarnoga neprijateljstva.. djelovat Êe u sukladnosti s . Rob koji se nikada ne bori za slobodu. u smislu svjetskoga ekonomskoga sustava u kojemu se “oslobo ena” nacija naπla. To je upravo “reciprocitet” koji je Malcolm X predlagao kao strategiju protiv nasilja bijele nadmoÊi u Sjedinjenim Dræavama. Nacija je me u potËinjenim skupinama posluæila kako kao obrambeno oruæje iskoriπteno da se skupina zaπtiti od vanjske prevlasti tako i kao znak jedinstva. to je jedini prijelaz oslobo enja. Me utim. i za Fanona i za Malcolma X. imao vaænu progresivnu funkciju. kao πto smo tvrdili u prethodnom odlomku. Opasnosti nacionalnoga oslobo enja joπ su jasnije kada ih se pogleda izvana. kojemu gospodar jedino daje dozvolu. naËelom suverene jednakosti svih njezinih Ëlanova”.34 Za vrijeme razdoblja dekolonijalizacije i kasnije. Ta jednadæba sluæi da se mobiliziraju narodne snage i oæivi druπtveni pokret. zavrπava kao izopaËena varka. izravan odnos sile. ne vodi u nikakvu dijalektiËku sintezu. koju su najavljivali vo e brojnih protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi od Gandhija i Ho ©i Mina do Nelsona Mandele. ona pak samo postavlja za cilj odvajanje od kolonijalistiËke prevlasti i otvara polje za politiku. ObeÊanje o globalnoj demokraciji me u narodima. pa tako oznaËava konaËan poraz kolonijalizma. nacija se pojavljivala kao nuæno sredstvo politiËke modernizacije pa stoga i kao neminovan prijelaz prema slobodi i samoodre enju. Jedini prijelaz prema zdravlju koji doktor Fanon moæe preporuËiti je reciproËno protunasilje. zapisano je u izvornoj povelji ujedinjenih naroda: “Organizacija i njezini Ëlanovi .DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 119 patoloπkim oblicima. . S obzirom da ona nije sredstvo konaËne sinteze.

Me utim. revolucionari zaglibe u “realizmu” a modernizacija se izgubi u hijerarhijama svjetskoga træiπta. Postkolonijalna nacionalna dræava funkcionira kao bitan i potËinjen element u globalnoj organizaciji kapitalistiËkoga træiπta. samostalnom razvoju? Nacionalizam protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi uËinkovito funkcionira obratno. a dræava predstavlja naciju.. nacija predstavlja narod. Svaka karika znaËi pokuπaj da se odgodi kriza modernosti. ne posjeduje ideoloπka sredstva da uËini taj izazov. Nigdje u svijetu nije nacionalizam qua nacionalizam doveo u pitanje legitimnost braka izme u razuma i kapitala. a oslobo ene zemlje na u se potËinjene u me unarodnom ekonomskom poretku. konaËna karika koja objaπnjava nuæno potËinjavanje . on ustoliËuje domaÊe strukture prevlasti koje su jednako opasne. On rjeπava sukob izme u kapitala iz prijestolnice i naroda-nacije apsorbirajuÊi politiËki æivota nacije u tijelo dræave. Kao staklenik pasivne revolucije. Tako je revolucija. Me utim. u kojoj projekt modernizacije tako er dovodi na vlast novu vladajuÊu skupinu koja je zaduæena da ga provodi. Mogli bismo reÊi da je to Februarska revolucija koju treba slijediti Oktobarska. nije li nadzor koji vrπi svjetsko træiπte suprotan nacionalistiËkom snu o neovisnom. Sam pojam osloba ajuÊe nacionalne suverenosti dvosmislen je ako ne i potpuno proturjeËan. Predstavljanje u svakom sluËaju znaËi daljnji korak apstrakcije i nadzora.. Od Indije do Alæira i od Kube do Vijetnama. Ali kalendar je poludio: Oktobar nikada ne dolazi. Poloæaj nacionalne dræave s njezinom tek zadobivenom suverenosti ne moæe se shvatiti kroz ruæiËaste naoËale Ujedinjenih naroda i njihovog maπtanja o skladnim. zavezanim rukama i nogama. nacionalna dræava sada pokuπava naÊi “za naciju” mjesto u globalnom poretku kapitala. jednakim i neovisnim nacionalnim subjektima. Sada se sva politika nastoji podvrÊi pod sveobuhvatne zahtjeve dræave-koja-predstavlja-naciju. nacionalno oslobo enje i nacionalna suverenost nisu samo nemoÊni protiv globalne kapitalistiËke hijerarhije veÊ i same doprinose njezinoj organizaciji i funkcioniranju. dræava je otrovni dar nacionalnoga oslobo enja. NacionalistiËka misao . dok pokuπava pod svaku cijenu stalno odga ati proturjeËja izme u kapitala i naroda.120 PUTOVI SUVERENOSTI ali kuda vodi taj pokret i kojim interesima sluæi? U veÊini sluËaja on ukljuËuje delegiranu borbu. Kao πto tvrdi Partha Chatterjee. izruËena novoj buræoaziji. Dok taj nacionalizam nastoji osloboditi mnoπtvo od strane prevlasti.36 Cijeli se logiËki lanac predstavljanja moæe saæeti ovako: narod predstavlja mnoπtvo.

Louis-Ferdinand. Narator. Postoje dvije stvari u vezi izme u kolonijalzma i bolesti. moguÊ je ne samo civilizirajuÊi proces od bolesti prema zdravlju veÊ i neminovno obrnuti proces. Zaraza je stalno prisutna opasnost. 142]. Najprije. sama Ëinjenica da je uro eniËko stanovniπtvo pogo eno boleπÊu je opravdanje za kolonijalni projekt: “Ti su crnci bolesni! Vidjet Êete! Oni su potpuno pokvareni [tout crevés et tout pourris]!. U nezaboravnom afriËkom odlomku putovanja na kraj noÊi.DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 121 postkolonijalnoj nacionalnoj dræavi je globalni poredak kapitala. narator. [To je u biti ista istina koju Kurtz prepoznaje u Conradovom srcu tame. U Africi Louis-Ferdinand nalazi “svaku zaraznu bolest. vidio je kako je stanovniπtvo potpuno zahvaÊeno boleπÊu: “Uro enici su u tim krajevima strahovito patili od svake zarazne bolesti [toutes les maladies attrapables]”. Globalna kapitalistiËka hijerarhija koja potËinjava formalno suverenu nacionalnu dræavu unutar svoga poretka temeljito se razlikuje od kolonijalnih i imperijalistiËkih krugova me unarodne prevlasti. zaraza Kada je Louis-Ferdinand Destouches [Céline] otiπao u Afriku jedino je naiπao na bolest. moralnu izopaËenost. 140]. znak nedostatka civilizacije. naravno. kroz delirij vlastite groznice. s evropskoga stajaliπta. s druge strane medalje. nije doista oznaËio bezuvjetne slobode veÊ su se ustoliËili novi oblici vladavine koje djeluju na globalnoj razini..01 Moæda to upravo moæemo oËekivati od doktora Destouchesa. nalazi ne samo da je afriËko stanovniπtvo “Ëudoviπno” veÊ i samo afriËko podruËje [str. . Bolest dæungle je u tome πto æivot posvuda izbija. Kraj kolonijalizma je i kraj modernosti svijeta i modernih reæima vladanja. Oni su degenerirani!” [str. sve raste. prvotna opasnost kolonijalizma je bolest . civiliziranoga evropskoga i pokvarenoga. Me utim. barbarskoga Drugoga. a Evropljani uvijek riskiraju.. Bolest je znak fiziËke i moralne iskvarenosti. Tu moæemo prvi put doista ugledati prijelaz prema Imperiju.” FiziËku zarazu. od zdravlja prema bolesti. Kraj modernih kolonijalizama. tamna druga strana civilizirajuÊe misije. uzimajuÊi u obzir da ga je Liga naroda poslala u Afriku da radi kao higijeniËar.] Kada se jednom uspostavila razlika izme u Ëistoga. Zanimljivo je da u Célineovom putovanju bolest kolonijalnih podruËja nije u stvari znak smrti veÊ preobilja æivota. bez granica. ludilo: tama kolonijalnih podruËja i stanovniπtva je zarazna. ali naravno Céline je tako er radio uobiËajenom kolonijalnom svijeπÊu. Stoga se kolonijalni civilizirajuÊi projekt opravdava higijenom koju donosi sa sobom.ili stvarno zaraza.

Evropi. Higijena zahtijeva zaπtitne prepreke. Tamna strana globalizacijske svijesti je strah od zaraze. sterilni okoliπ Evrope izgleda utjeπno. Ako se osvrnemo unazad. ali u odnosu na Ëudoviπno. moæemo joπ uvijek osjetiti tjeskobu zbog sve ËeπÊih dodira i odre enu nostalgiju prema kolonijalistiËkoj higijeni. Doista. mijeπanja rasa i nesputanoga æivota. Evropa izgleda umirujuÊe sterilna. kako Êemo sprijeËiti πirenje bolesti i iskvarenosti? Ta se tjeskoba najjasnije otkriva u vezi s epidemijom AIDS-a. svi prevladavajuÊi diskursi o spreËavanju AIDS-a spominju higijenu: moramo izbjeÊi dodir i koristiti zaπtitu. granice nacionalnih dræava postaju sve propusnije za sve vrste kolanja.] HigijeniËarevo motriπte moæe u stvari biti povlaπteni poloæaj za prepoznavanje tjeskoba kolonijalistiËke svijesti. Zdravstveni i humanitarni radnici moraju oËajavati dok rade s tim zaraæenim stanovniπtvom koji malo polaæu na higijenu! [Pomislite πto bi doktor Destouches rekao!] Me unarodni i supranacionalni projekti da se zaustavi πirenje AIDS-a pokuπali su uspostaviti zaπtitne granice na drugoj razini. pa ga je stoga stalno obiljeæavala sloæena igra kolanja i sanitarnih granica izme u prijestolnice i kolonije i me u kolonijalnim podruËjima. neograniËena zaraza.ili u stvari uæas zaraze. Niπta ne moæe vratiti higijenske πtitove kolonijalnih granica. Uz opÊe slavljenje neograniËenih kolanja u naπem novom globalnom selu. . Uæas πto ga je proizvelo evropsko osvajanje i kolonijalizam uæas je neograniËenoga dodira. Africi i Aziji pokazalo je nove opasnosti od globalne zaraze. [Sjetite se smrtnoga bljedila Bruxellesa iz srca tame na koje Marlow nailazi po povratku iz belgijskoga Konga. moralna izopaËenost i nedostatak higijene. Kako je AIDS najprije prepoznat kao bolest a onda kao globalna epidemija.122 PUTOVI SUVERENOSTI Kakav uæas za higijeniËara! Bolest koju kolonija ispuπta nedostatak je granica æivota. Doba globalizacije je doba univerzalne zaraze. u obliku koji podsjeÊa na kolonijalnu maπtu: neobuzdana seksualnost. Suvremeni procesi globalizacije poruπili su mnoge granice kolonijalnoga svijeta. kolanja i razmjene . nastale su karte njegovih izvora koje se Ëesto usredotoËuju na Srediπnju Afriku i Haiti. Me utim.02 ©irenje AIDS-a brzinom svjetlosti u Amerikama. Ako uklonimo globalne granice i otvorimo univerzalne dodire u naπem globalnom selu. zahtijevajuÊi HIV testove da bi se preπle nacionalne granice. Evropski kolonijalizam stalno je progonilo protuslovlje izme u kreposne razmjene i opasnosti zaraze. nesputano preobilje æivota u koloniji.

Slutimo da bi postmoderne i postkolonijalne teorije mogle zavrπiti u slijepoj ulici jer one ne uspijevaju primjereno prepoznati suvremeni predmet kritike. one pogreπno odre uju danaπnjega stvarnoga neprijatelja. Postmodernisti stalno se vraÊaju dugotrajnom utjecaju prosvjetiteljstva kao izvora prevlasti.4 SIMPTOMI PRIJELAZA Tu je dakle Ëovjek izvan naπega naroda. On uvijek ima samo jednu stvar: svoje muËenje. muËenja . postmoderne i postkolonijalne teorije neumorno kritiziraju i zahtijevaju osloba anje od proπlih oblika vladanja i njihove ostavπtine u danaπnjem vremenu. On stalno gladuje.2. Razne postmoderne i postkolonijalne teorije koje su se pojavile od 1980-ih otkrivaju nam prvi pogled na taj prijelaz. niπta mu ne pripada osim Ëasa. ©to ako moderni oblici moÊi koje su ti kritiËari [a i mi sami] s toliko muke pokuπali opisati i osporiti viπe nemaju vlasti u naπemu druπtvu? ©to ako su ti teoretiËari toliko revni u borbi protiv ostataka proπlih oblika prevlasti da ne uspijevaju prepoznati nove oblike koji se prijeteÊi uzdiæu nad njima u sadaπnjosti? ©to ako su prevladavajuÊe moÊi kao namjeravani predmet kritike tako mutirale da su onemoguÊile bilo koji postmoderni izazov? . produæenoga Ëasa. franz kafka Kraj kolonijalizma i opadajuÊe moÊi nacije znaËajni su za opÊi prijelaz od paradigme moderne suverenosti prema paradigmi imperijalne suverenosti. ali stajaliπte koje one nude izgleda sasvim ograniËeno.. to jest. nema potpornja za njegove dvije ruke i tako on ima mnogo manje od akrobata na trapezu u varijeteu koji barem visi o niti. ali na cijeloj zemaljskoj kugli ne postoji niπta πto bi ga izlijeËilo. postkolonijalni teoretiËari bore se protiv ostataka kolonijalnoga miπljenja. Kao πto bi prefiks “post-” trebao naznaËiti.. izvan naπega ËovjeËanstva. ne postoji tlo na koje on moæe Ëvrsto stati sa svoje dvije noge.

vladara i potËinjenoga. a postmoderne i postkolonijalne strategije koje izgledaju osloba ajuÊe ne bi osporavale nove strategije vladanja veÊ bi se s njima podudarale pa Ëak ih nehotice i osnaæivale! Kada smo poËeli razmatrati ideologije korporacijskoga kapitala i svjetskoga træiπta. Politika razlike Da bismo u potpunosti ocijenili kritiËku snagu postmodernog diskursa. razraditi njegove uvjete i razjasniti njegove karakteristiËne crte koje Ëine novi Imperij. MoÊ je napustila tvr avu koju oni napadaju i kruæila je sve do njihove pozadine da bi im se pridruæila pri napadu u ime razlike. Ti su se teoretiËari naπli u prilici da kucaju na otvorena vrata. zamijenila modernu paradigmu i vlada putem razliËitih hijerarhija hibridnih i razlomljenih singularnosti koje ti teoretiËari slave? U tom sluËaju. fluidnosti i hibridnost kako bi se suprotstavili dualizmima i esencijalizmu moderne suverenosti. unutarnje i vanjsko. bijelo i crno. moderni oblici suverenosti ne bi bili viπe aktualni. Postmoderna misao dovodi u pitanje upravo tu binarnu logiku modernosti i . Æivjela razlika! Dolje esencijalistiËki dualizmi! Postmoderne i postkolonijalne teorije vaæni su uËinci koji odraæavaju ili ocrtavaju πirenje svjetskoga træiπta i prijelaz oblika suverenosti. svijet moderne suverenosti je manihejski svijet. Moramo duboko zaorati u taj prijelaz. uvidjeli smo da su strategije moÊi zaobiπle postmoderne i postkolonijalne teoretiËare koji su zagovarali politiku razlike.124 PUTOVI SUVERENOSTI Ukratko. Kao πto smo vidjeli u prethodnim odlomcima. πto ako je nova paradigma moÊi. UËiniti prvi korak u tom projektu znaËi prepoznati vrijednost i ograniËenja postmodernih i postkolonijalnih teorija. Ne æelimo nagovijestiti da su postmoderni i /ili postkolonijalni teoretiËari na neki naËin lakeji globalnoga kapitala i svjetskoga træiπta. postmoderna suverenost. moramo se najprije usredotoËiti na moderne oblike suverenosti. ali na nejasan i zbunjujuÊi naËin bez svijesti o paradigmatskom skoku koji znaËi taj prijelaz. Taj novi neprijatelj je ne samo otporan na stara oruæja veÊ se u stvari njima hrani i tako pridruæuje svojim toboænjim neprijateljima upotrebljavajuÊi ih do kraja.01 Nema potrebe sumnjati u demokratske. Anthony Appiah i Arif Dirlik nisu baπ velikoduπni kada postavljaju te autore u poloæaj “a comprador intelligentsia” i “inteligencije globalnoga kapitalizma”. razdijeljen nizom dvostrukih suprotnosti koje odre uju Sebstvo i Drugoga. egalitarne pa Ëak ponekad i protukapitalistiËke æelje koje motiviraju veliki dio tih podruËja rada. Te teorije upuÊuju prema Imperiju. ali vaæno je istraæiti korisnost tih teorija u kontekstu nove paradigme moÊi.

Teπko je uopÊeno razmotriti brojne diskurse koji se kite stijegom postmodernizma. ali veÊina od njih barem se neizravno zasniva na kritici moderne naracije Jean-Françoisa Lyotarda.kako zbog toga πto ona svodi mnogostrukost razlike na binarne suprotnosti tako i . bilo bi toËnije postaviti postmodernu teoriju kao izazov niti prosvjetiteljstvu niti modernosti in toto veÊ konkretno tradiciji moderne suverenosti. tvrdnjama o kulturnim simulakrumima Jeana Baudrillarda ili kritici zapadne metafizike Jacquesa Derridaa. Prva tradicija je ona koju je potakla revolucija renesansnog humanizma. od Dunsa Scotusa do Spinoze. veÊ prije kao onu πto je Ëine dvije razliËite i sukobljene tradicije. treba biti jasno da oni u stvari napadaju tu drugu tradiciju naπe sheme [i naæalost zanemarujuÊi ili zasjenjujuÊi onu prvu]. hibridnost i dvosmislenosti naπih kultura i naπ smisao pripadnosti kao da dovode u pitanje binarnu logiku sebstva i Drugoga koja se nalazi u pozadini modernih. i konaËno dospijeva do pojma moderne suverenosti kao privremenoga rjeπenja. Kada postmodernisti predlaæu svoje suprotstavljanje modernosti i prosvjetiteljstvu koje veliËa univerzalnost razuma samo da bi podræao evropsku prevlast. kolonijalizma i rasizma.03 Prije smo tvrdili da modernost ne treba shvatiti kao jedinstvenu i homogenu. nastoji nadzirati utopijske snage prve. SliËno se postmoderno ustrajanje na razlici i posebnosti opire totalitarizmu univerzalizirajuÊih diskursa i struktura moÊi. Potvrda razlomljenih druπtvenih identiteta pojavljuje se kao sredstvo osporavanja suverenosti kako modernog subjekta tako i moderne nacionalne dræave zajedno sa svima hijerarhijama koje oni podrazumijevaju. Ta postmoderna kritiËka senzibilnost vrlo je vaæna u tom smislu jer ona predlaæe raskid s cjelokupnim razvojem moderne suverenosti [ili je simptom toga raskida]. Druga tradicija.SIMPTOMI PRIJELAZA 125 u tom pogledu pruæa vaæne izvore onima koji nastoje dovesti u pitanje moderni diskurs patrijarhata. Joπ toËnije. putem izgradnje i posredovanja dualizama. s otkriÊem mjesta imanentnosti i slavljenja singularnosti i razlike. iskljuËivosti i zapovijedanja .02 Stoga je stajaliπta razvidan poziv na akciju: prosvjetiteljstvo je problem a postmodernizam je rjeπenje. Drugim rijeËima. ta razna teoretska osporavanja koherentno se spajaju u izazovu dijalektici kao srediπnjoj logici moderne prevlasti. Me utim. termidor renesansne revolucije. moramo detaljnije pogledati πto se podrazumijeva pod “prosvjetiteljstvom” ili “modernosti” s toga postmodernoga stajaliπta. seksistiËkih i rasistiËkih konstrukcija. U kontekstu postmodernih teorija. Mnogi postmoderni teoretiËari nalaze u svojim teorijama zajedniËki nazivnik u opÊem napadu na prosvjetiteljstvo.

eksploatiranih i potËinjenih.126 PUTOVI SUVERENOSTI zbog toga πto ona kasnije ukljuËuje te razlike u jedinstveni poredak. onda postmoderni projekt mora biti nedijalektiËki. politika razlike. Ako je sama moderna moÊ dijalektiËka. naprotiv. TeoretiËari postmodernih me unarodnih odnosa nastoje dovesti u pitanje suverenost dræava dekonstruirajuÊi granice vladajuÊih moÊi. U svom najboljem obliku radikalna postmoderna praksa. ne-muπkarca i neEvropljanina. Eto kako postmodernisti mogu zamisliti svoju teoretsku praksu kao nasljednicu cijele lepeze modernih i suverenih oslobodilaËkih borbi. istiËuÊi nepravilna i nekontolirana me unarodna kretanja i kolanja i lomeÊi . onda moæemo jasnije vidjeti kako se oni suprotstavljaju sustavima prevlasti kao πto su rasizam i seksizam dekonstruirajuÊi granice koje podræavaju hijerarhije izme u bijeloga i crnoga. uspjeh nacionalnih oslobodilaËkih pokreta.04 Ne razaraju se binarnosti i dualizmi moderne suverenosti samo da bi se uspostavili novi. muπkarca i Evropljanina. marginaliziranih.06 Jedan od najvaænijih primjera s naπega stajaliπta je postmoderni izazov na podruËju me unarodnih odnosa. kaæe ta logika. legitimnu uporabu dræavnoga nasilja i za teritorijalni integritet. s obzirom na njihovo prihvaÊanje tih granica. i time usredsre uje na pojam suverenosti. likvidira se sama moÊ binarnosti kada “pustimo da se razlike poigraju preko granica”. æenskih pokreta i proturasistiËkih borbi tumaËe se kao nasljedstvo postmoderne politike jer i oni nastoje razoriti poredak i dualizme moderne suverenosti. Povijest izazova evropskoj politiËkoekonomskoj hegemoniji i njezinoj kolonijalnoj vladavini. ti “moderni” me unarodni odnosi. utjelovljuje vrijednosti i glasove prognanih. S postmodernog stajaliπta. koji se obiËno podrazumijeva kao sinonim za moÊ nacionalnih dræava.05 Mnogi znanstvenici shvatili su postmoderno miπljenje kao imperativni poziv na novu akademsku i intelektualnu praksu i kao stvarnu priliku da se istisnu prevladavajuÊe paradigme znanstvenoga rada na njihovim pojedinaËnim podruËjima.07 Tu se “moderna” paradigma viπe ili manje poistovjeÊuje s metodama realizma i neorealizma. Ako je moderno polje moÊi bijelca. onda Êe na savrπeno simetriËki naËin postmoderno biti polje oslobo enja ne-bijelca. Stoga autori na tom podruËju jasno povezuju kritiku binarnih dualizama “prosvjetiteljstva” razvijenih u kontekstu filozofskoga i knjiæevnoga postmodernizma i izazov Ëvrstim granicama moderne dræavne suverenosti. Kada jednom prepoznamo postmoderne diskurse kao napad na dijalektiËki oblik moderne suverenosti. skloni su podræati prevladavajuÊu moÊ i suverenitet nacionalnih dræava. muπkoga i æenskoga i tako dalje.

Kolikogod nejasno i nesvjesno. Smatramo da je u raznim postmodernim misaonim strujanjima najvaæniji povijesni fenomen koji ona predstavljaju: ona su simptom rascjepa u tradiciji moderne suverenosti.moæda upravo zbog toga πto ne mogu jasno prepoznati oblike moÊi koji je danas zamjenjuju. Drugim rijeËima. Me utim. . ukljuËujuÊi i velike mislioce Frankfurtske πkole [zajedno s cijelim republikanskim pravcem koji smo ocrtali sve do renesansnog humanizma]. “Diskurs” i “tumaËenje” pojavljuju se kao moÊna oruæja protiv institucionalnih krutosti modernih stajaliπta. potvrda hibridnosti i slobodna igra razliËitosti preko granica osloba ajuÊi su jedino u kontekstu u kojemu moÊ postavlja hijerarhiju iskljuËivo putem esencijalnih identiteta. oni pokazuju pravac izgradnje Imperija. Me utim. U stvari. politike deteritorijaliziranih kolanja po glatkom svijetu. i sam Imperij nastoji ukloniti te moderne oblike suverenosti i postaviti razlike da se poigraju preko granica. Iako mnogi razliËiti postmoderni teoretiËari lucidno odbacuju logiku moderne suverenosti. novo je to πto postmoderni teoretiËari ukazuju na kraj moderne suverenosti i pokazuju novu sposobnost da razmiπljaju izvan okvira modernih dualizama i modernih identiteta. osvrÊuÊi se stalno unatrag. Postoji. duga tradicija “protumoderne” misli koja se suprotstavlja modernoj suverenosti. Prema tome. S toga stajaliπta pobjedniËke tvrdnje postmodernista lako ispadaju naivnima. da nevoljko padnu u dobrodoπli naruËaj nove moÊi. Postmoderna analiza πto proizlazi iz toga ukazuje na moguÊnost globalne politike razlike. oslobo enom od krutoga kalupa dræavnih granica. kada postmodernisti predstavljaju svoje teorije kao dio projekta politiËkoga oslobo enja oni se joπ uvijek bore protiv sjena starih neprijatelja: prosvjetiteljstva ili stvarno modernih oblika suverenosti i njihovog binarnog svo enja razlike i mnogostrukosti na jednu jedinu alternativu izme u Istoga i Drugoga. Strukture i logika moÊi u suvremenom svijetu potpuno su imuni na “osloba ajuÊa” oruæja postmoderne politike razlike. usprkos najboljim namjerama. oni su opÊenito krajnje zbunjeni u pogledu naravi naπega moguÊega oslobo enja od nje . ako ne i potpuno mistificirajuÊima. binarnih podjela i stabilnih otpora. u smislu pluralizma i mnogostrukosti. veÊ ih moæe Ëak i podræavati i s njima se podudarati. Opasnost postoji da postmoderne teorije usredsrede svoju pozornost tako odluËno na stare oblike moÊi od kojih se udaljuju. naravno.SIMPTOMI PRIJELAZA 127 tako stabilna jedinstva i otpore. postmoderna politika razlike nije samo neuËinkovita protiv funkcija i prakse imperijalne vlasti.

Ukoliko se moderna suverenost poistovjeÊuje s evropskom teænjom prema globalnoj prevlasti. veÊ ga prije i uvijek odre uju bezbrojne djelomiËne i pokretne razlike. postmoderne i postkolonijalne teorije doista imaju zajedniËkoga neprijatelja. putem odnosa preko srediπnje granice. homogenosti i esencijalizma druπtvenih subjekata. Binarni koncept svijeta podrazumijeva esencijalizam i homogenost na njegovim dvama polovicama i. Postkolonijalne studije obuhvaÊaju πiroku i raznovrsnu skupinu diskursa. U tom se svjetlu postmodernizam pojavljuje bitno posteurocentriËkim. Bhabaina kritika dijalektike . i joπ vaænije. to πto je ona nedijalektiËka. Druπtveni identitet i nacija nikada nisu bili koherentno zamiπljene zajednice. Bhabhino odbijanje da vidi svijet u obliku binarnih podjela vodi ga prema odbacivanju teorija totaliteta i teorija identiteta.128 PUTOVI SUVERENOSTI Osloba anje hibridnosti ili s onu stranu kolonijalnih dualizama Odre ena struja postkolonijalnih studija tako er predlaæe globalnu politiku razlike i moæe se smjestiti u pravac postmoderne teorije.to jest. zajedno s postmodernim teorijama.istovremeno je socioloπka tvrdnja o pravoj naravi druπtava i politiËki projekt kojemu je svrha druπtvena promjena. podrazumijeva ukljuËivanje cijeloga iskustva unutar koherentnog druπtvenog totaliteta. njegov napad na binarne podjele. Prvi nasuprot TreÊem svijetu]. U tom bismo smislu mogli reÊi da je osnovno obiljeæje postkolonijalne teorije [ili barem te njezine inaËice]. ukoliko su kolonijalna uprava i imperijalistiËka praksa bili glavni sastavni dijelovi u izgradnji moderne suverenosti. Jedan od primarnih i stalnih predmeta Bhabhinog napada su binarne podjele. Ta razna odbijanja vrlo su usko povezana. U stvari. Naπa analiza moderne suverenosti u prethodnim odlomcima veÊ postavlja snaæan moguÊi razlog za suglasnost izme u postkolonijalnih i postmodernih teorija. Svijet nije podijeljen na dvoje i razlomljen u suprotne tabore [srediπte nasuprot periferiji. to jest dijalektika koja ukljuËuje unutar koherentnog totaliteta esencijalne druπtvene identitete koji se suoËavaju u oporbi. Prvo je u stvari uvjet moguÊnosti drugoga. ali ovdje se æelimo usredsrediti na djelo Homia Bhabhe jer ono predstavlja najjasniji i najbolje izraæeni primjer kontinuiteta izme u postmodernih i postkolonijalnih diskursa. cijeli postkolonijalni projekt kako ga on predstavlja odbija binarne podjele na kojima je utemeljen kolonijalni pogled na svijet. Ukratko. sablast koja salijeÊe Bhabhinu analizu i koja koherentno povezuje te razne suparnike je hegelijanska dijalektika. esencijalne identitete i totalizaciju . kolonizirana .

Poput postmodernih teoretiËara. MoÊ. ili snage druπtvenoga tlaËenja. “hijerarhijski ili binarni” kao da su ta dva izraza sinonimi. Ta druπtvena Ëinjenica osnova je na kojoj se moæe izvesti prevratniËki politiËki projekt da bi se razorila binarna struktura moÊi i identiteta. Utopija na koju Bhabha ukazuje nakon πto su binarne i totalizirajuÊe strukture razlomljene i pomaknute nije osamljeno i fragmentarno postojanje veÊ novi oblik zajednice. potiskujuÊi njihovu razliku. to jest prijelaza prema Imperiju. S njegovoga stajaliπta hijerarhija kao takva nuæno je utemeljena u binarnim podjelama. klija u napetoj paænji prema kulturnom miljeu. novi internacionalizam. Postkolonijalni politiËki projekt æeli afirmirati mnogostrukost razlika kako bi potkopao moÊ vladajuÊih binarnih struktura. a njihova razdvajanja i cijepanja izvode u umjetniËkom djelu. u saæetom obliku. Drugim rijeËima. on vjeruje. dvosmislenosti. To znaËi da se. jedini oblik prevlasti koji Bhabha prepoznaje je onaj moderne suverenosti. a razlike se uvijek na neki naËin izraæavaju [putem mimikrije. U toj se toËci postkolonijalno i postmoderno najsnaænije susreÊu: u ujedinjenom napadu na dijalektiku moderne suverenosti i prijedlog za oslobo enje kao politiku razlike. Zbog toga on moæe reÊi. Me utim. razlomljenih identiteta i tako dalje]. postavljanje razlika da se poigravaju preko granica. Sama hibridnost je ostvarena politika razlike. zajednice “beskuÊnika”. postkolonijalni teoretiËari kao πto je Bhabha u prvom nas redu zanimaju kao simptomi epohalnoga pomaka kojemu prisustvujemo. Moæda su i sami diskursi moguÊi jedino kada su reæimi moderne suverenosti veÊ na izdisaju. Bhabhaina logika oslobo enja ovako razvija. znaËi tako er potvrditi duboku æelju za ljudskom solidarnoπÊu”. na primjer. U tom postkolonijalnom okviru trebamo pomno prepoznati oblik prevladavajuÊe moÊi koji sluæi kao neprijatelj [i stvarno negativni temelj]. njegovom kriæanju i njegovom otporu binarnom strukturiranju druπtvenih hijerarhija. Pretpostavlja se da moÊ djeluje iskljuËivo putem dijalektiËke i binarne strukture. kriæanja. okupljanje ljudi u dijaspori. kulture su uvijek veÊ djelomiËne i hibridne tvorevine. osjetiti da se njegove podvojenosti i dvosmislenosti odigravaju u kuÊi maπte.SIMPTOMI PRIJELAZA 129 mimikrija kolonizatorovog diskursa preobliËuje cijeli pojam identiteta i otu uje ga od biti. potvrda zajednice: “Æivjeti u beskuÊniËkom svijetu. tako da sama Ëinjenica hibridiziranja ima moÊ da razori hijerarhiju tout court. po Bhabhi. funkcioniraju nameÊuÊi binarne strukture i totalizirajuÊu logiku druπtvenim singularnostima. te tiranske strukture nisu nikada totalne. Potvrda razlike i hibridnosti i sama je. .08 Sjeme alternativne zajednice.

130 PUTOVI SUVERENOSTI Me utim. poprima razne oblike i ima dugu povijest koja se . poput postmodernih i postkolonijalnih teorija. fundamentalizam je slaba i nejasna kategorija koja obuhvaÊa potpuno razliËite pojave. a njegova sloæenost se onda dalje svodi na nasilni i nesnoπljivi vjerski fanatizam koji je prije svega “protuzapadni”. svakako jedan od najlucidnijih teoretiËara postkolonijalizma. “Postkolonijalno postoji kao neπto poslije . OpÊenito bismo mogli reÊi da su fundamentalizmi. Imperij nije slab odjek modernih imperijalizama veÊ bitno novi oblik vladavine. uspijeva osuditi tekuÊe strukture globalne moÊi samo ukoliko one produæuju ideoloπke ostatke evropske kolonijalistiËke vladavine. kolikogod razliËiti. Mediji danas Ëesto svode izraz “fundamentalizam”. smatraju ih nekom vrstom povijesnoga nazadovanja.09 To moæe od postkolonijalne teorije uËiniti vrlo praktiËno sredstvo za ponovno Ëitanje povijesti. i fundamentalizmi simptom prijelaza prema Imperiju. kao raznolikost druπtvenih oblika koji se pojavljuju pod tim imenom. Postmoderno stajaliπte i dalje se prvenstveno bavi kolonijalnom suverenosti.11 Tu nedostaje priznanje novine struktura i logike moÊi koje ure uju suvremeni svijet. demodernizacijom. Od raspada Sovjetskoga Saveza. veliki ideolozi geopolitike i teoretiËari kraja povijesti ustrajno su postavljali fundamentalizme kao prvenstvenu opasnost s kojom se suoËavaju globalni poredak i stabilnost. poput postmodernista i postkolonijalni teoretiËari opÊenito daju vrlo zbunjujuÊi pogled na taj prijelaz jer se previπe zadræavaju na napadu na stari oblik moÊi i predlaæu strategiju oslobo enja koja bi mogla biti uËinkovita jedino na tom starom terenu. veÊ prije kao snaæno odbijanje suvremenoga povijesnoga prijelaza u tijeku.10 On optuæuje SAD da su “ponovile taktiku velikih carstava [to jest evropskih imperijalizama] koja su nestala nakon Prvog svjetskog rata”. Me utim. U tom su smislu onda. iskljuËivo na islamski fundamentalizam. kako iznutra tako i izvana.kao neπto πto je kolonijalizam iscrpio”. Me utim. Sam islamski fundamentalizam. naravno. Edward Said. povezani po tome πto ih shvaÊaju. Fundamentalizam i/ili postmodernizam Drugi simptom povijesnoga prijelaza koji se veÊ odvija u zadnjim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa je porast takozvanoga fundamentalizma. kao protumoderne pokrete. oæivljavanje primordijalnih identiteta i vrijednosti. toËnije je i korisnije razumjeti razliËite fundamentalizme ne kao obnovu predmodernog svijeta. ali potpuno je nedostatno za teoretsko razmatranje suvremene politiËke moÊi. Kao πto kaæe Gyan Prakash.

s toga stajaliπta Iranska revolucija iz 1979. U stvari. Na primjer. godine mogla bi izgledati antirevolucija koja uskrsava jedan starinski poredak. U tom svjetlu izgleda kao da islamski fundamentalizam ulaæe napore da obrne proces druπtvene modernizacije. Islamska obnova i reformizam bili su jaki u raznim razdobljima osamnaestoga i devetnaestoga stoljeÊa. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama tako er su se stalno orijentirali [u razliËitim vremenima i razliËitim krajevima viπe ili manje otvoreno] prema projektu prevlasti bijelaca i rasnoj ËistoÊi.12 Najvaæniji druπtveni plan danaπnjih krπÊanskih fundamentalistiËkih skupina usredotoËen je na [ponovno] stvaranje stabilne i hijerarhijske obiteljske jezgre. heteroseksualne obitelji koju slave krπÊanski fundamentalisti nikada nije postojala u Sjedinjenim . U smislu uloga spolova. odvoji ga od kolanja modernosti i ponovo stvori predmoderni svijet. krπÊansko druπtvo odvojeno kako od pokvarenosti Evrope tako i od divljaπtva “neciviliziranoga” svijeta. ta opÊa obiljeæja fundamentalizama kao povratka predmodernom ili tradicionalnom svijetu i njegovim druπtvenim vrijednostima viπe zasjenjuju nego πto osvjetljavaju. opÊenito se misli da se tradicionalni vjerski standardi suprotstavljaju postepeno promjenljivim oblicima modernosti. pa se tako konkretno usmjeruju u svojim kriæarskim pohodima protiv pobaËaja i homoseksualnosti. koji imaju politiËki moÊ. Ukoliko je politiËka i kulturna modernizacija bila proces sekularizacije. Te su skupine skoro uvijek zamiπljale novi Jeruzalem kao patrijarhalni Jeruzalem bijelaca. islamski fundamentalizmi joj se suprotstavljaju postavljajuÊi svete tekstove u srediπte politiËkih ustrojstava i vjerskih vo a. obnavljajuÊi ono πto zamiπljamo proπlim druπtvenim oblikom utemeljeno na svetim tekstovima. »istoÊa i cjelovitost stabilne. kao πto je po njihovom miπljenju postojala u prijaπnjem vremenu. Te pokrete treba smjestiti u dugu tradiciju projekata koji æele stvoriti u Americi novi Jeruzalem.SIMPTOMI PRIJELAZA 131 proteæe cijelom modernom erom. Me utim. obiteljskih struktura i kulturnih oblika. Nasuprot modernoj dinamici i svjetovnom druπtvu. kako sveÊenika tako i pravnika. Me utim. fundamentalistiËke vizije povratka u proπlost opÊenito se zasnivaju na povijesnim iluzijama. fundamentalizmi kao da postavljaju statiËko i vjersko druπtvo. a danaπnji oblici islamskoga radikalizma imaju izrazitih sliËnosti s tim prijaπnjim pokretima. islamski fundamentalizmi ujedinjuju se najkoherentnije po tome πto se odluËno odupiru modernosti i modernizaciji. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama tako er se predstavljaju kao pokreti protiv druπtvene modernizacije.

pa Ëak ni sa sastajaliπta praktiËara. “postmodernost Êe znaËiti povratak tradicionalnim muslimanskim vrijednostima i odbacivanje modernizma”.” piπe Akhbar Ahmed. prvobitnu misao”. fundamentalizam je postmoderan ukoliko odbacuje tradiciju islamskog modernizma za koju je moderno uvijek bilo prekodirano kao potËinjavanje euroameriËkoj hegemoniji ili asimiliranje s njom. veÊ je to prije novi izum kao dio politiËkoga projekta protiv suvremenoga druπtvenoga poretka. “Tradicionalna obitelj” koja sluæi kao njihov ideoloπki temelj puka je mjeπavina vrijednosti i ponaπanja koje viπe proizlaze iz televizijskih emisija nego iz bilo kojega povijesnoga iskustva unutar ustanove obitelji..postmoderne samo zbog toga πto kronoloπki slijedi islamski modernizam i suprotstavlja mu se. u oba sluËaja fundamentalistiËki “povratak tradiciji” je u stvari novi izum. Odatle njegova osuda klasiËnoga modernizma kao Ëisto zapadnjaËke snage”.14 Suvremeni islamski radikalizmi doista se prvenstveno temelje na “prvobitnoj misli” i otkrivanju prvobitnih vrijednosti i ponaπanja. “Ako je modernost znaËila potragu za zapadnim obrazovanjem.17 Svakako su mnogi dijelovi islama bili u . U kontekstu islamskih tradicija. Postmodernost fundamentalizma treba prvenstveno prepoznati u njegovom odbacivanju modernosti kao oruæja euroameriËke hegemonije . ZnaËi. u Disneylandu.S. 13 To je fikcionalna slika projicirana na proπlost. SliËno se danaπnji oblici islamskoga fundamentalizma ne bi trebali shvatiti kao povratak proπlim druπtvenim oblicima i vrijednostima. koja je izgra ena retrospektivno kroz leÊe suvremenih tjeskoba i strahova. koja moæda odraæavaju ona drugih razdoblja vjerske obnove ili fundamentalizma ali su u stvari usmjerena kao reakcija na danaπnji druπtveni poredak. tehnologijom i industrijalizacijom u prvome æaru postkolonijalnoga razdoblja.A. “Povratak tradicionalnim vrijednostima” krπÊanskih fundamentalista uopÊe ne gleda unatrag. InaËe one naglaπavaju ijtihad.i u tom pogledu islamski fundamentalizam je doista paradigmatiËan sluËaj. Me utim ako ga razmatramo u geopolitiËkom smislu on je istinski postmoderan..132 PUTOVI SUVERENOSTI Dræavama.16 U samom kulturnom smislu. islamski fundamentalizam je paradoksalna vrsta postmoderne teorije . Rahman piπe: “Danaπnji postmoderni fundamentalizam na znaËajan je naËin novina jer je njegov osnovni elan protuzapadan.15 Protumoderni poriv koji odre uje fundamentalizme mogao bi se onda bolje shvatiti kao postmoderni a ne predmoderni projekt. poput Main Street U. Prema Fazlur Rahmanu: “U stvari nazivati takve pojave u islamu ‘fundamentalistiËkim’ znaËi koristiti pogreπan naziv osim ako one ne naglaπavaju kao osnovu islama dva prvobitna izvora: Kuran i Sunu proroka Muhameda.

jaËe πirila me u onima koje su nedavne preobrazbe globalne ekonomije joπ viπe potËinile i iskljuËile i koje pokretljivost kapitala najviπe ugroæava.SIMPTOMI PRIJELAZA 133 odre enom smislu “protuzapadni” od zametka religije. pokretljivost nasuprot stasisu. o njoj moæemo suditi kao prvoj postmodernoj revoluciji. Taj brak postmodernizma i fundamentalizma svakako je Ëudan spoj ako uzmemo u obzir da se postmoderni i fundamentalistiËki diskursi u mnogom pogledu nalaze na dva suprotna pola: hibridnost nasuprot ËistoÊe. kultura i tako dalje] umnoæavaju u beskonaËnost na svjetskom træiπtu. Ideologija svjetskoga træiπta Mnogi pojmovi dragi postmodernistima i postkolonijalistima savrπeno se podudaraju s onima u danaπnjoj ideologiji udruæenoga kapitala i svjetskoga træiπta. U prijaπnjem su razdoblju nacionalne dræave bile primarni Ëimbenici u modernoj imperijalistiËkoj organizaciji globalne proizvodnje i razmjene. stanovniπtva. Kako se svjetsko træiπte sve potpunije ostvaruje. koje niπta ne napada æeπÊe od Ëvrstih granica: ono nadjaËava bilo koju binarnu podjelu svojim beskonaËnim mnogostrukostima. neodre enosti i hibridnosti kao neku vrstu oslobo enja ali drugi kao pogorπanje njihove patnje. ali one se pojavljuju kao sve veÊe prepreke . Odbacivanje snaga koje se pojavljuju u novom imperijalnom poretku doista je novina u suvremenom ponovnom oæivljavanju fundamentalizma. Ideologija svjetskoga træiπta uvijek je bila antifundamentalni i antiesencijalistiËki diskurs u pravom smislu rijeËi. Izgleda nam da su se postmodernisti i danaπnji fundamentalisti ne samo pojavili u isto vrijeme veÊ i kao odgovor na isto stanje. neki doæivljavaju danaπnje globalne tendencije prema poveÊanoj pokretljivosti. Svakako se puËka potpora fundamentalistiËkim projektima . mogli bismo tvrditi da postmoderni diskursi privlaËe u prvom redu pobjednike u procesima globalizacije a fundamentalistiËki diskursi gubitnike. samo na suprotnim polovima globalne hijerarhije prema upadljivoj zemljopisnoj raspodjeli. S toga stajaliπta. Gubitnici u procesima globalizacije mogli bi doista biti oni koji nam pruæaju najjaËu naznaku preobraze koja je u tijeku. Dosta pojednostavljeno. Drugim rijeËima. ukoliko je Iranska revolucija bila snaæno odbijanje svjetskoga træiπta. razlika nasuprot identitetu. Trgovina spaja razlike i πto ih ima viπe to bolje! Izgleda da se razlike [roba. ono teæi dekonstruirati granice nacionalne dræave.od Nacionalne fronte u Francuskoj i krπÊanskih fundamentalista u Sjedinjenim Dræavama do Islamske braÊe . razliËitost i mijeπanje upravo su uvjeti njegova postojanja. Kruæenje. pokretljivost.

134 PUTOVI SUVERENOSTI svjetskom træiπtu. Postmodernizam je doista logika pomoÊu koje djeluje globalni kapital. nikakvih nacionalnih industrija. pa bismo Ëak mogli kazati da su kapitalistiËke marketinπke strategije dugo vremena bile postmoderne.odliËan je opis idealnih kapitalistiËkih shema robne potroπnje pa tako pruæa priliku za usavrπavanje marketinπkih strategija. nikakvih nacionalnih korporacija. avant la lettre. S jedne strane. njegovim stalnim oËaranjem novim i pomodnim . tvornice i oprema . da uvidimo glatkoÊu i nepravilnost tih raznih polja. marketinπka praksa i potroπnja najvaænija su podruËja za razvijanje postmodernog miπljenja: neke postmoderne teorije. robe i demogafija. Stoga ne iznena uje da su postmoderno razmiπljanje i njegovi najbitniji pojmovi postali popularni na raznim podruËjima teorije i prakse bliskima kapitalu. organizacija menadæmenta i organizacija proizvodnje. Marketing moæda ima najjasniji odnos prema postmodernim teorijama. naravno.s njegovim naglaskom na pojmovima kao πto su razlika i mnogostrukost. Kao πto kaæe teoretiËar marketinga. tehnologija. On tvrdi da “kako se gotovo svaki element proizvodnje novac. postoje jasne “usporednice izme u . NeÊe viπe biti nacionalnih ekonomija. Te razlike. ne poigravaju se slobodno preko glatkoga globalnoga prostora veÊ su prije svrstane u globalne mreæe moÊi koje se sastoje od vrlo razliËitih i pokretljivih struktura. sama zamisao [nacionalne] ekonomije postaje besmislena. kao πto su marketing.20 S druge strane.18 S padom nacionalnih granica. njegovim veliËanjem fetiπizma i simulakruma. ili bolje. barem onako kako smo shvaÊali taj pojam”. a u tom novom prostoru pojavljuje se bezbroj razlika.19 Sufiks “—braz” [“—scape”] omoguÊuje nam. Robert Reich. u odliËnom je poloæaju da prepozna i veliËa prevladavanje nacionalnih granica na svjetskom træiπtu.” U buduÊnosti “neÊe biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija. Svjetsko træiπte uspostavlja pravu politiku razlike. svjetsko træiπte oslobo eno je one vrste binarnih podjela koju su nametnule nacionalne dræave. s jedne strane. bivπi ameriËki ministar rada. “etnobraze” i tako dalje.pokreÊe bez napora preko granica. naπe kolektivno putovanje kroz hiperstvarnost. da naznaËimo formalne zajedniËke crte tako raznorodnih podruËja kao πto su financije. Razni “—brazi” svjetskoga træiπta pribavljaju kapitalu moguÊnosti koje prije nije mogao ni zamisliti. “tehnobraze”. a. postmoderno miπljenje . “morobrazima”: u suvremenom svijetu on vidi “financbraze”. na primjer. vide neprestanu kupovinu i potroπnju roba te slike koje ih predstavljaju kao paradigme postmodernog iskustva. s druge strane. kultura. Arjun Appadurai uspore uje novu kvalitetu tih struktura s krajobrazima.

“Postmoderna organizacija”.konkretno naglasak na malu-do-umjerenu veliËinu i sloæenost i usvajanje elastiËnih struktura i naËina suradnje me u ustanovama . stari modernistiËki oblici rasistiËke i seksistiËke teorije izraziti su neprijatelji te nove korporacijske kulture. nisu primjerene za poslovanje u postmodenrom svijetu. Bitno je za postmoderni menadæment da su organizacije pokretljive. Sve viπe hibridno i raznoliko stanovniπtvo umnoæava broj “ciljanih træiπta” kojima pojedinaËno pristupaju konkretne marketinπke strategije .24 Ako pobliæe pogledamo ameriËku korporacijsku ideologiju [i.koji bi se mogli uhvatiti u koπtac s uzburkanim organizacijskim i okoliπnim uvjetima”. U stvari. Suvremeni gurui korporativne kulture koje menadæment upoπljava kao savjetnike i planere strategije propovijedaju uËinkovitost i unosnost razlike i multikulturalnosti unutar korporacija. Korporacije nastoje ukljuËiti razliku unutar svoga podruËja djelovanja i tako teæe πto veÊem .22 Svaka razlika je prigoda. s njihovim krutim granicama i homogenim jedinicama. razvidno je da korporacije ne djeluju na takav naËin da jednostavno iskljuËuju spolno i/ili rasno Drugoga. u manjoj ali joπ uvijek znaËajnoj mjeri. ameriËku korporacijsku praksu]. njegovo vanjsko lice.21 Sam marketing je praksa zasnovana na razlikama. Postmoderna marketinπka praksa predstavlja krug potroπnje suvremenoga kapitala.SIMPTOMI PRIJELAZA 135 suvremene marketinπke prakse i poduka postmodernizma”. Postmoderni marketing prepoznaje razliku svake robe i svakoga segmenta stanovniπtva. podeπavajuÊi prema tome svoje strategije. “ima neka izrazita obiljeæja .23 Tako moæemo zamisliti da su postmoderne organizacije smjeπtene na granicama izme u razliËitih sustava i kultura ili da su hibridne iznutra. piπe jedan teoretiËar. elastiËne i sposobne da se bave razlikom. a πto je viπe razlika to se moæe razviti viπe marketinπkih strategija. “Kultura” unutar tih organizacija tako er je usvojila poduke postmodernog miπljenja.jedna za latinoameriËke homoseksualce izme u osamnaest i dvadeset dvije godine. druga za kineskoameriËke tinej erke i tako dalje. ali nas joπ viπe zanimaju postmoderne tendencije unutar kruga kapitalistiËke proizvodnje. Autori na ovome podruËju tvrde da velike i sloæene moderne organizacije. Velike transnacionalne korporacije koje prekoraËuju nacionalne granice i povezuju globalni sustav iznutra kulturno su mnogo raznolikije i fluidnije od parohijalnih modernih korporacija prijaπnjih godina. Tu postmoderni teoretiËari utiru put preobrazbi unutarnjih struktura kapitalistiËkih organizacija. U proizvodnoj sferi postmoderno miπljenje imalo je moæda najveÊi utjecaj na podruËju menadæmenta i teorije organizacije.

Dnevnu rutinu radnoga mjesta treba osvjeæavati neoËekivanim promjenama i ozraËjem zabave. Imat Êemo dovoljno prilike da analiziramo [osobito u dijelu 3. po naπem miπljenju. kao πto su David Harvey i Fredric Jameson. Proizvodni procesi kapitala tako er su poprimili oblike koji odraæavaju postmoderne projekte. Japanu i Latinskoj Americi. ali njegovo prvenstveno mjesto primjene je unutar uskog dijela inteligencije SAD-a. koji vide postmodernost kao novu fazu kapitalistiËke akumulacije i potroπnje roba πto prati suvremeno ostvarenje svjetskoga træiπta.4] kako je proizvodnja organizirana u elastiËnim i hibridnim mreæama. Povjerenstva za istinu Korisno je podsjetiti se da su postmoderni i postkolonijalni diskursi uËinkoviti jedino u vrlo konkretnim zemljopisnim terenima i me u nekim klasama stanovniπtva. kao predvodnici u vrlo stvarnoj politici razlike. postmodernizam ima odre enu pro u u Evropi. slobodnoj igri i razliËitosti na korporacijskom radnom mjestu. Svakako se slaæemo s onim postmodernim teoretiËarima. ali ona nas navodi da se za trenutak zaustavimo i razmislimo o njihovim politiËkim posljedicama i praktiËkim uËincima. To je. SliËno se postkolonijalna teorija koja dijeli odre ene postmoderne tendencije razvila prvenstveno unutar kozmopolitskog sloja koji se kreÊe u prijestolnicama i veÊim sveuËiliπtima Evrope i Sjedinjenih Dræava. Ta posebnost ne umanjuje vaænost teoretskih stajaliπta. Vaæniji od posebnosti tih .136 PUTOVI SUVERENOSTI stvaralaπtvu. Postmoderne i postkolonijalne teorije [i fundamentalizmi na vrlo razliËit naËin] u stvari su kule straæare koje oznaËuju taj prijelaz u tijeku i u tome su smislu neophodne. Brojni istinski napredni i osloba ajuÊi diskursi pojavljivali su se tijekom povijesti me u elitnim skupinama i mi ovdje nemamo namjeru dovoditi u pitanje smisao takvoga teoretiziranja tout court. veÊ nametanje novih hijerarhija.26 Globalnu politiku razlike πto ju je uspostavilo svjetsko træiπte ne obiljeæavaju slobodna igra i jednakost. ili u stvari stalan proces hijerarhijskoga nametanja. Poruπite stare granice i neka cvjeta stotinu cvjetova!25 Sljedstveno tome zadaÊa πefa je da organizira te energije i razlike u interesu dobiti. Ljudi svih razliËitih rasa i spolnih sklonosti trebaju uÊi u korporaciju. najvaæniji vid u kojemu suvremene preobrazbe kapitala i svjetskoga træiπta Ëine stvaran proces postmodernizacije. Kao politiËki diskurs. Taj se projekt prikladno naziva “menadæmentom razlika” U tom se svjetlu korporacije pojavljuju ne samo “naprednima” veÊ i “postmodernima”.

Mnogi stanovnici vide pokretljivost kao vid njihove patnje jer se oni ubrzano premjeπtaju u groznim okolnostima. Objavljivanje takvih istina primjeran je prosvjetiteljski projekt modernistiËke politike. Me unarodno kolanje radne snage samo se poveÊalo zadnjih godina. Otkrivanje javnosti istine o nedavnoj proπlosti . moæe. od Srednje Amerike do Srednje Afrike i od Balkana do JugoistoËne Azije.njegov napad na velike rijeËi i njegova kritika istine . kao privremene ili polutrajne seobe u juænim predjelima. a njegova kritika u tim kontekstima samo bi pomogla mistifikatorskim i tlaËiteljskim snagama reæima koji je izvrgnut napadu. a koncepcija istine nije nejasna i labava . Za njih se pokretljivost preko granica Ëesto svodi na prisilno iseljavanje u siromaπtvu i jedva da je osloba ajuÊe. pokretljivost i razlika sami po sebi osloba ajuÊi. na primjer. biti najhitnija potreba. dræati se primata pojma istine moæe biti snaæan i nuæan oblik otpora.SIMPTOMI PRIJELAZA 137 teoretiËara su odjeci koje njihove koncepcije potiËu na raznim zemljopisnim i klasnim terenima. ne samo iz juga prema sjeveru.ovdje se pojavljuje kao neminovan preduvjet demokratske buduÊnosti. u obliku legalnih i ilegalnih radnika gostiju ili doseljenika. U stvari. Samo letimiËni pogled oko svijeta. stabilno i odre eno mjesto æivljenja. Svakako da mnogi u svijetu ne misle kako su hibridnost. Sjetite se. kao dio procesa modernizacije. to jest.pripisivanje odgovornosti dræavnim sluæbenicima za konkretna djela i u nekim sluËajevima zahtijevanje odmazde . U kontekstu dræavnoga terora i mistifikacije.tako er gubi svoju osloba ajuÊu aureolu kad se prenese izvan elitistiËkih intelektualnih slojeva Evrope i Sjeverne Amerike. i taj i taj i taj pukovnik predvodio pokolj toga i toga sela. odre ena nepokretljivost. Velike rijeËi prosvjetiteljstva ovdje ne izgledaju osobito tlaËiteljske. U nekoliko desetljeÊa. mandata Povjerenstva istine osnovanoga pred kraj gra anskog rata u El Salvadoru. otkrit Êe oËajno stanje onih kojima je takva pokretljivost nametnuta. doπlo je do masovnoga preseljenja iz ruralnih podruËja u prijestolnice unutar svake zemlje i po zemaljskoj kugli. Postomoderni epistemoloπki izazov “prosvjetiteljstvu” . Me utim Ëak i te masovne radniËke seobe sitne su po brojnosti i blijede u usporedbi s prisilnim iseljavanjima iz domova i sa zemlje zbog gladi i rata.naprotiv! Istina je da je taj i taj general naredio muËenje i ubojstvo toga i toga sindikalnoga vo e. kao πto su seobe juænoazijskih radnika u Perzijskom zaljevu. naprotiv. veÊ iz juga prema jugu. ili sliËnih ustanova koje su utemeljene u postdiktatorskim i postautoritarnim reæimima Latinske Amerike i Juæne Afrike. .

pokretljivog subjekta. Me utim ne bismo to priznanje Ëinjenice smjeli shvatiti kao potpuno odbacivanje. To zajedniËko ime. Jedino “zajedniËko ime” Ëiste razlike u svim dobima. ali niti su to istina. Istinska revolucionarna praksa upuÊuje na razinu proizvodnje. Danas ne postoji Ëak ni iluzija o transcendentnom Bogu. iskljuËeni. “u povratku poËecima” koji obiljeæava revolucionarnu fazu religija i ideologija modernosti. odre enu razinu bogatstva i odre eni poloæaj u globalnoj hijerarhiji. siromaπni U svakom povijesnom razdoblju onaj druπtveni subjekt koji je sveprisutan i posvuda isti odre uje se. je ono siromaπnih. Ëesto negativno ali ipak hitno. potlaËeni. ovdje i jedino ovdje u svijetu. Istina nas neÊe uËiniti slobodnima.a ipak æivi! To je zajedniËki nazivnik æivota. uËvrπÊeno i otvoreno polje imanentnosti. sveprisutnog. ËistoÊama i mjeπavinama jest. oko istoga æivotnoga oblika. Siromaπni su uklonili tu sliku i preuzeli njezinu moÊ. siromaπni. Taj oblik nije onaj moÊnih i bogatih: oni su djelomiËni i lokalizirani likovi. tako er je temelj svake moguÊe humanistike. Pokretljivost i hibridnost nisu osloba ajuÊi. Kao πto je Niccoló Machiavelli isticao. ËistoÊa. da postmoderni autori rijetko ukljuËuju taj lik u svoje teoretiziranje. pa tako samo siromaπni imaju sposobnost da obnove biÊe. Prava povjerenstva za istinu Imperija bit Êe konstitutivne skupπtine mnoπtva. realistiËkom premoÊi siromaπnoga trbuha. To u stvari nije pitanje ili/ili. potvr eno. »udno je jer su siromaπni u odre enom smislu vjeËan postmoderni lik: lik transverzalnog. Naprotiv. iskoriπtavani . u bijedi i patnji.138 PUTOVI SUVERENOSTI U naπem danaπnjem imperijalnom svijetu. Boæanstvo mnoπtva siromaπnih ne ukazuje ni na kakvu tanscendentnost. ali preuzimanje nadzora nad proizvodnjom pokretljivosti i stasisa. koje nije moguÊe lokalizirati. poetikom koja izraæava . u egzistenciji siromaπnih. gotovo se uvijek smatralo da siromaπni imaju proroËanska svojstva: nisu samo siromaπni u svijetu veÊ i siromaπni sami prava moguÊnost svijeta. osloba ajuÊi potencijal postmodernih i postkolonijalnih diskursa koji smo opisali odjekuje samo me u elitistiËkim stanovniπtvom koje uæiva odre ena prava. svjedoËanstvo nesavladivog aleatornog obiljeæja postojanja. Siromaπni su bijedni. razliËitog. temelj mnoπtva. Odavno je modernost najavljena Rabelaisovim smijehom. Siromaπni su bog na zemlji. stasis. »udno je. ali i otkrivajuÊe. Razlika. prisutno je. hibridnost i pokretljivost nisu osloba ajuÊi sami po sebi. druπtvene tvornice za proizvodnju istine. Jedino siromaπni æive radikalno stvarno i prisutno biÊe. quantitate signatae.

iskoriπtavani lik. pojavio se proletarijat kao kolektivni subjekt koji se mogao izraziti u materijalnosti i imanentnosti. u osnovi pojma i zajedniËkoga imena siromaπnih. upravo zbog toga πto su “slobodni kao ptice”. u ranim 1950-im godinama. putem procesa prvobitne akumulacije. nakon toliko mnogo pokuπaja da siromaπne preobraze u proletarijat a proletarijat u oslobodilaËku vojsku [zamisao o vojsci lebdi nad onom o oslobo enju]. joπ jednom u postmodernosti. u biopolitiËkim reæimima proizvodnje i u procesima postmodernizacije. .SIMPTOMI PRIJELAZA 139 sve πto postoji u bijednom ËovjeËanstvu “od trbuha naniæe”. Siromaπni su moÊni po sebi samima. pojavljuje se. uvijek sve viπe iskoriπtavani i uvijek sve viπe eksponirani u nadnicama vlasti. unutar te vladavine globalne proizvodnje. bez iËega za prodaju osim vlastite radne snage.tko ako ne siromaπni. U tome je novina. πto su imuni na disciplinu tvornice i disciplinu potrebnu za izgradnju socijalizma. I danas. Ali tko je subjekt koji proizvodi “popreËno”. osiromaπeni i moÊni. u zasljepljujuÊem svjetlu vedroga dana. Me utim. koji daje stvaralaËko znaËenje jeziku . Danas posvuda. Drugim rijeËima. Vogelfrei . siromaπni se ne odlikuju viπe samo svojom proroËanskom sposobnoπÊu veÊ svojom neophodnom prisutnoπÊu u proizvodnji zajedniËkoga bogatstva. Ono se pojavljuje potpuno na javi jer su u postmodernosti potËinjeni apsorbirali iskoriπtavane. vladajuÊa struja marksistiËke tradicije uvijek je mrzila siromaπne. ali ipak lik proizvodnje. mnoπtvo siromaπnih koje nije samo prorokovalo veÊ i proizvodilo i koje je tako otvorilo moguÊnosti koje nisu bile virtualne veÊ konkretne. stavili siromaπne da lete na metlama na kraju njihovoga lijepoga filma Ëudo u milanu. Zaπto postmodernisti ne mogu iπËitati taj prijelaz? Oni nam govore da je reæim transverzalnih jeziËkih proizvodnih odnosa uπao u jedinstveni i apstraktni svemir vrijednosti. siromaπni su potlaËeni. a zatim je “oslobo en” od sredstava za proizvodnju. i jedino su siromaπni sposobni za to. “slobodan za odstrel”. odvojen od zemlje. Naposljetku danas. mnoπtvo. Vogelfrei je an eo ili neukrotivi vrag. oslobo en od ropstva]. uvijek moÊniji? Tu. to je izraz kojim je Marx opisao proletarijat. koji su potËinjeni i puni æelje. Postoji Svjetsko siromaπtvo ali postoji iznad svega Svjetska moguÊnost. Na taj je naËin proletarijat bio prisiljen da postane Ëista moguÊnost bogatstva. zajedniËko ime siromaπnih. koji je na poËetku modernosti u procesima prvobitne akumulacije bio dvaput oslobo en: najprije je bio oslobo en od toga da bude vlasniπtvo gospodara [to jest. postoji proizvodni odnos. Kasnije. Sjetite se kako su glasnogovornici socijalistiËkoga realizma æestoko napali Vittoria De Sicu i Cesarea Zavattinija kada su.

protumaËio “moderna vremena” siromaπtva. . OtkriÊe postmodernosti sastojalo se u premjeπtanju siromaπnih u srediπte politiËkoga i proizvodnoga podruËja. pojelo je i probavilo mnoπtvo proletera. PriËa se da su temelje postmoderne senzibilnosti i koncepciju postmodernizma stvorili oni francuski socijalistiËki filozofi koji su u svojoj mladosti veliËali tvorniËku disciplinu i svijetle obzore realnoga socijalizma. ali je istovremeno povezao ime siromaπnih sa æivotom. oslobo en bilo kojih utopijskih iluzija i iznad svega bilo koje discipline oslobo enja. i odustali. »ak su i prostituirano tijelo. A siromaπni su zbog toga postali joπ vaæniji: æivot siromaπnih opsjeda planetu i umotava je u svoju æelju za stvaralaπtvom i slobodom. ali koji su se pokajali nakon krize iz 1968. Siromaπni su uvjet svake proizvodnje. mnoπtvo siromaπnih ljudi. Danas ti isti filozofi ciniËki dekonstruiraju svaku druπtvenu borbu koja se opire sveopÊoj pobjedi razmjenske vrijednosti. Ubogi i ptiËji slobodni smijeh Charliea Chaplina bio je doista proroËanski kada je. Mediji i kultura medija govore nam da su ti filozofi prepoznali danaπnje novo svijeta.postali proizvodnima. Samom tom Ëinjenicom siromaπni su postali proizvodni... rugaju joj se i banaliziraju je. proglaπavajuÊi kako je uzaludna pretenzija komunizma da Êe prisvojiti druπtveno bogatstvo. bijedna osoba.140 PUTOVI SUVERENOSTI svaka siromaπna osoba. glad mnoπtva . ali to nije toËno.svi oblici siromaπtva . oslobo enim æivotom i oslobo enim stvaralaπtvom.

5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ Uvjeren sam da nijedan ustav prije naπega nije tako dobro uravnoteæio ekspanzivni Imperij i samoupravu. franklin d. ili u stvari da poredak . nastao iz borbi za neovisnost i oblikovan tijekom bogate povijesti alternativnih moguÊnosti.2. ameriËki ustavotvorci mislili su da jedino republika moæe stvoriti poredak za demokraciju. Nasuprot umornom transcendentalizmu moderne suverenosti predstavljenoj bilo u obliku filozofije Hobbesa ili Rousseaua. “vraÊajuÊi se korijenima” i razvijajuÊi istovremeno nove jezike i nove druπtvene oblike koji posreduju izme u jednoga i mnoπtva. AmeriËka revolucija i model dva Rima AmeriËka revolucija i “nova politiËka znanost” koju su proglasili autori federalista raskinula je s tradicijom moderne suverenosti. AmeriËka revolucija predstavlja trenutak velike novine i prekida u genealogiji moderne suverenosti. SlijedeÊi poËetni razvoj pojma suverenosti u Sjedinjenim Dræavama moÊi Êemo uoËiti koliko se on znaËajno razlikuje od moderne suverenosti koju smo dosad opisivali i otkriti osnove na kojima se zasniva nova imperijalna suverenost. moramo uËiniti korak unatrag u vremenu i razmotriti politiËke oblike koji su pripremili njezin teren i saËinjavaju njezinu pretpovijest. cvao je poput rijetkoga cvijeta u tradiciji moderne suverenosti. Ustavni projekt SAD-a. roosevelt Da bismo artikulirali narav imperijalne suverenosti. thomas jefferson Naπ Ustav je tako jednostavan i praktiËan da je uvijek moguÊe zadovoljiti izvanredne potrebe promjenama u naglaπavanju i podeπavanju bez gubitka bitnoga oblika.

koji izmiπlja ispriku za dræavni razum i sve nepravde koje iz njega proizlaze. Tu viπe nema nikakve potrebe niti mjesta za transcendentnost moÊi. Oni su sredstva. nakon πto je nadahnuo pristalice Engleske revolucije. uvo enje zakonodavnih ravnoteæa i provjera. MoÊ se moæe sastojati od cijeloga niza moÊi koje se reguliraju i ure uju u mreæe. Redovna raspodjela moÊi u razliËite odjeljke. iz me usobno demokratskog djelovanja moÊi povezanih u mreæe. otiπli su daleko kako bi shvatili taj otklon od modernog pojma suverenosti. kao πto su J. veÊ s tradicijom republikanskoga makijavelizma koji je. pomoÊu kojih vrline republikanske vlade moæemo zadræati a njezine mane umanjiti ili izbjeÊi. koji povezuju razvoj Ustava SAD-a i njegovog pojma politiËke suverenosti s makijavelistiËkom tradicijom. kao proizvod unutarnje i imanentne druπtvene dinamike.142 PUTOVI SUVERENOSTI mnoπtva mora proizlaziti ne iz prijenosa naslova moÊi i prava veÊ iz unutarnjega ure enja me u mnoπtvom. Najprije tu je makijavelistiËki pojam moÊi kao konstitutivne moÊi . usprkos dubokoj religioznosti koja se osjeÊa u tekstovima OËeva utemeljitelja. ponovno oæivio u egzodusu preko Atlantika me u evropskim demokratima koji su bili poraæeni ali ne i pobije eni. UËinkovitost raznih naËela danas se dobro shvaÊa. Suverenost se moæe vrπiti unutar πirokoga obzora djelatnosti koje je dalje dodjeljuju ne poriËuÊi njezino jedinstvo i koje je stalno potËinjavaju stvaralaËkom pokretu mnoπtva. provjera i uskla enosti.G. predstavljanje ljudi u zakonodavnim tijelima putem zastupnika koje su sami izabrali. to su ili potpuno nova otkriÊa ili su u modernim vremenima znatno uznapredovala. uvo enje sudova koje Ëine suci πto zadræavaju svoj poloæaj ukoliko se dobro ponaπaju. Drugim rijeËima. “Znanost politike.03 Ta republikanska tradicija doista ima Ëvrste temelje u Machiavellijevim vlastitim tekstovima. To je zamisao koja ponovo otkriva revolucionarni humanizam renesanse i usavrπava ga kao politiËka i ustavna znanost. uvelike se je poboljπala. i to moÊna sredstva. poput veÊine drugih znanosti. Pocock. Za Machiavellija moÊ je uvijek republikanska.to jest. nova suverenost moæe proizaÊi jedino iz ustavnoga oblikovanja granica i ravnoteæa. Suvremeni povjesniËari.01 Tu se oblikuje izvanredno svjetovna ili imanentistiËka zamisao.02 Oni povezuju Ustav SAD-a ne s baroknim ili protureformistiËkim makijavelizmom. koje istovremeno saËinjavaju srediπnju moÊ i zadræavaju moÊ u rukama mnoπtva. dok ih stari ili nisu razumjeli ili ih nisu uopÊe poznavali. ona je uvijek proizvod æivota mnoπtva i konstituira njegovu .” piπu autori federalista.

Ustav je tako zamiπljen da moæe odoljeti bilo kojem kruænom padu u korupciju aktivirajuÊi cijelo mnoπtvo i organizirajuÊi njegovu izbornu sposobnost u mreæe organiziranih protumoÊi.04 Taj republikanski Rim nije bio jedini Rim koji je oËaravao Machiavellija i usmjeravao Atlantske republikance. Tocqueville je bio oprezniji od njih dvoje. simptom je korupcije. To su osnovna uËenja koja je Atlantska doktrina demokracije izvela iz republikanskoga Machiavellija. Slobodni grad renesansnoga humanizma je utopija koja udomljuje revolucionarno naËelo. Grad je stoga konstitutivna moÊ koja se oblikuje putem mnogostrukih druπtvenih sukoba oblikovanih u stalnim konstitutivnim procesima. on je tako er tvrdio da je vidio kako je u Americi demokratska revolucija dosegla svoje prirodne granice. MoÊ se organizira putem me uigre protumoÊi. u kolanja raznih i jednakopravnih funkcija i u proces dinamiËne i ekspanzivne samoregulacije.UMREÆENA MO∆ 143 strukturu izraæavanja. aristokratsku moÊ i demokratsku moÊ. ti klasiËni modeli samo donekle obiljeæavaju ameriËko iskustvo jer je ono u mnogom pogledu bilo doista novo i izvorno. Polibije je zamislio savrπeni oblik moÊi koja bi bila strukturirana u mijeπanom ustavu koji bi spajao monarhistiËku moÊ. Machiavellijeva misao najavila je kopernikansku revoluciju koja je repozicionirala politiku kao stalno kretanje. Me utim. Bilo kakva neravnoteæa me u tim moÊima. Iako je priznavao vitalnost novoga politiËkoga svijeta u Sjedinjenim Dræavama i uvidio kako se sinteza raznih oblika vlasti utjelovila u reguliranu masovnu demokraciju. U prvom redu. tako i skupina i dræave. MakijavelistiËki ustav sjedinjenih dræava je struktura koja dræi ravnoteæu protiv korupcije . osobito onakvim kakvim ga prikazuju tekstovi Polibija. Njegova prosudba o tome moæe li ameriËka demokracija izbjeÊi stari krug korupcije . Njihova nova “znanost politike” tako er se nadahnjivala imperijalnim Rimom. Polibijev model imperijalnoga Rima ËvrπÊe je utemeljio republikanski proces posredovanja druπtvenih moÊi i doveo ga do dovrπetka u sintezi raznih oblika vlasti.korupcije kako stranaka i pojedinaca. Alexis de Tocqueville i Hannah Arendt shvatili su novinu te nove ideologije i novoga oblika moÊi. Drugo makijavelistiËko naËelo koje je tu na djelu je da je druπtvena osnova te demokratske suverenosti uvijek proturjeËna. Eto kako Machiavelli iπËitava organizaciju republikanskoga klasiËnoga Rima i kako je renesansni pojam grada posluæio kao temelj realne politiËke teorije i prakse: druπtveni sukob je osnova stabilnosti moÊi i logike πirenja grada.05 Novi politiËki znanstvenici u Sjedinjenim Dræavama organizirali su te tri moÊi kao tri grane republikanskoga ustava. a to je drugi znak Polibijevog utjecaja. U vrlo razliËitim razdobljima.

to naËelo konstitutivne proizvodnje ustupa prednost postupku samorazmatranja ili se pomoÊu njega objaπnjava u nekoj vrsti dijalektiËkoga baleta. to jest na ËvrstoÊu njezinih temelja i stabilnost njezina funkcioniranja. Zamisao o imanentnosti zasniva se na zamisli o stvaralaπtvu. Hannah Arendt bezrezervno je veliËala ameriËku demokraciju kao mjesto izuma same moderne politike. AmeriËka deklaracija o neovisnosti veliËa tu novu zamisao o moÊi najjasnijim rijeËima. Srediπnja zamisao AmeriËke revolucije. Stoga se suverenost SAD-a ne sastoji u reguliranju mnoπtva veÊ prije proizlazi kao rezultat stvaralaËkih sinergija mnoπtva. ona tvrdi. Da to nije sluËaj to bi naËelo bilo nemoÊno: u samoj imanentnosti niπta ne omoguÊuje druπtvu da postane politiËko. Ekstenzivni Imperij Prije nego πto poËnemo analizirati kako se razvijao i preobraæavao taj novi pojam suverenosti tijekom povijesti SAD-a.06 Nasuprot njemu. ali ovdje æelimo samo naglasiti njegovu originalnost. Politika se ne suprotstavlja druπtvu veÊ ga ujedinjuje i upotpunjuje. HumanistiËka revolucija renesanse i kasnije iskustvo sektaπkoga protestantizma razvijali su tu zamisao o stvaralaπtvu. Me utim. usredsredimo naπu pozornost na trenutak prema naravi samoga pojma. Shodno protestantskoj etici mogli bismo reÊi da jedino stvaralaËka moÊ mnoπtva pokazuje postojanje Boga i prisustvo boæanstva na zemlji. Oslobo enje ËovjeËanstva od svake vrste transcendentne moÊi utemeljena je u moÊi mnoπtva da izgradi vlastite politiËke ustanove i konstituira druπtvo. Kasnije Êemo kritizirati taj pojam umreæene moÊi sadræan u Ustavu SAD-a. Nasuprot modernim evropskim koncepcijama suverenosti. tu se pojam suverenosti odnosi na moÊ potpuno unutar druπtva. koje su povjerile politiËku moÊ transcendentnoj sferi i tako otrgnule i otu ile izvore moÊi od druπtva. Prvo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti je da on postavlja zamisao o imanentnosti moÊi nasuprot transcendentnom obiljeæju moderne evropske suverenosti. Po njezinoj procjeni revolucija uspijeva u mjeri u kojoj dokida dinamiku konstitutivnih moÊi i uvodi stabilnu konstituiranu moÊ.144 PUTOVI SUVERENOSTI bila je znaËi dvojbena ako ne i potpuno pesimistiËna. To je drugo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti. Mnoπtvo koje saËinjava druπtvo je stvaralaËko.08 MoÊ nije neπto πto vlada iznad nas veÊ neπto πto mi proizvodimo.07 Arendt stavlja naglasak na uvo enju te demokracije u druπtvu. U . je uËvrπÊivanje slobode ili u stvari utemeljenje politiËkoga tijela koje jamËi prostor na kojemu sloboda moæe djelovati.

Iako je tekst Ustava SAD-a krajnje paæljiv prema samorazmatrajuÊem momentu. gotovo kao da je æelio protjerati zamisao o nadzoru i trenutku razmiπljanja iz vlastitoga Ustava. NaËelo ekspanzije stalno se bori protiv snaga ograniËenja i nadzora. kada se mnoπtvo postavlja kao konaËno pa stoga zahtijeva posebna sredstva ispravljanja i nadzora? Taj ishod je stalna prijetnja. prema obnovljenoj deklaraciji o demokratskim temeljima moÊi.09 Iznena uje kako taj ameriËki eksperiment jako sliËi klasiËnom ustavnom iskustvu. pojavljuje se i iskustvo konaËnosti koje proizlazi iz proturjeËne i mnogostruke naravi samoga mnoπtva. ne ekskluzivna. Machiavelli je definirao kao ekspanzivne one republike kojih demokratski temelji vodili kako prema stalnoj proizvodnji sukoba tako i prema prisvajanju novih teritorija. æivot i provedba Ustava su naprotiv. Da bi sprijeËila da te prepreke ne poremete poredak i potpuno isprazne projekt od njegova smisla suverena moÊ mora se oslanjati na vrπenje nadzora. ekspanzivnom projektu koji djeluje na neome enom terenu. novi ameriËki pojam suverenosti otvara se izvanrednom snagom prema vani.UMREÆENA MO∆ 145 procesu uspostavljanja suverenosti na razini imanentnosti. Izgleda da novo naËelo suverenosti proizvodi vlastito unutarnje ograniËenje. kroz straænja vrata u provedbi moÊi.10 Tu demokratsku ekspanzivnu tendenciju svojstvenu pojmu umreæene moÊi moramo razlikovati od drugih. tijekom cijele svoje pravosudne i politiËke povijesti odluËno otvoreni prema ekspanzivnim kretanjima. Bez ekspanzije republika stalno riskira da je proguta krug korupcije. Ëisto ekspanzionistiËkih i imperijalistiËkih oblika ekspanzije. ali nakon πto je prepoznao ta unutarnja ograniËenja. kada se πiri ta nova suverenost ne prisajedinjuje niti razara . nakon prvoga trenutka potvrde dolazi dijalektiËka negacija konstitutivne moÊi mnoπtva koja odræava teleologiju projekta suverenosti. Polibije je zamislio ekspanziju kao nagradu za savrπenu sintezu triju oblika vlasti. najprije odbaËena u definiciji izvora moÊi. SuoËavamo li se stoga s kriznom toËkom u razvijanju toga novoga pojma? VraÊa li se transcendentnost. Drugim rijeËima. jer istaknuti oblik takve moÊi ohrabruje demokratski pritisak mnoπtva da prevlada svako ograniËenje i svaki nadzor. a osobito politiËkoj teoriji nadahnutoj imperijalnim Rimom! U toj tradiciji sukob izme u ograniËenja i ekspanzije uvijek se rjeπavao u korist ekspanzije. Drugim rijeËima. TreÊe obiljeæje toga pojma suverenosti je teænja prema otvorenom. Temeljna razlika je u tome πto je ekspanzivnost imanentnog pojma suverenosti inkluzivna.

otvoreni i ekspanzivni prostor Imperija zajedno s njegovom stalnom reteritorijalizacijom i tako dalje. Naposljetku. miru koji moæe nametnuti jedino transcendentan suveren u druπtvu kojega je narav izraæena ratom. Napetost tih konceptualnih paradoksa nastavit Êe se cijelim tijekom oblikovanja i uspostavljanja imperijalne suverenosti u praksi.146 PUTOVI SUVERENOSTI druge moÊi s kojima se suoËava veÊ naprotiv otvara se prema njima. cijelo suvereno tijelo stalno se reformira. To je imanentna zamisao o miru koja se drastiËno suprotstavlja transcendentnoj zamisli o miru. Moæda je temeljno obiljeæje imperijalne suverenosti da je njezin prostor uvijek otvoren. kolonizaciju i porobljavanje. ukljuËujuÊi ih u mreæu. ali ta neËasna povijest ne poriËe razliku izme u ta dva pojma. pljaËku. Zamisao suverenosti kao ekspanzivne moÊi lebdi nad πarkom koja povezuje naËelo demokratske republike sa zamiπlju o Imperiju. novi pojam suverenosti duboko je reformistiËki. u imperijalnoj koncepciji moÊ pronalazi naËina da se logika njezinoga poretka uvijek obnavlja i uvijek ponovo stvara u ekspanziji. Ta imperijalna ekspanzija nema nikakve veze s imperijalizmom. trebamo imati na umu da je zamisao o miru u osnovi razvoja i ekspanzije Imperija. Upravo zbog te ekspanzivne tendencije. jasno vidimo da su ekspanzivni trenuci Imperija natopljeni suzama i krvlju. a njegove granice uvijek je nadzirala suverena uprava. mreæu moÊi i protumoÊi strukturiranih u bezgraniËnoj i inkluzivnoj arhitekturi. Kao πto smo vidjeli u ranijim dijelovima knjige. to jest. ekspanzionizma modernih nacionalnih dræava. Moderna suverenost poËiva toËno na granici. naprotiv. Virgilije nam daje moæda najviπi . Naprotiv. Svakako. zamisao Imperija koji je tako er demokratska republika oblikuje se upravo povezivanjem i spajanjem krajnjih polova tih paradoksa.ili od.11 Sada moæemo jasno razlikovati ekspanzivnu tendenciju demokratske republike od ekspanzionizma transcendentnih suverenosti . Imperij proπiruje i uËvrπÊuje model umreæene moÊi protiv takvih imperijalizama. Tu. Me utim. genocid. jer je to najvaænije pitanje. Ta definicija imperijalne moÊi otvara brojne paradokse: bezrazliËnost subjekata spojenu sa singularizacijom proizvodnih mreæa. Imperij se jedino moæe zamisliti kao univerzalnu republiku. niti s onim dræavnim organizmima planiranima za osvajanje. putem konstitutivne mreæe moÊi i protumoÊi. Ono πto se otvara je osnova konsenzusa pa tako. moderna suverenost koja se razvila u Evropi od πesnaestoga stoljeÊa nadalje zamiπljala je prostor kao ograniËen. narav je mir. kada te imperijalne procese razmatamo u povijesnom smislu [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na njih u povijesti SAD-a].

izme u predsjedniπtva Thomasa Jeffersona i Andrewa Jacksona. ustavnu povijest SAD-a treba podijeliti u Ëetiri razliËite faze ili reæima. Tocqueville i Marx. ali Ustav treba shvatiti i kao materijalni reæim pravnoga tumaËenja i prakse koju vrπe ne samo pravnici i suci veÊ i subjekti u cijelom druπtvu. krajnje proturjeËna. Taj materijalni.14 Joπ je vaænija Ëinjenica πto je taj ameriËki prostor bio oslobo en oblika centralizacije i hijerarhije tipiËnih za Evropu. Ëetvrtu fazu najavili su druπtveni pokreti 1960-ih i nastavlja se do kraja raspada Sovjetskoga saveza i njegovoga istoËnoeruopskoga bloka. Ona je teren koji se moæe preobraziti i prelaziti. Neome eni teritorij otvoren je æelji [cupiditas] ËovjeËanstva.15 Stari san izgleda ponovo moguÊ. Svaka od tih faza ustavne povijesti SAD-a oznaËava korak naprijed prema ostvarenju imperijalne suverenosti. pa to ËovjeËanstvo moæe tako izbjeÊi krizu odnosa izme u vrline [virtus] i sudbine [fortuna] koja je minirala humanistiËku i demokratsku revoluciju u Evropi. U prvoj fazi Ustava. naravno. ustav sad-a ostao je viπe ili manje neizmijenjen [osim nekoliko vrlo vaænih amandmana]. i naposljetku. treÊa faza ide od New Deala i Drugog svjetskog rata do najviπe toËke hladnoga rata. U stvari. druga. sa suprotnih stajaliπta. slaæu su u ovome: ameriËko gra ansko druπtvo ne razvija se unutar teπkih okova feudalne i aristokratske moÊi veÊ se poËinje razvijati iz odvojenoga i vrlo razliËitoga temelja.UMREÆENA MO∆ 147 izraz rimskoga mira: “KonaËno ono πto je proroËiπte najavilo stiglo je/Veliki poredak stoljeÊa ponovo se rodio. otvoreni prostor granice postao je konceptualni teren republikanske demokracije: taj je prostor omoguÊio Ustavu njegovu prvu snaænu definiciju. . Izjave o slobodi imaju smisla u prostoru gdje se na ustav dræave gleda kao na otvoren proces. druπtveni ustav doista se radikalno promijenio od osnivanja republike.” 12 Otvorene granice Ostvarenje imperijalnoga pojma suverenosti bio je dugaËak proces koji se razvijao u razliËitim fazama ustavne povijesti SAD-a. prepreke ljudskom razvoju postavlja priroda a ne povijest . od imperijalistiËke doktrine Theodorea Roosevelta do Woodrowa Wilsona i njegovog me unarodnoga reformizma. Kao pisani dokument.13 Prva se faza proteæe od deklaracije o neovisnosti do Gra anskoga rata i Rekonstrukcije. na prijelazu stoljeÊa.a priroda ne predstavlja nepremostiva neprijateljstva ili utvr ene druπtvene odnose. Sa stajaliπta novih Sjedinjenih Dræava. faza odgovara Progresivnoj eri. kolektivno samostvaranje.

oni su se. razliËito od evropskoga: sloboda je postala suverenom a suverenost se odre uje kao radikalno demokratska unutar otvorenoga i stalnoga procesa ekspanzije. Da su njih priznali. To protuslovlje ne moramo ni . stalno otvoren novim bjegovima. tako se moraju naoruæati protiv uro enika. a stalan rat imao je za cilj njihov izgon i/ili likvidaciju.ili ako ih se shvati kao razliËita ljudska biÊa. njihovo iskljuËenje i likvidacija bili su nuæni uvjeti funkcioniranja samog Ustava. potvr eno je novo naËelo suverenosti. morali iskljuËiti iz terena kako bi se otvorili njegovi prostori i omoguÊila ekspanzija. Od Atlantika do Pacifika pruæao se teren bogatstva i slobode. Preko velikoga otvorenoga prostora konstitutivna tendencija pobje uje ustavnu odredbu. Oni su postojali izvan Ustava kao njegov negativni temelj: drugim rijeËima. dio prirodnoga okruæenja. DomorodaËki Amerikanci postali su puki trnoviti element prirode.kao i ideja ratu . Upravo kao πto se graniËari trebaju pripremiti za oπtre zime. Tu se suoËavamo s protuslovljem koje se nije moglo apsorbirati u ustavni stroj: domorodaËki Amerikanci nisu se mogli uklopiti u ekspanzivno pokretanje granice kao dio ustavne tendencije.148 PUTOVI SUVERENOSTI Prema tome. Granica je granica slobode. kao podljudsko. SjevernoameriËki teren moæe se zamisliti kao otvoren samo ako se hotimice zanemari postojanje domorodaËkih Amerikanaca . tendencija imanentnosti naËela pobje uje regulativno razmiπljanje. svako ograniËenje slobode prepreka je koju treba premostiti.bila u srediπtu evropskoga pojma moderne suverenosti a priori je iskljuËena iz ustavnih procesa ameriËkoga iskustva. a inicijativa mnoπtva centralizaciju moÊi. tako i teren treba oËistiti od domorodaËkoga stanovniπtva. Me utim. Upravo kao πto zemlju treba oËistiti od stabala i stijenja da bi je se obra ivalo. I Jefferson i Jackson shvatili su materijalnost granice i prepoznali je kao osnovu koja podupire πirenje demokracije. ne bi postojala stvarna granica na kontinentu niti otvoreni prostor koji treba ispuniti. naprotiv. ta utopija otvorenoga prostora koja igra tako vaænu ulogu u prvoj fazi ameriËke ustavne povijesti veÊ domiπljato krije surovi oblik potËinjavanja. U tom okviru postoji barem djelomiËno pomaknuÊe ili rjeπenje one dvosmislene dijalektike koja se razvijala unutar ameriËkog Ustava i koja je potËinila imanentna naËela deklaracije o neovisnosti transcendentnom poretku ustavnoga samorazmatranja.16 Sloboda i granica stoje u odnosu uzajamne implikacije: svaka poteπkoÊa. veÊ u prvoj fazi. prag kojeg treba proÊi. Kako bi bila πuplja retorika federalista i kako bi neprimjerena bila njihova “nova politiËka znanost” da nisu pretpostavili taj prostrani i pokretljivi prag granice! Sama ideja oskudnosti koja je .

do kojega je doπlo putem muËnih pregovora.UMREÆENA MO∆ 149 zamisliti kao krizu jer su domorodaËki Amerikanci tako dramatiËno iskljuËeni iz rada ustavnoga stroja. ustavna dinamika doista je zaπla u krizu kao ishod unutarnjih protuslovlja. praksa naslije ena od kolonijalnih sila.] Ustavotvorci su bili prisiljeni brojËano iskazati ustavnu vrijednost raznih rasa. mnoπtva i gensa Republikanski narod je novi narod. intenzivnom prostoru. u svome dijalektiËkom. tri petine svih drugih osoba”. DomorodaËki Amerikanci mogli su se iskljuËiti jer nova republika nije ovisila o njihovoj radnoj snazi. ali crnaËka radna snaga bila je bitna potpora novim Sjedinjenim Dræavama: afriËki Amerikanci morali su biti ukljuËeni u Ustav ali nisu mogli biti jednako ukljuËeni. CrnaËko ropstvo. [Juæne dræave borile su se da uËine taj omjer πto viπim kako bi poveÊale svoju moÊ u Kongresu. dozvoljavao. ukljuËujuÊi one koji su obvezni sluæiti na rok a iskljuËujuÊi neoporezovane Indijance. Koncepcija granice i zamisao i praksa otvorenoga prostora demokracije u stvari su se ispreplitale s jednako otvorenim i dinamiËkim pojmom naroda.] JuænjaËki ustavotvorci nisu imali problema dokazati da je Ustav. Veliki ameriËki antikolonijalni ustav morao je integrirati tu paradigmatski kolonijalnu ustanovu u samo svoje srediπte. a Sjevernjaci su se borili da ga snize. Prva stvarna kriza ameriËke slobode nastala je na tom unutarnjem. Dok su domorodaËki Amerikanci bili izbaËeni izvan Ustava. zauzimale vrlo sliËan poloæaj. bila je nepremostiva prepreka oblikovanju slobodnoga naroda. “melting pot” i stalne hibridizacije. [Æene su. Osjetljiva narav toga protuslovlja vidi se u bizarnom kompromisu prilikom pisanja ustava. izopaËeno tumaËenje druπtvene podjele rada koja je bila u potpunoj suprotnosti s osiguranjem jednakosti izraæenim u deklaraciji o neovisnosti. narod u egzodusu koji nastanjuje prazna [ili ispraænjena] nova podruËja. pa Ëak i zahtijevao. Od poËetka ameriËki prostor nije bio samo ekstenzivan. U toj prvoj fazi koja ide od osnivanja demokratske republike do Gra anskoga rata. po kojemu se ropsko stanovniπtvo doista raËuna u odre ivanju broja predstavnika za svaku dræavu u ZastupniËkom domu Kongresa. Tvorci ustava tako su izjavili da Êe se o broju predstavnika “odluËiti dodavanjem cijelom Broju slobodnih Osoba. neome eni prostor veÊ i intenzivan prostor: prostor prelaæenja. naravno. samorazmatrajuÊem i “federalistiËkom” trenutku. afriËki Amerikanaci bili su od poËetka postavljeni unutar njega. ali prema omjeru po kojemu je jedan rob vrijedi kao tri petine slobodne osobe.17 Jedan za bijelce a nula za ameriËke Indijance postavlja relativno mali problem. ali tri petine je .

U igri je bila redefinicija prostora nacije. i njezina alternativna koncepcija modernoj suverenosti. nastaviti razvijati. Abraham Lincoln bio je svakako u pravu kada je. od 1890-ih to Prvoga svjetskoga rata. ujedinjenoga u mnogostrukoj zajednici. ameriËka sloboda. vodeÊi Gra anski rat. Nije bilo Ëak dovoljno ni istiskivanje domorodaËkih Amerikanca u sve manja i manja graniËna podruËja. Razvoj Ustava SAD-a od toga trenutka nadalje stalno Êe visiti na protuslovnoj niti. AfroameriËki robovi nisu mogli biti ni potpuno iskljuËeni ni potpuno ukljuËeni. Svaki put kada je ekspanzija ustavnoga projekta doπla do svojih granica. Ta nova drama politiËkoga projekta SAD-a odigravala se u Progresivnoj eri. koji je odre en ne starim naslje em veÊ novom etikom izgradnje i ekspanzije zajednice.18 Imperijalna suverenost mora uvijek prevladavati prepreke i me e kako unutar svoga podruËja tako i na granicama. mijeπanje i jednakost koji proæimaju njegov temelj. Zatvaranje imperijalnoga prostora Veliki otvoreni ameriËki prostori na kraju su nestali. uvijek je postojalo i drugo miπljenje: vratiti se projektu imperijalne suverenosti i oblikovati je na naËin koji je u skladu s prvobitnom “rimskom” misijom Sjedinjenih Dræava. Me utim. U devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu. razmiπljao o sebi kao onome koji ponovo osniva naciju. . To stalno prevladavanje Ëini imperijalni prostor otvorenim. Nova nacija mogla je biti samo proizvod politiËkog i kulturnog menadæmenta hibridnih identiteta. Nova demokracija morala je uniπtiti transcendentnu zamisao o naciji sa svim njezinim rasnim podjelama i stvoriti vlastiti narod. To protuslovlje znaËilo je krizu za novousvojeni ameriËki pojam suverenosti jer je ono zakoËilo slobodno kruæenje. njezin novi model umreæene moÊi. susreli su sa Ëinjenicom da je otvoreni prostor ograniËen. Ogromne unutarnje prepreke izme u crnih i bijelih. Nadalje. republika se naπla u iskuπenju da se ukljuËi u imperijalizam evropskoga stila.150 PUTOVI SUVERENOSTI vrlo nezgodan broj za Ustav. slobodnih i porobljenih blokirale su imperijalni integracijski stroj i splasnule ideoloπko razmetanje otvorenim prostorima. usavrπavati i ostvariti novu raspodjelu javnoga prostora. rasprava o ropstvu bila je neraskidivo povezana s raspravama o novim teritorijima. Radilo se o pitanju moæe li se slobodni egzodus mnoπtva. Usvajanje »etrnaestoga amandmana najavilo je viπe od jednoga stoljeÊa dugu pravnu borbu za gra anska prava i jednakost Afroamerikanaca. CrnaËko ropstvo bilo je paradoksalno kako izuzetak od Ustava tako i njegov temelj.

MoguÊi odgovori na zatvaranje prostora na sjevernoameriËkom kontinentu bili su raznovrsni i protuslovni. ne bi bilo razloga napisati ovu knjigu o Imperiju. ne u apsolutnom smislu. a staza koja bi se uhvatila u koπtac s tim izazovom bila je krivudava. odvajajuÊi bogatstvo od proizvodnje i novac od proizvodnih odnosa. druπtveni sukob pojavio se izravno kao nasilan i nepomirljiv doga aj. On je ugrozio samu moguÊnost ustava u mreæi. Klasna podjela pojavila se kao granica koja je prijetila da destabilizira ekspanzivnu ravnoteæu ustava. Naπi pojmovi “reakcije”. upravo tu.a πto je bila jaËe to je bio jaËi i otpor! To je u stvari najvaænije. Klasno potiskivanje u SAD-u nije trebalo biti ljubomorno na razne kajzere i careve Evrope. Carnegie. Mellon i Morgan] danas sluæe kao Ëasni nazivi filantropskih zaklada. Da su stvari krenule drugaËijim putem. jer kada moÊ postane monopolistiËka sama mreæa nestaje. U isto su vrijeme veliki trustovi kapitala poËeli organizirati nove oblike financijske moÊi. Dolazak na pozornicu velikoga radniËkoga pokreta SAD-a potvrdio je zatvaranje ustavnoga prostora posredovanja i nemoguÊnost prostornoga pomaknuÊa sukoba. pa Êe stoga sukob rezultirati izravnom borbom. Dok je Evropa to doæivljavala kao relativno stalni razvoj . kao nejednakost raspodjele dobara razvoja u kontekstu druπtvene podjele rada. “preventivne policije” i “Pinkertonove dræave” pojavili su se svi u Sjedinjenim Dræavama u tom razdoblju. Bio je to novi kontekst u kojemu su se trebale odvijati sve radnje. kao obliku vladavine razliËitom od imperijalizma. Danas joπ uvijek preæivljava to okrutno razdoblje kapitalistiËkog i dræavnog potiskivanja. Oba prijedloga koja su .19 U stvari. veÊ u smislu primjerenom povijesti kapitalizma: to jest. S obzirom da ekspanzija prostora viπe nije bila moguÊa pa se stoga viπe nije mogla koristiti kao strategije za rjeπavanje sukoba. Ëak ako imena njegovih glavnih krivaca [kao πto su Frick. Klasna borba postavila je problem oskudnosti.jer je financijski kapital nastao na druπtvenom poloæaju zemljiπne rente i aristokracije . prisiljena se zatvoriti u samu sebe. Kako je ta represija bila okrutna .UMREÆENA MO∆ 151 Bilo je to isto razdoblje u kojemu se klasna borba uzdigla na srediπnju pozornicu Sjedinjenih Dræava. kada moÊ do e do svojih prostornih granica.u Sjedinjenim je Dræavama to bio eksplozivan doga aj. Pobuna na Haymarket Squareu i Pullmanski πtrajk to su objavili jasno i glasno: nema viπe otvorenoga prostora. Nikada nije bilo jaËega pritiska da se Sjedinjene Dræave preobraze u neπto sliËno evropskoj suverenost. “aktivne kontrarevolucije”. da otpor represiji nije bio tako jak. Zatvaranje prostora postavilo je ozbiljan izazov prvobitnom ameriËkom ustavnom duhu.

od ure enja æeljeznica pod Rooseveltom do πirokoga ure enja poslova i financija pod Wilsonom.a to je njihova treÊa zajedniËka toËka. a drugi je usvojio internacionalistiËku ideologiju mira kao ekspanziju ustavne koncepcije umreæene moÊi. oslanjao se na pojam “civilizacije” kao primjereno opravdanje za imperijalistiËko osvajanje i prevlast. a ta je slika postala joπ vaænija kada je on izvrπio populistiËko obraÊenje. prvi se zalagao za potpuno tradicionalnu imperijalistiËku ideologiju evropskoga stila. drugi Woodrow Wilson. ali Wilsonov projekt bio je mnogo viπe utopijski od Rooseveltovog. proglasio je Roosevelt. zajedno s naraπtajima evropskih ideologa prije njega. ©panjolsko-ameriËki rat i sastajanje Rough Ridersa na San Juan Hillu saËinjavali su prototip rjeπenja. “da ih oslobodimo njihovih okova. Oba ta prijedloga imala su svrhu odgovoriti na isti problem: krizu druπtvenih odnosa i sljedstveno tome krizu Jeffersonovog prostora. Wilsonovo rjeπenje krize prostora poprimilo je potpuno drugaËiji oblik. Za Roosevelta. progresivizam ameriËke ideologije morao se ostvariti pogledom prema vani. S obzirom da je bilo nemoguÊe pronaÊi unutarnje rjeπenje za zatvaranje prostora. Prvi je iznio Theodore Roosevelt.20 Taj imperijalistiËki put doveo je do kolonijalistiËkoga iskustva Sjedinjenih Dræava na Filipinima.152 PUTOVI SUVERENOSTI najsnaænije odredila tendenciju buduÊega razvoja Ustava nastala su unutar okvira ameriËkoga “progresivizma” na poËetku dvadesetoga stoljeÊa. Oni se shvatili da je to nemoguÊe unutar granica samoga sustava . Oba ta odgovora naglaπavala su to kretanje prema vani. Rooseveltovo rjeπenje prostornih granica ukljuËivalo je napuπtanje prvobitnih obiljeæja ameriËkoga modela a umjesto toga on je æelio slijediti ciljeve i metode sliËne populistiËkom kolonijalnom imperijalizmu Cecila Rhodesa i progresivnom imperijalizmu francuske TreÊe republike. pa i ako nije bio potpuno opustoπen nije se moglo na demokratski naËin usmjeriti kretanje. Nigdje se nisu viπe izrugali Wilsonovom . Njihov zajedniËki problem bio je kako ublaæiti klasno neprijateljstvo koje je dotad gotovo uniπtilo model umreæene moÊi. Otvoreni teren bio je iskoriπten.” Bilo kakav ustupak oslobodilaËkim borbama koji bi dozvolio neciviliziranom stanovniπtvu kao πto su Filipinci da vladaju sami sobom bio bi po njemu “me unarodni zloËin.” 21 Roosevelt. Obje njihove predsjedniËke administracije usvojile su vaæno progresistiËko antitrustovsko zakonodavstvo. Njegov projekt me unarodnoga proπirenja umreæene moÊi Ustava bio je konkretna politiËka utopija. “Naπa je duænost prema ljudima koji æive u barbarstvu”. Korupcija umreæene moÊi Ustava putem stvaranja moÊnih trustova bila je drugi vaæan element za oba ta prijedloga.

ali njegova vizija se svejedno pokazala kao uËinkovit poticatelj prijelaza prema Imperiju. kada je prijetnja odzvanjala Sjedinjenim Dræavama i diljem svijeta. Istina je da Liga Naroda. kruna Wilsonovog projekta za evropski i svjetski mir. nije nikada proπla prepreku veta u Kongresu. AmeriËki imperijalizam TreÊa faza ili reæim Ustava SAD-a poËela je u potpunosti djelovati usvajanjem zakonodavstva New Deala. Moglo bi se kazati da je zakonodavstvo New Deala. Evropski modernisti nisu mogli a da se ne izruguju tom prijedlogu postmoderne Evrope: kronike su pune ironija i uvreda Georgesa Clemenceaua i Lloyda Georgea. To je sve toËno Ëak ako Wilson to nije priznavao. a kao ishod toga u Sjedinjenim Dræavama pojavili su se neki od srediπnjih elemenata koji su odre ivali modernu evropsku suverenost.UMREÆENA MO∆ 153 tumaËenju ameriËke ideologije nego πto je to bio sluËaj u Evropi u razdoblju Versajskog sporazuma. bilo odgovor na prijetnju sovjetskoga iskustva. bila je snaæan i dugotrajan prijedlog. ali za naπe svrhe bolje bi bilo njezin poËetak postaviti ranije. ali lucidan u svome predvi anju uæasne buduÊnosti koja je Ëekala Evropu nacija u nadolazeÊim godinama. . to jest na sve veÊu moÊ radniËkih pokreta kako kod kuÊe tako i u inozemstvu.bipolarnu razdiobu teritorija zemaljske kugle i mahnito takmiËenje izme u dva sustava. u ona prva desetljeÊa nakon Oktobarske revolucije moæemo veÊ prepoznati korijene hladnoga rata . Gledano unatrag. Ideologija hladnoga rata oæivjela je najpretjeranije oblike manihejske podjele. ali taj koncept svjetskoga poretka zasnovanoga na proπirenju ustavnoga projekta SAD-a. primjerice Zakona o nacionalnim industrijskim odnosima. da. zajedno s izgradnjom analognih sustava dræave blagostanja u Zapadnoj Evropi. pa je tako antikomunizam postao glavni imperativ. ali nisu ga ni u Sjedinjenim Dræavama naroËito cijenili.22 Taj prijedlog odgovarao je originalnoj logici Ustava SAD-a i njegovoj zamisli o ekspanzivnom Imperiju. a u tim Wilsonovim utopijama moæemo vidjeti inteligenciju i dalekovidnost veliËanstvenoga lu aka. Tu smo konkretno dodirnuli razliku izme u imeprijalizma i Imperija. zamisao o miru kao proizvodu novih svjetskih umreæenih moÊi. koja je bila svakako neostvariva.23 Sjedinjene Dræave sve viπe su osjeÊale potrebu da ublaæe klasno neprijateljstvo. Pa ipak jadni oklevetani Wilson danas se pojavljuje u priliËno drugaËijem svjetlu: utopista. izumitelj svjetske vlade mira. zajedno s faπistima koji su svi izjavljivali da je odbacivanje Wilsonovog projekta bio srediπnji element njihovih projekata diktature i rata. Ëak tamo u razdoblje BoljπeviËke revolucije iz 1917.

Imperij slobode. pa Ëak ni poËetkom samoga hladnoga rata. i za cijelo vrijeme dvadesetoga stoljeÊa. veÊ da su one potakle izravne i okrutne imperijalistiËke projekte kako kod kuÊe tako i u inozemstvu. unutarnji primjer.25 Jenkijevska politika duga je tradicija imperijalizma odjevenoga u antikolonijalno ruho. u crnaËkom ropstvu i genocidnim ratovima protiv domorodaËkih Amerikanaca. Osobito se poloæaj crnaËke radne snage u Sjedinjenim Dræavama snaæno podudarao s poloæajem kolonijalne radne snage u evropskim reæimima u smislu podjele rada. ulogu koja je kasnije postala izriËitija s dodatkom toj doktrini πto ga je uËinio Theodore Roosevelt. alternativu unutar povijesti Ustava SAD-a. radnih uvjeta i strukture nadnica.154 PUTOVI SUVERENOSTI Postalo je sve jasnije tijekom te faze. Ideoloπke i fiziËke prepreke podignute oko Afroamerikanaca uvijek su proturjeËile imperijalnom pojmu otvorenih prostora i izmijeπanoga stanovniπtva. Drugim rijeËima. . imperijalistiËke tendencije koja se iskazivala tijekom povijesti SAD-a. »etrnaestoga i Petnaestoga amandmana. moæda bi korijene te imperijalistiËke prakse trebalo traæiti u samim poËecima zemlje. zahtijevajuÊi za Sjedinjene Dræave “me unarodnu redarstvenu moÊ”. moæe se vidjeti u povijesti Monrooeve doktrine i napora SAD-a da vrπi nadzor nad Amerikama. Drugi primjer te imperijalistiËke tendencije. da su Sjedinjene Dræave daleko od toga da budu jedinstvena i demokratska nacija kakvom su je zamiπljali njezini osnivaËi. koju je najavio predsjednik James Monroe 1823. vanjski primjer. supereksploatacija crnaËke radne snage daje nam jedan primjer. Moæda bi ono πto smo predstavili kao izuzetke razvoja imperijalne suverenosti trebalo prikazati kao stvarnu tendenciju. Doktrina.24 Sjedinjene Dræave preuzele su ulogu zaπtitnika svih nacija Amerikanaca protiv evropske agresije. Ranije smo razmotrili crnaËko ropstvo kao ustavni problem u razdoblju ante bellum. Slika vlade SAD-a kao svjetskoga policajca i glavnoga pokretaËa potiskivanja oslobodilaËkih borbi po cijelome svijetu nije u stvari nastala 1960-ih godina. teπko bi bilo oznaËiti brojna vojna upletanja SAD-a u Amerikama kao jednostavnu obranu od evropske agresije. predstavljena je najprije kao obrambena mjera protiv evropskoga kolonijalizma: slobodni i neovisni ameriËki kontinenti “odsad se neÊe smatrati kao objekti buduÊe kolonizacije neke evropske sile”. ali rasno potËinjavanje i supereksploatacija crnaËke radne snage nastavili su se dobrano nakon usvajanja Trinaestoga. Doista. a moæda Ëak i ranije. Me utim. veÊ joπ tamo u vrijeme Sovjetske revolucije.

Put imperijalizma evropskoga stila postao je jednom zauvijek nemoguÊ. da su snaæni unutarnji druπtveni pokreti veÊ pripremili pritisak za povratak republikanskim naËelima i izvornom ustavnom duhu. rat je isto tako bio i nastavak evropskoga imperijalizma u reæiji Sjedinjenih Dræava. Kao neku vrst povijesne preËice. Naravno.postalo je jaËim i ekstenzivnijim. od sovjetskog imperijalizma]. Angaæman SAD-a u Vijetnamu moæe se smatrati vrhuncem te tendencije. Drugim rijeËima. joπ vaænije je. rat u Vijetnamu uklapao se u globalnu politiËku strategiju obrane “slobodnoga svijeta” od komunizma. Vojni krugovi Sjedinjenih Dræava nikada nisu sumnjali da su one dovoljno jake da izbjegnu onu vrstu poniæenja πto su ga pretrpjeli Francuzi kod Dien Bien Fua. pustolovina SAD-a u Vijetnamu zavrπila je porazom. evropske kolonijalne sile izgubile su kljuËne bitke i njihov nadzor je blijedio. a Sjedinjene Dræave uπle su u njega kao novi pobjednik. Do 1960-ih godina. a to je svakako i hladnoratovska ideologija vlade SAD-a. mogli bismo smjestiti kraj treÊega i poËetak Ëetvrtoga reæima Ustava SAD-a u godinu 1968. nije se mogla odvojiti od prevlasti nad njima i njihovoga iskoriπtavanja imperijalistiËkim tehnikama. U nevjerojatnom pothvatu jedinstvene snage i hrabrosti. zaπtita zemalja po cijelom svijetu od komunizma [ili. kada su se najviπe udaljile od svojega prvobitnoga ustavnoga projekta.iako se poslije pokazalo da su plodovi te pobjede bili nevjerojatno gorki. Poput ostarjelih boksaËa za nagradu one su poËele bjeæati iz ringa. . pa Êe se Sjedinjene Dræave morati istovremeno vratili unatrag i zakoraËiti u pravu imperijalnu vladavinu.26 Tetska ofenziva u sijeËnju oznaËila je nepovratni poraz imperijalistiËkih pustolovina SAD-a. Vijetnamci su se borili protiv dvije imperijalistiËke sile zaredom i izaπli su kao pobjednici . toËnije. preuzimajuÊi njihov imperijalistiËki plaπt i nadmaπujuÊi njihovu imperijalistiËku praksu. Vijetnamski rat mogao bi biti konaËni trenutak imperijalistiËke tendencije i tako polaziπte novoga reæima Ustava. sa stajaliπta Sjedinjenih Dræava. okrutnoπÊu i barbarstvom dostojnim evropske imperijalistiËke sile.ili u stvari dvosmislenost izme u zaπtitnika i vladajuÊega . Me utim. kao πto je sluËaj prije svake promjene ustavnoga reæima. zadræavanja njegovoga prodora. Upravo kad su Sjedinjene Dræave najdublje zaglibile u imperijalistiËku pustolovinu u inozemstvu. Amerikanci su tijekom svoga kratkoga zadræavanja u Vijetnamu djelovali svom æestinom. taj ustavni duh najviπe je doπao do izraæaja kod kuÊe. Me utim. i u smislu naπe kratke ustavne povijesti.ne samo u . Izgledalo je da Êe se Amerikanci proglasiti legitimnim nasljednikom oslabljenih evropskih sila.UMREÆENA MO∆ 155 Tijekom hladnoga rata to imperijalistiËko iskuπenje . Me utim. S jednoga stajaliπta.

Imperijalni projekt. U stvari. mnoge su sile i prije laæno tvrdile da djeluju u opÊem interesu. Vaænost Zaljevskoga rata izvire viπe iz Ëinjenice da je on predstavio Sjedinjene Dræave kao jedinu silu koja je sposobna upravljati me unarodnom pravdom. ne kao funkcijom vlastitih nacionalnih motiva veÊ u ime globalnoga prava. SAD kao svjetski policajac djeluju ne u imperijalistiËkom interesu veÊ u imperijalnom interesu. odre uje Ëetvrtu fazu ili reæim ustavne povijesti SAD-a. rat je bio operacija potiskivanja od vrlo maloga interesa sa stajaliπta ciljeva. regionalnih interesa i zainteresiranih politiËkih ideologija. studentskim pokretima i kasnije u feministiËkim pokretima drugoga vala. odgovornost za vrπenje uloge me unarodnoga policajca “pala” je ravno na le a Sjedinjenih Dræava. da nova vrsta hegemonistiËke inicijative nije veÊ bila pripremljena. U zadnjim godinama i nakon hladnoga rata. globalni projekt umreæene moÊi. Hladni rat πto su ga vodile Sjedinjene Dræave nije porazio socijalistiËkoga neprijatelja. a moæda to nikada nije ni bio njihov prvenstveni cilj. Hladni je rat u najboljem sluËaju proizveo neke uvjete izolacije koji su. kao πto je George Bush tvrdio. odjekujuÊi unutar sovjetskoga bloka. ali ta nova uloga Sjedinjenih Dræava je razliËita. Pojava raznih sastavnica Nove ljevice bila je ogromna i snaæna potvrda naËela konstitutivne moÊi i deklaracija o ponovnom otvaranju druπtvenih prostora. S onu stranu hladnoga rata Tijekom hladnoga rata. Najvaæniji uËinak hladnoga rata bila je reorganizacija hegemonistiËkih obiljeæja unutar imperijalistiËkoga svijeta. Vidjeli smo mnoge takve ratove πto su ih izravno vodile Sjedinjene Dræave i njihovi saveznici. kada su Sjedinjene Dræave dvosmisleno navukle plaπt imperijalizma. ra anje novoga svjetskoga poretka. Svakako. . Sovjetski savez sruπio se pod teretom vlastitih unutarnjih protuslovlja. Irak je bio optuæen da je prekrπio me unarodno pravo pa mu je stoga trebalo suditi i kazniti ga. umnoæili ta eksplozivna protuslovlja. Moæda je najtoËnije ustvrditi da to opravdanje univerzalnoπÊu moæe biti laæno ali ono je laæno na novi naËin. one su potËinile stare imperijalistiËke sile vlastitom reæimu.156 PUTOVI SUVERENOSTI proturatnim pokretima veÊ i u gra anskim pravima i Black power pokretima. Zaljevski rat bio je prva prilika da Sjedinjene Dræave pokaæu tu svoju moÊ u punom obliku. U tom je smislu Zaljevski rat doista najavio. ubrzavajuÊi pad starih sila i uzvisujuÊi ameriËku inicijativu za uspostavom imperijalnoga poretka. Sjedinjene Dræave ne bi izaπle kao pobjednik na kraju hladnoga rata.

to jest. koje su stvorene na ograniËenoj osnovi pregovora i paktova.kao da je jedan traæio od drugoga vlastitu legitimaciju . Tijekom godina hladnoga rata doπlo je kako do umnoæavanja me unarodnih organizama sposobnih da proizvode pravo tako i do smanjenja otpora njihovom funkcioniranju. izme u Wilsonovoga mesijanstva i me unarodnih ekonomsko-politiËkih inicijativa New Deala [na koje Êemo se vratiti u dijelu 3. Izme u Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.1 kako je porast broja tih raznih me unarodnih organizama i njihovo uËvrπÊenje u skup simboliËkih odnosa . U svim regionalnim sukobima na kraju dvadesetoga stoljeÊa. Velike me unarodne ustanove. od Haitija to Perzijskoga zaljeva i od Somalije do Bosne. pa Ëak i humanitarne organizacije] traæe od Sjedinjenih Dræava da preuzmu srediπnju ulogu u novome svjetskome poretku. tako i danas me unarodne organizacije [Ujedinjeni narodi.UMREÆENA MO∆ 157 Me utim. Sjedinjene Dræave pozvane su da igraju ulogu jamca i da pridodaju pravnu uËinkovitost sloæenom procesu oblikovanja novoga suprancionalnoga prava. »ak kad bi to radile i nevoljko. To je moæda jedno od bitnih obiljeæja Imperija . koja ih nameÊe. Na kraju hladnoga rata. Ona se mora razviti putem proizvodnje me unarodnih pravnih standarda koji podupiru moÊ vladajuÊeg aktera na trajan i legitiman naËin. ono leæi u svjetskom kontekstu koji ga stalno poziva na . Taj je suviπak dobio ekspanzivnu i univerzalnu osnovu u duhu sporazuma iz San Francisca koji su osnovali Ujedinjene narode. Isto kao πto su u prvom stoljeÊu krπÊanske ere rimski senatori zatraæili od Augusta da preuzme imperijalne moÊi upravljanja za javno dobro.gurnuo postrance koncepciju me unarodnoga prava zasnovanu na ugovoru ili pregovorima. vodile su prema porastu broja organizama i aktera koji su poËeli djelovati kao da postoji srediπnja vlast koja sankcionira pravo. me unarodne monetarne organizacije. Hladni rat omeo je ujedinjujuÊi. pozivaju se Sjedinjene Dræave da vojno interveniraju . Objektivni proces tako je dobio subjektivno lice. Sjedinjene Dræave morale bi se vojno odazvati u ime reda i mira. Tu Wilsonov ustavni proces konaËno doæivljava svoju zrelost i ponovo se pojavljuje. unutarnji proces ali ga nije potpuno zaustavio.a ti pozivi su stvarni i sadræajni. legitimni supranacionalni motor pravne radnje. Naglasili smo u dijelu 1. a umjesto toga ciljao na srediπnji autoritet.2]. ne puki novinarski trikovi da se ublaæe javni prosvjedi u SAD-u. legitimnost imperijalnoga poretka ne moæe se zasnivati na pukoj uËinkovitosti zakonskih sankcija i vojnoj moÊi. izgra en je niz me unarodnih organizacija koje su proizvele ono πto se u tradicionalnom ugovornom smislu me unarodnoga prava naziva suviπak normativnosti i uËinkovitosti.

158 PUTOVI SUVERENOSTI postojanje. sa stajaliπta ustavne povijesti koju ovdje slijedimo. Mreæe sporazuma i udruæenja. Trebamo joπ jednom naglasiti da je taj Ustav imperijalan a ne imperijalistiËki. u eri dræavnoga razloga. sve je to institucionalizirano unutar Imperija. najbolje je kalibriran za ekstenzivni Imperij. i u modernim odnosima me u nacijama. kada supranacionalne organizacije mira traæe organizacijsku djelatnost i oblikovanje sloæenih pravosudnih i organizacijskih inicijativa. kanali posredovanja i rjeπavanja sukoba. Danas pravo umjesto toga ukljuËuje unutarnji i ustavni institucionalni proces. putem πirenja unutarnjih ustavnih procesa ulazimo u ustavni proces Imperija. Me utim. Ustav SAD-a. On je imperijalan jer je [za razliku od projekta imperijalizma koji uvijek πtiti svoju moÊ pravocrtno u zatvorenim prostorima i napada. Me unarodno pravo uvijek je moralo biti ugovorni i pregovaraËki proces izme u vanjskih strana u klasiËnom svijetu πto ga je Tukidid oslikao u Melijskom dijalogu. Proæivljavamo prvu fazu preobrazbe globalne granice u otvoreni prostor imperijalne suverenosti. ali samo u krajnjoj instanci. Sjedinjene Dræave su policija mira. To se moæe djelomice objasniti nastavkom uloge SAD-a [osobito vojne uloge] od srediπnjega lika u borbi protiv SSSR-a do srediπnjega lika u novoujedinjenom svjetskom poretku. razara i potËinjava potËinjene zemlje svojoj suverenosti] ustavni projekt SAD-a izgra en na modelu preoblikovanja otvorenoga prostora i ponovnog izmiπljanja raznih i jedinstvenih odnosa u mreæama po neome enom terenu. . Postoje mnogi razlozi za povlaπteni poloæaj Sjedinjenih Dræava u novom globalnom uspostavljanju imperijalne vlasti. kao πto je Jefferson rekao. Suvremena zamisao o Imperiju nastala je putem globalne ekspanzije unutarnjega ustavnoga projekta SAD-a. U stvari. moæemo vidjeti da su Sjedinjene Dræave povlaπtene na mnogo vaæniji naËin imperijalnom tendencijom vlastitoga Ustava. kao i koordinacija raznih dinamika dræava.

na pragu ili toËki krize. pa stoga moderna kritiËka strategija nije viπe uËinkovita.02 Racionalnost moderne kritike. nova poglavlja. postavljeno je na toj . od Kanta do Foucaulta na pitanje “©to je prosvjetiteljstvo?” Kant istiËe klasiËno moderno obiljeæje madata prosvjetiteljstva: Sapere aude [usudi se znati]. u kojoj je velika javna sfera za politiËku razmjenu bila sama po sebi razumljiva.2. Njegov odgovor ipak insistira joπ jednom na nuænosti da se pre e granica koje povezuje ono πto bi se tradicionalno smatralo “unutar” subjektivnosti a “izvana” javne sfere . otkriti zaπto sam mislio da je to vrijedno truda. njezino srediπte sile teæe. Me utim. kako “unutra” tako i “izvana”. nove stranice. j. iza i iz sadaπnjega stanja “nezrelosti” i veliËaj javnu uporabu razuma kao srediπta druπtvenoga podruËja. stajaliπte te kritiËke tradicije nalazi se na paradigmatskom mjestu same modernosti.Ëak iako je u Foucaulta ta podjela obrnuta tako da dijeli “unutarnje” sustava od “vanjskoga” subjektivnosti. na prijelazu prema imperijalnome svijetu to graniËno mjesto viπe ne postoji. ja se i dalje borim sa starom priËom. na primjer. kada je smjestimo u povijesni kontekst. coetzee Duga je tradicija moderne kritike u odbacivanju dualizama modernosti. odgovore modernih evropskih filozofa. nadajuÊi se da Êe mi. nije u stvari tako razliËita.6 IMPERIJALNA SUVERENOST Novi ljudi Evrope su oni koji vjeruju u nove poËetke. Foucault se bavio ne despotstvom Fridrika II. Razmotrite. koje je Kant æelio usmjeriti prema razumnijim politiËkim glediπtima. prije nego πto se zavrπi. Me utim.01 Foucaultova inaËica. veÊ prije politiËkim sustavom francuske Pete republike.m.

po naπem miπljenju. Kako moæe rast sposobnosti [capacités] biti razdvojen od pojaËanja odnosa moÊi?” A ta nova zadaÊa zahtijeva novu metodu: “Moramo krenuti izvan te alternative unutra-izvana. u unutarnje koje traæi vanjsko. Spinoza i Marx. koji mogu jedino ostati ograniËeni oblici. Za Marxa. pokuπavajuÊi ukazati kako njezina protuslovlja mogu eksplodirati i otvoriti prostor za neko alternativno druπtvo. Za Machiavellija se konstitutivna moÊ koja treba utemeljiti demokratsku politiku ra a iz prekida srednjovjekovnog poretka i iz nuænosti da se urede kaotiËke preobrazbe modernosti. novi prostor oslobo enja. svaka osloba ajuÊa inicijativa.” Me utim. Njihova misao uvijek je utemeljena u stvarnim procesima konstituiranja moderne suverenosti. kritika modernosti ne ide na kraju van svojih termina i granica veÊ prije stoji u ravnoteæi na granicama. Nasuprot oblicima monarhije i aristokracije.mjesto koje je istovremeno unutra i izvana ..ali ta neovisnost postoji jedino unutar samoga kapitalistiËkog razvoja. U toj plimi i oseci izme u unutarnjega i vanjskoga. »ak se i u najradikalnijim i krajnjim oblicima zahtjeva za vanjskim. Vanjsko se gradi iznutra. Spinoza odre uje demokraciju kao apsolutni oblik vlasti jer u demokraciji vlada cijelo druπtvo. Spoj realistiËkih temelja i utopijskih inicijativa dugo je vremena obiljeæavao moderni republikanizam. Republikanski projekti uvijek su Ëvrsto ukorijenjeni u prevladavajuÊi povijesni proces. su Machiavelli. unutarnje joπ uvijek uzima kao temelj .tako er proæima kritiËku tradiciju moderne politiËke teorije. nasuprot modalnostima kapitalistiËkoga razvoja . U stvari demokracija je jedini oblik vlasti u kojemu se moæe ostvariti apsolutno. predlaæe neovisnost upotrebne vrijednosti nasuprot svijetu razmjenske vrijednosti. “U pitanju je ovo: . ali oni nastoje preobraziti podruËje politike koje tako stvara jedno vanjsko. Foucaultov odgovor sasvim je tradicionalan: “Moramo biti na granici”. Taj isti pojam graniËnoga mjesta koje sluæi kao stajaliπte za kritiku sustava moÊi . ukupno mnoπtvo. I u Spinoze kritika moderne suverenosti nastaje iz unutarnjosti povijesnoga procesa. od borbe za nadnice do politiËkih revolucija. U svim tim sluËajevima kritika modernosti smjeπta se unutar povijesne evolucije oblika moÊi. Novo demokratsko naËelo je utopijska inicijativa koja izravno odgovara na realni politiËki proces i zahtjeve krize epohe. Tri najveÊa primjera te kritiËke tradicije..iako ponekad negativni .160 PUTOVI SUVERENOSTI granici. naposljetku.03 Na kraju se Foucaultova filozofska kritika prosvjetiteljstva vraÊa na samo stajaliπte prosvjetiteljstva. Foucault dodaje joπ jedan pravac istraæivanja koji nastoji iÊi izvan tih granica i modernog shvaÊanja javne sfere.

Spinozin prvenstveni cilj je ontoloπki razvoj jedinstva istinskoga znanja i moÊnoga tijela zajedno s apsolutnom izgradnjom jedinstvene i kolektivne imanentnosti.04 MoÊ moderne kritike modernosti leæi upravo tamo gdje se odbija ucjena buræoaskoga realizma . Snaga tih kritiËkih pojmova.koja proæima kako prirodno tako i boæansko. Pa ipak. i Marxovom revolucionarnom ukidanju dræave. sljedstveno tome. u tom zakljuËnom dijelu etike. dobiva novi konstitutivni oblik. niti da naπ projekt ne moæe imati koristi od modernih kritiËkih temelja.drugim rijeËima. unutarnje nastavlja æivjeti na dvosmislen ali ne manje odre en naËin u vanjskome koje se projicira kao utopija. Spinozina æelja i Marxov æivi rad.projekta. Nikada prije nije filozofska misao tako radikalno potkopala tradicionalne dualizme evropske metafizike i nikada prije nije ona. u Spinoze kao i u drugih velikih . koja ide izvan pritisaka sukladnosti koji je uvijek ograniËavaju na ono πto veÊ postoji. pozitivno u apsolutnome. tamo gdje utopijska misao. Spinoza preuzima teoretski izazov da prona e pravo znanje istine i otkrije put oslobo enja tijela i duha. Peti dio Spinozine etike moæda je najveÊi domet moderne kritike modernosti. Sva druga moderna metafiziËka stajaliπta. Spinozinom demokratskom osloba anju mnoπtva. osobito ona transcendentna stajaliπta kojih su prvi veÊi predstavnici Descartes i Hobbes. veÊ i stajaliπte kritike. Æelja [cupiditas] koja vlada æivotom i radnjama prirode i ljudi pretvorena je u ljubav [amor] . tako snaæno dovela u pitanje politiËku praksu transcendentnosti i prevlasti.IMPERIJALNA SUVERENOST 161 temelj . OgraniËenja tih kritika postaju razvidna kada dovedemo u pitanje njihovu moÊ da preobraze ne samo cilj kojemu teæimo. sastoji se prvenstveno u tome πto su oni postavljeni kao ontoloπki zahtjevi. Ponekad. Machiavellijeva sloboda. polazeÊi od te visoke razine ontoloπkoga razvoja. Svaka ontologija koja ne nosi peËat ljudskoga stvaralaπtva odbaËena je postrance. U Machiavellijevom konstitutivnom oblikovanju nove republike. Ne æelimo ovdje istaknuti da moderne kritike modernosti nisu nikada dostigle stvarnu toËku prekida koja omoguÊuje promjenu stajaliπta. sve su to pojmovi koji sadræe stvarnu moÊ preobrazbe: moÊ da se suoËimo sa stvarnoπÊu i idemo van datih uvjeta æivota. Spinozina misao doista se pokuπava suoËiti sa stvarnoπÊu. ali asketski prijedlog se zaustavlja. nebitna su i mistifikatorska u pogledu toga projekta oslobo enja. Jedan kratak primjer trebao bi biti dovoljan da objasni tu razliku. ta utopija ima samo apstraktan i neodre en odnos prema stvarnosti. koja se proteæe daleko izvan njihovoga dvosmislenoga odnosa prema modernim druπtvenim strukturama. Naposljetku. posrÊe i iπËezava u mistiËnom pokuπaju da pomiri jezik stvarnosti i boæanstva.

kaæe nam Fredric Jameson. odre en je njegovim odvajanjem od vanjskih prostora prirode. Moderna suverenost opÊenito je zamiπljena u smislu teritorija [stvarnoga ili fiktivnoga] i odnosa toga teritorija prema njegovom vanjskom. Proces modernizacije u svim tim raznim kontekstima je pounutrenje vanjskoga. ToËno u tom smislu suvemeni svijet je postmoderan. njegovo mjesto.162 PUTOVI SUVERENOSTI modernih kritiËara modernosti. . izgleda da se potraga za vanjskim nasukala i da predlaæe samo utvare mistike. U postmodernom svijetu sve pojave i sile su umjetne. od Hobbesa do Rousseaua. ali mi nemamo prirodu u smislu da te sile i pojave viπe ne shvaÊamo kao vanjsko. Na prijelazu od modernosti prema postmodernosti i od imperijalizma prema Imperiju postupno je sve manja razlika izme u unutarnjega i vanjskoga. civilizacija prirode.05 Me utim.06 Svakako mi i dalje imamo u naπemu svijetu πume i zrikavce i oluje i gromove i nastavljamo shvaÊati da naπu psihu opsjedaju prirodni instinkti i strasti. “Postmodernizam”. teoretiËari moderne psihologije shvaÊali su porive. Nema viπe vanjskoga Razni moderni diskursi razliËito raspore uju podruËja zamiπljena kao unutarnje i vanjsko kao i odnos me u njima. instinkte i nesvjesno metaforiËki u prostornom smislu kao neπto vanjsko unutar ljudskoga uma. Ta preobrazba osobito je vidljiva kada je promatramo sa stajaliπta pojma suverenosti. dio povijesti. nastavak prirode duboko u nama. na primjer. to jest. Prvi moderni druπtveni teoretiËari. Igra stupnjeva i intenziteta. razni diskursi moderne antropologije o primitivnim druπtvima funkcioniraju kao vanjsko koje odre uje granice gra anskoga svijeta. kako bi neki rekli. shvaÊali su gra anski poredak kao ograniËeni i unutarnji prostor koji se suprotstavlja vanjskom poretku prirode. to jest. Na analogan naËin. strasti. ili. ne vidimo ih kao izvorne i neovisne od tvorevine gra anskoga poretka. hibridnosti i nenaravnosti zamijenila je modernu dijalektiku unutarnjega i vanjskoga. negativne intuicije apsolutnoga. OgraniËeni prostor gra anskoga poretka. Tu suverenost sebstva poËiva na dijalektiËkom odnosu izme u prirodnoga poretka poriva i gra anskoga poretka razuma ili svijesti. sam prostorni raspored unutarnjega i vanjskoga za nas je opÊe i temeljno obiljeæje moderne misli. Naposljetku. “je ono πto imate kada je proces modernizacije dovrπen a priroda je zauvijek otiπla”. U imperijalnome svijetu ta je dijalektika suverenosti izme u gra anskoga poretka i prirodnoga poretka doπla do kraja.

Liberalni pojam javnoga. . istovremeno je univerzaliziran [jer smo sada uvijek pod budnim okom drugih. on misli da je era veÊih sukoba zavrπila: suverena moÊ neÊe se viπe sukobljavati sa svojim Drugim i neÊe se viπe suoËavati sa svojim vanjskim. nema viπe vanjskoga ni u vojnom smislu. Mjesto moderne liberalne politike nestalo je. Arhitektura i urbanistiËko planiranje megalopolisa kao πto su Los Angeles i San Paolo teæila je ograniËavanju javnoga pristupa i me usobnoga djelovanja kako bi izbjegla sluËajni susret razliËitoga stanovniπtva. gdje je djelovanje pojedinca izloæeno prisutnosti drugih i tamo traæi priznanje. Prema liberalnoj tradiciji. izgleda sve prikladnija i potrebnija. izme u unutarnjega i vanjskoga. Kada Francis Fukuyama tvrdi da je suvremeni povijesni prijelaz kraj povijesti. U tom pogledu.IMPERIJALNA SUVERENOST 163 Vanjsko je oslabilo i u smislu priliËno drugaËije moderne dijalektike koja je odredila odnos izme u javnoga i privatnoga u liberalnoj politiËkoj teoriji. viπe od trideset godina nakon njegova nastanka. privatno od javnoga. Urbani krajobraz mijenja se od modernog teæiπta na zajedniËki trg i javni susret prema zatvorenim prostorima prolaza s duÊanima. vanjskoga mjesta gdje djelujemo u prisutnosti drugih. u æariπtu sigurnosnih kamera] i sublimiran ili de-aktualiziran u virtualnom prostoru spektakla. Guy Debordova analiza druπtva spektakla.prirodno od druπtvenoga. u procesu postmodernizacije. sjetite se kako je predgra e Pariza postalo niz amorfnih i neodre enih prostora koja potiËu izolaciju prije nego bilo kakvo me usobno djelovanje ili komunikaciju. U stvari mjesto politike postalo je de-aktualizirano. postepeno nestaju u postmodernom svijetu. gleda na javno kao svoje vanjsko. moderni pojedinac. autostrada i ogra enih zajednica. Kraj vanjskoga kraj je liberalne politike. Javni prostor postao je do te mjere privatiziran da viπe nema smisla shvaÊati druπtvenu organizaciju u svjetlu dijalektike izme u privatnih i javnih prostora.09 U imperijalnom druπtvu spektakl je virtualno mjesto. ili joπ toËnije. Javni prostori modernog druπtva. veÊ Êe prije postepeno πiriti svoje granice da bi na kraju obuhvatila cijelu zemaljsku kuglu kao vlastito podruËje vladanja.10 Povijest imperijalistiËkih. Spektakl je u isto vrijeme sjedinjen i rasprπen na takav naËin da je nemoguÊe razlikovati unutarnje od vanjskoga . Vanjsko je prostor primjeren politici.08 Alternativno. stvarajuÊi niz zaπtiÊenih i izoliranih prostora. ta javna mjesta sve viπe postaju privatizirana. ne-mjesto politike. kod kuÊe u svojim privatnim prostorima. pa se tako s toga stajaliπta obiljeæavamo naπe postmoderno i imperijalno druπtvo manjkom politiËkoga.07 Me utim. koji saËinjavaju mjesto liberalne politike. Naposljetku.

jedinstveni prostor. Svaki imperijalni rat je gra anski rat. Ostvarenje svjetskoga træiπta znaËilo bi ispunjenje te teænje. Dobit se moæe stvoriti jedino putem kontakta. Vanjsko je ono πto krizi daje njezinu koherentnost. Korisno je na ovom mjestu napomenuti [a mi Êemo tu tezu razviti dalje u dijelu 3. U stvari. do jedne posvemaπnje krize. ali on je u stvari iskriæan tolikim mnogim kriznim crtama da samo izgleda kao neprekinuti.164 PUTOVI SUVERENOSTI interimperijalistiËkih i antiimperijalistiËkih ratova je zavrπena. Ili stvarno. koherentnoga i odre enoga sukoba koji je bio temelj i raison d’etre moderne suverenosti. ako hoÊemo. odvajanje zadaÊa izme u vanjskih i unutarnjih poluga moÊi [izme u vojske i policije. Svjetsko træiπte u svome idealnome obliku nema svoga vanjskoga: cijela zemaljska kugla je njegovo podruËje djelovanja.11 Kraj krize modernosti doveo je do umnoæavanja manjih i neodre enih kriza. Na tom glatkom prostoru . sudjelovanja. Povijest je zavrπila u onoj mjeri u kojoj se zamiπlja u Hegelovom smislu . On je samo prividno oslobo en od binarnih podjela ili pruga modernih granica.1] da je kapitalistiËko træiπte jedan stroj koji je uvijek radio protivno bilo kojoj podjeli izme u unutarnjeg i vanjskog.kao kretanje dijalektike protuslovlja. uπli smo u eru manjih i unutarnjih sukoba. Dualizmi koje su odre ivali moderni sukob postali su nejasni. razmjene i trgovine. Drugi koji je mogao odrediti moderno suvereno sebstvo postalo je razlomljeno i nerazgovijetno i nema viπe vanjskoga koje moæe ome iti mjesto suverenosti. upravo kao πto je Foucault uzeo panoptikum za dijagram moderne moÊi. Njemu smetaju prepreke i iskljuËenja. CIA-a i FBI-a] sve je viπe nejasno i neodre eno. Danas je ideolozima Sjedinjenih Dræava sve teæe imenovati jednoga. U tom smislu. naprotiv. jasno odre ena kriza modernosti ustupa mjesto posvemaπnjoj krizi u imperijalnome svijetu. prije se Ëini da posvuda postoje manji i neuhvatljivi neprijatelji. Moæda bi. umjesto toga ono buja sve veÊim ukljuËivanjem u svoju sferu. kraj povijesti na koji upuÊuje Fukuyama kraj je krize u srediπtu modernosti.12 Stoga bismo mogli uzeti sliku svjetskoga træiπta kao model za razumijevanje imperijalne suverenosti. je gladak. Prostor imperijalne suverenosti. svjetsko træiπte moglo sliËno posluæiti .13 Izbrazdani prostor modernosti izgradio je mjesta koja su stalno bila ukljuËena u dijalektiËku igru sa svojim vanjskima i utemeljena na njoj. ili. redarstvena akcija od Los Angelesa i Granade do Mogadiπua i Sarajeva.iako ono nije arhitektura veÊ u stvari anti-arhitektura . Kraj takve povijesti uveo je vladavinu mira. igre apsolutnih negacija i ukljuËivanja.kao dijagram imperijalne moÊi. jedinstvenoga neprijatelja. U naπoj terminologiji.

zamijenili su bioloπke razlike. U stvari. politiËari. ili stvarno ne-mjesto. i insistiraju da su druπtvene i kulturne snage ustanovile razlike me u rasama.nuæan. Me utim. mediji. s naπega stajaliπta. onda su svi ljudi u naËelu jednaki. ili teæe prema njoj . u kolonijalnom gradu. Ako uzmemo Machiavellijeve podjele i kruta ponaπanja iskljuËivosti [u Juænoj Africi. Mnogi analitiËari opisuju taj prijelaz kao promjenu u prevladavajuÊem teoretskom obliku rasizma. moderna proturasistiËka stajaliπta onda se pozicioniraju uz pojam bioloπkoga esencijalizma. Izgleda da se smanjio samo zbog toga πto su se promijenili njegov oblik i strategije. Krv i geni nalaze se u pozadini razlika u boji koæe kao stvarni sadræaj rasne razlike.ono je istovremeno posvuda i nigdje. jasno je da se rasizam nije povukao veÊ je u stvari napredovao u suvremenom svijetu. Najprije trebamo shvatiti da postaje sve teæe odrediti opÊe crte rasizma. kulturni oznaËitelji kao glavni predstavnici rasne mrænje i straha. Imperij je ou-topia. moramo se sada zapitati koji je postmoderni oblik rasizma i koje su njegove strategije u danaπnjem imperijalnom druπtvu. jedne prirode.IMPERIJALNA SUVERENOST 165 Imperija nema nikakvoga mjesta moÊi . Na taj . Te moderne rasistiËke teorije utemeljene na biologiji podrazumijevaju ontoloπku razliku. u jugoistoËnim Sjedinjenim Dræavama ili u Palestini] kao paradigmu modernih rasizama. s prijelazom prema Imperiju. PotËinjeni se narodi tako zamiπljaju [barem implicitno] kao biÊa razliËita od ljudskih. Odre eni posebni tradicionalni oblici rasizma svakako su se smanjili i mogli bismo doÊi u iskuπenje da proglasimo ukidanje aparthejdskih zakona u Juænoj Africi kao simboliËki zavrπetak cijele jedne ere rasistiËke segregacije. Me utim. pa Ëak i povjesniËari. Te moderne proturasistiËke teorije vjeruju da Êe nas druπtveni konstruktivizam osloboditi oklopa bioloπkoga determinizma: ako su naπe razlike druπtveno i kulturno odre ene. Imperijalni rasizam Prijelaz od moderne suverenosti prema imperijalnoj suverenosti pokazuje jedno od svojih lica u raznim razmjeπtajima rasizma u naπim druπtvima. jednoga ontoloπkoga poretka. od rasistiËke teorije temeljene na biologiji do one temeljene na kulturi. U odgovoru na to teoretsko stajaliπte. kako po πirini tako i po jaËini.od kraja ropstva do borbi za dekolonizaciju i pokreta za gra anska prava. PrevladavajuÊa moderna rasistiËka teorija i popratna segregacijska praksa zasnivaju se na bitnim bioloπkim razlikama me u rasama. stalno nam govore da se rasizam postojano povlaËio u naπim modernim druπtvima . vjeËni i nepromjenljivi raskol u poretku biÊa.

postoje krute granice elastiËnosti i podudarnosti kultura. kultura je preuzela ulogu koju je prije igrala biologija. ali sasvim nuæne u praksi kao oznake druπtvenoga odvajanja. kulturno stajaliπte nije manje “esencijalistiËko” od bioloπkoga. Ona se tako er slaæe da ponaπanje pojedinaca i njihove sposobnosti ili vjeπtine nisu rezultat njihove krvi ili njihovih gena. rasizmom bez rase. Jalovo je pa Ëak i opasno. Pluralizam prihvaÊa sve naπe razlike dokle god se slaæemo da djelujemo na osnovi tih razlika identiteta. Teoretska zamjena rase ili biologije kulturom tako se paradoksalno preobrazila u teoriju oËuvanja rase. nepremostive. u krajnjoj instanci. ovo je pluralistiËko teoretsko stajaliπte: svi kulturni identiteti jednaki su u naËelu. Imperijalna rasistiËka teorija slaæe se da rase ne saËinjavaju bioloπke jedinice koje se mogu izdvojiti i da se priroda ne moæe podijeliti na razliËite ljudske rase. Me utim. Me utim. Iako je biologija napuπtena kao temelj i potpora. ili barem uspostavlja jednako jaki teoretski temelj za druπtveno odvajanje i segregaciju. dopustiti kulturama da se mijeπaju ili insistirati da one to Ëine: Srbi i Hrvati. Svejedno. a onda ispada da imperijalna rasistiËka teorija uopÊe nije rasistiËka.16 Ta promjena u rasistiËkoj teoriji pokazuje nam kako imperijalna teorija moæe usvojiti ono πto se tradicionalno smatralo proturasistiËkim stajaliπtem a ipak zadræati jako naËelo druπtvenoga odvajanja. Imperijalna rasistiËka teorija i moderna proturasistiËka teorija u stvari govore priliËno isto i u tom pogledu teπko ih je razlikovati.166 PUTOVI SUVERENOSTI naËin imperijalna rasistiËka teorija napada moderni proturasizam s le a i u stvari usvaja i preuzima njegove argumente. Razlike izme u kultura i tradicija su. Rasne razlike su stoga sluËajne u naËelu.14 Razlike stoga nisu stalne i nepromjenljive veÊ sluËajne posljedice druπtvene povijesti. prevladavajuÊa ideologija cijeloga naπega druπtva moæe izgledati proturasistiËka. ili konkretnije rasizmom koji ne poËiva na bioloπkom pojmu rasizma. prema imperijalnoj teoriji. on kaæe. Kao teorija druπtvene razlike. Huti i Tutsi. dokle god djelujemo kroz naπu rasu. upravo zbog toga πto se podrazumijeva da je taj relativistiËki i kulturalni argument nuæno proturasistiËki. Étienne Balibar naziva novi rasizam diferencijalnim rasizmom. veÊ nastaju zbog njihove pripadnosti razliËitim povijesno odre enim kulturama. . U stvari. Afroamerikanci i korejski Amerikanci moraju se dræati odvojenima.15 NauËili smo se razmiπljati da su priroda i biologija stalne i nepromjenljive ali da je kultura plastiËna i æitka: kulture se mogu povijesno mijenjati i mijeπati oblikujuÊi tako beskonaËne hibridizacije. sa stajaliπte imperijalistiËke rasne teorije. trebamo detaljnije pogledati kako imperijalna rasistiËka teorija djeluje.

kao posljedica njihovih kultura .IMPERIJALNA SUVERENOST 167 Na ovom mjestu trebamo svakako napomenuti da je imperijalna rasistiËka teorija po sebi teorija segregacije. Upravo kao πto imperijalna rasistiËka teorija ne moæe postaviti kao polaziπte nikakve bitne razlike me u ljudskim rasama. To je mrænja koja se ra a u blizini i koja se razvija putem stupnjeva razliËitosti susjeda. imperijalna teorija nema πto reÊi o superiornosti ili inferiornosti raznih rasa ili etniËkih skupina u naËelu. ne teorija hijerarhije. Nijedan identitet nije oznaËen kao Drugi. naravno. RasistiËka praksa.. a to je sve o Ëemu smo dosad raspravljali. afroameriËki studenti pokazuju stalno loπije rezultate na testovima vjeπtine od azijskih Amerikanaca.. praktiËnu stvar. neke vrste marketinπke meritokracije kulture. Drugim rijeËima. tako ni imperijalna rasistiËka praksa ne moæe poËeti iskljuËivanjem rasnoga Drugoga. Ona to promatra kao Ëisto sluËajnu.. rasna nadmoÊ i potËinjavanje nisu teoretsko pitanje. Dok moderna rasistiËka teorija postavlja hijerarhiju me u rasama kao temeljni uvjet koji Ëini segregaciju nuænom. Sa stajaliπta rasizma. ne podudara se nuæno sa samorazumijevanjem rasistiËke teorije. . PremoÊ bijelaca prije funkcionira tako da najprije ukljuËi razliËitost a onda potËinjava razlike prema stupnjevima odstupanja od bijele rase.to jest na osnovi njihove izvedbe. Imperijalna teorija to ne pripisuje nikakvoj rasnoj inferiornosti veÊ prije kulturnim razlikama: azijskoameriËka kultura pridaje veÊu vaænost obrazovanju. prema Gillesu Deleuzeu & Félixu Guattariju. prema imperijalnoj teoriji. iz onoga πto smo vidjeli razvidno je da je imperijalna rasistiËka praksa liπena glavnog oslonca: ona viπe ne posjeduje teoriju rasne nadmoÊi koja je bila temelj moderne prakse rasne iskljuËivosti. nema vanjskoga. Onda. ohrabruje studente da studiraju u skupinama i tako dalje. Rasizam djeluje odre ivanjem stupnjeva odstupanja u odnosu na lice bijelca koji nastoji ukljuËiti neuskla ene crte u sve ekscentriËnije i zaostale valove .. nema vanjskoga. To nema nikakve veze s mrænjom prema Ëudnom. “Evropski rasizam nije nikada djelovao iskljuËivanjem ili oznaËavanjem nekoga kao Drugoga . Ali. Hijerarhija razliËitih rasa odre uje se tek a posteriori. Na primjer. nema ljudi koji su izvana”. Me utim. rasna hijerarhija doæivljava se ne kao uzrok veÊ kao posljedica druπtvenih okolnosti. nepoznatom Drugom ili strahom od njega. veÊ nastaju putem slobodnog takmiËenja. nitko nije iskljuËen iz odre enoga podruËja.17 Deleuze & Guattari pozivaju nas da shvatimo rasistiËku praksu ne u smislu binarnih podjela i iskljuËivanja veÊ kao strategiju diferencijalnoga ukljuËivanja.

PotËinjavanje se vrπi u reæimima svakodnevne prakse koji su pokretljiviji i elastiËniji ali koji stvaraju rasne hijerarhije koje su svejedno Ëvrste i okrutne. ali nijedna od njih ne izgleda stalna i vjeËna granica. Jedna od srediπnjih i najËeπÊih teza institucionalnih analiza koje predlaæe moderna druπtvena teorija . Stalni i bioloπki pojmovi naroda tako se rastvaraju u fluidno i amorfno mnoπtvo. Drugim rijeËima. moæda s pogledom u dvadeset i prvo stoljeÊe. Kao πto je Du Bois jasno rekao pred stotinu godina. svakako ona su iskriæana brojnim crtama rasnih prepreka. poËiva na igri razlika i upravljanju mikrosukobima unutar svoga podruËja koje se stalno πiri. naravno. u globalnim antitezama izme u unutarnjega i vanjskoga. Imperijalni poredak. postaviti Apartheid ili zakone Jima Crowa kao paradigmu rasne hijerarhije. Narod [bez obzira je li u dijaspori ili ne] uvijek se odre uje u smislu mjesta [bilo da je virtualno ili stvarno]. nema nikakve veze s tom dijalektikom. problem dvadesetoga stoljeÊa je problem boje. a nametanje razliËitosti ne ide u krajnju toËku Drugosti. Kolonijalni rasizam. Oblik i strategije imperijalnoga rasizma pomaæu opÊenitije rasvijetliti suprotnost izme u moderne i imperijalne suverenosti. Imperijalni rasizam. nikada kao nuæne ali uvijek kao sluËajne. Imperij ne misli razlike u apsolutnom smislu. Razlika nije napisana u zakonu.168 PUTOVI SUVERENOSTI To ne znaËi da u naπim druπtvima nema rasnih iskljuËenja. svome vanjskome. ili diferencijalni rasizam. O stvaranju i korupciji subjektivnosti Postepeni gubitak razlike izme u unutarnjega i vanjskoga ima vaæne posljedice na druπtvenu proizvodnju subjektivnosti. proπarano crtama sukoba i neprijateljstva.3]. on nikada ne postavlja rasne razlike kao razlike u naravi veÊ uvijek kao razlike u stupnju. Stvar je u tome da rasno iskljuËivanje nastaje uglavnom kao rezultat diferecijalnoga ukljuËivanja. Srediπnji trenutak modernosti rasizma doga a se na njegovoj granici. po cijelom urbanom krajobrazu i po zemaljskoj kugli. Narod se odre uje ne samo u smislu zajedniËke proπlosti i zajedniËkih æelja ili potencijala. danas bi bilo pogreπno. ukljuËuje druge u svoj poredak a onda uskla uje te razlike u sustav nadzora. Povrπina imperijalnoga druπtva stalno se mijenja na takav naËin da ona destabilizira svaki pojam mjesta. a moæda i zavodi u bludnju ako uzmemo u obzir proπlost. rasizam moderne suverenosti. koje je. najprije gura razliku prema njezinom kraju a onda izbavlja Dugoga kao negativni temelj sebstva [vidi dio 2. naprotiv. Moderna izgradnja naroda ukljuËena je snaæno u tu operaciju. Imperijalni rasizam. nasuprot. veÊ prvenstveno u dijalektiËkom odnosu prema svome Drugom.

” 18 Ipak. To jasno ograniËeno mjesto ustanova odraæava se u redovnom i stalnom obliku proizvedenih subjektivnosti. Svaka ustanova ima vlastita pravila i logiku subjektivizacije: “©kola nam govori ‘Niste viπe kod kuÊe’. ustanove pruæaju iznad svega zasebno mjesto [dom. ZnaËi da se subjekt stvara na povratan naËin. Tijekom svoga æivota pojedinac prolazi pravocrtno kroz razne ustanove [od πkole preko vojarne do tvornice] i one ga oblikuju. kapelu. tvornica i πkola. kako je to moguÊe kada su danas. kriza znaËi da su se ograde koje su nekada odre ivale ograniËeni prostor ustanova sruπile tako da se logika koja je funkcionirala prvenstveno unutar zidova ustanova sada proπirila po cijelom druπtvenom terenu. mjesto proizvodnje subjektivnosti viπe se ne odre uje na isti naËin. te ustanove posvuda u krizi i stalno se raspadaju? OpÊa kriza ne znaËi nuæno da ustanove viπe ne proizvode subjektivnost. razred. Unutarnje i vanjsko postaju nerazluËivi. U tom smislu moderna druπtvena teorija postepeno je uklanjala pojam preddruπtvene subjektivnosti i umjesto toga utemeljila proizvodnju subjektivnosti u funkcioniranje glavnih druπtvenih ustanova kao πto su zatvor. subjektivnosti se joπ uvijek proizvode u druπtvenoj tvornici. putem vlastitih radnji. Drugim rijeËima. Trebamo shvatiti razne ustanove modernog druπtva kao arhipelag tvornica subjektivnosti. U stvari. Me utim. Trebamo osvijetliti dva vida toga proizvodnoga procesa. u samostanu normalno smo sigurni od aparature obitelji. Na prijelazu prema imperijalnom druπtvu. to jest. radionicu] gdje se odvija proizvodnja subjektivnosti. stvara se subjektivnost. kao πto skoro svatko govori. Mogli bismo reÊi da je postmodernizam ono πto preostaje kada se moderna teorija druπtvenoga konstruktivizma dovede do svoje krajnosti i kad se cijela subjektivnost prepoznaje kao umjetna. Materijalna praksa koja se vrπi prema subjektu u kontekstu ustanove [bilo to kleËanje pri molitvi ili mijenjanje stotina pelena] je proces proizvodnje subjektivnosti.IMPERIJALNA SUVERENOST 169 je da subjektivnost nije prethodno dana i izvorna veÊ je barem u odre enoj mjeri oblikovana na polju druπtvenih snaga. Prije moæemo reÊi da se promijenilo drugo stanje: to jest. prvi vid modernog stanja svakako je joπ uvijek na snazi. vojska nam govori. obitelj. Kada vas πef pozdravi u radionici ili kad vas ravnatelj pozdravi na πkolskom hodniku. to jest djelovanjem na njega. Drugo. kod kuÊe smo normalno van dosega tvorniËke discipline. . druπtvene ustanove proizvode subjektivnost sve snaænije. Prvo. unutar zidova svake ustanove pojedinac je barem zaπtiÊen od sila drugih ustanova. Bitan je odnos izme u unutarnjega i vanjskoga. subjektivnost je stalan druπtveni proces stvaranja. ‘Niste viπe u πkoli’.

izvozi se opÊa kriza ustanova. Prvi trenutak je velikoduπno. spolne sklonosti i tako dalje. u smislu da je mjesto njihove djelatnosti sve neodre enije. Proizvodnja subjektivnosti u imperijalnom druπtvu ne æeli biti ograniËena ni na kakvo konkretno mjesto. posvuda po druπtvenom polju nailazimo na diskurse o “obiteljskim vrijednostima” i na njihovu primjenu. Svi su dobrodoπli unutar njegovih granica bez obzira na rasu. Ustanove rade Ëak i kada propadaju . Kolonijalna uprava uvijek je veliËala uspostavljanje druπtvenih i politiËkih ustanova u kolonijama. On postiæe univerzalno ukljuËivanje stavljajuÊi postrance razlike koje su neelastiËne i . drugoga diferencijalnoga i treÊega upraviteljskoga. Trostruki imperativ Imperija OpÊa aparatura imperijalnoga zapovijedanja sastoji se stvarno od tri razliËita trenutka: jednoga ukljuËivoga. uæa obitelj i zatvor jednako su u krizi. U svom ukljuËivom momentu. vjeru. u danaπnjem procesu postmodernizacije. Me utim. liberalno lice Imperija. Stara feministiËka parola “Osobno je politiËko” preokrenuta je tako da su pukle granice izme u privatnoga i javnoga propuπtajuÊi krugove nadzora po cijeloj “intimnoj javnoj sferi”. obje ustanove. Naprotiv. ustanova koje Êe Ëiniti okosnicu novoga gra anskoga druπtva. joπ uvijek u zatvoru i tako dalje.19 Kriza zatvora sliËno znaËi da se zatvorska logika i tehnika proπirila na druga podruËja druπtva. Na primjer. Ne trebamo misliti da je kriza uæe obitelji dovela do smanjenja patrijarhalnih snaga. Neodre enost mjesta proizvodnje odgovara neodre enosti oblika proizvedene subjektivnosti. Stoga je u opÊem slomu funkcioniranje ustanova istovremeno intenzivnije i ekstenzivnije. Institucionalna struktura Imperija je poput softverskog programa koji sa sobom nosi virus tako da stalno mijenja i kvari institucionalne oblike oko sebe. Stoga moæemo promatrati imperijalne druπtvene ustanove u fluidnom procesu stvaranja i korupcije subjektivnosti. Taj prijelaz nije ograniËen na vladajuÊe zemlje i regije veÊ postaje sve opÊenitiji u raznim stupnjevima po cijelome svijetu. Dok su u procesu modernizacije najmoÊnije zemlje izvozile institucionalne oblike u potËinjene zemlje.a moæda to bolje rade πto viπe propadaju. Joπ uvijek smo u obitelji. sve manji omjer stanovniπtva SAD-a pripada uæoj obitelji dok se stalno poveÊava omjer onih u zatvoru. boju. on je potpuno ravnoduπan u svome prihvaÊanju. Imperijalno druπtvo nadzora teæi da posvuda bude poredak trenutka. spol. Imperij je slijep na razlike. joπ uvijek u πkoli.170 PUTOVI SUVERENOSTI Posvemaπnja kriza ustanova izgleda vrlo razliËito u razliËitim sluËajevima.

Dijalekti. poput snaænoga vrtloga.21 Zamiπljamo da su te razlike “kulturne” a ne “politiËke”. oduzimanje potencijala od raznih konstitutivnih subjektivnosti. Veo neznanja priprema univerzalno prihvaÊanje. [Dajte mi vaπe siromaπne. S obzirom da su sada razlike kulturne i sluËajne a ne bioloπke i esencijalne. otvorena usta s nezasitnim apetitom. Imperij je neka vrsta glatkoga prostora po kojemu subjektivnosti klize bez veÊega otpora ili sukoba.. ukljuËuje potvr ivanje prihvaÊenih razlika unutar imperijalnoga podruËja. zanati. ona vrsta razlika koje moæemo staviti postrance kada to treba. vaπe gladne. veÊ Êe prije funkcionirati kao snaga miroljubivoga regionalnoga stvaranja identiteta. u stvari. rukotvorine i tako dalje slave se kao vaæne sastavnice prijelaza od socijalizma u kapitalizam.. Dok se s pravnoga stajaliπta razlike moraju staviti postrance. od kraja hladnoga rata. njegov diferencijalni moment. U tom prvom trenutku Imperij je stroj za univerzalno mijeπanje. OpÊenito. Na primjer. veÊ ih prije uvlaËi u svoj pomirljivi poredak. tradicionalna imena mjesta. Drugi moment imperijalnoga nadzora.IMPERIJALNA SUVERENOST 171 neukrotive pa bi stoga mogle dovesti do druπtvenoga sukoba. mnoge sluæbene promidæbe multikulturalnosti u Sjedinjenim Dræavama ukljuËuju veliËanje tradicionalnih etniËkih i kulturnih razlika pod kiπobranom univerzalnoga ukljuËivanja.] Imperij ne uËvrπÊuje svoje granice da bi odgurnuo druge. pretpostavljajuÊi da neÊe dovesti do nesavladivih sukoba. s kulturnoga stajaliπta one se veliËaju. pozivajuÊi sve da miroljubivo stupe pod njegovu prevlast. . one ne ugroæavaju puk niti preklapajuÊi konsenzus πto obiljeæava ukljuËivi mehanizam Imperija. On uzima πto mu se daje i s time radi. UN-a i drugih globalnih tijela. onda moæe doÊi do preklapajuÊega konsenzusa po cijelom imperijalnom prostoru. S potisnutim granicama i razlikama. vaπe potlaËene mase . Na sliËan naËin. Zakon ukljuËive neutralne bezrazliËnosti univerzalni je temelj u smislu da se on jednako primjenjuje na sve subjekte koji postoje i koji bi mogli postojati pod imperijalnom vladavinom. etniËki identiteti poËeli su se aktivno [ponovo] stvarati u socijalistiËkim i prijaπnjim socijalistiËkim dræavama uz Ëvrstu podrπku Sjedinjenih Dræava. Javni prostor neutralnosti moÊi koji iz toga proizlazi omoguÊuje uspostavljanje i legitimaciju univerzalnoga pojma prava koji Ëini bit Imperija. One su razlike koje ne izazivaju sukobe.20 To ostavljanje razlika postrance zahtijeva od nas da ih smatramo nebitnima i relativnima i da zamislimo stanje u kojemu one postoje ali ih mi ne zapaæamo. Imperij ne stvara razlike. Ostavljanje razlika postrance znaËi. Kada je Imperij slijep na te razlike i kada prisiljava svoje biraËe da ih stave postrance.

Kolonijalna aparatura bila je neka vrsta kalupa koja je kovala stalne. U interesu πefova bilo je da melting pot ne rastapa identitete i da svaka etniËka skupina nastavi æivjeti u odvojenoj zajednici zadræavajuÊi svoje razlike. odvojene odljevke. Transnacionalna korporacija pristupa svakoj etniËkoj skupini radnika razliËitim metodama i stupnjevima eksploatacije i represije.172 PUTOVI SUVERENOSTI Diferencijalni trenutak imperijalnoga nadzora mora biti popraÊen menadæmentom i hijerarhizacijom tih razlika u opÊoj ekonomiji zapovijedanja. Dok je kolonijalna moÊ nastojala uËvrstiti Ëiste. Imperij se hrani na krugovima kretanja i mijeπanja.23 Mnogostruke etniËke podjele me u radnicima funkcioniraju kao element nadzora u procesu rada. ne samo u Evropi veÊ i u Africi. Stoga bismo u odre enom smislu kolonijalno mogli smatrati viπe ideoloπkim a imperijalno viπe pragmatiËkim. ili poput sita kojega se mreæa mijenja od jedne toËke do druge”. Oæivljavanje etniËkih i nacionalnih razlika krajem dvadesetoga stoljeÊa. Pokazalo se da neprijateljstva i podjele izme u radnika po raznim etniËkim i identifikacijskim kriterijima poveÊavaju dobit i olakπavaju nadzor. imperijalno je suoËeno s mnogostrukim sloæenim varijablama koje se stalno mijenjaju i dopuπtaju razna uvijek nepotpuna ali ipak uËinkovita rjeπenja. Uzmimo kao primjer imperijalne strategije praksu tvornica u Novoj Engleskoj i rudnika ugljena u ApalaËijskom gorju poËetkom dvadesetoga stoljeÊa. bilo da se radi o onima evropskoga i afriËkoga podrijetla ili o raznim ameriËkim domorodaËkim skupinama. kulturne i etniËke razlike unutar svakoga dijela radne snage bile su Ëimbenici stabilnosti jer su ih mogli koristiti kao oruæje za borbu protiv radniËkoga organiziranja. U stvari nije problem πto ta . Me utim. Oni su uvidjeli.22 Kolonijalno postavlja jednostavnu jednadæbu s jednim jedinim rjeπenjem. od jednoga trenutka do sljedeÊega. JeziËne. Tvornice i rudnici ovisile su o radnoj snazi doseljenika iz raznih evropskih zemalja od kojih su mnogi nosili u sebi tradiciju snaænoga radniËkoga aktivizma. Potpuna kulturna asimilacija [za razliku od pravne integracije] svakako nije prioritet imperijalne strategije. odvojene identiteta. da pomno mijeπanje omjera radnika iz razliËitih nacionalnih sredina u svakom pogonu i svakom rudniku moæe biti moÊna formula zapovijedanja. πefovi se nisu plaπili te potencijalno eksplozivne mjeπavine radnika. u stvari. ali imperijalno druπtvo nadzora funkcionira putem podeπavanja. suoËilo je Imperij s joπ sloæenijom jednadæbom koja sadræi mnoπtvo varijabli πto se stalno tope. U skorije vrijeme moæemo vidjeti vrlo sliËnu praksu upravljanja radnom snagom na plantaæama banana Srediπnje Amerike. Aziji i Amerikama. “poput samodeformirajuÊeg odljevka koji se stalno mijenja.

razlikovati. transcendentne vlasti koja nastoji obuzdati te snage i nametnuti im poredak. trenutku preobrazbe koji moguÊe osloba a prostor za promjenu. Trostruki imperativ Imperija je udruæiti. Korupcija je u svojoj suvremenoj i modernoj uporabi doista postala slab pojam za naπe svrhe. Drugim rijeËima. Kazati da je imperijalna suverenost odre ena korupcijom znaËi.24 Mi bismo onda mogli razmiπljati o korupciji kao ra-stvaranju. na primjer. “Razdvoji pa vladaj” stoga nije toËna parola imperijalne strategije.naprotiv. Protuslovlja imperijalnoga druπtva su neuhvatljiva. shvaÊa korupciju kao postajanje tijela. s jedne . organizirana ne oko jednoga srediπnjega sukoba veÊ putem elastiËne mreæe mikrosukoba.IMPERIJALNA SUVERENOST 173 jednadæba nema jedno rjeπenje . da je Imperij od svoga zaËetka dekadentan i pokvaren. to jest proces koji je komplementaran stvaranju. Ta se terminologija moæe lako krivo razumjeti. Takav moralizam je ovdje potpuno na krivom mjestu. Sada moæemo vidjeti da je imperijalna suverenost. nasuprot. upravljati. od Polibija do Montesquieua i Gibbona. Imperijalno “rjeπenje” neÊe poricati ili ublaæiti te razlike. Mi namjeravamo da se taj pojam odnosi na opÊenitiji proces raspadanja ili mijenjanja bez ijedne od moralnih konotacija koje proizlaze od stare uporabe koja se uglavnom izgubila. stvaranja i rastvaranja. obratnom procesu od stvaranja i sastavljanja. s jedne strane. SluËajnost. ono πto skreÊe od moralnoga. Aristotel. veÊ ih potvrditi i urediti ih u uËinkovitu aparaturu zapovijedanja. pozdravlja ih i upravlja s njima unutar opÊe ekonomije zapovijedanja. s druge strane. Ëistoga. Vaæno je objasniti da uopÊe nemamo namjeru unijeti moralnu optuæbu u naπu definiciju imperijalne suverenosti kao korupcije.plima i oseka oblikovanja i izobliËenja. Imperij obiljeæava nejasnost oblika . Ona se danas najviπe odnosi na izopaËeno. Od krize do korupcije Na poËetku 2. korupciji i rastvaranju. ravni imanentnih snaga æelje i suradnje mnoπtva i. dobroga. pokretljivost i elastiËnost stvarna su snaga Imperija. Banalna je primjedba klasiËne literature o Imperiju. Moramo zaboraviti sve uobiËajene slike koje nam padaju na um kada govorimo o imperijalnoj dekadenciji. Imperij najËeπÊe ne stvara podjelu veÊ priznaje postojeÊe ili moguÊe razlike. Vaæniji je strogi argument o obliku. dijela razvili smo pojam moderne suverenosti kao krize: krize odre ene u stalnom sukobu izme u. Stoga bi pojam koji bi odredio imperijalnu suverenost mogao biti ne kriza veÊ posvemaπnja kriza ili korupcija. πire se i teπko ih je lokalizirati: protuslovlja su posvuda.

da je Imperij neËist ili hibridan i. Imperijalna ekonomija. [Ovdje je latinska etimologija precizna: cum-rumpere. Drugim rijeËima. nesreÊu bez koje bi Imperij bio uspjeπan: pomislite na Shakespearea i Gibbona kao dva vrlo razliËita primjera.” Melvilleov lik uklapa se u dugu tradiciju odbijanja rada. Korupcija daje ime stalnom procesu promjene i preobrazbe. Tajna Herman Melvilleove klasiËne pripovjetke je apsolutnost odbijanja. kriza moderne suverenosti nije bila privremena ili izuzetna [kao πto bismo raspad burze iz 1929. ona se stabilizira svojim nestabilnostima. odbijanje Bartleby bi radije da ne. deontoloπkom naËinu postojanja biÊa. ali Bartleby to dovodi do krajnosti. “Ja bih radije da ne. objektivna. U ontoloπkom vakuumu korupcija postaje nuæna. od mjesta moderne suverenosti do ne-mjesta Imperija. Na sliËan naËin. funkcionira upravo putem korupcije i ne moæe drugaËije funkcionirati. Mi gledamo na korupciju ne kao na nesreÊu veÊ kao na nuænost.174 PUTOVI SUVERENOSTI strane.on samo pasivno i potpuno odbija. od krize do korupcije. ali joπ viπe jer je njegovo odbijanje . slomiti]. On ne prigovora toj i toj zadaÊi. Imperijalna suverenost hrani se na umnoæavajuÊim protuslovljima koje korupcija izaziva. Bartlebyjevo ponaπanje doista razoruæava. Kada njegov πef zatraæi od njega da vrπi svoje duænosti. da imperijalna vladavina funkcionira slamanjem. Tako smo stigli do niza znaËajki koje pojmovno oznaËavaju prijelaz od moderne do imperijalne suverenosti: od naroda do mnoπtva. Bilo koji radnik s imalo osjeÊaja. tako ni korupcija Imperija ne oznaËuje nikakvu teleologiju niti nikakav kraj na vidiku. niti nudi bilo kakav razlog za svoje odbijanje . Imperij zahtijeva da svi odnosi budu izazvani nesretnim sluËajem. umiruju je panika i tjeskobe koje ona stalno stvara. oznaËili kao krizu]. na primjer. s druge strane. Dakle. protutemeljnom utemeljenju. Imperijalna moÊ utemeljena je na raskidu svakoga odre enoga ontoloπkoga odnosa. naravno. toËnije. od dijalektiËke suprotnosti do upravljanja hibridnostima. veÊ je prije bila standard modernosti. Postoji svakako razmiπljanje koje korupciju smatra tragiËnom manom Imperija. korupcija nije zastranjenje imperijalne suverenosti veÊ njezina sama bit i modus operandi. djelomice jer je on tako miran i spokojan. Korupcija je jednostavno znak odsustva bilo koje ontologije. svojim neËistoÊama i primjesama. Imperijalno druπtvo se uvijek i posvuda slama ali to ne znaËi da ono nuæno ide prema uniπtenju. æeli odbiti vlast πefa. Bartleby ponavlja u nedogled. Upravo kao πto kriza modernosti u naπoj terminologiji nije ukazivala prema neposrednom slomu.

U izmiπljenoj zemlji podijeljenoj gra anskim ratom. biÊa kao takvog. samo Ëovjek i niπta viπe. nastavljaju La Boétieovu politiku odbijanja dragovoljnoga ropstva. Michael K. Prepreke ne onemoguÊuju samo kretanje. putem naπega egzodusa. a sama ta apsolutnost i jednostavnost smjeπta i njega na razinu ontoloπke ËistoÊe. a on ih apsolutno odbija kako bi zadræao æivot u kretanju. one kao da zaustavljaju æivot. gotovo okamenjen u svojoj pukoj pasivnosti. Étienne de la Boétie propovijedao je upravo takvu politiku odbijanja: “OdluËite da viπe ne sluæite i vi ste odjednom slobodni. srediπnji lik u J. On jednostavno radije ne bi. To odbijanje svakako je poËetak politike osloba anja. dovodeÊi je do apsolutnoga. moÊ naπega napuπtanja odnosa prevlasti i. biÊa i niπta viπe. ali on ih uspijeva mirno odbijati. ali to je samo poËetak. poput velikog Kolosa kojemu je izmaklo postolje. ne Ëudi πto Bartleby traæi ontoloπka tumaËenja. njega stalno zaustavljaju kavezi. homo tantum.02 jer je jednostavno homo tantum. golom biÊu . prepreke i kontrolne rampe πto ih podiæe vlast. ili stvarno dragovoljnoga ropstva. kako pada od vlastite teæine i slama se na komade”.03 La Boétie je prepoznao politiËku moÊ odbijanja.IMPERIJALNA SUVERENOST 175 tako neodre eno da postaje apsolutno.da na koncu on odumire. snagu potkopavanja suverene moÊi koja vlada nad nama. golom æivotu. K se tako er pribliæava razini gole univerzalnosti: “ljudske duπe iznad i ispod razvrstavanja”. A tijekom priËe on svlaËi tako mnogo toga . tako er je lik apsolutnoga odbijanja. Grobovima. poËetak je politike osloba anja. . Michael K. ili kako bi rekli renesansni filozofi. Davno prije. Ali dok je Bartleby nepomiËan. veÊ jedino da ga viπe ne podræavate.pribliæavajuÊi se sve viπe golom ËovjeËanstvu. Michael K. K-evo odbijanje vlasti apsolutno je kao i Bartlebyjevo. ne kreÊe se i dalje samo radi stalnoga kretanja. Ëovjek bez svojstava. nastavljajuÊi svoje kretanje. tako jednostavan kao da nije s ovoga svijeta. Bartleby u svojoj pukoj pasivnosti i svome odbijanju bilo kakvih potankosti predstavlja lik generiËkoga biÊa. je vrtlar. tada Êete ga gledati. Coetzeevom divnom romanu æivot i vrijeme michaela k. Ne traæim od vas da stavite ruku na tiranina da bi ga zbacili.M. Jedino πto on doista æeli je uzgajati tikve i brinuti se za njihove lutajuÊe vitice. jednostavan Ëovjek. Ti jednostavni ljudi i njihovo apsolutno odbijanje moraju goditi naπoj mrænji prema vlasti. Bartleby i Michael K. Odbijanje rada i vlasti. kreÊe se. isparava u tami zloglasne menhetenske tamnice. K je uvijek na nogama.01 Njegovo odbijanje toliko je apsolutno da Bartleby izgleda potpuno prazan. UzimajuÊi u obzir Melvilleovu veliku sklonost metafizici.

I u politiËkom smislu odbijanje samo po sebi [rada. ako jednostavno odsijeËemo tiransku glavu od druπtvenoga tijela. naπ egzodus mora biti konstitutivan i stvoriti stvarnu alternativu. vlasti i dragovoljnoga ropstva] vodi jedino prema nekoj vrsti druπtvenoga samoubojstva. ili kao dio toga odbijanja. Oni su svom naËinu bijega od vlasti potpuno osamljeni i stalno se nalaze na ivici samoubojstva.176 PUTOVI SUVERENOSTI Odbijanje po sebi je prazno. ËovjeËanstvu na drugu potenciju. moramo tako er izgraditi novi naËin æivota a iznad svega novu zajednicu. Kao πto Spinoza kaæe. mogu biti divna ljudska biÊa. a to je projekt koji ide dosta dalje od odbijanja. Pored samog odbijanja. Bartleby i Michael K. Naπ naËin bijega. ostat Êe nam unakaæeno mrtvo tijelo druπtva. . ali njihovo postojanje u apsolutnoj ËistoÊi hoda po rubu ponora. Mi trebamo stvoriti novo druπtveno tijelo. Taj projekt vodi ne prema golom æivotu homo tantuma veÊ prema homohomou. obogaÊenu kolektivnom inteligencijom i ljubavi prema zajednici.

venecija 1943. Nadalje. Sada smo doπli do prijelomne toËke u naπem izlaganju. ontoloπku dimenziju te problematike i otpora koji se tu javljaju. Spomenici dezerterima predstavljat Êe i one koji su poginuli u ratu jer je svaki od njih poginuo proklinjuÊi rat i zavideÊi sreÊi dezertera.omoguÊila nam je da razumijemo preobrazbe konstitucije svjetskoga poretka.ukazati na bilo koju veÊ postojeÊu i konkretnu politiËku alternativu Imperiju.od naπega shvaÊanja modernosti kao krize do naπe analize prvih oblikovanja nove imperijalne suverenosti . jer Êe se te subjektivnosti pojaviti tek na polju proizvodnje. antifaπistiËki partizan.pa Ëak ni na kraju ove knjige . »ak kada dodirnemo proizvodnu. On Êe se pojaviti samo u praksi. Putanja koju smo dosad zacrtali .INTERMECO PROTUIMPERIJ Dok je ovaj Nebeski grad na hodoËaπÊu na zemlji. Na . Kao da na ovoj toËki vidimo samo sjene likova koji Êe proæeti naπu buduÊnost. a na njihovo mjesto podiÊi spomenike dezerterima. sveti augustin Mi æelimo poruπiti sve te smijeπne spomenike “onima koji su poginuli za domovinu” koji zure na nas u svakom selu. Otpor je nastao od dezerterstva. on poziva sve narode i tako okuplja druπtvo stranaca koji govore sve jezike. joπ uvijek neÊemo biti u poloæaju . joπ nismo bili sposobni dati bilo koju koherentnu naznaku o onoj vrsti politiËkih subjektivnosti koje bi mogle osporiti i zbaciti snage Imperija. Ali taj poredak bio bi πuplja ljuska kada ne bismo naznaËili i novi reæim proizvodnje. I nikakav takav uËinkovit plan neÊe proisteÊi iz teoretske razrade kao πto je naπa. Spustimo se stoga u skriveno boraviπte proizvodnje da vidimo lica koja su tamo na djelu.

koji se okupljaju. U tom smislu mogli bismo se nadahnuti vizijom svetoga Augustina kako se suprotstaviti dekadentnom Rimskom Imperiju. “odvojene” od Imperija. moramo postaviti i alternativu na jednako globalnoj razini. zaπtiÊene od njegovih moÊi Ëvrstim granicama.. to jest. Jedan veliki Savez! Naπa studija poËela je od hipoteze da se moÊ Imperija i mehanizmi imperijalne suverenosti mogu shvatiti jedino kada se s njima suoËimo na najopÊenitijoj razini. . Imperiju se ne moæe pruæiti otpor projektom koji ima za cilj ograniËenu. odre ene u rasnom.” pitaju se oni. lokalnu samostalnost. u kretanje træiπta. Globalizaciji treba suprotstaviti protuglobalizaciju. jedino univerzalna katoliËka zajednica koja Êe okupiti sve narode i sve jezike na zajedniËkom putu moæe to postiÊi. nastojanje da ovaj svijet postane njihov dom. za razliku od Augustinovog. Nijedna ograniËena zajednica ne moæe uspjeti i pruæiti alternativu imperijalnoj vladavini. naπe hodoËaπÊe na zemlji. dekodiranje i deteritorijalizaciju?”01 Moæemo osporiti Imperij jedino na njegovoj razini opÊenitosti i poticanjem procesa koje ono nudi preko njihovih danaπnjh granica. okupljanje stranaca u zajednicu. Imperiju Protuimperij. Deleuze & Guattari tvrdili su da umjesto otpora globalizaciji kapitala trebamo ubrzati taj proces.178 INTERMECO odre enom mjestu u svome promiπljanju Marx je trebao Pariπku komunu kako bi uËinio skok i zamislio komunizam u konkretnom obliku kao uËinkovitu alternativu kapitalistiËkom druπtvu. Me utim. Moramo prihvatiti izazov i nauËiti misliti globalno i djelovati globalno. ili bolje reËeno sredstvo bez cilja. Bilo koja najava konkretne zajednice u izolaciji. u njihovoj globalnosti. osu uje takvu zajednicu na neku vrstu geta. Neki sliËni eksperiment ili niz eksperimenata πto ih uËini duh kolektivne prakse bit Êe svakako i danas nuæan da se uËini sljedeÊi konkretan korak i stvori novo druπtveno tijelo s onu stranu Imperija. vjerskom ili regionalnom smislu. Boæanski grad je univerzalni grad stranaca. Kada dovrπavamo razradu izazova i otpora Imperiju i njegovom svjetskom træiπtu. “Ali koji je. ono jest i ostaje apsolutno imanentno. nema transcendentni telos izvan nas. iIi otiÊi u suprotnom pravcu? IÊi joπ dalje. “revolucionarni prijelaz? Postoji li on? PovuÊi se sa svjetskoga træiπta . Moramo se prije probiti kroz Imperij da iza emo na drugu stranu. Ne moæemo se vratiti na nikakav prijaπnji druπtveni oblik niti krenuti naprijed u izolaciju. Njegovo stalno kretanje. komuniciraju. istovremeno je sredstvo i cilj. sura uju..

PROTUIMPERIJ 179 S toga stajaliπta Industrijski radnici svijeta [Industrial Workers of the World—IWW] veliki je augustinski projekt naπega vremena. stvaranje novoga druπtva u ljusci staroga. moæemo li izgraditi snaæno ne-mjesto i shvatiti ga konkretno kao teren postmodernog republikanizma? Ne-mjesto eksploatacije Da bismo pristupili toj problematici dozvolite nam kratku digresiju. “Ja Wobbly.u stvarnom. bez uspostavljanja Ëvrstih i stabilnih struktura vladavine. Proleterske borbe predstavljaju . sluæbena Ljevica najviπe je i stalno kritizirala IWW zato πto njihovi πtrajkovi. elastiËno i nepredvidljivo hodoËaπÊe IWW-ovih aktivista. PreuzimajuÊi palicu od IWW-a. u skladu s tradicijom moderne kritike modernosti. Massachusettsa i Patersona. smjeπtena u dijalektici izme u unutarnjega i vanjskoga. Radnici svih jezika i rasa diljem svijeta [iako im je u stvari jedino uspjelo doÊi do Meksika] i radnici svih zanimanja trebaju se okupiti u “Jedan veliki savez”. mi Êemo izloæiti naπu politiËku viziju u skladu s radikalnom republikanskom tradicijom moderne demokracije. i u tom smislu nastavljajuÊi na Augustina. nikada nisu za sobom ostavljali trajne sindikalne strukture.” Prvenstvena zadaÊa IWW-a bila je univerzalnost projekta. U prvim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa Wobblies. ako smo poslani na ne-mjesto Imperija. i drugo. [U stvari.] Wobblies su imali izvanredan uspjeh me u brojnim i pokretnim doseljeniËkim stanovnicima jer su govorili iste jezike te hibridne radne snage. postoji li joπ uvijek mjesto s kojega moæemo objaviti naπu kritiku i izgraditi alternativu? Ili. ©to znaËi danas biti republikanac? Kakvoga smisla ima u postmodernoj eri zauzeti onaj neprijateljski poloæaj koji je predstavljao radikalno demokratsku alternativu unutar modernosti? Gdje je stajaliπte s kojega kritika moæe biti moguÊa i uËinkovita? Na ovom prijelazu od modernosti prema postmodernosti. govori se da je ime nastalo od krivoga izgovora jednoga kineskoga kuhara u Seattleu. New Jersey.02 Stalno kretanje Wobbliesa bilo je doista imanentno hodoËaπÊe. njegovu organizacijsku pokretljivost i njegovu etniËko-jeziËnu hibridnost: prvo. do Everetta. Washingtona. ontoloπkom smislu - . Wobbly. iako snaæni i Ëesto uspjeπni. Spomenuli smo ranije da je Marxova teoretska metoda. Dvije prihvaÊene priËe o izvedenici imena “Wobbly” osvjetljavaju ova dva glavna obiljeæja pokreta. pretpostavlja se da se Wobbly odnosi na nedostatak srediπta. od Lawrencea. organizirali su velike πtrajkove i pobune diljem Sjedinjenih Dræava. kako su ih nazvali.

to je istovremeno nepripadanje i stvaralaËko druπtveno rasprostranjivanje æivoga rada. to jest. One prisiljavaju kapital da usvaja sve viπe razine tehnologije i tako preobraæava procese rada. pobuna i revolucija . odnosi kapitalistiËke eksploatacije posvuda se πire. Taj se je prostorni razmjeπtaj promijenio u suvremenom svijetu.ili u stvari otpor. Radna snaga je najunutarnjiji element. ËineÊi nemoguÊom bilo koje vanjsko izme u druπtvene proizvodnje i ekonomske proizvodnje. koja se uvijek zasnivala na iluziji o moguÊnosti . vlastitu neovisnost. sam izvor kapitala. S druge strane. ne ograniËavajuÊi se na tvornicu veÊ teæeÊi da zauzmu cijelo druπtveno podruËje. sabotaæa. Dijalektika izme u proizvodnih snaga i sustava prevlasti nema viπe odre eno mjesto.saËinjava motornu snagu stvarnosti koju proæivljavamo. uvijek inicijative organizirane radne snage odre uju oblik kapitalistiËkoga razvoja. Taj prostorni razmjeπtaj doveo je do mnogih politiËkih nazora temeljenih na snu o potvr ivanju mjesta upotrebne vrijednosti. Sama svojstva radne snage [razlika. a istovremeno to je intelektualna energija i jeziËna i komunikacijska izgradnja mnoπtva intelektualnih i afektivnih radnika.04 Nigdje se viπe ne mogu naÊi unutarnje odre eno upotrebnom vrijednoπÊu i vanjsko razmjenske vrijednosti. nepotËinjavanje. odnos izme u unutarnjega i vanjskoga kapitalistiËkoga razvoja potpuno je odre en u dvojnom stajaliπtu proletarijata.180 INTERMECO motor kapitalistiËkoga razvoja. to je æelja i nastojanje mnoπtva pokretnih i prilagodljivih radnika. pa je stoga bilo koja politika upotrebne vrijednosti. Me utim. predmet eksploatacije i prevlasti nisu konkretne proizvodne djelatnosti veÊ univerzalna sposobnost da se proizvodi. mjesto gdje proletarijat prepoznaje vlastitu upotrebnu vrijednost. mjera i odluËnost] ne mogu se viπe uhvatiti i sliËno se eksploatacija ne moæe viπe lokalizirati i kvantificirati. kako unutar tako i izvan kapitala. Od zanatske proizvodnje do veleindustrije. U stvari. Odbijanje eksploatacije . S jedne strane. apstraktna druπtvena djelatnost i njezina sveobuhvatna moÊ Taj apstraktni rad je djelatnost bez mjesta a ipak je vrlo moÊan.03 Te borbe stalno sile kapital da reformira proizvodne odnose i preobrazi odnose prevlasti. druπtveni odnosi potpuno zaokupljaju proizvodne odnose. U Marxovoj misli. Putem te povijesti mjesto eksploatacije je dijalektiËki odre ena lokacija. Ëiste i odvojene od razmjenske vrijednosti i kapitalistiËkih odnosa. od financijskoga kapitala do transnacionalnoga restrukturiranja i globalizacije træiπta. To je suradnja mozgova i ruku. i na kojemu on zasniva svoju nadu za oslobo enjem. a istovremeno je njezina æiva oporba. u isto vrijeme radna snaga predstavlja vanjsko kapitala. to jest. umova i tijela.

Imperij je ne-mjesto svjetske proizvodnje gdje je radna snaga eksploatirana. a one proizvode i eksploatirane su na neodre enom ne-mjestu. Trebat Êe izgraditi uËinkoviti pojam postmodernog republikanizma au milieu. Niti su inovacija i razvoj.pobuniti. Neposluπnost prema vlasti jedan je od najprirodnijih i najzdravijih Ëinova. Nasuprot tome. Univerzalnost ljudskog stvaralaπtva. Ëesto je nesposobnost utvr ivanja neprijatelja ono πto naπu volju za otporom vodi kroz tako paradoksalne krugove. tu opet nalazimo revolucionarni formalizam modernih republikanaca. ©to danas znaËi biti republikanac? VeÊ smo vidjeli da moderan kritiËki odgovor otvaranjem dijalektike izme u vanjskoga i unutarnjega viπe nije moguÊ. danas viπe nego ikada. danas to ne mora biti tako oËigledno. globalno. dezertiranje. Naprotiv. niti stalno restrukturiranje odnosa moÊi doπli do svoga kraja. Izgleda nam potpuno oËigledno da Êe se oni koji su eksploatirani opirati . Me utim.PROTUIMPERIJ 181 odjeljivanja. MoguÊi odgovor na najosnovnijoj i elementarnoj razini je volja da budemo protiv. Me utim. To je joπ uvijek formalizam jer je bez mjesta. Duga tradicija politiËke znanosti govori da nije problem u tome zaπto se ljudi bune veÊ zaπto se ne bune.i u odgovarajuÊim uvjetima . te nove proizvodne snage nemaju nikakvoga mjesta jer zauzimaju sva mjesta. “temeljni problem politiËke filozofije toËno je onaj πto ga je tako jasno vidio Spinoza [i ono πto je Wilhelm Reich ponovo otkrio]: “Zaπto se ljudi tako tvrdoglavo bore za svoje ropstvo kao da je to njihov spas?”05 Danas nije prvo pitanje politiËke filozofije hoÊe li ili zaπto doÊi to otpora i pobune veÊ prije kako odrediti neprijatelja protiv kojega se boriti. Biti-protiv: nomadstvo. kao πto kaæu Deleuze & Guattari. Ili drugim rijeËima. æelje i æivoga rada odvijaju se na ne-mjestu postmodernih proizvodnih odnosa. srce. grudi i udove. sada potpuno nezamisliva. Ne-mjesto ima mozak. i bez moguÊe homologije s Imperijem. Me utim. Me utim. kako proizvodne snage postaju sve viπe delokalizirane. utvr ivanje neprijatelja nije tako mala zadaÊa uzimajuÊi u obzir da eksploatacija nema viπe neko konkretno . ali to je moÊni formalizam sada kada je prepoznat ne kao apstrahiran od pojedinaËnih i kolektivnih subjekata veÊ kao opÊa moÊ koju predstavljaju njihova tijela i umovi. OpÊenito. one ne proizvode samo robe veÊ i bogate i moÊne druπtvene odnose. volja da budemo protiv ne zahtijeva mnogo objaπnjenja. potpuno univerzalne. egzodus To nas shvaÊanje vraÊa na poËetno pitanje. Doista. sinteza slobode. na osnovi æivoga iskustva globalnoga mnoπtva. to ne znaËi da su proizvodnja i eksploatacija prestale.

U tom pogledu ropstvo . A ipak opet se opiremo i borimo. u eri imperijalnoga nadzora to moæe biti dezerterstvo. elastiËan i globalan monetarni sustav zamijenio je reæim nadnica kao funkciju regulacije. Iako na novom podruËju Imperija Ëesto ne moæemo utvrditi eksploataciju i prevlast na konkretnim mjestima. To dezerterstvo nema odre eno mjesto: ono je napuπtanje mjesta moÊi. naoruæani dezerteri πto su se borili protiv svojih izdajniËkih vlada.moæda za samu demokraciju. Ako nema viπe mjesta koje se moæe prepoznati kao vanjsko. Tijekom povijesti modernosti. Globalnost zapovijedanja koju one nameÊu predstavlja obrnutu sliku . ona moæe samo nametnuti nadzor nad njegovim opÊim druπtvenim i proizvodnim sposobnostima. S ekonomskoga stajaliπta. U stvari. na tijelima mnoπtva. a prevlast se vrπi putem komunikacijskih mreæa. ali ne znamo gdje locirati proizvodnju tlaËenja. Mi trpimo eksploataciju. To biti protiv postaje bitni kljuË za svako aktivno politiËko stajaliπte u svijetu. one ipak postoje. Tako eksploatacija i prevlast konstituiraju opÊe ne-mjesto na imperijalnom podruËju. postupci nadzora i policije zamijenili su normativno zapovijedanje. svaku æelju koja je uËinkovita . otu enje i zapovijedanje kao neprijatelji. Iako se eksploatacija i prevlast joπ uvijek osjeÊaju konkretno. egzodusu i nomadstvu. Ne bismo trebali pretjerivati u tim logiËkim paradoksima. Bitke protiv Imperija mogu se dobiti putem odbijanja i dezerterstva. moramo biti protiv na svakom mjestu. Prvi antifaπistiËki partizani u Evropi. pokretljivost i seljenje radne snage remetilo je disciplinarne uvjete koji su vezivali radnike.06 Danas uopÊeno mnoπtvo u svome stajaliπtu biti-protiv mora prepoznati imperijalnu suverenost kao neprijatelja i otkriti primjerena sredstva da potkopa njenu moÊ.182 INTERMECO mjesto i da smo utopljeni u tako duboku i sloæenu moÊ da viπe ne moæemo odrediti konkretnu razliku ili mjeru. taj obrnuti odnos izme u imperijalne moÊi i moÊi mnoπtva ne oznaËava nikakvu homologiju. imperijalna moÊ ne moæe viπe disciplinirati moÊi mnoπtva. A moÊ je upotrebljavala krajnje nasilje protiv te pokretljivosti. Dok je u modernosti biti protiv Ëesto znaËilo izravno i/ili dijalektiËko suprotstavljanje snaga.neπto poput negativa fotografije opÊenitosti proizvodnih djelatnosti mnoπtva. u postmodernosti biti-protiv moæe biti najuËinkovitije u neuspravnom i dijagonalnom dræanju. A ipak. Dok je u disciplinarnoj eri sabotaæa bila temeljni pojam otpora. prikladno su nazvani “ljudi protiv”. Tu opet vidimo republikansko naËelo u njegovoj prvoj fazi: dezerterstvu. one su ipak amorfne i to na takav naËin da izgleda kako nema viπe mjesta gdje bi se Ëovjek mogao sakriti.

ta pokretljivost joπ uvijek predstavlja spontanu razinu borbe i.PROTUIMPERIJ 183 moæemo promatrati u cjelini s raznim reæimima radniËkih nadnica kao krajnji aparat tlaËenja kako bi se zaustavila pokretljivost radne snage. U stvari. Sablast kruæi svijetom a to je sablast seljenja. dezerterstvo od bijednih kulturnih i materijalnih uvjeta imperijalne reprodukcije gura otraga u negativnom smislu. . U stvari. najËeπÊe danas vodi prema novim beskorijenskim uvjetima siromaπtva i bijede. a ne samo promatrati taj razvoj sa stajaliπta regulacije tehnoloπkih uvjeta rada πto je provodi kapital. Dezerterstvo i egzodus snaæan su oblik klasne borbe unutar i protiv imperijalne postmodernosti. kao πto smo ranije primijetili. koji Ëak kad bi bili i potpuni ne bi objasnili neodoljivu æelju za slobodnim kretanjem. Ta bi povijest bitno promijenila Marxovo shvaÊanje faza organizacije rada. Podzemna seljenja bacaju u zasjenak legitimna i dokumentirana kretanja: granice nacionalne suverenosti su sita. iz grada u prijestolnicu. s jednoga kontinenta na drugi]. bilo bi zanimljivo napisati opÊu povijest naËina proizvodnje sa stajaliπta radniËke æelje za pokretljivoπÊu [iz sela u grad.07 Danas su pokretljivost radne snage i selidbena kretanja vrlo nejasna i teπko ih je shvatiti. Pokretljivost i masovno radniËko nomadstvo uvijek izraæavaju odbijanje i potragu za oslobo enjem: otpor uæasnim uvjetima eksploatacije i potragu za slobodom i novim uvjetima æivota. »ak i najznaËajnija kretanja stanovniπtva u modernosti [ukljuËujuÊi seljenja bijelaca i crnaca preko Atlantika] pravi su liliputanski doga aji u usporedbi s ogromnim premjeπtanjima stanovniπtva u naπemu vremenu. iz jedne dræave u drugu. a svaki pokuπaj potpune regulacije nailazi na æestoki pritisak. ali bogatstvo æelje i akumuliranje izraæajnih i proizvodnih sposobnost koje su procesi globalizacije unijeli u svijest svakoga pojedinca i druπtvene skupine vuku prema naprijed u pozitivnom smislu pa tako pruæaju odre enu nadu. Povijest crnaËkoga ropstva u Amerikama pokazuje kako bitnu potrebu robovlasnika da nadziru pokretljivost radne snage tako i neobuzdanu æelju robova da pobjegnu: od zatvorenih brodova na Srednjem prijelazu do razra enih tlaËiteljskih tehnika koje su upotrebljavali protiv odbjeglih robova. koje je posluæilo kao teoretski okvir brojnim autorima sve do Polanyija. Sve snage staroga svijeta ujedinile su se u nemilosrdnoj operaciji protiv toga. Me utim. industrijskog i usluænog proletarijata. Pored bijega iz takozvanoga TreÊega svijeta. ali kretanje je neodoljivo. tu su i struje politiËkih izbjeglica i premjeπtanja intelektualne radne snage uz masovne pokrete poljoprivrednog. Ekonomisti pokuπavaju objasniti tu pojavu svojim jednadæbama i modelima.

protjerani iz vlastite zemlje. nova rasa barbara. raspirivali bunu protiv katoliËkih nacija Evrope. “Problem: gdje su barbari dvadesetoga stoljeÊa? OËigledno je da Êe se pojaviti na vidiku i uËvrstiti se tek nakon strahovitih druπtvenih kriza”. veÊ da preko æelja mnoπtva pruæi alternativu. moraju tako er stalno izgra ivati novo tijelo i novi æivot. ali doista koji bi nedavni doga aji mogli biti jaËi primjer moÊi dezerterstva i egzodusa. divlja pokretljivost i masovna iseljavanja bitno su doprinijela raspadu sustava. U stvari. ako se æeli pojaviti. Me utim. od Italije do Poljske] do sljedbi iz sedamnaestoga stoljeÊa koje su organizirale prekoatlantska putovanja kao odgovor na pokolje u Evropi. Masovni egzodus visokoobrazovanih radnika iz IstoËne Evrope odigrao je vaænu ulogu u izazivanju pada Zida. U tim modernim primjerima pokretljivost je postala aktivna politika i potvrdno politiËko stajaliπte. mora se suoËiti s istom zadaÊom.08 Ne moæemo toËno reÊi πto je Nietzsche predvidio u svom lucidnom deliriju. Novi barbari Oni koji su protiv.184 INTERMECO Nova nomadska horda. barbarski prijelaz. mi trebamo viπe.09 Iako se taj primjer odnosi na osobitosti socijalistiËkoga dræavnoga sustava. dezertiranje proizvodnoga osoblja dezorganiziralo je birokratski sovjetski svijet i udarilo u srediπte njegovoga disciplinarnoga sustava. dok pokuπavaju pobjeÊi od lokalnih i konkretnih stega svojega ljudskoga stanja.mijeπaju se stare tradicije i nove potrebe upravo kao πto su se ispreplitali republikanizam modernosti i moderna klasna borba. i od aktivista IWW-a diljem Sjedinjenih Dræava 1910-ih godina do evropskih autonomista u 1970-im. Nietzsche je u devetnaestom stoljeÊu bio Ëudno dalekovidan u pogledu njihove sudbine. moÊi nomadske horde. novi naËin æivljenja u svijetu. To je nuæno nasilan. on pokazuje da pokretljivost radne snage moæe doista izraziti otvoreni politiËki sukob i doprinijeti uniπtenju reæima. Protumperij mora tako er biti nova globalna vizija. Ta pokretljivost radne snage i taj politiËki egzodus imaju tisuÊu niti koje se isprepliÊu . Brojni republikanski politiËki projekti u modernosti smatrali su pokretljivost povlaπtenim podruËjem za borbu i organizaciju: od takozvanih toskanskih socijalista [toskanski i lombardski apostoli reforme koji su. pojavit Êe se da zauzme ili napusti Evropu. ali kao πto Walter Benjamin . Postmoderni republikanizam. Mi trebamo snagu sposobnu ne samo da organizira razorne sposobnosti mnoπtva. od pada Berlinskoga zida i raspada cijeloga socijalistiËkoga bloka? U dezertiranju od “socijalistiËke discipline”.

element razmjeπtaja republikanizma “protiv” imperijalne civilizacije. Ta stvaralaËka evolucija ne zauzima samo bilo koje postojeÊe mjesto veÊ prije izmiπlja novo mjesto. U tamnom svijetu proze cyberpunka. da nema stalnih i nuænih granica izme u Ëovjeka i æivotinje.14 Mi svakako trebamo promijeniti naπa tijela i nas same. ali danas ih moæemo prepoznati najprije u tjelesnim odnosima spola i spolnosti. Ali zbog toga πto posvuda vidi put. mjeπavinama i hibridizacijama. U . to je pozitivno barbarstvo: “Barbarstva? ToËno. Ali upravo iz toga razloga on posvuda vidi nove putove. To je shvaÊanje da je i sama priroda umjetno podruËje otvoreno novim mutacijama. pojam antropoloπkoga egzodusa joπ je uvijek vrlo dvosmislen. Ono πto postoji on svodi na krhotine. ©to siromaπtvo iskustva prisiljava barbara da radi? Da poËne iznova. konstruktivno lice mutacije: ontoloπke mutacije na djelu.” Novi barbarin “ne vidi niπta stalno. Zbog toga πto vidi posvuda putove. Ëovjeka i stroja. da poËne s novim. Antropoloπki egzodus vaæan je prvenstveno zbog toga jer se tu poËinje pojavljivati pozitivno. on mora posvuda Ëistiti stvari s njega . Taj barbarski rad djeluje na ljudske odnose opÊenito. to je æelja koja stvara novo tijelo. on se uvijek postavlja na raskriæju. Tamo gdje se drugi susreÊu sa zidovima i planinama. metamorfoza koja razbija sve naturalistiËke homologije modernosti.. pozitivni pojam barbarstva. Danaπnje mutacije Ëine antropoloπki egzodus i predstavljaju izvanredno vaæan. na primjer. jer su njegove metode.PROTUIMPERIJ 185 kaæe. ne zbog krhotina veÊ zbog puta koji kroz njih vodi. ali joπ uvijek sasvim dvosmislen.13 Ne samo πto mi svjesno potkopavamo tradicionalne granice. upravo one metode πto ih koristi imperijalna suverenost. neodre enoj zoni au milieu. oblaËeÊi se u odjeÊu drugoga spola na primjer. muπkarca i æene i tako dalje.” 10 Novi barbari uniπtavaju potvrdnim nasiljem i zacrtavaju nove staze æivote kroz vlastito materijalno postojanje. izme u tih granica i bez obzira na njih.. To potvr ujemo kako bismo uveli novi. sloboda samooblikovanja Ëesto se ne razlikuje od snaga sveobuhvatnoga nadzora. Nijedan trenutak ne zna πto Êe donijeti sljedeÊi.11 Konvencionalni standardi tjelesnih i spolnih odnosa izme u spolova i unutar njih sve su viπe otvoreni izazovu i preobrazbi. a moæda joπ i radikalnije nego πto zamiπljaju pisci cyberpunka. veÊ se tako er kreÊemo u stvaralaËkoj. hibridizacija i mutacija.12 Prvi uvjet te tjelesne preobrazbe je shvaÊanje da ljudska priroda nikako nije odvojena od prirode kao cjeline. i tamo on vidi put. Tijela se preobraæavaju i mijenjaju da bi stvorili nova poslijeljudska tijela. konkretni izum prvoga novoga mjesta na ne-mjestu. Me utim.

kako je Spinoza govorio. Na podruËju proizvodnje moÊi Êemo prepoznati da ta pokretljivost i artificijelnost ne predstavljaju samo izuzetna iskustva malih povlaπtenih skupina veÊ da prije oznaËavaju zajedniËko proizvodno iskustvo mnoπtva. koje Êe nas osloboditi od stanja modernosti .iskoristite vaπ dar!] 15 Me utim. daleko izvan jednostavnih iskustava mijeπanja i hibridizacije i eksperimenata koji se oko njih provode. novo tijelo. Suvremeni oblik egzodusa i novi barbarski æivot zahtijevaju da alati postanu stvaralaËke proteze. sve su to poËetne naznake tih tjelesnih preobrazbi. Sama hibridnost je prazna.16 »ak kada njihova tijela ostaju stalno na jednoj zemljopisnoj lokaciji [kao πto je najËeπÊe sluËaj]. ure enju tradicionalnoga spolnoga æivota i tako dalje. ali na kraju one nisu ni izdaleka dorasle onoj vrsti radikalne mutacije koja je danas potrebna. Nova politika dobiva stvaran sadræaj jedino kada prebacimo naπu pozornost s pitanja forme i poretka na reæime i praksu proizvodnje. integrirane u naπa tijela putem naπe radne prakse kao neka vrsta antropoloπke mutacije kako u smislu pojedinca tako i u smislu kolektivnoga druπtvenoga æivota. tvorniËkoj disciplini. Volja da budemo protiv doista treba tijelo koje je potpuno nesposobno da se podvrgne zapovijedanju. Me utim. Antropoloπke metamorfoze tijela uspostavljaju se putem zajedniËkoga iskustva rada i novih tehnologija koji imaju konstitutivne uËinke i ontoloπke implikacije. [Ako osjetite da vaπe tijelo odbija te “normalne” æivotne funkcije. BeskonaËni putovi barbara moraju oblikovati novi naËin æivota. Moramo konstituirati koherentnu politiËku umjetninu. Joπ su u devetnaestom stoljeÊu proleteri bili znani kao nomadi kapitalistiËkoga svijeta. kao πto su piercing i tetoviranja. o moÊnom tijelu πto ga je proizvela najviπa svijest proæeta ljubavlju. a puko odbijanje poretka jednostavno nas ostavlja na rubu niπtavila ili joπ gore. pored toga πto je radikalno nepripremljeno za normalizaciju. ukoliko ih oblikujemo samo u smislu forme i poretka. takve preobrazbe uvijek Êe ostati slabe i dvosmislene. Ona treba tijelo koje je nesposobno prilagoditi se obiteljskom æivotu. umjetno postajanje u onom smislu u kojemu su humanisti govorili o homohomou πto ga stvaraju umjetnost i znanje i. ti postupci riskiraju da ojaËaju imperijalnu moÊ a ne da je dovedu u pitanje. moda punka i njegova razna oponaπanja. njihovo stvaralaπtvo i proizvodnja odre uju tjelesna i ontoloπka seljenja. nemojte oËajavati . Alati su uvijek funkcionirali kao ljudske proteze. Moramo otiÊi mnogo dalje da odredimo novo mjesto ne-mjesta.186 INTERMECO naπem suvremenom svijetu. mora tako er biti sposobno stvoriti novi æivot. danas Ëeste estetske mutacije tijela.

PROTUIMPERIJ

187

ËovjeËanstva. VraÊajuÊi se marksistiËkoj digresiji koju smo prije uËinili, kada dijalektika izme u unutarnjega i vanjskoga do e do kraja i kada odvojeno mjesto upotrebne vrijednosti iπËezne s imperijalnoga podruËja, novi oblici moÊi rada dobivaju zadaÊu da iznova proizvedu ljudsko [ili u stvari poslijeljudsko]. Ta Êe se zadaÊa izvrπiti prvenstveno putem novih i sve viπe nematerijalnih oblika afektivne i intelektualne moÊi rada, u zajednici koju oni Ëine, u artificijelnosti koju oni predstavljaju kao projekt. Ostvarenjem toga prijelaza, dekonstruktivna faza kritiËke misli, koja je od Heideggera i Adorna do Derridaa pruæila snaæno sredstvo za izlaz iz modernosti, izgubila je svoju uËinkovitost.17 Ona je danas zatvorena zagrada i ostavlja nas suoËene s novom zadaÊom: izgradnjom, na ne-mjestu, novoga mjesta; izgradnjom ontoloπki novih odrednica ljudskoga, æivoga - moÊne artificijalnosti biÊa. PriËa o kiborgu Donne Haraway, koja poËiva na dvosmislenoj granici izme u Ëovjeka, æivotinje i stroja, uvodi nas danas, mnogo uËinkovitije od dekonstrukcije, na ta nova podruËja moguÊnosti - ali moramo imati na umu da je to basna i niπta viπe. Snaga koja mora umjesto toga vuÊi naprijed teoretsku praksu da bi aktualizirala ta podruËja moguÊe metamorfoze joπ je uvijek [i sve snaænije] zajedniËko iskustvo nove proizvodne prakse i usredsre enja proizvodnoga rada na plastiËno i fluidno podruËje novih komunikacijskih, bioloπkih i mehaniËkih tehnologija. Stoga, biti danas republikanac znaËi ponajprije boriti se unutar Imperija i graditi protiv Imperija, na njegovim hibridnim, moduliranim podruËjima. A tu moramo pridodati, protiv svih moralizama i svih kivnosti i nostalgija, da to novo imperijalno podruËje pruæa veÊe moguÊnosti za stvaranje i oslobo enje. Mnoπtvo, u svojoj volji da bude protiv i svojoj æelji za oslobo enjem, mora se progurati kroz Imperij da bi izaπlo na drugu stranu.

3

PUTOVI PROIZVODNJE

3.1 GRANICE IMPERIJALIZMA

Svijet je skoro cijeli parceliran, a ono πto je od njega ostalo razdijeljeno je, osvojeno i kolonizirano. Pomislite na te zvijezde koje vidite iznad sebe po noÊi, te prostrane svjetove koje nikada ne moæemo doseÊi. Ja bih pripojio planete kada bih mogao. »esto o tome razmiπljam. Raæalostim se kada ih vidim tako jasno a ipak su tako daleko. cecil rhodes

VeÊim dijelom dvadesetoga stoljeÊa, kritika imperijalizma ubrajala se me u najaktivnija i najokretnija podruËja marksistiËke teorije. 01 Mnogi njezini argumenti danas su svakako zastarjeli a stanje na koje se odnose potpuno se promijenilo. Me utim to ne znaËi da on nje nemamo πto nauËiti. Ta nam kritika imperijalizma moæe pomoÊi da shvatimo prijelaz od imperijalizma prema Imperiju jer je u odre enom pogledu ona predvidjela taj prijelaz. Jedan od srediπnjih argumenata marksistiËke tradicije razmiπljanja o imperijalizmu jest da postoji unutarnji odnos izme u kapitalizma i ekspanzije i da kapitalistiËka ekspanzija neizbjeæno poprima politiËki oblik imperijalizma. Sam Marx pisao je vrlo malo o imperijalizmu, ali njegove analize kapitalistiËke ekspanzije bitne su za cijelu tu kritiku. Marx je vrlo jasno objasnio da kapital stalno djeluje putem prerazmjeπtaja granica unutarnjega i vanjskoga. Doista, kapital ne funkcionira unutar me a stalnoga teritorija i stanovniπtva, veÊ se uvijek prelijeva preko granica i usvaja nove prostore: “Tendencija da se stvori svjetsko træiπte izravno je data u pojmu samoga kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju treba prijeÊi”.02 To nemirno obiljeæje kapitala predstavlja uvijek prisutnu kriznu toËku koja pripada biti samoga kapitala: stalna ekspanzija uvijek je neprimjereni ali svejedno nuæan pokuπaj da se utaæi neutaæiva æe . Ne

GRANICE IMPERIJALIZMA

191

æelimo nagovijestiti da Êe ta kriza i te prepreke nuæno odvesti kapital u propast. Naprotiv, kao πto je to sluËaj s modernosti kao cjelinom, kriza je za kapital normalno stanje koje oznaËava ne njegov kraj veÊ njegovu tendenciju i naËin djelovanja. Izgradnja imperijalizma sa strane kapitala i kretanje kapitala dalje od njega sadræani su u sloæenoj igri izme u granica i prepreka. Potreba za vanjskim Marx analizira stalnu potrebu kapitala za ekspanzijom, najprije usredotoËujuÊi se na proces ostvarenja i stoga na nejednaki kvantitativni odnos izme u radnika kao proizvo aËa i radnika kao potroπaËa roba.03 Problem ostvarenja jedan je od Ëimbenika koji gura kapital izvan njegovih granica i teæi prema svjetskom træiπtu. Da bismo shvatili taj problem moramo poËeti od eksploatacije. “U poËetku”, Ëitamo u grundrisse, “kapital prisiljava radnike preko potrebnoga rada na viπak rada. Samo na taj naËin on sebe ostvaruje i stvara viπak vrijednosti.” [str. 421] Nadnica radnika [koja odgovara potrebnom radu] mora biti manja od ukupne vrijednosti koju radnik proizvodi. Me utim, taj viπak vrijednosti mora pronaÊi primjereno træiπte da bi se ostvario. S obzirom da svaki radnik mora proizvesti viπe vrijednosti nego πto on ili ona potroπi, potraænja radnika kao potroπaËa ne moæe nikada biti primjerena potraænja za viπak vrijednosti. Na takav naËin niz prepreka odre uje kapitalistiËku proizvodnju i proces razmjene u zatvorenom sustavu: “Kapital onda postavlja potrebno vrijeme rada kao prepreku razmjenskoj vrijednosti æivoga rada; vrijeme viπka rada kao prepreku potrebnom vremenu rada: a viπak vrijednosti kao prepreku vremenu viπka rada” [str. 422]. Sve te prepreke proistiËu iz jedne jedine prepreke koju odre uje nejednaki odnos izme u radnika kao proizvo aËa i radnika kao potroπaËa. Svakako, kapitalistiËka klasa [zajedno s drugim klasama koje sudjeluju u njezinim profitima] potroπit Êe neπto od toga viπka vrijednosti, ali ne moæe sve potroπiti, jer kad bi to uËinila ne bi bilo viπe viπka vrijednosti za ponovno investiranje. Umjesto da potroπe cijeli viπak vrijednosti kapitalisti se moraju suzdræavati, πto znaËi da moraju akumulirati.04 Sam kapital zahtijeva da kapitalisti odbace uæitke i da se πto je moguÊe viπe suzdræavaju od “rasipanja” viπka vrijednosti na vlastitu potroπnju. Me utim, to kulturoloπko objaπnjenje moralnosti i suzdræavanja samo je simptom stvarnih ekonomskih prepreka koje se postavljaju unutar kapitalistiËke proizvodnje. S jedne strane, ako hoÊemo da bude profita, onda radnici moraju proizvesti viπe vrijednosti nego πto potroπe. S druge strane,

192

PUTOVI PROIZVODNJE

ako hoÊemo da bude akumulacije, kapitalistiËka klasa i ovisnici o njoj ne mogu potroπiti sav taj viπak vrijednosti. Ako radniËka klasa zajedno s kapitalistiËkom klasom i ovisnicima o njoj ne mogu stvoriti primjereno træiπte i kupiti sva proizvedena dobra, onda se ta vrijednost ne moæe ostvariti iako je eksploatacija izvrπena i viπak vrijednosti izvuËen.05 Marx dalje ukazuje da se ta granica stalno zaoπtrava kako rad postaje sve produktivniji. S porastom proizvodnje i konzekventnim porastom u sastavu kapitala, promjenljivi kapital [to jest nadnice plaÊene radnicima] saËinjava sve manji dio ukupne vrijednosti roba. To znaËi da je moÊ potroπnje u radnika sve manja u odnosu na proizvedene robe: “©to se proizvodnost viπe razvija, ona sve viπe dolazi u sukob s uskom osnovom na kojoj poËivaju odnosi potroπnje”.06 “Uska osnova” potroπaËke moÊi koËi na taj naËin ostvarenje kapitala. Trebamo imati na umu da ta prepreka nema nikakve veze s apsolutnom moÊi proizvodnje stanovniπtva ili njegovom apsolutnom moÊi potroπnje [proletarijat bi bez sumnje mogao i æelio viπe potroπiti], veÊ se ona prije odnosi na relativnu moÊ potroπnje stanovniπtva unutar kapitalistiËkih odnosa proizvodnje i reprodukcije. Marx tvrdi da kapital mora proπiriti svoje podruËje kako bi ostvario viπak vrijednosti u proizvodnom procesu i izbjegao pad vrijednost koji proizlazi iz prekomjerne proizvodnje: “Preduvjet proizvodnje zasnovane na kapitalu je proizvodnja sve πire sfere kolanja, bilo da se sfera sama izravno πiri, ili je unutar nje stvoreno viπe toËaka kao toËaka proizvodnje” [str. 407] MoguÊe je proπiriti sferu kolanja pojaËanjem postojeÊih træiπta unutar kapitalistiËke sfere putem novih potreba i æelja; ali koliËina nadnica dostupna radnicima za troπenje postavlja strogu prepreku tom proπirenju. Alternativno, mogu se stvoriti dodatni potroπaËi ako uvedemo nove segmente stanovniπtva u kapitalistiËki odnos, ali to ne moæe stabilizirati u osnovi nejednaki odnos izme u ponude i potraænje, izme u stvorene vrijednosti i vrijednosti koju mogu potroπiti kapitalisti i proleteri.07 Naprotiv, novi proleteri sami po sebi uvijek Êe biti nedovoljno træiπte za vrijednost onoga πto proizvode, pa Êe oni tako samo reproducirati problem na veÊoj razini.08 Jedino uËinkovito rjeπenje za kapital je da pogleda izvan sebe i otkrije nekapitalistiËka træiπta u kojima Êe razmijeniti dobra i ostvariti njihovu vrijednost. ©irenje sfere kolanja izvan kapitalistiËkoga podruËja premjeπta destabilizirajuÊu nejednakost. Rosa Luxemburg razvila je Marxovu analizu problema ostvarenja ali je promijenila naglasak analize. Luxemburg naglaπava Ëinjenicu da su “vanjski potroπaËi qua razliËiti-od-kapitalistiËkih stvarno bitni” [str. 365-66] da bi

GRANICE IMPERIJALIZMA

193

kapital ostvario svoj viπak vrijednosti kao oznaku ovisnosti kapitala o svome vanjskome. Kapitalizam je “prvi tip ekonomije koji ne moæe sam postojati, koji treba druge ekonomske sustave kao medij i tlo”.09 Kapital je organizam koji ne moæe sebe uzdræavati ako stalno ne baca pogled preko svojih granica, hraneÊi se svojim vanjskim okoliπem. Njegovo vanjsko je bitno. Moæda je ta potreba evropskoga kapitala da stalno πiri svoju sferu nadzora njegova bolest, ali moæda je to i motor koji je doveo Evropu u poloæaj svjetske prevlasti u modernoj eri. “Moæda je zasluga Zapada, ograniËenoga na svoj uski ‘Rt Azije’”, pretpostavlja Fernand Braudel, “bila πto mu je trebao svijet, πto je trebao pokuπati sreÊu izvan vlastitoga praga”.10 Kapital od svoga zametka teæi prema svjetskoj moÊi ili u stvari jedinoj svjetskoj moÊi. Usvajanje vanjskoga Kapital se πiri ne samo da bi ispunio potrebu za ostvarenjem i da na e nova træiπta veÊ i da udovolji zahtjevima narednoga trenutka u krugu akumulacije, to jest procesa kapitalizacije. Nakon πto je viπak vrijednosti ostvaren u obliku novca [putem proπirenih træiπta u kapitalistiËkom domaπaju i putem oslonca na nekapitalistiËka træiπta], taj se ostvareni viπak vrijednosti mora ponovo reinvestirati u proizvodnju, to jest, vratiti u kapital. Kapitalizacija ostvarenoga viπka vrijednosti zahtijeva od kapitalista da za naredni krug proizvodnje osigura dodatnu nabavu stalnoga kapitala [sirovine, strojeve i tako dalje] i dodatni promjenljivi kapital [to jest radnu snagu] - a to Êe kasnije opet zahtijevati joπ veÊe proπirenje træiπta za daljnje ostvarenje. Potraga za dodatnim stalnim kapitalom [osobito novim sirovinama] vuËe kapital prema onoj vrsti imperijalizma πto je obiljeæavaju pljaËka i kra a. Kapital, tvrdi Rosa Luxemburg, “prevrÊe cijeli svijet, on pribavlja svoja sredstva za proizvodnju iz svih uglova zemlje, grabeÊi ih, ako je nuæno i silom, iz svih razina civilizacije i iz svih oblika druπtva... Kapitalu postaje nuæno sve viπe raspolagati cijelom zemaljskom kuglom kako bi pribavio neograniËeni izbor sredstava za proizvodnju kako u pogledu kvalitete tako i u pogledu kvantitete, kako bi pronaπao produktivno uposlenje za viπak vrijednosti koji je ostvario”.11 U pribavljanju dodatnih sredstava za proizvodnju, kapital se doista oslanja na svoje nekapitalistiËko okruæenje, ali on ne usvaja okoliπ - ili bolje reËeno, on ne Ëini nuæno okoliπ kapitalistiËkim. Vanjsko ostaje vanjsko. Na primjer, zlato i dijamanti mogu se izvlaËiti iz Perua i Juæne Afrike ili πeÊerna trska iz Jamajke i Jave savrπeno dobro iako ta druπtva i ta proizvodnja nastavljaju funkcionirati putem nekapitalistiËkih odnosa.

194

PUTOVI PROIZVODNJE

Pribavljanje dodatnoga promjenljivoga kapitala, uposlenje nove radne snage i stvaranje proletera, nasuprot, podrazumijeva kapitalistiËki imperijalizam. Produæenje radnoga dana postojeÊih radnika u kapitalistiËkom podruËju moæe, naravno, stvoriti dodatnu radnu snagu, ali postoji granica toga poveÊanja. Za ostatak te nove radne snage, kapital mora stalno stvarati i upoπljavati nove proletere me u nekapitalistiËkim skupinama i zemljama. Postupna proletarizacija nekapitalistiËkoga okruæenja predstavlja stalno ponovno otvaranje procesa prvobitne akumulacije - pa prema tome i kapitalizaciju samoga nekapitalistiËkoga okoliπa. Luxemburg vidi u tome stvarnu povijesnu novinu kapitalistiËkoga osvajanja: “Svi su osvajaËi slijedili cilj porobljavanja i iskoriπtavanja zemlje, ali nijednoga nije zanimalo da orobi ljudima njihove proizvodne snage i razori njihovu druπtvenu organizaciju”.12 U tom procesu kapitalizacije vanjsko je usvojeno. Kapital stoga mora ne samo imati otvorenu razmjenu s nekapitalistiËkim druπtvima ili samo prisvojiti njihovo bogatstvo, on ih mora i preobraziti u sama kapitalistiËka druπtva. To je srediπnje mjesto u Rudolf Hilferdingovoj definiciji izvoza kapitala: “Pod ‘izvozom kapitala’ podrazumijevam izvoz vrijednosti kojoj je svrha stvoriti viπak vrijednosti vani”.13 Izvozi se odnos, druπtveni odnos koji Êe sebe umnoæiti. Poput misionara ili vampira, kapital dodiruje ono πto je strano i Ëini ga vlastitim. “Buræoazija”, piπu Marx i Engels, “prisiljava sve narode, pod prijetnjom nestanka, da usvoje buræoaski naËin proizvodnje; ona ih prisiljava da u svoju sredinu uvedu ono πto ona naziva civilizacijom, tj. da sami postanu buræuji. Jednom rijeËju, ona stvara svijet na vlastitu sliku i priliku”.14 Ekonomskim rjeËnikom, ta civilizacija i modernizacija znaËe kapitalizaciju, to jest, ukljuËivanje u sve πiri krug kapitalistiËke proizvodnje i akumulacije. Na taj je naËin nekapitalistiËki okoliπ [teritorij, druπtveni oblici, kulture, proizvodni procesi, radna snaga i tako dalje] formalno podvrgnut kapitalu. Ovdje trebamo imati na umu da evropski kapital ne preoblikuje nekapitalistiËke teritorije “na svoju sliku i priliku”, kao da sve postaje homogeno. U stvari, kada su marksistiËki kritiËari imperijalizma prepoznali procese usvajanja vanjskoga kapitalu, oni su opÊenito podcijenili znaËenje neravnomjernoga razvoja i zemljopisne razlike koji su implicitni u tim procesima.15 Svaki se segment nekapitalistiËkoga okoliπa preobraæava razliËito, a svi su organski integrirani u tijelo kapitala koje se πiri. Drugim rijeËima, razliËiti segmenti vanjskoga usvojeni su ne po modelu sliËnosti veÊ kao razliËiti organi koji zajedno funkcioniraju u jednom koherentnom tijelu.

kada se kapital suoËava s konaËnoπÊu ËovjeËanstva i zemlje. Prostori zemaljske kugle zatvaraju se a imperijalistiËko πirenje kapitala suoËava se sa svojim granicama. nemilosrdnije i temeljitije imperijalizam uniπtava nekapitalistiËke civilizacije. . Francuska i NjemaËka]. Povijesno su se ta dva procesa Ëesto doga ala u slijedu. s obzirom da je zemlja konaËna. Iako je imperijalizam povijesna metoda za produæenje kapitalizma.GRANICE IMPERIJALIZMA 195 Na ovom mjestu moæemo shvatiti temeljno protuslovlje kapitalistiËkoga πirenja: oslanjanje kapitala na njegovo vanjsko. i osjeÊa se osujeÊenim zbog okrutne napasti tih novih granica. koje su tako blizu a opet tako daleko. on bræe potkopava temelje kapitalistiËke akumulacije. zanatsku proizvodnju i tako dalje. U tom smislu veliki imperijalist Cecil Rhodes pojavljuje se kao paradigmatski kapitalist. Samo je nekoliko zemalja imalo znaËajniju kapitalistiËku proizvodnju [Engleska. kako u Evropi tako i drugdje. vaæno je naglasiti da neki segment okoliπa. 16 Ta protuslovna napetost prisutna je tijekom cijeloga razvoja kapitala. logiËki sukob postati stvarno protuslovlje. on je i sigurno sredstvo njegovoga brzoga dokidanja”. Me utim. ali ona potpuno dolazi na vidjelo na granici. U devetnaestom je stoljeÊu izgledalo da se polje kapitalistiËkoga πirenja [u materijalnim izvorima. Teritorij i stanovniπtvo najprije su postali dostupni kao vanjski za razmjenu i stvaranje kapitala. kada je jednom organski ukljuËen u novoproπirene granice podruËja kapitalistiËke proizvodnje. Luxemburg tvrdi da Êe. Rhodes. Æe kapitala mora se utaæiti novom krvlju i on mora stalno traæiti nove granice. zuri Ëeznutljivo i sa æudnjom u zvijezde iznad sebe. kada je jednom “civiliziran”. ostvarenje i kapitalizacija. koji zadovoljava potrebu za ostvarenjem viπka vrijednosti. uvijek pustolov. “©to nasilnije. doÊi u izravni sukob i podrivati jedan drugoga. Me utim. a Ëak su i te zemlje imale velike segmente nekapitalistiËke proizvodnje .seosku poljoprivredu. radnoj snazi i træiπtima] proteæe u beskonaËnost. a zatim su postupno ulazili u podruËje prave kapitalistiËke proizvodnje. ili bolje reËeno. LogiËki je pretpostaviti da Êe doÊi vrijeme kada Êe ta dva trenutka kruga akumulacije. sukobljava se s usvajanjem nekapitalistiËkoga okoliπa. na nekapitalistiËki okoliπ. ne moæe viπe biti vanjski kao nuænost za ostvarenje viπka vrijednosti kapitala. u kriznoj toËki . U tom smislu kapitalizacija postavlja granicu ostvarenju i obratno. U Marxovo je vrijeme kapitalistiËka proizvodnja bila samo mali dio globalne proizvodnje. usvajanje protuslovi oslanjanju na vanjskoga. koji zadovoljava potrebu da se kapitalizira taj ostvareni viπak vrijednosti.

jednaki profit za jednaki kapital. teoretske pretpostavke oba ta autora. Me utim.koji strukturira nacije i .17 Najvaæniji politiËki ulog za te autore u pitanju ekonomske ekspanzije je prikazati nerazdvojni odnos izme u kapitalizma i imperijalizma.196 PUTOVI PROIZVODNJE Iako marksistiËki kritiËari Ëesto predstavljaju svoje kritike imperijalizma i kapitalistiËkog πirenja u strogo kvantitativnim.18 Me utim Lenjinov tekst sadræi i originalne doprinose od kojih je najvaæniji taj πto je on postavio kritiku imperijalizma na subjektivno stajaliπte i tako je povezao s Marxovim pojmom revolucionarnoga potencijala krize. Ako su kapitalizam i imperijalizam bitno povezani. IzjednaËavanje i ukidanje Lenjin je napisao knjigu o imperijalizmu prvenstveno kao sintezu analiza drugih autora kako bi ih pribliæio javnosti. kako se kapital πiri putem imperijalistiËke izgradnje svjetskoga træiπta. Lenjin Ëesto predstavlja svoje argumente putem polemike. To ne znaËi da ekonomske izraËune [i njihove kritike] ne treba shvaÊati ozbiljno. onda svaka borba protiv imperijalizma [i ratova. kaæe njihova logika.to je njegova priroda. to prije znaËi da ekonomske odnose treba razmotriti onako kako su stvarno oblikovani u povijesnom i druπtvenom kontekstu. Bilo koja politiËka strategija kojoj je cilj reformirati suvremeno obliËje kapitalizma da bi ga se uËinilo neimperijalistiËkim uzaludna je i naivna jer sræ kapitalistiËke reprodukcije i akumulacije nuæno podrazumijeva imperijalistiËku ekspanziju. prilikom razvijanja svojih kritika. Najvaænije je to πto je Lenjin usvojio Hilferdingovu temeljnu tezu da. jednake nadnice i jednaka eksploatacija za jednaki rad i tako dalje. Hilferding je shvaÊao da imperijalizam . komplet strojeva za proizvodnju antiimperijalistiËke subjektivnosti. tako se pojavljuju sve veÊe prepreke Ausgleichungu [izjednaËavanju] profitnih stopa me u raznim granama i sektorima proizvodnje. ekonomskim izrazima. Ne moæemo se suoËiti sa zlima imperijalizma a da ne uniπtimo sam kapitalizam. bijede. Kapital se ne moæe drugaËije ponaπati . Lenjin je briæljivo razmatrao. osiromaπenja i porobljavanja πto iz njega slijedi] mora biti izravna borba protiv kapitalizma. a ponekad usvajao kao vlastite. mirni kapitalistiËki razvoj ovisi o tendenciji prema izjednaËenim ekonomskim uvjetima: jednake cijene za jednake robe. kao dio politiËkih odnosa vladanja i prevlasti. On je svoju analizu imperijalizma oblikovao prvenstveno suprotstavljajuÊi se tezama Rudolfa Hilferdinga i Karla Kautskoga. Me utim. njihovi su ulozi prvenstveno politiËki. Dao nam je kutiju alata.

Ukratko. Lenjin je smatrao glediπte Kautskoga. Iako se potpuno slagao s Hilferdingovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu kojim vladaju . On je tvrdio da stoga moæemo zamisliti fazu u buduÊnosti u kojoj kapital postiæe miroljubivo ukljuËivanje i rasplet u kojemu bi ne jedinstvena banka veÊ træiπne sile i monopoli πto ih viπe ili manje reguliraju dræave mogle nekako uspjeti i odrediti globalno izjednaËenje profitne stope. Me utim on nije prihvatio da bi se utopiju o jedinstvenoj me unarodnoj banci moglo shvatiti ozbiljno i da mirno kapitalistiËko ukidanje [Aufhebung] krize moæe ikada postati aktualno. ne ËekajuÊi da neki miroljubivi ultraimperijalizam stigne u buduÊnosti. ili joπ bolje. “ultraimperijalistiËka” faza.21 Revolucionari trebaju djelovati odmah kako bi razrijeπili protuslovlja πto ih postavlja tadaπnja imperijalistiËka organizacija kapitala. Magnati kapitala mogli bi se ujediniti u jedan jedini svjetski trust i tako zamijeniti konkurenciju i borbu izme u nacionalnih financijskih kapitala me unarodnim jedinstvenim financijskim kapitalom. odbacivao njihova politiËka stajaliπta. Kautsky je u stvari mislio da kapitalizam moæe postiÊi stvarno politiËko i ekonomsko ujedinjenje svjetskoga træiπta. prevlast monopola na svjetskom træiπtu i njegova podjela uËinila je proces izjednaËavanja praktiËki nemoguÊim. Ali on je snaæno prigovarao Kautskome πto je viziju miroljubive buduÊnosti upotrijebio da zanijeËe dinamiku tadaπnje stvarnosti.GRANICE IMPERIJALIZMA 197 teritorije kapitalistiËkoga razvoja na sve kruÊi naËin i daje vlast nacionalnim monopolima . opÊenito usvajajuÊi analitiËka dostignuÊa tih autora. Lenjin je usvojio Hilferdingovu tezu da je kapital uπao u novu fazu me unarodnoga razvoja odre enoj monopolom i da je to dovelo kako do poveÊanja protuslovlja tako i do krize izjednaËavanja.spreËava oblikovanje izjednaËene profitne stope pa tako potkopava moguÊnost uspjeπnoga kapitalistiËkoga posredovanja u me unarodnom razvoju. Nakon æestokih sukoba imperijalizma mogla bi slijediti nova miroljubiva faza kapitalizma. Lenjin je stoga odbacio njegovu “duboko reakcionarnu æelju da otupi protuslovlja” tadaπnjega stanja. Samo ako bi nacionalne centralne banke intervenirale.19 U stvari.20 Lenjin se slagao s Kautskijevom osnovnom tezom da postoji trend u kapitalistiËkom razvoju prema me unarodnoj suradnji razliËitih nacionalnih financijskih kapitala i moguÊe prema izgradnji jednoga jedinoga svjetskoga trusta. moglo bi se to protuslovlje. koje nagovjeπtava kako trgovaËke tako i prave ratove izjednaËiti i ublaæiti. koji je tako er uzeo kao svoje polaziπte Hilferdingov rad. ujedinjena me unarodna banka intervenirala. Tako je Lenjin. joπ viπe utopijskim i πtetnim.

borbe. RadniËki pokret mora se suprotstaviti svakom kapitalistiËkom pokuπaju da organizira uËinkovito izjednaËenje imperijalistiËkih profitnih stopa. viπe nego ijedan drugi marksist.23 U tom je smislu Lenjin poveo kritiku imperijalizma od teorije do prakse. mogao predvidjeti prijelaz u novu fazu kapitala izvan imperijalizma i utvrditi mjesto [ili u stvari ne-mjesto] nove imperijalne suverenosti. Kao πto je Ilja Babel rekao. kroz takva protuslovlja. Lenjin je smatrao da Êe kapitalistiËki razvoj u fazi monopola naiÊi na niz protuslovlja i da komunisti moraju djelovati prema njima. a zadaÊa je revolucionarne partije da intervenira i produbi objektivna protuslovlja razvoja. Lenjin je shvatio prerani element definicije imperijalizma i vidio u subjektivnoj praksi radniËke klase ne samo moguÊe prepreke pravocrtnom rjeπenju krize kapitalistiËkoga ostvarenja [πto je i Rosa Luxemburg naglaπavala].razori sam kapitalizam. koji bi poveÊao snagu kapitala do Ëudoviπnih razmjera i na dugo vremena iskljuËio moguÊnost borbe na najprotuslovnijim pa stoga i najslabijim karikama u lancu prevlasti. on je poricao da je takav sustav veÊ na djelu i da bi mogao posredovati i izjednaËiti profitnu stopu. veÊ i postojeÊu i konkretnu moguÊnost da ta praksa . putem ponovne politiËke razrade koncepta imperijalizma. Najviπe od svega treba izbjegavati ostvarenje tendencije prema “ultraimperijalizmu”. Ipak njegovo rasu ivanje bilo je vrlo uËinkovito sa subjektivnoga stajaliπta.ne samo ekonomske veÊ i politiËke. pobune i revolucije . Lenjinova misao iπla je uzduæ “tajanstvene krivulje prave crte” koja je vodila analizu stvarnosti radniËke klase u nuænost njezinoga politiËkoga angaæiranja. takvim tempom. sukobe i prevrate .198 PUTOVI PROIZVODNJE monopoli. Od imperijalizma do Imperija Jedan od najznaËajnijih vidova Lenjinove analize je njegova kritika imperijalizma kao politiËkog koncepta. Lenjin je.da Êe imperijalizam neizbjeæno puknuti a kapitalizam se preobraziti u svoju suprotnost mnogo prije nego πto se ostvari svjetski trust. prije nego πto se dogodi ‘ultraimperijalistiËko’ stapanje nacionalnih financijskih kapitala”. a isprepliÊuÊi razne crte kritike mogao je baciti pogled s onu stranu modernosti. bilo kao nadu ili kao predvi anje: “Taj se razvoj odvija u takvim okolnostima. nacionalne itd. Lenjin piπe. . Drugim rijeËima. Lenjin je spojio problematiku moderne suverenosti i onu kapitalistiËkoga razvoja u jedinstvenu kritiku.22 Lenjinov logiËki demarπ u gornjem tekstu izme u analitiËkih razmatranja i politiËkih stajaliπta svakako je krivudav. . On je to poricao ne toliko teoretski koliko politiËki.

Nacionalna dræava traæi od imperijalizma da razrijeπi ili stvarno premjesti klasnu borbu i njezine destabilizirajuÊe uËinke. kao rjeπenje za krizu modernosti. da bismo spasili 40. On je vrlo jasno shvatio centripetalnu dinamiku imperijalizma koja je postupno potkopavala razliku izme u “unutarnjega” i “vanjskoga” u kapitalistiËkome razvoju. On je zamiπljao nuæan i pravocrtni povijesni napredak od prvih oblika moderne evropske dræave do nacionalne dræave i onda do imperijalistiËke dræave. uzgred reËeno. U svakoj fazi u tom razvoju dræava je morala izmisliti nove naËine stvaranja opÊega konsenzusa. pitanje kruha i maslaca. Cecil Rhodes vrlo je jasno izrazio tu funkciju imperijalizma: “Moja omiljena zamisao je rjeπenje za druπtveni problem. Lenjin je mogao objasniti strukturalne uËinke i totalitaristiËke posljedice imperijalistiËke politike.πto je. Rosa Luxemburg je svoju kritiku imperijalizma ukorijenila u “vanjskom”. ona je morala preobraziti mnoπtvo u narod.26 Lenjin je tako protumaËio imperijalistiËki populizam jednostavno kao drugu inaËicu prijedloga suverenosti. tj. francuskih ili talijanskih populistiËkih teoretiËara imperijalizma. pa je tako imperijalistiËka dræava morala pronaÊi put da ukljuËi mnoπtvo i njegove spontane oblike klasne borbe u svoje ideoloπke dræavne strukture. Lenjin je vidio imperijalizam kao strukturalnu fazu u evoluciji moderne dræave. Me utim s Lenjinova stajaliπta to glediπte i ta strategija nisu odræivi. Strukturalne .24 Lenjin je dosta nauËio od Hobsona . kao πto sam uvijek govorio. Ako æelite sprijeËiti gra anski rat morate postati imperijalisti”. Ta je analiza poËetno politiËko oblikovanje koncepta hegemonije koje Êe kasnije postati srediπnji dio Gramscijeve misli.000. da bismo pribavili nova træiπta za robe koje oni proizvode u tvornicama i rudnicima.25 Putem imperijalizma moderna dræava izvozi klasnu borbu kako bi saËuvala poredak i suverenost kod kuÊe. Na temelju takvoga tumaËenja imperijalizma kao hegemonistiËkog elementa suverenosti. mogao jednako nauËiti od njemaËkih.GRANICE IMPERIJALIZMA 199 Kada je Lenjin prouËavao imperijalizam. Osobito je nauËio da moderne evropske nacionalne dræave koriste imperijalizam da bi izvan vlastitih granica prenijele politiËka protuslovlja koja nastaju unutar svake pojedinaËne zemlje. on je usredsredio svoju pozornost ne samo na rad raznih novijih marksistiËkih autora veÊ i na raniji rad Johna Hobsona i njegovu buræoasku populistiËku inaËicu kritike imperijalizma. Imperij je.000 stanovnika Ujedinjenoga kraljevstva od krvavoga gra anskoga rata mi kolonijalni dræavnici moramo dobiti nove zemlje da bismo nastanili viπak stanovniπtva. to jest u otporima koji bi mogli reorganizirati nekapitalistiËke upotrebne vrijednosti mnoπtva kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama.

Imperijalizam u stvari stvara oklop za kapital . Kritiku treba smjestiti ne izvan veÊ unutar krize moderne suverenosti. gordijski Ëvor koji treba presjeÊi. da se konkurencija.ili toËnije. bilo u vladajuÊim bilo u potËinjenim zemljama. stalno postavlja i pojaËava Ëvrste granice. a izme u ta dva izbora postoji duboka analogija. i kao πto Luxemburg tvrdi u ekonomskom smislu. Svesci Kapitala koji nedostaju Da bismo razumjeli prijelaz od imperijalizma prema Imperiju. toËno je da je njegovo revolucionarno stajaliπte otkrilo temeljni Ëvor kapitalistiËkoga razvoja . Lenjinova analiza krize imperijalizma imala je istu snagu i nuænost koju je imala Machiavellijeva analiza krize srednjovjekovnoga poretka: reakcija je morala biti revolucionarna. Ovo je alternativa implicitna u Lenjinovom radu: ili svjetska komunistiËka revolucija ili Imperij. sa svojim trgovinskim ograniËenjima i zaπtitnim pristojbama. bitna za funkcioniranje i πirenje kapitala.200 PUTOVI PROIZVODNJE preobrazbe πto ih nameÊe imperijalistiËka politika nastoje ukloniti bilo koju moguÊnost vanjskoga. bez obzira πto su imperijalizam i monopolistiËka faza doista bili izrazi globalnoga πirenja kapitala. koju su zabiljeæili mnogi kritiËari imperijalizma. Bilo bi pretjerano reÊi da. druπtvene i kulturne tijekove. Ipak. nuæno smanjuje u imperijalistiËkoj fazi u srazmjeru prema rastu monopola. Kao πto smo prije vidjeli u kulturnom smislu [dio 2. Lenjin je naposljetku uoËio da su imperijalistiËka praksa i kolonijalna uprava koja ju je Ëesto provodila postale prepreke za daljnji razvoj kapitala. svojim nacionalnim i kolonijalnim teritorijima. u odre enoj toËki granice πto ih je stvorila imperijalistiËka praksa ometaju kapitalistiËki razvoj i puno ostvarenje svjetskoga træiπta. Kapital mora naposljetku prevladati imperijalizam i razoriti granice izme u unutarnjega i vanjskoga. imperijalizam u velikoj mjeri poËiva na tim Ëvrstim granicama i razlici izme u vanjskoga i unutarnjega. Imperijalizam. na osnovi te intuicije. Lenjinova analiza imperijalizma i njegove krize vodi izravno prema teoriji Imperija. Iako je Lenjinov praktiËki i politiËki prijedlog za svjetsku revoluciju poraæen [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na razloge poraza]. koËeÊi ili kanalizirajuÊi ekonomske. sliËna preobrazba koju je on pedvidio bila je ipak nuæna. moramo shvatiti i genealogiju sa .ili bolje reËeno. Lenjin je vjerovao da je krizna toËka pristigla s Prvim svjetskim ratom u kojemu je imperijalistiËka faza moderne suverenosti izravno vodila prema smrtonosnom sukobu nacionalnih dræava. On je naglaπavao Ëinjenicu. pored promatranja razvoja samoga kapitala.3].

ruskoj autokraciji i tako dalje. ali Ëak kad se pojavljuje samo blijedo ili povremeno. Marxove razliËite biljeπke o tim pitanjima raπtrkane su i sasvim nedovoljne. on je svejedno uËinkovit.28 Me utim stvari sa svescima o dræavi i svjetskom træiπtu stoje sasvim drukËije. Povijest ima logike samo kada njom vlada subjektivnost. Marx je planirao tri sveska koja nisu nikada napisana: jednoga o nadnicama. klasna borba u francuskoj i tekstovima o Pariπkoj komuni.GRANICE IMPERIJALIZMA 201 stajaliπta klasne borbe. Tako dolazimo do osjetljivoga prijelaza na kojemu subjektivnost klasne borbe preobraæava imperijalizam u Imperij. francuskom bonapartizmu. MoÊ proletarijata sastoji se upravo u tome. kao πto su osamnaesti brumer. po Marxovom miπljenju. djelomice sadræan u Marxovim politiËkim i povijesnim tekstovima. Teorije putova prema imperijalizmu i dalje od njega. Moæda je teπko prepoznati taj motor jer je Ëesto pod krinkom ideologije dræave i vladajuÊih klasa. Ëesto potcjenjuju moÊ stvarnoga uËinkovitoga motora koji pogoni kapitalistiËki razvoj iz njegove najdublje sræi: kretanja i borbe proletarijata. U svom nacrtu kapitala. To je stajaliπte vjerojatno bliæe stvarnim povijesnim kretanjima. joπ uvijek trebamo utvrditi teoretsku shemu koja nas moæe podræati u tom istraæivanju. Nacionalna ograniËenja tih situacija Ëine nemoguÊom opÊu teoriju. me u kojima je najpovlaπtenija Ëista kritika dinamike kapitala. Postoji jedan paradoks u Marxovoj misli koji nam moæe osobito rasvijetliti probleme s kojima se ovdje suoËavamo. Me utim. ukoliko je on stvarno trebao biti svezak o onima koji zara uju nadnice. Stare analize imperijalizma tu neÊe biti dovoljne jer se na kraju zaustavljaju na pragu analize subjektivnosti i radije usredotoËuju na protuslovlja razvoja kapitala.27 Mogli bismo kazati da je svezak o nadnicama. ne postoje Ëak ni nacrti tih svezaka. Komentari koje je Marx doista davao o konceptu dræave usmjereni su manje prema teoretskoj raspravi a viπe prema konkretnoj analizi nacionalnih politika: engleskom parlamentarizmu. uvjetovala je razlika u profitnim stopama u raznim nacionalnim ekonomijama zajedno s razlikama u reæimima . samo kada [kao πto kaæe Nietzsche] pojava subjektivnosti prerazmjeπta djelatne i svrπne uzroke u razvoju povijesti. Mi trebamo utvrditi teoretsku shemu koja postavlja subjektivnost druπtvenih kretanja proletarijata na srediπnje mjesto u procesima globalizacije i konstituiranja globalnoga poretka. drugoga o dræavi i treÊega o svjetskom træiπtu. Ustavna obiljeæja svake nacionalne dræave. U treÊem dijelu naπe knjige mi Êemo zacrtati genealogiju ekonomskoga poretka Evrope kako bismo otkrili globalnu narav proleterske klasne borbe i njezinu sposobnost da predvidi i prefigurira razvoj kapitala prema ostvarenju svjetskoga træiπta.

Procesi kapitalistiËkoga razvoja odre uju valorizaciju i eksploataciju kao funkcije globalnoga sustava proizvodnje.30 Danas je konaËno moguÊe [ako joπ uvijek osjeÊamo potrebu] napraviti nacrt za Marxova dva sveska koja nedostaju. “Kapitalizam samo pobje uje”. U tim uvjetima opÊa teorija dræave mogla je biti samo aleatorna i zamiπljena samo u najapstraktnijim crtama.29 MarksistiËka teorija dræave moæe se napisati samo kada su sve takve Ëvrste granice prevladane i kada se dræava i kapital uËinkovito podudaraju. “izravno je data u samom pojmu kapitala. kada je on dræava”. stanje borbe potpuno je otvoreno. slabljenje nacionalne dræave u dubokom je smislu potpuno ostvarenje odnosa izme u dræave i kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju treba prevladati”.202 PUTOVI PROIZVODNJE eksploatacije . Drugim rijeËima. kapitalistiËki razvoj izravno se suoËava s mnoπtvom. konkretni procesi valorizacije na raznim nacionalnim mjestima razvoja. predlaæe konstituciju Imperija kao mjesto analize i sukoba. Bez te prepreke. Nakon πto je dostigao globalnu razinu. “Tendencija da se stvori svjetsko træiπte”. isparava. Kapital i rad suprotstavljaju se u izravno neprijateljskom obliku.ukratko. . a svaka prepreka koja se pojavljuje na tom terenu moæe se prevladati na dugu stazu. pisao je on. Me utim. gurajuÊi nacionalnu dræavu prema njezinom dokinuÊu i iduÊi tako van granica koje je ona postavila. To je temeljni uvjet svake politiËke teorije komunizma. Stoga dijalektika. “kada se poistovjeÊuje s dræavom. Nacionalna dræava igrala je samo efemernu ulogu u njegovu radu. bez posredovanja. jer u toj toËki u razvoju klasna borba djeluje bez ograniËenja na organizaciju moÊi. Nacionalna dræava bila je singularna organizacija ograniËenja. ili u stvari znanost o ograniËenju i njegovoj organizaciji. kao πto kaæe Fernand Braudel. Marxovo miπljenje bilo je usmjereno prema trenutku kada Êe se kapitalistiËka valorizacija i politiËki procesi zapovijedanja susresti i ispreplesti na svjetskoj razini. Marxove poteπkoÊe u ispisivanju svezaka kapitala o dræavi i svjetskom træiπtu bile su tako temeljito povezane: svezak o dræavi ne moæe se napisati dok se ne ostvari svjetsko træiπte. Ili pak. Klasna borba. slijedeÊi duh njegove metode i sabravπi sve njegove poglede na dræavu i svjetsko træiπte. mogli bismo pokuπati napisati revolucionarnu kritiku Imperija. Analize dræave i svjetskoga træiπta postaju moguÊe u Imperiju i iz drugog razloga.

Postoje. ali ponekad nam je ona milija od drugih jer postmodernost barem oznaËuje epohalnu promjenu u suvremenoj povijesti. Arrighi gradi ogromnu povijesnu i analitiËku aparaturu Ëetiriju velikih sustavnih krugova kapitalistiËke akumulacije. Me utim. ona prikazuje ljudske radnje kao plesaËe u ritmu cikliËkih struktura. ili . Ili. ShvaÊamo slabost te definicije. Kada ne moæemo primjereno izraziti ogromnu vaænost toga prijelaza. Nizozemaca i Britanaca. mi smatramo cijeli taj naËin rasu ivanja potpuno neprimjerenim jer izgleda kako se svaka teorija krugova izruguje Ëinjenici da je povijest proizvod ljudske akcije tako πto nameÊe objektivni zakon koji vlada namjerama i otporima. naravno. Ëetiriju “dugih stoljeÊa”. ili izme u Spenglerove nacistiËke ideologije i snaænog historicizma Fernanda Braudela. koja smjeπta Sjedinjene Dræave u red nakon –enoveæana. Po njihovom miπljenju. Ta povijesna perspektiva vodi Arrighija prema tvrdnji kako se sve vraÊa.02 Ta knjiga prvenstveno nastoji shvatiti kako je kriza hegemonije i akumulacije Sjedinjenih Dræava u 1970-im godinama [simbolizirana na primjer odvajanjem dolara od zlatnog standarda 1971.GRANICE IMPERIJALIZMA 203 krugovi Od imperijalizma do Imperija i od nacionalne dræave do politiËke regulacije globalnoga træiπta: sa stajaliπta historijskoga materijalizma prisustvujemo kvalitativnom prijelazu u modernoj povijesti. izgleda da drugi autori podcjenjuju razliËitost naπega stanja i vraÊaju analizu u kategorije cikliËkoga shvaÊanja povijesne evolucije. Poznate su nam brojne teorije o povijesnim krugovima. ponekad vrlo blijedo definiramo to πto se doga a kao ulazak u postmodernost. Me utim. ogromne razlike izme u Platonove cikliËke ocjene oblika vlasti i Polibijeve obrane Rimskoga Carstva. vjeruje Arrighi. πto je joπ gore. radostima i patnjama ljudskih biÊa. SlijedeÊi metodologiju Fernanda Braudela.01 Me utim. trebamo se vratiti unazad i smjestiti tu krizu u dugu povijest krugova kapitalistiËke akumulacije. i porazom ameriËke vojske u Vijetnamu] temeljna prekretnica u povijesti svjetskoga kapitalizma. ako hoÊemo pristupiti suvremenom prijelazu. poËevπi od onih koje se tiËu oblika vlasti πto smo ih naslijedili od grËko-rimske starine do onih o cikliËkom razvoju i propasti civilizacije u autora iz dvadesetoga stoljeÊa poput Oswalda Spenglera i Joséa Ortege y Gasseta. porazima i pobjedama. Giovanni Arrighi usvojio je metodologiju dugih krugova da bi napisao bogatu i fascinantnu analizu “dugoga dvadesetoga stoljeÊa”. ono πto mi danas proæivljavamo samo bi bila joπ jedna faza u redovito ponavljanim krugovima oblika ekonomskoga razvoja ili oblika vlasti.

u kontekstu te knjige. moguÊnosti danaπnjega rascjepa mnogo su vaænije od bilo koje povijesne rasprave o krizi iz 1970-ih. “dogodile su se u svim krizama i financijskim πirenjima koji su oznaËavali prijelaz iz jednoga sustavnoga kruga u drugi. koji je prekretnica u svakom sustavnom krugu akumulacije. moramo prepoznati gdje se nalazi potencijal za rascjep i motor za buduÊnost koja nije jednostavno osu ena da ponavlja proπle krugove kapitalizma. uvijek ima jesensko obiljeæje. neki doga aj. izgleda kao da je kriza iz 1970-ih bila jednostavno dio objektivnih i neizbjeænih krugova kapitalistiËke akumulacije. sve se mora uvijek vratiti. Kriza je oznaËila prijelaz. Doista. jer kraj svakoga velikoga kruga uvijek oznaËuje zemljopisnu promjenu u epicentru sustavnih procesa akumulacije kapitala. Na kraju. on najavljuje kraj kruga. “Promjene te vrste”. . takva cikliËka analiza prikriva motor procesa krize i restrukturiranja. Akumulacija tih borbi bila je motor krize i one su odredile naËine i prirodu kapitalistiËkoga restrukturiranja.” 03 Arrighi tvrdi da su Sjedinjene Dræave predale luË Japanu da vodi iduÊi novi krug kapitalistiËke akumulacije. Ne zanima nas rasprava o tome je li ili nije Arrighi u pravu kada izlaæe tu hipotezu o propadanju Sjedinjenih Dræava i usponu Japana. Ono πto se danas dogodilo kapitalistiËkom sustavu predvo enom Sjedinjenim Dræavama dogodilo se Britancima stotinu godina ranije. PromatrajuÊi transnacionalne mreæe proizvodnje. a povijest kapitalizma tako postaje vjeËni povratak istoga. Taj prijelaz prema financijskom πirenju.204 PUTOVI PROIZVODNJE konkretno kako se kapitalizam uvijek vraÊa. krugove svjetskoga træiπta i globalne strukture kapitalistiËke vladavine. piπe on. od prve faze materijalnoga πirenja [investiranja u proizvodnju] do druge faze financijskoga πirenja [ukljuËujuÊi spekulaciju]. Iako je sam Arrighi temeljito istraæio stanja i kretanja radniËke klase diljem svijeta. a ne rezultat proleterskoga i protukapitalistiËkoga napada kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. za koji Arrighi tvrdi da obiljeæava ekonomiju SAD-a od ranih 1980-ih. i pod teretom njezine povijesne aparature. Viπe nas zanima to πto je u kontekstu Arrighijevog cikliËkog argumentiranja nemoguÊe pronaÊi rascjep u sustavu. Me utim. Prema tome kriza iz 1970-ih nije niπta novo. Nizozemcima prije njih i joπ ranije –enoveæanima. On konkretno oznaËuje kraj hegemonije SAD-a nad svjetskim kapitalistiËkim sustavom. paradigmu promjene.

jasan izbor: ili svjetska komunistiËka revolucija ili preobrazba kapitalistiËkoga imperijalizma u Imperij. i prvoga velikoga me uimperijalistiËkoga rata kapitalistiËki razvoj ne moæe nastaviti kao prije. Rast i koncentracija industrijske proizvodnje. Me utim ta racionalna organizacija rada nije vodila prema racionalnoj organizaciji træiπta. Sustavi nadnica u vladajuÊim zemljama postajali su sve stroæi prema Fordovom modelu. »vrsti sustavi visokih nadnica djelomice su funkcionirali kao odgovor na prijetnju stvorenu Oktobarskom revolucijom. Postojao je. veÊ je umjesto toga samo poveÊala njihovu anarhiju.nema mjesta u naπim planovima. ali uvjeti diljem svijeta nisu bili vrlo povoljni. kao cjepivo protiv πirenja komunistiËke bolesti. john maynard keynes. nastavili su se ubrzanim korakom u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama. Prvi veÊi val marksistiËkih teoretskih analiza imperijalizma vrtio se oko razdoblja Prvoga svjetskoga rata. truman.3.osim u ratnim uvjetima. 29. 20. koje je rat doveo do krajnjih granica.eksploatacija radi profita stranaca . sijeËnja 1949. predsjednik harry s. Bilo je jasno da se nakon Sovjetske revolucije iz 1917.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA Izgleda politiËki nemoguÊe da kapitalistiËka demokracija organizira potroπnju na potrebnoj razini i da uËini veliki eksperiment koji bi dokazao moju tezu . kao πto smo rekli. U me uvremenu kolonijalna ekspanzija . Nered kapitalistiËkoga razvoja u imperijalistiËkim zemljama dosegao je svoj vrhunac u 1920-im godinama. Stari imperijalizam . Kapital je morao odgovoriti na taj izazov. To je razdoblje bilo i poËetak nekih dubokih promjena u svjetskom kapitalistiËkom sustavu. a πirenje tejlorizma omoguÊavalo je sve veÊe razine proizvodnosti. srpnja 1942.

austrijskih i turskih teritorija ispod prljavih plahta Lige naroda.sada su trebali uËiniti unutar svake pojedine zemlje. U Italiji i NjemaËkoj.baviti se uzrocima me uimperijalistiËkoga rata a ne jednostavno kazniti gubitnike02 . projekt restrukturiranja kapitalistiËkih odnosa razvio se kasnije u nacizam i faπizam. podræavala New Deal. Ovaj spoj Ëimbenika nalazi se u pozadini velike ekonomske krize iz 1929.05 Ta subjektivnost bila je pogonska snaga koja je preobrazila ameriËki kapitalizam i obnovila druπtvo SAD-a u tom procesu. Dræava je postala ne samo posrednik u sukobima veÊ i motor druπtvenoga kretanja. S New Dealom je stvarni proces prevladavanja imperijalizma poËeo uzimati maha. New Deal za svijet U Sjedinjenim je Dræavama jaka politiËka subjektivnost. PopulistiËke crte ameriËkoga progresivizma koje su trajale od poËetka stoljeÊa slile su se u akcijski program Franklin Delano Roosevelta.kriza kapitalistiËkoga pretjeranoga investiranja i proleterske premale potroπnje u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama.uËinaka koji nisu bili izravni i otvoreni ali su svejedno bili duboki. kako me u pukom tako i elitom. Kapitalizam se morao radikalno preobraziti. .206 PUTOVI PROIZVODNJE nesmanjeno se nastavljala dok su pobjednici dijelili ratni plijen njemaËkih.04 Jedino je u Sjedinjenim Dræavama kapitalistiËka reforma imala uËinka u obliku demokratskoga New Deala. U Velikoj Britaniji i Francuskoj. Preobrazba dræavne pravne strukture pokrenula je proceduralne mehanizme koji su omoguÊili snaænije sudjelovanje πiroke . vlade velikih imperijalistiËkih zemlja nisu to bile sposobne postiÊi.03 I u Japanu je kapitalistiËki rast poprimio oblik militarizma i imperijalizma. ako je ono joπ bilo moguÊe. Ono πto su oni morali uËiniti u Versaillesu tijekom mirovnih pregovora . u smislu njegovih uËinaka po cijelome svijetu . iznad svega. New Deal predstavljao je stvarni otklon od prethodnih oblika buræoaskog ure enja ekonomskoga razvoja. Za naπu analizu. Mogli bismo s pravom reÊi da je FDR razrijeπio protuslovlja ameriËkoga progresivizma stvorivπi sintezu ameriËke imperijalistiËke vokacije i reformistiËkoga kapitalizma πto su ga predstavljali Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson.01 Kada je “Crni petak” na Wall Streetu sluæbeno obznanio da je kriza otvorena. Me utim. reforma se stvarno nije ni dogodila. a nekoliko pokuπaja zapelo je na konzervativnoj reakciji. vladari su se morali suoËiti s opÊim problemima kapitalistiËkoga sustava i potraæiti rjeπenje. vaænost New Deal treba procijeniti ne samo u smislu njegove sposobnosti da restrukturira odnose u proizvodnji i moÊi unutar jedne jedine vodeÊe kapitalistiËke zemlje veÊ tako er.

Prvenstveno ukazujemo na Ëinjenicu da je u disciplinarnom druπtvu. kojoj Êemo se vratiti u sljedeÊem dijelu. kao πto je bio sluËaj u Evropi. Tome je svakako velikim dijelom doprinio motor u pozadini toga procesa. fordizam u reæimu nadnica i kejnzijanizam u makroekonomskom ure enju druπtva. Dræava je preuzela srediπnju ulogu i u ekonomskoj regulativi jer se kejnzijanizam primjenjivao u radnoj i monetarnoj politici. te da kriteriji kapitalistiËke proizvodnje teæe postepeno. Kada govorimo o disciplinarnoj vlasti. druπtvo u procesu prevladavanja samoga sebe. veÊ ona koja je ustoliËila druπtvene odnose u njihovoj cjelini. Te su reforme gurnule kapitalizam SAD-a prema naprijed i on se razvio u reæim visokih nadnica. U toj novoj tvornici-druπtvu.07 Disciplinarnost je istovremeno oblik proizvodnje i oblik vlasti tako da se disciplinarna proizvodnja i disciplinarno druπtvo potpuno podudaraju. ne ukazujemo jednostavno na pravne i politiËke oblike koji je organiziraju. strukture i hijerarhije podjele druπtvenog rada postaju sve rasprostranjenije i toËnije odre ene kako dræava sve viπe upija civilno druπtvo: nova pravila potËinjavanja i disciplinarnih kapitalistiËkih reæima proπiruju se po cijelom druπtvenom terenu. . obuhvaÊeno pod zapovijedanjem kapitala i dræave. visoke potroπnje ali i visokih protuslovlja. sa svim svojim proizvodnim i reproduktivnim oblicima. cijelo druπtvo. New Deal proizveo je najviπi oblik disciplinarne vlasti. Trebamo naglasiti da je naπa odbrana Rooseveltove dræave blagostanja u ovom odlomku poneπto pretjerana kako bismo prikazali naπu srediπnju tezu: da je model New Deala [koji je odgovarao na krizu zajedniËku svim vodeÊim kapitalistiËkim dræavama nakon Prvog svjetskog rata] bio prvi primjer jake subjektivnosti koja je ukazivala u smjeru Imperija. on se otkriva kao krajnja granica druπtvenoga ure enja. i koji je ure ivala dræava sa svojim liberalnim planiranjem. Pojave.06 Nije to bila dræava blagostanja kao proizvod ekonomske i druπtvene politike koja je spojila javnu skrb i imperijalistiËke inicijative. nameÊuÊi reæim discipline popraÊen veÊim sudjelovanjem u procesima akumulacije. ovladati druπtvom. Iz toga je razvoja proizaπlo trojstvo koje Êe saËinjavati modernu dræavu blagostanja: tejlorizam u organizaciji rada. subjektivna dinamika otpora i pobune. Bio je to kapitalizam koji je æelio biti transparentan. proizvodne subjektivnosti oblikuju se kao jednodimenzionalne funkcije ekonomskoga razvoja.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 207 pluralnosti druπtvenih snaga.08 Upravo kada disciplinarni reæim do e na svoju najviπu razinu i u najpotpuniju primjenu. Disciplinarno druπtvo stoga je druπtvotvornica. ali u nezaustavljivom kontinuitetu.

prisilile vladu SAD-a da izabere put rata. ili stvarno globalna disciplinarna dræava. U poveËerje rata mnogi su vidjeli New Deal kao jedini prijelaz prema globalnom oporavku [pod miroljubivim silama hegemonije SAD-a]. osobito zbog toga πto je s New Dealom ekonomija SAD-a uπla u drugu ekspanzivnu fazu. usmjerujuÊi njihovu proizvodnju i reprodukciju prema shemi kolektivnoga poga anja odre enoga stabilnim monetarnim reæimom.09 Projekti ekonomske obnove provedeni nakon Drugog svjetskog rata doista su nametnuli svim vodeÊim kapitalistiËkim zemljama. Tako su se prijaπnji evropski i japanski oblici javne pomoÊi zasnovane na dræavi i razvoj korporativne dræave [kako u liberalnim tako i u nacional-socijalistiËkim oblicima] bitno preobrazili. U jednom i drugom sluËaju. moæe sprijeËiti dolazak TreÊega svjetskoga rata”. Roosevelt je uvijek tvrdio da ga je dinamika me unarodne politike nevoljko u to uvukla. Bilo je to Zlatno doba reforme kapitalizma prema New Dealu na svjetskoj razini. Od toga trenutka uËinci reformi New Deala osjetit Êe se po cijelom globalnom terenu. a vojna moÊ SAD-a odredila je krajnje vrπenje suverenosti u pogledu svake vodeÊe i potËinjene kapitalistiËke zemlje.208 PUTOVI PROIZVODNJE Prema tome model New Deala bio je ponajprije razvoj svojstven politici SAD-a.10 . ali bila je to zastava πto ju je vojska SAD-a visoko uzdizala za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Keynes i ekonomisti mislili su. s novom vrstom krize. ogledni model. dalekoseæniji i dosljedniji od naπega kolebljivoga New Deala. privræenost ekspanzivnom modelu disciplinarnoga druπtva prema modelu πto ga je izgradio New Deal. Taj se model πirio i usavrπavao sve do 1960-ih. Kao πto je jedan ameriËki komentator pisao. ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat nerazdvojno je povezao New Deal s krizom evropskih imperijalizama i projicirao New Deal na pozornicu svjetske vlade kao alternativu. Rodila se “socijalna dræava”. Proπirenjem hegemonije SAD-a dolar je postao kralj. koja je πire i dublje uzela u obzir æivotne krugove stanovniπtva. utvr ivanje dolarske hegemonije [putem sporazuma iz Bretton Woodsa] bilo je povezano sa stabilnoπÊu svih standarda vrijednosti. kako pobjedniËkim Saveznicima tako i poraæenim silama. da su potrebe New Deala suoËenoga kao πto je bio 1937. Dolarska inicijativa [putem Marshallova plana u Evropi i ekonomske obnove u Japanu] bila je neminovan prijelaz prema poslijeratnoj obnovi. odgovor na domaÊu ekonomsku krizu. politiËkim pritiskom radniËkih zahtjeva . “Jedino New Deal za svijet. Postoje nekoliko objaπnjenja zaπto su Sjedinjene Dræave uπle u rat. naprotiv. Sjedinjene Dræave nisu mogle izbjeÊi rat. SuoËavajuÊi se s me unarodnom borbom za novu raspodjelu svjetskoga træiπta.

Francuske.11 Pored toga πto su se suoËile s rastuÊim oslobodilaËkim pokretima u kolonijama. bio je svakako gorak i okrutan proces. Belgije i Nizozemske] naπli su se na mrtvoj toËki. Odre ena je i organizirana nova globalna pozornica prvenstveno oko tri mehanizma ili aparature: 1| procesa dekolonizacije koji je postupno preuredio svjetsko træiπte po hijerarhijskim crtama πto su se granale iz Sjedinjenih Dræava. ali takav kojega su oblici vladavine bili u sukobu s njihovim ustavnim projektom. Sjedinjene Dræave. Na ovom mjestu moramo smjestiti u povijesne okvire taj proces sa stajaliπta vladajuÊih sila. pogodila ih je i bipolarna podjela izme u Sjedinjenih Dræava i Sovjetskog saveza. VeÊ smo se ukratko s njim bavili u dijelu 2. bile su prisiljene nuænoπÊu hladnoga rata i porazom starih imperijalizama da preuzmu vodeÊu ulogu me unarodnoga Ëuvara kapitalizma i stoga dvosmislenoga nasljednika starih kolonizatora. i 3| izgradnje okvira me unarodnih odnosa koji je πirio po cijeloj zemaljskoj kugli disciplinarni proizvodni reæim i disciplinarno druπtvo u njegovim uzastopnim evolucijama. prvi mehanizam. Svaki od tih vidova predstavlja korak u evoluciji od imperijalizma prema Imperiju. a ti pokreti koji su se prije usredotoËili na svoju neovisnost bili su prisiljeni pregovarati izme u dva tabora. PobjedniËke sile potpuno su. Sjedinjene Dræave naslijedile su globalni poredak. Me utim u to vrijeme i kolonijalni projekti pobjednika [Britanije. 2| postupne decentralizacije proizvodnje. Dekolonizacija.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 209 Dekolonizacija. naravno.3 i vidjeli smo njegova grËevita kretanja sa stajaliπta koloniziranih u njihovoj borbi. Porok hladnoga rata zgrabio je u svoje ralje i protukolonijalne pokrete.12 Ono πto je Truman rekao 1947. Rat u Vijetnamu bila je konaËna epizoda dvosmislenog nasljedstva Sjedinjenih Dræava i njihovog . koje su uglavnom bile naklonjene dekolonizaciji. razgradile i usvojile kolonijalne teritorije poraæene NjemaËke. Tako su dekolonizaciju iskrivili i skrenuli kako protukolonijalni subjekti tako i Sjedinjene Dræave. za vrijeme grËke krize ostalo je toËno za protukolonijalne i postkolonijalne sile tijekom hladnoga rata: “U sadaπnjem trenutku svjetske povijesti skoro svaka nacija mora izabrati izme u alternativnih naËina æivota”. njihovim imperijalnim oblikom suverenosti. decentralizacija i disciplina ImperijalistiËka politika vodeÊih kapitalistiËkih zemalja preobrazila se u poslijeratnom razdoblju kao ishod projekta ekonomske i druπtvene reforme pod hegemonijom SAD-a. Italije i Japana.13 Nuænost da se izabere globalni protivnik i da se svrsta iza jednoga od dva modela me unarodnoga poretka tako je prekinula pravocrtnu putanju dekolonizacije.

14 I tu. Transnacionalne korporacije poËele su snaæno provoditi svoje aktivnosti po cijeloj zemaljskoj kugli. Nove regionalne ekonomije i nova globalna podjela rada poËele su se nazirati putem decentralizacije proizvodnih tijekova. razvijali su se na njihovom terenu i bili su skloni potpasti pod njihov nadzor. . koji Êe se kasnije ostvariti na pepelu starih imperijalizama. Bila je to odluËna bitna faza Imperija. Gorka i okrutna povijest prvoga razdoblja dekolonizacije preπla je u drugu fazu u kojoj je zapovjedna vojska iskazivala svoju moÊ manje putem vojnoga arsenala a viπe putem dolara. One su postale glavni motor ekonomske i politiËke preobrazbe postkolonijalnih zemalja i potËinjenih regija. prvo razdoblje bila je kratka prijelazna faza i. Drugim rijeËima. u stvari. Aktivnosti transnacionalnih korporacija otrgnuli su iz moÊi vladajuÊih nacionalnih dræava posredovanje i izjednaËavanje profitnih stopa. kao i u dekolonizaciji. kapitalistiËki interesi vezani za nove postkolonijalne nacionalne dræave.15 Joπ nije bilo globalnoga poretka. To je bio ogroman korak naprijed prema izgradnji Imperija. koje se nisu ni suprotstavljale uplitanju transnacionalnih tvrtki. a on je predstavljao i rizik da se zakoËi bilo koje moguÊe otvaranje imperijalne “nove granice” [vidi dio 2. Prva. Proces decentralizacije mjesta i tijekova proizvodnje odre uje drugi mehanizam. Ti viπestruki tijekovi poËeli su se slijevati najviπe prema Sjedinjenim Dræavama. Ta faza bila je posljednja prepreka sazrijevanju novoga imperijalnoga plana. dvije faze dijele poslijeratno razdoblje. Nadalje. zavrπetak dekolonizacijskoga procesa naznaËio je dolazak nove svjetske hijerarhizacije odnosa prevlasti . transnacionalne tvrtke skupljale su tijekove bogatstva koji su poËeli kruæiti na proπirenoj osnovi po cijeloj zemaljskoj kugli.a kljuËevi su leæali Ëvrsto u rukama Sjedinjenih Dræava. To je svjetsko træiπte razorilo Ëvrste granice i hijerarhijske postupke evropskih imperijalizama. ali oblikovao se neki poredak. neokolonijalna faza znaËila je nastavak starih hijerarhijskih imperijalistiËkih postupaka i odræavanje ako ne i produbljenje mehanizama nejednake razmjene izme u potËinjenih regija i vladajuÊih nacionalnih dræava.5]. one su mobilizirale radnu snagu i mjesne proizvodne kapacitete u tim zemljama. Sluæile su na prvom mjestu za prijenos tehnologije koja je bila bitna za izgradnju nove proizvodne osi potËinjenih zemalja. drugo. koje su jamËile i uskla ivale. Me utim.210 PUTOVI PROIZVODNJE preuzimanja imperijalistiËkoga ogrtaËa. u luku od dvadeset godina pozornica se radikalno promijenila. Svjetsko træiπte organiziralo se malo pomalo nakon Vijetnamskog rata. kretanja i operacije transnacionalnih tvrtki. i konaËno. u svakom uglu planete. kada nisu s njima izravno zapovijedale.

treÊi mehanizam sastojao se u πirenju disciplinarnih oblika proizvodnje i vlasti diljem svijeta.19 Te su koristi bile doista iluzija a iluzija nije dugo trajala. Vo e socijalistiËkih dræava slagale su se u biti s tim disciplinarnim projektom. disciplina je zahtijevala u prvom redu preobrazbu masovne puËke mobilizacije za oslobo enje u mobilizaciju za proizvodnju.globalnom druπtvu-tvornici i globalnom fordizmu. Reæim visokih nadnica koji obiljeæava fordizam i πiroka druπtvena potpora koja obiljeæava dræavu blagostanja ostvarili su se samo u djelomiËnim oblicima i za ograniËeni dio stanovniπtva u potËinjenim kapitalistiËkim zemljama. obeÊanje o tome posluæilo je kao ideoloπka mrkva da bi se osigurao dovoljan konsenzus za projekt modernizacije. trebamo naglasiti da ti konkretni odnosi u proizvodnji. Seljaci diljem svijeta istrgnuti su iz svojih polja i sela i baËeni u talionicu svjetske proizvodnje. . bilo je πirenje disciplinarnoga reæima diljem druπtvenih sfera proizvodnje i reprodukcije. pravi zalet prema modernosti. koji su se razvili u vladajuÊim zemljama. dovoljno discipliniran. tajloristiËkih metoda organizacije rada i moderne dræave blagostanja koja Êe biti pokrovitelj i zaπtitnik. Kapital je sanjao da Êe taj model omoguÊiti u buduÊnosti da se svaki radnik na svijetu.17 Sluæbeni socijalistiËki recept za dekolonizaciju tako er je slijedio bitnu logiku πto su je diktirale kapitalistiËke transnacionalne tvrtke i me unarodne agencije: svaka postkolonijalna vlada mora stvoriti radnu snagu primjerenu disciplinarnom reæimu.20 Disciplinarnost je bila posvuda pravilo. Taj je proces bio vrlo dvosmislen. Brojni socijalistiËki ekonomisti [osobito oni koji su bili u prilici da planiraju ekonomije zemalja πto su skoro oslobo ene od kolonijalizma] tvrdili su da je industrijalizacija neminovan prijelaz prema razvoju 18 i nabrajali su koristi od proπirenja “perifernih fordistiËkih” ekonomija. ali to nije moglo znaËajnije promijeniti hod tih postkolonijalnih zemalja po putu modernizacije i disciplinarnosti. nisu nikada ostvareni u istom obliku u potËinjenim regijama globalne ekonomije. koja je u stvari postignuta. Maovi projekti modernizacije nadmaπili su Lenjinovo oduπevljenje za tejlorizam. Visoke nadnice fordistiËkoga reæima i popratna dræavna pomoÊ postavljene su kao nagrade radnicima za njihovo prihvaÊanje discipline.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 211 Zajedno s procesom dekolonijalizacije i decentralizacijom tijekova.16 Ideoloπki model πto su ga projicirale vladajuÊe zemlje [osobito Sjedinjene Dræave] sastojao se od fordistiËkog reæima nadnica. U postkolonijalnim zemljama. moæe razmijeniti u globalnom proizvodnom procesu . Prava bit toga napora. Me utim. za ulazak u globalnu tvornicu. Izgledalo je da je to jedini put πto se pred njima otvara. Me utim sve se to i nije trebalo ostvariti.

ali veÊ 1940-ih. U krajnjoj analizi. nije teπko prepoznati tragiËni nedostatak perspektive u prijelazu od oslobo enja u modernizaciju. decentralizacija proizvodnje i disciplinarnost . kojega vaænost nadilazi povijest hladnoga rata. i pokazuju koliko se daleko on odmaknuo od stare prakse imperijalizma. ali to ovdje nije najvaæniji Ëimbenik. Revolucionarni procesi oslobo enja koje je odredilo mnoπtvo u stvari su iπli van ideologije modernizacije i pri tome otkrili ogromnu novu proizvodnju subjektivnosti. ali s danaπnjega motriπta imamo utisak da je njegova uloga bila doista drugorazredna. nacije. Doista vaæan element. a u oba sluËaja one su odredile masovni projekt oslobo enja u smislu modernizacije i razvoja. ili kada se je oblikovao po . U vrijeme svoje inauguracije Harry Truman shvatio je da naposljetku stari imperijalizam evropskoga stila ne moæe biti dio njegovih planova. svjetski vo e poËele su shvaÊati njegovu ulogu i moÊ u uspostavljanju globalnoga ekonomskoga i politiËkoga poretka. usred rata. one su stvarno bile manje vaæni elementi cijeloga procesa. Svakako je toËno da su elite TreÊega svijeta koje su vodile antikolonijalne i antiimperijalistiËke borbe tijekom toga razdoblja bile ideoloπki povezane s jednom ili drugom stranom razdjelnice hladnoga rata. bila je divovska preobrazba TreÊega svijeta pod krinkom modernizacije i razvoja.212 PUTOVI PROIZVODNJE Ta tri mehanizma .pa tako i suverenosti. da je u TreÊem svijetu konkurencija izme u dva svjetska moÊna bloka ubrzala procese oslobo enja. Kada su se Nehru. Iako su zrcalne suprotnosti hladnoga rata guπile kako imperijalni projekt SAD-a tako i staljinistiËki projekt socijalistiËke modernizacije. Ne. disciplinarnoga modela i tako dalje . Sukarno i »u En Laj sastali na Bandunπkoj konferenciji 1955. taj je projekt bio relativno neovisan od dinamike i ograniËenja hladnoga rata.bio je praktiËki iskljuËiva ideologija elita.dekolonizacija. Ta se subjektivnost nije mogla ukljuËiti u bipolarni odnos SAD-SSSR. Svakako da izvorni stvoritelji politike New Deala u Sjedinjenim Dræavama 1930-ih godina nisu mogli zamisliti tako πiroku primjenu njihovih zamisli. pa bismo mogli gotovo tvrditi. koja su oba samo reproducirala moderne modalnosti prevlasti. niti u dva konkurentna reæima.obiljeæavaju imperijalnu moÊ New Deala. post factum. Me utim za nas. Mit modernosti . koji stojimo na krajnjoj granici modernosti. U modernost i iz nje Hladni rat vladao je globalnom pozornicom tijekom razdoblja dekolonizacije i decentralizacije. nova era imala je neπto drugo u ladici.

poprimile su snagu. Borba potËinjenih naroda za njihovo oslobo enje ostala je eksplozivna i neukrotiva mjeπavina. Iza fasade bipolarne razdjelnice SAD-SSSR mogao se razaznati jedan jedini disciplinarni model. kojih se utjecaj osjetio na svakoj stopi svjetskoga prostora.iako je model disciplinarne modernizacije prevladavao u cijelom svijetu i iako je politika dræave blagostanja πto su je pokrenule vladajuÊe zemlje postala nezaustavljiva. Nasuprot tome. oslobodilaËke borbe. one su to vidjele kao proces koje Êe iÊi u savrπenom kontinuitetu s paradigmom modernizacije i moderne suverenosti. U 1960-im i 1970-im godinama . jasan i pun potencijal bile su subjektivnosti koje su teæile izvan modernosti. Me utim. Razvojni model SAD-a izgledao im je jednako zatvoren. ili pak kada nisu mogle pronaÊi prijelaz da iza u iz modernosti. kada su te teorije zamislile prevladavanje imperijalizma. nije toliko doπla do izraæaja velika bijeda njihovih naroda niti nada da Êe oni ponoviti slavu modernosti veÊ prije ogroman potencijal koji su proizveli sami potËinjeni narodi. potlaËene klase poËele su preobraæavati procese modernizacije Ëim su u njih uπle. Ovdje moramo naglasiti da isto kao πto je paradigma moderne suverenosti izgubila svoju uËinkovitost tako su i klasiËne teorije imperijalizma i antiimperijalizma izgubile bilo koju moÊ objaπnjenja koju su imale. gdje je on izgubio svoj temelj. viπe ili manje mistificirani. Pitanje πto uËiniti nakon oslobo enja a da se ne do e pod vlast jednoga ili drugoga tabora ostalo je bez odgovora.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 213 prvi put pokret nesvrstanosti 1960-ih godina. ali ipak stvarni. Utopijska slika sovjetske i kineske revolucije kao alternativa za razvoj iπËezla je kada te revolucije nisu viπe mogle iÊi naprijed. OpÊenito. a naivno su je pozdravljali i vo e i u potËinjenim zemljama.21 To nesvrstano stajaliπte otkrilo je prvi bljesak nove i opÊe æelje. pa Ëak i u tom novom svijetu komunikacijskih medija i mreæa . u oblicima koji su bili viπe ili manje dvosmisleni. stanovniπtvo.mehanizmi moderne suverenosti nisu viπe bili dovoljni da vladaju novim subjektivnostima. Ogromna nova subjektivnost upuÊivala je na paradigmu promjene i Ëinila je nuænom. Borbe za . U toj toËki postala je oËigledna neprimjerenost teorije i prakse moderne suverenosti. jer su tijekom cijeloga poslijeratnoga razdoblja Sjedinjene Dræave sebe predstavljale viπe kao redarstvenu silu starih imperijalizama a manje kao agensa nove nade. pokretljivost i opipljivost oblika koji su potisnuli projekt kapitalistiËke modernizacije [kako pod njegovim liberalnim tako i socijalistiËkim krinkama] vani na otvoreno more. te su otiπle dalje od njih. a nasuprot tom modelu ogromni borbeni pokreti. dogodilo se upravo suprotno. Masovne subjektivnosti. Krajem 1960-ih.

Svjetsko træiπte poËelo se pojavljivati kao teæiπte aparature koja je mogla ure ivati globalne mreæe kolanja. postojali su jedni uz druge razni oblici rada i proizvodnje. Eksploatacija i prevlast nisu se viπe mogle nametnuti u svojim modernim oblicima. Integracija se ostvarivala nejednako i razliËitim tempom. na poljima ili na nekom drugom mjestu druπtvene proizvodnje. Vaæan element toga prijelaza bila je Ëinjenica da je svjetsko træiπte kao struktura hijerarhije i zapovijedanja postalo vaænije i odluËnije u svim zonama i regijama u kojima su prije djelovali stari imperijalizmi. πiroka rasprostranjenost disciplinarnoga modela organizacije rada i druπtva proizaπlog iz vladajuÊih regija proizvela je u ostatku svijeta Ëudan uËinak blizine istovremeno ga privlaËeÊi i izolirajuÊi u geto.214 PUTOVI PROIZVODNJE oslobo enje. Ono πto je moglo izgledati kao koherentna srediπnja os restrukturiranja globalne proizvodnje razbilo se u tisuÊe djeliÊa i proces sjedinjenja posvuda se razliËito osjeÊao. proces restrukturiranja i jedinstvenoga zapovijedanja proizvodnjom bio je u stvari eksplozija bezbrojnih razliËitih proizvodnih sustava. favela. To se stapanje joπ uvijek doga alo na formalnoj razini. Procesi koji su se pojavili na konfliktnom terenu borbi za oslobo enje i sve πirih kapitalistiËkih kolanja nisu bili nuæno ili odmah sukladni s novim strukturama svjetskoga træiπta. borbe za oslobo enje izaπle su kao “pobjednici” ali svejedno osu ene na geto svjetskoga træiπta . Kada su te ogromne nove subjektivne snage iziπle iz kolonizacije i dostigle modernost. pa se tako to stanovniπtvo . Procesi ujedinjenja svjetskoga træiπta djelovali su paradoksalno putem razliËitosti i raznolikosti.prostrani geto s neodre enim granicama. u samom trenutku kada su se smjestile u svjetsko træiπte i njemu se potËinile. prepoznale su nedovoljan i tragiËan kamen temeljac moderne suverenosti. bilo to u tvornici. To jest. U razliËitim regijama a Ëesto i unutar iste regije. veliki dio stanovniπtva doæivio je emancipaciju nadnica kao ishod tih procesa. shvatile su da prvenstvena zadaÊa nije uÊi u modernost veÊ iz nje izaÊi. S jedne strane. Emancipacija nadnica znaËila je ulazak velikih masa radnika u disciplinarni reæim moderne kapitalistiËke proizvodnje. S druge strane. kao i razni reæimi druπtvene reprodukcije. Prema novoj globalnoj paradigmi Promijenila se paradigma u svjetskom ekonomskom i politiËkom poretku. ali tendencija prema ujedinjenju bila je svejedno stvarna. Daleko od toga da je bio jednodimenzionalan. sirotinjsko predgra e. Nekoliko vaænih uËinaka proizlazi iz te tendencije prema ujedinjenju svjetskoga træiπta.

æelje i zahtjeve. to je popreËna pokretljivost koja je rizoidna prije nego razgranata. Ulazak u sustav nadnica moæe biti krvav [i bio je]. Nasuprot starim imperijalistiËkim reæimima u kojima su struje pokretne radne snage kolale okomito izme u kolonije i prijestolnice. svjetsko træiπte otvara πire vodoravne putove. πto je pojaËana æelja za oslobo enjem. nadniËarski odnos doista odre uje nove potrebe. u svari. Nas tu ne zanima samo da dademo fenomenoloπki opis postojeÊega stanja. Primjereno podruËje za primjenu kapitalistiËkoga zapovijedanja nije viπe obiljeæeno nacionalnim me ama ili tradicionalnim me unarodnim granicama. poveÊavajuÊi umjesto toga konkurentnost me u radnicima.22 ToËno je da su mnogi radnici diljem svijeta izvrgnuti prisilnim selidbama u groznim okolnostima koje su same po sebi jedva oslobodilaËke. Globalno træiπte organizirano po disciplinarnom modelu ispresijecano je napetostima koje otvaraju pokretljivost u svim pravcima. ali Ëak i u daπËarama sirotinjskih Ëetvrti i favelama. veÊ da prepoznamo moguÊnosti koje su inherentne tome stanju. PoveÊana pokretljivost velikih dijelova globalnoga proletarijata joπ je jedna vaæna posljedica ujedinjenja svjetskoga træiπta. Radnici koji bjeæe iz TreÊega svijeta da bi otiπli u Prvi svijet radi rada ili bogatstva doprinose potkopavanju granica izme u ta dva svijeta. pokretljivost doista nosi sa sobom visoku cijenu za kapital. Neki znaËajni makroekonomski uËinci slijede iz nove pokretljivosti koju je uvela globalna disciplinarna paradigma kapitala. Pokretljivost stanovniπtva Ëini sve teæim pojedinaËno upravljanje nacionalnim træiπtima [osobito nacionalnim træiπtima radne snage]. ona ga najËeπÊe smanjuje. nomadskih æelja koje se ne mogu obuzdati i nadzirati unutar disciplinarnoga reæima. Me utim. ali su doista udahnuli novu æelju za oslobo enjem. On izgra uje æelju za bijegom od disciplinarnoga reæima i moguÊe nedisciplinirano mnoπtvo radnika koji æele biti slobodni. Kada novi disciplinarni reæim izgra uje tendenciju prema globalnom træiπtu radne snage on izgra uje i moguÊnost njezine antiteze. seljaci koji postaju nadniËari i koji su podvrgnuti disciplini nove organizacije rada u mnogim sluËajevima trpe loπije æivotne uvjete i ne moæemo reÊi da su oni slobodniji od tradicionalnih teritorijaliziranih teæaka. on moæe reproducirati sustav okrutnoga tlaËenja [i to je uËinio]. ToËno je i da ta pokretljivost stvarno poveÊava troπak radne snage.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 215 oslobodilo od poluropstva koje je imperijalizam produæavao. Na primjer. TreÊi svijet stvarno ne iπËezava . Nova popreËna pokretljivost disciplinirane radne snage znaËajna je jer ona oznaËuje stvarnu i snaænu potragu za slobodom i oblikovanjem novih.

Ranije smo vidjeli da praksa imperijalizma ukljuËuje usvajanje vanjskoga sa strane kapitala pa je to stoga proces formalnoga potËinjavanja radne snage kapitalu. Kako rasprostranjenost disciplinarnih reæima diljem svijeta predstavlja temeljni genealoπki trenutak Imperija? Moæemo dati jedno objaπnjenje zaπto je to sluËaj povezujuÊi Marxov opis faza kapitalistiËkoga potËinjavanja druπtva s njegovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu. Ekonomski zemljopis i politiËki zemljopis tako su destabilizirani da su granice me u raznim zonama i same fluidne i pokretne. uvijek iznova producirane i reproducirane. Zatim Prvi svijet prelazi u TreÊi u obliku burzi i banaka. tijek izlaganja naπe studije zahtijeva da pobliæe razmotrimo odnos izme u te tendencije prema ostvarenju svjetskoga træiπta i paradigme disciplinarne proizvodnje i vlasti. Ta se dva trenutka stvarno dodiruju u odre enoj toËki. Marx koristi izraz “formalno potËinjavanje” da bi imenovao procese pomoÊu kojih kapital ukljuËuje u vlastite proizvodne odnose praksu rada koja je potekla izvan njegovoga podruËja.23 Procesi formalnoga potËinjavanja tako su suπtinski povezani sa πirenjem podruËja kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËkih træiπta. Na toj toËki kapitalistiËki reæimi moraju proÊi kroz proces reformi i restrukturiranja kako bi osigurali svoju sposobnost da organiziraju svjetsko træiπte. Ta se tendencija jasno pojavljuje tek u 1980-im godinama [a potpuno se potvrdila nakon raspada sovjetskoga modela modernizacije]. U sljedeÊem dijelu vidjet Êemo kako se taj proces povijesno ostvario. . sirotinjska Ëetvrt. Stvarna potËinjenost i svjetsko træiπte Prije nego πto krenemo dalje. pa Êemo tako izravno pristupiti procesima konstituiranja globalne aparature vladanja. on mora biti sposoban oblikovati imperijalnu dimenziju zapovijedanja i transverzalnu pokretljivost subjekata. ali glavna obiljeæja toga procesa jasno su odre ena u trenutku njegove prve pojave.216 PUTOVI PROIZVODNJE u procesu ujedinjenja svjetskoga træiπta veÊ ulazi u Prvi. utvr uje se usred njega kao geto. cijelo svjetsko træiπte teæi da postane jedno koherentno podruËje za uËinkovitu primjenu kapitalistiËkoga menadæmenta i zapovijedanja. transnacionalnih korporacija i hladnih nebodera novca i zapovijedanja. favele. ili u stvari kapitalistiËko potËinjavanje druπtva teæi da se dovrπi u izgradnji svjetskoga træiπta. On mora pronaÊi novi mehanizam opÊega nadzora globalnoga procesa i to globalnoga mehanizma koji moæe politiËki uskla ivati novu dinamiku globalnoga podruËja kapitala i subjektivne dimenzije aktera. Kao ishod svega toga. Na odre enom mjestu.

Procesi stvarnoga potËinjavanja rada pod kapital ne oslanjaju se na vanjskoga i ne ukljuËuju iste procese πirenja. ne moæe u stvari odrediti potrebu za novim oblikom zapovijedanja osim putem izraæavanja aktivnih druπtvenih subjektivnosti. Svakako postoje procesi stvarnoga potËinjavanja bez svjetskoga træiπta. Kao odgovor na ta kretanja kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. Drugim rijeËima. politiËki oblik zapovijedanja mora se i sam promijeniti i urediti na naËin i na razini primjerenoj tome procesu. Globalizacija træiπta. globalnoj kvazi-dræavi disciplinarnoga reæima. disciplinarnost dovedena do kraja. ili barem upravljanje profitnim stopama na svjetskoj razini. daleko od toga da je samo uæasni plod kapitalistiËkoga poduzetniπtva. U tom smislu. ali ne moæe biti potpuno ostvarenoga svjetskoga træiπta bez procesa stvarnoga potËinjavanja. Prijelaz od formalnoga potËinjavanja prema stvarnom mora se objasniti putem prakse aktivnih subjektivnih snaga. procesi formalnoga potËinjavanja predvidjeli su i doveli do sazrijevanja stvarno potËinjavanje. Kretanja subjektiviteta i njihovih æelja silila su razvoj da ide naprijed .MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 217 kako kapitalistiËko πirenje dostiæe svoju granicu.i proglasili da nema povratka. nametnuta globalnom tejlorizacijom procesa rada. procesi formalnoga potËinjavanja ne mogu viπe igrati srediπnju ulogu. Marxova intuicija o procesima stvarnoga potËinjavanja ne pribavlja nam kljuË koji trebamo. Kada se oblikuje nova druπtvena stvarnost koja zdruæuje razvoj kapitala i proletarizaciju stanovniπtva u jedan jedinstveni proces. Drugim rijeËima. . Putem stvarnoga potËinjavanja integracija rada u kapital postaje viπe intenzivna nego li ekstenzivna a kapital sve viπe oblikuje druπtvo. bila je u stvari rezultat æelja i zahtijeva tajloristiËke. veÊ zbog toga πto su u ovome prvome bili stvoreni uvjeti oslobo enja i borbe koje je jedino ovo posljednje moglo nadzirati. ne zato πto je ovo posljednje bilo proizvod ovoga prvoga [kao πto je izgleda i sam Marx vjerovao]. morao se postaviti novi oblik nadzora kako bi se uspostavilo zapovijedanje nad onim koje se viπe nije moglo nadzirati u disciplinarnom smislu. ne moæe biti rezultat samo financijskih ili monetarnih Ëimbenika veÊ mora nastati putem preobrazbe druπtvenih i proizvodnih odnosa. fordistiËke i disciplinarne radne snage diljem svijeta. Disciplina je srediπnji mehanizam te preobrazbe. ostvarenje svjetskoga træiπta i opÊe izjednaËavanje.

218 PUTOVI PROIZVODNJE prvobitne akumulacije Upravo kada izgleda da je proletarijat iπËezao sa svjetske pozornice proletarijat postaje univerzalno lice rada. U Engleskoj. Me utim pogreπno bi bilo uzeti englesko iskustvo postajanja proletera i postajanja kapitalista kao reprezentativno za sva druga. mi shvaÊamo da se pojam “proletarijat” ne odnosi samo na industrijsku radniËku klasu veÊ na sve one koji su potËinjeni. prethodne ili prijaπnje potrebne akumulacije prije nego πto se poËnu doga ati kapitalistiËka proizvodnja i reprodukcija. a onda okrutnim kaænjavanjem skitanja. svaki proces . proletarizacija je postignuta najprije ogra ivanjima zajedniËke zemlje i odvajanja seljaka od imanja. iako je prvobitna akumulacija uvijek ukljuËivala odvajanje proizvo aËa od sredstava za proizvodnju stvarajuÊi time klase proletera i kapitalista. kako kapital sve viπe globalizira svoje proizvodne odnose.01 Ogromni priljev bogatstva preplavio je prostore starih feudalnih proizvodnih odnosa. nasuprot. trgovine robljem i kolonijalnoga sustava. “potekla su natrag prema matici zemlji i tamo se pretvorila u kapital”. od trgovine . Tijekom posljednjih tri stotine godina.ili u stvari od osvajanja. svi oblici rada postaju proletarizirani. IπËezao je hegemonistiËki poloæaj industrijske radniËke klase. veÊ i druπtvena akumulacija. pristigao je izvan Engleske. Ta tvrdnja nije u stvari tako paradoksalna kao πto izgleda. Engleski seljak bio je “oslobo en” od svih prijaπnjih sredstava za æivot. Glavni motor za stvaranje kapitalista. koja nije iπËezla pa Ëak se nije ni brojËano smanjila .ona je samo izgubila svoj hegemonistiËki poloæaj i pomaknula se u zemljopisnom smislu. objaπnjava Marx. Nuæna je ne samo akumulacija bogatstva ili vlasniπtva. piπe Marx. Za Marxa je bilo dovoljno da opiπe engleski primjer te druπtvene preobrazbe. U svakom druπtvu i po cijelom svijetu proletarijat je sve opÊenitije lice druπtvenoga rada. “Bogatstva zgrabljena van Engleske otvorenom pljaËkom. Marx je opisao procese proleterizacije izrazom prvobitne akumulacije. Me utim. eksploatirani i koji proizvode pod vladavinom kapitala. jer je Engleska predstavljala “najviπu toËku” kapitalistiËkoga razvoja u to vrijeme. stvaranje kapitalista i proletera. Bitan povijesni proces stoga najprije ukljuËuje razdvajanje proizvo aËa od sredstava za proizvodnju. Engleski kapitalisti priskoËili su da utjelove novi reæim zapovijedanja koji Êe moÊi iskoriπtavati to novo bogatstvo. S toga stajaliπta. porobljavanjem i ubojstvima”. izgnan u nove industrijske gradove i pripremljen za najamni odnos i disciplinu kapitalistiËke proizvodnje. kako su se kapitalistiËki odnosi u proizvodnji i reprodukciji πirili po svijetu.

politiËkim i druπtvenim tvorevinama kapitala diljem svijeta. Promijenio se model ili naËin prvobitne akumulacije. Za prvi model koji je Marx opisao za Englesku i koji se odnosi opÊenito na cijelu Evropu. objekt proleterskoga rada postaje jednako univerzalan. on istovremeno proizvodi i reproducira izravno sve vidove druπtvenoga æivota. U svim sluËajevima. priroda rada i akumuliranoga bogatstva se mijenja. tako da novo bogatstvo dolazi iznutra a zapovijedanje dolazi izvana [obiËno evropski kapital]. joπ je uvijek korisno razvrstati moderne procese prvobitne akumulacije pod dva opÊa modela koja osvjetljavaju odnos izme u bogatstva i zapovijedanja i izme u vanjskoga i unutarnjega. bili su razliËiti u skladu sa specifiËnim kulturnim i povijesnim razlikama.MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 219 druπtvene preobrazbe bio je ipak jedinstven. koji obiljeæava veÊinu modernih procesa prvobitne akumulacije izvan Evrope. Usprkos tim vaænim razlikama. prvobitna akumulacija kapitala zahtijeva novi spoj bogatstva i zapovijedanja. a osobito oni reprodukcije. Joπ vaænije. Druπtveni rad proizvodi sam æivot. Ta inverzija bogatstvo/zapovijedanje i unutarnje/vanjsko u ta dva modela vodi prema cijelom nizu razlika u ekonomskim. nuæna je odre ena akumulacija informacija prije nego πto se dogodi kapitalistiËka . Trebamo naglasiti srediπnju ulogu koju informacijska akumulacija igra u procesima postmoderne prvobitne akumulacije i sve veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. Prvobitna akumulacija nije proces koji se jednom doga a a onda prestaje. pa Ëak i oblici kapitalistiËkih proizvodnih odnosa koji iz toga proizlaze. Sljedstveno tome. specifiËno je da novo bogatstvo za prvobitnu akumulaciju kapitala dolazi izvana [iz kolonijalnih teritorija] a zapovijedanje se pojavljuje iznutra [putem evolucije engleskih i evropskih proizvodnih odnosa]. Kako se pojavljuje nova informacijska ekonomija. TeoretiËari nedovoljne razvijenosti primjereno su opisali mnoge od tih razlika πto proizlaze iz ta dva modela izrazima srediπnjih i perifernih kapitalistiËkih tvorevina. U svakom sluËaju druπtveni i proizvodni odnosi koji su prije postojali bili su razliËiti. sustave komunikacija i afektivne mreæe. prije Êe biti sluËaj da se kapitalistiËki proizvodni odnosi i druπtvene klase moraju stalno iznova stvarati. ono ukljuËuje druπtvene odnose. procesi prvobitne akumulacije doista se nastavljaju.02 Dok prelazimo iz modernosti u postmodernost. druπtveni rad je sve viπe nematerijalan. procesi preobrazbe bili su razliËiti. Najprije je igra izme u unutarnjega i vanjskoga koja razlikuje ta dva moderna modela postupno nestajala. Prema drugom modelu. Kako proletarijat postaje univerzalno lice rada. uvjeti su obrnuti. U postmodernosti akumulirano druπtveno bogatstvo sve je viπe nematerijalno.

Revolucija informacijske akumulacije stoga zahtijeva ogroman skok naprijed u veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. proces je koji bez sumnje nagra uje kapital pojaËanom proizvodnoπÊu. zajedno sa smanjenjem druπtvenoga prostora i vremena. ali i smanjujuÊi vremensko napredovanje koje je prije odre ivalo prvobitnu akumulaciju. Informacija nosi kroz svoje mreæe kako bogatstvo tako i zapovijedanje proizvodnjom. informacijska akumulacija [poput prvobitne akumulacije koju je Marx analizirao] razara ili barem remeti proizvodne procese koji su prije postojali. Vremenski slijed razvoja tako se svodi na neposrednost jer cijelo druπtvo teæi da se na neki naËin integrira u mreæe informacijske proizvodnje.220 PUTOVI PROIZVODNJE proizvodnja. remeteÊi prijaπnje pojmove unutarnjega i vanjskoga. . ali je i proces koji ukazuje s onu stranu ere kapitala prema novom druπtvenom naËinu proizvodnje. Informacijske mreæe teæe prema neËemu poput istovremenosti druπtvene proizvodnje. To poveÊano podruπtvovljivanje. ali ona [razliËito od Marxove prvobitne akumulacije] odmah integrira te proizvodne procese u vlastite mreæe i stvara diljem raznih podruËja proizvodnje najviπe razine proizvodnosti. Drugim rijeËima.

mario tronti Nova ljevica proizaπla je . Ali neprekidnost organizacije je rijetka i sloæena stvar: Ëim se ona institucionalizira iskoristi je kapitalizam ili pak radniËki pokret u sluæbi kapitalizma. industrijska radniËka klasa u vodeÊim kapitalistiËkim zemljama i novi slojevi intelektualnoga proletarijata posvuda su teæili prema zajedniËkom mjestu eksploatacije u tvornici-druπtvu globaliziranoga disciplinarnoga reæima..snaæan primjer otpora kako zavrπnim oblicima imperijalizma tako i me unarodnom disciplinarnom reæimu. ponekad sa svijeπÊu o tim borbama . Dugi krug borbi protiv disciplinarnih reæima dosegao je zrelost i prisilio kapital da mijenja vlastite strukture i da izvrπi promjenu paradigme. KRIZA. Uspostavljeno je objektivno jedinstvo. PREOBRAZBA Neprekidnost borbe je laka: radnici trebaju samo sebe i πefa ispred njih.3 OTPOR. izraz seljaËke i proleterske subjektivnosti . Me utim.a ponekad bez nje. Razne borbe ujedinjavale su se protiv jednoga zajedniËkog neprijatelja: me unarodnoga disciplinarnoga poretka. Seljaπtvo kojega je potËinio multinacionalni kapital. [post]kolonijalni proletarijat.. iz Elvisovih pokreta bokoovima. Vijetnamski rat predstavlja stvarnu prekretnicu u povijesti suvremenog kapitalizma ukoliko vijetnamski otpor shvatimo kao simboliËko srediπte cijeloga niza borbi po svijetu koje su do te toËke ostale odvojene i daleko jedna od druge. rat je bio tako er izraz æelje za slobodom Vijetnamaca. . jerry rubin Ranije smo protumaËili Vijetnamski rat kao otklon od ustavnog projekta SAD-a i njegove tendencije prema Imperiju.3.

novi odnosi izme u izravno i neizravno proizvodnoga rada i tako dalje]. veÊ je izravno uzrokuje proleterski sukob. Drugim rijeËima.odvajanje druπtvenih skupina [po klasnim slojevima. hijerarhije træiπta apstraktnoga rada . rasi. To je bilo razdoblje najsnaænijega radniËkoga napada u prvom redu na disciplinarne reæime kapitalistiËkoga rada u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama. Odbijanje rada i druπtveno sjedinjenje proletarijata udruæili su se u Ëeoni napad na prisilnu organizaciju druπtvenoga rada i disciplinarne strukture zapovijedanja. stanje je koje zahtijeva od kapitala da izvrπi opÊu devalvaciju i duboki prerazmjeπtaj proizvodnih odnosa kao ishod pritiska na niæe koje proletarijat vrπi na profitnu stopu. SeljaËke i proleterske borbe u potËinjenim zemljama tako er su nametnule reformu lokalnim i me unarodnim politiËkim reæimima. Bio je usmjeren protiv proizvodnosti i protiv modela razvoja zasnovanoga na poveÊanju proizvodnosti tvorniËkoga rada. PoveÊano podruπtvovljenje kapitala vodilo je prema druπtvenom sjedinjenju proletarijata. fluidnost træiπta rada [druπtvena pokretljivost. Odbijanje disciplinarnoga reæima i veliËanje sfere ne-rada postala su glavna obiljeæja nove kolektivne prakse i novoga oblika æivota. izgledalo izrazito apolitiËno .222 PUTOVI PROIZVODNJE Dva.01 KapitalistiËka kriza.04 TreÊe i konaËno. kapitalistiËka kriza nije jednostavno funkcija vlastite dinamike kapitala. kako nam Marx govori. mnogo Vijetnama Kasnih 1960-ih me unarodni sustav kapitalistiËke proizvodnje bio je u krizi. Tri prvenstvena obiljeæja træiπta rada . Taj radniËki napad bio je sasvim politiËki . osobito mladih. tri.02 Taj marksistiËki pojam krize pomaæe nam da iznesemo na vidjelo najvaænija obiljeæja krize kasnih 1960-ih. Taj se napad najprije izraæavao kao opÊe odbijanje rada i konkretno kao odbijanje tvorniËkoga rada.03 Drugo. .doπla su u pitanje pod sve veÊom strogoπÊu i zdruæenim istupom radniËkih zahtjeva. Taj sve ujedinjeniji glas postavljao je sveopÊi zahtjev za zajamËenom druπtvenom nadnicom i vrlo visokim stupnjem blagostanja. napad je sluæio da bi se potkopale kapitalistiËke podjele træiπta rada. Najbolje se moæe shvatiti pad profitne stope i poremeÊaj odnosa zapovijedanja u tom razdoblju kao rezultat zdruæivanja i akumulacije proleterskih i antikapitalistiËkih napada na me unarodni kapitalistiËki sustav.iako je mnogo masovnih praksi. etniËkom podrijetlu ili spolu]. teritorijalizacija.u onoj mjeri u kojoj je raskrinkao i pogodio srediπta ekonomske organizacije kapitala. radniËki napad izravno se usmjeravao prema kapitalistiËkom zapovijedanju.

nije najvaænije tih nekoliko sluËaja konkretnog i svjesnog me unarodnog organiziranja rada. Drugim rijeËima. veÊ prije objektivno podudaranje borbi koje se preklapaju. Ta akumulacija borbi potkopala je kapitalistiËku strategiju koja se dugo vremena oslanjala na hijerarhije me unarodnih podjela rada da bi prijeËila bilo kakvo globalno jedinstvo me u radnicima. Viπe od stotinu godina praksa imperijalizma nastojala je potËiniti sve oblike proizvodnje diljem svijeta zapovijedi kapitala. Ideologija modernizacije. energije i nekih poljoprivrednih roba u 1960-im i 1970-im godinama bio je simptom tih novih æelja i rastuÊega pritiska me unarodnoga proletarijata na nadnice. a ta se je tendencija samo pojaËala u tom prijelaznom razdoblju.od Kineske revolucije do Vijetnama i od Kubanske revolucije do brojnih oslobodilaËkih borbi diljem Latinske Amerike. UËinci tih borbi nisu samo bili kvantitativni veÊ su odredili i kvalitativno novi element koji je duboko oznaËio jaËinu krize. PREOBRAZBA 223 DesetljeÊa revolucionarne borbe . Naglo poveÊanje cijena sirovima.postavljali su proleterski zahtjev za nadnicom kojeg su razni socijalistiËki i/ili nacionalistiËki reformistiËki reæimi morali zadovoljiti i koji je izravno destabilizirao me unarodni ekonomski sustav.OTPOR. ali je svejedno imalo znaËajne uËinke. Ta rastuÊa podudarnost odredila je ono πto nazivamo akumulacijom borbi. Afrike i arapskoga svijeta . U razdoblju slabljenja imperijalizama. KRIZA. Ëak kada nije dovela do “razvoja”. ZajedniËke borbe proletarijata u potËinjenim zemljama oduzele su moguÊnost stare imperijalistiËke strategije prijenosa krize iz terena prijestolnice na njezine potËinjene teritorije. upravo zbog toga jer su se usmjeravale protiv me unarodnog disciplinarnog reæima kapitala. Ta tendencija nuæno je stvorila potencijalno ili virtualno jedinstvo me unarodnoga proletarijata. Nije bilo viπe odræivo oslanjati se na staru strategiju Cecila Rhodesa koja je ublaæavala domaÊe opasnosti klasne borbe u Evropi prebacujuÊi ekonomski pritisak na joπ uvijek mirni poredak potËinjenoga imperijalistiËkoga terena πto se odræavao . jaka me unarodna podjela rada svakako se zadræala. stvorila je nove æelje koje su nadmaπile uspostavljene proizvodne odnose i reprodukciju. ali imperijalistiËke koristi od bilo koje nacionalne radniËke klase poËele su blijediti. usprkos njihovoj radikalnoj razliËitosti. prije nego πto se evropski imperijalizam snaæno razvio. Engels oplakivao Ëinjenicu da je engleski proletarijat stavljen u poloæaj “radniËke aristokracije” jer su se njegovi interesi nalazili u projektima britanskoga imperijalizma a ne u redovima kolonijalne radne snage. VeÊ je u devetnaestom stoljeÊu. To virtualno jedinstvo nikada nije u potpunosti postalo globalno politiËko jedinstvo.

Stajaliπte TreÊega svijeta definiramo u smislu da je prvenstveno protuslovlje me unarodnoga kapitalistiËkoga sustava izme u kapitala Prvoga svijeta i rada TreÊega. Zlatno doba hegemonije SAD-a i kapitalistiËkoga rasta. i najvaænije za naπu tvrdnju. Me utim. Podudarnost borbi postavila je na me unarodnoj razini problem preobrazbe radniËke suradnje u revolucionarnu organizaciju i aktualizacije virtualnoga politiËkoga jedinstva. RadniËke su borbe diljem podruËja me unarodnoga kapitala putem te podudarnosti objavile kraj podjele izme u Prvoga i TreÊega svijeta i moguÊu politiËku integraciju cijeloga globalnoga proletarijata. objaπnjenja sa stajaliπta TreÊega svijeta. poËeo se raspadati.05 Otpor i inicijativa proletarijata u potËinjenim zemljama odzvanjala je kao simbol i model kako iznad tako i unutar proletarijata vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja. u New Hampshireu 1944. Tako je doπlo do teænje prema jedinstvu internacionalnoga i multinacionalnoga proletarijata u jednom zajedniËkom napadu na kapitalistiËki disciplinarni reæim. Nadalje. njegovo intelektualno suprotstavljanje toj laænoj tvrdnji moæe voditi jedino prema stajaliπtu koje je jednako laæno.07 Njegova ograniËena zasluga je u tome πto je ono izravno pobijalo eurocentriËko stajaliπte Prvoga svijeta da inovacija i promjena uvijek potjeËu i mogu jedino potjecati iz Euro-Amerike. Oblik i sadræaj kapitalistiËkoga upravljanja me unarodnim razvojem u poslijeratnom razdoblju utvr eni su na konferenciji u Bretton Woodsu. KapitalistiËki odgovor na krizu Kako je globalna podudarnost borbi potkopavala kapitalistiËku i imperijalistiËku sposobnost discipline.08 Sustav Bretton Woodsa zasnivao se na tri temeljna elementa. Njegovo prvo obiljeæje bilo je sveobuhvatna ekonomska . naoruæan i opasan. Proletarijat stvoren na imperijalistiËkom terenu bio je sada i sam organiziran. treÊesvjetska perspektiva je slijepa prema stvarnoj podudarnosti borbi. S objektivnom podudarnoπÊu i akumulacijom borbi. ekonomski poredak koji je vladao zemaljskom kuglom gotovo trideset godina. diljem svijeta. Mi smatramo to stajaliπte TreÊega svijeta neprimjerenim jer ono zanemaruje inovacije i protuslovlja rada u Prvom i TreÊem svijetu. Razne teorije ovisnosti i teorije nedovoljnoga razvoja naglaπavale su neizravno i izravno to stajaliπte. podjednako u vladajuÊim i potËinjenim zemljama.224 PUTOVI PROIZVODNJE okrutno uËinkovitim tehnikama. koja su prije moæda imala ograniËenu korist.06 Potencijal za revoluciju nalazi se stoga iskljuËivo u TreÊem svijetu. sada su bila potpuno beskorisna.

KRIZA. Sustav monetarne hegemonije SAD-a bio je bitno novi poredak jer.09 Stoga moæemo shvatiti Bretton Woods kao monetarno i financijsko lice hegemonije modela New Dela nad globalnom kapitalistiËkom ekonomijom. spojena s vijetnamskom vojnom . Naposljetku. Svjetsku banku i u krajnjem sluËaju Savezne rezerve SAD-a.10 Kada se imperijalistiËki motor nije viπe mogao kretati naprijed a radniËke borbe postavljale sve veÊe zahtjeve. ukljuËujuÊi Me unarodni monetarni fond. PREOBRAZBA 225 hegemonija Sjedinjenih Dræava nad nesocijalistiËkim zemljama. kojima je prije vladala britanska funta a onda francuski franak. Bretton Woods dao je nadzor nizu vladinih i regulativnih organizacija. Bretton Woods diktirao je uspostavljanje kvazi-imperijalistiËkoga odnosa Sjedinjenih Dræava iznad svih potËinjenih nesocijalistiËkih zemalja. Drugo. Evropi i Japanu podiglo troπkove stabilizacije i reformizma i kada su antiimperijalistiËke i antikapitalistiËke borbe u potËinjenim zemljama poËele potkopavati izvlaËenje ekstraprofita. proπirila se od ranih do kasnih 1960-ih godina.OTPOR. Sjedinjene Dræave jamËile su ekonomski razvoj unutar Sjedinjenih Dræava i stabilizaciju i reformu u Evropi i Japanu u mjeri u kojoj su akumulirale ekstraprofite putem svoga odnosa prema potËinjenim zemljama. Dolar je bio “isto tako dobar kao i zlato”. sustav je zahtijevao sporazum o monetarnoj stabilizaciji izme u Sjedinjenih Dræava i drugih vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja [najprije Evrope a onda Japana] nad tradicionalnim teritorijima evropskoga imperijalizma. eksplozija iz 1968. trgovinska bilansa SAD-a poËela je sve viπe ovisiti od Evrope i Japana. One su tu hegemoniju osiguravale putem strateπkoga izbora liberalnoga razvoja zasnovanoga na relativno slobodnoj trgovini i joπ viπe zadræavanjem zlata [od kojega su Sjedinjene Dræave posjedovale jednu treÊinu] kao jamca dolarske moÊi. izgradnjom jakoga eurodolarskoga træiπta i uËvrπÊenjem politiËkoga pariteta manje viπe posvuda u vladajuÊim zemljama. S obzirom da su nadzori koje je pruæio Bretton Woods uËinili dolar de facto nekonvertibilnim. dok je nadzor nad prijaπnjim me unarodnim monetarnim sustavima [konkretno britanski] bio Ëvrsto u rukama privatnih banaka i financijera. prije puzeÊa nego ubrzana. Prva faza kriza. Kejnzijanski i pseudo-imperijalistiËki mehanizmi Bretton Woodsa kasnije su doπli u krizu kada je nastavljanje radniËkih borbi u Sjedinjenim Dræavama. monetarno posredovanje me unarodne proizvodnje i trgovine razvijalo se kroz fazu obiljeæenu relativno slobodnim kruæenjem kapitala. Tako se reforma u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama mogla financirati viπkom izvoza u Sjedinjene Dræave i jamËiti monetarnim sustavom dolara.11 Me utim.

podsjetivπi tako Evropljane na prvobitne uvjete sporazuma. restrukturirati organizaciju i proizvodnju i obnoviti tehnologije. UzimajuÊi u obzir jaËinu i koherentnost borbi iz 1960-ih i 1970-ih.226 PUTOVI PROIZVODNJE pobjedom nad Sjedinjenim Dræavama potpuno je rastopila privremenu stabilizaciju. Stagflacija je ustupila mjesto galopirajuÊoj inflaciji. Drugim rijeËima. Me utim. kada je predsjednik Nixon razdvojio dolar od zlatnoga standarda. Moæemo zamisliti da je druga faza poËela 17. Marx tvrdi da kapital doista ima bitnoga interesa u ekonomskoj krizi za svoju snagu preobrazbe.neravnoteæu kruæenja i prevelike proizvodnje u reorganiziranu aparaturu zapovijedanja koja preoblikuje odnos izme u razvoja i eksploatacije. Ekonomska kriza moæe prevladati te otpore. Oni se prvenstveno usredotoËuju na uveÊavanje svojega pojedinaËnoga profita na kratku stazu Ëak kada to dugoroËno vodi u propast kolektivni kapital. ekonomska kriza moæe potaknuti preobrazbu koja ponovo uspostavlja visoku opÊu profitnu stopu. odvajajuÊi i rastavljajuÊi træiπte rada i uspostavljajuÊi ponovo nadzor nad cijelim krugom proizvodnje. kolovoza 1971. Represivna strategija kapitala namjeravala je potpuno obrnuti druπtveni proces. ËineÊi dolar de jure nekonvertibilnim i dodajuÊi nadoplatu od 10 posto na sav uvoz iz Evrope u SAD. razoriti neprofitabilne sektore. Sustav politiËke i ekonomske ravnoteæe izmiπljen u Bretton Woodsu potpuno je poremeÊen. a ostala je jedino surova Ëinjenica hegemonije SAD-a. U 1970-im godinama kriza je postala sluæbena i strukturalna. na ameriËku hegemoniju kao najviπu toËku eksploatacije i kapitalistiËkoga zapovijedanja. odgovarajuÊi tako uËinkovito na istom ono terenu prema kojemu je usmjeren radniËki napad. PojedinaËni kapitalisti konzervativni su u pogledu sveukupnoga sustava. takva kriza nije uvijek potpuno negativan ili neæeljen doga aj sa stajaliπta kapitala. . dva su se puta otvorila kapitalu da bi postigao cilj ublaæavanja borbi i restrukturiranja zapovijedanja i on je pokuπao poÊi objema po redu. bio je represivna opcija bitno konzervativna operacija.12 Cjelokupni dug SAD-a uËinkovito je prebaËen na Evropu. koji je imao samo ograniËenu uËinkovitost. OpÊa devalvacija kapitala i njegovi napori da razore radniËku organizaciju sluæe da bi preobrazili sadræaj krize . Prvi put. Ta je operacija izvrπena jedino na temelju ekonomske i politiËke moÊi Sjedinjenih Dræava. Smanjena uËinkovitost mehanizama Bretton Woodsa i raspad monetarnoga sustava fordizma u vladajuÊim zemljama dali su do znanja da Êe rekonstrukcija me unarodnoga sustava kapitala morati ukljuËiti sveobuhvatno restrukturiranje ekonomskih odnosa i promjenu paradigme u definiciji svjetskoga zapovijedanja.

Me utim. moramo pogledati s onu stranu neposredne logike kapitalistiËke strategije i planiranja. Drugim rijeËima. vladajuÊi nad njima i koristeÊi se njima. u prvom redu automatizacijska racionalizacija. postignuta je nadziranjem druπtvene pokretljivosti i fluidnosti. Proletarijat u stvari izmiπlja druπtvene i proizvodne oblike koje Êe kapital biti prisiljen usvojiti u buduÊnosti.13 Represija koju se vrπilo putem staroga okvira nadzora mogla je moæda dræati poklopac nad razornim snagama krize i silinom radniËkoga napada. kapitalizam prolazi kroz sustavnu preobrazbu jedino kada je na to prisiljen i kada njegov tekuÊi reæim nije viπe odræiv.OTPOR. kako unutar svake nacije tako i na me unarodnoj razini. MoÊ proletarijata nameÊe granice kapitalu i ne samo πto odre uje krizu veÊ i diktira uvjete i prirodu preobrazbe. puta koji predstavlja promjenu paradigme. bila je osnovno oru e u tom naporu. tehnoloπke preobrazbe u 1970-im godinama. Da bismo shvatili proces sa stajaliπta njegovoga aktivnoga elementa. ukljuËujuÊi taj segment stanovniπtva unutar svojih struktura i pojaËavajuÊi odvojenost izme u tih radnika i viπe marginaliziranih dijelova stanovniπtva. Me utim. Tada je istovremeno drugi put stupio u igru. On Êe ukljuËiti tehnoloπku preobrazbu kojoj viπe nije cilj represija veÊ prije promjena samoga sastava proletarijata.to jest. TejloristiËki i fordistiËki mehanizmi nisu viπe mogli nadzirati dinamiku proizvodnih i druπtvenih snaga. ukljuËujuÊi automatizaciju i kompjuterizaciju proizvodnje. trebamo usvojiti glediπte te druge strane . PREOBRAZBA 227 Kapital je tako davao povlasticu organizacijama koje su predstavljale zajamËenu nadnicu za ograniËeni dio radne snage. Izgradnja sustava hijerarhijske kategorijske podjele. ali to je u krajnjoj liniji bio samoruπilaËki odgovor koji Êe uguπiti samu kapitalistiËku proizvodnju. KRIZA. da bismo shvatili pojavu toga drugoga puta kapitalistiËkoga odgovora na krizu. Prethodna temeljna tehnoloπka preobrazba u povijesti kapitalistiËke proizvodnje [to jest uvo enje tekuÊe vrpce i reæima masovne industrijske proizvodnje] dovela je do bitnih promjena u neposrednim proizvodnim procesima [tejlorizam] i ogromnoga koraka naprijed u ure enju druπtvenoga kruga reprodukcije [fordizam]. Povijest kapitalistiËkih oblika je uvijek nuæno reaktivna povijest: prepuπten sam sebi kapital neÊe nikada napustiti reæim profita. gurale su te reæime do krajnje granice njihove uËinkovitosti i izdræljivosti. pa Êe tako kapital integrirati njegovu novu praksu i oblike. glediπte proletarijata zajedno s onim preostaloga nekapitalistiËkoga svijeta koji se postepeno uvlaËi u kapitalistiËke odnose. Represivna uporaba tehnologije. .

koju smo veÊ spomenuli] ono πto bismo mogli nazvati ekoloπku borbu. ameriËki proletarijat pojavljuje kao subjektivno lice koje najpotpunije izraæava æelje i potrebe me unarodnih i multinacionalnih radnika. SuparniËka moÊ proletarijata SAD-a u stvari je podupirala hegemoniju SAD-a. stvaralaπtvo i suparniπtvo proletarijata poËivalo je tako er. Drugim rijeËima.14 Nasuprot opÊem miπljenju da je proletarijat SAD-a slab zbog njegove niske stranaËke i sindikalne zastupljenosti u odnosu na Evropu i druge dijelove svijeta. moæda paradoksalno. ©toviπe. Moramo joπ jednom uËiniti korak unatrag i ispitati ograniËenja πto su ga kapitalu nametnuli me unarodni proletarijat i nekapitalistiËki okoliπ koji su oba uËinili preobrazbu nuænom i diktirali njezine uvjete. Ekologija kapitala Joπ nismo u moguÊnosti shvatiti prirodu drugoga puta odgovora kapitala na krizu. borbu oko naËina æivota. i moæda joπ vaænije. moæe naÊi ne u geniju politiËara i kapitalista SAD-a veÊ u moÊi i stvaralaπtvu proletarijata SAD-a. kapital se treba suoËiti s novom proizvodnjom subjektivnosti proletarijata i odgovoriti na nju. u radnom stanovniπtvu izvan tvornica. Nova hegemonija koja je izgleda ostala u rukama Sjedinjenih Dræava na toj je toËki bila joπ uvijek ograniËena.228 PUTOVI PROIZVODNJE Dobit Êemo prvu naznaku te odluËujuÊe uloge proletarijata ako se zapitamo kako su Sjedinjene Dræave uspjele odræati svoju hegemoniju tijekom cijeloga razdoblja krize. koja Êe se kasnije izraziti u razvoju nematerijalnoga rada. postavili vijetnamski otpor kao simboliËko srediπte borbi. MoÊ radniËke klase ne poËiva u predstavniËkim ustanovama veÊ u suparniπtvu i neovisnosti samih radnika. »ak [i osobito] i oni koji su aktivno odbijali rad postavljali su ozbiljne prijetnje i stvaralaËke alternative. da bismo shvatili nastavak hegemonije SAD-a nije dovoljno navesti odnose snaga koje su SAD proπirile nad kapitalistima u drugim zemljama. s jednoga drugoga stajaliπta. Odgovor se. Dok smo ranije. zatvorena u stare mehanizme disciplinarnoga restrukturiranja. moæda bismo mogli reÊi da je on jak upravo zbog tih razloga. . sada se. promjene paradigme koja Êe ga pokrenuti izvan logike i prakse disciplinarne modernizacije. Ta nova proizvodnja subjektivnosti dosegla je [izvan borbe za blagostanje.16 Stoga. Bila je potrebna promjena paradigme da bi se zacrtao proces restrukturiranja u skladu s politiËkom i tehnoloπkom promjenom.15 To je oznaËilo stvarnu moÊ industrijske klase SAD-a. u smislu paradigme promjene me unarodnoga kapitalistiËkoga zapovijedanja.

»ak da teoretiËari od Marxa do Rose Luxemburg nisu pokazali da je takav proces suprotan biti same kapitalistiËke akumulacije. kao πto je Rosa Luxemburg rekla. PREOBRAZBA 229 U vrijeme Prvoga svjetskoga rata mnogim je promatraËima. o svom nekapitalistiËkom okoliπu. otvarajuÊi nove teritorije kapitalistiËkom træiπtu i potËinjavajuÊi nekapitalistiËke proizvodne procese pod vlast kapitala. jedino πto potpuno ogoljenje okoliπa joπ nije neminovno i πto trenutak suoËavanja s granicama i ekoloπkom katastrofom joπ nije doπao. ekoloπki odnos sa svojim nekapitalistiËkim okoliπem. imperijalistiËke sile neizbjeæno su se naπle u smrtonosnom sukobu jedna s drugom. iskoristio znaËajne dijelove zemaljske kugle za svoju akumulaciju i po prvi put bio je prisiljen suoËiti se sa svojim granicama. . okrenuo sat prema svojim mladenaËkim danima slobodne konkurencije i razvio konzervatorski. neki tvrde da kapital viπe nije imperijalistiËki. kapitalizam je Ëudesno zdrav. Kako moæemo pomiriti tu Ëinjenicu s briæljivom analizom brojnih marksistiËkih autora s poËetka stoljeÊa koja je ukazivala na imperijalistiËke sukobe kao simptome prijeteÊe ekoloπke katastrofe kada ËovjeËanstvo æeli nadvladati granice prirode? Postoje tri naËina na koja moæemo pristupiti toj tajni stalnoga zdravlja kapitala. Prvo.ekoloπku toËno onoliko koliko je prepoznala stvarne granice prirode i katastrofalne posljedice njezinoga uniπtenja. njegova akumulacija veÊa nego ikada. Kapital je ovisio o svome vanjskome. puki letimiËni pogled na suvremenu globalnu politiËku ekonomiju trebao bi svakoga uvjeriti da takvo objaπnjenje smjesta odbaci. biljni ili mineralni svijet . da bi ostvario i kapitalizirao viπak vrijednosti i tako nastavio krugove akumulacije. Kako su se te granice pribliæavale. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa izgledalo je da Êe imperijalistiËke pustolovine kapitalistiËke akumulacije ubrzo ogoliti obliænju nekapitalistiËku prirodu i da Êe kapital umrijeti od gladi. Druga hipoteza mogla bi biti da nevi ena æilavost kapitalizma jednostavno ukljuËuje nastavak istih procesa πirenja i akumulacije koje smo ranije analizirali. KRIZA. dok piπemo ovu knjigu a dvadeseto stoljeÊe primiËe se svome kraju.18 No. da se reformirao. a osobito marksistiËkim teoretiËarima imperijalizma. izgledalo da je zazvonilo mrtvaËko zvono i da je kapital doπao na rub konaËne propasti. Kapitalizam se desetljeÊima πirio u svojim kriæarskim pohodima. æivotinjski.bilo to ljudski.OTPOR. Sve izvan kapitalistiËkog odnosa . Sasvim je oËigledno da se kapitalizam sve ubrzanije πirio u drugoj polovici dvadesetoga stoljeÊa.17 Kritika kapitalistiËkoga imperijalizma tako je izrazila odre enu ekoloπku svijest .kapital je promatrao sa svoga stajaliπta i svoga prirodnoga πirenja.

230

PUTOVI PROIZVODNJE

Doista se pokazalo da su globalni izvori nekapitalistiËkoga okoliπa golemi. Iako je takozvana Zelena revolucija potËinila pod kapitalizam veliki dio svjetske nekapitalistiËke poljoprivrede, a drugi projekti modernizacije ukljuËili nove teritorije i civilizacije u krug kapitalistiËke akumulacije, joπ uvijek preostaju ogromni [iako ograniËeni, naravno] bazeni radne snage i materijalnih izvora koje treba potËiniti pod kapitalistiËku proizvodnju i potencijalna mjesta za træiπta koja se πire. Na primjer, propast socijalistiËkih reæima u Sovjetskom savezu i IstoËnoj Evropi, zajedno s otvaranjem kineske ekonomije u postmaoistiËkoj eri, pruæio je globalni pristup kapitala nepreglednim teritorijima nekapitalistiËkoga okoliπa - pripremljenima godinama socijalistiËke modernizacije za kapitalistiËko potËinjavanje. »ak i u regijama koje su veÊ sigurno ukljuËene u svjetski kapitalistiËki sustav, joπ uvijek postoje brojne moguÊnosti za πirenje. Drugim rijeËima, prema toj drugoj hipotezi, nekapitalistiËki okoliπ i dalje se formalno potËinjava pod kapitalistiËko podruËje, pa tako akumulacija moæe joπ uvijek funkcionirati, barem djelomice, putem toga formalnoga potËinjavanja: proroci neizbjeæne sudbine kapitala nisu imali krivo veÊ su jednostavno prerano govorili. Me utim, ograniËenja nekapitalistiËkoga okoliπa su stvarna. Prije ili kasnije nekada obilni izvori Êe presuπiti. TreÊa hipoteza, koja moæda upotpunjuje drugu, je da se danas kapital nastavlja akumulirati putem potËinjavanja u krug proπirene reprodukcije, ali da on sve viπe potËinjava ne nekapitalistiËki okoliπ veÊ vlastiti kapitalistiËki teren - to jest, da potËinjavanje viπe nije formalno veÊ stvarno. Kapital ne gleda viπe izvan veÊ unutar svoga podruËja pa je njegovo πirenje tako intenzivno a ne ekstenzivno. Taj put prati kvalitativni skok u tehnoloπkoj organizaciji kapitala. Prethodne faze industrijske revolucije uvele su potroπna dobra koja su stvorili strojevi a zatim strojeve koje su stvorili strojevi, ali danas smo suoËeni sa sirovinama i hranom πto su ih stvorili strojevi - ukratko, prirodom πto su je stvorili strojevi i kulturom πto su je stvorili strojevi.19 Mogli bismo stoga kazati, slijedeÊi Fredrica Jamesona, da je postmodernizacija ekonomski proces koji se pojavljuje kada su se mehaniËke i industrijske tehnologije proπirile da bi obuhvatile cijeli svijet, kada je proces modernizacije dovrπen i kada je formalno potËinjenje nekapitalistiËkoga okoliπa doseglo svoju granicu. Putem procesa moderne tehnoloπke preobrazbe, cijela priroda postala je kapital ili se barem podvrgava kapitalu.20 Dok se moderna akumulacija zasniva na formalnom potËinjenju nekapitalistiËkoga okoliπa, postmoderna akumulacija oslanja se na stvarno potËinjenje samoga kapitalistiËkoga terena. To je izgleda stvarni

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

231

kapitalistiËki odgovor prijetnji “ekoloπke katastrofe”, odgovor koji gleda u buduÊnost.21 Me utim, dovrπenje industrijalizacije druπtva i prirode, dovrπenje modernizacije, predstavlja samo preduvjet za prijelaz u postmodernizaciju i shvaÊa preobrazbu samo u negativnom smislu, kao post-. U sljedeÊem Êemo se odlomku izravno suoËiti sa stvarnim procesima postmodernizacije, ili informatizacije proizvodnje. Napad na disciplinarni reæim Da bismo dublje shvatili ovaj odlomak, moramo nekako dodirnuti njegov odluËujuÊi temelj a to su subjektivne preobrazbe radne snage. U razdoblju krize, tijekom 1960-ih i 1970-ih, πirenje blagostanja i univerzalizacija discipline kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama stvorila je slobodni prostor za radno mnoπtvo. Drugim rijeËima, radnici su iskoristili disciplinarnu eru, a iznad svega njezine trenutke neslaganja i njezine faze politiËke destabilizacije [kao πto je razdoblje vijetnamske krize] kako bi proπirili druπtvenu moÊ rada, poveÊali vrijednost radne snage i preuredili potrebe i æelje kojima su trebali udovoljiti nadnica i blagostanje. Prema Marxovoj terminologiji, mogli bismo reÊi da se vrijednost potrebnoga rada ogromno poveÊala - a naravno najvaænije sa stajaliπta kapitala, kako se potrebno vrijeme rada poveÊava, viπak vremena rada [i otuda profit] usporedno se smanjuje. Sa stajaliπta kapitalista, vrijednost potrebnoga rada pojavljuje se kao objektivna ekonomska koliËina - cijena radne snage, kao i cijena æita, nafte i drugih roba - ali je stvarno ona druπtveno odre ena i oznaka je cijeloga niza druπtvenih borbi. Definicija koπare druπtvenih potreba, kvaliteta vremena ne-rada, organizacija obiteljskih odnosa, prihvaÊena æivotna oËekivanja, sve je to u igri i ogleda se u troπkovima reproduciranja radnika. Ogromni porast druπtvene nadnice [kako u smislu radnih nadnica tako i blagostanja] tijekom razdoblja krize u 1960-im i 1970im godinama proizaπao je izravno iz akumulacije druπtvenih borbi na terenu reprodukcije, terenu ne-rada, terenu æivota. Druπtvene borbe nisu samo povisile troπkove reprodukcije i druπtvene nadnice [stoga smanjujuÊi profitnu stopu] veÊ su tako er i πto je joπ vaænije izazvale promjenu u kvaliteti i prirodi samoga rada. Odbijanje disciplinarnog reæima druπtvene tvornice pratila je ponovna procjena druπtvene vrijednosti cijeloga niza proizvodnih djelatnosti, osobito u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, gdje je slobodni prostor πto su ga radnici izvojevali bio najveÊi. Disciplinarni reæim oËigledno viπe nije uspijevao obuzdati potrebe i æelje mladih ljudi. Izgled za dobivanje posla koji jamËi redovan i stalan rad osam

232

PUTOVI PROIZVODNJE

sati dnevno, pedeset tjedana godiπnje, tijekom cijeloga radnoga æivota, izgled za ulazak u normirani reæim druπtvene tvornice, πto je bio san za mnoge od njihovih roditelja, njima se pojavljivao kao neka vrsta smrti. Masovno odbijanje disciplinarnoga reæima, koje je poprimilo razne oblike, nije bilo samo negativni izraz veÊ i trenutak stvaranja, ono πto Nietzsche naziva prevrednovanje vrijednosti. Razni oblici druπtvenoga osporavanja i eksperimentiranja bili su u suprotnosti s utvr enim programima materijalne proizvodnje tipiËne za disciplinarni reæim, njegove masovne tvornice i njegovu strukturu uæe obitelji.22 Ti su pokreti bili skloniji elastiËnijoj dinamici stvaranja i nematerijalnim oblicima proizvodnje. Sa stajaliπta tradicionalnih “politiËkih” segmenata pokreta u SAD-u 1960-ih godina, razni oblici kulturnoga eksperimentiranja koji su uvelike cvjetali u tom razdoblju izgledali su neka vrsta odmora od “stvarnih” politiËkih i ekonomskih borbi, ali propustili su uoËiti da “puko kulturalno” eksperimentiranje ima duboke politiËke i ekonomske uËinke. ‘Dropping out’ je blijed pojam onoga πto se doga alo u HaightAshburyu i diljem Sjedinjenih Dræava 1960-ih. Dvije bitne djelatnosti bile su odbijanje disciplinarnoga reæima i eksperimentiranje novim oblicima stvaralaπtva. Odbijanje se pojavljivalo u vrlo raznim oblicima i πirilo se u brojnim dnevnim ponaπanjima. Studenti koji su zavrπili koledæ eksperimentirali su LSD-om umjesto da traæe posao, mlade æene odbijale su se vjenËati i zasnovati obitelj, “nepomiËni” afro-ameriËki radnik kretao se prema “CP”-vremenu [za obojene], odbijajuÊi rad na sve moguÊe naËine.23 Mladost koja je odbijala umrtvljujuÊu rutinu druπtva-tvornice izmiπljala je nove oblike pokretljivosti i elastiËnosti, nove stilove æivljenja. Studentski pokreti zahtijevali su da se znanje i intelektualni rad visoko druπtveno vrednuju. FeministiËki pokreti koji su objasnili politiËki sadræaj “osobnih” odnosa i odbijali patrijarhalnu disciplinu podigli su socijalnu vrijednost onoga πto se tradicionalno smatralo æenskim poslom, πto ukljuËuje znatan dio afektivnoga ili skrbniËkoga rada i usredotoËuje se na sluæbe potrebne za druπtvenu reprodukciju.24 Cijeli jedan spektar pokreta i cijela nova protukultura naglaπavali su druπtvenu vrijednost suradnje i komunikacije. To masovno prevrednovanje vrijednosti druπtvene proizvodnje i proizvodnje novih subjektivnosti otvorilo je put snaænoj preobrazbi radne snage. U sljedeÊem Êemo dijelu vidjeti kako Êe pokazatelji vrijednosti pokretâ pokretljivost, elastiËnost, znanje, komunikacija, suradnja, afektivno odrediti preobrazbu kapitalistiËke proizvodnje u desetljeÊima koja slijede.

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

233

Razne analize “novih druπtvenih pokreta” imale su pravo insistirati na politiËkoj vaænosti kulturnih pokreta nasuprot uskogrudnim ekonomskim stajaliπtima koja umanjuju njihovo znaËenje.25 Me utim, te analize i same su krajnje ograniËene, isto kao i stajaliπta kojima se suprotstavljaju, jer nastavljaju s uskim shvaÊanjima ekonomskoga i kulturnoga. Joπ vaænije, one ne uspijevaju prepoznati duboku ekonomsku moÊ kulturnih pokreta, ili bolje reËeno sve veÊu nemoguÊnost razlikovanja ekonomskih i kulturnih pojava. S jedne strane, kapitalistiËki odnosi πirili su se da potËine sve vidove druπtvene proizvodnje i reprodukcije, cijelo podruËje æivota, a s druge strane, kulturni odnosi redefinirali su proizvodne odnose i ekonomske strukture vrijednosti. Reæim proizvodnje, a iznad svega reæim proizvodnje subjektivnosti, rastakao se a drugi se izmiπljao ogromnom akumulacijom borbi. Ti novi krugovi proizvodnje subjektivnosti, koji su se usmjeravali prema dramatiËnim promjenama vrijednosti i rada, ostvarili su se unutar konaËnoga razdoblja disciplinarne organizacije druπtva i suprotstavljajuÊi joj se. Pokreti su prethodili kapitalistiËkoj svijesti o potrebi za promjenom paradigme u proizvodnji i diktirali njezin oblik i prirodu. Da nije bilo Vijetnamskog rata, da nije bilo radniËkih i studentskih pobuna u 1960-im godinama, da nije bilo 1968. i drugoga vala æenskih pokreta, da nije bilo cijeloga niza antiimperijalistiËkih borbi, kapital bi se zadovoljio zadræavanjem vlastitoga ure enja moÊi, sretan πto ne mora mijenjati paradigmu proizvodnje! Bio bi zadovoljan iz niza dobrih razloga: jer su mu dobro posluæile prirodne granice razvoja; jer mu je prijetio razvoj nematerijalnoga rada, jer je znao da su transverzalna pokretljivost i hibridnost svjetske radne snage otvorili potencijal za novu krizu i klasne sukobe na razini koja prije nije bila poznata. Pojava nove subjektivnosti najavila je restrukturiranje proizvodnje, od fordizma do postfordizma, od modernizacije do postmodernizacije.26 Proletarijat kojega se sastav veÊ promijenio odozdo je poticao prijelaz od faze usavrπavanja disciplinarnoga reæima prema iduÊoj fazi mijenjanja proizvodne paradigme. Kapital nije trebao izmiπljati novu paradigmu [Ëak da je bio sposoban to uËiniti] jer se istinski stvaralaËki trenutak veÊ dogodio. Problem kapitala bio je potËiniti novi sastav koji se je veÊ autonomno stvorio i odredio unutar novoga odnosa prema prirodi i radu, odnosa autonomne proizvodnje. Na toj toËki disciplinarni sustav postaje potpuno zastario i mora ga se napustiti. Kapital mora postiÊi negativno zrcaljenje i inverziju nove kvalitete radne snage, on se mora prilagoditi kako bi mogao ponovo zapovijedati. Predmnijevamo da Êe iz toga razloga industrijske i politiËke snage koje su se

234

PUTOVI PROIZVODNJE

najsnaænije i s najviπe pameti oslanjale na krajnju modernizaciju disciplinarnoga proizvodnoga modela [kao πto su glavni elementi japanskoga i istoËnoazijskoga kapitala] najviπe patiti u tom prijelazu. Jedini oblici kapitala koji Êe uspjeπno prolaziti u novome svijetu bit Êe oni koji ovladaju novim, nematerijalnim, suradniËkim, komunikacijskim i afektivnim sastavom radne snage. Smrtne muke sovjetske discipline Sada kada smo oznaËili prve naznake stanja i oblika nove paradigme, æelimo kratko ispitati divovski subjektivni uËinak πto ga je promjena paradigme odredila tijekom svojih kretanja: raspad sovjetskoga sustava. Naπa teza, s kojom se slaæu mnogi znanstvenici sovjetskoga svijeta27 je da je taj sustav uπao u krizu i raspao se zbog svoje strukturalne nesposobnosti da nadvlada model disciplinarne vladavine, kako u pogledu svoga naËina proizvodnje, koji je bio fordistiËki i tajloristiËki, tako i svoga oblika politiËkoga zapovijedanja, koji je bio kejnzijansko-socijalistiËki i tako jednostavno modernistiËki iznutra i imperijalistiËki izvana. Taj nedostatak elastiËnosti da sustav prilagodi svoj razmjeπtaj zapovijedanja i proizvodni aparat promjenama radne snage zaoπtrio je poteπkoÊe preobrazbe. Troma birokracija sovjetske dræave, naslije ena od dugoga razdoblja snaæne modernizacije, postavila je sovjetsku moÊ u nemoguÊi poloæaj kada je trebala reagirati na nove zahtjeve i nove æelje koje su izraæavale subjektivnosti na globalnom planu, najprije unutar procesa modernizacije a zatim na njegovim vanjskim granicama. Nisu neprijateljske snage bile te koje su postavile izazov postmodernosti veÊ prvenstveno nova subjektivnost radne snage i njezin novi intelektualni i komunikacijski sastav. Reæim, osobito u svojim neliberalnim vidovima, nije bio sposoban primjereno odgovoriti na te subjektivne zahtjeve. Sustav je mogao nastaviti djelovati [kao πto je za odre eno razdoblje doista nastavio] na osnovi modela disciplinarne modernizacije, ali on nije mogao spojiti modernizaciju s novom pokretljivoπÊu i stvaralaπtvom radne snage, temeljnim uvjetima da se udahne æivot u novu paradigmu i njezine sloæene mehanizme. U kontekstu rata zvijezda, trke u nuklearnom oruæju i istraæivanja svemira, Sovjetski savez je joπ uvijek mogao dræati korak sa svojim suparnicima s tehnoloπkoga i vojnoga stajaliπta, ali sustav nije mogao izdræati konkurentski sukob na subjektivnom bojiπtu. On se nije mogao takmiËiti upravo tamo gdje su se iskuπavali stvarni sukobi moÊi i nije se mogao suoËiti s izazovima

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

235

komparativne proizvodnosti ekonomskih sustava, jer su napredne tehnologije komunikacije i kibernetike jedino uËinkovite kada su ukorijenjene u subjektivnost, ili bolje reËeno, kada ih proæimaju proizvodne subjektivnosti. Za sovjetski je reæim upravljanje novim subjektivnostima bilo pitanje æivota ili smrti. Prema naπoj tezi, nakon dramatiËnih zadnjih godina Staljinove vladavine i HruπËovljevih neuspjelih inovacija, Breænjevljev reæim zamrznuo je proizvodno civilno druπtvo koje je doseglo visoku razinu zrelosti i koje je, nakon masovnih mobilizacija za rat i proizvodnju, zahtijevalo druπtveno i politiËko priznanje. U kapitalistiËkome nas je svijetu masovna hladnoratovska propaganda i izvanredan ideoloπki stroj falsificiranja i krivog informiranja prijeËio da vidimo stvarni razvoj u Sovjetskom savezu i politiËku dijalektiku koja se tamo odvijala. Hladnoratovska ideologija nazivala je to druπtvo totalitarnim, ali u stvari bilo je to druπtvo ispresijecano vrlo jakim podruËjima stvaralaπtva i slobode, upravo tako jakima kao πto su ritmovi ekonomskoga razvoja i kulturne modernizacije. Sovjetski savez moæe se bolje shvatiti ne kao totalitarno druπtvo veÊ prije kao birokratska diktatura.28 I samo ako napustimo te iskrivljene definicije moæemo vidjeti kako se u Sovjetskom Savezu proizvodila i reproducirala politiËka kriza do toËke da je konaËno pokopala reæim. Otpor birokratskoj diktaturi pokrenuo je krizu. Odbijanje sovjetskoga proletarijata da radi bila je u stvari ista metoda koju je razvio proletarijat u kapitalistiËkim zemljama prisiljavajuÊi svoje vlade na krug krize, reforme i restrukturiranja. Ovo je naπe stajaliπte: usprkos odga anjima u razvoju ruskoga kapitalizma, usprkos masovnim gubicima u Drugom svjetskom ratu, usprkos relativnoj kulturnoj izolaciji, relativnoj iskljuËenosti iz svjetskoga træiπta, okrutnoj politici zatvaranja, gladi i ubijanju stanovniπtva, usprkos svemu tome, i usprkos njegovim ogromnim razlikama od vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja, proletarijat u Rusiji i drugim zemljama sovjetskoga bloka uspio je u 1960-im i 1970-im postaviti toËno iste one probleme kao i proletarijat u kapitalistiËkim zemljama.29 »ak je u Rusiji i drugim zemljama pod sovjetskim nadzorom, zahtjev za viπim nadnicama i veÊom slobodom rastao stalno zajedno s ritmom modernizacije. I upravo kao u kapitalistiËkim zemljama, pojavilo se novo lice radne snage, koje je sada izraæavalo ogromne proizvodne sposobnosti na osnovi novoga razvoja intelektualnih snaga proizvodnje. Tu novu proizvodnu stvarnost, to æivo intelektualno mnoπtvo sovjetske vo e pokuπale su zakljuËati u krletke disciplinarne ratne ekonomije [rata koji su stalno retoriËki zazivali] i utjerati u ekonomske

236

PUTOVI PROIZVODNJE

strukture socijalistiËke ideologije rada i ekonomskoga razvoja, to jest, socijalistiËko upravljanje kapitalom koje viπe nije imalo nikakvoga smisla. Sovjetska birokracija nije bila sposobna izgraditi okvir nuæan za postmodernu mobilizaciju nove radne snage. Ona se njega plaπila, opsjedao ju je raspad disciplinarnih reæima, preobrazbe tajloristiËkih i fordistiËkih subjekata koji su prije poticali proizvodnju. To je bila toËka na kojoj je kriza postala neopozivom, a uzimajuÊi u obzir breænjevski zimski san, katastrofiËnom. Smatramo da nije bio toliko vaæan nedostatak individualnih i formalnih sloboda radnika ili njihovo krπenje, veÊ prije rasipanje proizvodne energije mnoπtva koje je iscrpilo potencijal modernosti i sada se æeljelo osloboditi socijalistiËkoga upravljanja kapitalistiËkom akumulacijom kako bi izrazilo viπu razinu proizvodnosti. Taj otpor i ta energija bile su sile koje su, sa suprotnih strana, uËinile da se sovjetski svijet raspadne poput kule od karata. Glasnost i perestrojka svakako su predstavljale samokritiku sovjetske moÊi i postavile nuænost demokratskoga puta kao uvjet za obnovljenu proizvodnost sustava, ali one su se pokrenule isuviπe kasno i isuviπe bojaæljivo a da bi zaustavile krizu. Sovjetski stroj okrenuo se prema samome sebi i zastavio se bez goriva koje su jedino mogle proizvesti nove proizvodne subjektivnosti. Sektori intelektualnoga i nematerijalnoga rada povukli su svoju podrπku reæimu, a egzodus je osudio sustav na smrt: smrt uslijed socijalistiËke pobjede nad modernizacijom, smrt uslijed nesposobnosti da se iskoriste njezini uËinci i viπkovi, smrt uslijed konaËne obamrlosti koja je zaguπila subjektivna stanja πto su zahtijevala prijelaz u postmodernost.

3.4 POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE
Postmodernost nije neπto πto moæemo odrediti jednom zauvijek i onda koristiti mirne duπe. Koncept, ako postoji, mora doÊi na kraju, a ne na poËetku, naπe rasprave o njemu. fredric jameson Dobra vijest iz Washingtona je da svaka pojedina osoba u Kongresu podræava koncept informacijske superautoceste. Loπa vijest je da nitko nema pojma πto to znaËi. kongresmen edward markey

Danas je postalo uobiËajeno promatrati slijed ekonomskih paradigmi od srednjega vijeka u tri razliËita momenta svakoga od kojih odre uje prevladavajuÊi sektor u ekonomiji: prva paradigma je ona u kojoj su ekonomijom prevladavali poljoprivreda i pribavljanje sirovina, druga u kojoj su industrija i manufaktura trajnih dobara zauzimali povlaπteni poloæaj i treÊa i tekuÊa paradigma u kojoj su pruæanje usluga i rukovanje informacijama u srediπtu ekonomske proizvodnje.01 VladajuÊi poloæaj tako se prenosio od primarne na sekundarnu i onda na tercijarnu proizvodnju. Ekonomska modernizacija ukljuËuje prijelaz od prve paradigme u drugu, od prevlasti poljoprivrede do one industrije. Modernizacija znaËi industrijalizacija. Mogli bismo nazvati prijelaz od druge paradigme u treÊu, od prevlasti industrije u onu usluga i informacija, procesom ekonomske postmodernizacije, ili joπ bolje, informatizacije. NajoËiglednija definicija i pokazatelj promjena me u tim trima paradigmama pojavljuje se najprije u kvantitativnom smislu, upuÊivanjem bilo na postotak stanovniπtva ukljuËenoga u svako od tih proizvodnih podruËja ili na postotak ukupne vrijednosti koju su proizveli razni sektori proizvodnje. Promjene u statistici zaposlenja u vladajuÊim kapitalistiËkim

πto dovodi do svih vrsta povijesnih krivih shvaÊanja. to jest. veÊ se je. kredita i odnosi dugova i tako dalje.odnosi razmjene. naravno. Kada je poljoprivreda doπla pod prevlast industrije. u smislu njihovoga poloæaja u odnosima globalne moÊi. ne samo πto se poljoprivredna proizvodnja kvantitativno smanjivala [kako u postotku zaposlenih radnika tako i u razmjerima proizvedene ukupne vrijednosti]. poljoprivredna proizvodnja postojala je kao prevladavajuÊi sektor u svojoj ekonomskoj sferi. ali ona je tada bila preobraæena. s kvantitativnoga stajaliπta mogli bismo pretpostaviti da se neko druπtvo u dvadesetom stoljeÊu s veÊinom njegove radne snage zaposlenom u poljoprivredi ili rudarstvu i veÊinom njegove vrijednosti proizvedenom u tim sektorima [kao πto je sluËaj u Indiji i Nigeriji] nalazi u poloæaju analognom druπtvu koje je postojalo nekada u proπlosti s istim postotkom radnika ili vrijednosti proizvedenim u tadaπnjim sektorima [kao πto je sluËaj s Francuskom i Engleskom]. Povijesna iluzija stavlja tu analogiju u dinamiËki slijed tako da jedan ekonomski sustav zauzima isti poloæaj ili razinu u slijedu razvoja koji je jedan drugi zauzimao u prethodnom razdoblju.238 PUTOVI PROIZVODNJE zemljama tijekom proπlih stotinu godina doista oznaËuju dramatiËne promjene. Kvantitativni pokazatelji ne mogu obuhvatiti niti kvalitativnu preobrazbu u kretanju od jedne paradigme do druge niti hijerarhiju me u ekonomskim sektorima u kontekstu svake paradigme. Ëak kada je poljoprivreda joπ uvijek prevladavala u kvantitativnom smislu. Kvantitativno stajaliπte ne uspijeva ni prepoznati hijerarhije me u nacionalnim ili regionalnim ekonomijama u globalnom sustavu. Me utim.03 Da bi ova . ona je postala podvrgnuta druπtvenim i financijskim pritiscima industrije. U procesu modernizacije i prijelazu prema paradigmi industrijske prevlasti. s analogijama koje ne postoje.prevlasti i potËinjavanja. U tim razliËitim hijerarhijskim poloæajima. mnoπtvo ekonomskih Ëimbenika potpuno je razliËito .02 Me utim. to kvantitativno stajaliπte moæe dovesti do ozbiljnih nerazumijevanja tih ekonomskih paradigmi. preobrazila sama poljoprivreda. a u kasnijem [Indija ili Nigerija u dvadesetom stoljeÊu]. nije iπËezla. industrijalizirana poljoprivreda. s kvalitativnoga stajaliπta. Poljoprivreda. ona je ostala bitnim sastojkom moderne industrijske ekonomije. Te dvije ekonomije nisu na istoj stazi veÊ u radikalno razliËitim pa Ëak i odvojenim stanjima . ona je podvrgnuta industriji u svjetskom sustavu. a πtoviπe industrijalizirala se i sama poljoprivredna proizvodnja. ekonomije tih druπtava zauzimaju potpuno neusporedive poloæaje. Na primjer. U ranijem sluËaju [Francuska ili Engleska u proπlosti]. kao da su svi na istoj stazi kreÊuÊi se zajedno. πto je joπ vaænije.

POSTMODERNIZACIJA. Taj diskurs zamiπlja da ekonomska povijest svih zemalja slijedi jedan jedini obrazac razvoja. hijerarhija ostaje odluËujuÊi Ëimbenik. tada uæivati analogan poloæaj ili razinu. kao πto je Evropa uËinila. Me utim. U nekim sluËajevima pojedine zemlje ili regije mogu biti sposobne promijeniti svoj poloæaj u hijerarhiji. Povijesnu promjenu. na primjer. bile su korisne i vaæne upravo zbog toga πto su naglaπavale Ëinjenicu da evolucija nekoga regionalnoga ili nacionalnoga ekonomskoga sustava ovisi u velikoj mjeri o njegovom poloæaju unutar struktura hijerarhije i moÊi kapitalistiËkoga svjetskoga sustava. Iluzije razvoja Diskurs ekonomskoga razvoja. ali stvar je u tome πto. koristi takve krive povijesne analogije kao temelj ekonomskih procesa. veÊ tako er i joπ vaænije njihov prevladavajuÊi poloæaj u globalnom sustavu. Prvo. to znaËi. svaki u razliËitom vremenu i prema razliËitom tempu. nastave li iÊi stazom koju su prije slijedile vladajuÊe zemlje i ponove njihovu ekonomsku politiku i strategiju. Kazati da se potËinjene ekonomije ne razvijaju ne znaËi da se one ne mijenjaju ili ne rastu. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 239 druga ekonomija ostvarila poloæaj analogan onome prve.04 VladajuÊe regije nastavit Êe se razvijati a potËinjene Êe se nastaviti nedovoljno razvijati kao uzajamno podupiruÊi polovi u globalnoj strukturi moÊi. Kritike razvojnoga stajaliπta koje su izvrπile teorije nedovoljne razvijenosti i ovisnosti i koje su se prvenstveno pojavile u latinoameriËkom i afriËkom kontekstu 1960-ih godina. da one ostaju potËinjene u globalnom sustavu pa tako nikada ne dostiæu obeÊani oblik vladajuÊe. prije. Tako se zemljama u razvoju smatraju one zemlje kojih ekonomska proizvodnja nije na razini razvijenih zemalja. koji je nametnut pod hegemonijom SAD-a u sukladnosti s modelom New Deala u poslijeratnom razdoblju. mogli bismo reÊi da njihova logika poËinje s dvije valjane povijesne tvrdnje ali onda iz njih izvlaËi pogreπan zakljuËak. drugim rijeËima.05 Me utim i sami teoretiËari nedovoljnog razvoja ponavljaju sliËnu iluziju ekonomskoga razvoja. razvijene ekonomije. u srednjovjekovnoj ekonomiji mediteranskoga svijeta. oni smatraju da su kolonijalni . sa zamiπlju da Êe. to razvojno stajaliπte ne uspijeva shvatiti da ekonomije takozvanih razvijenih zemalja ne odre uju samo neki kvantitativni Ëimbenici ili njihove unutarnje strukture. treba shvatiti u smislu odnosa moÊi kroz cijelu ekonomsku sferu. ona bi morala preokrenuti odnos moÊi i postiÊi poloæaj prevlasti u svojoj suvremenoj ekonomskoj sferi. bez obzira tko se nalazi na kojem poloæaju.06 SaæimljuÊi u shematskom smislu.

teoretiËari podrazvoja govore o “stvarnom razvoju”. onda Êe projekt relativne izolacije nerazvijenih ekonomija dovesti do njihovoga razvoja i punoga oblikovanja. Drugim rijeËima. to mora biti prava staza da bi se izbjegao krug nerazvijenosti. Alternativni pojam razvoja zasniva se. Me utim. kao alternativu “laænom razvoju” ekonomista vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja. njihovim djelomiËnim oblikovanjem i tako postigli njihovu stvarnu i stalnu ekonomsku ovisnost o vladajuÊim ekonomijama. iz tih dviju viπe ili manje prihvatljivih povijesnih tvrdnji oni onda deduciraju nevaljali zakljuËak: ako su razvijene ekonomije postigle punu oblikovanost u relativnoj izolaciji a nerazvijene ekonomije postale neoblikovane i ovisne putem njihovoga ukljuËivanja u globalne mreæe. »ak i vladajuÊe zemlje sada ovise o globalnom sustavu. na istoj povijesnoj iluziji koja je bitni dio vladajuÊe ideologije razvoja kojoj se on suprotstavlja. Poljoprivreda se modernizirala kao industrija. tehnologijom. sa svom tvorniËkom disciplinom. oni tvrde da su same vladajuÊe zemlje u poËetku razvile svoje potpuno oblikovane i neovisne strukture u relativnoj izolaciji. Informatizacija Procesi modernizacije i industrijalizacije preobrazili su i redefinirali sve elemente druπtva. Tendencija ostvarenja svjetskoga træiπta trebala bi uπutkati bilo koje miπljenje da se danas neka zemlja ili regija moæe izolirati ili odvojiti od globalnih mreæa moÊi kako bi ponovo stvorila uvjete proπlosti i razvila se kako su to nekada uËinile vladajuÊe kapitalistiËke zemlje. taj silogizam zahtijeva od nas da povjerujemo kako Êe zakoni ekonomskoga razvoja nekako prevladati razlike povijesne promjene. sa samo ograniËenom me usobnim djelovanjem s drugim ekonomijama i globalnim mreæama. farma je postepeno postala tvornica. koji ukljuËuje odvajanje neke ekonomije od njenoga odnosa ovisnosti i oblikovanje u relativnoj izolaciji autonomne ekonomske strukture. me usobno djelovanje segmenata svjetskoga træiπta dovela je do opÊenitoga razoblikovanja svih ekonomija. paradoksalno. OpÊenitije. Bilo koji pokuπaj izolacije ili odvajanja sve Êe viπe znaËiti samo okrutniju vrstu prevlasti globalnoga sustava. odnosima nadnica i tako dalje. Drugo.07 Me utim. S obzirom da je to naËin kako su se razvile vladajuÊe ekonomije. Kada se poljoprivreda modernizirala kao industrija. samo druπtvo postupno je postajalo .240 PUTOVI PROIZVODNJE reæimi i/ili drugi oblici imperijalistiËke prevlasti stvorili i odræavali nedovoljni razvoj potËinjenih ekonomija putem njihovog ukljuËivanja u globalnu mreæu vladajuÊih kapitalistiËkih ekonomija. svo enje na bespomoÊnost i siromaπtvo.

obiljeæava ih srediπnja uloga znanja. “Postojalo je vrijeme kada su ljudi prirodno uranjali u stanja koja su ih Ëekala i to je bio vrlo zdrav naËin za samoostvarenje. briπe se i podjela izme u industrijske proizvodnje i usluga. zamijeniti tradicionalne zanate nekom vrstom inteligencije koja ide usporedo sa strojem i tvornicom”. Joπ vaænije. U tom smislu mnogi nazivaju postindustrijsku ekonomiju informacijskom ekonomijom. Dugim rijeËima.08 Procesi postajanja ljudskim i priroda samoga ljudskoga temeljito su se preobrazili u prijelazu koji odre uje modernizacija. kako se industrije preobraæavaju. od ranih 1970-ih godina. proces postmodernizacije ili informatizacije iskazuje se seljenjem iz industrije u usluæna radna mjesta [tercijarni]. a osobito u Sjedinjenim Dræavama. Me utim. u naπe je vrijeme modernizacija doπla do kraja. a to je promjena koja se doga a u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama. afekta i komunikacije. Ali danas. . Ëak i u vladajuÊim regijama zemaljske kugle. tako Êe i informacijska revolucija preobraziti industriju redefinirajuÊi i pomla ujuÊi industrijske procese. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa.10 Upravo kao πto je u procesima modernizacije sva proizvodnja postajala industrijalizirana. Radna mjesta uglavnom su pokretna i ukljuËuju elastiËne vjeπtine. tako i u procesima postmodernizacije sva proizvodnja teæi prema proizvodnji usluga. Ëak kada se radi o proizvodnji duπe morali bismo. informacije. Simptom te promjene oËituje se u kvantitativnim promjenama u zaposlenju. Dok je proces modernizacije oznaËavalo seljenje rada od poljoprivrede i rudarstva [primarni sektor] u industriju [sekundarni]. kada se sve odvojilo od tla na kojemu je raslo. zabave i oglaπavanja. takorekuÊ. obrazovanja i financija do prijevoza. Usluge pokrivaju πiroki opseg djelatnosti od zdravstvene skrbi. “Ponaπajte se prema industriji kao usluzi”.09 U stvari. prema tome da postane informatizirana.POSTMODERNIZACIJA. sa svim tim uzdrmavanjima. Druπtvo je postalo tvornica. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 241 industrijalizirano Ëak do razine da je preobrazilo ljudske odnose i ljudsku prirodu. Tvrdnja da je modernizacija zavrπena i da globalna ekonomija prolazi danas proces postmodernizacije prema informacijskoj ekonomiji ne znaËi da Êe industrijska proizvodnja prestati niti Ëak da Êe prestati igrati vaænu ulogu. Novi menadæerski imperativ tu na djelu glasi. Upravo kao πto su procesi industrijalizacije preobrazili poljoprivredu i uËinili je produktivnijom. industrijska proizvodnja ne πiri viπe svoju prevlast na druge ekonomske oblike i druπtvene pojave. Robert Musil divno je razmiπljao o preobrazbi ËovjeËanstva u prijelazu od pastoralnoga poljoprivrednoga svijeta prema druπtvenoj tvornici.

242 PUTOVI PROIZVODNJE Nisu sve zemlje. naravno. Takve zemljopisne promjene i pomaknuÊa mogle bi neke navesti da povjeruju kako postoji nova globalna organizacija ekonomskih razina po kojoj su vladajuÊe zemlje informacijske usluæne ekonomije. putem suvremenoga izvoza industrijske proizvodnje. info-industrijskom modelu. Me utim. Ëak ni me u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama. a da su one dalje potËinjene poljoprivredne. joπ vaænije. kada se ona u njima smanjivala. U drugom modelu. njihove prve potËinjene zemlje industrijske ekonomije. financijske usluge koje upravljaju kapitalom poËinju vladati nad drugim usluænim sektorima. Prva faza ide prema modelu usluæne ekonomije i predvode je Sjedinjene Dræave. Ta dva modela predstavljaju dvije strategije upravljanja i stjecanja prednosti u ekonomskoj tranziciji. procesi postmodernizacije ipak im nameÊu neopozive promjene. industrijsko zaposlenje sporije opada nego u prvom modelu. Na primjer. kojega su primjeri Japan i NjemaËka. Taj model ukljuËuje nagli pad industrijskih radnih mjesta i odgovarajuÊi rast u sektoru usluga.11 Oba modela ukljuËuju poveÊanje zaposlenja u postindustrijskim uslugama. Manuel Castells i Yuko Aoyama razluËili su dva osnovna modela ili staze informatizacije. ali treba biti jasno da se ona oba kreÊu odluËno u smjeru informatizacije ekonomije i veÊe vaænosti proizvodnih tijekova i mreæa. »injenica je da su vladajuÊe zemlje poput Sjedinjenih Dræava i Japana uËinkovito izvozile industrijsku proizvodnju. u potËinjene zemlje poput Meksika i Malezije. neka Fordova tvornica automobila izgra ena u Brazilu u 1990-im godinama moæe biti usporediva s Fordovom tvornicom u Detroitu u 1930-im godinama jer oba sluËaja proizvodnje pripadaju istoj industrijskoj razini. Usluge koje se odnose izravno na industrijsku proizvodnju tako ostaju vaænije u tom modelu u odnosu na druge sluæbe. Na osnovi promjene u statistici zaposlenja u zemljama G-7 od 1970. ali naglaπavaju razliËite vrste usluga i razliËite odnose izme u usluga i industrijske proizvodnje. sa stajaliπta razina razvoja mogli bismo pomisliti da. proces informatizacije usko je integriran i sluæi da ojaËa snagu postojeÊe industrijske proizvodnje. uπle u projekt postmodernizacije istom stazom. Osobito. te dvije tvornice radikalno se . Najprije. kada pomnije promotrimo vidimo da te dvije tvornice nisu usporedive i da su razlike vrlo vaæne. Iako potËinjene zemlje i regije svijeta nisu sposobne primijeniti takve strategije. a. »injenica da su se informatizacija i promjena prema uslugama dosad dogodile prvenstveno u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama a ne drugdje ne bi nas trebala vratiti unatrag na shvaÊanje suvremenoga globalnoga ekonomskoga stanja u smislu pravocrtnih faza razvoja. Ujedinjeno kraljevstvo i Kanada.

POSTMODERNIZACIJA. Zemljopisne razlike u globalnoj ekonomiji nisu znaci suprisutnosti raznih razina razvoja veÊ crte nove globalne hijerarhije proizvodnje. modernu industrijsku proizvodnju dobara i tradicionalne zanate. Danas sva ekonomska djelatnost teæi da do e pod prevlast informacijske ekonomije i da je ova kvalitativno preobrazi. u 1970-im i 1980-im. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 243 razlikuju u smislu tehnologije i proizvodnih postupaka. Drugo. da modernizacija nije viπe kljuË ekonomskoga napredovanja i natjecanja. talijanska ekonomija uputila u joπ jednu preobrazbu. bilo da je u Sao Paolu. Detroitska tvornica automobila iz 1930-ih stajala je na vrhuncu globalne ekonomije u vladajuÊem poloæaju i proizvodila najviπu vrijednost. kada procesi industrijalizacije nisu joπ bili zavrπeni. uËinkovito su iskljuËene iz tijekova kapitala i novih tehnologija. Nakon Drugoga svjetskoga rata. sa stajaliπta potËinjenih regija. Italija je joπ uvijek bila preteæno seosko druπtvo. Prema tome Fordova tvornica 1990-ih godina u Brazilu ne bi se izgradila tehnologijom Fordove tvornice 1930-ih godina iz Detroita. poput Indije i Brazila. Kada se izvozi stalni kapital onda ga se izvozi opÊenito na njegovoj najviπoj razini proizvodnosti. Me utim. Tehnoloπka infrastruktura same tvornice smjestila bi je izravno u podruËje informacijske tehnologije. tvornica automobila u 1990-im. mogu istovremeno podræavati sve razine proizvodnih procesa: proizvodnju usluga zasnovanu na informatizaciji. zauzima potËinjeno mjesto u globalnoj ekonomiji potËinjenom visokovrednovanoj proizvodnji usluga. i moæda vaænije. poljoprivredu i rudarstvo. pa se tako nalaze na rubu gladovanja. kao πto su podruËja subsaharske Afrike. Svi oblici proizvodnje postoje unutar mreæa svjetskoga træiπta i pod prevlaπÊu informacijske proizvodnje usluga. NajpotËinjenije zemlje. Kentuckyu ili Vladivostoku. veÊ se razvijaju kroz alternativne i mijeπane obrasce. Velike zemlje s razliËitim ekonomijama. ali tijekom 1950-ih i 1960-ih godina ona je proπla kroz uæurbanu iako nepotpunu modernizaciju. onda se. Sve viπe je oËigledno.12 Natjecanje za poloæaje srednje razine u globalnoj hijerarhiji ne provodi se putem industrijalizacije veÊ putem informatizacije proizvodnje. Preobrazba talijanske ekonomije od 1950-ih godina jasno pokazuje da relativno zaostale ekonomije ne slijede jednostavno iste faze kroz koje su proπle vladajuÊe regije. veÊ bi se zasnivala na najnaprednijoj i najproduktivnijoj dostupnoj kompjuterskoj i informacijskoj tehnologiji. veÊ se oni prije mijeπaju i zajedno postoje. proces . prvo ekonomsko Ëudo. te dvije tvornice stoje u razliËitim odnosima prevlasti u pogledu globalne ekonomije kao cjeline. Ne mora postojati uredan povijesni slijed me u tim oblicima.

koristeÊi industriju automobila kao referentnu toËku . Masovna proizvodnja standardiziranih roba u Fordovoj eri mogla je raËunati na primjerenu potraænju pa je tako imala malo potrebe da “osluπkuje” træiπte. koja bi mogla korisno postaviti talijanski sluËaj kao opÊi obrazac za sve druge zaostale zemlje. postmodernizacija ili informatizacija oznaËuje danas novi naËin postajanja ljudskim. Fordov model izgradio je relativno “nijemi” odnos izme u proizvodnje i potroπnje. Moramo izmisliti ono πto Pierre Lévy naziva antropologijom kompjuterske komunikacije. nedavna talijanska preobrazba otkriva “zanimljivi prijelaz od proto-industrijalizacije u proto-informatizaciju”. protok informacije izme u tvornice i træiπta.od fordistiËkog modela do modela Toyote. Upravo kao πto je modernizacija Ëinila u prethodnoj eri. oni su prije predstavljali mjeπavine raznih nedovrπenih ekonomija. Mnogi prepoznaju prvi vid te preobrazbe u smislu promjene u tvorniËkom radu . moramo doista zamijeniti tradicionalne tehnike industrijskih strojeva kibernetiËkom inteligencijom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. da talijanska ekonomija nije dovrπila jednu fazu [industrijalizaciju] prije nego πto je krenula u drugu [informatizaciju] Prema dvama suvremenim ekonomistima. Krug povratne sprege od potroπnje do proizvodnje doista je omoguÊavao da . Ta talijanska Ëuda nisu bila u stvari skokovi naprijed koji bi omoguÊili hvatanje koraka s vodeÊim ekonomijama. Tamo gdje se radi o proizvodnji duπe. ali moramo pomnije pogledati da bismo jasno vidjeli promjene u naπem pojmu ljudskoga i same ljudskosti koje nastaju na prijelazu prema informacijskoj ekonomiji. kombiniranu ekonomiju koja se razlikuje ne po vrsti veÊ po stupnju diljem zemaljske kugle. i postigla drugo ekonomsko Ëudo. Danas informacija i komunikacija igraju bitnu ulogu u proizvodnim procesima. Tako su ekonomske faze sve prisutne odjednom. to jest. stopljene u hibrid. Tu je najznaËajnija Ëinjenica.15 Prvotna strukturalna promjena tih modela ukljuËuje sustav komunikacije izme u proizvodnje i potroπnje roba. To je najneposrednija socioloπka i antropoloπka posljedica prijelaza ekonomskih paradigmi.244 PUTOVI PROIZVODNJE postmodernizacije.14 Ta promjena metafora daje nam prvi letimiËan pogled na preobrazbu. Sociologija nematerijalnoga rada Prijelaz prema informacijskoj ekonomiji nuæno ukljuËuje promjenu u kvaliteti i prirodi rada.13 Razne regije razvijaju se mijeπanjem seoskih elemenata s djelomiËnom industrijalizacijom i djelomiËnom informatizacijom. kao πto bi rekao Musil.

doista.17 Moæemo prepoznati jedno lice nematerijalnoga rada u analogiji s funkcioniranjem kompjutera. Me utim. Sve πira uporaba kompjutera postupno je redefinirala procese i odnose rada zajedno s. ali taj komunikacijski krug bio je ograniËen [zahvaljujuÊi krutim i odjelitim kanalima planiranja i projektiranja] i spor [zahvaljujuÊi krutosti tehnologija i postupaka masovne proizvodnje]. Mogli bismo reÊi da su se instrumentalna radnja i komunikacijska radnja usko ispreplele u informatiziranom industrijskom procesu.POSTMODERNIZACIJA. odluka o proizvodnji u stvari dolazi nakon træiπne odluke i kao reakcija na nju. »ak smo nauËili [uz pomoÊ Muybridgeovih fotografija. Poznavanje kompjuterske tehnologije i lakoÊa rukovanja njome postaje sve viπe opÊa prvenstvena kvalifikacija za rad u vladajuÊim zemljama. S obzirom da proizvodnja usluga ne stvara nikakva materijalna i trajna dobra. opÊenito. dok komunikacijske tehnologije i njihov model me usobnog djelovanja . Danas sve viπe mislimo kao kompjuteri. svim druπtvenim postupcima i odnosima. planiranje proizvodnje komunicirat Êe s træiπtima stalno i neposredno. Tvornice Êe odræavati nulte zalihe. Model Toyote zasniva se na obratu fordistiËke strukture komunikacije izme u proizvodnje i potroπnje. prema tom modelu. U ranijoj eri radnici su uËili kako djelovati kao strojevi kako unutar tako i izvan tvornice. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 245 promjene na træiπtu potaknu promjene u strojevima za proizvodnju. barem u teoriji. na primjer] prepoznati ljudsko djelovanje opÊenito kao mehaniËko. bilo bi toËnije zamisliti model koji teæi prema stalnom me usobnom djelovanju ili brzoj komunikaciji izme u proizvodnje i potroπnje. VeÊina usluga doista se zasniva na stalnoj razmjeni informacija i znanja. Idealno zamiπljeno. rukovanje simbolima i informacijama u skladu s modelom kompjuterskoga rada vrlo je rasprostranjeno. znanje ili komunikacija.to jest rad koji proizvodi neko nematerijalno dobro. U krajnjem sluËaju roba se ne proizvodi dok je potroπaË nije veÊ izabrao i kupio.16 Usluæni sektori ekonomije predstavljaju bogatiji model proizvodne komunikacije. Taj model tako ukljuËuje ne samo brzu petlju povratne sprege veÊ obrat odnosa jer. kulturni proizvod. »ak kada se i ne radi o izravnom dodiru s kompjuterima. mi definiramo rad koji je ukljuËen u tu proizvodnju kao nematerijalni rad . a robe Êe se proizvoditi upravo na vrijeme prema trenutnoj potraænji postojeÊih træiπta. Taj industrijski kontekst pruæa prvi primjer kada komunikacija i informacija igraju novu srediπnju ulogu u proizvodnji. kao πto je usluga. ali treba odmah dodati da je to osiromaπeni pojam komunikacije kao pukog prijenosnika træiπnih podataka.

18 Interaktivni i kibernetiËki strojevi postaju nove proteze integrirane u naπa tijela i umove i leÊe kroz koje trebamo redefinirati sama naπa tijela i umove. Me utim. pa je tako Reich shvaÊa kljuËem za konkurenciju u novoj globalnoj ekonomiji. a radnik se sve viπe udaljava od predmeta svoga rada. Kompjuterska i komunikacijska revolucija proizvodnje preobrazila je postupke rada tako da oni svi teæe prema modelu informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Rad kompjuteriziranoga πivanja i rad kompjuteriziranoga tkanja moæe ukljuËivati toËno iste konkretne postupke . kao πto su unoπenje podataka i prerada teksta. Tu se poËinje pojavljivati bitna podjela rada unutar podruËja nematerijalne proizvodnje. u prijaπnjim razdobljima alati su opÊenito bili povezani na rela- .to jest rukovanje simbolima i informacijama. Alati su. Me utim. »ak i najosnovniji oblici umjetne inteligencije omoguÊuju kompjuteru da proπiruje i usavrπava svoju operaciju zasnovanu na njezinom me usobnom djelovanju sa svojim korisnikom i svojim okoliπem. Ista vrsta stalnoga me usobnoga djelovanja obiljeæava πiroki opseg suvremenih proizvodnih djelatnosti. kao apstraktni rad. konkretni postupci raznih radnih djelatnosti bili su radikalno heterogeni: πivanje i tkanje ukljuËivali su neusporedive konkretne radnje. Robert Reich naziva onu vrstu nematerijalnoga rada koja je ukljuËena u kompjuterski i komunikacijski svijet “simboliËko-analitiËkim uslugama” zadaÊama koje ukljuËuju “rjeπavanje problema. on uvi a da porast tih radnih mjesta zasnovanih na znanju i koja se bave stvaralaËkim rukovanjem simbola. heterogenost konkretnoga rada sve se viπe smanjuje.20 Me utim. Antropologija svijeta kompjuterske komunikacije znaËi prepoznavanje novoga ljudskoga stanja. S Marxovoga stajaliπta u devetnaestom stoljeÊu. Trebamo imati na umu da je jedna od posljedica informatizacije proizvodnje i pojave nematerijalnoga rada stvarna homogenizacija procesa rada. Jedan novi vid kompjutera je da on moæe stalno mijenjati vlastitu operaciju putem njezine uporabe. s kompjuterizacijom proizvodnje danas. bez obzira je li kompjuterski hardware izravno ukljuËen ili nije. naravno. ne viπe kao krojenje i tkanje veÊ kao uporabu ljudske radne snage opÊenito. Tek kada ih apstrahiramo od njihovih konkretnih postupaka moæemo spojiti razne radne djelatnosti i vidjeti ih na homogen naËin. utvr ivanje problema i strateπke posredniËke djelatnosti”. uvijek apstrahirali radnu snagu od predmeta rada u odre enoj mjeri. podrazumijevaju i porast niskovrednovanih i niæekvalificiranih radnih mjesta koja ukljuËuju rutinsko rukovanje simbolima.246 PUTOVI PROIZVODNJE postaju sve bitniji za rad.19 Ta vrsta rada zahtijeva najviπu vrijednost.

ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 247 tivno neelastiËan naËin s nekim zadaÊama ili nekim skupinama zadaÊa. osjeÊaj lakoÊe. Afektivni rad moæe se bolje shvatiti ako poËnemo od onoga πto su feministiËke analize “æenskoga rada” nazvale “rad u tjelesnoj funkciji”. ali dodir moæe biti ili stvaran ili virtualan. Ukratko. kao πto je u industriji zabave. njegovo afektivno lice. treÊa vrsta nematerijalnoga rada ukljuËuje proizvodnju afekta i rukovanje njime i zahtijeva [virtualan ili stvaran] ljudski dodir. a materijalni rad proizvodnje trajnih dobara mijeπa se s nematerijalnim radom i teæi prema njemu. u tom sluËaju komunikacija nije osiromaπena veÊ je proizvodnja obogaÊena na razini ljudskoga me usobnoga djelovanja. Afektivni rad u stvari proizvodi druπtvene mreæe. Drugi je nematerijalni rad analitiËkih i simboliËkih zadaÊa. Me utim. bitno se oslanjaju na skrbniËki i afektivan rad. kroz koji moraju proÊi sve djelatnosti. uzbu enja ili strasti. a industrija zabave sliËno se usmjeruje na stvaranje afekta i rukovanje njime. Prvi je ukljuËen u industrijsku proizvodnju koja je informatizirana i pripojila je komunikacijske tehnologije na naËin koji preobraæava sam proces proizvodnje. ili prije kao srediπnji alat. Zdravstvene usluge. ZnaËi da putem kompjuterizacije proizvodnje rad teæi prema poloæaju apstraktnoga rada. kao univerzalni alat. oblike zajednice. na primjer. Drugo lice nematerijalnoga rada je afektivni rad ljudskoga dodira i me usobnoga djelovanja. razmjena i komunikacija Ëesto se povezuju s ljudskim dodirom. moæemo razlikovati tri vrste nematerijalnoga rada koje vuku usluæni sektor prema vrhu informacijske ekonomije. ali su afekti koje on proizvodi svejedno nematerijalni. koji se sam cijepa na stvaralaËko i inteligentno rukovanje s jedne strane i rutinske simboliËke zadaÊe s druge strane. me utim. Kompjuter postavlja sebe. somatsko. proπiruje se dosta izvan modela kompjuterske inteligencije i komunikacije. tkalaËki alati ili kasnije πivaËi stroj i tkalaËki stan. Industrijska proizvodnja smatra se uslugom.21 SkrbniËki rad potpuno je uronjen u tjelesno. Ëak ako je i tjelesan i afektivan. zadovoljstva. Kategorije poput “osobne usluge” ili usluge bliskosti Ëesto se koriste da oznaËe tu vrstu rada ali njemu su bitni stvaranje afekta i rukovanje njime. rad u . biomoÊ. Takva afektivna proizvodnja. naprotiv.POSTMODERNIZACIJA.πivaËki alati. Taj je rad nematerijalan. razni alati odgovarali su raznim djelatnostima . model kompjutera moæe objasniti samo jedno lice komunikacijskoga i nematerijalnoga rada ukljuËenoga u proizvodnju usluga. Tu moæemo joπ jednom shvatiti da se instrumentalna radnja ekonomske proizvodnje ujedinila s komunikacijskom radnjom ljudskih odnosa. Naposljetku. u smislu da su njegovi proizvodi neopipljivi. To drugo lice nematerijalnoga rada.

veÊ je prije suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti. snagu koju jedino kapital aktivira i Ëini je koherentnom. ali drugi koje oni trebaju ne moraju nuæno poteÊi od kapitala i njegovih sposobnosti da uskladi proizvodnju. Danas proizvodnost. Procesi modernizacije i prijelaz u industrijsku paradigmu izazvali su snaæno gomilanje proizvodnih snaga i masovnu selidbu radne snage prema srediπtima koja su postala tvorniËki gradovi poput Manchestera. Osake i Detroita. Drugim rijeËima. Mreæna proizvodnja Prva zemljopisna posljedica prijelaza iz industrijske u informacijsku tehnologiju je dramatiËna decentralizacija proizvodnje. kao πto je to bio sluËaj u prijaπnjim oblicima rada. Prije nego πto krenemo dalje trebamo ukazati da je u svakom od tih oblika nematerijalnoga rada suradnja potpuno inherentna u samom radu. Tako izgleda da nematerijalni rad. suradniËki vid nematerijalnoga rada nije nametnut ili organiziran izvana. Mozgovi i tijela joπ uvijek trebaju druge da proizvedu vrijednost. Moæe se uskladiti nekoliko razliËitih proizvodnih pogona u istovremenu . bogatstvo i stvaranje druπtvenih viπkova poprimaju oblik suradniËkoga me usobnoga djelovanja putem jeziËnih. jer suradniËke snage radne snage [osobito nematerijalne radne snage] pruæaju radu moguÊnost da vrednuje sam sebe. UËinkovitost masovne industrijske proizvodnje ovisila je o koncentraciji i blizini elemenata koji su stvarali tvorniËku lokaciju i olakπavali promet i komunikaciju. VeliËina i uËinkovitost nisu viπe pravocrtno povezani. Komunikacija i nadzor mogu se uËinkovito vrπiti na daljinu. Napredak u telekomunikacijama i informacijskim tehnologijama omoguÊio je deteritorijalizaciju proizvodnje koja je uËinkovito rasprπila masovne tvornice i evakuirala tvorniËke gradove.22 Ta Ëinjenica dovodi u pitanje stari pojam [zajedniËki klasiËnoj i marksistiËkoj politiËkoj ekonomiji] koji radnu snagu zamiπlja kao “varijabilni kapital”. a u nekim sluËajevima nematerijalni proizvodi mogu se prenositi diljem svijeta uz minimalno trajanje i troπak. u stvari veliËina je u mnogim sluËajevima postala prepreka. informatizacija industrije i sve veÊa prevlast usluæne proizvodnje uËinile su da takva koncentracija proizvodnje nije viπe nuæna. Nematerijalni rad odmah ukljuËuje druπtveno me usobno djelovanje i suradnju.248 PUTOVI PROIZVODNJE tjelesnoj funkciji. To su tri vrste rada koje pogone postmodernizaciju globalne ekonomije. izraæavanjem vlastitih stvaralaËkih energija. komunikacijskih i afektivnih mreæa. pruæa potencijal za neku vrstu spontanoga i elementarnoga komunizma. Me utim. to jest.

Prijelaz u informacijsku proizvodnju i mreænu strukturu organizacije. Suradnja izme u proizvodnih mjesta tako er je zahtijevala fiziËku blizinu kako da bi se uskladili proizvodni krugovi tako da bi se smanjili troπkovi prijevoza i vrijeme u kojemu treba proizvesti robu. Na primjer. razdaljina izme u rudnika i ËeliËane. a komunikacija je bila uglavnom ograniËena na fiziËku blizinu. Tendencija prema deteritorijalizaciji proizvodnje joπ je naglaπenija u procesima nematerijalnoga rada koji ukljuËuju rukovanje znanjem i informacijama.24 . Proizvodna mjesta mogu tako postati deteritorijalizirana i teæiti prema virtualnom postojanju. i uËinkovitost prijevoznih sredstava i komunikacije izme u njih. Radni procesi mogu se vrπiti u obliku koji je potpuno sukladan komunikacijskim mreæama. mreæa je zamijenila tekuÊu vrpcu kao organizacijski model proizvodnje. Nasuprot staroga okomitoga industrijskoga i korporacijskoga modela. znaËajni su Ëimbenici u ukupnoj uËinkovitosti proizvodnje Ëelika. Pojedini radnici komunicirali su sa svojim susjedima. Rad informacijske proizvodnje [kako usluga tako i trajnih dobara] oslanja se na ono πto nazivamo apstraktnom suradnjom. U stvari. Masovna industrijska tvornica odre ivala je krugove radne suradnje prvenstveno putem fiziËkih rasporeda radnika u radionici. ali ti sura ujuÊi radnici ne moraju biti prisutni i mogu Ëak biti relativno nepoznati jedan drugome ili pak poznati samo putem razmijenjenih proizvodnih informacija. U nekim sluËajevima moæe se raditi i bez same tvornice jer njezini radnici komuniciraju iskljuËivo putem novih informacijskih tehnologija. Takav rad pridaje joπ veÊu ulogu komunikaciji znanja i informacija me u radnicima. Ëini da proizvodna suradnja i uËinkovitost viπe ne ovise u takvoj mjeri o blizini i centralizaciji.23 U prijelazu na informacijsku tehnologiju. za automobilsku industriju. kao koordinate u komunikacijskoj mreæi. proizvodnja sada teæi prema organizaciji u vodoravnim umreæenim poduzeÊima. Informacijske tehnologije Ëine razdaljine manje vaænima.POSTMODERNIZACIJA. Krug suradnje ojaËan je u mreæi i robi na apstraktnoj razini. Radnici mogu Ëak ostati kod kuÊe i spojiti se na mreæu. uËinkovitost komunikacije i prijevoza izme u niza potrebnih kooperanata kljuËna je u sveukupnoj uËinkovitosti sustava. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 249 proizvodnju jedne robe na takav naËin da se tvornice mogu rasprπiti na razne lokacije. za koje lokacija i razdaljina imaju vrlo malu vaænost. naprotiv. preobraæavajuÊi oblike suradnje i komunikacije unutar svakoga proizvodnoga mjesta i izme u proizvodnih mjesta. Radnici ukljuËeni u jedan jedini proces mogu uËinkovito komunicirati iz udaljenih lokacija bez obzira na blizinu. mreæa radne suradnje ne zahtijeva teritorijalno ili fiziËko srediπte. SliËno.

suosnivaË tvrtke Microsoft Corporation. rad sa skraÊenim vremenom i rad po komadu. ali one postavljaju rad u oslabljeni pregovaraËki poloæaj. »itavo radno stanovniπtvo koje je uæivalo odre enu sigurnost i moÊ ugovaranja naπlo se tako u sve neizvjesnijem stanju u pogledu zaposlenja. Kada je jednom oslabljena pregovaraËka moÊ rada.ili samo koristeÊi moguÊnost preseljenja kao adut u pregovorima. U eri fordistiËke organizacije industrijske masovne proizvodnje kapital je bio vezan za konkretan teritorij pa tako i za dodir s ograniËenim radnim stanovniπtvom. osobito financijskih usluga. kuÊni rad. centralizacija nadzora joπ je jasnija s globalnoga motriπta. umreæena proizvodnja moæe usvojiti razne oblike nezajamËenoga rada. Me utim. dovodi tu tendenciju do krajnjih granica kada predvi a buduÊnost u kojoj Êe mreæe potpuno prevladati prepreke kruæenju i omoguÊiti idealan kapitalizam “bez trenja”: “Informacijska autocesta proπirit Êe elektronsko træiπte i uËinit Êe ga krajnjim posredovateljem. Zemljopisna rasprπenost proizvo enja stvorila je zahtjev za sve viπe centraliziranim menadæmentom i planiranjem.27 . S mjesnoga stajaliπta. Te tendencije prema deteritorijalizaciji proizvodnje i poveÊanoj pokretljivosti kapitala nisu apsolutne i postoje znaËajne tendencije protuteæe. Infomatizacija proizvodnje i sve veÊa vaænost nematerijalne proizvodnje nastojale su osloboditi kapital od stega teritorija i pregovaranja. πto je obiljeæje postmodernizacije ili informatizacije ekonomije.25 Ako se Gatesova vizija ostvari. Centrifugalni trenutak proizvodnje uravnoteæen je centripetalnim trendom zapovijedanja.250 PUTOVI PROIZVODNJE Informacijske mreæe tako er osloba aju proizvodnju od teritorijalnih stega ukoliko teæe da postave proizvod u izravan dodir s potroπaËima bez obzira na razdaljinu me u njima. kompjuterske mreæe i komunikacijske tehnologije unutar proizvodnih sustava omoguÊuju πire nadziranje radnika sa srediπnje. Mjesta proizvodnje i mjesta potroπnje bit Êe prisutna jedan pored drugoga bez obzira na zemljopisnu lokaciju. udaljene lokacije.26 Decentralizacija i globalna rasprπenost proizvodnih procesa i mjesta. Nadzor radnih djelatnosti moæe se individualizirati i ustaliti u virtualnom panoptikumu umreæene proizvodnje. kao πto su slobodni rad. Bill Gates. Kapital se moæe povuÊi iz pregovora s odre enim mjesnim stanovniπtvom premjeπtajuÊi svoje mjesto na drugu toËku u globalnoj mreæi . kao i za novom centralizacijom specijaliziranih proizvodnih usluga. izaziva odgovarajuÊu centralizaciju nadzora i proizvodnje. univerzalnim posrednikom”. mreæe Êe teæiti smanjenju svih razdaljina i uËiniti transakcije trenutaËnima.

omoguÊujuÊi njihovo ukljuËivanje u imperijalistiËke ekonomske sustave. Me utim. informacija i komunikacija su zapravo proizvedene robe. Novina nove informacijske infrastrukture je Ëinjenica da je ona usa ena unutar novih proizvodnih procesa i potpuno im je imanentna. Stoga ne iznena uje πto vlada SAD-a postavlja uspostavljanje i ure enje globalne informacijske infrastrukture kao jedan od svojih najviπih prioriteta. raspad i evakuacija industrijskih gradova odgovara porastu globalnih gradova ili stvarno gradova nadziranja. Te globalne mreæe trebaju biti tako izgra ene i vo ene da jamËe poredak i profite. Me utim. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 251 Financijske i trgovaËke usluge u nekoliko kljuËnih gradova [kao πto su New York. .POSTMODERNIZACIJA. U politiËkom smislu. sama mreæa je mjesto kako proizvodnje tako i kolanja. Informacijske autoceste Struktura i upravljanje komunikacijskim mreæama bitni su preduvjeti za proizvodnju u informacijskoj tehnologiji. æeljeznice su igrale samo vanjsku ulogu u imperijalistiËkoj i industrijskoj proizvodnji. Stoga kao masovna demografska promjena. Izgradnja nove informacijske infrastrukture. rimske ceste nisu imale srediπnju ulogu u imperijalnim proizvodnim procesima veÊ su jedino olakπavale kolanje roba i tehnologija. kaæe on. a izgradnja æeljeznica u koloniziranim i ekonomsko potËinjenim regijama otvorila je te teritorije prodoru kapitalistiËkih poduzeÊa. daje zanimljivu analogiju za ulogu koju te mreæe igraju u novoj paradigmi proizvodnje i moÊi. Moæda bi bolja analogija za globalnu informacijsku infrastrukturu mogla biti izgradnja æeljeznica radi promicanja interesa imperijalistiËkih ekonomija u devetnaestom stoljeÊu. Æeljeznice u vladajuÊim zemljama uËvrstile su njihove nacionalne industrijske ekonomije.28 ©iroka raspodjela rimskoga gra evinarstva i tehnologije bila je istovremeno najtrajniji dar imperijalnim teritorijima i bitni uvjet za vrπenje nadzora nad njima. Peter Cowhey. London i Tokijo] upravljaju proizvodnjom globalnih mreæa i usmjeravaju je. globalna informacijska infrastruktura moæe se zamisliti kao spoj demokratskog mehanizma i oligopolistiËkoga mehanizma. proπirujuÊi linije komunikacije i prijevoza prema novim sirovinama. Savjetnik Savezne komisije za komunikacije. pruæa uvjete za globalnu proizvodnju i vladanje upravo kao πto je to Ëinila izgradnja cesta za Rimsko Carstvo. poput rimskih cesta. a te komunikacijske mreæe postale su najaktivnije podruËje udruæivanja i natjecanja za najmoÊnije transnacionalne korporacije. Na vrhuncu suvremene proizvodnje. træiπtima i radnoj snazi.

Emitivna mreæa odre ena je svojom centraliziranom proizvodnjom.tradicionalno je radila po tom modelu. svi Ëvorovi bez obzira na teritorijalni poloæaj povezuju se sa svima drugima putem mnoπtva moguÊih staza i prijenosnika. Kako on nema srediπta i skoro svaki dio moæe djelovati kao autonomna cjelina. elektriËne struje i sliËno]. odvezujuÊi na sve radikalniji naËin toËke komuniciranja u mreæi. ali se danas proπirio do raznih toËaka po cijelome svijetu. Internet tako sliËi strukturi telefonskih mreæa. Demokratska mreæa je potpuno vodoravan i deteritorijalizirani model. Mreæe nove informacijske infrastrukture su hibrid od ta dva modela. mreæa moæe nastaviti funkcionirati Ëak kada je razoren jedan njezin dio.29 OligopolistiËki mreæni model obiljeæavaju sustavi centraliziranog emitiranja. Relativno mali broj korporacija [ili u nekim regijama jedan jedini poduzetnik. bankarstva. Silvio Berlusconi ili Ted Turner] mogu uËinkovito vladati svim tim mreæama. koji je poËeo kao projekt DARPA-e [U. nehijerarhijskom i decentraliziranom mreænom strukturom. postoji jedinstvena i relativno Ëvrsta toËka emisije. na primjer u televizijskim i radio sustavima.252 PUTOVI PROIZVODNJE koji djeluje po raznim modelima umreæenih sustava. Projektni element koji osigurava preæivljavanje. pojaËao je proces deteritorijalizacije. Deleuze & Guattari nazivaju taj demokratski model rizomom. Taj oligopolistiËki model nije rizom veÊ struktura drva koja podvrgava sve grane srediπnjem korijenu. Internet.S. Defense Department Advanced Research Project Agency]. teπko je ure ivati ili zabraniti njihovu komunikaciju. kao πto su Rupert Murdoch. Cijela industrija kulture . decentralizaciju. isti je onaj koji Ëini nadzor mreæe tako teπkim. Upravo kao πto su u prijaπnjoj eri Lenjin i drugi kritiËari imperijalizma prepoznali uËvrπÊivanje me unarodnih korporacija u kvazi-monopole [putem æeljeznica. i doista on ih opÊenito ukljuËuje kao vlastite staze komunikacije. Prvotni projekt Interneta imao je svrhu odoljeti vojnom napadu. danas smo svjedoci natjecanja me u transnacionalnim korporacijama da uspostave i uËvrste . masovnom distribucijom i jednosmjernom komunikacijom. S obzirom da nijedna toËka u mreæi nije nuæna za komunikaciju me u drugima. Razvoj celularne telefonije i prenosivih kompjutera. ali toËke prijema potencijalno su beskonaËne i teritorijalno neodre ene. Neodre eni i potencijalno neograniËeni broj me usobno povezanih Ëvorova komuniciraju bez ikakve srediπnje nadzorne toËke.od distribucije novina i knjiga do filmova i video kaseta . tipiËni je primjer te demokratske mreæne strukture. upravo kao πto se oslanja na kompjutersku tehnologiju za svoje toËke komunikacije. iako razvoj mreæa kabelske televizije u odre enoj mjeri uËvrπÊuje te toËke. Po tom modelu.

Istina je da se javno vlasniπtvo πirilo izvlaπÊivanjem velikih dijelova gra anskoga druπtva i prenoπenjem bogatstva i vlasniπtva na kolektiv kada je to diktirala nuænost akumulacije [kako bi se potaklo ubrzanje ili skok u razvoju. Nove komunikacijske tehnologije. Druga priroda. Razne telekomunikacijske korporacije. koncentrirala i mobilizirala sredstva za proizvodnju. AT&T i tako dalje. iπlo u rat i tako dalje]. prenosi. Ono πto ostaje od prostranih javnih prostora diljem svijeta danas je samo sadræaj legendi: Robin Hoodova πuma. ali veÊ je na vidiku masovna centralizacija nadzora putem [de facto ili de jure] ujedinjenja glavnih elemenata informacijske i komunikacijske strukture moÊi: Hollywood. u stvari su stvorile nove linije nejednakosti i iskljuËivanja. izgradnja i razaranje javnih prostora doga ali su se u sve jaËoj spirali. kako unutar vladajuÊih zemalja tako osobito izvan njih. . na primjer. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 253 kvazi-monopole nad novom informacijskom infrastrukturom. proizvo aËi kompjuterskog hardwarea i softwarea. koje su izgra ene javnim fondovima. uz javni troπak. Microsoft. stepe nomadskih plemena i tako dalje. a onda je to novo bogatstvo izruËeno magnatima agrobiznisa. koje su obeÊavale novu demokraciju i novu druπtvenu jednakost. U svakom se procesu zajedniËko vlasniπtvo. stvorena je pregra ivanjem velikih rijeka zapadne Sjeverne Amerike i navodnjavanjem suhih dolina. Kriza dræave blagostanja znaËi u prvom redu da se strukture javne skrbi i raspodjele. koje se smatra prirodnim. Me utim. U Evropi su velika zajedniËka zemljiπta stvorena raspadom Rimskoga Carstva i usponom krπÊanstva kasnije prenesena u privatne ruke tijekom kapitalistiËke prvobitne akumulacije. Kapitalizam stavlja u pogon stalni krug privatnoga prisvajanja javnih dobara: izvlaπtenje onoga πto je zajedniËko. IBM.30 zajedniËka dobra Tijekom cijeloga modernoga razdoblja postojalo je stalno htijenje da se privatizira javno vlasniπtvo. Uspon i pad dræave blagostanja u dvadesetom stoljeÊu joπ je jedan krug u toj spirali javnih i privatnih prisvajanja. privatnici su brzo ponovo prisvojili to javno vlasniπtvo. te korporacije za informiranje i zabavu spajaju se i πire svoje operacije jagmeÊi se kako bi podijelile i nadzirale nove kontinente proizvodnih mreæa.POSTMODERNIZACIJA. Naravno. ostat Êe demokratski dijelovi ili vidovi toga uËvrπÊenoga weba koji Êe odoljeti nadzoru zahvaljujuÊi interaktivnoj i decentraliziranoj strukturi weba. na drugu i treÊu prirodu koja naposljetku funkcionira za privatni profit. Velike visoravni ameriËkih Indijanaca. Tijekom uËvrπÊenja industrijskoga druπtva.

Ne æelimo ovdje plakati nad razaranjem i izvlaπtenjem koje kapitalizam stalno provodi po svijetu. Ta primjedba bila bi valjana da nema Ëinjenice da se.254 PUTOVI PROIZVODNJE privatiziraju i izvlaπÊuju za privatne probitke. uzajamnih sluæbi i zajedniËkoga jezika. Ima sve manje dobara koja se mogu posjedovati i koristiti u tom okviru. informacijske revolucije i posljediËnih preobrazbi naËina proizvodnje. Me utim. rad i zajedniËko vlasniπtvo ne preklapaju. Konceptualna kriza privatnoga vlasniπtva ne postaje kriza u praksi. a umjesto toga reæim privatnoga izvlaπtenja sve se viπe univerzalno primjenjuje. Koncept privatnoga vlasniπtva. treÊe i n-te prirode. iako je odupiranje njegovoj sili [a osobito odupiranje izvlaπtenju dræave blagostanja] svakako vrhunska etiËka i vaæna zadaÊa. ne moæe a da ne postaje sve apstraktniji transcendentni koncept i tako sve viπe odvojen od stvarnosti. usred postmodernosti. Naπu ekonomsku i druπtvenu stvarnost manje odre uju materijalni predmeti koje proizvodimo i troπimo nego usluge i odnosi u kojih proizvodnji sudjelujemo. Javno je na taj naËin rastoËeno. izvlaπÊuju se za privatnu uporabu i nitko ne moæe diÊi ni mali prst. OpÊa dobra. æelimo se zapitati koji je radni pojam zajedniËkoga danas. transcendentna moÊ privatnoga vlasniπtva zamijenila je imanentni odnos izme u javnoga i zajedniËkoga. Umjesto toga. . Proizvo enje sve viπe znaËi izgradnja suradnje i komunikativnih zajedniπtva. zajednica proizvodi i dok proizvodi ona se reproducira i ponovo definira. usprkos svojim pravnim moÊima. Sastoji se u davanju privatnim biznisima energetskih i komunikacijskih mreæa koje su izgra ene ogromnim utroπkom javnoga novca. privatizirano Ëak kao pojam. shvaÊen kao iskljuËivo pravo da se koristi neko dobro i raspolaæe svim bogatstvom koje proistiËe iz njegova posjedovanja. Temelj klasiËnoga modernoga koncepta privatnoga vlasniπtva tako se u odre enoj mjeri rastapa u postmodernom naËinu proizvodnje. treba primijetiti da to novo druπtveno stanje proizvodnje uopÊe nije oslabilo pravne i politiËke reæime privatnoga vlasniπtva. U stvari izgleda nam da danas sudjelujemo u radikalnijem i dubljem zajedniπtvu nego πto smo ikada iskusili u povijesti kapitalizma. u kontekstu jeziËne i suradniËke proizvodnje. Privatno vlasniπtvo. Træiπni reæimi i neoliberalizam preæivljavaju na tim privatnim prisvajanjima druge. Ili u stvari. postaje sve viπe besmislen u tom novom stanju. Sadaπnji neoliberalni trend prema privatizaciji energije i komunikacijskih usluga joπ je jedan okret spirale. »injenica je da sudjelujemo u proizvodnom svijetu koji se sastoji od komunikacijskih i druπtvenih mreæa. koja su se nekada smatrala osnovom pojma javnoga.

Deleuze & Guattari tvrde u djelu πto je filozofija? da u suvremenoj eri. Nema drugoga naËina da konstruiramo koncepte osim da radimo na zajedniËki naËin.POSTMODERNIZACIJA. ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 255 Novi koncept “zajedniËkih dobara” morat Êe se pojaviti na tom planu. projekt u kojemu je mnoπtvo potpuno obuhvaÊeno. nasuprot. Izgradnja koncepata znaËi da u stvarnosti oæivimo projekt koji je zajedniËki. To zajedniπtvo je. sa stajaliπta fenomenologije proizvodnje. sa stajaliπta epistemologije koncepta i sa stajaliπta prakse. Rousseau je rekao da je prva osoba koja je æeljela komad prirode za svoje iskljuËivo posjedovanje i preobrazila je u transcendentni oblik privatnoga vlasniπtva ona koja je izmislila zlo. Dobro je. . ZajedniËka dobra su utjelovljenje. i u kontekstu komunikativne i interaktivne proizvodnje. Izgradnja koncepata i onoga πto nazivaju “zajedniËkim imenima” doista je aktivnost koja spaja inteligenciju i djelovanje mnoπtva sileÊi ih da rade zajedno. proizvodnja i oslobo enje mnoπtva. ono πto je zajedniËko. izgradnja koncepata nije samo epistemoloπka operacija veÊ jednako ontoloπki projekt.

jer je njihov neposredni egoistiËki poriv za profitom bitno kratkovidan. ne jamËi zajedniËko dobro kolektivnoga kapitalista.3. Marx & Engels definiraju dræavu kao izvrπni odbor koji upravlja interesima kapitalista. usprkos stalnom suparniπtvu izme u kapitalista i dræave. . Svi smo stvoreni jednaki u virtualnom svijetu. Time oni æele reÊi da Êe. koliko god slobodno.. oni dalje rasu uju. bill gates Paradigmatska promjena proizvodnje u mreæni model ojaËala je moÊ transnacionalnih korporacija izvan i iznad tradicionalnih granica nacionalnih dræava. to jest.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA Jedna od divnih stvari u vezi s informacijskim autocestom je da je virtualnu jednakost daleko lakπe postiÊi nego stvarnu jednakost u svijetu . Trebamo razumjeti da je. taj odnos doista konfliktan samo kada kapitaliste promatramo pojedinaËno.. Taj je sukob doista sretna. Od dræave se zahtijeva da iz opreza posreduje u interesima pojedinih kapitalista. Lako je krivo shvatiti povijest toga sukoba. iako djelovanje dræave ponekad protuslovi neposrednim interesima pojedinih kapitalista. kolektivnoga subjekta druπtvenoga kapitala kao cjeline. kreposna dijalektika sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala. Kapitalisti Êe se stoga svi boriti protiv moÊi dræave Ëak kada dræava djeluje u njihovom vlastitom kolektivnom interesu. ono uvijek na dugi rok biti u interesu kolektivnoga kapitalista. Novinu toga odnosa treba shvatiti u smislu dugotrajne borbe za moÊ izme u kapitalista i dræave.01 Natjecanje me u kapitalistima. πtiteÊi ih u interesu kolektivnoga interesa kapitala.

kapital je vladao relativno slobodan od dræavnog posredovanja ili nadzora. vladala je teritorijima koje je eksploatirala na Javi do kraja osamnaestoga stoljeÊa vlastitim strukturama suverenosti. Evropske dræavenacije vladale su pojedinim kapitalistima [u njihovom kolektivnom interesu] bez velikih sukoba. djelovao Ëak s manjim ograniËenjima. na primjer. izvan evropske nacionalne dræave. Evropski kapital je u tom razdoblju. KapitalistiËke su kompanije u velikoj mjeri bile suverene kada su djelovale u kolonijalnim ili pretkolonijalnim teritorijima. dok su u kolonijalnim teritorijima oni bili praktiËki suvereni. U osamnaestom i devetnaestom stoljeÊu. U Evropi i Sjedinjenim Dræavama korporacije. Suverenost IstoËnoindijske kompanije trajala je do 1858. a u juænoj Africi slobodna vladavina kapitalistiËkih pustolova i poduzetnika trajala je do kraja stoljeÊa. Sljedstveno tome. »ak kada se kompanija rasformirala 1800.03 To razdoblje obiljeæava relativno mala potreba za dræavnim upletanjem kod kuÊe i vani.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 257 Kada divovi vladaju Zemljom Dijalektika izme u dræave i kapitala poprimala je razne oblike u raznim fazama kapitalistiËkoga razvoja. dræava je upravljala poslovima ukupnog druπtvenog kapitala ali je zahtijevala relativno nenametljivu moÊ za upletanje. onda to razdoblje smatramo zlatnim dobom evropskoga kapitalizma πto ga obiljeæavaju slobodna trgovina me u relativno malim kapitalistima. pa su tako ogromne korporacije stekle moÊ da nameÊu vlastite pojedinaËne interese iznad interesa kolektivnog kapitalista. Odnos izme u dræave i kapitala postupno se mijenjao u devetnaestom i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa kada su krize sve viπe ugroæavale razvoj kapitala. MonopolistiËka faza predstavljala je izravnu prijetnju zdravlju kapitalizma jer je ona podrivala konkurenciju me u kapitalistima koja je æila kucavica sustava. Nizozemska istoËnoindijska kompanija. trustovi i karteli uspostavljali su kvazi-monopole nad konkretnim industrijama i skupinama industrija πto su se πirile daleko preko nacionalnih granica. Ako pogledamo unatrag [s malim iskrivljavanjem]. doπlo je do cijeloga niza borbi u kojima je dræava nastojala .04 Stvaranje monopola i kvazi-monopola tako er je podrivalo upravljaËke sposobnosti dræave. prije punog razmaha moÊnih kolonijalnih uprava. kada ju je Zakon o IstoËnoj Aziji stavio pod nadzor kraljice. Brza i opÊenita periodizacija pomoÊi Êe nam da ukaæemo barem na najosnovnije crte te dinamike.02 Stanje je bilo skoro isto s kapitalistima koji su djelovali u britanskim juænoazijskim i afriËkim kolonijama. uspostavljajuÊi vlastiti monopol sile. kada se kapitalizam potpuno uËvrstio u Evropi. vlastitu policiju. vlastite sudove.

Moramo s mnogo viπe nijansi razmotriti kako se promijenio odnos izme u dræave i kapitala. Me utim. Iako su transnacionalne korporacije i globalne mreæe proizvodnje i kolanja potkopale moÊi nacionalnih dræava. Kao πto koncept nacionalne suverenosti gubi svoju uËinkovitost isto je tako i s takozvanom autonomijom politiËkoga.258 PUTOVI PROIZVODNJE uspostaviti svoj nadzor nad korporacijama. sljedbenici kapitala veliËaju novu eru deregulacije i slobodne trgovine.06 Danas pojam politiËkoga kao neovisne sfere u kojoj se postiæe konsenzus i posreduje izme u suprotstavljajuÊih druπtvenih snaga ima vrlo . dræava je svoje funkcije i ustavne elemente uËinkovito prebacila na druge razine i podruËja. kad bi to doista bio sluËaj. Stoga izgleda da je ta stoljeÊima duga dijalektika doπla do kraja: dræava je poraæena i korporacija sada vlada svijetom! Zadnjih su se godina pojavile brojne studije na ljevici koje tu pojavu sagledavaju u apokaliptiËkim tonovima kao onu koja dovodi ËovjeËanstvo u opasnost zbog nezajaæljivih kapitalistiËkih korporacija koje æude za starim zaπtitnim moÊima nacionalnih dræava.05 Usporedo s tim. Zakon o Indiji koji je britanski parlament usvojio iduÊe godine bio je izravan odgovor na takvu moguÊnost krize. Na primjer. Moramo najprije shvatiti krizu politiËkih odnosa u nacionalnom kontekstu. podiæuÊi poreze i takse i proπirujuÊi dræavnu regulativu na industrije. Evropske sile postupno su uspostavile potpuno oblikovane i potpuno funkcionalne uprave u kolonijalnim teritorijima. Suvremena faza ne moæe se primjereno opisati kao pobjeda kapitalistiËkih korporacija nad dræavom. onda bi kapitalisti trebali biti oni koji se najviπe plaπe buduÊnosti! Bez dræave druπtveni kapital nema sredstava da izrazi i ostvari svoje kolektivne interese. Na unutarnjem i vanjskom planu. nacionalne dræave bile su prisiljene jaËe intervenirati da bi πtitile ukupni druπtveni kapital od pojedinaËnih kapitalista. Danas je u potpunosti sazrela treÊa faza toga odnosa u kojemu su velike transnacionalne korporacije uËinkovito prevladale sudsku nadleænost i vlast nacionalnih dræava. I u kolonijalnim su teritorijima nenadzirane djelatnosti suverenih kompanija i pustolovnih kapitalista sve viπe vodile prema krizi. indijska pobuna iz 1857. kad bi dræava doista prestala upravljati poslovima kolektivnoga kapitala a kreposna dijalektika sukoba izme u dræave i kapitala nestala. protiv IstoËnoindijske kompanije upozorila je britansku vladu na katastrofu koju mogu prouzroËiti kolonijalni kapitalisti ako ih ostavi bez nadzora. usvajajuÊi zakone protiv trustova. uËinkovito stavljajuÊi kolonijalnu ekonomsku i druπtvenu djelatnost pod pravnu nadleænost nacionalnih dræava jamËeÊi tako interese ukupnog druπtvenog kapitala u sluËaju krize.

ali iπËezava svaki pojam autonomije politiËkoga. Nacionalna demokratska kapitalistiËka dræava razarala je samu sebe u mjeri u kojoj su iπËezavali ti . drugim rijeËima. koliko je mogao odræavati moguÊnost razvoja i utopiju dræavnoga planiranja. koji stvarno funkcioniraju putem kategorija birokratskoga posredovanja i menadæerske sociologije a ne putem tradicionalnih politiËkih kategorija posredovanja u sukobima i izmirenjima klasnoga sukoba. a konsenzus se ne odre uje putem tradicionalnih politiËkih mehanizama veÊ drugim sredstvima. slabljenje tradicionalnih sfera politike i otpora upotpunjava preobrazba demokratske dræave tako da se njezine funkcije ukljuËuju u mehanizme zapovijedanja na globalnoj razini transnacionalnih korporacija. Niz me unarodnih tijela i funkcija oblikuje nadzor. Vlada i politika potpuno se ukljuËuju u sustav transnacionalnoga zapovijedanja. Machiavelli je shvatio da radnje pojedinaËnih junaka [u stilu Plutarhovih junaka] nisu viπe sposobne niti dodirnuti novu suverenost kneæevine. ili mlada moderna dræava. Nadzor nad tim kretanjima nije u rukama politiËkih snaga koje tradicionalno dræe suverenost. Nacionalni demokratski model eksploatacije kojim je upravljala dræava funkcionirao je u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama toliko dugo koliko je mogao regulirati sve jaËe sukobe na dinamiËan naËin . I danas vidimo da su tradicionalni oblici otpora. To stanje sliËi donekle onome s kojim se Machiavelli suoËio u razliËitom dobu: jadan i katastrofalan poraz “humanistiËke” revolucije ili otpora πto ga nanose moÊi suverene kneæevine. iznad svega. ili gdje bi se druπtveni prostor mogao preobraziti koristeÊi se instrumentima dræave. koliko je klasna borba u pojedinim zemljama odre ivala neku vrstu dualizma moÊi iznad kojega su se mogle smjestiti unitarne dræavne strukture. poËele gubiti svoju moÊ. Ekonomske snage najznaËajnije odre uju konsenzus putem ravnoteæe trgovaËkih bilansi i spekulacije s vrijednostima valuta. toliko dugo. kao πto su institucionalne radniËke organizacije koji su se razvile tijekom veÊega dijela devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa. Joπ jednom treba izmisliti novu vrstu otpora. Tradicionalna zamisao o protumoÊi i zamisao o otporu modernoj suverenosti opÊenito tako postaje sve manje moguÊom. Naposljetku. Treba pronaÊi novu vrstu otpora koja bi bila primjerena novim dimenzijama suverenosti. Nestanak bilo koje autonomne politiËke sfere oznaËuje i nestanak bilo kojega neovisnoga prostora gdje bi se revolucija mogla pojaviti u nacionalnom politiËkom reæimu.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 259 malo prostora za svoje postojanje. To vaæi podjednako i za mehanizme politiËkoga posredovanja. Politika ne iπËezava.toliko dugo.

koja dræi hegemoniju nad globalnom uporabom sile . prepoznajemo piramidalnu strukturu koja se sastoji od tri sve πira reda. Pariπki i Londonski klub. Na vrhu piramide nalazi se jedna supermoÊ. One su manje elementi reda a viπe matrice koje ome uju relativno koherentne obzore u neredu globalnoga pravnoga i politiËkoga æivota. u udruæenjima nacionalnih dræava i u me unarodnim organizacijama svih vrsta]. ako pomnije pogledamo. na treÊoj razini toga prvoga reda . novi svjetski ustavni okvir izgleda kao neuredan pa Ëak i kaotiËni skup nadzora i predstavniËkih organizacija. monetarni. kako u stvarnom tako i u ideoloπkom smislu. Kada analiziramo oblike globalne moÊi u njezinim raznim tijelima i organizacijama. trebamo istraæiti kako se moÊ konstituira na supranacionalnoj razini . Naposljetku. Me utim. A njih presijecaju poprijeko razne proizvodne djelatnosti. kako se poËinje oblikovati konstituciju Imperija. ustavne funkcije pomaknute su na drugu razinu. relativno slobodne od nacionalnih dræava.drugim rijeËima. da se transnacionalne korporacije. Umjesto toga. Piramida globalne konstitucije Na prvi pogled i na razini posve empirijskoga opaæanja. joπ uvijek unutar prvoga reda. zdravstveni i obrazovni organizmi]. Sjedinjene Dræave. Te su nacionalne dræave povezane u niz organizama .G7. Taj jedinstveni status definitivno je uspostavljen s krajem hladnoga rata a prvi put je potvr en u Zaljevskom ratu. Davos i tako dalje. koja su sve viπe svoju legitimnost traæila na transnacionalnoj razini moÊi. Oni su podijeljeni po funkciji i sadræaju [kao πto su politiËki. Kada smo jednom shvatili slabljenje tradicionalnoga nacionalnoga ustavnoga sustava. kako se piramida neznatno proπiruje. pored tradicionalnih odvojenih tijela]. Ti su globalni ustavni elementi raspore eni u πiroki spektar tijela [u nacionalnim dræavama. Me utim to πto su se transnacionalne korporacije uzdigle iznad i izvan ustavnoga zapovijedanja u nacionalnim dræavama. taj neuredan skup ipak sadræi neke referentne toËke. skupina nacionalnih dræava nadzire osnovne globalne monetarne instrumente pa tako ima sposobnost da ure uje me unarodne razmjene. od kojih svaki sadræi nekoliko razina. ne smije nas navesti na pomisao da su ustavni mehanizmi i nadzori kao takvi nestali. Na drugoj razini. me unarodnih organizama planiranja i tako dalje.260 PUTOVI PROIZVODNJE uvjeti. slobodno natjeËu i upravljaju sobom. Jedinstvo i homogenost vlada raspali su se i pretoËili u niz odvojenih tijela [banaka.supermoÊ koja moæe djelovati sama ali viπe voli djelovati u suradnji s drugima pod kiπobranom Ujedinjenih naroda.

naglaπavajuÊi ne toliko ujedinjenje koliko oblikovanje. Nacionalne dræave su filteri tijeka globalnoga kolanja i regulatori oblikovanja globalnoga zapovijedanja. pregovaranje u pogledu transnacionalnih korporacija. putem globalne raspodjele kapitala. Joπ uvijek u drugom redu. Transnacionalne korporacije i organizacije træiπta na taj naËin oblikuju jedinstveni i jednoznaËni vrh svjetskoga zapovijedanja.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 261 heterogeni skup udruæenja [ukljuËujuÊi viπe ili manje iste snage koje provode hegemoniju na vojnim i monetarnim razinama] razvijaju kulturnu i biopolitiËku moÊ na globalnoj razini. tehnologije. Mnoπtvo se ne moæe izravno ukljuËiti u strukture globalne moÊi veÊ se mora filtrirati kroz mehanizme predstavljanja. koje snage i procesi preobraæavaju mnoπtvo u Narod koji onda moæe biti predstavljen u globalnoj konstituciji? U mnogim sluËajevima nacionalne . Svjetsko træiπte istovremeno homogenizira i diferencira teritorije. TreÊi i najπiri red piramide. Drugim rijeËima. Te proizvodne organizacije koje stvaraju i snabdijevaju træiπta proteæu se popreËno pod kiπobranom i jamstvom srediπnje moÊi koja saËinjava prvi red globalne moÊi. dobara i stanovniπtva transnacionalne korporacije izgra uju πiroke mreæe komunikacije i omoguÊuju zadovoljenje potreba. sastoji se od skupina koje predstavljaju narodne interese u globalnom rasporedu moÊi. nalazi se opÊi skup suverenih nacionalnih dræava koje se sada bitno podudaraju s lokalnim. stanovniπtva i sliËno. moæemo reÊi da transnacionalne korporacije oæivljavaju krutu strukturu srediπnje moÊi. Nacionalne dræave ispunjaju nekoliko funkcija: politiËko posredovanje u pogledu globalnih hegemonistiËkih moÊi. U stvari. Taj red strukturiraju ponajviπe mreæe koje su transnacionalne kapitalistiËke organizacije proπirile diljem svjetskoga træiπta: mreæe kolanja kapitala. Ispod prvoga i najviπega reda jedinstvenoga globalnoga zapovijedanja nalazi se drugi red u kojemu je zapovijedanje πiroko raspodijeljeno po svijetu. naposljetku. Ako preuzmemo stari prosvjetiteljski koncept izgradnje Ëula prinoπenjem ruæe pod lice kipa. na razini koja je Ëesto potËinjena moÊi transnacionalnih korporacija. ispisujuÊi ponovo zemljopis zemaljske kugle. Koje skupine i organizacije ispunjavaju funkciju osporavanja i/ili legitimiranja narodnog predstavljanja u strukturama globalne moÊi? Tko predstavlja Narod u globalnoj konstituciji? Ili. tehnologija. joπ vaænije. i preraspodjelu dohotka prema biopolitiËkim potrebama unutar vlastitih ograniËenih teritorija. teritorijaliziranim organizacijama. one hvataju i raspodjeljuju tijekove bogatstva prema globalnoj moÊi i od nje i one discipliniraju vlastito stanovniπtvo koliko god je to moguÊe.

kanalizirajuÊi potrebe i æelje mnoπtva u oblike koji funkcioniraju unutar struktura globalne moÊi. »esto shvaÊamo da te organizacije funkcioniraju kao strukture globalnoga civilnoga druπtva.08 Te organizacije djeluju na mjesnoj. Unutar OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda. ali mi Êemo ga definirati kao bilo koju organizaciju koja ima namjeru predstavljati Narod i djeluje u njegovom interesu. odavno je jasno da mediji u stvari nisu vrlo neovisni od kapitala s jedne strane i od dræava s druge.07 Vjerske organizacije su joπ dugotrajniji sektor nevladinih institucija koje predstavljaju Narod. Izraz nvo nije dobio vrlo strogu definiciju. U tom novom globalnom obliku joπ uvijek moæemo prepoznati sluËajeve tradicionalnih elemenata civilnoga druπtva. Me utim. Tako er u tom treÊem redu piramide. odvojeno od struktura dræave [a Ëesto i protiv]. S obzirom da same nacionalne dræave [kako u viπe ili manje demokratskim zemljama tako i u autoritarnim reæimima] predstavljaju volju Naroda one mogu traæiti pravo da predstavljaju narodnu volju samo kroz dva stupnja. Mediji su dugo vremena sebe pozicionirali kao glas ili Ëak savjest Naroda u oporbi prema moÊi dræava i privatnih interesa kapitala. globalni Narod jasnije i izravnije je predstavljen ne preko vladinih tijela veÊ putem raznih organizacija koje su barem relativno neovisne od nacionalnih dræava i kapitala.ali kada takve vjerske organizacije ustanu protiv dræave one Ëesto teæe da same postanu dræava. nacionalnoj i .262 PUTOVI PROIZVODNJE dræave dobivaju tu ulogu. osobito kolektiv potËinjenih ili manjih zemalja. pruæajuÊi objektivno i neovisno stajaliπte svega πto Narod æeli ili treba znati. skupine potËinjenih nacionalnih dræava. na primjer. Najnovije i moæda najvaænije sile u globalnome civilnome druπtvu idu pod imenom nevladinih organizacija [nvo-e]. Me utim. nacionalne dræave svakako nisu jedine organizacije koje predstavljaju Narod u novom globalnom rasporedu. brojËana veÊina ali manjina u smislu moÊi. funkcioniraju kao barem simboliËko ograniËenje velikih sila i njihovu legitimaciju. kroz dvije razine predstavljanja: nacionalna dræava predstavlja Narod a Narod predstavlja mnoπtvo. Mnogi u stvari smatraju nvo-e sinonimom za “narodne organizacije” jer se narodni interes razlikuje od dræavnoga interesa. Porast vjerskih fundamentalizama [kako islamskih tako i krπÊanskih] u mjeri u kojoj oni predstavljaju narod protiv dræave treba moæda shvatiti kao element toga novoga globalnoga civilnoga druπtva . kao πto su mediji i vjerske ustanove. Na taj naËin zamiπljamo da je cijeli svijet predstavljen u dvorani OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda i u drugim globalnim forumima. Oni su daljnja provjera i ravnoteæa vladinoga djelovanja.

one koji sebe ne mogu predstavljati. Organizacije za ljudska prava [kao πto su Amnesty International i Americas Watch]. One u stvari predstavljaju æivotnu snagu koja je u osnovi Naroda. zatvaranja i politiËkih ubojstava. æivota u . tvrde oni. u kontekstu Imperija. druge nastavljaju misionarski poziv vjerskih sljedbi [kao πto su KatoliËke sluæbe pomoÊi]. U tom je pogledu moæda netoËno kazati da te nvo-e predstavljaju one koji ne mogu sebe predstavljati [stanovniπtvo u ratu.10 Moæe biti toËno da djelatnosti mnogih nvo-a promiËu neoliberalni projekt globalnoga kapitala.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 263 supranacionalnoj razini. 09 Neki kritiËari tvrde da su nvo-e spojive s neoliberalnim projektom globalnoga kapitala i da mu sluæe s obzirom da se nalaze izvan dræavne moÊi i Ëesto u sukobu s njom. u Indiji]. Dok globalni kapital napada moÊi nacionalne dræave odozgo. pa tako preobraæavaju politiku u pitanje generiËkoga æivota. Te nvo-e. gladi. sve one brane ljudska prava protiv muËenja. kao i lijeËniËke agencije i one za pomoÊ gladnima [kao πto su Oxfam i Médecins sans frontiéres]. PoËetkom 1990-ih bilo je viπe od osamnaest tisuÊa nvo-a πirom svijeta. Njihov mandat nije promicati konkretne interese nikakve ograniËene skupine veÊ izravno predstavljati globalne i univerzalne ljudske interese. pokolja. nvo-e funkcioniraju kao “usporedna strategija ‘odozdo’” i predstavljaju “lice zajednice” neoliberalizma. Neke od tih organizacija ispunjavaju neπto sliËno tradicionalnim funkcijama sindikata [kao πto je Udruæenje za samozaposlenje æena Ahmedabada. podskup nvo-a koji nastoji predstaviti one najmanje me u nama. ali moramo svakako istaknuti da to ne moæe bezuvjetno odrediti djelatnosti svih nvo-a. Bilo bi uzaludno pokuπati opisati funkcioniranje toga ogromnoga i heterogenoga skupa organizacija u jednoj jedinoj definiciji. »injenica da su one nevladine ili da se Ëak suprotstavljaju moÊima nacionalnih dræava ne svrstava samo po sebi te organizacije uz interese kapitala. a neoliberalni projekt samo je jedan od njih. Postoje mnogi naËini da budemo izvan dræave i da joj se suprotstavljamo. mirotvorne skupine [kao πto su Witness of Peace i Shanti Sena]. Njihovo politiËko djelovanje poËiva na univerzalnom moralnom pozivu . a druge opet nastoje predstavljati stanovniπtvo koje ne predstavljaju nacionalne dræave [kao πto je Svjetsko vijeÊe uro eniËkih naroda]. koje nekada πiroko obiljeæavamo kao humanitarne organizacije. Izraz nvo tako udruæuje ogroman i heterogeni skup organizacija. Te organizacije idu dalje od toga. izgladnjele mase i tako dalje] pa Ëak i da one predstavljaju globalni Narod u njegovoj cjelini]. u stvari su postale najmoÊnijima i najistaknutijima u suvremenom globalnom poretku. Naπ najviπe zanima.u pitanju je sam æivot.

i demokratskopredstavniËkih comitia. Aristokracija odre uje pravdu. Demokracija jamËi disciplinu i preraspodjelu.mutatis mutandis . Drugim rijeËima. Prema Polibijevoj analizi. Naposljetku. Mogli bismo reÊi da predstojeÊa imperijalna konstitucije spaja tri dobre tradicionalne vrste vlasti u odnos koji je formalno spojiv s Polibijevim modelom. Polibije i imperijalna moÊ Ako uËinimo korak unatrag od empirijskoga opisivanja. demokracija organizira mnoπtvo prema predstavniËkoj shemi tako da se Narod dovede pod vladavinu reæima a reæim se prisili da zadovoljava interese naroda. Moæemo shvatiti koliko smo blizu Polibijeva modela imperijalne moÊi i udaljeni od njega ako uronimo u genealogiju tumaËenja Polibija u povijesti . suvremeno empirijsko stanje sliËi teoretskom opisu imperijalne moÊi kao vrhunskog oblika moÊi πto ga je Polibije izradio za Rim a prenijela nam ga evropska tradicija. zadovoljavajuÊi potrebe samoga æivota. opet predstavljenih u obliku nacionalnih dræava zajedno s raznim vrstama nvo-a. Te se nvo-e na daleko i πiroko proteæu u humusu biomoÊi. najuniverzalnijoj razini. Imperij je sprijeËilo da se ti dobri oblici srozaju u zaËarani krug korupcije u kojemu monarhija postaje tiranija. aristokracija postaje oligarhija a demokracija postaje ohlokracija ili anarhija.264 PUTOVI PROIZVODNJE svojoj njegovoj opÊenitosti. monarhija usidruje jedinstvo i nastavak moÊi. sve su one kapilarni krajevi suvremenih mreæa moÊi.11 Prema Polibiju. medijskih organizacija i drugih “narodnih” organizama. ili [da se vratimo naπoj opÊoj metafori] one su πiroka osnova trokuta globalne moÊi. na najπiroj. Tu. Ona nadgleda reprodukciju i kolanje imperijalne vladavine. Rimsko carstvo predstavljalo je vrhunac politiËkoga razvoja jer je spojilo tri “dobra” oblika moÊi . utjelovljena u osobama Cara. Imperij s kojim se danas suoËavamo tako er je . Ona je temelj i krajnja instanca imperijalne vladavine. aristokraciju i demokraciju. mjeru i vrlinu i oblikuje njihove mreæe po cijeloj druπtvenoj sferi. djelatnosti tih nvo-a podudaraju se s funkcioniranjem Imperija “izvan politike”. iako je svakako njegov sadræaj vrlo razliËit od druπtvenih i politiËkih snaga Rimskoga Carstva. Senata i narodnih comitia. na terenu biomoÊi. moæemo brzo shvatiti da nam trojna podjela funkcija i elemenata koja se pojavila omoguÊuje da izravno u emo u problematiku Imperija. aristokratskih oblika transnacionalnih korporacija i nacionalnih dræava.monarhiju.konstituiran prema funkcionalnoj ravnoteæi izme u ta tri oblika moÊi: monarhistiËkoga jedinstva moÊi i njegovog globalnog monopola na silu.

Danas se joπ jednom nalazimo u genetskoj fazi moÊi i njezine akumulacije.1]. Glavni pravac tumaËenja dolazi nam preko Machiavellija i talijanske renesanse. U joπ uvijek srednjovjekovnom protoburæoaskom druπtvu kao πto je Machiavellijeva Firenca ili Ëak predrevolucionarna Engleska. preobrazila je tu sintezu u model koji je regulirao ne tijela veÊ funkcije.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 265 evropske politiËke misli. utega i protuutega koja je stalno uspijevala reproducirati jedinstvo dræave i koherentnost njezinih dijelova. Me utim. on je proæimao makijavelistiËku tradiciju u raspravama koje se prethodile Engleskoj revoluciji i slijedile je. U toj fazi konstituiranja Imperija. Te su funkcije apstrahirane iz kolektivnih druπtvenih subjekata ili klasa koje su ih nosile a predstavljale kao Ëiste pravne elemente.14 Izgleda nam da je u odre enom pogledu izvorni klasiËni Polibijev model konstitucije Imperija bliæi naπoj stvarnosti nego moderna liberalna tradicija njegove preobrazbe. kao πto tradicija kaæe. Monarhija se prije predstavlja kao globalna redarstvena sila pa prema tome kao oblik tiranije a ne kao ona koja legitimira i utjelovljuje transcendentno stanje jedinstva moÊi. Svi se elementi mijeπane konstitucije pojavljuju na prvi pogled kao kroz leÊe πto izobliËavaju. moderna politiËka znanost. Ako se æeljelo da dræava pravilno funkcionira. da bi konaËno doπao do svoje najviπe primjene u OËeva utemeljitelja i u nacrtu ustava sad-a. od Montesquieua do ameriËkih Federalista.13 Smatralo se da druπtvene skupine i klase same utjelovljuju funkcije: izvrπnu. svaki moguÊi sukob izme u tih tijela trebalo je rjeπavati u interesu cjeline. zahtjevi πto ih izraæava moderni razvoj ustavnosti [kao πto su podjela moÊi i formalna legitimnost postupaka] ne dobivaju najveÊe prvenstvo [vidi dio 1. a buræoaziji grad i novac. sudsku i predstavniËku. Bila je to ravnoteæa provjera i vaganja. Transnacionalna aristokracija kao da viπe voli financijske spekulacije . aristokraciji zemlja i vojska.12 Glavna promjena koja se zbila tijekom te tradicije tumaËenja bila je preobrazba Polibijeva klasiËnoga trojnoga modela u trofunkcionalni model ustavne izgradnje. Polibijeva sinteza shvaÊala se kao gra evina koja ujedinjuje tri razna klasna tijela: monarhiji je pripadalo jedinstvo i snaga. Mogli bismo Ëak i tvrditi da nam naπe iskustvo konstitucije [u nastajanju] Imperija govori o razvoju i suæivotu “loπih” oblika vlasti a ne “dobrih” oblika. u kojoj na funkcije prvenstveno gledamo s ugla odnosa i materijalnosti snage a ne sa stajaliπta moguÊe ravnoteæe i definitivne formalizacije ukupnoga ure enja. Te tri funkcije onda su organizirane u ravnoteæu koja je bila formalno ista kao i ravnoteæa koja je prije podræavala me uklasno rjeπenje.

Moæemo bolje razumjeti suvremeno ure enje u postmodernom kontekstu. tehnologija i radne snage .15 Kako unutar pojedinih dræava tako i na me unarodnoj razini. pa je tako pozvana da jamËi kolanje dobara. kao evoluciju s onu stranu modernoga. procesi globalizacije monarhistiËke moÊi mogu imati smisla jedino ako ih razmatramo u smislu niza hibridizacija u koje monarhija ulazi zajedno s drugim oblicima moÊi. prisiljavaju figure moÊi da razore prostornu mjeru i razdaljinu koja je odre ivala njihov odnos.prijelaz od klasiËnoga i modernoga modela mikstuma odvojenih tijela ili funkcija u proces hibridizacije funkcija vladanja u danaπnjem stanju. postmoderna imperijalna monarhija ukljuËuje vladavinu nad jedinstvom svjetskoga træiπta. problem se sastoji ne samo u stvaranju okomitoga prijenosnika izme u srediπta i oboda radi proizvodnje i prodaje . ustavni mehanizam jamstava i shema ravnoteæe preobraæavaju se po dvije prvenstvene osi u prijelazu s modernoga na postmoderno podruËje. MonarhistiËko tijelo je i samo mnogoliko i prostorno rasprπeno. U stvari.266 PUTOVI PROIZVODNJE nego poduzetniËku vrlinu pa se tako pojavljuje kao parazitska oligarhija. iskazujuÊi duh koji je konzervativan ako ne i potpuno reakcionaran. U sluËaju postmoderne aristokracije. pojavljuju se prije kao korporativne snage. kolektivnu dimenziju træiπta. Taj proces hibridiziranja joπ je jasniji u razvoju aristokratske funkcije. Procesi stvarnoga potËinjavanja. Naposljetku. mijeπajuÊi te figure u hibridne oblike. Prva os preobrazbe ukljuËuje prirodu mjeπavine u konstituciji . demokratske snage koje bi u tom okviru trebale saËinjavati aktivni i otvoreni element imperijalnoga stroja.a naπ postmoderni Imperij nema nikakvoga Rima. kao skup predrasuda i fundamentalizama. aristokratske funkcije nerazdvojivo se spajaju s monarhistiËkim funkcijama. u stvari. Okvir pravne formalizacije. Hibridna konstitucija Me utim. Me utim. Ëak ni u negativnom “loπem” obliku. koji potËinjavaju rad pod kapital i upijaju globalno druπtvo unutar Imperija.da jamËi. Ta mutacija prostornih odnosa preobraæava samo vrπenje moÊi. to jest. Imperij koji se danas pojavljuje nije stvarno povratak na klasiËni Polibijev model. a osobito u razvoju i oblikovanju proizvodnih mreæa i træiπta. Imperijalna monarhija nije smjeπtena u odvojeno izolirano mjesto . liberalnoga modela mijeπane konstitucije. ta ograniËena sfera imperijalne “demokracije” oblikovala se kao Narod [organizirana posebnost koja brani utvr ene povlastice i vlasniπtva] a ne kao mnoπtvo [univerzalnost slobodnih i proizvodnih praksi]. Prvo.

koja pokazuje kako pomaknuÊe ustavne teorije tako i novu kvalitetu same konstitucije. Naposljetku. veÊ tako er u sve veÊoj mjeri putem instrumenata i dinamike suradnje me u samih druπtvenim akterima. Tako moæemo postaviti prvu os preobrazbe kao prijelaz iz mijeπane konstitucije u hibridnu konstituciju. Procesi druπtvene suradnje moraju se ustavno formalizirati kao aristokratska funkcija. veÊ u stalnom postavljanju u odnos πirokoga kruga proizvo aËa i potroπaËa unutar træiπta i me u njima.18 Vladanje se vrπi izravno nad kretanjima proizvodnih i suradniËkih subjektivnosti. u kojemu je mnoπtvo zahvaÊeno elastiËnom i prilagodljivom aparaturom nadzora. Tu opet nalazimo ne-mjesto moÊi koje je naπa analiza suverenosti ranije otkrila. otkriva Ëinjenica da se u sadaπnjoj fazi zapovijedanje mora sve viπe proπirivati nad vremenskim dimenzijama druπtva pa odatle na dimenzije subjektivnosti.17 Aristokratski moment mora razviti svoje hijerarhijsko zapovijedanje i svoje naredbodavne funkcije nad transnacionalnim oblikovanjem proizvodnje i potroπnje. iako i monarhistiËke i aristokratske funkcije ciljaju na subjektivne i proizvodne dimenzije nove hibridne konstitucije. demokratske funkcije Imperija odre uju se unutar tih istih monarhistiËkih i aristokratskih hibridizacija. Me utim. Ne- . a topografija moÊi ne mora se viπe prvenstveno baviti prostornim odnosima veÊ je prije upisana u vremenska pomaknuÊa subjektivnosti. mijenjajuÊi njihove odnose u odre enoj mjeri i uvodeÊi nove odnose snaga. Moramo razmotriti kako monarhistiËki moment funkcionira istovremeno kao jedinstvena svjetska vlast nad kolanjem dobara i kao mehanizam organiziranja kolektivnoga druπtvenoga rada koji odre uje uvjete njegove reprodukcije. kljuË te preobrazbe nalazi se u demokratskom momentu. Upravo tu trebamo prepoznati najvaæniji kvalitativni skok: od disciplinarne paradigme do nadzorne paradigme vlasti. ono πto je prije bila mjeπavina. sada teæi prema hibridizaciji samih funkcija. Drugu os ustavne preobrazbe. Na sve tri razine. ne smijemo nikada zaboraviti da tu imamo posla s imperijalnim licem demokracije. a vremenska dimenzija demokratskoga trenutka mora se na kraju odnositi na mnoπtvo.16 Naposljetku. Tu hibridizacija postaje bitni i uvjetni element koji sudjeluje u oblikovanju krugova proizvodnje i potroπnje.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 267 roba. ne samo putem tradicionalnih monetarnih instrumenata. Taj svestrani odnos izme u proizvodnje i potroπnje postaje joπ vaæniji kada proizvodnju roba sve viπe odre uju nematerijalne usluge usa ene u mreæne strukture. πto je doista bilo organsko me usobno djelovanje funkcija koje su ostale odvojene i razliËite. ustanove se stalno oblikuju i redefiniraju prema ritmu tih kretanja.

predstavlja se unutar same mreæe. sama konstitucija mjesto borbe. S jedne strane mreæa formalno dozvoljava svim moguÊim subjektima u spletu odnosa da budu istovremeno prisutni. OpÊe crte danaπnje imperijalne konstitucije mogu se zamisliti u obliku rizomatske i univerzalne komunikacijske mreæe u kojoj se uspostavljaju odnosi prema svim njezinim toËkama ili Ëvorovima i od njih. varijable koje djeluju na podruËju izme u opÊeg i pojedinaËnog. izme u aksiomatike zapovijedanja i samoidentifikacije subjekta i izme u proizvodnje subjektivnosti sa strane moÊi i autonomnoga otpora samih subjekata. sama mreæa je stvarno i pravo ne-mjesto. ali s druge strane. Na tom imperijalnom ne-mjestu. kao πto je doista bio sluËaj u klasiËnim i modernim reæimima. Borba za konstituciju morat Êe se odvijati na tom dvosmislenom i promjenjivom terenu. U Imperiju je. aristokracija i demokracija] mjere snagu subjektivnosti koje ih tvore i pokuπavaju uhvatiti segmente njihovih konstitutivnih procesa. Postoje tri kljuËne varijable koje Êe odrediti tu borbu. ali danas priroda toga mjesta i ta borba nisu nikako jasne. Takva mreæa izgleda paradoksalno potpuno otvorena i potpuno zatvorena prema borbi i upletanju. tu se poËinje pojavljivati uzajaman odnos izme u druπtvenih i politiËkih snaga koje zahtijevaju formalno priznavanje u konstitutivnom procesu. tu razne funkcije [monarhija.19 Druga varijabla tiËe se onih koji raspodjeljuju usluge u mreæi i pretenzije da te usluge budu jednako nagra ene tako da mreæa moæe odræavati i reproducirati kapitalistiËki ekonomski sustav i istovremeno proizvoditi druπtvenu i politiËku segmentaciju koja joj je svojstvena. Joπ uvijek se suoËavamo s neËim poput mijeπane konstitucije. u hibridnom prostoru πto ga gradi konstitutivni proces. joπ uvijek nalazimo stalnu i nezatomivu prisutnost subjektivnih pokreta. naposljetku. Bitka za konstituciju Naπ krajnji cilj u analizi konstitutivnih procesa i figura Imperija je prepoznati teren na kojemu se mogu pojaviti osporavanja i alternative.20 TreÊa varijabla. Ona se bavi mehanizmima pomoÊu kojih . Prva varijabla ukljuËuje jamstvo mreæe i njezin opÊi nadzor na takav naËin da [pozitivno] mreæa moæe uvijek funkcionirati i [negativno] ona ne moæe funkcionirati protiv onih na poziciji moÊi. Tu se poËinje oblikovati kretanje od druπtvenoga prema politiËkom i pravnom koje uvijek odre uje konstitutivne procese. prilagodbe i hibridizacije svojstvene prijelazu prema postmodernosti. ali njega sada proæimaju u punoj jaËini pomaknuÊa.268 PUTOVI PROIZVODNJE mjesto je poloæaj gdje se vrπe hibridne nadzorne funkcije Imperija. i naposljetku.

koja je srediπnja hipoteza toga ustavnoga okvira. koju su liberalne i imperijalne mijeπane konstitucije uvijek slijedile.22 U druπtvu spektakla. za naπe svrhe. To znaËi da oblikovanje nove mijeπane konstitucije. integriranom i rasprπenom aparaturom slika i zamisli koja proizvodi i ure uje javni diskurs i miπljenje. vodi prema bitnoj neravnoteæi izme u utvr enih aktera pa tako i novoj druπtvenoj dinamici koja osloba a proizvo aËkoga i potroπaËkoga subjekta od [ili barem Ëini dvosmislenim njegov poloæaj unutar njih] mehanizama politiËkoga podvrgnuÊa. ljepilo koje dræi zajedno razliËite funkcije i tijela hibridne konstitucije je ono πto je Guy Debord nazvao spektaklom. kulturnih razvoja postmodernizma i procesa politiËkog konstituiranja Imperija? Nismo svakako u poloæaju da do emo do toga zakljuËka. Izgleda da se tu pojavljuje prvenstveno mjesto borbe. Je li to doista stanje koje Êe proizaÊi iz kapitalistiËke preobrazbe naËina proizvodnje. ono πto . daleko od toga da je jednostavno ponavljanje tradicionalne ravnoteæe.πto je istinsko i pravo stanje krize a moæda i revolucije. na terenu proizvodnje i ure enja subjektivnosti. a to znaËi. svaka subjektivnost mora postati subjekt kojim se vlada u opÊim mreæama nadzora [u ranom modernom smislu onoga koji je podvrgnut [subdictus] suverenoj moÊi]. i u razdvajanju politiËkoga subjekta i ekonomskoga subjekta. Je li to dvostruko oblikovanje doista moguÊe? Je li moguÊe da sustav odræava istovremeno politiËko podvrgnuÊe i subjektivnost proizvo aËa/potroπaËa? To doista ne izgleda tako. suoËava s novim poteπkoÊama i snaænim izrazom autonomije u pojedinaËnim i kolektivnim proizvo aËkim subjektivnostima ukljuËenima u tom procesu. U stvari. Prema tim trima varijablama. da politiËki subjekt bude nepostojan i pasivan. bitan uvjet postojanja univerzalne mreæe. moæemo prepoznati stvarno polje borbe na kojemu se mogu ponovo otvoriti svi taktiËki potezi konstitucije i ravnoteæa me u snagama . je da ona bude hibridna.21 U stvari. a u isto vrijeme svaki mora biti i neovisni agens proizvodnje i potroπnje unutar mreæa. Ipak moæemo vidjeti da se u tom novom stanju strategija uravnoteæenoga i ure enoga sudjelovanja. otvoreno polje borbe koje se pojavljuje u ovoj analizi brzo iπËezava kada razmotrimo nove mehanizme pomoÊu kojih se tim hibridnim mreæama sudjelovanja manipulira odozgo.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 269 se proizvode razlike me u subjektivnostima i naËinima na koje te razlike funkcioniraju unutar sustava. Spektakl konstitucije Me utim. Izgleda da na terenu proizvodnje i ure enja subjektivnosti. dok je proizvodni i potroπaËki agens prisutan i aktivan.

Me utim. Spektakl uniπtava bilo koji kolektivni oblik druπtvenosti . ali suvremeni mediji pruæaju strahovito moÊnije instrumente za te zadaÊe. Ne postoji jedinstveno mjesto nadzora koje diktira spektakl. a to se umijeÊe manipulacije najprije razvilo u Sjedinjenim Dræavama ali se sada proπirilo po cijelome svijetu. ne æelimo nagovijestiti da se iza kulisa nalazi ËovjeËuljak. tradicionalni oblici borbe za konstituciju postaju nepojmljivi. SliËno.a te su hipoteze izgledale radikalne i skandalozne pred trideset godina. Stoga teorije zavjere o vladinim i izvanvladinim urotama radi globalnoga nadzora. potpuno iπËezava. Kada kaæemo da spektakl ukljuËuje medijsko manipuliranje javnim mnijenjem i politiËkom radnjom.270 PUTOVI PROIZVODNJE se nekada zamiπljalo kao javna sfera. sigurno su i prije postojali brojni mehanizmi za oblikovanje javnoga mnijenja i javnoga poimanja druπtva. Diskurs izbornoga vremena usredotoËuje se gotovo iskljuËivo na to kako kandidati izgledaju. na izbor trenutka i kolanje slika. Na tom terenu spektakla. spektakl opÊenito funkcionira kao da postoji takva toËka srediπnjega nadzora.individualizirajuÊi druπtvene aktere u njihovim odvojenim automobilima i ispred odvojenih video ekrana . razmjena i sudjelovanje u eri πto je prethodila naπem medijskom dobu. Drugim rijeËima. Kao πto kaæe Debord. PolitiËki diskurs je oblikovana prodajna reklama a politiËko sudjelovanje svodi se na odabir izme u potroπaËkih slika. trebamo shvatiti . spektakl je istovremeno rasprπen i integriran. Danas izgledaju bespomoÊno naivni Ëak i stari pozivi da se manje usredotoËimo na sliku a viπe na teme i sadræaj u politiËkim kampanjama koje smo ne tako davno sluπali. danas se uzimaju kao sami po sebi razumljivima miπljenja da politiËari funkcioniraju kao zvijezde i da politiËke kampanje djeluju po logici oglaπavanja . Glavne medijske mreæe provode neku vrstu spektakla drugoga reda koji baca svjetlo [i bez sumnje djelomice ga oblikuje] na spektakl πto ga insceniraju kandidati i njihove politiËke stranke. misli i Ëini. koje su se svakako namnoæile zadnjih desetljeÊa. veliki »arobnjak iz Oza koji nadzire sve πto se gleda. otvoreni teren politiËke razmjene i sudjelovanja. Razlika suvremene medijske manipulacije politikom nije u stvari razlika u naravi veÊ u stupnju.i istovremeno nameÊe novu masovnu druπtvenost. a glavni mediji imaju skoro monopol na ono πto se pojavljuje pred opÊom javnoπÊu. OpÊe shvaÊanje da su mediji [a televizija posebno] uniπtili politiku krivo je samo u mjeri u kojoj se ono temelji na idealiziranom pojmu onoga od Ëega su se sastojali politiËki diskurs. Kao πto kaæe Debord. Taj zakon spektakla oËigledno vlada na podruËju medijski vo ene izborne politike. u druπtvu spektakla postoji jedino ono πto se pojavljuje. novu ujednaËenost akcije i misli.

Izgleda kao da ne postoji mjesto za stajanje. vladom. Kako stara mjesta i oblici borbe propadaju. Promijenili su se samo oblici i mehanizmi praznovjerja koji prenose strah. a joπ i danas strah je prvenstveni mehanizam nadzora koji ispunjava druπtvo spektakla. pojavljuju se novi i moÊniji.MJE©OVITA KONSTITUCIJA 271 kao istovremeno toËne i krive. nikakav uteg za bilo koji otpor. transnacionalnim korporacijama.23 Spektakl politike funkcionira kao da jedna jedina moÊ svjesno i izravno upravlja medijima. I doista. veÊ samo neumoljivi stroj moÊi. Hobbes je odavno shvatio da je za uËinkovito vladanje “Strast s kojom treba raËunati Strah”. . Vaæno je shvatiti moÊ spektakla i nemoguÊnost tradicionalnih oblika borbe.ili. politika straha uvijek se πirila putem neke vrste praznovjerja. Druπtvo spektakla vlada tako πto rukuje jednim vrlo starim oruæjem. globalnim financijskim institucijama i tako dalje. iako u stvarnosti to nije toËno. teorije zavjere su grubi ali uËinkoviti mehanizam kojim se moæemo pribliæiti funkcioniranju totaliteta. Spektakl straha koji dræi na okupu postmodernu kriæanu konstituciju i medijsko manipuliranje javnoπÊu i politikom oduzima tlo pod nogama borbi za imperijalnu konstituciju. strah povezuje i osigurava druπtveni poredak. Kao πto Fredric Jameson izvrsno objaπnjava u kontekstu suvremenoga filma. Spektakl imperijalnoga poretka nije oklopljen svijet. drugim rijeËima. veÊ u stvari otvara stvarnu moguÊnost da ga se sruπi kao i nove potencijale za revoluciju.24 Za Hobbesa. ali to nije kraj priËe. spektakl stvara oblike æelje i uæitka koji su intimno povezani sa strahom. Jezik rane moderne evropske filozofije nazivao je prenoπenje straha praznovjerjem. vojskom.25 Iako izgleda da spektakl funkcionira putem æelje i uæitka [æelje za robama i uæitka potroπnje]. on u stvari funkcionira putem komunikacije straha .

Drugim rijeËima.iznad druπtvene razine. putem uopÊenoga dekodiranja strujanja. Kapital. suverenost djeluje putem popreËnih nabiranja druπtvenoga polja. prosinac 1995. ne oslanjajuÊi se na transcendentno srediπte moÊi. koje se predstavlja prima facie kao puka toËka prijelaza na novi oblik proizvodnje. pariπki πtrajk. druπtvenih funkcija i tako dalje. moderna suverenost djeluje. To je dokinuÊe kapitalistiËkoga naËina proizvodnje unutar samoga kapitalistiËkoga naËina proizvodnje. broπura. Suverenost je tako i viπak koda. karl marx Kapital i suverenost mogli bi izgledati protuslovan par.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST. Kapital funkcionira.bio on vladar. prema terminologiji Deleuzea & Guattarija. masovne deteritorijalizacije. On povijesno nastoji razoriti tradicionalne druπtvene granice. putem stvaranja i odræavanja Ëvrstih granica izme u teritorija. pretjerano kodiranje druπtvenih tijekova i funkcija. putem prijenosnika i mreæa odnosa vladanja. djeluje na razini imanentnosti.01 Moæemo shvatiti . a onda putem spajanja tih deteritorijaliziranih i dekodiranih strujanja. kao πto smo detaljno vidjeli. dræava. Moderna suverenost oslanja se u biti na transcendentnost suverena .3. naprotiv. Nadalje. stanovniπtva. Hobbes je uspostavio prostornu metaforu suverenosti za cijelu modernu politiËku misao u svom jedinstvenom Levijatanu koji se uzdiæe iznad druπtva i mnoπtva. πireÊi se preko teritorija i obuhvaÊajuÊi uvijek novo stanovniπtvo unutar svojih procesa. nacija ili Ëak Narod . Suveren je viπak moÊi koja sluæi da se rijeπi ili odgodi kriza modernosti. pa stoga i samodokidajuÊe protuslovlje. ILI UPRAVLJANJE GLOBALNIM DRU©TVOM NADZORA Dok god se druπtvo temelji na novcu neÊemo ga imati dovoljno.

Drugo.02 Drugim rijeËima. stalnom promjenom i izjednaËavanjem. veÊ prema odabranim konstantama”.procesi kodiranja. kada umjesto njih uvedemo konstante. skupu jednadæbi i odnosa koji odre uje i spaja varijable i koeficijente odmah i jednako po raznim terenima bez upute na prethodne i stalne definicije ili izraze. to jest kvantitativnih i sumjerljivih ekonomskih izraza. tako i kapital mete Ëvrste granice pretkapitalistiËkoga druπtva .KAPITALISTI»KA SUVERENOST 273 funkcioniranje kapitala kao deteritorijalizirajuÊega i imanentnoga u tri prvenstvena vida koje je analizirao sam Marx. kapital spaja sve oblike vrijednosti na jednoj opÊoj ravni i povezuje ih sve putem novca. Prvo. Putem druπtvenoga razvoja kapitala. ili drugim rijeËima. OpÊi ekvivalent novca dovodi sve elemente u mjerljive. zakoni po kojima kapital funkcionira nisu odvojeni i stalni zakoni koji stoje iznad i usmjeruju djelatnost kapitala odozgo. veÊ povijesno promjenljivi zakoni koji su imanentni samom funkcioniranju kapitala: zakoni profitne stope. sumjerljive odnose. a onda imanentni zakoni ili jednadæbe odre uju njihov razmjeπtaj veÊ prema pojedinim konstantama koje zamjenjuju varijable i jednadæbe.04 . elastiËnoπÊu. Kapital stoga traæi ne transcendentnu moÊ veÊ mehanizam nadzora koji se nalazi na ravni imanentnosti. kapital odvaja stanovniπtvo od posebno kodiranih teritorija i onda ga stavlja u pokret. unutar jednoga aksiomatskoga sustava. Kapital nastoji svesti sve prethodno uspostavljene oblike statusa. postulati “nisu tvrdnje koje mogu biti ili toËne ili krive.03 Kapital djeluje putem upravo takve aksiomatike predloæenih funkcija. pretjeranoga prekodiranja i ponovnog kodiranja koji su nametnuli transcendentni poredak na ome enom i rascjepkanom druπtvenom terenu .postupno ustupaju mjesto aksiomatici: to jest. naslova i povlastica na razinu gotovinske jezgre. mehanizmi moderne suverenosti . jer oni sadræe relativno neodre ene varijable. Kapital teæi prema glatkom prostoru odre enom dekodiranim tijekovima. stope eksploatacije i ostvarenja viπka vrijednosti i tako dalje.a Ëak i granice nacionalnih dræava postepeno prelaze u pozadinu kako se kapital ostvaruje na svjetskome træiπtu. njihovoga opÊega ekvivalenta. toËne ili krive. Kapital u svome neumornome marπu po svijetu razara tradicionalne kulture i druπtvene organizacije da bi stvorio mreæe i staze jednoga jedinoga kulturnoga i ekonomskoga sustava proizvodnje i kolanja. Upravo kao πto aksiomatika destabilizira bilo koje izraze i definicije πto prethode odnosima logiËke dedukcije. On Ëisti Imanja i stvara “slobodni” proletarijat. u procesima prvobitne akumulacije. TreÊe. tek onda postulati postaju tvrdnje. Tek kada tim varijablama dademo konkretnu vrijednost.

Svaka od modernih paradigmi suverenosti doista podræava djelovanje kapitala za odre eno povijesno razdoblje. civilno druπtvo viπe ne sluæi kao primjerena toËka posredovanja izme u kapitala i suverenosti. Foucault prati to kretanje u svojoj analizi prijelaza u evropskoj vladavini izme u sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeÊa od “suverenosti” [apsolutnoga oblika suverenosti centaliziranoga u volji i osobi vladara] prema “guvernmentalnosti” [oblika suverenosti izraæenoga putem decentralizirane ekonomije vladanja i upravljanja robama i stanovniπtvom]. ali te iste strukture stalno protuslove u naËelu djelatnosti kapitala i ometaju je u praksi. Ustanove koje saËinjavaju civilno druπtvo funkcionirale su kao prolazi koji su kanalizirali tijekove druπtvenih i ekonomskih snaga. drugim rijeËima. Me utim. mogli bismo reÊi da je civilno druπtvo bilo teren moderne suverenosti koja postaje imanentna [sve dolje do kapitalistiËkoga druπtva] i istovremeno u obratnom smjeru kapitalistiËko druπtvo postajalo je transcendentno [sve gore do dræave].274 PUTOVI PROIZVODNJE Transcendentnost moderne suverenosti tako se sukobljava s imanentnosti kapitala. Civilno druπtvo sluæilo je u jednom povijesnom razdoblju kao posrednik izme u imanentnih snaga kapitala i transcendentne moÊi moderne suverenosti. Povijesni proces posredovanja nije bio jednako davanje i uzimanje veÊ prije jednostrano kretanje od transcendentnog poloæaja suverenosti prema ravni imanentnosti kapitala. Hegel je usvojio izraz “civilno druπtvo” na temelju svoga Ëitanja britanskih ekonomista i on ga je shvaÊao kao posredniπtvo izme u nastojanja pluralnosti ekonomskih pojedinaca i njihovih interesa i jedinstvenoga interesa dræave. Povijesno se kapital oslanjao na suverenost i potporu njezinih struktura prava i sile. Civilno druπtvo posreduje izme u [imanentnih] Mnogih i [transcendentnog] Jednog. ali one istovremeno postavljaju prepreke razvoju kapitala koje on kasnije mora prevladati. ometajuÊi na kraju njegov razvoj. Cijela povijest modernosti koju smo dosad ocrtali mogla bi se promatrati kao evolucija pokuπaja da se pregovara i posreduje oko toga protuslovlja.05 Taj prijelaz izme u oblika suverenosti znaËajno se podudara s ranim razvojem i πirenjem kapitala. Te su nedræavne ustanove. Strukture i ustanove koje . u naπe vrijeme. organizirale kapitalistiËko druπtvo pod poretkom dræave i onda πirile dræavnu vladavinu po cijelom druπtvu. podiæuÊi ih na koherentnu jedinstvenu razinu i vraÊajuÊi ih nazad raspodjeljujuÊi zapovijedanje jedinstvom po cijelom imanentnom druπtvenom polju. U smislu naπega pojmovnoga okvira. Taj odnos u razvijanju moæda je srediπnji problem s kojim se mora suoËiti bilo koja teorija kapitalistiËke dræave.

One su u stvari primjer suverenosti ili pak toËka posredovanja sa suverenoπÊu. Me utim. Disciplinarne ustanove. Uruπavanje ustanova. koje oblikuju niz faza apstrakcije. na . a to je bila sjajna sræ njegove analize.6]. druπtvo nadzora znaËi korak prema ravni imanentnosti.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 275 ga saËinjavaju danas postupno odumiru. Drugim rijeËima.06 Odumiranje civilnoga druπtva moæe se shvatiti i kao popratna pojava u prijelazu od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora [vidi dio 2. odumiranje civilnoga druπtva i slabljenje disciplinarnog druπtva sve to ukljuËuje izgla ivanje popreËnih nabiranja modernoga druπtvenoga prostora. Danas su druπtvene ustanove koje saËinjavaju disciplinarno druπtvo [πkola. UzniËka logika. granice uËinkovitosti njihove logike i njihova naboranost druπtvenoga prostora predstavljaju primjere okomite transcendentnosti preko druπtvene ravni. nadkriljujuÊi nas. obitelj. Na drugom smo mjestu tvrdili da se to odumiranje moæe shvatiti u smislu da slabi dijalektika izme u kapitalistiËke dræave i rada. kako bi Hobbes rekao. poopÊila po cijelom druπtvenom polju. to jest. Tu nastaju mreæe druπtva nadzora. posvuda u krizi. kolektivni pregovori s radom kao i predstavljanje rada u ustrojstvu. Foucault je insistirao na Ëinjenici. imanentno samoj naπoj subjektivnosti i neodvojivo od nje. Me utim. doista zadræavaju odre enu odvojenost od proizvedenih i organiziranih druπtvenih snaga. disciplina nije neki vanjski glas koji propisuje naπe postupke odozgo. aparat ili razmjeπtaj] opÊa strategija koja se nalazi u pozadini imanentnoga i stvarnoga vrπenja discipline.08 Mogli bismo poneπto pojednostavljeno kazati da je dispozitiv [koji prevodimo bilo kao mehanizam.07 U odnosu na disciplinarno druπtvo i gra ansko druπtvo. ustanove koje su uvjet te moguÊnosti i koje prostorno odre uju zone uËinkovitosti pri vrπenju discipline. bolnica. da slabe uËinkovitost i uloga sindikata. Zidovi zatvora istovremeno omoguÊuju i ograniËavaju uzniËku logiku. tvornica]. veÊ neπto poput unutarnje prinude nerazluËive od naπe volje. logika potËinjavanja koja je prije djelovala unutar njihovih ograniËenih prostora sada se proπirila. Kako se zidovi tih ustanova uruπavaju. da je vrπenje discipline potpuno imanentno subjektivnostima pod njezinim zapovijedanjem. Foucault brodi velikom istanËanoπÊu po tom razmaku izme u transcendentnih zidova ustanova i imanentnog vrπenja discipline u svojim teorijama dispozitiva i dijagrama. trebamo pomno locirati gdje se toËno nalazi ta tarnscendentnost disciplinarnog druπtva. koje su velikim dijelom iste one koje shvaÊamo kao civilno druπtvo ili su s njima usko povezane. Oni diferenciraju druπtveni prostor.

imanentno vrπenje discipline . U stvari. zajedno s uruπavanjem ustanova. Naposljetku i same ustanove koriste dijagram u pojedinaËnim i konkretnim druπtvenim oblicima.joπ se viπe proπirilo u druπtvu nadzora.to jest. Svaki je dio igrao posebnu ulogu u sklopljenom stroju. Danas su uruπenje zidova koji su ome ivali ustanove i izgla ivanje druπtvenih nabiranja simptomi izravnavanja tih okomitih primjera prema vodoravnosti krugova nadzora. majka. Suverenost je postala virtualnom [ali zbog toga ne manje stvarnom]. Na drugoj razini apstrakcije. On stvara prostor u kojemu zatvorenici. . zakoni i tako dalje] ne vladaju svojim zatvorenicima na isti naËin na koji suveren zapovijeda svojim podanicima. Zatvor [njegovi zidovi. dijagram omoguÊuje razmjeπtaj disciplinarnoga dispozitiva. Na primjer. radnik. u prijelazu na druπtvo nadzora. discipliniraju sami sebe. Ëuvari. Imanentna proizvodnja subjektivnosti u druπtvu nadzora odgovara aksiomatskoj logici kapitala. a njihova sliËnost oznaËuje novu i potpuniju spojivost izme u suverenosti i kapitala. samodiscipliniranje subjekata. Mogli bismo stoga toËnije reÊi da disciplinarna ustanova nije sama suverena. tvorniËka disciplina i tako dalje isprepliÊu se u kriæanoj proizvodnji subjektivnosti. ali njezina apstrakcija druπtvenoga polja proizvodnje subjektivnosti ili transcendentnost iznad njega Ëini kljuËni element u vrπenju suverenosti u disciplinarnom druπtvu. U stvari. πkolska disciplina. Prijelaz na druπtvo nadzora nikako ne znaËi kraj discipline. neprestano πaputanje disciplinarne logike unutar samih subjektivnosti . je dijagram ili nacrt koji se aktualizira u raznim disciplinarnim dispozitivima. a vrπenje discipline je uvijek i posvuda aktualizira. putem strategija zatvorskih dispozitiva i putem stvarnih postupaka. Proizvodnja subjektivnosti u civilnom druπtvu i disciplinarnom druπtvu doista je u odre enom razdoblju promicala vladavinu i olakπavala πirenje kapitala. uzniËka arhitektura koja omoguÊuje da zatvorenici budu stalno vidljivi iz srediπnje toËke moÊi. Me utim. promijenilo se to πto su. upravitelji. Subjektivnosti proizvedene u modernim institucijama sliËile su standardiziranim strojnim dijelovima u velikoj tvornici: zatvorenik. Zatvorska disciplina. ali on je bio standardiziran. disciplinarni dispozitivi postali manje prostorno ograniËeni u druπtvenom polju. student i tako dalje. je ujedinjeni dispozitiv koji nadgleda ili podastire raznolikost zatvorskih postupaka. pa je tako od njih apstrahiran i odvojen. Moderne druπtvene ustanove proizvodile su druπtvene identitete koji su bile mnogo pokretniji i elastiËniji nego prethodne subjektivne figure. elementi transcendentnosti disciplinarnoga druπtva smanjuju se dok su imanentni vidovi naglaπeni i uopÊeni.276 PUTOVI PROIZVODNJE primjer.

te je bio na taj naËin zamjenjiv bilo kojim dijelom svoje vrste. uËenik izvan πkole.09 Upravo kao i imperijalna suverenost. sve je to pomoglo kapitalu u njegovom razdoblju globalnoga πirenja. umobolnik izvan ludnice . uspostavljanje kolonijalnih uprava. U devetnaestom stoljeÊu i poËetkom dvadesetoga.1]. Uspostavljanje globalnoga druπtva nadzora koje Ëini glatku naboranost nacionalnih granica ide ruku pad ruku s ostvarenjem svjetskoga træiπta i stvarnoga potËivanja globalnoga druπtva pod kapital. identiteti πto su ih proizvele ustanove. Me utim. Kako su se zidovi koji su odre ivali i izolirali uËinke modernih institucija postupno uruπavali. postala je prepreka daljnjem napredovanju prema pokretljivosti i elastiËnosti. na odre enoj toËki. Ona je radnik u tvornici izvan tvornice. zatvorenik u zatvoru i mentalni pacijent u ludnici. imperijalizam je doprinio preæivljavanju i πirenju kapitala [vidi dio 3. ali su razliËita mjesta i razliËita razdoblja æivota u odre enoj mjeri odre ivala te razliËite identitete: netko je bio majka ili otac kod kuÊe. Imperijalizam je bio sustav zamiπljen da sluæi potrebama kapitala i promiËe . uËenik u πkoli. radnik u tvornici.izvan ustanova ali joπ jaËe pod vlaπÊu njihovih disciplinarnih logika. stvaranje monopola i kartela. Podjela svijeta izme u vladajuÊih nacionalnih dræava.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 277 proizveden en masse. doπlo je do ruπenja granica kako unutar svakoga nacionalnoga konteksta tako i na globalnoj razini. subjektivnosti su se poËele proizvoditi istovremeno u brojnim ustanovama u razliËitim kombinacijama i dozama. ta diskretna mjesta primjene postupno gube svoju definiciju i ograniËenja. zatvorenik izvan zatvora. Uruπenje civilnoga druπtva i opÊa kriza disciplinarnih ustanova podudara se sa slabljenjem granica koje oznaËavaju i organiziraju podjele u globalnom vladanju. U druπtvu nadzora. nepromjenljivost tih standardiziranih dijelova. nametanje trgovaËkih ograniËenja i tarifa. upravo ta mjesta. Glatki svijet U prijelazu suverenosti prema ravni imanentnosti.sve u isto vrijeme.. subjektivnosti druπtva nadzora imaju mijeπanu konstituciju. Svakako da je u disciplinarnom druπtvu svaki pojedinac imao mnogo identiteta. Prijelaz na druπtvo nadzora ukljuËuje proizvodnju subjektivnosti koja nije nepromjenljiva u identitetu veÊ hibridna i promjenljiva. Hibridna subjektivnost proizvedena u druπtvu nadzora ne mora nositi identitet zatvorenika ili mentalnog pacijenta ili tvorniËkoga radnika ali joπ je uvijek mogu istovremeno saËinjavati sve njihove logike. Ona ne pripada nijednoj od tih identiteta i pripada svima . diferencirane zone iskoriπtavanja sirovina i industrijske proizvodnje itd.

ali je on ubrzo postao negva za deteritorijalizirane tijekove i glatki prostor kapitalistiËkoga razvoja. Taj je izraz izmiπljen kao popuna bipolarnoj hladnoratovskoj podjeli izme u vladajuÊih kapitalistiËkih nacija i glavnih socijalistiËkih nacija. radne snage i roba . u smislu koji taj pojam postavlja. nasuprot. ne uspijeva razjasniti stvarnu povijest toga izraza u njegovim vaænim uporabama i uËincima. zahtijeva gladak prostor nekodiranih i deteritorijaliziranih tijekova. To je toËno. stroge pojmove unutarnjega i vanjskoga koji su uËinkovito zaustavljali slobodan tijek kapitala. t. Imperijalizam je stroj globalne naboranosti. A ipak. Svjetsko træiπte. Taj sukob izme u naboranosti imperijalizma i glatkoga prostora kapitalistiËkoga svjetskoga træiπta otvara nam novo motriπte koje nam omoguÊava da ponovo razmotrimo predvi anje Rose Luxemburg o propasti kapitalizma: “Iako je imperijalizam povijesna metoda koja produæuje vijek kapitalizma. Mnogi su se sloæili. logika te podjele nije viπe uËinkovita.10 Me unarodni poredak i naborani svijet imperijalizma doista je promicao kapitalizam. da TreÊi svijet u stvari nikada nije postojao. kanaliziranja. koji zaustavlja neke tijekove a olakπava druge. on je isto tako sigurno sredstvo da ga se dovede do brzoga kraja”. kao πto je zapazila veÊina kritiËara imperijalizma [komunistiËkih. Puno ostvarenje svjetskoga træiπta nuæno je kraj imperijalizma.j. Ali ta jednostavna priËa koja se bliæi kraju.nuæno spreËavajuÊi na taj naËin puno ostvarenje svjetskoga træiπta. pa ga je na kraju trebalo odbaciti. imperijalizam se i sam od svoga zaËetka sukobljavao s kapitalom. Taj pojam nije uspio obuhvatiti nego je Ëak i nijekao znaËajne druπtvene. slobodni prostor granice za koji Êe se natjecati prva dva svijeta. socijalistiËkih i kapitalistiËkih]. Rosa Luxemburg bila je bitno u pravu: imperijalizam bi bio smrt kapitalizmu da nije prevladan. poËevπi joπ od 1970-ih godina. S obzirom da je hladni rat danas okonËan. tako da je pod TreÊim svijetom podrazumijevao ono πto je bilo izvan toga glavnoga sukoba. On je bio lijek koji je sam ugroæavao zdravlje pacijenta. ekomonske i kulturne . on je tako er stvorio i ojaËao krute granice me u raznim globalnim prostorima. kodiranja i teritorijaliziranja tijekova kapitala. Mogli bismo to ispriËati kao vrlo jednostavnu priËu.278 PUTOVI PROIZVODNJE njegove interese u fazi njegovoga globalnoga osvajanja. Iako je imperijalizam osiguravao kapitalu prutove i mehanizme da proæima nove teritorije i πiri kapitalistiËki naËin proizvodnje. Smanjenje moÊi nacionalnih dræava i raspad me unarodnoga poretka povlaËe za sobom definitivni kraj uËinkovitosti izraza “TreÊi svijet”. kao homogeno jedinstvo u biti razliËitoga skupa nacija.

ali πto je joπ vaænije. akumulacije i druπtvenih oblika. oni ukazuju na potencijalno jedinstvo me unarodne oporbe.11 Srediπte. sjevernih i juænih skupova nacionalnih dræava nisu viπe dovoljne da bismo shvatili globalne podjele i raspodjelu proizvodnje. TreÊi svijet bio je stvarno jedan. podjela kapitalistiËke sfere na srediπte. [U tom pogledu najnovija pojmovna podjela izme u Sjevera i Juga nije znaËajno razliËita. Drugim rijeËima. sa stajaliπta kapitala i njegovoga marπa prema globalnom osvajanju. obodne i poluobodne zemlje unutar kapitalistiËkoga podruËja. teren moguÊnosti. druπtvene i ekonomske oblike. Razne zone toga okoliπa bez sumnje su radikalno razliËite jedna od druge. U zemljopisnim regijama kao πto su Juæni rog Latinske Amerike ili JugoistoËna Azija. Sa stajaliπta toga potencijalnoga potËinjavanja. ali sa stajaliπta kapitala sve je to vanjsko: potencijalni teren za njegovu proπirenu akumulaciju i njegovo buduÊe osvajanje. Na primjer. razliËitim proizvodnim procesima i razliËitim oblicima akumulacije. za vladajuÊe kapitalistiËke nacije TreÊi je svijet znaËio preostali otvoreni prostor. obod i poluobod homogenizira i zasjenjuje stvarne razlike me u nacijama i kulturama. Rosa Luxemburg jasno gleda s motriπta kapitala kada ona dijeli svijet na kapitalistiËko podruËje i nekapitalistiËki okoliπ. od najviπih razina . Isto tako je logiËno kada Samir Amin. ne smijemo zatvarati oËi pred Ëinjenicom da je. Putem decentralizacije proizvodnje i uËvrπÊenja svjetskoga træiπta. Tijekom hladnoga rata kada su regije Drugoga svijeta bile uËinkovito zatvorene. Dinamika kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËka træiπta mogli su formalno potËiniti razne kulturne. Maroka i Mozambika. takav pojam jedinstva i homogenosti doista imao odre enu vrijednost. Zemljopisne podjele izme u nacionalnih dræava ili Ëak izme u srediπnjih i obodnih. sve razine proizvodnje mogu istovremeno postojati jedna do druge. potencijalno zdruæivanje antikapitalistiËkih zemalja i snaga. Jug i obod svi oni homogeniziraju stvarne razlike da bi osvijetlili proces ujedinjenja kapitalistiËkoga razvoja. Me utim kada smo shvatili tu stvarnu mnogostrukost. me unarodne podjele i tijekovi rada i kapitala toliko su se rascijepali i umnoæili da viπe nije moguÊe obiljeæiti velike zemljopisne zone kao srediπte i obod. Immanuel Walerstein i drugi razlikuju srediπnje.] Poput pojma Prvoga-Drugoga-TreÊega svijeta. ali to Ëini da bi rasvijetlila tendenciju jedinstva politiËkih. druπtvenih i ekonomskih oblika koji se pojavljuju u dugim imperijalistiËkim procesima formalnoga potËinjavanja.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 279 razlike izme u Paragvaja i Pakistana. obod i poluobod razlikuju se po druπtvenim. Sjever i Jug. TreÊi svijet. politiËkim i birokratskim oblicima. usprkos stvarnim i znaËajnim razlikama me u nacijama.

Sjever i Jug bili ikada stvarno podijeljeni po nacionalnim crtama. srediπtem i obodom. Razne nacije i regije sadræe razliËite razmjere onoga πto smo nazvali Prvim i TreÊim svijetom. Me utim. nacionalna dræava koja je bila jamac me unarodnoga poretka i kamen temeljac imperijalistiËkoga osvajanja i suverenosti. prema tom stajaliπtu. Tako je imperijalizam u povlaËenju bio prisiljen da napusti i uniπti vlastito naoruæanje prije nego πto se njezino oruæje upotrijebi protiv njega. Neki bi mogli prosvjedovati. Sjeverom i Jugom. oni danas oËigledno proæimaju jedan drugoga. Ako su Prvi svijet i TreÊi svijet. πireÊi nejednakosti i prepreke po mnogostrukim i razlomljenim crtama. da vladajuÊi glasovi globalnoga poretka proglaπavaju nacionalnu dræavu mrtvom upravo kada se “nacija” pojavila kao revolucionarno oruæje za potËinjene. veÊ samo razlika u stupnju. postala je putem rasta i organizacije antiimperijalistiËkih snaga element koji najviπe ugroæava me unarodni poredak. Smanjena uËinkovitost te strukture moæe se jasno uoËiti u evoluciji cijeloga niza globalnih pravnoekonomskih tijela. koje barem pruæa uvjerljivu priËu za tu sloæenu povijest. proizvodnosti i akumulacija do najniæih. koji su sazrijevali desetljeÊima nakon Bandunπke konferencije. mi vjerujemo da je teπka pogreπka æaliti za moÊima nacionalne dræave ili uskrisiti bilo koju politiku koja veliËa naciju. To ne znaËi da su Sjedinjene Dræave i Brazil.i supranacionalnim me ama. nacionalne dræave! Drugim rijeËima. tako da sloæeni druπtveni mehanizam odræava njihove razlike i me usobno djelovanje. s odre enim opravdanjem. veÊ tako er i moæda prvenstveno pravnoekonomska struktura. srediπte i obod. za bijedne ovoga svijeta. Nacija nije bila samo kulturni oblik. veÊ prije da me u njima nema razlika u naravi. Britanija i Indija sada istovjetni teritoriji u smislu kapitalistiËke proizvodnje i kolanja. Najprije. ti su napori uzaludni jer slabljenje nacionalne dræave nje jednostavno ishod nekoga ideoloπkoga nazora koji se moæe obrnuti Ëinom politiËke volje: to je strukturalan i nepovratan proces.280 PUTOVI PROIZVODNJE tehnologije. Nakon pobjede borbi za nacionalno oslobo enje i nakon pojave potencijalno destabilizirajuÊih me unarodnih saveza. veÊ u fluidnim infra. Zemljopis neravnomjernoga razvoja i crte podjele i hijerarhije neÊemo viπe nalaziti unutar Ëvrstih nacionalnih ili me unarodnih granica. osjeÊaj pripadnosti i zajedniËke baπtine. kao πto su . ima li boljega naËina da se potkopa moÊ nacionalizma i internacionalizma TreÊega svijeta nego liπiti ga njegove bitne i vodeÊe potpore. I u metropolama rad se proteæe od visine do dubine kapitalistiËke proizvodnje: tvornice New Yorka i Pariza mogu biti suparniËke onima Hong Konga i Manile.

12 Ta tendencija u urbanom planiranju i arhitekturi uspostavila je u konkretnom. koju podræava taj supranacionalni skelet. Me utim. kako u smislu krutosti struktura nadnica tako i kulturnih i zemljopisnih razlika. Trendovi u urbanoj arhitekturi u svjetskim megalopolisima pokazuju jedan vid tih novih segmentacija. Svjetska trgovinska organizacija. ne znaËi da su druπtvene nejednakosti i segmentacije iπËezle. ili pak slabljenjem javnoga prostora koji je prije omoguÊavao otvoreno i neprogramirano me usobno druπtveno djelovanje. Imperij obiljeæava velika blizina krajnje nejednakoga stanovniπtva πto stvara stanje stalne druπtvene opasnosti i zahtijeva moÊne aparature druπtva nadzora koje Êe osigurati odvajanje i jamËiti novo upravljanje druπtvenim prostorom. one su u mnogom pogledu postale veÊe ali u razliËitom obliku. Moæda bi bilo toËnije reÊi da srediπte i obod. Svjetska banka i MMF.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 281 GATT. Ëak kad bi nacija joπ uvijek bila uËinkovito oruæje. Treba nam biti . Globalizacija proizvodnje i kolanja. kako u odumiranju civilnoga druπtva tako i u slabljenju nacionalnih granica. gdje ne samo privatne kuÊe veÊ i trgovaËka srediπta i vladine zgrade grade otvorene i slobodne okoliπe iznutra tako da stvaraju zatvorenu i neprobojnu vanjπtinu. opÊe izjednaËavanje ili izgla ivanje druπtvenoga prostora. moraju se poduzimati sloæene mjere da bi se odræala njihova odvojenost. Nove segmentacije Me utim. Kapital je tako mogao istovremeno nametnuti vremensku elastiËnost i prostornu pokretljivost. Los Angeles moæda predvodi u onome πto Mike Davis naziva “arhitekturom tvr ave”. Kompjuterska i informacijska tehnologija koja je omoguÊila da se razne skupine radne snage poveæu u stvarnom vremenu diljem svijeta dovela je do æestoke i neobuzdane konkurencije me u radnicima. Informacijske tehnologije iskoriπtene su da bi se oslabili strukturalni otpori radne snage. i joπ vaænije. arhitektonska analiza moæe dati samo prvi uvod u problematiku novih odvajanja i segmentacija. Ëini bespredmetnom uËinkovitost nacionalnih pravnih struktura. Drugo. fiziËkom smislu ono πto smo ranije nazvali krajem vanjskoga. ona nosi sa sobom cijeli niz represivnih struktura i ideologija [kao πto smo tvrdili u dijelu 2. Naprotiv. Sjever i Jug ne odre uju viπe me unarodni poredak veÊ da su se pribliæili jedan drugome.2] i bilo koja strategija koja se na njih oslanja mora se smjesta odbaciti. Sao Paolo i Singapur. Politika rada jasnije odre uje nove crte podjele. Tamo gdje su se krajnosti bogatstva i siromaπtva poveÊale a fiziËka razdaljina izme u bogatih i siromaπnih smanjila u globalnim gradovima kao πto su Los Angeles.

muËe i konaËno uniπtavaju zemlje koje joπ uvijek zadræavaju krutosti rada i suprotstavljaju se elastiËnosti i pokretljivosti. Poput Boæje metle koja mete po cijelom druπtvu [tako je Hegel opisao nametanje barbarskoga zakona. Prvenstveni cilj imperijalne politike rada je smanjiti cijenu rada. globalni monetarni mehanizmi kaænjavaju. To sliËi procesu prvobitne akumulacije. i ima joπ uvijek mjesta u metropolama gdje razlike u potroπnji sile niæu klasu da se prodaje za manje. potpuno je preokrenuto. Monetarna politika provodi segmentacije πto ih propisuje politika rada. Ëetrnaest. Stalni strah od siromaπtva i tjeskoba zbog buduÊnosti kljuËevi su za poticanje borbe za . ili stvarno da se potËini joπ okrutnijem reæimu kapitalistiËke eksploatacije. temeljni sadræaj informacija πto ih prenose ogromne komunikacijske korporacije je strah. æene i djecu podjednako. uglavnom u rukama Atile i Huna]. Tu postaje bitna teorija imperijalnoga administrativnoga djelovanja. ali mi moæemo saæeti tu promjenu jednostavno kazavπi da ima viπe posla za manje nadnice. nove norme proizvodnosti razlikuju i segmentiraju radnike.282 PUTOVI PROIZVODNJE jasno da je taj proces slabljenja otpora i krutosti radne snage postao potpuno politiËki proces usmjeren prema obliku upravljanja koji uveliËava ekonomski profit. Ure enje radnoga dana. S druge strane. Kao πto smo ranije tvrdili. Joπ uvijek postoje mjesta na svijetu gdje siromaπtvo omoguÊuje reprodukciju radne snage po niæoj cijeni. Politika komunikacije nalazi se u pozadini raznih politika novih segmentacija. kada su saËuvani neki elementi dræave-blagostanja kao znak ustrajnosti nacionalne dræave.ili toËnije. πesnaest sati dugi bez vikenda ili praznika. procesu ponovne proletarizacije. πto je bilo stvarni kamen temeljac socijalistiËke politike tijekom proπla dva stoljeÊa. To je temelj na kojemu su stvorene nove segmentacije rada. Radni dani su Ëesto dvanaest. postoji rad za muπkarce. Jezik ekonomista odre uje ih raznim razinama proizvodnosti. Isto se doga a kada se socijalna politika u nekoj zemlji potpuno ne prilago ava imperijalnoj elastiËnosti i pokretljivosti . siromaπtva i nezaposlenosti na kraju postaje prvenstvena i neposredna snaga koja stvara i odræava te segmentacije. Strah od nasilja. Burza pada kada stopa nezaposlenosti ide naniæe ili stvarno kada raste postotak radnika koji nisu neposredno elastiËni i pokretljivi. Financijski i monetarni tijekovi slijede viπe ili manje iste globalne obrasce kao elastiËna organizacija radne snage. kao i za stare i hendikepirane. S jedne strane spekulativni i financijski kapital ide tamo gdje je cijena radne snage najniæa i gdje je jamstvo administracije za eksploataciju najviπe. Imperij ima posla za svakoga! ©to je manje ure en reæim eksploatacije to ima viπe posla.

birokracije [i upravna sredstva opÊenito] djeluju ne po pravocrtnoj logici njihove funkcionalnosti prema ciljevima. Problem imperijalne uprave stoga se sastoji u tome da upravlja tim procesom integracije tako da pacificira. to jest. Imperijalna uprava Nakon πto smo vidjeli kako su druπtvene prepreke uklonjene u oblikovanju Imperija i kako su u isto vrijeme stvorene nove segmentacije. Dok su univerzalnost i jednakost upravnih radnji bili od najveÊe vaænosti za legitimnost i upravu moderne dræave. Nije viπe moguÊe razumjeti imperijalnu upravu u smislu hegelijanske definicije uprave. ali jednako je tako nemoguÊe razumjeti je prema veberijanskoj tradiciji. u imperijalnom okviru uprava postaje razlomljena i teæi da integrira sukobe ne nametanjem koherentnog druπtvenog aparata veÊ nadziranjem razlika. moramo istraæiti i upravne modalnosti pomoÊu koji se ti razni razvoji odvijaju. koja stalno nastoji uskladiti svoj sustav birokratskih sredstava sa svojim politiËkim ciljevima. to jest prema racionalnoj normalizaciji druπtvenoga æivota u pogledu kako administrativnog cilja ravnoteæe tako i razvoja upravnih reformi. Dok je u modernim reæimima nacionalne suverenosti uprava teæila prema pravocrtnoj integraciji sukoba i prema koherentnom aparatu koji ih je mogao potiskivati. veÊ po diferencijalnoj i mnogostrukoj instrumentalnoj logici. koja se temelji na posredovanjima buræoaskoga druπtva koja Ëine prostorno srediπte druπtvenoga æivota. mobilizira i nadzire odvojene i segmentirane druπtvene snage. Strah je krajnji jamac novih segmentacija. Nova paradigma stoga nije samo razliËita veÊ je i suprotna od modela stare javne uprave moderne dræave. Problem uprave nije problem jedinstva veÊ instrumentalne mnogofunkcionalnosti. u imperijalnom . Lako je vidjeti da su ti procesi puni protuslovlja. racionalnoj definiciji koja se zasniva na stalnom vremenskom posredovanju i novom naËelu legitimnosti.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 283 posao me u siromaπnima i za odræavanje sukoba izme u raznih dijelova me unarodnoga proletarijata. Me utim. problem joπ nije jasno postavljen u tom smislu. U imperijalnom reæimu. Me utim. Kada je moÊ postala imanentnom a suverenost se preobrazila u guvernmentalnost. Usitnjenost mnoπtva bila je u stvari uvjet politiËke uprave tijekom povijesti. naprotiv. vidjeli smo da su razlike. Prvo naËelo koje odre uje imperijalnu upravu je da je u njoj upravljanje politiËkim ciljevima odvojeno od upravljanja birokratskim sredstvima. naglaπene u tom procesu tako da imperijalna integracija odre uje nove mehanizme odvajanja i segmentacije razliËitih slojeva stanovniπtva. funkcije vladanja i reæimi nadzora moraju se razviti tako da poravnaju razlike na opÊoj ravni.

Upravo u mjeri u kojoj je uprava singularizirana i viπe ne funkcionira kao akter za centralizirane politiËke i organe vijeÊanja. zakonskim i zloËinaËkim skupinama i tako dalje. kojim onda opet vlada monetarni reæim] i ideoloπka i komunikativna logika. kao πto je ona koja je obiljeæavala sustave moderne suverenosti. monetarna i komunikativna sredstva koja ovlaπÊuju samu upravu. to ovlaπtenje nije izravno. Postaje sve teæe prepoznati stalnu crtu upravnog djelovanja preko skupa prijenosnika i mreæa imperijalnoga reæima. pa ono tako postaje legitimnim putem heterogenih i neizravnih sredstava. imperijalna uprava djeluje prije kao diseminirajuÊi i diferencirajuÊi mehanizam. Umjesto da doprinosi druπtvenoj integraciji.njegovo instrumentalno obiljeæje. etniËkim i vjerskim skupinama. Kada smo jednom shvatili ta tri “negativna” naËela imperijalnog upravnog djelovanja . kao πto su redarstveno-vojna logika [ili stvarno potiskivanje potencijalnih prevratniËkih snaga u kontekstu imperijalnoga mira]. a uprava Êe biti uËinkovitija πto je izravniji njezin dodir s raznim elementima druπtvene stvarnosti.moramo se zapitati πto . Autonomija i jedinstvo upravnoga djelovanja izgra eni su na druge naËine. Stoga upravno djelovanje postaje sve viπe autocentriËno i tako funkcionalno samo za konkretne probleme koje ona treba rijeπiti. Ona im se potËinjava ukoliko one proæimaju velika vojna. Uprava Êe tako nastojati predstaviti osobite postupke koji omoguÊuju reæimu da se izravno bavi raznim druπtvenim singularnostima. niti pomoÊu normativne dedukcije kontinentalnoevropskih sustava niti proceduralnog formalizma anglosaksonskih sustava. jednakoga ponaπanja prema svima. Ukratko.284 PUTOVI PROIZVODNJE reæimu bitni su singularnost i primjerenost radnji za konkretne ciljeve. njegovu proceduralnu autonomiju i njegovu heterogenost . staro upravno naËelo univerzalnosti. ona postaje sve viπe autonomna i viπe se pribliæava raznim druπtvenim skupinama: skupinama poslodavaca i radnika. Me utim iz toga naËela proizlazi odre eni paradoks. Upravno djelovanje jedino Êe zadobiti svoju autonomiju i legitimnost vlasti u imperijalnom reæimu ako slijedi razne pravce tih logika. Me utim. To je treÊe naËelo upravnoga djelovanja u imperijalnom reæimu. zamijenjeno je diferencijacijom i singularizacijom postupaka. ekonomska logika [nametanje træiπta. Iako je sada teπko zacrtati koherentnu i univerzalnu crtu postupka. razliËitim ponaπanjem prema svakome. Ona je stvorena prije u sukladnosti sa strukturalnim logikama djelatnima u izgradnji Imperija. Upravno djelovanje postalo je bitno nestrateπko. To je drugo naËelo imperijalne uprave. to ne znaËi da imperijalni aparat nije jedinstven. Uprava nije strateπki usmjerena prema ostvarenju imeperijalnih logika.

Lokalna uËinkovitost niza specifiËnih razmjeπtaja vojnih. upravna autonomija proπirene obitelji i razmjeπtaj nasilja sliËnog policijskom po cijelom druπtvenom teritoriju jamËili su privræenost prvenstvenim naËelima kapitalistiËkog sustava i podræavali vladajuÊu politiËku klasu. oblikuje suglasnost. uzimajuÊi u obzir pokretljivost stanovniπtva u Imperiju. zajedno sa specifiËnim i ograniËenim vrπenjem legitimnoga nasilja. ne bi bilo moguÊe svojatati naËelo legitimne uprave kad njezina autonomija ne bi tako er stupala po nomadskoj stazi zajedno sa stanovniπtvom. “pozitivnom” obiljeæju imperijalne uprave. SliËno bi bilo nemoguÊe prisiliti dijelove mnoπtva da pro u kroz procese koji ima nalaæu da budu pokretljiviji i elastiËniji u hibridnim kulturnim oblicima i u obojanim getima kada uprava ne bi bila jednako elastiËna i sposobna za specifiËne i stalne proceduralne revizije i razlikovanja. U stvari. Pristanak na imperijalni reæim nije neπto πto se spuπta od transcendentalija dobre uprave. nisu bili opÊenito u protuslovlju s naËelom koherentnoga i ujedinjenoga ure enja. ili mafijaπkih organizacija i dræavnih struktura u modernom razdoblju. razmotrimo onu vrstu upravnih odnosa koji su se oblikovali izme u feudalnih teritorijalnih organizacija i monarhistiËkih struktura moÊi u Evropi u srednjem vijeku.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 285 mu to omoguÊuje da funkcionira a da stalno ne otvara nasilna druπtvena neprijateljstva. autonomija lokaliziranih upravnih tijela ne proturjeËi imperijalnoj upravi naprotiv. U sustavu mafije. financijskih i ideoloπkih moÊi dræala je na okupu te sustave raspodjele upravne moÊi. Kakva to vrlina omoguÊava tom nerazumljivom sustavu nadzora. Ovdje smo zacrtali samo opÊenitije obrise imperijalne uprave. Da bismo shvatili kako to Ëetvrto naËelo moæe podupirati upravni sustav kao cjelinu. Lokalna uËinkovitost reæima. U evropskom srednjovjekovnom sustavu od vazala se zahtijevalo da pribavi naoruæane ljude i novac kada ih je monarh trebao [dok je crkva uglavnom nadzirala ideologiju i komunikaciju]. Lokalna autonomija je temeljni uvjet. Definicija imperijalne vlasti koja je usredotoËuje samo na autonomnu . koja su odre ena u modernim dræavama prava. Kao i u tim srednjovjekovnim i mafijaπkim primjerima. nejednakosti i segmentacije dovoljnu mjeru suglasnosti i legitimnosti? To vodi prema Ëetvrtom naËelu. SjedinjujuÊa matrica i najveÊa vrijednost imperijalne uprave leæi u njenoj lokalnoj uËinkovitosti. U oba sluËaja proceduralna autonomija. sine qua non razvoja imperijalnoga reæima. ona pomaæe njezinoj globalnoj uËinkovitosti i proπiruje je. razliËita primjena i teritorijalizirane veze s raznim dijelovima stanovniπtva. u stvari.

Kako u modernom tako i u imperijalnom reæimu. Ta promjena demistificira i razara kruænu modernu zamisao o legitimnosti moÊi po kojoj moÊ gradi od mnoπtva jedan jedini subjekt koji onda opet moæe legitimirati istu moÊ. imperijalno zapovijedanje ostaje odvojeno od uprave. Nije mnoπtvo πto je u stanju stalnoga rata to koje traæi vrhovnu moÊ radi primirivanja [kao u Hobbesa].kada smo jednom utvrdili naËelo da se ure enje sukoba i vrπenje legitimnoga nasilja moraju rjeπavati u smislu samoure enja [proizvodnje. zahtijevaju jamstvo vrhovnoga zapovijedanja. Imperijalno zapovijedanje Dok su moderni reæimi nastojali sve viπe uskladiti upravu sa zapovijedanjem do toËke da se ne mogu razlikovati jedno od drugoga. ali teorija imperijalnoga zapovijedanja nema potrebe za takvim basnama o svojoj genealogiji. prevrata i pobuna. u razmjeni. unutarnja protuslovlja. Ëak u njegovoj autonomiji.drugim rijeËima. u kulturi . Imperijalno zapovijedanje ne vrπi se viπe putem disciplinarnih modalnosti moderne dræave veÊ prije putem modalnosti biopolitiËkoga nadzora. zajedno s rizicima i moguÊim skretanjima necentralizirane uprave. elastiËnost i stalno razlikovanje mnoπtva zamjenjuju identitet Naroda. Mnoπtvom se moæe jedino vladati iznutra. pa sljedstveno tome pokretljivost. izgreda. Te modalnosti imaju kao svoj temelj i svoj cilj proizvoditi mnoπtvo koje se ne moæe uniformirati i normalizirati ali se svejedno mora s njim upravljati. to biopolitiËko postojanje mnoπtva ima . Imperijalno zapovijedanje prije je ishod druπtvene provale koja je preokrenula sve stare odnose koji su saËinjavali suverenost. Tu se pitanje uprave preobraæava u pitanje zapovijedanja. u svojoj deteritorijaliziranoj autonomiji. Pojam Naroda viπe ne funkcionira kao organizirani subjekt sustava zapovijedanja. Prvi teoretiËari pravnih temelja moderne dræave zamiπljaju to kao izvorno obraÊanje vrhovnoj moÊi. Mnoπtvom vladaju instrumenti postmodernoga kapitalistiËkoga sustava i druπtveni odnosi stvarnoga potËinjavanja.286 PUTOVI PROIZVODNJE lokalnu uËinkovitost upravnoga djelovanja ne moæe sama po sebi Ëuvati sustav od moguÊih prijetnji. niti je trgovaËka klasa ta koja zahtijeva sigurnost ugovora [kao u Lockea i Humea]. Me utim. Ta sofistiËka tautologija viπe ne djeluje. u biopolitiËkom kontekstu njegova postojanja. pa Ëak ni od normalnih sukoba me u lokalnim dijelovima uprave. novca i komunikacije] i unutarnjih redarstvenih snaga Imperija. Me utim ta tvrdnja ne uspijeva preobraziti raspravu u onu o “kraljevskim ovlastima” imperijalne vlade . u proizvodnji.

Me utim. Prva i prvenstvena zadaÊa imperijalne vlade je to sprijeËiti. novca i etera. kao apsolutna sposobnost uniπtenja. protiv drugih naroda organiziranih u dræave. u apsolutnu demokratsku moÊ.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 287 potencijal da se preobrazi u autonomnu masu inteligentne proizvodnosti. Nadalje. Izvlaπtenje sredstava nasilja od toboænjeg samoruπilaËkog stanovniπtva sve viπe postaje puki administrativni i redarstveni zahvat s ciljem odræavanja segmentacije proizvodnih teritorija. zbacila bi se kapitalistiËka prevlast u proizvodnji. on ne uspijeva posegnuti rukom za singularnostima i njihovim djelovanjem. Imperijalni nadzor djeluje putem tri globalna i apsolutna sredstva: bombe. Danas ona viπe nisu uËinkovita. kao πto bi rekao Spinoza. uËinkovito prikupljen na vrhuncu Imperija. to jest. prljavi rat i tako dalje. To je djelovanje apsolutnoga nasilja. Oba ta sredstva legitimiranja bila su naposljetku usmjerena prema preæivljavanju stanovniπtva. I drugo opravdanje postaje manje uËinkovito jer nuklearni rat izme u dræavnih moÊi postaje sve viπe nezamisliv. Imperij je krajnji oblik biomoÊi ukoliko je apsolutna inverzija moÊi æivota. koji potpuno mijenja koncepciju po kojoj je suverena dræava imala monopol na legitimnu fiziËku silu. nesre ene mase pojedinaca koji su nastojali ubijati jedan drugoga. Arsenal termonuklearnoga oruæja. drugim rijeËima. taj je monopol bio legitimiran bilo kao izvlaπtenje oruæja od nasilne i anarhiËne gomile. Jamstvo koje Imperij nudi globaliziranom kapitalu ne ukljuËuje mikropolitiËko i/ili mikroadministrativno upravljanje stanovniπtvom. krajnja prijetnja imperijalne bombe svela je svaki rat na ograniËeni sukob. S nijednoga stajaliπta nije prijelaz od modernosti u postmodernost oËigledniji nego πto je sa stajaliπta bombe. ili kao sredstvo obrane od neprijatelja. u modernosti. Ona je uËinila svaki rat iskljuËivim poljem administrativne i redarstvene moÊi. Imperijalno zapovijedanje prije nastoji zaπtiti opÊu ravnoteæu globalnoga sustava. ili. Kad bi se to dogodilo. trebamo imati na umu da konstitucija Imperija ovisi za vlastito postojanje o snagama koje predstavljaju tu prijetnju. Njihova moÊ mora se nadzirati ali ne i uniπtiti. gra anski rat. . Imperij se tu odre uje u krajnjoj instanci kao “nemjesto” æivota. πto je prvenstveni element tradicionalne definicije suverenosti. predstavlja stalnu moguÊnost uniπtenja samoga æivota. Razvoj nuklearnih tehnologija i njihova imperijalna koncentracija ograniËili su suverenost veÊine zemalja svijeta utoliko πto im je oduzeta moÊ donoπenja odluka o ratu i miru. o autonomnim snagama proizvodne suradnje. Aparat zapovijedanja nema pristupa lokalnim prostorima i ustaljenom vremenskom slijedu æivota gdje uprava funkcionira. novi metafiziËki obzor. U jedno vrijeme. razmjeni i komunikaciji.

288 PUTOVI PROIZVODNJE Novac je drugo globalno sredstvo apsolutnoga nadzora. naprotiv. Na polju komunikacije. Upravljanje komunikacijom. Izgradnja svjetskoga træiπta sastojala se najprije u monetarnoj dekonstrukciji nacionalnih træiπta. DeteritorijalizirajuÊe sposobnosti komunikacije su jedinstvene: komunikacija se ne zadovoljava ograniËavanjem ili slabljenjem moderne teritorijalne suverenosti. umjesto toga. sve se to rastvara u eteru. Upravo kao πto nuklearna prijetnja ovlaπÊuje poopÊenu moÊ policije tako se i monetarni arbiter stalno oblikuje u odnosu na proizvodne funkcije. paradoksi koji dovode do rastvaranja teritorijalne i/ili nacionalne suverenosti oËigledniji su nego ikada. moæemo vidjeti kako se kroz njih pojavljuju sjene nove jednostrane monetarne reteritorijalizacije koja je sabrana u politiËkim i financijskim srediπtima Imperija. Monetarni mehanizmi su prvenstvena sredstva za nadzor træiπta. Suvremeni sustavi komunikacije nisu potËinjeni suverenosti. Deteritorijalizacija je prvenstvena snaga a kolanje oblik putem kojega se iskazuje druπtvena komunikacija. izgleda da je suverenost potËinjena komunikaciji . komunikacijski sustavi oblikuju suverenost. stvarno. ona zapravo napada samu moguÊnost povezivanja nekoga poretka u prostoru. Tu dolazimo do krajnje granice procesa rastvaranja odnosa izme u poretka i prostora. taj arbiter nema ni odre eni poloæaj ni transcendentni status. On je apsolutno drugi u odnosu na preostale prostore koje smo analizirali u smislu monopola . raspadanju nacionalnih i/ili regionalnih reæima monetarnoga ure enja i potËinjavanju tih træiπta potrebama financijskih moÊi.13 Eter je treÊi i temeljni medij imperijalnoga nadzora. ali upravo kao πto je sluËaj s imperijalnom nuklearnom prijetnjom. to je monetarna izgradnja utemeljena samo na politiËkim nuænostima Imperija. strukturiranje obrazovnoga sustava i ure enje kulturne sfere danas se viπe nego ikada pojavljuju kao suverene povlastice. Novac je imperijalni arbiter. To nije izgradnja univerzalnoga monetarnoga reæima na temelju novih proizvodnih mjesta.ili. mjere vrijednosti i raspodjelu bogatstva πto sve Ëini svjetsko træiπte. Dok nacionalne monetarne strukture gube sve viπe obiljeæja suverenosti. Me utim. jezici postaju funkcije kolanja i rastvaraju svaki suvereni odnos. Ona nameÊe stalno i potpuno kolanje znakova. Na taj naËin i u tom eteru. Obrazovanje i kultura tako er ne mogu izbjeÊi a da se ne potËine kruænom druπtvu spektakla. Prostor komunikacije potpuno je deteritorijaliziran. globalnim gradovima. Na toj toËki ne moæemo zamisliti taj odnos osim u drugom prostoru. nekom drugdje koje ne moæe u naËelu biti sadræano u obliku suverenih Ëinova. novih mjesnih krugova kolanja i tako novih vrijednosti.

u Sjedinjenim su dræavama predstavnici najlakomijega konzervativnoga krila otiπli predaleko. bilo koju takvu koncepciju imperijalnoga prostora stalno destabiliziraju elastiËnost. Moglo bi izgledati kao da Sjedinjene Dræave dræe uzde tih mehanizama u svakom od tih sluËaja. od komunikacijskih sustava do onih za snabdijevanje vodom. Komunikacija je postala bitni element koji uspostavlja proizvodne odnose. pa je na kraju svatko to shvatio. i sa smislom za humor na koji se jedino Britanci mogu odvaæiti. moÊi svih onih koji doprinose interaktivnoj proizvodnji komunikacije. Moæda bi monopol na silu i ure enje novca mogli dobiti djelomiËna teritorijalna odre enja. ali komunikacija ne moæe. Ta dinamika proizvodi krajnje otvoreno stanje: u njemu se centralizirani locus moÊi mora suoËiti s moÊi proizvodnih subjektivnosti. New York [novac] i Los Angeles [eter]. Tu u tom kruæeÊem podruËju imperijalne prevlasti nad novim oblicima proizvodnje. Moglo bi izgledati kao da su Sjedinjene Dræave novi Rim ili skup novih Rima: Washington [bomba]. borio se da demistificira fetiπ velike vlade nazivajuÊi je “totalitarnom” i “faπistiËkom” [na sjednici Kongresa koja je æeljela biti imperijalna ali je zavrπila kao karnevalska.] Izgledalo je kao da smo se vratili u vremena velikih tirada Henryja Forda protiv Franklina D. Bomba je monarhistiËka moÊ. Roosevelta! Ili u manje svjetla vremena prvoga mandata Margaret Thatcher. pokretljivost i deteritorijalizacija u srediπtu imperijalnoga aparata. usmjeravajuÊi kapitalistiËki razvoj i tako er preobraæavajuÊi proizvodne snage. kada je ona frenetiËno. Ta tri sredstva nadzora vraÊaju nas opet na tri reda imperijalne piramide moÊi. Ovdje je pitanje ne ostatka veÊ preobrazbe: preobrazbe svih elemenata politiËke ekonomije i teorije dræave. velika vlada je gotova! “Velika vlada je gotova” bojni je pokliË konzervativaca i neoliberala diljem Imperija. Republikanski Kongres Sjedinjenih Dræava. predvo en Newtom Gingrichem. Me utim. Ako se ikada bude predlagala neka alternativa ona Êe morati proisteÊi iznutra druπtva stvarnoga potËinjavanja i pokazat Êe sva protuslovlja u njegovom srediπtu. od æeljezniËkoga sustava i nafte do sveuËiliπta i bolnica. Me utim. novac aristokratska a eter demokratska. Komunikacija je oblik kapitalistiËke proizvodnje u kojemu je kapital uspio potËiniti druπtvo potpuno i globalno pod svoj reæim.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 289 fiziËke snage i definicije monetarnih mjera. komunikacija se najπire diseminira u kapilarnim oblicima. . potiskujuÊi sve alternativne staze. nastojala rasprodati javna dobra nacije.

Me utim. imperijalne su zadaÊe pred vladom SAD-a bile najhitnije i velika vlada bila je najpotrebnija. trebali bi pasti na koljena i hvaliti je! Sada kada se veÊina radikalnih konzervativnih protivnika velike vlade sruπila pod paradoksom njihovoga poloæaja. slobodno i jednako uæivati i reproducirati. javno investiranje u vojnoindustrijski sustav. Upravo u to vrijeme. danas su ta vremena proπla. za Ëvrsto odræavanje monetarnih vrijednosti. Sada je naπ red da poviËemo “Velika vlada je gotova!” Zaπto bi ta parola bila iskljuËivo vlasniπtvo konzervativaca? Svakako. reformu obrazovnoga sustava kako bi se korisnici prilagodili tim novim proizvodnim mreæama. da bi nadzirala ravnoteæe burzi nasuprot divljim fluktuacijama spekulacija. pod pritiskom borbe radniËke klase. u interesu reproduciranja moÊi eksploatacije i potËinjavanja.290 PUTOVI PROIZVODNJE Gorka je ironija da su oni poveli napad na veliku vladu upravo kada je razvoj postmoderne informatiËke revolucije najviπe trebao veliku vladu da bi podræala njezine napore . s obzirom da smo nauËili neπto o klasnoj borbi. uspostavljaju novu podjelu rada po globalnom obzoru. Neki bi mogli primijetiti da proizvodni biopolitiËki svemir joπ uvijek zahtijeva neki . mi æelimo pokupiti njihove stjegove tamo gdje su ih oni ostavili u blatu. Kada zagovornici globalizacije kapitala viËu protiv velike vlade oni su tada ne samo licemjerni veÊ i nezahvalni. Gdje bi bio kapital da nije stavio svoju πapu na veliku vladu i prisilio je da stoljeÊima djeluje u njegovom iskljuËivom interesu? I gdje bi danas bio imperijalni kapital da velika vlada nije dovoljno velika da ima moÊ æivota i smrti nad cijelim globalnim mnoπtvom? Gdje bi bio kapital bez velike vlade sposobne da tiska novac da bi proizvela i reproducirala globalni poredak koji jamËi kapitalistiËku moÊ i bogatstvo? Ili bez mreæa komunikacija koje izvlaπÊuju suradnju proizvodnoga mnoπtva? Svakoga jutra kada se probude. U imperijalnoj postmodernosti velika vlada postala je puko despotsko sredstvo prevlasti i totalitarne proizvodnje subjektivnosti. dobro znamo da je velika vlada bila i instrument za preraspodjelu druπtvenoga bogatstva i da je. i tako dalje. naprotiv. Velika vlada dirigira velikim orkestrom subjektivnosti svedenih na robe. kapitalisti i njihovi predstavnici diljem svijeta. nakon πto se raspao Sovjetski savez. umjesto da Ëitaju kletve protiv velike vlade u wall street journalu. Mi se. I ona je sljedstveno tome oznaka granica æelje: to su u stvari crte koje. sluæila u bitki za jednakost i demokraciju. u biopolitiËkom Imperiju. borimo jer æelja nema granice i [s obzirom da su æelja za postojanjem i æelja za proizvodnjom jedna te ista stvar] jer æivot moæemo stalno. pomoÊ u preobrazbi naËina proizvodnje.za izgradnju informacijskih autocesta.

sa stajaliπta mnoπtva i njegove potrage za autonomnom samoupravom. Mi bismo bili anarhisti da ne govorimo [kao πto su to Ëinili Trazimah i Kaliklo. Platonovi besmrtni sugovornici] sa stajaliπta materijalnosti konstituirane u mreæe proizvodne suradnje. novi Platon Êe konaËno zaurlati na nas. i da. To ponavljanje samo je postalo joπ jasnije u naπem stoljeÊu. mi nismo anarhisti veÊ komunisti koji smo vidjeli koliko su liberalne i socijalistiËke velike vlade nanijele represije i razaranja ËovjeËanstvu. To nije toËno. upravo kada su krugovi proizvodne suradnje uËinile radnu snagu kao cjelinu sposobnom da se sama konstituira u vladu. koje je izgra eno putem “zajedniËkoga imena” slobode. kada je veliki kompromis [u svojim liberalnim. Vi ste samo banda anarhista. socijalistiËkim i faπistiËkim oblicima] izme u velike vlade. ne bismo smjeli nastojati uniπtiti veliku vladu veÊ staviti naπe ruke na njezine komande. gulage. drugim rijeËima. ako æelimo biti realisti. velikog biznisa i velikog rada prisilio dræavu da proizvede uæasne nove plodove: koncentarcijske logore. Moramo raskrstiti s tim iluzijama koje su tako dugo muËile socijalistiËku i komunistiËku tradiciju! Naprotiv. Vidjeli smo kako se u imperijalnoj vladi to sve ponovo stvara. Ne. sa stajaliπta ËovjeËanstva koje je izgra eno produktivno. . moramo uËiniti kraj stalnom ponavljanju onoga nad Ëime je Marx æalio pred 150 godina kada je rekao da su sve revolucije samo usavrπavale dræavu umjesto da je uniπte.KAPITALISTI»KA SUVERENOST 291 oblik zapovijedanja nad njim. geta i tome sliËno.

4 .

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA .

izraËunavajuÊi mehaniku strasti i interesa . a sva su mjesta potËinjena u opÊem “ne-mjestu”. povremeno da bismo pojaËali naπe tvrdnje. Engleska politiËka teorija u razdoblju od Hobbesa do Humea predstavlja moæda paradigmatski primjer takvoga etiËkopolitiËkoga diskursa.4. ili ne joπ . [Viπe ili manje liberalni] Levijatan je manje loπ u odnosu na rat svih protiv svih. mi smo pristupili problematici Imperija etiËkopolitiËkim diskursom.. nijedna subjektivnost nije izvana. ljudi nedostaju. koji je poËeo pesimistiËkim opisima preddruπtvene ljudske prirode i pokuπao je putem oslanjanja na transcendentalni pojam moÊi uspostaviti legitimnost dræave..1 VIRTUALNOSTI Ljudi viπe ne postoje. Transcendentna fikcija politike ne moæe se viπe odræati i nema nikakve korisnosti u raspravi jer mi svi postojimo potpuno unutar podruËja druπtvenoga i politiËkoga. taj naËin politiËkoga teoretiziranja viπe nije naroËito koristan. πto znaËi u ontoloπkom smislu. bolji jer on uspostavlja i odræava mir. On pretpostavlja da subjekt moæemo razumjeti prije druπtva i izvan zajednice.01 Me utim. a onda mu nametnuti neku vrstu transcendentalne socijalizacije. Kada shvatimo to .na primjer. gilles deleuze Tijekom naπe rasprave opÊenito smo se bavili Imperijem u smislu kritike onoga πto jest i onoga πto postoji. U Imperiju. Me utim. kada smo na poËetku naπe rasprave prosudili Imperij kao manje loπe ili bolje od prethodnih paradigmi moÊi sa stajaliπta mnoπtva.

a imperijalni obzor moÊi konaËno se otkriva kao obzor izvan mjere. od Prava Ëovjeka do normi me unarodnoga javnoga prava .sve to blijedi pred prijelazom prema Imperiju. politiËka nas filozofija prisiljava da u emo na teren ontologije.05 pitanje mjere bilo je usko povezano s onim transcendentnoga poretka.politiËki i ekonomski odnosi kao i druπtveni i osobni odnosi. i tu moæemo jasno vidjeti . Ne postoji vanjski logiËki stroj koji je gradi. Izvan mjere [nemjerljivo] Kada kaæemo da se politiËka teorija mora baviti ontologijom. Politika je dana neposredno. Imperij se oblikuje na tom plitkom obzoru gdje su usa ena naπa tijela i umovi. putem pokretljivih i lokaliziranih postupaka. »ak je ta metafiziËka tradicija zaduæila i Marxovu teoriju vrijednosti: njegova teorija vrijednosti u stvari je teorija mjere kao vrijednosti. Najprirodnija stvar na svijetu je da svijet izgleda politiËki ujedinjen.VIRTUALNOSTI 295 radikalno odre enje postmodernosti. Od svetih mitova moÊi koje su povijesni antropolozi kao πto su Rudolf Otto i Georges Dumezil primijenili na pravila nove politiËke znanosti πto su je opisali autori federalista. Imperijalna politika oblikuje biÊe u njegovom globalnom rasprostiranju: velikom moru koje jedino vjetrovi i struja mogu uzburkati. Ne samo πto je politiËko transcendentalno veÊ je i transcendentalno kao takvo prestalo odre ivati mjeru.02 PolitiËko se mora tako er shvatiti kao ontoloπko zahvaljujuÊi Ëinjenici da su sva transcendentalna odre enja vrijednosti koja su odre ivala razmjeπtaje moÊi [ili stvarno odre ivala njezine cijene. mislimo u prvom redu da se politika ne moæe graditi izvana. Diljem hibridnoga podruËja biopolitiËka struktura biÊa je tamo gdje se otkriva unutarnja struktura imperijalne konstitucije. Neutralizacija transcendentne maπte stoga je prvo znaËenje u kojemu je politiËko u imperijalnom podruËju ontoloπko. to je polje Ëiste imanentnosti. potpodjele i hijerarhije] izgubile svoju koherentnost. da je træiπte globalno i da se moÊ organizira putem univerzalnosti.06 Me utim. jer u globalnosti biomoÊi svaka se Ëvrsta mjera vrijednosti rastvara. Velika zapadnjaËka metafiziËka tradicija uvijek je zazirala od nemjerljivog. tek je na ontoloπkom obzoru Imperija svijet konaËno izvan mjere.03 Imperij saËinjava ontoloπko tkivo u kojemu su svi odnosi moÊi zajedno isprepleteni . Od Aristotelove teorije vrline kao mjere 04 do Hegelove teorije mjere kao kljuËa za prijelaz od egzistencije do esencije. Imperij propisuje svoje zakone i odræava mit prema modelu postmodernoga prava i postmodernoga zakona.

te viπe moÊi ne predstavljaju lice poretka ili mjeru kozmosa. Tijekom modernosti. nema dræave. ali to je mjera jednakosti ili mjera proporcionalnosti. U tom okviru ne moæemo misliti nemjerljivo. Svakako da postoje vrhunci i vrhovi imperijalne moÊi koji jamËe da ta sluËajnost ne postane prevratniËka. nasuprot onima koji su dugo vremena tvrdili da se vrijednost moæe potvr ivati samo u obliku mjere i poretka.296 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA duboku mrænju koju metafizika gaji prema nemjerljivom. Povijest zamisli o pravdi doista je u odre enom smislu upuÊivala na pojam mjere. Ako nema mjere. “u pravdi je saæeta sva vrlina”. ni l’homme nikakva transcendentna moÊ ili mjera neÊe odrediti vrijednosti svijeta. ne smijemo ga misliti. nema kozmosa. transcendentno ono πto je nezamislivo.07 Iznosimo li jednostavno besmislenu nihilistiËku tvrdnju kada kaæemo da je u ontologiji Imperija vrijednost izvan mjere? Tvrdimo li da ne moæe postojati nikakva vrijednost. mi tvrdimo da vrijednost i pravda mogu æivjeti i razvijati se u nemjerljivom svijetu. ni Maître. preuzimajuÊi Teognisovu misao. tako je i mjera nuæna za transcendentni temelj vrijednosti moderne dræave. Me utim. da se ne sjedini s olujama koje se diæu na morima biÊa . kaæe metafizika. epistemoloπke zabrane. mislimo da su politiËki razvoji imperijalnoga biÊa van svake prije konstituirane mjere. ili bolje reËeno. nadzor nad novcem i kolonizacija etera. Ni Dieu. Tu joπ jednom uoËavamo vaænost revolucije renesansnoga humanizma. na prosudbi [pomoÊu novca] i na strahu [pomoÊu komunikacije]. Upravo kao πto je Bog nuæan za klasiËnu transcendentnost moÊi. kao πto kaæe Aristotel. nikakva pravda i doista nikakva vrlina? Ne. Mi mislimo da se odnosi izme u naËina biÊa i dijelova moÊi uvijek iznova grade i da beskonaËno variraju. . Pokazatelji zapovijedanja [kao i oni ekonomske vrijednosti] odre uju se na osnovi uvijek sluËajnih i Ëisto konvencionalnih elemenata. Mogli bismo se na ovom mjestu zapitati ne podrazumijeva li zamisao nemjerljivosti apsolutno negiranje koncepta pravde. Ti kraljevski razmjeπtaji Imperija jamËe da sluËajnost postaje nuænost i ne sroza se u nered. danas ta metafiziËka iluzija iπËezava jer je u kontekstu biopolitiËke ontologije i njezinih postajanja. Ona proizlazi iz ideoloπke nuænosti da se poretku dade transcendentni ontoloπki temelj.vrhuncima kao πto su monopol nad nuklearnim oruæjem. Kada danas joπ uvijek zahtijevamo politiËku transcendentnost ona se odmah srozava u tiraniju i barbarstvo. Nadalje. ako nema kozmosa. njihova uËinkovitost temelji se na uniπtenju [pomoÊu bombe]. Me utim. nemjerljivo je bilo predmet apsolutne osude. naprotiv. Kada kaæemo nemjerljivo.

»ak ako u postmodernom kapitalizmu nema viπe stalne ljestvice koja mjeri vrijednost. izraæavanje rada kao æelje i njegovu sposobnost da konstituira biopolitiËko tkivo Imperija odozdo. Me utim. druπtvene i politiËke discipline i nadmaπio bilo koju regulativnu dimenziju modernosti kapitalizma zajedno s njegovim dræavnim oblikom sada se pojavljuje kao opÊe druπtveno djelovanje. mjesto πto ga odre uje proizvodno djelovanje koje je autonomno od bilo kojega vanjskoga reæima mjere.VIRTUALNOSTI 297 Jedino Êe stalno stvaralaπtvo ËovjeËanstva odrediti vrijednost. S onu stranu mjere odnosi se na novo mjesto u nemjestu. “s onu stranu mjere” odnosi se na vitalnost proizvodnoga konteksta. Dan- . stvaranje] koje leæe u mnoπtvu. a zatim isto tako i daljnje neumorno stvaranje bogatstva . Taj proizvodni viπak istovremeno je ishod kolektivne snage emancipacije i sadræaj nove druπtvene virtualnosti proizvodnih i osloba ajuÊih sposobnosti rada. voljenje.09 Rad je proizvodni viπak u odnosu na postojeÊi poredak i pravila njegova predstavljanja. U prijelazu na postmodernost. izgradnja vrijednosti doga a se s onu stranu mjere. U Imperiju. Sada trebamo istraæiti kako virtualno moæe izvrπiti pritisak na granice moguÊega i tako dodirnuti realno. Suprotnost izme u nemjerljivih viπkova imperijalne globalizacije i proizvodnoga djelovanja koje je s onu stranu mjere moramo iπËitavati sa stajaliπta subjektivne aktivnosti koja ponovo stvara svijet u njegovoj cjelini. Prijelaz od virtualnoga preko moguÊega do realnoga temeljni je Ëin stvaranja. Vremenska uniformnost rada i sve druge ekonomske i/ili politiËke mjere koje su mu bile nametnute otiπli su u nepovrat. jedan od prvotnih uvjeta rada je da on funkcionira izvan mjere.08 Æivi rad gradi prolaz od virtualnoga u realno. VeÊ smo vidjeli kako se virtualni skup moÊi mnoπtva gradi pomoÊu borbi i uËvrπÊuje u æelji. preobraæavanje. vrijednost ipak ostaje. Pod virtualnim shvaÊamo skup moÊi [bivanje. na ovom mjestu trebamo naglasiti neπto bitnije od jednostavne tvrdnje da rad ostaje srediπnji konstitutivni element druπtva kako se kapital preobraæava u svoju postmodernu fazu. Æilavost eksploatacije potvr uje tu Ëinjenicu u prvom redu.u stvari oni mobiliziraju rad u svakom uglu svijeta. Dok se “izvan mjere” odnosi na nemoguÊnost da moÊ raËuna i odre uje proizvodnju na globalnoj razini. S onu stranu mjere odnosi se na virtualnost koja opsjeda cijelo biopolitiËko tkivo imperijalne globalizacije. Rad koji je otvorio kaveze ekonomske. S onu stranu mjere [Virtualno] Iako je politiËko postalo podruËje izvan mjere. on je sredstvo moguÊnosti. vrijednost je joπ uvijek moÊna i πiroko rasprostranjena.

ta definicija nije preobilna veÊ prije dodaje novu dimenziju tom pojmu ukoliko ona pokazuje pozitivno obiljeæje ne-mjesta i nezadræljivosti zajedniËkog djelovanja s onu stranu mjere. da je ta zadnja definicija niËeanski pojam dok su definicije moÊi djelovanja u smislu singularnoga i zajedniËkoga spinozistiËke. Taj je odnos uzajaman tako da. Me utim. znanosti i jezika. to jest. Sve ono πto prijeËi moÊ da djeluje samo je prepreka koju treba prevladati . Ta rastezljiva definicija igra antidijalektiËku ulogu. i. strasti i afekta saËinjava konstitutivnu moÊ. slabe i razbijaju. SvepoboËno πirenje moÊi djelovanja pokazuje ontoloπki temelj prevrednovanja. strast i afekt konstituiraju moÊ djelovanja. Virtualnost djelovanja i preobrazba materijalnih uvjeta. afekta. ZajedniËko djelovanje rada. Ta ontoloπka aparatura s onu stranu mjere je moÊ πirenja. Ako moÊ djelovanja izgra uje vrijednost odozdo. konstituiraju se u ontoloπkim mehanizmima ili aparaturama s onu stranu mjere. inteligencija. Tu zadnju definiciju moæemo smatrati preobilnom. pojedinaËne moÊi rada stalno stvaraju nove zajedniËke tvorevine. rad je proizvodno djelovanje opÊega intelekta i opÊega tijela izvan mjere. koji povremeno obogaÊuju tu moÊ djelovanja i koja ih prisvaja. Rad. istovremenom i dinamiËkom odnosu prema izgradnji zajednice. on je materijalan i ostvaruje se na biopolitiËkom terenu. iskazujuÊi stvaralaπtvo onoga πto je s onu stranu mjere.298 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA as je rad neposredno druπtveni oblik πto ga proæimaju moÊi znanja. ono πto je zajedniËko postaje singularno. a. Doista. Taj pojam rada kao opÊe moÊi djelovanja stoji u suvremenom. mogli bismo dodati. koja je istovremeno singularna i univerzalna ukoliko je rad postao iskljuËivo podruËje mozga i tijela mnoπtva. ontologiËka konstitucija i svepoboËno rasprostiranje. U odnosu na povijest filozofije. kako bismo odredili bit te moÊi πirenja. s druge strane. Samo kada se oblikuje ono πto je zajedniËko moæe se dogoditi proizvodnja i moæe se poveÊati opÊa proizvodnost.prepreka koju kritiËke moÊi rada i svakidaπnja mudrost afekata zaobilaze. ako ona preobraæava vrijednost prema ritmu onoga πto je zajedniËko i ako ona stalno prisvaja materijalne uvjete vlastitoga ostvarenja. onda je oËigledno da u njoj leæi snaga s onu stranu mjere. putem toga uloga. s jedne strane.10 Tako moæemo odrediti virtualnu moÊ rada kao moÊ samovrednovanja koje nadmaπuje samo sebe. moÊ slobode. prelijeva se u drugo. konstituira zajedniπtvo koje se πiri. njegovu sposobnost ne samo da razori vrijednosti . inteligencije. Proces koji opisujemo nije samo formalan. i univerzalna ukoliko se æelja koju mnoπtvo izraæava u kretanju od virtualnoga prema moguÊem stalno konstituira kao zajedniËka stvar. Rad se jednostavno pojavljuje kao moÊ djelovanja.

Ulozi imperijalne vlasti bitno su negativni jer ih ostvaruje putem postupaka kojima je svrha prisilno urediti radnje i doga aje πto riskiraju da se pretvore u nered. koja ga postavlja na teren moguÊega pa tako onda i na teren moÊi. mi mislimo da to stvarno nije protuslovlje. Me utim. protuslovlje nije nikada statiËko u materijalnoj logici [to jest politiËkoj.naprotiv. Preobilja imperijalnoga zapovijedanja oblikuju u najboljem sluËaju kroniku koja biljeæi politiËki æivot.VIRTUALNOSTI 299 koje proizlaze iz transcendentnog podruËja mjere veÊ i da stvara nove vrijednosti. ili stvarno modaliteta biÊa πto preobraæavaju virtualno u realno. nalaze su u tom podruËju s onu stranu mjere. ta kretanja samo potkopavaju legitimnost njegovoga zapovijedanja. Nametnik Na ovom mjestu netko bi mogao primijetiti da. novac i komunikacijski eter samo su razorne sposobnosti pa prema tome moÊi negacije. Sami smo naπiroko opisali njegovo funkcioniranje i osvijetlili njegovo krajnje nasilje. njezin monopol na bombu. uza sve moÊi mnoπtva. . ovaj Imperij joπ uvijek postoji i zapovijeda. u protuslovlju. Kraljevske povlastice imperijalne vlasti. Me utim. Me utim. ne Ëak ni onda kada su njezini uËinci dugotrajni. U svim sluËajevima uËinkovitost imperijalne vlasti je ure ivaËka a ne konstitutivna. Imperijalna prevlast uËinkovito dræi otvorenim jaz izme u virtualnosti i moguÊnosti za koji mislimo da se moæe premostiti sa stajaliπta djelovanja mnoπtva. samovrednujuÊi i konstitutivni rad preorava i navodnjava stoga je zasa en virtualnoπÊu koja nastoji biti realna. odnos πto ga imperijalna vlada nameÊe virtualnosti mnoπtva jednostavno je statiËki odnos porobljavanja.11 Ontoloπki teren Imperija.12 ZnaËi li to da su ulozi moÊi πto ih Imperij stalno investira kako bi odræao imperijalni poredak i nemoÊ mnoπtva neuËinkoviti? Kad bi to bio sluËaj onda bi bile proturjeËne tvrdnje koje smo razvijali do sada o vanjskom obiljeæju imperijalne vlade u odnosu na ontoloπki razvoj mnoπtva. ili stvarno najslabiju i najviπe ponavljanu sliku odre enja biÊa. KljuËevi moguÊnosti. πto ga moÊni. Djelovanje imperijalne vlasti upliÊe se u projekt mnoπtva da zaπije virtualnost i moguÊnost jedino remeteÊi ga i usporavajuÊi ga. izgleda. Samo je u formalnoj logici protuslovlje statiËko. Doista. povijesnoj i ontoloπkoj logici]. ali ne moæemo ga s toga razloga odrediti kao pozitivnu sposobnost . U tom pogledu Imperij doista poga a tijek povijesnoga pokreta. Te dvije snage stoje. u odnosu na virtualnost mnoπtva. imperijalna vlada pojavljuje se kao prazna πkoljka ili nametnik.

uËinkovitost regulativnih i represivnih postupaka Imperija mora se naposljetku vratiti svome izvoru.borba protiv robovanja naciji. One su potpuno pozitivne jer njihovo “bivanje-protiv” je “bivanje-slobodnim”. kolanje mora postati sloboda. drugim rijeËima. veza koja je jedino podruËje mnoπtva. odmetnik koji siπe snagu svoga domaÊina moæe dovesti u opasnost njegov æivot. Mi smo smjeπteni na tom spoju beskonaËne konaËnosti koji povezuje virtualno i moguÊe. Imperij po sebi nije pozitivna stvarnost. kao prvi etiËki . pokretljivo mnoπtvo mora postiÊi globalno dræavljanstvo. ukljuËeni u prijelaz iz æelje prema nadolazeÊoj buduÊnosti. Virtualnost svjetskoga prostora Ëini prvo odre enje kretanja mnoπtva . identitetu i narodu. Te virtualne konstitutivne moÊi u beskonaËnom su sukobu s konstituiranom moÊi Imperija.14 Imperijalno zapovijedanje ne stvara niπta æivotnoga i niπta ontoloπkoga. pa stoga odmetnuÊe od suverenosti i granica koje ona postavlja subjetivnosti . Funkcioniranje imperijalne moÊi neraskidivo je vezano uz njezino slabljenje. otpor koji postaje ljubav i zajednica. Nomadstvo i kriæanje rasa Djelovanje mnoπtva s onu stranu mjere i njegove virtualne moÊi grade ontoloπko tkivo Imperija. Otpor mnoπtva prema ropstvu . a nju onda otpor pogoni naprijed. Mogli bismo reÊi u tom smislu da otpor u stvari prethodi moÊi. Svaka imperijalna radnja je odboj od otpora mnoπtva. Me utim. imperijalno zapovijedanje potpuno je negativno i pasivno. Nomadstvo i kriæanje rasa tu se pojavljuju kao lica vrline. konstitutivnom djelovanju mnoπtva. otpad zahvata mnoπtva. Svakako moÊ se nalazi posvuda jer posvuda je u igri veza izme u virtualnosti i moguÊnosti. Kraljevski ulozi Imperija i sve njegove politiËke inicijative izgra uju se prema ritmu Ëinova otpora koji konstituiraju biÊe mnoπtva. S ontoloπkoga stajaliπta. Drugim rijeËima. Prostor koji se moæe samo proÊi mora se preobraziti u prostor æivota. U samom onom trenutku kada se uspinje ono pada.potpuno su pozitivni. virtualnom.13 Kada se imperijalna vlada upliÊe ona odabire osloba ajuÊe porive mnoπtva kako bi ih uniπtila.virtualnost koja se mora uËiniti stvarnom.15 Taj ontoloπki odnos djeluje najprije na prostor. Imperijalna moÊ je negativni ostatak.300 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Kada je djelovanje Imperija uËinkovito onda to nije zahvaljujuÊi njegovoj snazi veÊ Ëinjenici da ga pogoni odboj od otpora mnoπtva protiv imperijalne moÊi. ona je odmetnik koji crpi svoju æivotnost iz sposobnosti mnoπtva da stalno stvara nove izvore energije i vrijednosti. Drugim rijeËima. i ona postavlja novu prepreku mnoπtvu da je ono prevlada.

Imperijalno zapovijedanje. U tom kontekstu ontologija nije apstraktna znanost. pojam lokalnoga ne treba odre ivati izolacijom i ËistoÊom. novo . Ona ukljuËuje pojmovno prepoznavanje proizvodnje i reprodukcije biÊa pa tako i shvaÊanje da kretanje æelje i praktiËko ostvarenje rada kao vrijednosti Ëine politiËku stvarnost. moÊi æelja koje su proæimale njegove procese oslobo enja. etniciteta. s njegovim novim hijerarhijama i segmentacijama.VIRTUALNOSTI 301 postupci na terenu Imperija. etniciteta. Vaæan primjer funkcioniranja te prostorne dimenzije iskazuje se u procesima koji su doveli do kraja TreÊi svijet. U stvari. Samo prostor πto ga proæima subjektivno kolanje i samo prostor πto ga odre uju neobuzdana kretanja [zakonska ili tajna] pojedinaca i skupina moæe biti stvaran. Danaπnje veliËanje lokalnoga moæe biti regresivno pa Ëak i faπistiËko kada se ono suprotstavlja kolanju i mjeπavini i tako pojaËava zidove nacije. Konkretno univerzalno omoguÊuje mnoπtvu da prolazi od mjesta do mjesta i njegovo mjesto Ëini vlastitim. oslobo enje. Doista.17 Emancipacija je ulazak novih nacija i naroda u imperijalno druπtvo nadzora. tijela su izmijeπana a nomadi govore zajedniËkim jezikom. viπebojni Orfej bezgraniËne moÊi. naprotiv. prijelaz carina i granica i odmetnuÊe od suverenosti bile su djelatne snage u oslobo enju TreÊega svijeta. putem kolanja konstituira se ljudska zajednica. kao i siromaπtvom rezultata koji su okrunili njegov uspjeh. Tu moæemo najbolje prepoznati razliku πto ju je Marx odredio izme u emancipacije i oslobo enja. moæemo ga izravno povezati s univerzalnim. Egzodus iz lokalizma. ako sruπimo zidove koji okruæuju lokalno [pa tako odvojimo taj pojam od rase. naprotiv. S toga se stajaliπta ruπi objektivni prostor kapitalistiËke globalizacije. Izvan svakoga prosvjetiteljstva ili kantovske sanjarije. To je opÊe mjesto nomadstva i mijeπanja rasa. æelja mnoπtva nije kozmopolitska dræava veÊ zajedniËki rod. izolira stanovniπtvo u siromaπtvu i dozvoljava mu da djeluje samo u oklopima potËinjenih postkolonijalnih nacija. Putem kolanja sastavlja se opÊi ljudski rod. ili stvarno poopÊavanjem æelje mnoπtva za ljudskom zajednicom. rase. naroda i æivota. zajedno sa svom slavom i sramotom njegovih proπlih borbi. koji ruπi partikularizme i ukazuje prema zajedniËkoj civilizaciji. znaËi ruπenje granica i obrazaca prisilne selidbe. Pravi junaci oslobo enja TreÊega svijeta moæda su stvarno iseljenici i kolanja stanovniπtva koja su razorila stare i nove granice. Me utim. postkolonijalni junak je onaj koji stalno prelazi teritorijalne i rasne granice. nacije i naroda].16 Kao u svjetovnim Duhovima. Prostorna dimenzija ontologije iskazuje se danas putem konkretnih procesa globalizacije mnoπtva. vjere.

i jedino taj raskid. Ti vidovi brzine i kolanja pripadaju prije nasilju imperijalnoga zapovijedanja. Kao πto smo ranije vidjeli. razruπen je kada su zbrisana pravila politiËke discipline moderne dræave [i njezini pomoÊni mehanizmi zemljopisnoga i etniËkoga ure enja stanovniπtva]. ili stvarno nomadstvo. nove snage i novi poloæaji . Opasnost diskursa o opÊem intelektu je u tome πto on riskira da ostane potpuno na razini misli.18 Razmjene i komunikacija pod prevlaπÊu kapitala integrirani su u logiku Imperija. Taj raskid. tehnikama i vjeπtinama. Nova univerzalna i konkretna radna snaga ostvarila je vrijednost rada putem prisvajanja i slobodne uporabe novih proizvodnih snaga. Radikalna preobrazba radne snage i ukljuËivanje znanosti. koji su izgradili kolonijalizam i imperijalizam nacionalnih dræava i uvukli ga u hladni rat. najbjedniji na zemlji postaje najmoÊnije biÊe jer je njegova nova nomadska singularnost postala najstvaralaËkija snaga a svepoboËno kretanje njegove æelje samo je po sebi nadolazeÊe oslobo enje. komunikacije i jezika. i to je tjelesni egzodus ili stvarno kriæanje rasa. moÊi rada proæete su moÊima znanosti.2] U odre enom trenutku kapitalistiËkoga razvoja. pa jedino radikalni Ëin otpora moæe vratiti proizvodni smisao nove pokretljivosti i/ili hibridnost subjekata i ostvariti njihovo oslobo enje. a kolanje je prvi etiËki Ëin kontraimperijalne ontologije. On se ruπi kada. dovodi nas na ontoloπki teren mnoπtva i na teren na kojemu su kolanje i hibridnost biopolitiËki. diljem ontoloπkoga terena globalizacije.4]. Taj ontoloπki vid biopolitiËkoga kolanja i mijeπanja joπ je oËigledniji kada ga se usporedi s drugim znaËenjima koja se pripisuju postmodernom kolanju. MoÊ kolanja je prvenstveno odre enje virtualnosti mnoπtva. TreÊi svijet. Ono πto je Marx vidio kao buduÊnost to je naπe doba. OpÊi intelekt je kolektivna. koji je Marx letimiËno pokazao kao buduÊnost. kao da su nove moÊi rada samo intelektualne a ne i materijalne [dio 3.302 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA prisvajanje prostora. druπtvena inteligencija stvorena akumuliranim znanjima. OpÊi intelekt i biomoÊ Prije smo insistirali na vaænosti i ograniËenjima Marxovog pojma “opÊi intelekt” [dio 1. kao πto su træiπna razmjena ili brzina komunikacije. Kolanje je globalni egzodus. te moÊ mnoπtva da odre uje globalno kolanje i mijeπanje pojedinaca i stanovniπtava. komunikacije i jezika u proizvodnu snagu redefiniralo je cijelu fenomenologiju rada i cijeli svjetski obzor proizvodnje. samovrednovanja i slobode. BiopolitiËko kolanje veliËa i osvjetljava bitna odre enja djelatne proizvodnje.

on je sve viπe sposoban potroπiti ili koristiti usluge druπtvene reprodukcije na sve istanËaniji i interaktivan naËin. znanja. BiomoÊ imenuje te proizvodne sposobnosti æivota koje su jednako intelektualne i materijalne. afekata i komunikacije glavne su snage koje konstituiraju naπu antropoloπku virtualnost i koje se razmjeπtaju na povrπinama Imperija. Proizvodnja ispunjava povrπine Imperija. to je stroj koji je pun æivota. MoÊi proizvodnje danas su u stvari potpuno biopolitiËke. to jest kada reprodukcija i vitalni odnosi koji je Ëine postanu izravno proizvodni. Ëine da se proizvodnja i æivot podudaraju po terenu na kojemu djeluju. izraæavajuÊi se u proizvodnji i reprodukciji kao i u kolanju [rada. Proizvodnja roba sve viπe se postiæe potpuno putem jezika. opÊim intelektom i istovremeno afektivnim izraæavanjima koja odre uju druπtvene odnose i vladaju oblikovanjima druπtvenog biÊa. inteligentnoga æivota koji. a oba su sinonimi za globalizirani proizvodni poredak. naprotiv. Inteligencija i afekt [ili stvarno mozak πto se poklapa s tijelom]. Industrija ne proizvodi nikakav viπak osim onoga πto ga stvara druπtveno djelovanje . Odnos izme u proizvodnje i æivota stoga se tako promijenio da je on sada potpuno izvrnut u odnosu na to kako ga shvaÊa disciplina politiËke ekonomije. To se razmjeπtanje πiri po opÊim jeziËnim teritorijima koji obiljeæavaju raskriæja izme u proizvodnje i æivota. afekata i jezika]. uvuËena u duboku unutraπnjost æivota sliËnu kitovoj utrobi. Rad sve viπe postaje nematerijalan i ostvaruje svoju vrijednost putem singularnog i stalnog procesa inovacije u proizvodnji. MoÊi znanosti. jer æivot nije niπta drugo do proizvodnja i reprodukcija skupa tijela i mozgova. u tijelima ispresijecanima znanjem. . Æivot se viπe ne proizvodi u krugovima reprodukcije koji su podre eni radnom danu. daje druπtvu novo kolektivno znaËenje i prepoznaje vrlinu i civilizaciju u suradnji. æivot je ono πto proæima cijelu proizvodnju i vlada nad njom. s onu stranu mjere. BiomoÊ je joπ jedno ime za stvarno potËinjavanje druπtva pod kapital. U stvari vrijednost rada i proizvodnje odre uje se duboko u utrobi æivota.i to je razlog zbog kojega je vrijednost. Ne bi bilo nikakvoga viπka kada proizvodnja ne bi bila sasvim proæeta druπtvenom inteligencijom. u inteligenciji uma i u pukoj moÊi djelovanja. BiomoÊ postaje pokretna sila proizvodnje kada je cijeli kontekst reprodukcije potËinjen kapitalistiËkoj vladavini. Viπak vrijednosti danas se odre uje u afektima. drugim rijeËima one proæimaju i konstituiraju ne samo proizvodnju veÊ i cijelo podruËje reprodukcije. upravo kada postanu prvenstvene proizvodne snage.VIRTUALNOSTI 303 afektivnog rada obiljeæavaju radnu snagu isto toliko koliko i intelektualni rad.

Drugim rijeËima kapitalistiËka pretpovijest primiËe se svome kraju kada druπtvena i subjektivna suradnja viπe nije proizvod veÊ pretpostavka. afektivne i jeziËne snage mnoπtva agresivno preobraæavaju uvjete druπtvene proizvodnje. pa stoga i . ono se stoga sastoji u egzodusu koji nije samo prostoran veÊ i mehaniËki u smislu da se subjekt preobraæava u stroj [i nalazi da je suradnja koja ga konstituira umnoæena u tom stroju]. egzodusa prema stroju [ili s njim] . Kada se ljudska moÊ pojavljuje neposredno kao autonomna suradniËka kolektivna snaga. ali hibridiziranje ljudi i strojeva viπe ne odre uje pravocrtna staza πto ju je on slijedio tijekom modernog razdoblja. a priori svakoga Ëina proizvodnje. ono se sastoji u Ëinu spajanja i hibridiziranja sa strojevima πto ih je mnoπtvo ponovo prisvojilo i ponovo izmislilo. da su putem Ëudoviπnoga svo enja ljudskih biÊa na minimalni goli æivot nacizam i faπizam uzalud pokuπali uniπtiti tu ogromnu moÊ u koju bi se goli æivot mogao pretvoriti i izbrisati oblik u kojemu su akumulirane nove moÊi proizvodne suradnje mnoπtva. Dosegli smo trenutak kada se odnos moÊi koji je vladao hibridizacijama i strojnim preobrazbama sada moæe preokrenuti. To je novi oblik egzodusa. u pozadini politiËkih ponora.19 Trebalo bi biti jasno na ovoj toËki rasprave πto to konstituira druπtvenu suradnju tu na povrπinama imperijalnoga druπtva: sinergije æivota ili pak proizvodna oËitovanja gologa æivota Giorgio Agamben upotrijebio je izraz “goli æivot” da bi ukazao na negativnu granicu ËovjeËanstva i da bi ukazao kako je. Polje na kojemu mnoπtvo ponovo prisvaja proizvodne snage polje je radikalne preobrazbe .stroju egzodusa. naprotiv.21 Povijest modernog radnika i subjekta moderne subjektivnosti veÊ sadræi dugaËki popis strojnih preobrazbi.pozornica demiurπkoga djelovanja. kapitalistiËka pretpovijest primiËe se svome kraju. Ono se iznad svega sastoji u potpunoj reviziji proizvodnje kolektivne subjektivnosti. Znanstvene. kada je goli æivot uzdignut na dostojanstvo proizvodne moÊi.20 Mi bismo rekli. Mogli bismo reÊi u skladu s tom zamisli da se je reakcionarni delirij faπizma i nacizma razulario kada je kapital otkrio da druπtvena suradnja viπe nije ishod investiranja kapitala veÊ prije autonomna moÊ. Marx je prepoznao da je sukob izme u radnika i strojeva bio laæni sukob: “Trebalo je vremena i iskustva prije nego πto su radnici nauËili razlikovati izme u strojeva i njihove uporabe sa strane kapitala.304 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA gdje pod jezikom podrazumijevamo inteligentne strojeve koje afekti i subjektivne strasti stalno obnavljaju. ili pak kada se on pojavljuje kao bogatstvo virtualnosti. taj moderni totalitarizam izgradio [viπe ili manje junaËke] uvjete ljudske pasivnosti.

svaka metafiziËka tradicija danas je potpuno potroπena. U tom smislu govorimo o opÊem intelektu i njegovom oblikovanju u znanje. U Imperiju je politiËka borba za odre enje mehaniËke virtualnosti. sada se moramo usredotoËiti na hipotezu da te virtualnosti akumuliraju i doseæu prag ostvarenja primjerenoga njihovoj moÊi. kako mnoπtvo moæe umjesto nje odrediti materijalistiËki telos? 23 Bit Êemo sposobni odgovoriti na to pitanje tek nakon πto provedemo fenomenoloπku i povijesnu analizu odnosa izme u virtualnosti i moguÊnosti. Danas je sigurno da ta problematika ne riskira da Êe ponoviti stare modele metafiziËke tradicije. to jest. Virtualne moÊi mnoπtva u postmodernosti oznaËavaju kraj te vladavine i tih ustanova. od Adorna do kasnoga Wittgensteina. srediπnji teren borbe. U stvari. od Foucaulta do Deleuzea. Tu su problematiku postavljali autori od Lukacsa do Benjamina. politiËki i proizvodno. Taj novi teren proizvodnje i æivota otvara radu buduÊnost preobrazbi koje subjektivna suradnja moæe i mora nadzirati etiËki. KapitalistiËka vladavina otkriva se kao prijelazno razdoblje. goli æivot sadaπnjice. Res Gestae/Machinae U proπlim se godinama mnogo govorilo o kraju povijesti. je li. i u . Dok smo naπu pozornost prije usmjerili prema snazi elemenata virtualnosti koji su gradili mnoπtvo. ako je transcendentna teleologija πto ju je izgradila kapitalistiËka modernost doπla do kraja. Ta je povijest zavrπena. nakon πto odgovorimo na pitanje. Pa ipak. Ëak ni one najsnaænije. U svim tim sluËajevima to se je pitanje postavljalo nasuprot tako strahovitim metafiziËkim preprekama! A danas moæemo vidjeti kako su blijedi bili njihovi odgovori u odnosu na golemost pitanja. ili pak za razliËite alternative prijelaza od virtualnoga u stvarno. i doista svi oni koji su prepoznali sumrak modernosti. a isto su tako izreËene i mnoge opravdane primjedbe na to reakcionarno slavljenje kraja povijesti koje bi æeljelo vidjeti sadaπnju vladavinu kao vjeËnu. afekt i suradnju. Ipak svakako je toËno da su u modernosti moÊ kapitala i njegove ustanove suverenosti Ëvrsto vladale povijeπÊu i primjenjivali svoju vladavinu nad povijesnim procesima. Ako se na e rjeπenje problema ono Êe svakako biti materijalno i eksplozivno. kako i kada virtualnost mnoπtva prolazi kroz moguÊnost i postaje stvarnost. Ontologija moguÊega u tom je smislu srediπnji teren analize. imaju sposobnost da preuzmu nadzor nad procesima strojnih preobrazbi.22 Sada nove virtualnosti.VIRTUALNOSTI 305 prebaciti svoje napade od materijalnih sredstava proizvodnje na oblik druπtva koji koristi ta sredstva”.

Tu se bavimo s dva prijelaza. To je historia koja je pri kraju kada se nove virtualnosti pojavljuju kao moÊne i osloba aju se biÊa πto ga hegemonijski opsjedaju kapital i njegove ustanove. koje su spoj izme u moguÊega i stvarnoga. Res gestae. veÊ stvarno stvaraju i vlastite nesmanjive moguÊnosti. Virtualno i moguÊe zdruæeni su kao nepokoriva inovacija i kao revolucionarni stroj.306 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA sliËnom smislu govorimo o raznim oblicima kolektivnoga egzodusa tih nomadskih kretanja mnoπtva koja prisvajaju prostore i obnavljaju ih. ili pak. Virtualnost Ëini korak naprijed i pokazuje da je sposobnost historia rerum gestarum da vlada aktivnim virtualnim singularnostima potpuno nestala. temeljen na djelovanju singularnosti. singularne virtualnosti koje uspostavljaju vezu izme u moguÊega i stvarnoga. Drugi prijelaz sastoji se u Ëinjenici da te pojedinaËne virtualnosti. i biti s onu stranu mjere kao konstitutivna moÊ. . Tu se odre uje materijalistiËki telos. Danas su jedine res gestae ispunjene povijesnim sposobnostima. igraju na obje te karte: biti izvan mjere kao razorno oruæje [dekonstruktivno u teoriji a prevratniËko u praksi]. One ne samo odbijaju da njima vladaju stari sustavi vrijednosti i eksploatacije. u prvom su prijelazu izvan mjere a u drugom s onu stranu mjere. Prvi se sastoji u Ëinjenici da virtualnost totalizira polje res gestae. tako er postaju samovrednujuÊe. danas ne postoji povijest veÊ samo povijesnost. kako zadobivaju svoju autonomnost. One izraæavaju same sebe kao strojevi inovacije. teleologiji koja proizlazi iz res gestae i figuri strojne logike mnoπtva. Singularne virtualnosti.

jer Imperij po definiciji ide preko te izmjene. Tukidid. mi smo onda bez oca i majke.01 . Nijedan od tih autora kada je govorio o Imperiju nije jednostavno ponavljao klasiËnu teoriju o izmjeni izme u “pozitivnih” i “negativnih” oblika vlasti. [N]aπa krv je poput poplave Amazone. louis-ferdinand céline Teorija konstituiranja Imperija ujedno je teorija njegova slabljenja. walter lippmann Ne moæemo pobjeÊi ameriËkom biznisu. herman melville Sudbina je htjela da Amerika odsad pa nadalje bude u srediπtu zapadne civilizacije a ne na obodu. poput Melchisedeca.2 STVARANJE I KORUPCIJA Ne moæete proliti ni kap ameriËke krvi a da ne prolijete krv cijeloga svijeta . Tacit i Polibije potanko ispriËali slijed uspona i pada. VeÊ su u grËko-rimskoj starini. jer ako ne moæemo cijeli svijet smatrati naπim roditeljem... Naπi preci izgubljeni su u univerzalnom oËinstvu .. unutarnja kriza pojma Imperija postala ja potpuno razvidna u prosvjetiteljskom razdoblju i razdoblju izgradnje evropske modernosti.. Me utim... Mi smo nasljednici svih vremena. i sa svima nacijama dijelimo naπu baπtinu.4. saËinjena od tisuÊu plemenitih struja πto se sve slijevaju u jednu. kao πto su to kasnije uËinili crkveni oci i teoretiËari ranoga krπÊanstva. kada su pisci poput Montesquieua i Gibbona postavili problem dekadencije Rimskoga Carstva kao jedno od srediπnjih pitanja u analizi politiËkih oblika moderne suverene dræave. Mi nismo nacija toliko koliko svijet. kao πto su evropske teorije o Imperiju shvatile nekoliko zadnjih tisuÊa godina.

Ipak. od aristokracije u oligarhiju i od demokracije u anarhiju. NeograniËenost Imperija potkopala je njegovu sposobnost da ovlada trajnim funkcioniranjem ustanova. autori poput Montesquieua i Gibbona odbacili su naturalistiËku koncepciju toga procesa. on ne moæe izbjeÊi sudbinu korupcije grada i civilizacije kao cjeline. Polibijeva analiza Rimskoga carstva raskrstila je s tim konceptom cikliËkoga obiljeæja povijesnoga razvoja po kojemu se ljudska tvorevina politiËkoga stalno mijenja od dobrih u loπe oblike grada i moÊi: od monarhije u tiraniju. Izme u Imperija i stvarnosti zapovijedanja postojalo je protuslovlje u naËelu koje Êe neizbjeæno izazivati krizu. On shvaÊa Imperij ne toliko kao vladavinu nad univerzalnim prostorom i vremenom. a onda kasnije poËinje novi krug. Bilo je to opasno stanje koje nije moglo podnijeti neome eni prostor i vrijeme. Imperij je bilo cilj prema kojemu su teæile æelja i gra anska krepost mnoπtva i njegove ljudske sposobnosti da stvara povijest.308 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Uspon i pad [Machiavelli] U klasiËnoj je starini pojam Imperija veÊ pretpostavljao krizu. prevladavanje povijesnoga pravca je aleatorno. koji je razmatrao koncepciju antiËkih pisaca i prethodio onoj modernih. Prosvjetiteljski nam autori kaæu da Êe se vlast koja se pribliæava savrπenstvu izgraditi s mjerom u ograniËenom prostoru i vremenu. Oni su objasnili slabljenje Imperija u druπtvenoznanstvenom smislu. veÊ je onda neminovno ograniËilo univerzalne ciljeve vlasti na konaËne politiËke i druπtvene dimenzije. πto ih odre uje cikliËka sudbina povijesti.5]. Ëak ako on i razbija cikliËku izmjenu dobrih i loπih oblika. Imperij je bio zamiπljeno u okviru naturalistiËke teorije oblika vlasti. Slabljenje se dogodilo jer je bilo nemoguÊe uËiniti trajnima povijesne i druπtvene tvorevine mnoπtva i vrline njegovih junaka. Tyche [Sudbina] vlada povijeπÊu i ona u neko vrijeme ruπi savrπenost koju Imperij postiæe. doista je autor koji nam nudi najprimjerenije objaπnjenje . Sinteza dobrih oblika vlasti. Me utim. veÊ kao kretanje koje zdruæuje prostore i vremenitosti putem moÊi druπtvenih oblika koji se nastoje osloboditi od prirodnoga cikliËkoga obiljeæja povijesnoga vremena. Machiavelli. Kriza i slabljenje su odre enja koja treba svakodnevno prevladavati. Korupcija i slabljenje nisu stoga prirodne pretpostavke. Polibije je tvrdio da je Rimsko carstvo raskrstilo s tim krugom stvarajuÊi sintezu dobrih oblika moÊi [vidi dio 3. vlada gra anske kreposti. moæe prkositi sudbini ali je ne moæe izmijeniti. Tijekom evropskoga prosvjetiteljstva. Od Tukidida do Tacita i od Atene do Rima. veÊ prije nastaju zbog toga πto je ljudima nemoguÊe [ili barem krajnje teπko] vladati neograniËenim prostorom i vremenom. nuæna ravnoteæa izme u oblika zajedniËkoga æivota i zapovijedanja smjestila se u pravocrtnoj sudbini.

koji nije odluËujuÊe πireÊi koncept slobode. kaæe Machiavelli. »ak su i vladavine Dæingis Kana i Tamerlana bile s toga stajaliπta donekle “demokratske”. Kada Machiavelli raspravlja o padu Rimskoga carstva. ili izme u Imperija i slabljenja. Ovdje nam treba biti jasno da kada govorimo o “gradu” ili “demokraciji” u navodnim znakovima kao temelju za ekspanzivno djelovanje Republike. pa stoga samo tamo Imperij postaje moguÊ. ili pak na slabljenje druπtvenog odnosa koji je ujedinio razliËite ideoloπke druπtvene snage i omoguÊio im da zajedno sudjeluju u otvorenom me usobnom djelovanju protumoÊi. mi uvodimo koncept sudjelovanja koji je povezan sa æivotnom snagom stanovniπtva i s njegovom sposobnoπÊu da stvara dijalektiku protumoÊi . to jest. kao πto su bile i Cezareve legije. Starinski pojam nuæne i prirodne korupcije dobrih oblika vlasti tako je radikalno izmijenjen jer se njih moæe procjenjivati samo u vezi s druπtvenim i politiËkim odnosom koji je organizirao konstituciju. Napoleonove vojske i vojske Staljina i Eisenhowera. predstavljajuÊi je umjesto toga u polju imanentnosti i Ëiste politike. Upravo u toj dijalektici slobode nalaze se elementi korupcije i ruπilaπtva.02 On je razjasnio problematiku tako πto ju je odvojio kako od naturalistiËkoga terena starih tako i od socioloπkoga terena modernih. konfliktno ali lojalno sudjelovanje gra ana u stalnom usavrπavanju konstitucije i procesa slobode. Alternativa stoga nije izme u vlasti i korupcije. KrπÊanska religija je u stvari razorila Rimsko carstvo uniπtavajuÊi gra ansku strast πto ju je pogansko druπtvo podræavalo. Imanentnost definiramo kao odsustvo svake vanjske granice od putanja djelovanja . i kao o jedinoj moguÊnosti za trajni Imperij. stoga. i u opÊem konceptu Imperija. sloboda i πirenje su povezani. U Machiavellija. on se prije svega usredotoËuje na krizu gra anske vjere. Najvaænije je u svim tim sluËajevima. Prosvjetiteljski i moderni pojam krize neograniËenoga i nenadgledivoga prostora i vremena sliËno je izmijenjen jer je i on vraÊen u podruËje gra anske moÊi: samo se na toj i na nikakvoj drugoj osnovi mogu procjenjivati prostor i vrijeme. “gra anske” i “demokratske” vlasti. i na drugoj svake prakse vlasti koja temelji svoju moÊ na transcendentnosti i represiji. dijalektika druπtvenih i politiËkih snaga Republike gura naprijed vlast koja se πiri. jer je svaka od njih omoguÊavala sudjelovanje stanovniπtva koje je podupiralo njezino ekspanzivno djelovanje.koncept. Nema koncepta Imperija.STVARANJE I KORUPCIJA 309 paradoksa Imperija. Jedino tamo gdje su druπtvene klase i njihovi politiËki izrazi postavljeni u otvorenu i stalnu igru protumoÊi. koji ima malo veze s klasiËnim i modernim konceptom demokracije. da se potvrdi teren imanentnosti. veÊ izme u na jednoj strani druπtveno ukorijenjene i πireÊe vlasti.

ostvarenje vlasti mnoπtva. Danas ista kretanja i tendencije konstituiraju kako uspon tako i slabljenje Imperija. Evropske rasprave o Imperiju i slabljenju zanimaju nas iz dva prvenstvena razloga: prvo. Tu se vraÊamo u srediπte paradoksa po kojemu svaka teorija Imperija predvi a moguÊnost njegovoga slabljenja . samo u danaπnjem stanju to supostojanje krize i polja imanentnosti postaje potpuno jasno. S obzirom da prostorne i vremenske dimenzije politiËkoga djelovanja viπe nisu granice veÊ konstruktivni mehanizmi imperijalne vlasti.. Finis Europae [Wittgenstein] Supostojanje imperijalnoga duha sa znakovima krize i slabljenja pojavilo su pod razliËitim krinkama u evropskom diskursu u zadnja dva stoljeÊa. s njezinim duhom inicijative i πirenja. Njegova analiza masovne demokracije u Sjedinjenim Dræavama. jer ta kriza poga a toËno u ono tajno mjesto definicije Imperija gdje poËiva koncept demokracije.310 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA mnoπtva. Me utim. Drugi trenutak koji ovdje moramo imati na umu je stajaliπte s kojega su se rasprave vodile: stajaliπte koje usvaja povijesnu dramu slabljenja Imperija u smislu kolektivnoga proæivljenoga iskustva. Koncept Imperija ipak je preæivio u Evropi. supostojanje pozitivnoga i negativnoga na terenu imanentnosti sada se oblikuje kao otvorena alternativa. Machiavelli nam pomaæe da shvatimo taj imanentan. u svojim potvrdama i ruπilaπtvu. i drugo. a ne iz bilo koje druge nuænosti ili transcendentnosti koja mu se suprotstavlja. Mi smo naπiroko insistirali u ovoj knjizi da su moderne vlade Evrope razvijale ne imperijalne veÊ imperijalistiËke oblike. Ako je Imperij uvijek potpuna pozitivnost. a mnogi su stalno æalili odsustvo njegove stvarnosti. a imanentnost je povezana samo. zajedno s oblicima svijesti i otpora koje ta kriza podrazumijeva. Kriza je znak alternativne moguÊnosti na ravni imanentnosti . dovela ga je do gorkog i proroËanskog shvaÊanja da evropske elite ne mogu nastaviti zapovijedati svjetskom civilizacijom. Tema krize Evrope prevedena je u diskurs o slabljenju Imperija i povezala se s krizom demokracije. ustavan i ontoloπki smisao krize. Alexis de Tocqueville bio je moæda prvi koji je predstavio problem u tom smislu. . onda je on izloæen krizi upravo na terenu ove definicije.03 VeÊ je Hegel predvidio neπto vrlo sliËno: “Amerika je . s reæimima moguÊnosti koji konstituiraju njezino oblikovanje i razvoj.. Ëesto kao odraz bilo kraja evropske hegemonije ili krize demokracije i pobjede masovnoga druπtva. i potpuno imanentan aparat.kriza koja nije nuæna ali uvijek moguÊa.ali sada moæemo poËeti objaπnjavati. jer je kriza ideala imperijalne Evrope u srediπtu tih rasprava.

s naπega stajaliπta. Razlog za krizu evropske civilizacije i njezine imperijalne postupke sastoji se u Ëinjenici da evropska vrlina .06 Dva svjetska rata koja Êe razoriti njezine teritorije. siromaπtva i klasne borbe: sve su to bili neopozivi znakovi slabljenja. kriza evropske . Nihilizam je vladao tom erom jer su vremena bila bez nade. sve je to dokaz koji potvr uje da su te intuicije bile u stvari toËne. U tom smislu. od Spenglera do Heideggera i Ortega y Gasseta. i danas. nakon propasti staljinizma... Ëinjenica da se nasuprot starih moÊi Evrope oblikovao novi Imperij samo je dobra vijest.ili pak njezina aristokratska moralnost organizirana u ustanovama moderne suverenosti ne uspijeva odræati korak sa æivotnim moÊima masovne demokracije. Od Nietzschea do Burkhardta. Tocqueville je mnogo dublje shvatio taj prijelaz. od populizma do faπizma. koji su oni mogli shvatiti samo u smislu modernog misticizma. rubove pozitivnog protudjelovanja i alternativnu sudbinu. kroz bolnu analizu njezinih uzroka. nekoj vrsti buduÊeg svrπenog vremena. Me utim. kao i sukobi me u nacijama po pitanjima oskudnosti. Tko æeli viπe vidjeti tu blijedu i nametniËku evropsku vladajuÊu klasu koja je izravno od ancien régimea dovela do nacionalizma. Smrt Boga koju su mnogi Evropljani poËeli zapaæati bila je stvarno znak isteka njihovog planetarnog centralizma. iscrpljenje kulturnih i proizvodnih modela modernosti. ponovno pojavljivanje najstraπnijih utvara nacionalizma i nesnoπljivosti. potvr ujuÊi njezine tendencije. ta je intuicija postala stalan pripjev πto su ga pjevuπili s takvom gorËinom!05 Pojava masa na druπtvenoj i politiËkoj pozornici.stvarnoj i pravoj buduÊoj proπlosti. Nietzsche je dao konaËnu dijagnozu: “Evropa je bolesna”. veÊ prepoznati u njezinoj analizi elemente koji. a danas vuËe prema uopÊenom neoliberalizmu? Tko æeli viπe vidjeti one ideologije i one birokratske aparate πto su ih hranile i poticale istrunule evropske elite? I tko joπ moæe trpjeti one sustave organizacije rada i one korporacije koje su isisale svaki æivotni duh? Naπa zadaÊa ovdje nije jadikovati nad evropskom krizom. Ona je zemlja æelje svih onih koji su umorni od povijesnoga arsenala stare Evrope”. pobjeda faπizma. i brojnih drugih autora koji su obiljeæili devetnaesto i dvadeseto stoljeÊe. joπ uvijek ukazuju na moguÊe otpore. Ti su se elementi Ëesto pojavljivali skoro protiv volje teoretiËara krize svoga vremena: to je otpor koji skaËe prema buduÊem vremenu .STVARANJE I KORUPCIJA 311 zemlja buduÊnosti. od Thomasa Manna do Maxa Webera. blije enje evropskih imperijalistiËkih projekata.04 Me utim. a njezina Êe se svjetskopovijesna vaænost otkriti u vremenu koje je pred nama.

Poput svakoga naraπtaja koji nam je prethodio mi smo bili nadareni slabom mesijanskom moÊi. moÊi na koju je proπlost polagala pravo”. Za njih je obojicu neka vrsta svjetovne eshatologije bio mehanizam pomoÊu kojega bi se moglo osloboditi iskustvo krize. Zbog toga je potrebno slijediti razvoj krize Evrope jer su ne samo autori poput Nietzschea i Webera. apokaliptiËka pozornica na kojoj je taj misticizam iπao u potragu za oslobo enjem i izbavljenjem joπ je uvijek bila uvuËena u krizu. otvorenih izvora. Svaka teorija krize evropskoga »ovjeka i slabljenje ideje evropskoga Imperija na neki je naËin simptom nove æivotne snage masa. veÊ i javno mnijenje toga vremena. proæima polje imanentnosti πto nam ga je smrt evropskoga Boga ostavila kao naπ obzor. Me utim. prikazujuÊi krizu. NerazluËiva masa koja je jednostavno svojom prisutnoπÊu razorila modernu tradiciju i njezinu transcendentnu moÊ danas se pojavljuje kao moÊna proizvodna snaga i neobuzdani izvor vrednovanja. taj pokuπaj nije uspio izbjeÊi snaænoj podvodnoj struji dijalektike.09 To se teoretsko iskustvo pokazalo upravo tamo gdje se kriza modernosti najjaËe pojavljivala. skoro poput barbarskih sila πto su pokopale Rim. izgleda nam . ta prokleta dijalektika πto je dræala na okupu i posveÊivala evropske vrijednosti. pokuπavali su otkriti nadu i svjetlo izbavljenja Me utim. U godinama nakon eksplozije Prvoga svjetskoga rata. otkrili krajnje moÊnu pozitivnu stranu.312 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA ideologije moæe otkriti definiciju novih. oni koji su sudjelovali u velikom pokolju oËajniËki su pokuπavali shvatiti i nadzirati krizu. Agensi krize staroga imperijalnoga svijeta postali su temelji novoga. æelje mnoπtva.08 Nakon povijesnoga iskustva rata i bijede.sada æelim uzvratiti udarac!” 07 IÊi s onu stranu modernosti znaËi iÊi s onu stranu prepreka i transcendentnosti eurocentrizma i prema konaËnom usvajanju polja imanentnosti kao iskljuËivoga terena teorije i prakse politike. Nietzsche je to proglasio s vrhova planina: “Upio sam u sebe duh Evrope . Benjamin je to s gorËinom shvatio: “Proπlost nosi sa sobom vremenski pokazatelj pomoÊu kojega je upuÊena na izbavljenje. Svakako je dijalektika. Postoji tajni sporazum izme u proπlih naraπtaja i sadaπnjih. ili kako mi viπe volimo. Me utim. a moæda s intuicijom o predstojeÊem holokaustu. koja je sadræavala temeljna obiljeæja novoga svjetskoga Imperija u koji danas ulazimo. Sjetite se svjedoËanstava Franza Rosenzweiga i Waltera Benjamina. bila ispraænjena iznutra i odre ivala se u potpuno negativnom smislu. Na istom su terenu drugi autori pokuπavali raskinuti s ostacima dijalektike i njezinim moÊima potËinjavanja. Nova æivotna snaga. Naπ se dolazak oËekivao na zemlji.

do Ëega je doπlo kada su poËeli shvaÊati kraj funkcioniranja dijalektike i kada je to shvaÊanje potvr eno u novom praktiËkom. dobro bi bilo da se usredotoËimo na svijest o njemu i na njegovo predvi anje u misli Ludwiga Wittgensteina.” I dalje: “Ta svijest je sam æivot. politiËkom iskustvu koje se kretalo oko proizvodnje subjektivnosti. Me utim.10 A snaæna sjena estetizirane dijalektike provlaËi se Ëak i u Heideggerov pojam pastoralne funkcije nad razbacanim i razlomljenim biÊem. Povijest i iskustvo postali su pozornica materijalistiËkog i tautoloπkog ponovnog osnivanja subjekta u oËajniËkom pokuπaju da se prona e koherentnost u krizi.12 Sada su odbijanje. izbavljenje protiv korupcije i mesijanstvo protiv nihilizma sada se izgra ivalo kao ontoloπki odre en poloæaj izvan i protiv. kako stvari stoje. Da bismo razumjeli dubinu toga prijelaza. Po Carlu Schmittu obzor suverenih postupaka moæe se raπËistiti jedino pribjegavajuÊi “odluci”. supostojanje misticizma totaliteta i ontoloπke tendencije prema proizvodnji subjektivnosti. kao konstitucija autonomije koja se nije mogla svesti na nikakvu apstraktnu ili transcendentnu sintezu. Bio je to novi materijalizam koji je poricao svaki transcendentni element i konstituirao radikalno preusmjerenje duha. najviπe nas je zaduæilo nekoliko francuskih filozofa koji su ponovo Ëitali Nietzschea nekoliko desetljeÊa kasnije. ima Boga. Bila je to proizvodnja subjektivnosti kao moÊi. pa tako s onu stranu svakoga moguÊega ostatka dijalektike. u 1960-im godinama. Wittgensteinovi rani radovi ulili su novi æivot u prevladavajuÊe teme u evropskoj misli s poËetka dvadesetoga stoljeÊa: stanje boravka u pustinji smisla i potrage za znaËenjem. Njihovo ponovo Ëitanje dovelo je do preusmjerenja kritiËkoga stajaliπta. Ono πto se usred krize u 1920-im godinama pojavljivalo kao transcendentnost protiv povijesti. nasilje i pozitivna potvrda biÊa a ne dijalektika oznaËavali odnos izme u mjesta krize u stvarnosti i primjerenoga odgovora. Wittgenstein je uklonio bilo koju sluËajnost iz suvremene povijesti i njezine drame. Moæe li biti etike i onda kada nema nikakvoga æivoga biÊa izvan mene? Moæe li biti etike ako nema nikakvoga æivoga biÊa osim mene? Ako pretpostavljamo da je . Po Maxu Weberu kriza suverenosti i legitimnosti moæe se rijeπiti samo uticanjem iracionalnim slikama karizme. iracionalna dijalektika ne moæe rijeπiti niti Ëak ublaæiti krizu stvarnosti. koja je veÊ bila ogoljela od bilo kakve dijalektike. otpor. Jedino iz svijesti o neponovljivosti moga æivota proizlaze religija-znanost-i umjetnost. Boga ima. Usred Prvoga svjetskoga rata Wittgenstein je pisao: “Kako stvari stoje.STVARANJE I KORUPCIJA 313 da Ëak i najjaËi mislioci toga doba nisu bili sposobni raskinuti s dijalektikom i krizom. Za stvarno razjaπnjenje toga stanja.

Me utim. ako je toËno promiπljen”. Ako sam u pravu. ta granica je stvaralaËka. [On mora. pobjeÊi Êe u Ameriku. Ti su autori prvi odredili uvjete potpune deteritorijalizacije nadolazeÊega Imperija.314 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA etika neπto bitno. odbijanje sudjelovanja. Ti autori predstavljali su glasove πto viËu u pustinji. Oni su bili doista glasovi πto viËu u pustinji. znaËajna skupina tih autora. Mnoπtvo je usvojilo odsutnost mjesta i uËvrstilo vrijeme.13 Me utim. Dio toga naraπtaja zatvorit Êe u koncentracione logore.kao stepenice . onda za etiËku prosudbu nije dovoljno da je svijet dat. veÊ granica svijeta. Drugi Êe produæiti krizu putem iluzorne vjere u sovjetsku modernizaciju. A subjekt nije dio svijeta. onda moæe. Imperij je pustinja a kriza je u toj toËki nerazluËiva od tendencije povijesti. ono je pokretljivo i elastiËno i . i jedino kada se..” Wittgenstein odbacuje Boga rata i pustinju stvari u kojoj su dobro i zlo sada nerazluËivi smjeπtajuÊi svijet na granicu tautoloπke subjektivnosti: “Tu moæemo vidjeti da se solipsizam podudara s Ëistim realizmom. i dok je u modernom svijetu krizu odre ivao niz aporija vremena i prostora. TragiËna putanja toga filozofskoga iskustva omoguÊuje nam da shvatimo one elemente koji su uËinili percepciju krize modernosti i slabljenja zamisli o Imperiju [negativnim ali nuænim] uvjetom za definiciju nadolazeÊega Imperija. Onda sam svijet nije ni dobar ni zao . odbaciti ljestve nakon πto se po njima popne. i onda Êe vidjeti svijet s prave strane”.] On mora prevladati te prijedloge. kada ih iskoristi . teoretiËari krize u dvadesetom stoljeÊu uËe nas da u ovom deteritorijaliziranom i krivom prostoru gdje se gradi novi Imperij i u ovoj pustinji znaËenja. danas su figure krize i prakse Imperija postali nerazluËivi.. Dok se u klasiËnom svijetu imperijalna kriza smatrala proizvodom prirodnoga kruga povijesti. Dobro i zlo samo ulaze kroz subjekt. takorekuÊ. Negativnost. Drugi opet. otkriÊe praznine koja sve zaodjenjuje: to znaËi smjestiti sebe bezuvjetno u imperijalnu stvarnost koja je sama odre ena krizom.da se popne izvan njih. a oni su bili smjeπteni u njemu upravo kao πto su mnoπtva smjeπtena u njemu danas. subjektivnost postavi izvan svijeta: “Moji prijedlozi sluæe kao razjaπnjenja na sljedeÊi naËin: svatko tko me razumije kasnije Êe ih shvatiti kao besmislene. subjektivnom premoπtenju. prema moÊima mnoπtva.14 Wittgenstein prepoznaje kraj svake moguÊe dijalektike i svakoga znaËenja koje leæi u logici svijeta a ne na njezinom rubnom. Alternativa je jedino data kada se. svjedoËanstvo o krizi moæe poÊi prema ostvarenju pojedinaËnoga i kolektivnoga subjekta. ali njihova rijetka i jedinstvena predvi anja æivota u pustinji daju nam sredstva da razmiπljamo o moguÊnostima mnoπtva u novoj stvarnosti postmodernog Imperija.

Sjedinjene Dræave. Amerika. a ponekad i u niskom tonu. etniciteta i religije? Tu glazbu svirao je u visokom tonu projekt ‘Pax Americana’ πto ga je proglasilo liberalno rukovodstvo. “ameriËkoga naËina æivota. stalno πirile njezinu demokratsku osnovu. ona nije samo veliËala ideal slobode koji Evropljani viπe nisu poznavali veÊ ga je i reteritorijalizirala u Sjedinjene Dræave. granica i egzodusa. ispunjen je raznovrsnom ukupnoπÊu proizvodnje subjektivnosti.STVARANJE I KORUPCIJA 315 ono zamiπlja buduÊnost samo kao ukupnost moguÊnosti koje se granaju u svim pravcima. odre en i neograniËen. koji je bio toliko razliËit i toliko liberalniji od evropskih politiËkih i kulturnih programa kao odgovora na krizu. i na pluralizmu i slobodi? Nisu li te vrijednosti. Jeffersonov “Imperij slobode”. AmeriËko mjesto bilo je teritorijalizirano u ime konstitucije slobode i istovremeno stalno je deteritorijalizirano putem otvaranja. na potvrdnim i nedijalektiËkim intelektualnim vrijednostima. slijep na znaËenje.ukratko. NadolazeÊi imperijalni svemir. od Emersona do Whiteheada i Peircea.” Projekt New Deala da bi se prevladala kriza 1930-ih godina. Nije li ameriËka demokracija u stvari utemeljena na demokraciji egzodusa. Sa stajaliπta Evrope u krizi. s onu stranu bilo koje apstraktne prepreke nacije. otvorili su hegelijanizam [ili u stvari apologiju imperijalistiËke Evrope] duhovnim strujama procesa koji je bio nov i opseæan. U Whitmana naturalizam je postao potvrdan. predstavljale su obnovu imperijalne zamisli. Slabljenje nije viπe buduÊa sudbina veÊ sadaπnja stvarnost Imperija.15 Stoga je u odre enom smislu izgledalo kao da se prekinuo kontinuitet koji je postojao izme u povijesti SAD-a i povijest Evrope i da su se Sjedinjene Dræave uputile u razliËitom pravcu.16 . podupirao je tu predodæbu ameriËkog ideala. u Melvillea realizam je postao poæeljan. zajedno s pojmom novih granica. u obliku ameriËkoga sna o druπtvenoj pokretljivosti i jednakim moguÊnostima za stjecanje bogatstva i slobode za svaku poπtenu osobu . Veliki ameriËki filozofi. ali u stvari su Sjedinjene Dræave predstavljale za te Evropljane uskrsnuÊe zamisli o slobodi koju je Evropa izgubila. Veliki ameriËki pisci devetnaestoga stoljeÊa pisali su o epskim dimenzijama slobode novoga kontinenta. Kada je Hannah Arendt tvrdila da je AmeriËka revolucija iznad Francuske jer je ameriËka predstavljala neograniËenu potragu za politiËkom slobodom a francuska ograniËenu borbu zbog oskudnosti i nejednakosti. Amerika Bijeg evropskih intelektualaca u Sjedinjene Dræave bio je pokuπaj da se otkrije izgubljeno mjesto.

na primjer. . Vojna povijest dvostrukoga spaπavanja Evrope pomoÊu vojski SAD-a u dva svjetska rata odgovarala je spaπavanju u politiËkom i kulturnom smislu. kroz samouniπtenje modernosti i kroz neodre enu ali neobuzdanu volju za promjenom koja je proæimala posljednji val evropskih kulturnih pokreta. samo je jedan vid viπestranog ideoloπkog zahvata koji prikazuje globalnu hegemoniju SAD-a kao prirodnu i neminovnu posljedicu krize Evrope. i usred ideoloπke kampanje da se istakne vodeÊa uloga Sjedinjenih Dræava u poslijeratnom svijetu. apstraktni ekspresionizam njujorπkih slikara poput Jacksona Pollocka i Roberta Motherwella predstavio kao prirodni nastavak i nasljednik evropskoga i konkretno pariπkoga modernizma. ekonomskim i vojnim strukturama. Sjetite se. od ekspresionizma i futurizma do kubizma i apstraktne umjetnosti. ameriËka poslijeratna kultura postavljena je na istu razinu s ameriËkom ekonomskom i vojnom snagom: ona je postala odgovorna za preæivljenje demokratskih sloboda u “slobodnom” svijetu. U tom pogledu.17 Taj prijelaz u povijesti umjetniËke proizvodnje i. drugim rijeËima. AmeriËka hegemonija nad Evropom. Evropa dvadesetoga stoljeÊa primala je ameriËku utopiju na mnoge raznovrsne naËine. Serge Guilbaut priËa zanimljivu priËu kako se. postala je gotovo prirodnom pomoÊu niza kulturnih i ideoloπkih zahvata. kada su rat i nacistiËka okupacija uniπtili pariπku umjetniËku scenu.316 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Evropljani u krizi bili su opËarani tim sirenskim pjesmama novoga Imperija. moralo se promijeniti specifiËno ameriËko: ono πto je bilo karakteristiËno ameriËko postalo je tipiËno za “zapadnu kulturu” kao cjelinu. Kada je jednom ameriËka kultura dobila status me unarodnoga modela. koja se temeljila na financijskim. ali je ona posvuda funkcionirala kao referentna toËka. joπ vaænije. umjetniËke kritike.. kako su se u godinama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata mjesto umjetniËke proizvodnje i zamisao moderne umjetnosti premjestili iz Pariza u New York. New York je ukrao zamisao moderne umjetnosti: AmeriËku su umjetnost opisivali kao logiËki vrhunac dugotrajne i neumoljive tendencije prema apstrakciji.. Evropski amerikanizam i antiamerikanizam u dvadesetom stoljeÊu oba su izrazi teπkoga odnosa izme u Evropljana u krizi i imperijalnoga projekta SAD-a. Stalna zaokupljenost oËitovala se kako u mrzovolji krize tako i u duhu avangardi. Na taj se naËin ameriËka umjetnost preobrazila od regionalne u me unarodnu umjetnost a onda u univerzalnu umjetnost .

s njihovim usporednim putovima razvoja na obje strane Atlantika za vrijeme hladnoga rata. Razvoj Rusije u dvadesetom stoljeÊu bio je u odre enoj mjeri mikrokozam za razvoj Evrope. Za Gramscija. Paradoksi toga projiciranja umnoæavali su se do toËke u kojoj je evropska svijest. Sovjeti su govorili protiv sredstava koja su Sjedinjene Dræave koristile i tvrdili su da umjesto njih socijalizam moæe postiÊi iste rezultate uËinkovitije putem teπkoga rada i ærtvovanja slobode. koje su isto toliko evolucionistiËke koliko i postmoderne.18 Gramsci je vidio Sjedinjene Dræave. koji su doveli do tako æestokih sukoba u prvoj polovici stoljeÊa. Ta strahovita dvosmislenost proæimala je i Gramscijeve tekstove o amerikanizmu i fordizmu. mi znamo. toliko dugo koliko je trajala nuænost i hitnost da Evropljani otkriju mjesto slobode koje bi moglo nastaviti teleoloπku viziju koje je moæda najviπi izraz hegelijanski historicizam. Solæenjicinova Rusija postala je potpuno nijekanje najkarikaturalnijih i apologetskih slika ameriËke utopije u liku Arnolda Toynbeeja. Izazov se sastojao u tome da se ponove rezultati kapitalizma koji su svoj vrhunac doæivjeli u Sjedinjenim Dræavama. reagirala tako πto je otiπla u drugu krajnost: prvenstveno mjesto natjecanja. s njihovim spojem novih tejlorisitiËkih oblika organizacije rada i njihovom snaænom voljom za prevlaπÊu. koji je naposljetku doveo do æestokog natjecanja oko istraæivanja svemira i nuklearnoga oruæja. Ti usporedni putovi jednostavno ukazuju na Ëinjenicu da je neπto amerikanizma prodrlo Ëak i u srediπte njegovoga najveÊega protivnika. kasnije zamijenilo natjecanje oko toga tko Êe bolje izraziti snaæni antiamerikanizam. Moæda je Lenjinov Sovjetski savez u stvari najjasnije Ëuo sirenski zov amerikanizma. suoËena svojim neospornim i nepovratnim slabljenjem. bilo je pitanje shvaÊanja hoÊe li revolucija biti aktivna [kao ona sovjetske Rusije] ili pasivna [kao u faπistiËkoj Italiji]. Podudaranje izme u amerikanizma i dræavnog socijalizma trebalo bi postati oËigledno.STVARANJE I KORUPCIJA 317 Paradoksalno je da je Ëak i divlje evropske nacionalizme. AmeriËki imperij donijet Êe kraj Povijesti. nadolazeÊi Imperij nije ameriËki a . Me utim. To se projiciranje nastavilo dugo vremena. kao neizbjeænu referentnu toËku za buduÊnost: bio je to jedini put za razvoj. da je ta zamisao o AmeriËkom imperiju kao izbavljenju utopije potpuno iluzorna. Najprije. pojavile da zaokruæe tu ideoloπku zbrku. Odbijanje evropske svijesti da prizna svoje slabljenje Ëesto je poprimalo oblik projiciranja vlastite krize na ameriËku utopiju. temeljne za razumijevanje ameriËkoga problema s evropskoga motriπta. Ne bi nas trebalo Ëuditi πto su se ideologije kraja povijesti. koje je potvrdilo i ponovilo formalnu moÊ utopije SAD-a. sada je predstavljalo njezino potpuno zbacivanje.

kako se moÊi i granice nacionalnih dræava smanjuju. Proizvodnja postaje nerazluËiva od reprodukcije. to jest. ne u odre enim dimenzijama svoga vremena i prostora. Sjedinjene Dræave nisu mjesto kuda evropski ili Ëak i moderni subjekt moæe pobjeÊi da bi razrijeπio svoju nelagodu i nesreÊu: nije ni bilo takvoga mjesta. U tom se kontekstu razlike koje odre uju srediπnje kategorije politiËke ekonomije poËinju stapati. Imperijalna moÊ raspodjeljuje se po mreæama. razlike me u nacionalnim teritorijima postaju sve viπe relativne. ne kao teritorij. ili pak kada nematerijalni rad i suradnja. stalni kapital sve se viπe konstituira i predstavlja unutar promjenljivog kapitala. Temeljno naËelo Imperija kako smo ga opisivali tijekom pisanja ove knjige je da njegova moÊ nema stvarni i odre eni teren ili srediπte. One danas nisu razlike u naravi [kao πto su bile. razlike izme u teritorija metropole i onoga kolonije] veÊ razlike u stupnju. u mozgovima. u svijetu i mnoπtvu. Crte proizvodnje i one predstavljanja kriæaju se i mijeπaju na istom jeziËnom i proizvodnom podruËju. Kriza Postmodernizacija i prijelaz prema Imperiju ukljuËuje stvarno stapanje podruËja koja su se prije oznaËavala kao baza i nadgradnja. Nadalje. izvan suradnje i izvan kritiËkih i proturjeËnih odnosa koje svaka osoba nalazi na ne-mjestu. Me utim. Imperij se oblikuje kada jezik i komunikacija. putem pokretljivih i oblikovanih mehanizama nadzora. tijelima i suradnji proizvodnih subjekata. subjekt. Ta se zamisao Imperija ponovo pojavljuje. U toj novoj povijesnoj tvorevini stoga viπe nije moguÊe prepoznati znak. Sjedinjene Dræave ne mogu popraviti ili izbaviti Imperij od krize i slabljenja.4] Nadgradnja je poËela djelovati. . s obzirom da s krajem modernosti zavrπava i æelja da se prona e neπto πto bi moglo prepoznati sebe izvan zajednice.318 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Sjedinjene Dræave nisu njegovo srediπte. Sredstvo da se po e s onu stranu krize je ontoloπko pomaknuÊe subjekta. Time ne æelimo reÊi da se vlada SAD-a i teritorij SAD-a ne razlikuju jedno od drugoga: Sjedinjene Dræave svakako zauzimaju povlaπteno mjesto u globalnim segmentacijama i hijerarhijama Imperija. veÊ prije jednostavno kao tkivo ontoloπke ljudske dimenzije koja teæi da postane univerzalna. Stoga se najvaænija promjena doga a unutar ËovjeËanstva. proizvodne snage spajaju se s proizvodnim odnosima. vrijednost ili praksu koji bi bili “izvana”. Druπtveni subjekti istovremeno su proizvo aËi i proizvodi toga jedinstvenoga stroja. na primjer. i ne sa stajaliπta naroda i njegove povijesti. postaju vladajuÊa proizvodna snaga [vidi dio 3. a svijet u kojemu æivimo je svijet proizvodnih jeziËnih mreæa.

Kriza i slabljenje nisu skriveni temelj niti zloslutna buduÊnost veÊ jasna i oËigledna aktualnost. Tehnoloπki razvoj temeljen na uopÊavanju komunikacijskih proizvodnih odnosa motor je krize. pa su tako istovremeno svojstveni i suprotni procesima reprodukcije Imperija. Ono je prije redefinira. ©to to znaËi kad kaæemo da je kriza imanentna Imperiju i da je od njega nerazluËiva? Je i moguÊe u ovoj tamnoj noÊi teoretizirati pozitivno i odrediti praksu doga aja? Stvaranje Dvije nas bitne prepreke spreËavaju da odmah odgovorimo na ta pitanja. Sljedstveno tome. koja se sastoji u Ëinjenici da je Imperij obiljeæen krizom. ali to ne znaËi da je ona sada pomirljiva. Kako nova vladavina Imperija tako i novo nematerijalno i suradniËko stvaralaπtvo mnoπtva kreÊe se u sjeni i niπta ne uspijeva osvijetliti sudbinu koja je pred nama. uvijek oËekivani doga aj. svaki pravac neprijateljstva vodi prema doga aju i singularnosti. ona je svojstvena imperijalnom nadzoru. a osobito πiroko rasprostranjena iluzija da su kapitalistiËko træiπte i kapitalistiËki reæim . Neprijateljstva eksploataciji oblikuju se diljem globalnih mreæa proizvodnje i odre uju krizu na svakom pojedinom Ëvoru. otpori zapovijedanju stalno se pojavljuju unutar Imperija. oblikovanje te ukupnosti ne ukida eksploataciju. prvenstveno u odnosu na komunikaciju i suradnju. Ipak. a proizvodni opÊi intelekt gnijezdo je neprijateljstava. latentnost koja je uvijek prisutna. Kriza se poklapa s postmodernom ukupnoπÊu kapitalistiËke proizvodnje. Kapital je postao svijet. Sa stvarnim potËinjavanjem druπtva kapitalu. dobili smo novu referentnu toËku [a sutra moæda i novu svijest]. U tom se pogledu smanjenje i pad Imperija odre uje ne kao dijakronijsko kretanje veÊ kao sinkronijska stvarnost. Kriza teËe kroz svaki trenutak razvoja i preinaËenja ukupnosti. Prvu predstavlja bahata moÊ buræoaske metafizike. Upotrebna vrijednost i sve druge upute na vrijednosti i procese vrednovanja prije shvaÊenima kao izvan kapitalistiËkoga naËina proizvodnje postupno su nestale. sljedstveno. Eksploatacija je izvlaπtenje suradnje i poniπtavanje znaËenja jeziËne proizvodnje. Kriza i slabljenje ne odnose se na neπto vanjsko Imperiju veÊ na ono πto je najviπe unutarnje. da je njegovo slabljenje uvijek veÊ poËelo i da. PonoÊ je u noÊi utvara.STVARANJE I KORUPCIJA 319 Me utim. druπtvena neprijateljstva mogu izbiti kao sukob u svakom trenutku i u svakom elementu komunikacijske proizvodnje i razmjene. Subjektivnost je potpuno uronjena u razmjenu i jezik. Oni pripadaju proizvodnji same subjektivnosti.

ÆeljeÊa proizvodnja je stvaranje. Moæemo odgovoriti na pitanje kako izaÊi iz krize jedino ako se spustimo u biopolitiËku virtualnost. Kakva uæasna iluzija! U stvarnosti mi smo gospodari svijeta jer ga naπa æelja i rad .320 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA proizvodnje vjeËni i nenadmaπivi. ljudska kolektivnost na djelu. Kada Ëvrsto smjestimo naπu analizu u biopolitiËki svijet gdje se druπtvena.mnogo bolje nego nostalgiËna utopija politiËkoga prostora u Hannah Arendt . »injenica je da nijedno od tih stajaliπta. Dovoljno je ukazati na stvaralaËko odre enje æelje pa tako na njezinu proizvodnost. Proizvodnja je sasvim i jednostavno ljudska reprodukcija. Njihovo sauËesniπtvo izraæava se u iscrpljujuÊoj nemoÊi. Iluzija o prirodnosti kapitalizma i radikalnosti granice u stvari stoje u dopunskom odnosu. oni su izgubili osjeÊaj za temeljnu proizvodnost biÊa. Drugim rijeËima. BiopolitiËko. Æelja se tu pojavljuje kao proizvodni prostor. potpuno mijeπanje politiËkog. ontoloπko stajaliπte i antropoloπko stajaliπte sve se viπe preklapaju. moÊ stvaranja. Me utim. postati svjesnom i uspostaviti toËku pobune. ne uspijeva shvatiti prvenstveni vid biopolitiËkoga poretka: njegovu proizvodnost. rada i akumulacije moÊi utjelovljenoj u kolektivnom kretanju singularnih bitnosti. koje je istovremeno njezin uzrok i njezino zaokruæenje. ili bolje viπak.sposobnost æelje da se suoËi s krizom. Ona ne mogu protumaËiti virtualne moÊi mnoπtva koje stalno teæi prema moguÊem i stvarnom. druπtvenog i ekonomskog u konstituciji sadaπnjice otkriva biopolitiËki prostor koji objaπnjava .19 Na taj je naËin potpuno redefiniran cijeli pojmovni obzor. niti ponovo insistirati na dimenziji “s one strane”. Drugu prepreku predstavljaju brojna teoretska stajaliπta koja ne vide nikakvu alternativu sadaπnjem obliku vladanja osim slijepog anarhiËnog drugog i koja tako sudjeluju u misticizmu granice. S toga ideoloπkoga stajaliπta. obogaÊenu singularnim i stvaralaËkim procesima proizvodnje subjektivnosti. U stvari. sa stajaliπta æelje samo je konkretna proizvodnja. Bizarna prirodnost kapitalizma je Ëista i jednostavna mistifikacija i moramo se nje smjesta osloboditi. kako su rascjep i promjena moguÊi u apsolutnom obzoru u koji smo uronjeni. ekonomska i politiËka proizvodnja i reprodukcija podudaraju. patnja postojanja ne uspijeva se oblikovati. u svijetu koji poriËe vrijednosti u vakuumu znaËenja i nedostatku bilo kakve mjere? Ne trebamo se ovdje vraÊati na opis æelje i njezinoga ontoloπkoga viπka. kao aktualnost ljudske suradnje u izgradnji povijesti. ni apologetsko ni mistiËko. To teoretsko stajaliπte vodi samo u ciniËki stav i kvijetistiËke postupke. Imperij prisvaja sebi pravo da bude gospodar svijeta jer ga moæe uniπtiti.

Da bi doπlo do stvaranja. osim u bunilu. a svaki model komunikacije [svakidaπnji. ne moæe svesti ËovjeËanstvo na individualnost. Nikakva metafizika. ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao izolirano i bespomoÊno.STVARANJE I KORUPCIJA 321 stalno ponovo stvaraju. kolektivni je mehanizam ili aparat æelje. Nikakva antropologija. korupcija je jednostavno njegova negacija. Stvaranje. Daleko od toga da je nuæna nadopuna stvaranju. PolitiËko nije ono πto nas danas uËi ciniËki makijavelizam politiËara. U biopolitiËkom druπtvu. kao πto su govorile razne platonske filozofske struje. BiopolitiËki svijet je neiscrpivo tkanje stvaralaËkih radnji. prije svega ostaloga. Ona gradi crne rupe i . ono je prije. Nikakva ontologija.obzor hibridiziranja prirodnoga i umjetnoga. u biopolitiËkom druπtvu odluka suverena nikada ne moæe poricati æelju mnoπtva. osim patoloπke. æelja i ljubav. Kada bi se te temeljne moderne strategije suverenosti danas upotrijebile sa suprotnostima koje one odre uju. Stvaranje je tu. osim transcendentne.mora stalno sama sebe iznova stvarati kako bi postojala. kao osnova i motor proizvodnje i reprodukcije. Tako smo dosegnuli granicu virtualnosti stvarnoga potËinjavanja proizvodnoga druπtva kapitalu . na primjer. BiomoÊ . æelje i kolektivne organizacije ekonomskoga i druπtvenoga . strah se ne moæe koristiti. Ta nova stvarnost prisiljava politiËku teoriju da se radikalno redefinira. ontologije i antropologije. filozofski ili politiËki] koji ne odgovara tom prvenstvu je laæan. svijet bi doπao do svoga kraja jer stvaranje ne bi bilo viπe moguÊe.20 Korupcija razbija lanac æelje i prekida njezino πirenje po biopolitiËkom obzoru proizvodnje. ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao negativnu moÊ. kao iskljuËivi motor ugovorne konstitucije politike. kao πto je Thomas Hobbes govorio. Korupcija Korupcija stoji nasuprot stvaranju.ali upravo na toj se granici otkrivaju moguÊnost stvaranja i kolektivna snaga æelje u svoj svojoj moÊi. politiËko mora popustiti ljubavi i æelji a to znaËi temeljnim snagama biopolitiËke proizvodnje. Stvaranje je primum biopolitiËkoga svijeta Imperija. moÊ stvaranja. StvaralaËko povezivanje daje znaËenje komunikaciji. BiopolitiËko postajanje veliËa tu “prvu” dimenziju u apsolutnom smislu. Ili pak. potreba i strojeva. poriËuÊi tako ljubav mnoπtva. PolitiËka teorija mora se preusmjeriti u tom pravcu i usvojiti jezik stvaranja. ta prva Ëinjenica metafizike. od kojih je kolektivno [kao susretiπte singularnosti] motor. kao πto nam demoktratski Machiavelli kaæe. Druπtveni i politiËki odnosi Imperija biljeæe tu fazu razvoja proizvodnje i tumaËe stvaralaËku i proizvodnu biomoÊ.

Nema tajne u tome kako prepoznajemo korupciju i kako prepoznajemo snaænu prazninu bezrazliËne magle koju imperijalna moÊ πiri po svijetu. u odsutnosti svjetla i istine. iako oni nikako ne mogu predstavljati cjelinu. Na drugom mjestu. lobijima vladajuÊih klasa. S obzirom da se znanje i postojanje u biopolitiËkom svijetu uvijek slaæu u proizvodnji vrijednosti. Korupcija je ono πto odvaja tijelo i um od onoga πto oni mogu uraditi. Pokuπajmo svejedno dati nekoliko primjera. Ona je kamen temeljac i kljuË prevlasti. financijskim konglomeratima i svakidaπnjim ekonomskim transakcijama. Kapitalizam je potpuno uvuËen u tu korupciju privatizacije. da upotrijebimo Descartesovu izreku [“La faculté la mieux paratagée du monde”]. To ukljuËuje Ëinjenicu da su vrijednosti koje proizlaze iz kolektivne suradnje rada izvlaπtene. U Imperiju korupcija je posvuda. a njezino prokazivanje je tako izravna intuicija o odsutnosti biÊa.322 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA ontoloπke vakuume u æivotu mnoπtva koje ne moæe prekriti ni najperverznija politiËka znanost. To malo svakodnevno nasilje moÊi korupcija je u mafijaπkom stilu. postoji korupcija kao izbor pojedinca koji se suprotstavlja zajednici i solidarnosti onako kako ih odre uje biopolitiËka proizvodnja i krπi njihova pravila. Kao πto kaæe sveti Augustin. Korupcija. i zapovijeda mnoπtvom u tom trulom oblaku. kada kapitalizam izgubi svoj odnos prema vrijednosti [kako kao mjeri pojedinaËne eksploatacije tako i kao normi kolektivnoga napretka] . tako realistiËan u toj pesimistiËkoj koncepciji moÊi. taj nedostatak biÊa pojavljuje se kao rana. najprofinjenijim i najpokvarenijim upravnim redarstvenim snagama. a ono πto je bilo u biopolitiËkom ab origine javnom podruËju privatizirano. Oblici u kojima se korupcija pojavljuje toliko su brojni da bi pokuπaj njihovoga nabrajanja sliËio ulijevanju mora u πalicu Ëaja. crkvama i sljedbama. I doista je uvreda: korupcija je u stvari znak da se ne mogu povezati moÊ i vrijednost. postoji korupcija proizvodnoga poretka. velike vladavine samo su proπirene projekcije malih lopova. sposobnost da prepoznamo maglu je sposobnost koja je najbolje raspodijeljena po svijetu. Na prvom mjestu. nasuprot æelji. U stvari. ili stvarno eksploatacije. kao uvreda. smrtna æelja sociusa. mafijama druπtvenih skupina u usponu. Ona leæi u razliËitim oblicima u vrhovnoj vlasti Imperija i njegovih vazalskih uprava. odvajanje biÊa od svijeta. Me utim. Putem korupcije imperijalna moÊ prostire dimnu zavjesu po svijetu. Doista. Korupciju odmah zapazimo jer se odmah pojavljuje kao oblik nasilja. nije ontoloπki motor veÊ jednostavno nedostatak ontoloπkoga temelja biopolitiËkih postupaka biÊa. Augustin iz Hippoa. zaprepastio bi se pred danaπnjim malim lopovima monetarne i financijske moÊi.

Takvi primjeri korupcije mogli bi se nabrajati ad infinitum. tijela obogaÊena intelektualnom i suradniËkom moÊi i tijela koja su veÊ hibridna. Sve viπe apstraktan slijed njegovoga funkcioniranja [od akumulacije viπka vrijednosti do monetarne i financijske spekulacije] pokazuje se kao snaæan marπ prema opÊoj korupciji. kada u praksi imperijalne vlasti prijetnja terorom postaje oruæje za rjeπavanje ograniËenih ili regionalnih sukoba i aparat za imperijalni razvoj. kojega ipak dræi na okupu. naprotiv. ili pak u izopaËivanju smisla jeziËne komunikacije. korupcija se pojavljuje u funkcioniranju ideologije. napadajuÊi njegove proizvodne Ëvorove i remeteÊi njegove stvaralaËke procese. iznad imperijalne odsutnosti biÊa. njegova suradniËka pamet a izbavljuje ga njegovo progresivno funkcioniranje. To negativno lice zapovijedanja nad proizvodnjom biomoÊi joπ je viπe paradoksalno kada ga promatramo sa stajaliπta tjelesnosti.STVARANJE I KORUPCIJA 323 odmah se pojavljuje kao korupcija. Na treÊem mjestu. Korupcija je Ëisto vrπenje zapovijedanja. Ako je kapitalizam po definiciji sustav korupcije. To su. BiopolitiËko stvaranje izravno preobraæava tijela mnoπtva. Ona je zapovijedanje usmjereno prema uniπtenju singularnog mnoπtva. na Ëetvrtom mjestu. Zbog toga Imperij nuæno slabi u samom trenutku svoga uspona. U tom se kontekstu korupcija pojavljuje jednostavno kao bolest. Taj se napad prikazuje. kao u Mandevillevoj basni. putem njegovoga prisilnoga stapanja i/ili okrutnoga segmentiranja. gotovo otkrivajuÊi duboki poziv ovoga prvoga ovome drugome ili obratno. tegoba i . danas. prema svim njegovim ideologijama na desnici i ljevici. Tu korupcija dodiruje biopolitiËko podruËje. korupcija ne moæe igrati ulogu u bilo kojoj preobrazbi oblika vlasti jer je sama korupcija sræ i ukupnost Imperija. tada. Dok se je u klasiËnim i modernim vremenima korupcija odre ivala u odnosu na sheme i/ili odnose vrijednosti i prikazivala kao njihov falsifikat tako da je ponekad igrala ulogu u promjeni oblika vlasti i obnovi vrijednosti. Mnoπtvo mora biti ujedinjeno ili segmentirano u razne jedinice: tako se mnoπtvo moæe korumpirati. kao πto smo vidjeli. Oboje pleπu zajedno nad ponorom. niπta bitno ne ostaje od kapitalizma osim korupcije. Imperijalno zapovijedanje u tom je sluËaju preruπeno i moæe se alternativno pojaviti kao korupcija ili razaranje. bez ikakve proporcionalne ili primjerene upute na svijet æivota. Zbog toga se klasiËni i moderni koncepti korupcije ne mogu izravno prenijeti u moderni koncept. kada se mreæa rastvara a progresivni telos slama. ali u osnovi tih oblika korupcije je zahvat ontoloπkoga poniπtavanja koji se odre uje i vrπi kao razaranje pojedinaËne biti mnoπtva. Stvaranje u postmodernosti nudi nam tijela “s onu stranu mjere”.

Korupcija se tako er pojavljuje kao psihoza. Tu se tako suoËavamo s paradoksom. ali on mora remetiti i nadzirati tu suradniËku autonomiju kako ga ona ne bi uniπtila. . tjeskoba i dosada. Imperij. Paradoks je nerazrjeπiv: πto svijet postaje bogatijim. ali to se je uvijek doga alo tijekom modernosti i disciplinarnih druπtava. SpecifiËnost korupcije danas je rascjep zajednice pojedinaËnih tijela i prepreka njezinome djelovanju . mora sve viπe poricati uvjete proizvodnje bogatstva. Imperij priznaje i iskoriπtava Ëinjenicu da u suradnji tijela proizvode viπe a u zajednici tijela uæivaju viπe. Tako je moÊ uvijek djelovala protiv obogaÊenih tijela.324 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA osakaÊenje.rascjep proizvodne biopolitiËke zajednice i prepreka njezinom æivotu. Naπa je zadaÊa istraæiti kako na kraju moæemo prisiliti korupciju da ustupi svoj nadzor stvaranju. Korupcija djeluje kako bi sprijeËila taj hod tijela “s onu stranu mjere” kroz zajednicu. koji se temelji na tom bogatstvu. tu singularnu univerzalnost nove moÊi tijela koja prijeti samom postojanju Imperija. opij.

4.3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

Velike mase trebaju osjetilnu religiju [eine sinnliche Religion]. Ne samo velike mase veÊ je filozof treba. Monoteizam uma i srca, politeizam maπte i umjetnosti, to mi trebamo ... Moramo imati novu mitologiju, ali ta mitologija mora biti u sluæbi ideja. To mora biti mitologija uma. das älteste systemprogramm des deutschen idealismus, hegel, hölderlin ili schelling Nama ne nedostaje komunikacija, naprotiv imamo je i previπe. Nama nedostaje stvaranje. Nedostaje nam otpor sadaπnjici. gilles deleuze & félix guattari

Imperijalna moÊ ne moæe viπe rjeπavati sukob druπtvenih snaga putem posredniËkoga shematizma koji iskrivljuje smisao sukoba. Druπtveni sukobi koji saËinjavaju politiËko izravno se suoËavaju jedan s drugim, bez posredovanja bilo kakve vrste. To je bitna novost imperijalnoga stanja. Imperij stvara veÊi potencijal za revoluciju nego πto su to Ëinili moderni reæimi moÊi jer nam on pruæa, zajedno sa strojem za zapovijedanje, jednu alternativu: skup svih eksploatiranih i potËinjenih, mnoπtvo koje se izravno suprotstavlja Imperiju, bez posredovanja izme u njih. Stoga je na ovom mjestu, kao πto kaæe Augustin, naπa zadaÊa raspraviti, kako najbolje znamo, “uspon, razvoj i sudbinski kraj dvaju gradova ... koje vidimo isprepletene ... i izmijeπane”.01 Nakon πto smo se naπiroko bavili Imperijem, trebamo se izravno usredotoËiti na mnoπtvo i njegovu potencijalnu politiËku moÊ.

326

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Dva grada Trebamo konkretno istraæiti kako mnoπtvo moæe postati politiËki subjekt u kontekstu Imperija. Svakako moæemo prepoznati postojanje mnoπtva sa stajaliπta konstitucije Imperija, ali s te bi perspektive moglo izgledati da imperijalno zapovijedanje stvara i podræava mnoπtvo. U novom postmodernom Imperiju nema cara Karakale koji podaruje dræavljanstvo svim svojim podanicima i tako oblikuje mnoπtvo kao politiËki subjekt. Najjasnije moæemo iπËitavati oblikovanje eksploatiranih i potËinjenih proizvo aËa u povijesti revolucija u dvadesetom stoljeÊu. Uvjeti dræavljanstva mnoπtva nastali su, πirili se i uËvrstili izme u komunistiËkih revolucija iz 1917. i 1949, velikih antifaπistiËkih borbi 1930-ih i 1940-ih, i brojnih bori za oslobo enje u 1960-im godinama do onih iz 1989. Daleko od toga da su bile poraæene, revolucije dvadesetoga stoljeÊa vukle su naprijed i preobrazile uvjete klasnog sukoba, uspostavljajuÊi preduvjete nove politiËke subjektivnosti, pobunjeniËkog mnoπtva protiv imperijalne moÊi. Ritam πto su ga nametnuli revolucionarni pokreti takt je nove aetas, novo sazrijevanje i metamorfoza vremena. Konstitucija Imperija nije uzrok veÊ posljedica uspona tih novih moÊi. S toga nas ne bi trebala iznenaditi Ëinjenica da Imperij, usprkos svojim naporima, ne moæe izgraditi sustav prava primjeren novoj stvarnosti globalizacije druπtvenih i ekonomskih odnosa. Uzrok te nemoguÊnosti [koja nam je posluæila kao polaziπte naπe rasprave u dijelu 1.1] nije veliko proπirenje polja regulacije; niti je to jednostavno ishod teπkoga prijelaza od staroga sustava me unarodnoga javnoga prava na novi imperijalni sustav. Umjesto toga tu nemoguÊnost moæemo objasniti revolucionarnom prirodom mnoπtva, kojega su borbe proizvele Imperij kao svoju obrnutu sliku i koje danas predstavlja na toj novoj pozornici neobuzdanu snagu i viπak vrijednosti u pogledu svakoga oblika prava i zakona. Da bismo potvrdili tu hipotezu dovoljno je pogledati suvremeni razvoj mnoπtva i zaustaviti se na æivotnoj snazi njegovih danaπnjih izraza. Kada mnoπtvo radi ono proizvodi autonomno i reproducira cijeli æivot. Proizvoditi i reproducirati autonomno znaËi izgra ivati novu ontoloπku stvarnost, U stvari, mnoπtvo svojim radom proizvodi samo sebe kao singularnost. To je singularnost koja uspostavlja novo mjesto u ne-mjestu Imperija, singularnost koja je stvarnost πto je proizvodi suradnja, predstavlja jeziËna zajednica i razvijaju kretanja hibridizacije. Mnoπtvo potvr uje svoju singularnost preokreÊuÊi ideoloπku iluziju da su svi ljudi na globalnoj povrπini svijeta razmjenljivi. PostavljajuÊi ideologiju træiπta na njezine noge, mnoπtvo putem

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

327

svoga rada promiËe singulariziranje skupina i skupova ËovjeËanstva, na svakom moguÊem Ëvoru globalnoga me usobnoga djelovanja. Klasne borbe i revolucionarni procesi proπlosti potkopali su politiËke moÊi nacija i naroda. Revolucionarna preambula koja se ispisivala tijekom devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa pripremila je nove subjektivne razmjeπtaje rada koji se poËinju danas ostvarivati. Suradnja i komunikacija kroz sfere biopolitiËke proizvodnje odre uju novu proizvodnu singularnost. Mnoπtvo se ne oblikuje jednostavnim nemarnim spajanjem i mijeπanjem nacija i naroda; ono je singularna moÊ novoga grada. Netko bi mogao primijetiti na ovom mjestu, i to s pravom, da sve to nije joπ uvijek dovoljno da bi se mnoπtvo uspostavilo kao pravi politiËki subjekt, a joπ manje kao subjekt s moguÊnoπÊu da nadzire vlastitu sudbinu. Me utim, ta primjedba ne predstavlja nepremostivu prepreku, jer revolucionarna proπlost i suvremene suradniËke proizvodne sposobnosti pomoÊu kojih se antropoloπka obiljeæja mnoπtva stalno iznova ispisuju i preoblikuju, ne mogu a da ne otkriju telos, materijalnu potvrdu oslobo enja. U klasiËnom svijetu Plotin se suoËio sa sliËnim stanjem: “Pobjegnimo onda u voljenu Domovinu”: to je najbolji savjet ... Domovina je tamo odakle smo doπli, a Tamo je i Otac. Koji je onda naπ smjer, koji je naËin naπega bijega? To nije putovanje za noge, noge nas vode samo iz zemlje u zemlju; niti trebate razmiπljati o kolima ili brodu da vas odvede; morate sav taj poredak stvari ostaviti postrance i odbiti da ga vidite: morate zatvoriti oËi i dozvati umjesto toga jednu drugu viziju koja Êe se probuditi unutar vas, viziju, koja se ra a prije svega, koju malo tko koristi.02 Tako je klasiËni misticizam izraæavao novi telos. Me utim, danas se mnoπtvo nalazi na imperijalnim povrπinama gdje nema Boga Oca i nikakve transcendentnosti. Umjesto nje tu je naπ imanentni rad. Teleologija mnoπtva je teurgijska; ona se sastoji u moguÊnosti usmjeravanja tehnologija i proizvodnje prema njegovom uæivanju i njegovom poveÊanju moÊi. Mnoπtvo nema razloga gledati izvan vlastite povijesti i vlastite sadaπnje proizvodne moÊi za potrebna sredstva koja Êe ga voditi prema vlastitoj konstituciji kao politiËkoga subjekta. Tako se poËinje oblikovati materijalna mitologija razuma, a ona se izgra uje u jezicima, tehnologijama i svim sredstvima koja Ëine podruËje æivota. Materijalna osjetilna religija je ono πto odvaja mnoπtvo od svakoga ostatka suverene moÊi i od svake “produæene ruke” Imperija. Mitologija

328

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

razuma je simboliËko i maπtovito oblikovanje koje omoguÊuje ontologiji mnoπtva da se izrazi kao djelatnost i svijest. Mitologija jezika mnoπtva tumaËi telos zemaljskoga grada, πto ga moÊ vlastite sudbine odvaja od bilo kakvoga pripadanja ili potËinjavanja Boæjem gradu, koji je izgubio svu Ëast i legitimnost. Tako se metafiziËkim i transcendentnim posredovanjima, nasilju i korupciji suprotstavlja apsolutnu konstituciju rada i suradnje, zemaljski grad mnoπtva. BeskonaËne staze [Pravo na globalno dræavljanstvo] Konstitucija mnoπtva najprije se pojavljuje kao prostorno kretanje koje konstituira mnoπtvo na neograniËenom mjestu. Kapitalizam je od samog svog postanka predstavljao pokretljivost roba, pa stoga i onu te posebne robe πto je Ëini ljudski rad, kao temeljni uvjet akumulacije. Me utim, vrste kretanja pojedinaca, skupina i stanovniπtva πto ih danas nalazimo u Imperiju ne mogu se potpuno potËiniti zakonima kapitalistiËke akumulacije - u svakom trenutku oni se prelijevaju preko granica mjere i uzdrmavaju je. Kretanja mnoπtva oznaËuju nove prostore, a njihova putovanja uspostavljaju nova mjesta stanovanja. Autonomno kretanje definira mjesto prikladno mnoπtvu. Sve Êe manje putovnice ili zakonski elementi moÊi ure ivati naπa kretanja preko granica. Kako proizvodni tijekovi tijela odre uju nove rijeke i luke, mnoπtvo uspostavlja novi zemljopis. Gradovi svijeta postat Êe istovremeno veliki nanosi suradniËkoga ËovjeËanstva i pokretaËi kretanja, privremena mjesta stanovanja i mreæe masovne raspodjele æivoga ËovjeËanstva. Putem kolanja mnoπtvo ponovo prisvaja prostor i konstituira se kao djelatni subjekt. Kada pobliæe pogledamo kako se odvija taj konstitutivni proces subjektivnosti, moæemo vidjeti da neobiËne topologije, podzemni i neobuzdani rizomi opisuju nove prostore - zemljopisne mitologije koje oznaËavaju nove staze sudbine. Ta kretanja Ëesto izazivaju strahovitu patnju, ali u njima postoji i æelja za oslobo enjem koja se utaæuje samo ponovnim prisvajanjem novih prostora, oko kojih se grade nove slobode. Ta mnoπtva, gdje god stignu te uzduæ svojih staza, odre uju nove oblike æivota i suradnje. Ona posvuda stvaraju ono bogatstvo koje nametniËki postmoderni kapitalizam inaËe ne bi znao kako isisati iz krvi proletarijata, jer se danas proizvodnja sve viπe odvija u kretanju i suradnji, u egzodusu i zajednici. Je li moguÊe zamisliti poljoprivredne i usluæne industrije SAD-a bez meksiËke doseljeniËke radne snage, ili arapsku naftu bez Palestinaca i Pakistanaca? ©toviπe, gdje bi bili veliki inovativni sektori nematerijalne proizvodnje, od

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

329

dizajna do mode, i od elektronike do znanosti u Evropi, Sjedinjenim Dræavama i Aziji, bez “ilegalnoga rada” velikih masa, mobiliziranih u smjeru blistavih obzora kapitalistiËkoga bogatstva i slobode? Masovne selidbe postale su nuæne za proizvodnju. Svaka staza je utabana, ucrtana i proputovana. Izgleda da πto se viπe po svakoj od njih putuje to se viπe patnje na svakoj od njih nataloæi, i svaka od njih postaje produktivnija. Te staze izvlaËe “zemaljski grad” iz oblaka i zbrke kojima ih Imperij obavija. Na taj naËin mnoπtvo dobiva snagu da potvrdi svoju autonomnost, putujuÊi i izraæavajuÊi se putem aparata raπirenog, popreËnog teritorijalnog ponovnog prisvajanja. Me utim, prepoznavanje moguÊe autonomije mnoπtva samo ukazuje na pravo pitanje. Trebamo shvatiti kako se mnoπtvo organizira ili redefinira kao pozitivna, politiËka moÊ. Do ovoga mjesta mogli smo opisati potencijalno postojanje te politiËke moÊi samo u formalnom smislu. Bilo bi pogreπno tu se zaustaviti a da ne nastavimo istraæivati zrele oblike svijesti i politiËke organizacije mnoπtva ne prepoznavajuÊi koliko je ono veÊ moÊno u tim teritorijalnim kretanjima radne snage Imperija. Kako moæemo prepoznati [i otkriti] konstitutivnu politiËku tendenciju unutar i s onu stranu spontanosti kretanja mnoπtva? Moæemo pristupiti tom pitanju s druge strane razmatrajuÊi politike Imperija koje potiskuju ta kretanja. Imperij ne zna stvarno kako nadzirati te staze i moæe jedino pokuπati kriminalizirati one koji po njima putuju Ëak i onda kada su ta kretanja potrebna za samu kapitalistiËku proizvodnju. Novi carevi droge tvrdoglavo nazivaju te selidbene linije biblijskih razmjera koje idu od Juæne u Sjevernu Ameriku “kokainskim putom”; dok evropske vo e smatraju oblike egzodusa iz Sjeverne Afrike i podsaharske Afrike “teroristiËkim stazama”; ili opet “Arabia felix” porobljava stanovniπtvo koje je prisiljeno bjeæati preko Indijskog oceana; a taj se popis πiri. Pa ipak se tijekovi stanovniπtva nastavljaju. Imperij mora ograniËiti i izolirati prostorna kretanja mnoπtva da ona ne bi dobila politiËku legitimnost. S toga stajaliπta krajnje je vaæno to πto Imperij koristi svoje moÊi da uskla uje razne snage nacionalizma i fundamentalizma i s njima upravlja. [vidi dijelove 2.2 i 2.4]. Isto tako nije manje vaæno to πto Imperij raspore uje svoje vojne i redarstvene moÊi da dovede u red neposluπne i buntovne.03 Me utim, ti imperijalni postupci sami po sebi joπ uvijek ne dodiruju politiËku tenziju koja struji spontanim kretanjima mnoπtva. Sve te represivne radnje ostaju bitno vanjske u odnosu na mnoπtvo i njegova kretanja. Imperij moæe samo izolirati, dijeliti i vrπiti segregaciju. Imperijalni kapital doista napada kretanja

330

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

mnoπtva neumornom odluËnoπÊu: on patrolira morima i granicama; izolira i vrπi segregaciju unutar svake zemlje; a u svijetu rada on pojaËava jazove i razgraniËenja rase, spola, jezika, kulture i tako dalje. Me utim, Ëak i tada on mora paziti da previπe ne ograniËi proizvodnost mnoπtva jer i Imperij ovisi o toj moÊi. On mora dozvoliti sve πira kretanja mnoπtva po svjetskoj pozornici, pa su njegovi pokuπaji da potiskuje mnoπtvo u stvari paradoksalni, izokrenuti izrazi njegove snage. To nas vraÊa naπim temeljnim pitanjima: Kako radnje mnoπtva mogu postati politiËke? Kako se mnoπtvo moæe organizirati i usredotoËiti svoje energije protiv potiskivanja i neprestanih teritorijalnih segmentacija Imperija? Jedini odgovor koji moæemo dati na ta pitanja je da djelovanje mnoπtva postaje politiËko kada se ono poËinje izravno i s primjerenom svijeπÊu suprotstavljati bitnim represivnim zahvatima Imperija. To je stvar prepoznavanja i osujeÊivanja imperijalnih inicijativa i nedozvoljavanja da stalno ponovo uspostavljaju red; to je stvar prelaæenja i razbijanja granica i segmentiranosti koje su nametnute novoj kolektivnoj radnoj moÊi, to je stvar prikupljanja tih iskustava otpora i uskla enog rukovanja s njima protiv nervnih srediπta imperijalnoga zapovijedanja. Me utim, ta zadaÊa mnoπtva, iako je jasna na pojmovnoj razini, ostaje priliËno apstraktna. Koji Êe specifiËni i konkretni postupci oæiviti taj politiËki projekt? Ne moæemo to reÊi u ovom trenutku. Ali moæemo vidjeti prvi element politiËkoga programa za globalno mnoπtvo, prvi politiËki zahtjev: globalno dræavljanstvo. Tijekom demonstracija 1996. godine za one sans papiers, strance koji borave u Francuskoj bez dokumenata, transparenti su zahtijevali “Papiers pour tous!” Boraviπni papiri za svakoga znaËi na prvom mjestu da svi trebaju imati puna prava dræavljanstva u zemlji u kojoj æive i rade. To nije utopijski ili nerealni politiËki zahtjev. Radi se o zahtjevu da se jednostavno pravni status stanovniπtva reformira u koraku sa stvarnim ekonomskim preobrazbama zadnjih godina. Sam kapital zahtijevao je sve veÊu pokretljivost radne snage i stalne selidbe preko nacionalnih granica. KapitalistiËka proizvodnja u vodeÊim regijama [u Evropi, Sjedinjenim Dræavama i Japanu, ali i u Singapuru, Saudijskoj Arabiji i drugdje] bitno ovisi o priljevu radnika iz potËinjenih regija svijeta. Iz toga slijedi politiËki zahtjev da se postojeÊa Ëinjenica kapitalistiËke proizvodnje pravno prizna i da svi radnici dobiju puna prava dræavljanstva. U stvari taj politiËki zahtjev insistira u postmodernosti na temeljnom modernom ustavnom naËelu koje povezuje pravo i rad i tako radnika koji stvara kapital nagra uje dræavljanstvom.

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

331

Taj se zahtjev moæe oblikovati opÊenitije i radikalnije u odnosu na postmoderne uvjete Imperija. Ako u prvom trenutku mnoπtvo zahtijeva da svaka dræava pravno prizna selidbe koje su nuæne za kapital, u drugom trenutku ono mora zahtijevati nadzor nad samim kretanjima. Mnoπtvo mora biti sposobno odluËiti kada, kuda i je li se uopÊe kreÊe. Ono mora imati i pravo da ostane na mjestu a ne da ga stalno prisiljavaju na kretanje. OpÊe pravo da nadzire vlastito kretanje krajnji je zahtjev mnoπtva za globalnim dræavljanstvom. Taj zahtjev radikalan je ukoliko dovodi u pitanje temeljni aparat imperijalnoga nadzora nad proizvodnjom i æivotom mnoπtva. Globalno dræavljanstvo je moÊ mnoπtva da ponovo prisvoji nadzor nad prostorom i tako nacrta novu kartografiju. Vrijeme i tijelo [Pravo na druπtvenu nadnicu] Mnogi se elementi pojavljuju na beskrajnim stazama pokretljivoga mnoπtva pored prostornih dimenzija koje smo dosad razmatrali. Mnoπtvo osobito hvata vrijeme i gradi nove vremenitosti, koje moæemo prepoznati ako se usredotoËimo na preobrazbe rada. Razumijevanje te izgradnje novih vremenitosti pomoÊi Êe nam da vidimo kako mnoπtvo ima potencijala da svoje djelovanje uËini koherentnim kao stvarnu politiËku tendenciju. Ne moæemo shvaÊati nove vremenitosti biopolitiËke proizvodnje u okvirima tradicionalnih koncepcija vremena. Aristotel u fizici definira vrijeme mjerom kretanja izme u prije i poslije. Aristotelova definicija ima ogromnu zaslugu πto je odvojila definiciju vremena od pojedinaËnoga iskustva i spiritualizma. Vrijeme je kolektivno iskustvo koje se utjelovljuje i æivi u kretanjima mnoπtva. Me utim, Aristotel dalje svodi to kolektivno vrijeme πto ga odre uje iskustvo mnoπtva na transcendentni standard mjere. Cijela zapadna metafizika, od Aristotela do Kanta i Heideggera, locira vrijeme u tom transcendentnom mjestu stanovanja. U modernosti, stvarnost se zamiπlja samo kao mjera, a mjera se opet zamiπlja samo kao [stvarno ili formalno] a priori koje skuplja biÊe unutar transcendentnog poretka. Jedino je postmodernost stvarno raskinula s tom tradicijom - ne s prvim elementom Aristotelove definicije vremena kao kolektivne konstitucije veÊ s drugim transcendentnim razmjeπtajem. U postmodernosti, vrijeme viπe ne odre ujemo nikakvom transcendentnom mjerom, nikakvim a priori: vrijeme izravno pripada postojanju. Tu se razbija aristotelovska tradicija mjere. U stvari, s naπega stajaliπta, Ëinjenica da je danas nemoguÊe mjeriti rad, bilo konvencijom ili procjenom, najodluËnije razara transcendentalizam vremenitosti. Vrijeme se vraÊa potpuno pod kolektivno postojanje i tako prebiva unutar suradnje mnoπtva.

332

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Vrijeme je ponovo prisvojeno na ravni imanentnosti putem suradnje, kolektivnoga postojanja i komunikacijskih mreæa koje se oblikuju i preoblikuju unutar mnoπtva. Ono nije dato a priori, veÊ nosi peËat kolektivnoga djelovanja. Nova fenomenologija rada mnoπtva otkriva rad kao temeljno stvaralaËko djelovanje koje putem suradnje ide s onu stranu bilo koje nametnute prepreke i stalno ponovo stvara svijet. Djelatnost mnoπtva konstituira vrijeme s onu stranu mjere. Tako moæemo odrediti vrijeme kao nemjerljivost kretanja izme u jednoga prije i jednoga poslije, kao imanentni proces konstituiranja.04 Procesi ontoloπkoga konstituiranja odvijaju se kroz kolektivna kretanja suradnje po novim tkivima πto ih je ispreplela proizvodnja subjektivnosti. Na tom mjestu ontoloπke konstitucije proletarijat se pojavljuje kao konstitutivna moÊ. To je novi proletarijat a ne nova industrijska radniËka klasa. Ta je razlika bitna. Kao πto smo ranije objasnili, “proletarijat” je opÊi pojam koji odre uje sve one kojih rad kapital eksploatira, cijelo suradniËko mnoπtvo [dio 1.3]. Industrijska radniËka klasa predstavljala je samo djelomiËni trenutak u povijesti proletarijata i revolucija, u razdoblju kada je kapital mogao svesti vrijednost na mjeru. U tom je razdoblju izgledalo kao da je samo rad nadniËarskih radnika proizvodan, pa su prema tome svi drugi dijelovi rada izgledali samo kao reproduktivni ili Ëak neproizvodni. Me utim, u biopolitiËkom kontekstu Imperija, proizvodnja kapitala sve se viπe podudara s proizvodnjom i reprodukcijom druπtvenog æivota; tako postaje sve teæe zadræati razliku izme u proizvodnoga, reproduktivnoga i neproizvodnoga rada. Rad - materijalan ili nematerijalan, intelektualan ili tjelesni - proizvodi i reproducira druπtveni æivot, a u tom ga procesu kapital eksploatira. Taj πiroki krajobraz biopolitiËke proizvodnje omoguÊuje nam naposljetku da shvatimo punu opÊenitost pojma proletarijata. Postupna bezrazliËnostizme u proizvodnje i reprodukcije u biopolitiËkom kontekstu tako er joπ jednom naglaπava nemjerljivost vremena i vrijednosti. Kako rad kreÊe van tvorniËkih zidova, sve je teæe odræavati fikciju bilo kakvog mjerenja radnoga dana i tako odvojiti vrijeme proizvodnje od vremena reprodukcije, ili radno vrijeme od vremena dokolice. Nema vremenskih satova koji otkucavaju na terenu biopolitiËke proizvodnje. Proletarijat proizvodi u svoj svojoj opÊenitosti posvuda cijeli dan. Ta opÊenitost biopolitiËke proizvodnje razjaπnjava drugi programski politiËki zahtjev mnoπtva: druπtvenu nadnicu i zajamËeni dohodak za sve. Druπtvena nadnica suprotstavlja se najprije obiteljskoj nadnici, temeljnom oruæju spolne podjele rada kojom druπtvo smatra da je plaÊanjem nadnice za

TeoretiËari i praktiËari znanosti dugo su se ukljuËivali u ta mjesta prepirke. radna snaga postala je sve viπe kolektivna i druπtvena. Pitanje je u stvari kako se tijelo mnoπtva moæe prerazmjestiti kao telos. ali on dodjeljuje oslobo ene funkcije jezika i komunikacije samo pojedinim i izoliranim dijelovima druπtva. konstitutivnu moÊ primjerenu uniπtenju neprijatelja i izgradnji novoga druπtva. Izgleda da je Jürgen Habermas shvatio tu Ëinjenicu. Telos [Pravo na ponovno prisvajanje] S obzirom da se u imperijalnom podruËju biomoÊi proizvodnja i rad sve viπe poklapaju. tako blijedi i legitimnost obiteljske nadnice. Zahtjev za druπtvenom nadnicom proπiruje na cijelo stanovniπtvo zahtjev da se svo djelovanje potrebno za proizvodnju kapitala prizna jednakom nagradom tako da druπtvena nadnica bude stvarno zajamËeni dohodak. i ako jeziËna suradnja sve viπe postaje struktura proizvodne materijalnosti. Kada se jednom dræavljanstvo proπiri na sve. proizvodnju i æivot kao sloæenu cjelinu. klasna borba ima potencijal da izbije preko svih podruËja æivota. onda nadzor nad jeziËnim smislom i znaËenjem i mreæama komunikacija postaje sve viπe bitno pitanje za politiËku borbu. Ëak i na one koji su nezaposleni. Obiteljska nadnica postavlja nadzor obitelji Ëvrsto u ruke muπkoga nadniËara i produæava laænu predodæbu o tome koji je rad proizvodan a koji nije. jer cijelo mnoπtvo proizvodi. a njegova proizvodnja je nuæna sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala.05 Prijelaz u postmodernost i Imperij zabranjuje svako takvo pregra ivanje podruËja æivota i neposredno predstavlja komunikaciju. koji pripada svakome kao Ëlanu druπtva. a joπ viπe kako oni mogu oblikovati koherentan program borbe. Druπtvena nadnica πiri se daleko izvan obitelji na cijelo mnoπtvo. otvoreno mjesto sukoba. U prijelazu prema postmodernosti i biopolitiËkoj proizvodnji. ali danas se sva radna snaga [bilo materijalna ili nematerijalna. »ak viπe nije moguÊe podræati staru parolu “jednaka plaÊa za jednaki rad” kada rad ne moæemo individualizirati ni mjeriti. intelektualna ili fiziËka] ukljuËila u borbe oko smisla jezika i protiv kapitalis- .MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 333 proizvodni rad muπkoga radnika tako er platilo neplaÊeni reproduktivni rad radnikove æene i ostalih o njemu ovisnih kod kuÊe. Sada se moramo suoËiti s problemom kako se mogu pojaviti konkretni sluËajevi klasne borbe. Ako komunikacija sve viπe postaje tkivo proizvodnje. mogli bismo taj zajamËeni dohodak nazvati dohotkom dræavljanstva. Prvi vid telosa mnoπtva vezan je uz znaËenja jezika i komunikacije. Kao πto blijedi razlika izme u proizvodnoga i reproduktivnoga rada.

U prijelazu od borbe oko smisla jezika na izgradnju novoga sustava strojeva. Kako moæemo smisao i znaËenje drukËije usmjeriti ili organizirati u alternativni. tjelesno napredovanje æelje u slobodi. Procesi izgradnje novoga proletarijata koje smo slijedili prelaze temeljni prag kada mnoπtvo prepozna sebe kao stroj. jezik i stroj pozvani da podræe kolektivno stvaranje povijesti. To je prije temeljna epizoda u srediπtu konstitucije mnoπtva i njegove moÊi.334 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA tiËke kolonizacije komunikacijske druπtvenosti. JeziËni i komunikacijski reæimi proizvodnje nametnuli su nam sve elemente korupcije i eksploatacije: uniπtiti ih u rijeËima isto je tako hitno kao uniπtiti ih u djelima. koja zamiπlja da se kolektivno oblikuje putem posredovanja a ne putem konstitucije.07 To je treÊi vid niza prijelaza putem kojih se oblikuje materijalna teleologija novoga proletarijata. Svakoj jeziËnoj i komunikativnoj mreæi odgovara sustav strojeva.06 Drugim rijeËima znanje i komunikacija trebaju konstituiraju æivot putem borbe. Taj drugi vid telosa sluæi kako bi utjecao da ono πto je izgra eno u jeziku postalo trajno. Tu su svijest i volja. koherentni komunikacijski aparat? Kako moæemo otkriti i usmjeriti operativne crte jeziËnih skupova i komunikacijskih mreæa koje stvaraju tkivo æivota i proizvodnje? Znanje treba postati jeziËno djelovanje a filozofija treba postati stvarno ponovno prisvajanje znanja. potpuno rasprπila. kao unutarnji dio proizvodnje kapitala. Mi dobro znamo da strojevi i tehnologije nisu neutralne i neovisne cjeline. Ili pak. S obzirom da se moraju mobilizirati velika kolektivna sredstva za tu mutaciju. vanjsko proizvodnji. Stoga se moÊ dijalektike. Stvaranje povijesti je u tom smislu izgradnja æivota mnoπtva. koji olakπavaju neke postupke i zabranjuju druge. To nije stvarno pitanje kritike ideologije ako pod ideologijom joπ uvijek podrazumijevamo podruËje ideja i jezika koje je suprakulturalno. veÊ je prije autonoman agens proizvodnje. kritika postaje izravno kritika kako politiËke ekonomije tako i doæivljenoga iskustva. telos dobiva veÊu koherenciju. Oni su biopolitiËki alati oblikovani u raznim reæimima proizvodnje. To se postajanje moæe iskazati samo u iskustvu i eksperimentiranju mnoπtva. telos se mora oblikovati kao kolektivni telos. kada izmisli moguÊnost nove uporabe strojeva i tehnologije u kojoj proletarijat nije potËinjen kao “varijabilni rad”. Hibridizacija Ëovjeka i stroja nije viπe proces koji se odvija samo na rubovima druπtva. a pitanje strojeva i njihove uporabe omoguÊava nam da shvatimo drugi vid telosa mnoπtva koji integrira prvi i nosi ga dalje. On mora postati stvaran kao mjesto susreta izme u subjekata i mehanizma konstitucije mnoπtva. . u ideologiji imperijalnoga reæima. Prvi vid telosa postavljen je kada borba mnoπtva razvija aparate πto povezuju komunikaciju s naËinima æivota.

postoji neπto stvarno πto nagovjeπtava nadolazeÊu buduÊnost: telos koji moæemo osjetiti kako kuca. Pa ipak. govorimo o vezi izme u moÊi æivota i njezinoga politiËkoga organiziranja. ekonomsko i æivotno tu svi zajedno stanuju. Subjektivnost æivoga rada otkriva nam. iznad i protiv svih drugih ustava. komunikacijama i afektima. . Ne bi nas trebalo iznenaditi da postmodernost mnoπtvo oduzima od Ustava SAD-a ono πto mu je omoguÊilo da postane. konstituirajuÊoj moÊi. Pravo na ponovno prisvajanje.jer su to neka od prvenstvenih sredstava biopolitiËke proizvodnje. usprkos takvim ogradama. druπtveno. kao i nadzor nad njima. taj tradicionalan zahtjev poprima novo ruho. Peti i konaËni vid bavi se tako izravno s konstitutivnom moÊi mnoπtva ili stvarno s proizvodom stvaralaËke maπte mnoπtva koji oblikuje vlastitu konstituciju. Oni su potpuno me usobno povezani i sasvim razmjenljivi. te nadzor nad njima . Mnoπtvo ne samo upotrebljava strojeve da bi proizvodilo veÊ i samo postaje sve viπe stroj. Me utim. Ta konstituirajuÊa moÊ omoguÊava stalno otvaranje procesu radikalne i postupne preobrazbe. Taj novi doseg moguÊnosti nikako ne jamËi ono πto slijedi. Tu se biopolitiËko tkivo otkriva konstitutivnoj. Sada moæemo formulirati treÊi politiËki zahtjev mnoπtva: pravo na ponovno prisvajanje. imperijalni ustav: njegov pojam neome ene granice slobode i njegovu definiciju otvorene prostornosti i vremenitosti veliËanu u konstitutivnoj moÊi. u kontekstu nematerijalne i biopolitiËke proizvodnje. Socijalisti i komunisti dugo su vremena zahtijevali da proletarijat ima slobodan pristup strojevima i materijalima koje upotrebljava da bi proizvodio. Pravo na ponovno prisvajanje je u prvom redu pravo na ponovno prisvajanje sredstava za proizvodnju. da kada govorimo o kolektivnim sredstvima za konstituiranje novoga svijeta. mnoπtvo koje izgra ujemo unutar æelje. Ona Ëini zamislivim jednakost i solidarnost. je stvarno pravo mnoπtva na samonadzor i autonomnu samoproizvodnju. Prije Êe biti da ono smatra njihovo otu enje zlokobnijim i uvredljivijim. s obzirom da su sredstva za proizvodnju sve viπe integrirana u umove i tijela mnoπtva. informacijama. Ponovno prisvajanje znaËi u tom kontekstu slobodan pristup znanju. te krhke zahtjeve koji su bili bitni ali su ostali apstraktni tijekom cijele povijesti moderne svijesti.obzor koji je istovremeno ontoloπki i povijesni. jednostavno i izravno u borbi oko smisla jezika i tehnologije. Sama Ëinjenica πto su ti proizvodni strojevi integrirani u mnoπtvo ne znaËi da mnoπtvo ima nadzor nad njima.MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 335 »etvrti vid bavi se biopolitikom. PolitiËko. Postupci mnoπtva obavijaju taj sloæeni i jedinstveni obzor .

sa zrnom ludosti. MetafiziËki izraz postao je politiËki upravo zbog toga πto je nastavio æivjeti u otporu. Mnogo je zanimljivije ukazati na dublju. uËinila taj izraz joπ jednom vrijednim njegove velike politiËke tradicije. konstitutivni proces. Izgleda nam da je moæda Ëudna sudbina obnovila taj renesansni pojam i. poznavanje. Sada trebamo unutar tih dimenzija postaviti problem subjekta-u-postajanju mnoπtva. Naravno. Posse se odnosi na moÊ mnoπtva i njegov telos.moÊ kao glagol. U renesansnom humanizmu trojstvo essenosse-posse [bivanje. Kada je renesansa sazrela i dosegla toËku sukoba sa snagama kontrarevolucije. djelatnost. Zemaljski grad mora protiv boæanskoga grada pokazati svoju moÊ kao aparat mitologije uma koji organizira biopolitiËku stvarnost mnoπtva. skrivenu etimologiju toga izraza. Æelimo s toga stajaliπta govoriti o posse a ne o “res-publica”.336 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Posse Telos mnoπtva mora æivjeti i organizirati svoj politiËki prostor protiv Imperija a ipak unutar “zrelosti vremena” i ontoloπkih uvjeta πto ih Imperij predstavlja. Campanellinoj koncepciji ljubavi i Spinozinoj uporabi potentia. Drugim rijeËima. u svojim poËecima i u svojim stvaralaËkim sastavnicama koji nisu bili potËinjeni transcendentalizmu. najbliæe znaËenje za repere vjerojatno je posse comitatus folklora Divljega zapada. Vidjeli smo tako er kako se moÊ mnoπtva materijalizira unutar vakuuma koji nuæno ostaje u srediπtu Imperija. Moderna evropska filozofija. jer javnost . virtualni uvjeti moraju sada postati stvarni u konkretnom obliku. humanistiËka posse postala je snaga i simboliËki otpor u Baconovom pojmu inventio ili eksperimentiranje. skupina naoruæanih ljudi koji su bili stalno spremni da ih πerif ovlasti za progon odmetnika. Vidjeli smo kako se mnoπtvo kreÊe po beskrajnim stazama i poprima materijalni oblik ponovo prisvajajuÊi vrijeme i hibridizirajuÊi nove strojne sustave. Naziv koji æelimo upotrijebiti da bismo ukazali na mnoπtvo u njegovoj politiËkoj autonomiji i njegovom proizvodnom djelovanju je latinski izraz posse . singularnu razliku postmodernosti mnoπtva. imanje moÊi] predstavljalo je metafiziËku jezgru one ustavne paradigme koja Êe dospjeti u krizu kako se modernost bude postupno oblikovala. stalno je nastojala postaviti posse u srediπte ontoloπke dinamike: posse je stroj koji spaja znanje i bivanje u ekspanzivni. Me utim. Suvremene ameriËke reperske skupine ponovo su otkrile izraz “posse” kao imenicu koja oznaËuje snagu πto glazbeno i knjiæevno odre uje skupinu. Posse je ono πto tijelo i um mogu uËiniti. ne zanima nas mnogo to ameriËko maπtanje o budniËarima i odmetnicima. uvijek otvorenoj moguÊemu. utjelovljenu moÊ znanja i bivanja.

NaËin proizvodnje mnoπtva postavljen je nasuprot eksploatacije u ime rada. i oni æele biti na poËetku nove stvarnosti politiËkoga πto ga mnoπtvo odre uje u vakuumu imperijalne ontologije. odre ivao je izraz masovni radnik Ratobornost masovnog radnika spajala je vlastito samovrednovanje kao odbijanje tvorniËkoga rada i πirenje svoje moÊi na sve mehanizme druπtvene reprodukcije. On samovrednuje tijela u radu. KomunistiËka alternativa djelovala je u toj fazi kao protumoÊ unutar procesa kapitalistiËkoga razvoja. naËin proizvodnje na pomolu postavljen je nasuprot stanja od kojih se on mora osloboditi. Izraz profesionalni radnik odre ivao je prvu fazu prave kapitalistiËke radniËke ratobornosti. suradnje i politiËkoga samoorganiziranja. kao uËinkoviti druπtveni projekt. Posse je stajaliπte koje nam najbolje omoguÊuje da shvatimo mnoπtvo kao singularnu subjektivnost: posse konstituira njegov naËin proizvodnje i njegovo biÊe. Povijest klasnoga sastava i povijest ratobornosti rada prikazuje matricu tih sve novijih a ipak odre enih prerazmjeπtaja samovrednovanja. sve su to bili rezultati odnosa snaga koje je masovni radnik definirao i nametnuo kapitalistiËkom razvoju. izgradnja dræave blagostanja i socijaldemokratski reformizam. Njezin program bio je stvoriti stvarnu alternativu sustavu kapitalistiËke moÊi. Ra anje modernog sindikata i izgradnja partije kao avangarde potjeËu oboje iz toga razdoblja radniËkih borbi i uËinkovito ga odre uju. .MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 337 i singularnosti koje je saËinjavaju idu van bilo kojega predmeta [res] i nije ih moguÊe zatvoriti u tu konstituciju. Poput renesansnog “posse” koje je bilo proæeto znanjem i nalazilo se u metafiziËkom korijenu biÊa. Naprotiv. projektu u kojemu Êe se singularno lice radnikove vlastite proizvodne moÊi visoko cijeniti. koja je odgovarala razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima. Ta ratobornost znaËila je u prvom redu da Êe se konkretna vrednovanja radnikova vlastita rada i proizvodne suradnje preobraziti u oruæje koje Êe trebati koristiti u projektu ponovnog prisvajanja. a autonomnost u oblikovanju modernizacije bila je njezin program. to jest fazu industrijske proizvodnje koja je prethodila punom razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima. singularnosti su proizvo aËi. ponovo prisvaja proizvodnu inteligenciju putem suradnje i preobraæava postojanje u slobodu. nasuprot siromaπtva u ime suradnje i nasuprot korupcije u ime slobode. sovjet proizvo aËa bio je njezin telos. Drugu fazu kapitalistiËke radniËke ratobornosti. Bio je to visoko struËan radnik hijerarhijski organiziran u industrijskoj proizvodnji. Organizacija masovnih sindikata. Kao πto je sluËaj u svim novim procesima. Njezina parola bila je republika radniËkih savjeta.

kontinuitet srodstva i odnosa u zajednici i tako dalje] koji spajaju vrijednost i afekt u istoj moÊi. oblikovano s moÊima znanosti i druπtvenoga znanja putem suradnje. organizacija proizvodne i politiËke moÊi kao biopolitiËkoga jedinstva kojim upravlja mnoπtvo. Posse proizvodi kromosome svoje buduÊe organizacije. organizira mnoπtvo. ali danaπnje vrijeme nastoji potpuno uniπtiti tu jednadæbu. Eksploataciju moramo iskljuËiti iz tijela nematerijalne radne snage isto tako kao i iz druπtvenih znanja i afekata reprodukcije [stvaranja. program druπtvenoga radnika je projekt konstitucije. kao posse. pojavljuje se lik druπtvenoga radnika. kao suradnja [pravo komuniciranja. Mnoπtvo je biopolitiËko samoorganiziranje. . Konstitucija novih tijela. ljubavi. Drugim rijeËima. Alati za proizvodnju iznova se sastavljaju u kolektivnoj subjektivnosti i u kolektivnoj inteligenciji i afektu radnika. To je organizacija druπtvenoga radnika i nematerijalnoga rada. izgradnje jezika i nadzora nad komunikacijskim mreæama]. tijela koja nepovratno uËvrπÊuju rezultate proπlih borbi i utjelovljuju moÊ koju su dobili ontoloπki. poËinje pojavljivati na svjetskoj pozornici. kao njezinoj osnovi. ili stvarno kao konstitucija druπtva u kojemu se osnova moÊi odre uje izraæavanjem potreba svih. Tijela su na prvim crtama u toj borbi. u eri hegemonije suradniËkoga i nematerijalnoga rada. suradnja subjekata u opÊem intelektu organizira poduzetniπtvo. U danaπnjoj se proizvodnoj matrici konstitutivna moÊ radne snage moæe izraziti kao samovrednovanje ljudskoga [jednako pravo dræavljanstva za sve po cijeloj sferi svjetskoga træiπta]. usmjerava mnoπtvo . i ogoliti je od geneze stvarnosti. izvan eksploatacije. U liku druπtvenoga radnika isprepletene su razne niti nematerijalne radne snage. Suradnja poniπtava naslov vlasniπtva. i kao politiËka moÊ. Moramo negirati eksploataciju ne samo sa stajaliπta prakse veÊ je i poniπtiti u njezinim premisama. temeljna je osnova novoga naËina proizvodnje. ako je ona ikada imala smisla. samo trula i tiranska zastarjelost. Danaπnji je poredak konstitutivna moÊ koja povezuje masovnu intelektualnost i samovrednovanje na svim podruËjima elastiËne i nomadske proizvodne druπtvene suradnje.338 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Danas u fazi radniËke borbenosti koja odgovara postfordistiËkim informacijskim reæimima proizvodnje. rad je Ëesto davao legitimnost privatnom vlasniπtvu. Tako se organizacija mnoπtva kao politiËkoga subjekta. U modernosti. Danas je privatno vlasniπtvo nad sredstvima za proizvodnju.kao apsolutna demokracija na djelu. NaËin proizvodnje mnoπtva ponovo prisvaja bogatstvo od kapitala i tako er gradi novo bogatstvo.

koji misli da su njegove ili njezine radnje deducirane iz idealnoga plana. On svojom sposobnoπÊu da izgra uje mjesta. Samo Êe mnoπtvo putem svoga praktiËnoga eksperimentiranja ponuditi modele i odluËiti kada i kako moguÊe postaje realno. Proizvodnja tijela. To je onda kada je politiËko stvarno potvr eno . i boraca za slobodu u svim antikolonijalnim i antiimperijalistiËkim ratovima. mislimo na neπto poput komunistiËkih i oslobodilaËkih boraca u revolucijama dvadesetoga stoljeÊa. Aktivist je bio glavni akter “dugoga marπa” emancipacije rada od devetnaestoga do dvadesetoga stoljeÊa. putem stalne agitacije. Wobbly je gradio udruæenja me u radnicima odozdo. To je toËka u kojoj moderna republika prestaje postojati a dolazi postmoderna posse. stvaralaËka singularnost toga divovskoga kolektivnoga pokreta kakva je bila borba radniËke klase. ne mislimo na æalosnoga. Genetski kod je oblikovan i uspostavljen u ontologiji. Kada govorimo o aktivistu. suradnja i proizvodni projekti mnoπtva veÊ potkopavaju imperijalnu korupciju. mora postojati trenutak kada ponovno prisvajanje i samoorganizacija dostiæu prag i oblikuju stvarni doga aj.kada je geneza dovrπena a samovrednovanje.MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 339 Svakako. pa tako samo oËekujemo sazrijevanje politiËkoga razvoja posse. i organizirajuÊi ih razvijao utopijsku misao i revolucionarno znanje. Prototip toga revolucionarnoga lika je borbeni agitator Industrijskih radnika svijeta [Industrial Workers of the World]. suradniËka podudarnost subjekata i proletersko upravljanje proizvodnjom postaju konstitutivna moÊ. isto kao πto je volja pape bila utjelovljena u srcima vitezova Druæbe Isusove. kako se figura naroda rasprπuje. naprotiv. aktivist U postmodernoj eri. . Mi. selidbe i nova tijela veÊ potvr uje njegovu hegemoniju putem djelovanja mnoπtva protiv Imperija. Nemamo nikakvih modela koje bismo mogli ponuditi za taj doga aj. asketskoga agenta TreÊe internacionale Ëiju je duπu duboko proæimao sovjetski dræavni razum. nova suradniËka proizvodnost neprestano gradi i obnavlja skele. Jedini doga aj koji joπ uvijek oËekujemo je izgradnja moÊne ustaniËke organizacije. To je osnivaËki trenutak zemaljskoga grada koji je jak i razliËit od bilo kojega boæanskoga grada. Mi ne mislimo na niπta sliËnoga i na nikoga koji djeluje na temelju duænosti i discipline. republikanaca iz ©panjolskog gra anskog rata i evropskih pokreta otpora. aktivist je onaj koji najbolje izraæava æivot mnoπtva: agens biopolitiËke proizvodnje i otpora Imperiju. intelektualaca koje su proganjali i protjerivali za vrijeme antifaπistiËkih borbi. vremenitosti.

kada one nisu bile dovoljne. nakon πto su socijalistiËke nade izblijedile u razoËarenju. ali je istovremeno povezana s novim svijetom. Aktivisti se opiru imperijalnom zapovijedanju na stvaralaËki naËin. Ta borbenost pretvara otpor u protumoÊ a pobunu u projekt ljubavi. Postoji stara legenda koja bi mogla posluæiti da se osvijetli buduÊi æivot komunistiËke borbenosti: ona o svetom Franji Asiπkom. izvlaπtenja æivota. Sjetite se njegovoga . stvaralaËka i inovativna djelatnost.340 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA Tijekom toga dugoga razdoblja. On pozna samo unutarnje. monetarnoga otu enja. bez moguÊnosti da ih transcendira. djelovanje aktivista oËitovalo se. Danas aktivist ne moæe Ëak govoriti da predstavlja niti temeljne ljudske potrebe eksploatiranih. pozivao upomoÊ faπiste i bjelogardejce dræavnoga terora ili pak crnu mafiju u sluæbi “demokratskih” kapitalizama. To je oblik u kojemu se mi i svi oni koji se danas pobunjuju protiv vladavine kapitala prepoznajemo kao aktivisti. Taj je aktivist bio stalni muËenik u tragiËnoj povijesti komunistiËkih borbi. nakon toliko mnogo kapitalistiËkih pobjeda. moæemo postaviti pitanje zaπto se joπ uvijek javljaju sluËajevi borbenosti. onda je dræavni aparat. Me utim. eksploatacije rada. Ono se tako er sastojalo. i zaπto se borba stalno pojavljuju novom æestinom. Trebamo odmah reÊi da ta nova borbenost ne ponavlja jednostavno formule stare revolucionarne radniËke klase. svijetom koji ne poznaje nikakvo vanjsko. Naprotiv. Danas. najprije. proizvodnosti postmoderne biopolitike. zaπto su se otpori produbili. Drugim rijeËima. To unutarnje je proizvodna suradnja masovne intelektualnosti i afektivnih mreæa. kolonizacije afekata i tako dalje. ali ne Ëesto. Aktivist je organizirao borbu protiv buræoaskoga cinizma. Evo velike novosti danaπnje borbenosti: ona ponavlja vrline pobunjeniËkoga djelovanja dvjestogodiπnjega prevratniËkoga iskustva. u kolektivnoj izgradnji i vrπenju protumoÊi sposobnoj da uniπti moÊ kapitalizma i suprotstavi mu se alternativnim programom vlasti. Ustanak je bio ponosna znaËka aktivista. normalne strukture pravne dræave bile dovoljne za represivne zadaÊe potrebne da uniπte protumoÊ. i nakon πto se kapitalistiËko nasilje protiv rada uËvrstilo pod imenom ultraliberalizma. æivotno i neminovno sudjelovanje u skupu druπtvenih struktura. otpor je izravno povezan s bitnim ulaganjem u biopolitiËko podruËje i s oblikovanjem suradniËkoga aparata proizvodnje i zajednice. Borbenost je danas pozitivna. u otporu kapitalistiËkoj eksploataciji u tvornici i u druπtvu. danaπnja revolucionarna politiËka borbenost mora ponovo otkriti ono πto je uvijek bio njezin pravi oblik: ne predstavniËko veÊ konstitutivno djelovanje. da bi ojaËao zakonske represivne strukture. putem i izvan otpora. Ponekad su.

. ptice u polju. siromaπne i eksploatirane ljude.MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 341 rada. pronalazeÊi u opÊem stanju mnoπtva njegovo ogromno blago. Da bi odbacio siromaπtvo mnoπtva on je usvojio to opÊe stanje i tu otkrio ontoloπku moÊ novoga druπtva. sve zajedno protiv volje za moÊi i korupcijom. Franjo je. suprotstavljajuÊi se kapitalizmu u nastajanju odbio svaku instrumentalnu disciplinu. jednostavnosti i u nevinosti. brata sunce. ukljuËujuÊi svo biÊe i prirodu. sestru mjesec. æivotinje. I u postmodernosti nalazimo se u poloæaju Franje Asiπkog. KomunistiËki aktivist Ëini isto. a suprotstavljajuÊi se trapljenju tijela [u siromaπtvu i u konstituiranom poretku] on je postavio radosni æivot. suradnja i revolucija ostaju zajedno. suprotstavljajuÊi bijedi siromaπtva radost biÊa. To je neobuzdana svjetlost i radost komunistiËkoga biÊa.jer biomoÊ i komunizam. u ljubavi. To je revolucija koju nijedna moÊ neÊe nadzirati .

durham 1998]. The Cultures of Globalization [duke university press. ur. Arapskim. s Rimskim Carstvom na jednoj strani i Kineskim. vidimo da mnogi autori usmjeruju rad u tom pravcu.IMPERIJ BILJE©KE PREDGOVOR 01 | O slabljenju suverenosti nacionalnih dræava i preobrazbi suverenosti u suvremenom globalnom sustavu. Giovanni Arrighi i Arif Dirlik. . Edward Said. 3-31. veÊ Evrope kao srediπta”. “Le concept d’empire”. str. da spomenemo samo neke od najpoznatijih. ur. 04 | Dva su nam interdisciplinarna teksta sluæila kao modeli tijekom pisanja ove knjige: Marxov Kapital i Deleuzeov & Guattarijev TisuÊu platoa. 4. str. Le concept d’empire [puf.. vidi Maurice Duverger. me u njima su Fredric Jameson. Duverger dijeli povijesne primjere u dva prvenstvena modela. Losing Control? Sovereignty in an Age of Globalization [columbia university press. David Harvey. Enrique Dussel. 02 | O konceptu Imperija. u Fredric Jameson & Masao Miyoshi. vidi Saskia Sassen. 5-23. Arjun Appadurai. new york 1996].. Iako oni ne koriste izraz “Imperij”. in Maurice Duverger. Gayatri Splivak. SrednjoameriËkim i drugim carstvima na drugoj. Naπa se analiza prvenstveno odnosi na Rimsko Carstvo jer je to model koji je proæeo euroameriËku tradiciju πto je dovela do suvremenoga svjetskoga poretka. citat str. pariz 1980]. “Beyond Eurocentrism: The World System and the Limits of Modernity”. 05 | Naπ rad sigurno nije jedini koji priprema teren za analizu i kritiku Imperija. 03 | “Modernost nije fenomenon Evrope kao neovisnoga sustava.

& Saul H. Turbulence in World Politics: A Theory of Change and Continuity [princeton university press. new york 1975]. The Promise of World Order [temple university press. 11 | Vidi rad Richarda Falka. 07 | O pravnoj povijesti Ujedinjenih naroda. . American Journal of Internaitonal Law.. torino 1989]. The Domestic Analogy and World Order Proposals [cambridge university press. and Contradictions of World Politics [pantheon. a iznad svega Hidemi Suganami. 09 | Norberto Bobbio. str.344 BILJE©KE ZA STRANICE 17-20 1. ur. prijevod David McKie [polity press. 1966]. vidi Hedley Bull. n. “The Peace of Westphalia. philadelphia 1992]. 04 | Hans Kelsen. 1958]. Mendlovitz. new york 1950]. bologna 1984]. vidi Alf Ross. The Future of International Legal Order [princeton university press. Rousseau. Cosmopolis: Prospects for World Government. boulder 1991]. princeton 1969]. 06 | Vidi Hans Kelsen. 08 | O konceptu “domaÊe analogije”. 21-41. Franz Schumann naglasio je tendenciju prema globalnom poretku u The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins. Podrijetlo Falkovog diskursa i njegovu idealistiËku reformistiËku crtu moæemo vidjeti joπ u poznatim poËetnim prijedlozima Grenvillea Clarka & Lousia B. Benedetto Conforti. ur.j. vidi prvenstveno Il terzo assente [edizioni sonda. Richard Falk. new york 1952].A. vidi Zolo. prvenstveno A Study of Future Worlds [free press. 319. 586. mass.1 [1948]. 02 | O promjenama evropskih ugovora o me unarodnom miru. cambridge 1997]. “The Interplay of Westphalia and Charter Conception of Internaitonal Legal Order”. princeton 1990]. Currents.1 SVJETSKI POREDAK 01 | VeÊ je 1974. philadelphia 1987]. The Law and Practice of the United Nations [kluwer law international. on najjasnije iznosi hipotezu da paradigmu projekta novoga svjetskoga poretka trebamo smjestiti u BeËki mir. World Peace through World Law [harvard university press. Samuel S. 05 | Kelsen. cambridge. Za kritiËko i realistiËko stajaliπte protiv shvaÊanja o “domaÊoj analogiji”. The Law of the United Nations [praeger. vidi Leo Gross. Cosmopolis. Vidi tako er Richard Falk. kako s genealoπkoga stajaliπta tako i s onoga me unarodne pravne politike. Mi slijedimo njegovu analizu u mnogim pogledima. 1:32-70. vidi James N.. cambridge 1989]. 1648-1948”. london 1977]. new york 1974]. str. boston 1996]. tübingen 1920]. u C. 03 | Danilo Zolo. str. OpÊenito o nedavnim internacionalistiËkim miπljenjima i o alternativi izme u dræavnog i kozmopolitskog pristupa. United Nations: Peace and Progress [bedminster press. 42. The American Society [macmillan. Das Problem des Souveränität. br. Das Problem des Souveränität und die Theorie des Völkerrechts: Beitrag zu einer reinen Rechtlehre [mohr. Vidi tako er Principles of Internaitonal Law [rinehart. Blach & Richard Falk. i Explorations at the Edge of Time [temple university press. The United Nations and a Just World Order [westview press. totowa. Sohna. 205. Il problema della guerra e le vie della pace [il mulino. Kim. 10 | Za stajaliπte Norberta Bobbija o tim argumentima.

. milano 1992]. War Crimes in the Gulf [thunder’s mouth press.S. 19. venecija 1991]. Jürgen Habermas. Storia dei Romani. Georges de Lagarde. Ramsey Clark. 2 sv. new york 1966]. i Santo Mazzarino. [weidmann. vidi Norberto Bobbio. vidi eseje Gunthera Teubnera u Gunther Teubner & Alberto Febbrajo. Umanesimo e scienza politica [marzorati. The Past as Future. new york 1992]. Fra Oriente ed Occidente [la nuova italia. State. Vidi tako er Giovanni Arrighi. The Capitalist World-Economy [cambridge university press. Empire of Chaos [monthly review press. [basic books. str. new york 1992]. stuttgart 1940]. new york 1992].. [clarendon press. Obnavljanje teorije pravednoga rata u 1990-im godinama moæemo naÊi u esejima u izdanju Jean Bethke Elshtain. Die Lehre von der Weltherrschaft im Mittelalter [halle. firenca 1947]. Genesi e struttura del principato augusteo [sampaolesi. ur. ili u stvari pravila ispravnoga vo enja rata. ur. ur. Das Reich: Idee und Gestalt [cotta. Just and Unjust Wars. 15 | Za naπu analizu Rimskoga Carstva oslanjali smo se na neke klasiËne tekstove. Najpotpuniji izvor o tom pitanju je Immanuel Wallerstein. rim 1940]. kao πto su Gaetano de Sanctis. Pietro de Francisci. oxford 1992]. ur. Michael Rostovzeff. 4 sv. str. Just and Unjust Wars. Social and Economic History of the Roman Empire.4 ukratko Êemo raspravljati o radu autora koji dovode u pitanje tradicionalno podruËje me unarodnih odnosa s postmodernoga stajaliπta. in Congresso internazionale di studi umanistici. But Was It Just? Reflections on the Morality of the Persian Gulf War [doubleday.” Immanuel Wallerstein. 14 | Vidi. izd. i Jean Bethke Elshtain.. oxford 1926]. Just War Theory [basil blackwell. new york 1992]. The End of the Ancient World. na primjer. milano 1951].. 61-63 i 90. The Modern World System. Heinrich Dannenbauer. John Rawlsove etiËkopravne . de la Renaissance et de la Reforme”. The Fire This Time: U. Samir Amin. [academic press. Vidi Walzer. 17 | Vidi Michael Walzer. 19 | O Zaljevskom ratu i pravdi. 16 | Vidi Johannes Adam Hartung. i Santo Mezzarino. 2 sv. Una guerra giusta? Sul conflito del Golfo [marsilio. new york 1974-1988] (vidi: Suvremeni svjetski sistem. Krivo je tvrditi da je kapitalizam tek u dvadesetom stoljeÊu postao ‘svjetski raπiren’. 1979]. prijevod George Holmes [knopf. berlin 1924-1930]. “La conception médiévale de l’ordre en face de l’umanisme. [bocca.BILJE©KE ZA STRANICE 21-25 345 12 | U dijelu 2. The Long Twentieth Century [verso. 1986]. Hermann Dessau. torino 1907-1923]. prijevod Janko ParaviÊ [zagreb: centar za kulturnu djelatnost. Geschichte der römanischen Keiserzeit. 1909]. 20 | Za utjecaj Niklas Luhmannove sistematizacije na me unarodnu pravnu teoriju. 13 | “Kapitalizam je od poËetka bio stvar svjetske ekonomije. 2. london 1995]). prijevod Max Pensky [university of nebraska press. lincoln 1994]. 18 | Ovdje trebamo razlikovati izme u jus ad bellum [pravo ratovanja] i jus in bello [pravo u ratu]. 3 sv. Law and Economy as Autopoietic Systems [giuffre.

koji proizlaze iz raznih disciplinarnih obrazovanja ali dijele odre eni neorealizam ili u stvari realizam u hobsovskom smislu. 8. ur. na engleskom. Insurgencies: Constituent Power and the Modern State. minneapolis 1999]. chapel hill 1944]. Mapel.346 BILJE©KE ZA STRANICE 25-30 22 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | teorije pokuπao je prilagoditi Charles R. new york 1979]. and Change in World Politics”. [duncker & humbolt. str.S. pariz 1995]. »udno je da je gotovo jedino djelo Carla Schmitta koje se spominje u toj me unarodnoj raspravi Der Nomos der Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum [greven. Governance without Government [cambridge university press. izd. Za tumaËenje pravnoga prijelaza od modernosti u postmodernost. Vidi. vidi Antonio Negri. Il potere costituente [sugarco. Kenneth Neal Waltz. Labor of Dionysus: A Critique of the State Form [university of minnesota press. The Political Economy of International Relations [princeton university press. Order. Considerations on the Causes . Theory of International Politics [random house. syracuse 1981]. oxford 1994]. i Maurice Bernard. ur.. O etici me unarodnih odnosa. povezujuÊi njihova zapaæanja i prijedloge. i njegovo stajaliπte razvijeno oko koncepta politiËkoga i proizvodnje prava. U. Za poËetni uvid u opπirnu i Ëesto zbrkanu literaturu o toj temi. 75-96. 1987]. milano 1992]. ur. new york 1994]. berlin 1993]. Traditions of International Ethics [cambridge university press.. Intervention Policy for the Post-Cold War World [norton. princeton 1979]. baltimore 1995]. Beyond Anarchy: International Cooperation and Regimes [oxford university press. dok je doista baπ u tom kontekstu vaænije njegovo djelo Verfassunglehre. Ovdje upuÊujemo na dva klasiËna teksta: Montesquieu. Le droit d’urgence [odile jacob. O Machiavellijevom tumaËenju Rimskoga Carstva. Bettat. Beitz u Political Theory and International Relations [princeton university press.. Arnold Kanter & Linton Brooks. i Terry Nardin & David R. poglavlja 6 i 7. minneapolis 1994]. vidi tako er Stanley Hoffmann. vidi Michael Hardt & Antonio Negri. pariz 1995]. Peace through Law [university of north carolina press. Rittenberger. Vidi Hans Kelsen. Beyond Westphalia? State Sovereignty and International Inervention [johns hopkins university press. James Rosenau i Ernst-Otto-Czempiel. köln 1950].. pored veÊ navedenih prijedloga Michaela Walzera i Charlesa Beitza. Kao jednu od krajnosti. cambridge 1992]. vidi Gene Lyons & Michael Mastanduno. Duties Beyond Borders [syracuse university press. ur. cambridge 1992]. Da bismo dobili dobar uvid u taj proces moæda je dovoljno proËitati zajedno disciplinarne klasike me unarodnoga prava i me unarodne ekonomije. i Robert Gilpin. La fin de l’ordre militaire [presses de sciences politiques. prijevod Maurizia Boscagli [university of minnesota press. Mario N. vidi zbirku eseja sakupljenih u V. Ovaj je koncept uveo i oblikovao James Rosenau u “Governance. na primjer.

2 BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 01 | Foucault nije izriËito ocrtao prijelaz od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora ali on ostaje implicitan u njegovom radu.BILJE©KE ZA STRANICE 30-34 347 of the Greatness of the Romans and Their Decline. 1:135-145 (Istorija seksualnosti. Colin Gordon [pantheon. pariz 1990]. 3:818-825. The History of the Decline and Fall of the Roman Empire. L’invention du social [fayard.” u Power Knowledge. NaËelo “politiËke” korupcije se prevelo u naËelo povijesnoga razvoja putem teorija koje su shvaÊale etiËke sheme oblika vlasti kao cikliËke vremenske razvoje. 02 | Vidi prvenstveno Michael Foucault. pariz 1986]. chicago 1992]. colin. Vidi tako er Michael Hardt. prijevod Ivan Rabar [prosvjetna biblioteka. Za druge prikaze koncepta biopolitike u Foucaultovom djelu. “La naissance de la médecine sociale”. The History of Sexuality. str. 3 sv. 3:207-228. pariz 1994]. . 31 | Kao πto je Jean Ehrard i viπe nego dovoljno pokazao. i Jacques Donzelot. [penguin. Vidi prvenstveno Jacques Donzelot. zagreb n. Michel Foucault: Beyond Structuralism and Hermeneutics [university of chicago press. vidi Hubert Dreyfus & Paul Rabinow. 1. 04 | Mnogi su mislioci slijedili Foucaultova u tom pogledu i uspjeπno problematizirali dræavu blagostanja. i “Post-scriptum sur les sociétés de contrôle”. vidi “The Politics of Health in the Eighteenth Century. sremski karlovci 1989]). 133-142. Polibije je najbolje opisao model u njegovom konaËnom obliku.]). Foucault [minuti. prijevod Ana JovanoviÊ-Kralj [prosveta. pariz 1965]. new york 1979]. ur. i François Ewald. Od svih zagovornika raznih teoretskih pravaca koji su se okuπali u tom poduhvatu [a stoici su svakako bitni u tom pogledu]. 210. La politique de Montesquieu [a. u Dits et écrits. pariz 1984]. str. london 1994]. 32 | NaËelo korupcije politiËkih reæima veÊ je bilo implicitno u teoriji o oblicima vlasti onako kako se zaËela u sofistiËkom razdoblju i kako su je kasnije kodificirali Platon i Aristotel. 27-44. i Edward Gibbon. u Dits et écrits [gallimard. Mi slijedimo odliËne komentare Gillesa Deleuzea u tom tumaËenju. “Les mailles du pouvoir”. Vidi Jean Ehrard. veliËajuÊi stvaralaËku funkciju korupcije. beograd 1988]). pariz 1994]. pariz 1986] (vidi: Fuko. i “Naissance de la biopolitique”. 194. “The Withering of Civil Society. prijevod Robert Hurley [vintage.. osobito str. historiografija u doba prosvjetiteljstva stalno je ponavljala da je slabljenje Rima poËelo s Cezarom. 4:182-201. prijevod Robert Hurley [pantheon. u Dits et écrits [gallimard. u Pourparlers [minuit. citat str. br. prijevod David Lowenthal [free press. new york 1965] (vidi: Razmatranja o razlozima veliËine Rimljana i njihove propasti. Za primjere rada drugih autora koji su slijedili Foucaultov koncept biopolitike. ur. The Policing of Families. prijevod Svetlana StojanoviÊ [z.n. new york 1980]. new york 1978]. Vidi Gilles Deleuze. 45 [zima 1995]. 03 | Michel Foucault.” Social Text. 166-182. L’état providence [seuil. stojanoviÊ.

23-213. london 1987]. 1985]. pariz 1978]. Za kratki prikaz literature o totalitarizmu od najkoherentnije do najbesmislenije. i Maurizio Viano [autonomedia. zagreb 1996]). 09 | Koncepti “totalitarizma” koji su se izgradili tijekom razdoblja hladnoga rata pokazali su se korisnim sredstvima propagande ali potpuno neprimjerenim analitiËkim alatima. prijevod Moπa Pijade & Rodoljub »olakoviÊ [kultura. new york 1972] (vidi: Dijalektika prosvijetiteljstva. 10 | Ovdje upuÊujemo na tematiku Mobilmachunga koja je bila razvijena u njemaËkom svijetu prvenstveno 1920-ih i 1930-ih godina. i eseje Antonia Negrija ukljuËene u Michael Hardt & Antonio Negri. Vidi tako er Antonio Negri. Foucaultov diskurs [a joπ viπe onaj Deleuzea & Guattarija] predstavlja snaæan teoretski okvir za kritiziranje dræave blagostanja. Marx Beyond Marx. prijevod Nadeæda »aËinoviÊ-Puhovski. viπe ili manje od Ernsta Jüngera do Carla Schmitta.2. The Dialectics of Enlightenment. prijevod Rodney Livingstone. sarajevo 1989]). new york 1951] (vidi: Totalitarizam. pogl. mass. Peter Dews.348 BILJE©KE ZA STRANICE 34-36 05 | Vidi Karl Marx. cambridge. Logics of Disintegration: Poststructuralist Thought and the Claims of Critical Theory [verso. minneapolis 1994]. Disorganized Capitalism: Contemporary Transformations of Work and Politics [mit press. 2. new york 1982]. 06 | Vidi Max Horkheimer & Theodor Adorno. prijevod Mirjana PaiÊ JuriniÊ [biblioteka minerva. The Origins of Totalitarianism [harcourt. minneapolis 1987]. Revolution Retrieved: Selected Writings [red notes. Za analize koje su viπe ili manje u skladu s ovim diskursom. zagreb 1947]). 11 | Mogli bismo povuÊi vrlo zanimljiv pravac rasprave koji je uËinkovito razvio Foucaultovo tumaËenje biomoÊi. new york 1976]. I u francuskoj su se kulturi pojavila takva stajaliπta 1930-ih godina. [veselin masleπa. london 1988]. Vratit Êemo se detaljnije na koncept totalitarizma u dijelu 2. La mobilisation générale [maspero. Danas bismo brojne police knjiænica ispunjene analizama totalitarizma trebali promatrati samo kao sramotu i odbaciti bez oklijevanja. prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. Antonio Negri. vodeÊi Ëesto prema pogubnim inkvizicijskim metodama i πtetnim moralnim argumentima. brace. “Results of the Immediate Process of Production”. prijevod Ben Fowkes [vintage. 6 i 7. Dictatorships and Double Standards [simon and schuster. Kada usvojimo tu definiciju moÊi i kriza koje je proæimaju. Labor of Dionysus [university of minnesota press. Michael Ryan. vidi Jean Paul de Gaudemar. prijevod John Cummings [herder and herder. 08 | Vidi. Lik Georgesa Bataillea je u srediπtu te rasprave. vidi Hannah Arendt. Za drugaËije motriπte o “opÊoj mobilizaciji” kao paradigmi konstitucije kolektivnoga rada u fordistiËkom kapitalizmu. vidi Claus Offe. new york 1991]. na primjer. objavljeno kao dodatak Capitalu. 07 | Vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari. od Jacques Derridaovog Ëitanja Walter Benjaminove “Uz kritiku . i Jeanne Kirkpatrick. A Thousand Plateaus. a rasprave o tome joπ se nisu smirile. izd. str. 1:948-1084 (vidi: Kapital. prijevod Harry Cleaver.

10 [1992] i 35-36 [1996].” Magazine Littéraire. u pripremi]). pariz 1991]. i brojeve francuskoga Ëasopisa Futur antérieur. Okvir u kojemu se gradi taj pravac istraæivanja istovremeno je njegovo veliko bogatstvo . vidi prvenstveno eseje sakupljene u knjizi πto su je izdali Paolo Virno & Michael Hardt. Za analizu koja usvaja bitne elemente ovoga projekta ali na kraju ne uspijeva shvatiti njegovu snagu. pariz 1971]. sv. Misere du présent. Il posto dei calzini: La svolta linguistica dell’economia e i suoi effetti nella politica [edizioni casagrande. 3-67) do nedavnog i poticajnijega doprinosa Giorgia Agambena u Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi. utvr ujuÊi..” Vidi Gilles Deleuze. 5965. str. pariz 1972]. i Fredric Jameson. 8 [hachette. ur. Deleuze viπe voli izraz “æelja” od Foucaultova “uæitka”. Na engleskom. osobito br. prvenstveno mjesto neslaganja svodi se upravo na pitanje proizvodnje. Kada Deleuze izriËe svoje metodoloπke razlike s Foucaultom u privatnom pismu napisanom 1977. Félix Guattari moæda je razvio do krajnjih konzekvenci tu vrstu druπtvene kritike. sydney 1995]. ur. L’ideologie structuraliste [anthropos. Deconstruction and the Possibility of Justice [routledge. str. torino 1995] (vidi: Homo sacer: suverena moÊ i goli æivot.BILJE©KE ZA STRANICE 36-38 349 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | sile” (“Force of Law. citat str. Michel Foucault. Michael Rosenfeld & David Gray Carlson. br. Gilles Deleuze. Histoire de la philosophie. str. istovremeno briæljivo izbjegavajuÊi da se ne sukobi s postmodernistiËkim diskursom protiv “velikih rijeËi”. Ëini nam se bitnim da sve te rasprave vratimo na pitanje proizvodnih dimenzija “biosa”. materijalistiËku dimenziju toga koncepta s onu stranu bilo kojeg shvaÊanja koje je Ëisto naturalistiËko [æivot kao “zoe”] ili jednostavno antropoloπko [kao πto Agamben Ëesto radi ËineÊi tako taj koncept nepouzdanim]. zagreb 1978]). 3:210. 48 [1995]. drugim rijeËima. 168-173]. Vidi tako er Christian Marazzi. pariz 1997]. richesse du posible [galilee. prijevod Jasna JakπiÊ [arkzin & mi2. 64 [vidi: “Æelja i uæitak”. “Désir et plaisir. S metafiziËkoga stajaliπta nalazimo me u sljedbenicima Nietzschea otprilike analogna motriπta izraæena u Massimo Cacciarievom DRAN: méridiens de la décision dans la pansée contemporaine [l’éclat. “A quoi reconnait-on le structuralisme? u François Chatelet. “La naissance de la médicine sociale. vidi André Gorz. pariz 1994]. 299-335. prijevod Paul Bains & Julian Pefanis [power publications. princeton 1972] (vidi: U tamnici jezika.” u Dits et écrits [gallimard. 325 [listopad 1994]. prijevod Antun ©oljan [stvarnost. bellinzona]. minneapolis 1996].” u Drucilla Cornell. The PrisonHouse of Language [princeton university press. objaπnjava on. Radical Thought in Italy [university of minnesota press. br.. u TreÊi program Hrvatskog radija. Vidi Henri Lefebvre. new york 1992]. jer æelja obuhvaÊa stvarnu i aktivnu dinamiku proizvodnje druπtvene stvarnosti dok je uæitak samo inertan i reaktivan: “Uæitak prekida pozitivnost æelje i konstituciju njezine ravni imanentnosti. zagreb. u svome Chaosmosisu. Me utim.

Njihov svijet [i povijest] je bez subjektivnosti. znaËi. osobito marksistiËkim i socijalistiËkim feministiËkim teorijama koje se bave æenskim radom. Giovanni Arrighi. milano 1975]. new york 1993]. Sama metoda analize uËinkovito skriva druπtvene i klasne borbe. na primjer. koja insistira na Ëinjenici da shvaÊanje vrijednosti na tom pravcu marksistiËke analize moæe funkcionirati u vladajuÊim zemljama [ukljuËujuÊi kontekst nekih struja feministiËke teorije] ali potpuno je neprimjereno u kontekstu potËinjenih regija zemaljske kugle..G. In Other Worlds: Essays in Cultural Politics [routledge. Teorije “uzburkanosti” me unarodnoga poretka. Njima promiËe funkcija proizvodnoga biosa. 162. i koji se prvenstveno usredotoËuju na krugove sustava i sustavne krize [vidi prije navedene radove Wallersteina i Arrighia]. Vidi. The Long Twentieth Century [verso. moæemo naÊi najdublji i najsolidniji problematski skup analiza koje su se razvile oko kritike biopolitike. Analizu treba povesti izvan ograniËenja πto ih nameÊe “radniËko” [operaista] stajaliπte kapitalistiËkoga razvoja i dræavnoga oblika. Paul Kennedy. london 1995]. tvrdi da postoji takav kontinuitet u ulozi kapitalistiËkih korporacija. na primjer. To predstavlja moæda najprimjereniji okvir za obnovu metodologije evropskih “radniËkih” πkola. 7-70. U stvari. 1:742. sa stajaliπta politiËke analize. suparniËki odnos. “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”. teorije oglaπavanja i potroπnje integrirane su [upravo na vrijeme] u teorije proizvodnje. new york 1988]. Preparing for the Twenty-first Century [random house. s metodoloπkoga stajaliπta. ne moæemo stvarno shvatiti “proizvodni bios”.350 BILJE©KE ZA STRANICE 38-40 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | i njegovo stvarno ograniËenje. Capital. manje viπe. do . afektivnim radom i proizvodnjom biomoÊi. Ruggiea]. S toga stajaliπta. The Condition of Postmodernity [blackwell. Isti je sluËaj. Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli. ili pak Ëinjenica da kapital nije stvar veÊ druπtveni odnos. u Luciano Ferari Bravo. Za odliËno suprotno stajaliπte u smislu periodizacije i metodoloπkoga pristupa. Smatra se da je druπtvena uzburkanost puka posljedica me unarodne dinamike izme u dræavnih aktera tako da se uzburkanost moæe normalizirati unutar strogih disciplinarnih granica me unarodnih odnosa. U stvari. Na jedno od ograniËenja. str. Biografija koju moæemo navesti o tom pitanju gotovo je beskonaËna. Spivakino razglabanje svakako je krajnje vaæno za problematiku koju razvijamo u ovoj studiji. ur. opÊenito izbjegavaju u svojim objaπnjenjima uzroka te uzburkanosti bilo koje upuÊivanje na protuslovna obiljeæja kapitalistiËkih odnosa. Marx. i joπ viπe novoga svjetskoga poretka. koje smo prije naveli [vidi prvenstveno rad J. David Harvey. rekli bismo da u feministiËkoj teoriji. upozorila je Gayatri Spivak. kojega jednu stranu proæima proizvodni æivot mnoπtva. vidi Luciano Ferrari Bravo. oxford 1989]. str. i sa stajaliπta ekonomske topografije i socijalistiËke kritike. s autorima koji gledaju s motriπta svjetskih sustava.

durham 1995]. 1993]. ur. Mi detaljnije raspravljamo o odnosu izme u komunikacije i proizvodnje u dijelu 3. ur. Globalization. Time and Money: The Making of Consumer Culture [routledge. Nationalism. Anthony Giddens i [u odre enom pogledu] Danilo Zolo.. Me utim. Ova zadnja skupina ukljuËuje tako vaæne teoretiËare kao πto su Richard Falk.4. Inside the Mouse [duke university press. Projekt Disney. mass. Toward a Global Civil Society [berghan books. london 1990]. Globalization. Ona ukljuËuje naposljetku proizvodnju kriza. i Stanley Aronowitz & William DiFrazio. a πto je joπ vaænije. Ona tako er ukljuËuje proizvodnju hijerarhija. Vidi Stephem Bradley. The Jobless Future [university of minnesota press. ur. boston 1984]. za izbor brojnih djela koja se bave ovim podruËjem. and Modernity [sage. and Society [sage. london 1990].. Theory of Communicative Action. mehanizme ukljuËenja i iskljuËenja i tako dalje. london 1990]. new york 1995]. David Held. Technologies. Vidi Hardt & Negri. veÊ tako er. Zahvalni smo Deleuzeu & Guattariju i njihovoj knjizi TisuÊu platoa za najpotpuniji fenomenoloπki opis te industrijsko-monetarne-svjetske prirode koja Ëini prvu razinu svjetskoga poretka.BILJE©KE ZA STRANICE 40-41 351 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | takvoga stupnja da danas imamo ideologije koje postavljaju “pozornost” kao ekonomsku vrijednost! U svakom sluËaju. providence 1995]. S ikonoklastiËkom ironijom Jeana Baudrillarda i njegovih nedavnih tekstova kao πto . new york 1989].. london 1990]. ur. Gary Cross. O konceptu civilnoga druπtva u globalnom kontekstu. ur. bilo bi dobro vidjeti Susan Strasser. proizvodnja proizvo aËa nije samo proizvodnja potroπaËa. 6 i 7. Global Culture. Labor of Dionysus. S toga stajaliπta. Vidi Jürgen Habermas. Turnera u Theories of Modernity and Postmodenrity [sage. u lokovskoj tradiciji me unarodnih odnosa.. Satisfaction Guaranteed: The Making of the American Mass Market [pantheon. Mi moramo uvijek imati na umu da se slika “globalnoga civilnoga druπtva” rodila ne samo u umovima nekih postmodernih filozofa i me u nekim sljedbenicima Habermasa [kao πto su Jean Cohen i Andrew Arato]. prijevod Thomas McCarthy [beacon press. london 1994]. minneapolis 1994]. Globalization. vidi Jeremy Rifkin. Knowledge. pogl. The Media and Foreign Policy [macmillan. Vidi Edward Comor. new york 1993]. The End of Work: The Decline of Global Labor Force and the Dawn of the Postmarket Era [putnam. i umjerenijim stavovima Bryana S. The Global Political Economy of Communication [macmillan. vidi Michael Walzer. cambridge.. and Competition: The Fusion of Computers and Telecommunications in the 90s [harvard business school press. razlike me u njihovim raznim stajaliπtima u stvari su relativno nevaæne. Usprkos krajnosti πto ih pokazuju autori predstavljeni u zbirci πto su je izdali Martin Albrow i Elizabeth King. i Simon Serfaty. te Mikea Featherstonea. a za zanimljiviju analizu s drugoga stajaliπta.

slijedeÊi vaæan primjer Richarda Falka. prijevod David Mc Kie [polity press. str.N. u Hamid Mowlana. International Law in a Divided World [clarendon press. Strengthening the United Nations: A Bibliography on U. Postoji neprekinuti kontinuitet od hladnoratovskih pojmova “nametanja demokracije” i “demokratske tranzicije” do imperijalnih teorija “nametanja mira”. boulder 1992]. »ak i prijedlozi za reformiranje Ujedinjenih naroda idu manje viπe u tom smjeru. u “jaku” koncepciju. na primjer. Ends”. 20 [center for internaitonal studies. Za dobru bibliografiju takvih radova. World Order Studies Program. odre ena struja francuskoga postmodernizma vratila se pravom nadrealistiËkom okviru. Vidi tako er raspravu o Zaljevskom ratu u Danilo Zolo. To je smjer πto ga u nekim objavljenim strateπkim dokumentima promiËu vojne agencije SAD-a. postoji prijelaz od zahtjeva da Sud pravde dobije moguÊnost vrπenja sudskih sankcija koje bi doπle po ovlaπtenju strukture UN-a do zahtjeva da sud igra izravnu i aktivnu ulogu u odlukama UN-a i njegovih organa u pogledu standarda jednakosti i materijalne pravde me u dræavama. kao i njegove knjige.. Ëesto pod utjecajem ljeviËarskih politiËkih snaga. Vidi. referat br. U tom pogledu. philadelphia 1990].1. Joπ jednom trebamo uputiti na rad Richarda Falka i Antonia Cassesea. kako se “nejaka” koncepcija vrπenja sudskih funkcija Suda pravde U. ur. Triumph of the Image: The Media’s War in the Persian Gulf [westview press. Vidi tako er radove o intervencionizmu SAD-a navedene u dijelu 1. Da bismo vidjeli kako su nvo-e integrirane u taj manje viπe lokovski okvir “globalne ustavnosti”. “Twisting the U. . oxford 1986]. projekt proπirenja træiπne demokracije trebaju podupirati kako primjerene mikrostrategije koje se temelje na [kako pragmatiËkim tako i sustavnim] zonama primjene i stalnoga utvr ivanja kritiËkih toËaka u suprotstavljenim jakim kulturnim blokovima koje Êe voditi prema njihovom raspuπtanju. Cosmopolis: Prospects for World Government. do stupnja da se izravno upliÊe u ime ljudskih prava. biljeπka 28. Reform and World Federalism [greenwood. trebamo pogledati javne izjave Antonia Cassesea. Positive Prescriptions for the Future. i Human Rights in a Changing World [temple university press. VeÊ smo naglasili Ëinjenicu da su mnogi moralni filozofi podræavali Zaljevski rat kao pravednu stvar. George Gerbner & Herbert Schiller. vidi Richard Falk. vidi rad Mauricea Rounaia iz Strateπkoga instituta u Parizu. prijevod Paul Patton [indiana university press.352 BILJE©KE ZA STRANICE 41-44 30 | 31 | 32 | 33 | 34 | su The Gulf War Did Not Take Place. Trebamo naglasiti. predsjednika KriviËnoga suda Ujedinjenih naroda u Amsterdamu. Drugim rijeËima. Prema sadaπnjoj doktrini Pentagona. osobito.S.Na postupno preobrazila. vidi Joseph Preston Baratta. princeton 1991]. Za tipiËan primjer. uglavnom suprotstavljali. Richard Falk. dok su se pravni teoretiËari. 175-190. Charter to U.N. cambridge 1997]. new york 1987]. bloomington 1995].

3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 01 | Pod “koketirati s Hegelom” ovdje mislimo na ono πto je Marx opisao u poznatom dodatku 1. na svoj deliriËan naËin. str. dalje su razvile tu vezu. 178-199. 3. Guy Debord Society of Spectacle. osobito str. kao πto je rad E. str. Place. sv. “The Three Pure Types of Authority”. 215-216. neobjavljeni rukopis. a mnoge studije pruæaju mnogo sofisticiranije rasprave o mjestu. “Place-based Imaginaiton: Globalism and the Politics of Place”. 1. Razne tradicije heterodoksne marksistiËke historiografije u dvadesetom stoljeÊu. na primjer. naprotiv. 08 | Za najbolji primjer te metode dekonstrukcije koja pokazuje svoje vrline i ograniËenja. 374. prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin. suvremene svijesti o pobjedi kapitala. prijevod Willard Trask [princeton university press. 06 | Marx je dobro izrazio. princeton 1953] (vidi: Mimesis: Prikazivanje stvarnosti u zapadnoj knjiæevnosti. sijeËnja 1873. 07 | Vidi. The Limits of Capital [university of chicago press. 05 | Erich Auerbach. minneapolis 1996].” David Harvey. Thompsona. prijevod Milan TabakoviÊ [nolit. str. mi bismo.P. Me utim. Arjun Appadurai tako er raspravlja o “proizvodu lokacije” u skladu s Harveyevim stajaliπtem i s naπom tvrdnjom u Modernity at Large: Cultural Disseminations of Globalization [university of minnesota press. 1. zagreb 1999]).2. beograd 1978]).BILJE©KE ZA STRANICE 47-53 353 35 | Vidi Max Weber. Hegelovi izrazi uËinili su se i nama korisnima da uokvirimo tvrdnju. dio 2. tu metodoloπku vezu izme u kritike i izgradnje koja poËiva Ëvrsto na osnovi kolektivnoga subjekta. 5. and Gender [university of minnesota press. 03 | Vratit Êemo se opπirnije na koncept nacije u dijelu 2. 102-103]. Kao πto su i Marxu izgledali. berekeley 1968]. πto je moæda najbolji izraz. Economy and Society. vidi Arif Dirlik. str. svesku Capitala [prijevod Ben Fowkes [vintage. u Space. new york 1994] (vidi: Druπtvo spektakla & Komentari Druπtvu spektakla. chicago 1984]. Mimesis: The Representattion of Reality in Western Literature. talijanskih radniËkih pisaca i juænoazijskih povjesniËara potËinjenosti. ali ubrzo Êemo naiÊi na stvarnu granicu njihove korisnosti. 02 | Priznajemo da je ovaj opis pojednostavljen. ustvrdili da pojam mjesta koje nema me a potpuno liπava taj koncept njegova sadræaja. Za odliËan pregled literature o mjestu i alternativno shvaÊanje. izgleda nam da se te politiËke analize uvijek vraÊaju pojmu “branjenja” ili “oËuvanja” ome enog lokalnog identiteta ili teritorija. 04 | “Smatram lokaciju temeljnim materijalnim atributom ljudskoga djelovanja ali shvaÊam da je lokacija proizvod druπtva. pogl. prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books. Me utim. u svojim povijesnim tekstovima. minneapolis 1994]. . new york 1976] 24. prijevod Guenther Roth & Claus Wittich [university of california press. Doreen Massey izriËito se zalaæe za politiku mjesta u kojoj se mjesto zamiπlja ne kao ome eno veÊ kao otvoreno i porozno.

1997]. Osamnaesti brumaire Luja Bonaparta.. pariz 1990]. . u Marxism and National and Colonial Question [internaitonal publishers. vidi Rebecca Karl. br. 48. O taktiËkim dvosmislenostima “nacionalne politike” socijalistiËkih i komunistiËkih partija. 33/34. vidi Antonio Negri.354 BILJE©KE ZA STRANICE 53-60 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | vidi rad Gayatri Spivak.. minneapolis 1994]. 1 [svibanj 1996]. str. Za poseban i osobito zanimljiv sluËaj vidi Enzo Traverso. Vidi tako er Raghu Krishnan. proletarijat moramo shvatiti kao pravu politiËku kategoriju. Labor of Dionysus [university of minnesota press. Cesare Casarino & Rebecca Karl. 1-22. O hipotezi da borbe prethode i prefiguriraju kapitalistiËki razvoj i restrukturiranje. new york 1963]. 3-32.. u tisku]. Me utim. beË 1924]. “Los Angeles Novos. 12-26. briπe se tradicionalna razlika izme u ekonomskoga i kulturnoga. 3-21. ur. br. br. str. durham. i Staljinov utjecajni pamflet “Marksizam i nacionalno pitanje”. ur. Vidi prvenstveno Futur antérieur. Mexique: du Chiapas a la crise financiere.” Monthly Review. to jest. str. 119148. str. Vidi Luis Gomez.” u Arif Dirlik. Tous ensemble! Réflections sur les luttes de novembre-décembre [1996]. “Mao Zedong and ‘Chinese Marxism’” u Saree Makdisi. str. Ëak i u Marxovim formulacijama koje su najviπe ekonomistiËke. Dodatak. str. 3-61. The Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte [international publishers. zagreb 1973]). Vidi tako er Arif Dirlik. “Modernism and Antimodernism in Mao Zedong’s Marxism. “December 1995: The First Revolt against Globalization. atlantic heights. vidi prvenstveno rad austromarksista. london 1988]. Staging the World: China and the Non-West at the Turn of the Twentieth Century [duke university press. Karl Marx. Vidi Michael Hardt. ur. S obzirom da mi redefiniramo sam koncept rada i proπirujemo opseg djelatnosti koje se pod njim podrazumijevaju [kao πto smo uËinili na drugom mjestu i nastavit Êemo to raditi u ovoj knjizi]. prijevod Hugo Klajn [naprijed. Paul Healy & Nick Knight. new york 1996]. Les marxistes et la question juive [la breche. Critical Perspectives on Mao Zedong’s Thought [humanities press. str. Vidi Michael Hardt & Antonio Negri. O krugu protuimperijalistiËkih borbi krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa [s kineskoga stajaliπta]. Vratit Êemo se tim autorima u dijelu 2. i Antonio Negri. Taj pojam proletarijata mogao bi se tako shvatiti u Marxovom smislu kao personifikacija strogo ekonomske kategorije. Marxism Beyond Marxism [routledge.. Marxism Beyond Marxism [routledge. new york 1935]. Vidi Arif Dirlik. new york 1988]. 149-180.” Futur antérieur. ur. Selected Subaltern Studies [oxford university press. subjekt rada pod kapitalom.. n. “Twenty Theses of Marx”. new york 1996]. 121 (vidi: Klasne borbe u Francuskoj 1848-1850.j. 12/13 [1991]. Futur antérieur [1996]. u Saree Makdisi. osobito njezin uvod u Ranajit Guha & Gayatri Spivak. ur. Cesare Casarino & Rebecca Karl. kao πto je Otto Bauerov Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung.2. Revolution Retrieved [red notes. 59-83.

Zaljevski rat predstavljao je odliËan primjer imperijalnoga upravljanja komunikacijama. prijevod Branko B. 1 Chief Works.1 DVIJE EVROPE. torino 1996]. Public Opinion. Paletz. Za temeljnu teoretsku tezu. prijevod R. na primjer. osobito str. new york 1951] (vidi: Teoloπko politiËki traktat. dalje navedeno u tekstu. 21 | Rad Immanuela Wallersteina [opÊenito vrlo dojmljiv i vaæan] i πkole svjetskih sustava sasvim primjereno prikazuju taj zahvat poravnavanja borbi u obliku izvrnute srodnosti strukture sa sustavom. new york 1995]. 2:1106 (vidi: »ovjek bez svojstava. 19 | Nasuprot teorijama “najslabije karike”. Terence Hopkins & Immanuel Wallerstein. Opus Oxoniense. ovdje trebamo uputiti na rad Félixa Guattarija. osobito tekstove iz njegovoga zadnjega razdoblja kao πto je Chaosmosis. quaestio i. str. 20 | Moæemo naÊi obimnu i stalnu dokumentaciju o tim tehnikama dezinformacija i uπutkivanja u publikacijama Le Monde Diplomatique. Vidi. H. prijevod Zlatko Gorjan [otokar kerπovani. te Z Magazine i Court Action Bulletin Noam Chomsky neumorno je radio na razotkrivanju i suprostavljanju takvim dezinformacijama u svojim brojnim knjigama i predavanjima. 2. 02 | Vidi Baruch Spinoza. Gavella [kultura. Operai e capitale [einaudi.. The Man without Qualities. i Douglas Kellner. DVIJE MODERNOSTI 01 | Robert Musil. 177-182. distinctio xiii. Edward Herman i Noam Chomsky. new york 1988]. new york 1995]. str. talijanski pokret operaismo u 1960-im i 1970-im godinama predlagao je teoriju “najjaËe karike”. Elwes [dover. Antisystemic Movements [verso. 22 | ImajuÊi na umu ograniËenja koja smo ranije spomneuli. knjiga iv. ur. POLITI»KI MANIFEST 01 | Louis Althusser. london 1989]. 39-168. prijevod Paul Bains i Julian Pefanis [power publications. prijevod Sophie Wilkins [knopf. rijeka 1967]). prijevod Martin Joughin [columbia university press.” in Negogiations.S. and U. Vidi W. u Opera Omnia. sv. . boulder 1992]. Lance Bennett & David L. Theologico-Political Treatise. chicago 1994]. Taken by Storm: The Media. The Persian Gulf TV War [westview press. “Postscript on Control Societies. 2. ur. koje su ne samo bile srediπte taktika TreÊe internacionale veÊ ih je uvelike usvojila antiimperijalistiËka tradicija kao cjelina. Vidi. Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon. Foreign Policy in the Gulf War [university of chicago press. 807. sv. beograd 1957]). Giovanni Arrighi. 8 [georg olms verlagsbuchhandlung. François Matheron [stock/imec.” Écrits philosophiques et politiques. sydney 1995]. “Machiavel et nous. na primjer.. 02 | Johannes Duns Scotus. vidi Mario Tronti. 89-95. sv. hildesheim 1969]. pariz 1995]. str.BILJE©KE ZA STRANICE 60-71 355 18 | Vidi Gilles Deleuze.

str. O negativnoj misli i krizi. 14. cambridge. 13 | O tim strujanjima u evropskoj modernosti. 12 | Razni filozofski okviri negativne misli u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu. str. str. Opere [g. frankfurt 1918]. 2 [minerva. cambridge 1928]. 05 | Giovanni Pico della Mirandola. 08 | Galileo Galilei. prijevod Marina Miladinov [demetra. zagreb 2001]). dio v. 04 | Nicholas of Cusa. zagreb 1981]). mass. 07 | Francis Bacon. prijevod Russell Moore [monthly review press. Edwin Curley. 09 | William of Ockham. ur. A Short Discourse on the Tyrannical Government. 1988]. 1 [princeton university press. 584 (vidi: Etika.. str. 16. Me utim. cambridge 1992]. Critique and Crisis: Enlightenment and the Pathogenesis of Modern Society [mit press. str. prijevod Johm Kilcullen [cambridge university press. i (u potpuno razliËitom inetelektualnom hermeneutiËkom kontekstu) Reinhardt Koselleck. london 1857]. pogl. torino 1987]. 93b [faksimil izdanja jacquesa le fevrea/pariz: 1514]. 2. milano 1976]. Vidi Antonio Negri. dio iv. prijevod Victor Hamm [marquette university press. knjiga iii. Works. 06 | Carolus Bovillus [Charles de Bovelles]. Of Being and Unity. ur. cambridge.. . prijevod Neville Plaice. Defensor Pacis [cambridge university press. 21-22. sv. vidi Massimo Cacciari. 4. firenza 1965]. 7:128-129. Krisis: saggio sulla crisis del pensiero negativo da Nietzsche a Wittgenstein [feltrinelli. str. The Savage Anomaly. De Monarchia. Prevodilac prevodi izraz “multitudo fidelium” kao “zajednicu vjernih” (vidi: Vilim Ockham. Il libro del sapiente. princeton 1985].berbera editore. The Pinciple of Hope. tvrdnja 37. ur. str. potpuno toËno predvi aju kraj moderne metafizike i povezuju modernost i krizu. 104. ur. minneapolis 1991]. 3 sv. 1:129-130. u The Collected Works of Spinoza. Iz toga razloga oni ne vide alternative unutar modernosti koje se proteæu izvan granica moderne metafizike. Louis Bertalot [friedrichsdorf. Ethics. pogl. od Nietzschea do Heideggera i Adorna. fol. prijevod Michael Hardt [university of minnesota press. knjiga i. 613. 11 | Taj se revolucionarni vid podrijetla modernosti moæe proËitati u njegovom najjasnijem i najsaæetijem obliku u radu Spinoze.” u Opera. ti autori opÊenito ne prepoznaju da su na djelu dvije modernosti i da je kriza izravan ishod njihovoga sukoba. Eugenio Garin [einaudi. 73. vidi Ernst Bloch.. tvrdnja 67. mass. 14 | Samir Amin. pogl. pogl. Opera politica. zagreb 2000]). Robert Ellis i Donald Heath [longman and co. Stephen Plaice & Paul Knight [mit press. 1986] (vidi: Princip nada. James Spalding. prijevod Hrvoje ©ariniÊ [naprijed. new york 1989]. frankfurt 1962].356 BILJE©KE ZA STRANICE 72-77 03 | Dante Alighieri. 15 | Baruch Spinoza. Eurocentrism. 22. prijevod Ozren Æunec [demetra. milwaukee 1943]. 16 | Ibid. 10 | Vidi Marsilus of Padua. 72-73. “Complementum theologicum. sv.

milano 1970]. 1994]. princeton 1951]. u The Collected Writings of Rousseau. The Nature and Causes of the Wealth of Nations [clarendon press. ur. [matica srpska.. Macpherson. [dover. 27 | Jean-Jacques Rousseau. Paul Rainbow [new press. B. sv. Koelln & James P. 1:145. 24 | G.BILJE©KE ZA STRANICE 77-83 357 17 | Naπa rasprava oslanja se na rad Ernsta Cassirera. 18 | Vidi Jacques Chevalier. str. Pascal [plon. 265. On Sovereignty. str. Druπtveni ugovor. new york 1972]. pogl. new york 1966] (vidi: Svet kao volja i predstava. br. u Ethics: Subjectivity and Truth. . str. 150. str.J. ur. pariz 1922]. 6. 279 [izmijenjen engleski prijevod] (Osnovne crte filozofije prava. knjiga iv.W. str. ur. 456 (Istraæivanje prirode i uzroka bogatstva naroda. str. B. 19 | René Descartes. Anthony Kenny [blackwell. On Sovereignty: Four Chapetrs from the Six Books of the Commonwealth. The Political Theory of Possessive Individualism [oxford university press. Roger Master i Christopher Kelly [university press of new england. prijevod Sreten MariÊ. 10 [1997]. Nisbet. prijevod H. boulder 1997]. zagreb 1952]). ur. dio ii. prijevod John Cumming [continuum. Allen Wood [cambridge university press. str. i prijevod Julian Franklin [cambridge university press. 2 sv. 21 | Za nedavan primjer koji se nastavlja na tom transcendentalnom pravcu evropskoga samozadovoljstva. 87-99). 4.F. 31 | Adam Smith. 303-319 (“©to je prosvijetiteljstvo?”. prijevod Marijan HanæekoviÊ [kultura. 8]. i Michela Foucaulta. 1. The Postcolonial Aura [westview press. knjiga 10.h. Pettegrove [princeton university press. 28 | Vidi Bodin. 22 | Vidi Arthur Schopenhauer. xxi. sarajevo 1989]). pogl. str. 23 | Ibid. 2 sv. Hegel. Payne. The World as Will and Representation. “Letter to Mersenne [15. Za izvornu francusku inaËicu. vidi Oeuvres completes. new york 1997]. 20 | Antonio Negri. §258 dodatak. 23 [iz knjige i. cambridge 1922]. pariz 1969]. vidi Massimo Cacciari. ur. zagreb 1978]). prijevod Fritz C. Essential Works of Foucault 1954-1984. Descartes politico o della ragionevole ideologia [feltrinelli. 30 | Vidi Arif Dirlik. prijevod Dalibor ForetiÊ [πkolska knjiga. 11.A. “What Is Enlightenment?”. novi sad 1986]). odlomak 8. str.F. travnja 1630]. n. Charles Adam & Paul Tannery [vrin. hanover. 26 | Jean Bodin. knjiga i. 25 | Thomas Hobbes. Geo-filosofia dell’Europa [adelphi. oxford 1970]. Dialectic of Enlightenment. The Philosophy of the Enlightenment. 138 (Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti me u ljudima. prijevod E. cambridge 1991]. odlomak 9. oxford 1962]. The Elements of Law [cambridge university press. ii. prijevod Danko GrliÊ [veselin masleπa. ur. sv. str. oxford 1976]. Elements of the Philosophy of Right. 29 | C. cambridge 1928]. milano 1944].” u Philosophical Letters. “Predgovor Drugom izdanju”. On the Social Contract. u »emu. pogl. Maxa Horkheimera & Theodora Adorna.

new york 1976]. zagreb 1990]). vidi Joan Cocks. pogl. br. Lenjin je bio . london 1972]. Anderson [routledge and kegan paul. 06 | Vidi Étienne Balibar. 518-537. 59-82. pariz 1996]. Horace Davis [monthly review press. prijevod Nata »engiÊ & Nataπa PavloviÊ [πkolska knjiga. §261. pariz 1994]. br. new york 1967]. 35. london 1974]. Economy and Society. 111 (vidi: Tako je govorio Zarathustra. 2.E. The Nation Form: History and Ideology. “The Sublime Ones”. heidelberg 1948]. str. 2 sv. “La ‘gouvernementalité’. The King’s Two Books: A Study in Medieval Political Theology [princeton university press. “Le reve du nationalisme expliqué par le reve du mal radical”. Vidi tako er Marc Leopold Bloch. 33 | Hegel. 223-235. prijevod Thomas Common [modern library. pogl. Political Theory. u Zarez. br. 05 | Vidi Benedict Anderson.2. Genéalogie et dialectique de la raison mercantiliste [l’harmattan. str. 35 | Vidi naπu raspravu o Foucaultovom pojmu biomoÊi u dijelu 1. i njegov esej “Christus-Fiscus”. 37 | Friedrich Nietzsche.. ur. pariz 1934]. 283. 3:635-657 (“Guvernementalitet”. odlomak 51. Vidi tako er Slavoj Æiæek. 02 | Vidi Ernst Kantorowicz. The National Question. 687. knjiga iv. Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism [verso. ix.” u Étiene Balibar & Immanuel Wallerstein. Nation. prijevod Danko GrliÊ [moderna vremena. berkeley 1968]. vidi Alessandro Pandolfi. Futur antérieur. prijevod Guenther Roth i Claus Wittich [university of california press. Class [verso. vidi Franz Borkenau. str. str. 3 [kolovoz 1996]. “From Politics to Paralysis: Critical Intellelctuals Answer the National Question”. Elements of the Philosophy of Right. Za odliËnu raspravu o filozofskoj literaturi o toj problematici. 14 [1992]. 34 | Vidi Michel Foucault. 03 | Za analizu koja povezuje ekonomski prijelaz od feudalizma preko kapitalizma do razvoja moderne evropske filozofije.. Race. princeton 1957]. 04 | Vidi Pierangelo Schiera. 36 | Vidi prvenstveno Max Weber. 24. london 1991]. Der Übergang vom feudalen zum bürgerlichen Weltbild: Studien zur Geschichte der Philosophie der Manufakturperiod [félix alcan. 07 | Vaæni eseji Rose Luxemburg sakupljeni su u Rosa Luxemburg. 86-106.358 BILJE©KE ZA STRANICE 83-92 32 | Ibid. str. zagreb 2001]).2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 01 | Za opπirnu analizu kako opÊega oblika tako i inaËica diljem Evrope. Thus Spoke Zarathustra.” u Dits et écrits [gallimard. prijevod J. u Synopsis: Festgabe für Alfred Weber [verlag lambert schneider. 1968]. The Royal Touch: Sacred Monarchy and Scrofula in England and France. Dall’arte de governo alle scienze dello stato [milano. Za pomni saæetak njezinih stajaliπta. vidi Perry Anderson. Lineages of the Absolutist State [new left books. str. 54). london 1983] (Nacija: zamiπljena zajednica: razmatranja o porijeklu i πirenju nacionalizma.

E. str. sv.G. knjiga vi. baltimore 1969]. Le principe de souveraineté [gallimard. 180. Giambattista Vico: An International Symposium [johns hopkins university press. 2. u Giorgio Tagliacozzo.BILJE©KE ZA STRANICE 92-95 359 08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | vrlo kritiËan prema stajaliπtima Rose Luxemburg prvenstveno zbog toga πto nije prepoznala “napredno” obiljeæje nacionalizma [pa Ëak i buræoaskoga nacionalizma] potËinjenih zemalja. u priliËno razliËitom kontekstu. Lenjin tako potvr uje pravilo na nacionalno samoodre enje. pariz 1997]. tako er Hayden White. prijevod R. izriËito proglaπava apsolutno prvenstvo nacije: “Nacija postoji prije svega. vidi Gérard Mairet. Za opÊenitije stajaliπte koje smjeπta razvoj pojma suverenosti u dugu povijest evropske politiËke misli. chicago 1968]. str. Anderson [routledge and kegan paul. prijevod Frank Manuel [university of chicago press. Vidi Friedrich Meinecke. 6. Franklin. cambridge 1973]. Dieu mortel: essai de non-philosophie de l’État [puf. Die Idee der Staatsräson in der neueren Geschichte [oldenbourg. V. Za odliËna tumaËenja Bodinova rada koja ga Ëvrsto smjeπtaju u dinamiku Evrope πesnaestoga stoljeÊa. new york 1939]. Reflections on the Philosophy of the History of Mankind. oxford 1955]. vidite Benedetto Croce. 17-343. u Opere giuridiche [sansoni. pogl. sarajevo 1975]). firenza 1974].. ` O radu Sieyesa i razvoju doga aja u Francuskoj revoluciji. Jean Bodin. str. 1951]. leipzig 1914]. De Universi Juris principio et fine uno. conn. westport. “What is Living and What is Dead in Croce’s Criticism of Vico”. Da biste prepoznali sjeme Hegelovoga idealizma u Vicou. J. Vidi tako er Ëlanke πto ih je Wilhelm Dilthey sakupio u Weltanschaung und Analyse des Menschen seit Renaissance und Reformation. str. æeneva 1970]. The Philosophy of Giambattista Vico. vidi Julian H. Vidi V. White naglaπava kako je Croce preveo Vicoov rad na idealistiËko stajaliπte. S Ëasnim izuzetkom djela Ottoa von Gierkea.I. Tooley [blackwell. Franc Centle & Arif TanoviÊ [svjetlost.I. Collingwood [russell and russell. Vidi Qu’est-ce que le Tiers État? [droz. Six Books of the Commonwealth. Historicism: The Rise of a New Historical Outlook. Lenjin. Friedrich Engels. vidi Antonio Negri. münchen 1924]. Il potere . Vidi Friedrich Meinecke. prijevod J. prijevod Bernard Freyd [norton. preobraæavajuÊi Vicoovu filozofiju povijesti u filozofiju duha. str. ur. pariz 1987]. london 1972]. Vidi Giambattista Vico. Jean Bodin and the Rise of Absolutist Theory [cambridge university press. i Gérard Mairet. koje je u stvari pravo na odcjepljenje za sve. i Johann Gottfried Herder. prijevod M. Nacionalno pitanje. new york 1964]. Gesammelte Schriften [teubner. ur. The Right of Nations to SelfDetermination [greenwood press. The Development of Political Theory. 212 [izmijenjen prijevod]. Lenjin. 379-389. ona je podrijetlo svega”. 9-64 (vidi: Karl Marx. ` Emmanuel-Joseph Sieyes.

pogl. izd. vidi Paolo Virno. 65. dio 8. Hegel und der Staat [münchen. rinehart and winston. u Étienne Balibar & Immanuel Wallerstein. 37-67. str. pariz 1950]. vidi Alberto Asor Rosa. Vidi Rudolf Haym.360 BILJE©KE ZA STRANICE 95-100 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco. Radical Thought in Italy [university of minnesota press. Za Gramscija. 223-286. Turnbull [greenwood press. and Race [routledge. 1857]. Rosenzweig svakako najbolje razumije tragediju neizbjeænoga povezivanja izme u nacije i etiËnosti u Hegelovoj misli..H. Scrittori e popolo.F. Hegel und seine Zeit [berlin. Za odliËnu kritiku Gramscijeva pojma nacionalnopuËkoga. osobito u njegovim naporima . prijevod William Hallo [holt. tj. ` Vidi Sieyes. Culture. poglavlje xii. 135. 7-117. od Rudolfa Hayma do Franza Rosenzweiga. Vidi Étienne Balibar. Trebamo naglasiti da su razna liberalna tumaËenja Hegela.” Lenin. Vidi Antonio Gramsci. str. Stéphane Moses. rim 1976]. westport conn. “The Ballot or the Bullet”. Qu’est-ce que le Tiers État? Vidi Roberto Zapperiev Uvod. london 1995]. Johann Gottlieb Fichte. u Paolo Virno i Michael Hardt. prijevod R. london 1991]. Vidi. Nation. Quademi del carcere [einaudi. “Virtuosity and Revolution: The Poltical Theory of Exodus”. u Malcolm X Speaks [pathfinder. i Eric Weil. Colonial Desire: Hybridity in Theory. 189-210. str. na primjer. milano 1992]. str. 1979]. Hegel et l’État [vrin. De Cive [appleton century-crofts. Addresses to the German Nation. “[Socijalisti] moraju stoga nedvosmisleno zahtijevati da socijaldemokrati tlaËiteljskih zemalja [takozvanih “velikih” nacija osobito] priznaju i brane pravo potlaËenih nacija na samoodre enje u politiËkom smislu te rijeËi. str. Vratit Êemo se pitanju nacije u kolonijalnom kontekstu u sljedeÊem poglavlju.. 7. new york 1949]. Franz Rosenzweig. Robert Young. Vidi Franz Rosenzweig. The Star of Redemption. Thomas Hobbes. nacionalnopuËko je pojam po kojemu bi se intelektualci ujedinili s narodom. Race. ur. The Right of Nations to Self-Determination. i tako je to snaæan izvor za izgradnju puËke hegemonije. Systeme et révélation: la philosophie de Franz Rosenzweig [seuil. Za odliËnu analizu razlike izme u mnoπtva i naroda. [savelli. 5. i odliËno tumaËenje te knjige. ibid. str. str. Dobrih stotinu godina kasnije Antonio Gramsci izmislio je pojam nacionalnopuËkoga kao dio napora da se obnovi upravo taj hegemonistiËki klasni zahvat u sluæbi proletarijata. Za raspravu o nacionalizmu Malcolma X. Class [verso. new york 1971].. samo uspjela obnoviti njegovu politiËku misao usredotoËujuÊi se na njezine nacionalne vidove. “Racism and Nationalism”. pravo na politiËko odvajanje. 23-44. 1920]. 3:2113-20. Jones i G. Vidi Malcolm X. new york 1989]. minneapolis 1996]. torino 1977]. pariz 1982].

232-252. Svatko pripada naciji. “Dio poteπkoÊe je πto nesvjesno teæimo hipostazirati postojanje Nacionalizma-s-velikim-N [kao da bismo to uËinili na primjeru Doba-s-velikim-D] i onda “to” razvrstati kao ideologiju. The Origins of Totalitarian Democracy [secker and warburg. u Marxism and the National and Colonial Question [international publishers. 6 [gallimard. Jr. 3-61 (vidi: Marksizam i nacionalno-kolonijalno pitanje. Die Nationalitätenfragen und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung. str. zagreb 1947]). Du Boisove potpore Liberiji 1920-ih i ‘30-ih godina. Opasnost je tu πto Anderson naturalizira naciju i naπe pripadanje njoj. str. OpÊenito o Genetovom iskustvu s Crnim panterama i Palestincima. Vidi tako er Wahneema Lubiano. and Nationalism in the African Diaspora [verso. “Interview avec Wischenbart”. london 1994]. Prisoner of Love. Imagined Communities.h. O odnosu izme u klasne borbe i dva svjetska rata. str. Vidi Joseph Stalin.]. 1917-1945 [propyläen verlag. Prvi tekst koji treba razmotriti u kontekstu austrijskih socijaldemokratskih teorija je Otto Bauer. The House That Race Built [vintage. prijevod Barbara Bray [wesleyan university press. frankfurt 1987]. 20-23.” Anderson. ur. vidi William Sales. Vidi Cedric Robinson. 282.L.B. ur. new york 1935]. beË 1924]. boston 1994]. new york 1997]. “W. . Talmon. Engleski prijevodi izvadaka iz te knjige ukljuËeni su u AustroMarxism. Mi moramo. str. 145-157. str. naprotiv. spolu i tako dalje. Pitanje “crnaËke suverenosti” dobiva vaæno mjesto u Cedric Robinsonovoj kritici W. citat str. a ne ‘liberalizmu’ ili ‘faπizmu’. Imagining Home: Culture. From Civil Rights to Black Liberation: Malcolm X and the Organization of Afro-American Unity [south end press. n.B. 1992].BILJE©KE ZA STRANICE 100-104 361 28 | 29 | 30 | 31 | 32 | 33 | 34 | 35 | da utemelji Organizaciju afroameriËkoga jedinstva tijekom posljednje godine njegova æivota. vidi njegov zadnji roman. oxford 1978]. Jean Genet.E. vidi Ernst Nolte. pariz 1991]. 236.E. [Obratimo pozornost da ako svatko ima neko doba onda je Doba puki analitiËki izraz.. Robinson vjeruje da je Du Bois nekritiËki podupirao snage moderne suverenosti. rasi. hanover. Wahneema Lubiano. Mislim da bi stvari bilo mnogo lakπe ako bismo nacionalizam tretirali kao da pripada ‘srodstvu’ i ‘religiji’. Benedict Anderson smatra da su filozofi nepravedno omalovaæavali koncept nacije i da ga trebamo promatrati u neutralnijem svjetlu. 5. Alphabet City. london 1952]. “Black Nationalism and Black Common Sense: Policing Ourselves and Others”.. Class. u Oeuvres completes. kao πto svatko pripada nekom dobu [ili ga ima].. “Standing in for the State: Black Nationalism and ‘Writing’ the Black Subject”. sv. u Sidney Lemelle & Robin Kelley. Der Europäische Bürgerkrieg. prijevod Tom Bottomore & Patrick Goode [clarendon press. 3 [listopad 1993]. u Wahneema Lubiano. denaturalizirati naciju i shvatiti njezinu povijesnu tvorevinu i politiËke posljedice. Du Bois and Black Sovereignty”. prijevod Zvonko Tkalec [kultura. Mi uzimamo ovaj izraz ali ne dijelimo Talmonovo politiËko stajaliπte iz J. br. str. “Marxism and the National Question”.

12 | Marx. Toussaint Louverture: la révolution française et le probleme colonial [présence africaine.L. london 1998]. Territoriality. str. 8. The Black Jacobins.. u Surveys from Exile. Stafford Poole [northern illinois university press.” Walter Mignolo. From Rebellion to Revolution: Afro-American Slave Revolts in the Making of the Modern World [louisiana state university press. In Defense of the Indians. baton rouge 1979].. 05 | Vidi Eugene Genovese. str. 13 | Robin Blackburn. london 1973]. prijevod Ben Fowkes [vintage. de kalb 1974]. “The British Rule in India”. 88. ann arbor 1995]. 1:925. 14 | Vidi Elizabeth Fox Genovese & Eugene Genovese.362 BILJE©KE ZA STRANICE 104-111 36 | Navedeno u Roberto Zapperievom Uvodu. Political Writings [penguin. 09 | Marx. izd. new york 1963]. 320. The Overthrow of Colonial Slavery. 2. 320. new york 1976]. The Overthrow of Colonial Slavery. str. 196.. 11 | Aijaz Ahmad ukazuje da je Marx preuzeo opis indijske povijesti izravno od Hegela. James. 271. str. “The British Rule in India”. str. 1776-1848 [verso.R. london 1992]. 306. 51.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 01 | “Tamnija strana renesanse istiËe . Vidi Aijaz Ahmad. 2. 7117. 08 | Karl Marx. str. u Surveys from Exile. oxford 1983]. 04 | Aimé Césaire. Fruits of Merchant Capital: Slavery and Bourgeois Property in the Rise and Expansion of Capitalism [oxford university press. str. 77. In Theory: Classes. 06 | Karl Marx. 03 | Navedeno u C. sv. vii. pariz 1961]. All Mankind Is One: A Study of the Disputation between Bartolomé de Las Casas and Juan Gines de Sepulveda in 1550 on the Intellectual and Religious Capacity of the American Indians [northern illinois university press. london 1973]. Political Writings [penguin. 309. “The Native States”. citat str. [random house. Capital. 2. 15 | Blackburn. u Sieyes. 10 | Karl Marx. 307. str. “The Future Results of British Rule in India”. Vidi tako er Lewis Hanke. Literatures [verso. 16 | Odnos izme u nadniËarskoga rada i ropstva u kapitalistiËkom razvoju jedan je od . ur. 3 i 11. and Colonization [university of michigan press. 231 i 241. str. 2. str. 02 | Bartolomé de Las Casas. str. vi. lahore 1937]. str. str. The Darker Side of the Renaissance: Literacy. Nations. ponovno ro enje klasiËne tradicije kao opravdanje za kolonijalno πirenje. de kalb 1974]. str. str. “The Future Results of British Rule in India”. 07 | Karl Marx. Qu’est-ce que le Tiers État. sv. u Letters on India [contemporary india publications.

zagreb 1973]). and Government [princeton university press. str.BILJE©KE ZA STRANICE 111-118 363 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | srediπnjih problema u Yann Moulier Boutang. Franz Fanon. 12. Me u nedavnim radovima. 4-5 i 104 (Orijentalizam. 38 (Prezreni na svijetu. str. str. str. and the Order of Knowledge [indiana university press. De l’esclavage au salariat: économie historique du salariat bridé [presses universitaires de france. str. vidi osobito str. princeton 1994]. 1 [jesen 1985]. 1993]. vidi Abdul JanMohamed. prijevod Biljana RomiÊ [konzor. ur. zagreb 1999]). “U stvari pripadnost crnoj rasi pojavljuje se kao nenaglaπeni tempo [le temps faible] dijalektiËkog kretanja: teoretska i praktiËna potvrda bijele prevlasti je teza. An Inquiry into the causes of the insurrection of negroes in the island of St. Ta je tvrdnja jasno razvijena u Valentin Mudimbe. 64. new york 1967]. prijevod Vera Frangeπ [stvarnost. Fanon. poloæaj crne rase kao antitetiËna vrijednost trenutak je negacije. An Indian Historiography of India: A Nineteenth-Century Agenda and Its Implications [centre for studies in social sciences. The Wretched of the Earth. “Black Orpheus”. bloomington 1988]. pariz 1998]. 5. Ranajit Guha. Domingo [crukshank. new york 1978]. naglaπavajuÊi kako su mnoge najjaËe struje te discipline sudjelovale u kolonijalistiËkim projektima i podupirali ih. 20. “The Economy of Manichean Allegory: The Function of Racial Difference in Colonialist Literature”. london 1973]. Vidi Franz Fanon. str. Philosophy. 1988]. Colonialism’s Culture: Anthropology. str. Rani klasiËni tekstovi te kritike su Gérard Leclerc. 296. Orientalism [vintage. str. 12. i Talal Asad. Kulturna antropologija provela je radikalnu samokritiku u zadnjim desetljeÊima. cambridge. cambridge. To je jedna od najvaænijih tvrdnji u Robin Blackburn. White Masks. Anthropology and the Colonial Encounter [ithaca press. str. Anthropologie et colonialisme: essai sur l’histoire de l’africanisme [fayard. Ali taj negativan trenutak nije . 5 Vidi Paul Gilroy. london and philadelphia 1792]. The Black Atlantic [harvard university press. 81 i 108. The Invention of Africa: Gnosis. Black Skin. str. Edward Said. prijevod Charles Lam Markmann [grove press. Jean-Paul Sartre. 520. Moulier Boutang. u “What is Literature?” and Other Essays [harvard university press. osobito korisnim smatramo Nicholaus Thomas. Jean-Paul Sartre. new york 1963]. Travel. The Wretched of the Earth.. u Fanon. “Preface”. The Wretched of the Earth. 55-87. mass. Vidi. mass. prijevod Constance Farrington [grove press. O manihejskim podjelama kolonijalnoga svijeta. osobito str. 216-222. 42. pariz 1972]. 1-40. Critical Inquiry. De l’esclavage au salariat. The Overthrow of Colonial Slavery. calcutta 1988]. br.

izmijenjen engleski prijevod]. 52. . oni znaju da on teæi prema sintezi ili ostvarenju ljudskoga biÊa u ‘nerasnom’ druπtvu. SliËno. Global Culture: Nationalism. u tisku. Vidi Malcolm X. 58-65. u Leland Goodrich & Edvard Hambro. str. boston 1946]. u narednom razdoblju. Ëlanak 2. prijevod Ralph Manheim [new york: new directions. str. str. prevodeÊi marksizam na jezik kineskoga seljaπtva [to jest. unutar sfere komunistiËkih i socijalistiËkih pokreta. Partha Chatterjee. str. Globalization. Charter of the United Nations [world peace foundation. 23-44. prijevod Viπnja Machiedo [znanje. 168. str. zagreb 1972]).1. london 1990]. and Modernity [sage. 339. i John O’Neill. london 1986]. str. new york 1989]. a ti crni ljudi koji u njemu sudjeluju znaju to savrπeno dobro. “AIDS as a Globalizing Panic”. kineski nacionalizam bio je stijeg pod kojim su kineski revolucionari mogli pruæiti otpor sovjetskom nadzoru i sovjetskim modelima. diskurs o nacionalizmu ne samo legitimirao borbu za oslobo enje od kolonijalnih sila veÊ je posluæio i kao sredstvo da se insistira na neovisnosti i razlikama lokalnoga revolucionarnoga iskustva od modela vladajuÊih socijalistiËkih sila. 329-342. Prema tome. The Wretched of the Earth. Global AIDS / Local Context. ur. u Malcolm X Speaks [pathfinder.. Journey to the End of the Night.364 BILJE©KE ZA STRANICE 118-122 31 | 32 | 33 | 34 | 35 | 36 | dovoljan sam po sebi. Fanon. ZARAZA 01 | Louis-Ferdinand Céline. revolucionari od Vijetnama do Kube i Nikaragve insistirali su na nacionalnoj naravi borbi kako bi potvrdili svoju neovisnost od Moskve i Pekinga. Povelja Ujedinjenih naroda. sredstvo a ne cilj. dalje navedeno u tekstu (Putovanje nakraj noÊi. str. “Black Orpheus”. 1983. Nationalist Thought and the Colonial World: A Derivative Discourse? [zed books. “The Ballot or the Bullet”.. str. 327. 02 | Vidi Cindy Patton. u Mike Featherstone. Trebamo imati na umu da je. Ibid.” Sartre. crna rasa je za uniπtenje same sebe. u misao Mao Ce Tunga]. 145. ona je ‘prijelaz prema’ a ne ‘dolazak u’. Na primjer.

na primjer. Moderna paradigma istraæivanja koja prevladava na tom podruËju odre ena je “propisom neutralne javne uprave πto se pripisuje Wilsonu [odvajanje politike od uprave]. 10 | Vidi Edward Said. 29. to jest studiju birokracije. 75]. 09 | Gyan Prakash. 2. podruËje koje bi na prvi pogled moglo izgledati manje vjerojatnim kandidatom za jedan takav zahvat: javnu upravu. 3. Uzmite. 12 | Anders Stephanson daje odliËan prikaz shvaÊanja Sjedinjenih dræava kao “novoga Jeruzalema” u Manifest Destiny: American Expansionism and the Empire of Right [hill and wang. vidi Kathi Weeks. ur. Territorial Identities and Global Flows [university of minnesota press. london 1994]. Constituting Feminist Subjects [cornell university press. Social Text. 07 | Vidi James Der Derian & Michael Shapiro. and Cultural Politics [south end press. 03 | Za objaπnjenje o tome kako mnogi postmoderni teoretiËari stavljaju razne pravce modernistiËke misli pod jedan jedini naziv “prosvjetiteljstva”. str. 1995]. lexington.. International / Intertextual Relations: Postmodern Readings of World Politics [lexington books. “Arabesque.” Charles Fox & Hugh Miller.. 11 | Edward Said.BILJE©KE ZA STRANICE 123-131 365 2. pogl. berkeley 1990]. 31/ 32 [1992]. Gender. 282-303. boston 1990]. london 1993]. 18. Thinking Fragments [university of california press. str. br. thousand oaks. 04 | bell hooks. mass. yearning: Race. 05 | Jane Flax.4 SIMPTOMI PRIJELAZA 01 | Arif Dirlik. calif. str. The Postcolonial Aura: Third World Criticism in the Age of Global Capitalism [westview press. boulder 1997]. The Location of Culture [routledge. ithaca 1998]. . Disputed Subjects [routledge. Culture and Imperialism [vintage. 77. boulder 1994]. str. citat str. str. 91. 52-83. Jr. i Michael Shapiro & Hayward Alker. Postmodern Public Administration: Toward Discourse [sage. minneapolis 1996] 08 | Homi Bhabha. Tayloru [znanstveni menadæment] i Weberu [hijerarhijsko zapovijedanje]. “Postcolonial Criticism and Indian Historiography”. Discourse of Global Politics: A Critical [Re]Introduction to Internaitonal Relations [lynne rienner publications. 25.. 06 | Za postmodernu kritiku nuæno je najprije utvrditi πto znaËi “moderno” na nekom podruËju i onda postaviti nasljednu paradigmu koja je nekako u skladu s nekim oblikom postmodernoga miπljenja. 8.” New Statesman and Society. oni predlaæu “teoriju neutemeljenoga diskursa” kao postmoderni model koji Êe stvoriti aktivnije me usobno javno djelovanje i tako demokratizirati birokraciju [str. Znanstvenici koji su uvjereni da je ta paradigma zastarjela mogu upotrijebiti postmoderno miπljenje kao sredstvo da preobraze to podruËje. 32. 02 | Vidi. new york 1993]. new york 1995]. str. Jane Flax. str. U tom sluËaju. Jim George. ur. 1989]. 7 [rujan 1990]. na primjer.

prijevod William Weaver [picador. 9. 3 [jesen/zima 1995]. die aus dem Osten kam”.” Social Text. 3-58. san francisco 1993]. str. oxford 1988]. sv. 23 | William Bergquist. Selected Writings. “Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy. 21 | Stephen Brown. london 1986]. 1-25. minneapolis 1996]. str. u Modernity at Large [university of minnesota press. “Corporate Pleasures for a Corporate Planet. str. and Governmentality in an Age of Global Restructuring: An Introduction. calif. 44. str. “Die Krise. Postmodern Marketing [routledge. 25 | Vidi Chris Newfield. 1996]. 20 | Vidi. sv. 3-30. 3 [jesen/zima 1995]. br.” Social Text. 44. new york 1992]. new york 1992]. ukazuje Brown. The Postmodern Organization: Mastering the Art of Irreversible Change [jossey-bass. 31-44. Vidi tako er eseje u David Boje. xiii. br. Postmodernism. 24 | Vidi Avery Gordon. “Civil Society. str. 142. Islam and Modernity. marketinπka teorija ostaje tvrdoglavo “moderna” [πto tu znaËi pozitivistiËka]. The Way We Never Were: American Families and the Nostalgia Trap [basic books. rim 1994]. 45 [zima 1995]. newbury park.. Postmodern Management and Organizational Theory [sage. 15 | “Fundamentalizam poniæenoga islamskoga svijeta nije tradicija proπlosti veÊ postmoderna pojava: neizbjeæna ideoloπka reakcija na neuspjeh zapadne modernizacije.366 BILJE©KE ZA STRANICE 132-136 13 | “Poput mnogih vizija ‘zlatnoga doba’. chicago 1984]. “Life after Primordialism”. calif. 1992]. 13.. 16. vidi Arjun Appadurai. str.” Robert Kurtz. The Work of Nations [random house. 136 18 | Robert Reich. 19 | Vidi Arjun Appadurai. i Umberto Ecco. ur. str. Robert Gephart. & Tojo Joseph Thatchenkery. minneapolis 1996]. o suvremenim zabludama oko pojmova tradicije i skupnog identiteta. ‘tradicionalna obitelj’ isparava pri pobliæoj analizi. str. The Cultural Logic of Late Capitalism [duke . str. str. Or. 8 i 3. 32 17 | Rahman. 139-157. Jr. Travels in Hyper-reality. To je ahistorijska mjeπavina struktura.” u Modernity at Large [university of minnesota press. ur. prijevod Anselm Jappe & Maria Teresa Ricci [manifestolibri. london 1995]. new york 1992]. “The Work of Corporate Culture: Diversity Management”. 22 | Vidi George Yudice. 14 | Fazlur Rahman. 27-47. 13. vrijednosti i ponaπanja koji nisu nikada zajedno postojali u isto vrijeme i na istom mjestu. 157. Postmodernism and Islam [routledge. Social Text. Dok je marketinπka praksa postmoderna. Elizabeth Hirschman i Morris Holbrook tako er oplakuju otpor marketinπke teorije i potroπaËkoga istraæivanja postmodernom razmiπljanju u Postmodern Consumer Research: The Study of Consumption as Text [sage. str. 26 | Vidi Fredric Jameson. Mark Poster [blackwell. Consumption.” Stephanie Coontz. thousand oaks. Islam and Modernity: Transformation of an Intellectual Tradition [university of chicago press.. OpÊenitije. br. prevedeno na talijanski u L’onore perduto del lavoro. 16 | Akbar Ahmed. na primjer. Jean Baudrillard.

new york 1986]. 04 | Opet. Il potere costituente. and Empires: The American Founding in Early Modern Perspective”. 12 | Virgil. πto ga je napisao Hamilton (FederalistiËki spisi. Pocock. oxford 1948]. new york 1950] (Protestantska etika i duh kapitalizma. 05 | Vidi Polybius.G. str. “States. The Rise of the Roman Empire. 55-77.BILJE©KE ZA STRANICE 136-147 367 university press. new york 1995]. vidi Antonio Negri. cambridge 1994].D. oxford 1989]. prijevod Nika MiliÊeviÊ [veselin masleπa/svjetlost. 10 | Tijekom svoga Ëitanja Polibija u Govorima.B. 1:3-16 (O demokraciji u Americi. str. princeton 1975].5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ 01 | Alexander Hamilton. knjiga vi.A. beograd 1981]). Mynors [clarendon press. ur. 10.” .A. pogl. 07 | Vidi Hannah Arendt. Coming Over: Migration and Communication between England and New England in the Sevetneenth Century [cambridge university press. harmondsworth 1979]. Pocock. str. Machiavelli insistira na nuænosti da se Republika πiri kako ne bi zapala u korupciju. sarajevo 1989]). vidi Negri. Exodus and Revolution [basic books.A. osobito autorov uvod. The Language of Liberty. oxford 1969].G.. ur. The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism. 1660-1832 [cambridge university press. Manifest Destiny: American Expansion and the Empire of Right [hill and wang.. R. The Condition of Postmodernity [blackwell.A. A Machine That Would Go of Itself [knopf. The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the Atlantic Republican Tradition [princeton university press. Democracy in America. Vidi tako er J. 02 | Vidi J. prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin. ali vidi tako er Michael Walzer. str. new york 1985]. new york 1963]. 08 | Ovdje izravno upuÊujemo na Max Weber. 2. cambridge 1987]. 3 i 4. 9. Il potere costituente [sugarco. u Opera.C. ur. i David Cressy. str.G. u Terence Ball & J. 09 | Za detaljne analize o protuslovljima unutar Ustava. Izvorni tekst: “Ultima Cumaei uenit iam carminis aetas. lawrence 1988]. / magnus ab integro saeclorum nascitur ordo. Ovaj odlomak je iz Federalista br. 37. 06 | Vidi Alexis de Tocqueville. James Madison & John Jay. new york 1944]. Conceptual Change and the Constitution [university press of kansas. str. vidi prvenstveno Michael Kammen. prijevod Vojislav Koπtunica [πtampa. i David Harvey. stihovi 4-5. 11 | Mjeπavinu reformizma i ekspanzionizma u “Empire of Right” divno je prikazao Anders Stephanson. prijevod Divina Marion [informator. durham 1991]. Pocock. prijevod Talcott Parsons [scribner’s. The Federalist. Ecologue IV. 302-352. 117-222. Clark. 03 | O atlantskoj struji republikanske tradicije od Engleske revolucije do AmeriËke revolucije. zagreb 1995]). 75-97. Il potere costituente. 2 sv. Max Beldt [blackwell. On Revolution [viking. milano 1992]. i J. Vidi Negri. [knopf. Republics.

citat str. 1991]. When Workers Fight: The Politics of Industrial Relations in the Progressive Era. osobito str. 1898-1916 [greenwood press. 16 | Thomas Jefferson “vidio je ekspanziju kao neizbjeænog pratioca stabilnog. From Nationalism to Internationalism: U. 3 [ljeto 1986]. Workers in Industrial America: Essays on Twentieth-Century Struggles [oxford university press.” Karl Marx. 19 | O pojavi industrijske radniËke klase SAD-a kao moÊne snage krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa. Empire of Liberty. Foreign Policy to 1914 [routledge and kegan paul. conn. Marx tako er raspravlja o razlici kapitalistiËkoga razvoja u Sjedinjenim dræavama [zajedno s drugim doseljeniËkim kolonijama kao πto je Australija]. To End All Wars: Woodrow Wilson and the Quest for a New World Order [oxford university press. Sjedinjene dræave su “zemlja gdje se buræoasko druπtvo nije razvilo na temeljima feudalnoga sustava. str. pogl. 14 | “Ono πto se moglo iznad svega osjetiti bio je osjeÊaj potpuno nove vrste zemlje. 162. 2 i 3. 21 | Citirano u Frank Ninkovich. prijevod Martin Nicolaus [vintage. mass. 221-245. 1:931-940. oxford 1980]. str. 58-80. sv. False Promises: The Shaping of American Working-Class Consciousness [mcgraw-hill. br. ekonomska i prostorna otvorenost. vidi John Chester Miller. i Bruno Ramirez. The Wolf by the Ears: Thomas Jefferson and Slavery [free press. 17 | Ustav SAD-a. 232-233. Stanley Aronowitz. Manifest Destiny. Za Tocquevilleovu analizu druπtvenoekonomskih korijena Sjedinjenih dræava. “Theodore Roosevelt: Civlization as Ideology. str. vidi David Brody. Robert Tucker & David Hendrickson. sigurnog i uspjeπnog Imperija Slobode”. new york 1973]. vidi Kammen. vidi Democracy in America. 1978].” Stephanson. new york 1976]. Vidi We The People: Foundations [harvard university press. london 1977]. . oxford 1992]. 221-225. vidi Akira Iriye. 1. 884.” Diplomatic History.368 BILJE©KE ZA STRANICE 147-153 13 | Bruce Ackerman predlaæe periodizaciju prva tri reæima ili faze ustavne povijesti SADa. O pravilu tri petine. 28. veÊ se je prije razvilo samo od sebe. u Capitalu.” 22 | O Woodrowu Wilsonu i sudbini naprednoga internacionalizma. new york 1977]. str. 26-54. str. 15 | Marx je objasnio ekonomsko podrijetlo Sjedinjenih dræava kada je analizirao ameriËkoga ekonomista Henrya Charlesa Careyja.S. cambridge. vidi Thomas Knock. 18 | Za kratku povijest krize Ustava πto ju je ubrzalo crnaËko ropstvo od Ustavne konvencije do Gra anskog rata. westport. 20 | Za dobru analizu odnosa izme u ekspanzionizma SAD-a i evropskoga imperijalizma u smislu vanjske politike. Grundrisse. Ëlanak i. 3-47. 96-105. The Statecraft of Thomas Jefferson [oxford university press. str. str. 20. πto ju je jedinstveno obiljeæavala druπtvena. Ninkovich jasno pokazuje kako je Rooseveltov imperijalizam bio Ëvrsto utemeljen u ideologiji “πirenja civilizacije. new york 1973]. oxford 1990]. A Machine That Would Go of Itself. prijevod Ben Fowkes [vintage. 137-166. odlomak 2. str.

The Savage Anomaly. str. 25 | Za dugu povijest vojnih intervencija SAD-a u Latinskoj Americi i osobito u Centralnoj Americi. ona izgleda prikladna za opis onoga πto se dogodilo u Americi 1968. vidi Ivan Musicant. 315. 302-342. 1975]. Turning the Tide: U. 26 | William Chafe utvr uje 1968. 2. 378. new york 1997]. mass. ur. oxford 1986]. i prijevod Zvonko Posavec [politiËka kultura. Labor of Dionysus [university of minnesota press. “An Answer to the Question: ‘What is Enlightenment?’” u Political Writings. str. boston 1985]. Saul Landau. “What is Enlightenment.. cambridge 1991]. 303-319. sv. Paul Rabinow [new press. Foreign Policy [westview press. str. 04 | O odnosu izme u moderne metafizike i politiËke teorije. prijevod Michael Hardt [university of minnesota press. kao promjenu reæima u Sjedinjenim dræavama sa stajaliπta druπtvenoga povjesniËara: “Svaki povjesniËar koji upotrebljava rijeË ‘razvo e’ da bi opisao odre eni trenutak riskira da pojednostavni sloæenost povijesnoga procesa. kraj prevlasti jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga. a Ernst May je tvrdio da je doktrina nastala koliko zbog domaÊih politiËkih pritisaka toliko i zbog me unarodnih pitanja. u Michael Hardt & Antonio Negri. Chafe toËno shvaÊa ono πto mi podrazumijevamo pod promjenom ustavnoga reæima. 24 | Posljedice Monrooeve izvorne deklaracije bile su dvosmislene u najboljem sluËaju. The Dangerous Doctrine: National Security and U.BILJE©KE ZA STRANICE 153-162 369 23 | Vidi Antonio Negri. vidi Antonio Negri. to jest. Ta je doktrina stvarno postala uËinkovita vanjska politika s Theodore Rooseveltovim imperijalistiËkim pohodima. 23-51. [cambridge university press. 05 | Nalazimo inaËice toga prostornoga razmjeπtaja unutarnjega i vanjskoga u mnogih . Me utim. minneapolis 1994]. Za Chafeovu analizu republikanskoga duha tih kretanja. 03 | Ibid. The Banana Wars: A History of United States Military Intervention in Latin America [macmillan. The Unfinished Journey: America Since World War II [oxford university press. vidi str. zagreb 2000]). ako se ta rijeË koristi da bi oznaËila prekretnicu koja obiljeæava kraj prevlasti jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga. 5460 (Pravno-politiËki spisi. Intervention in Central America and the Struggle for Peace [south end press.6 IMPERIJALNA SUVERENOST 01 | Immanuel Kant. 02 | Michel Foucault. Hams Reiss. vidi The Making of the Monroe Doctrine [harvard university press.1 Essential Works of Foucault 1954-1984. ur. 2. cambridge.” William Chafe. “Keynes and the Capitalist Theory of the State”. minneapolis 1991]. ur. str. a osobito s projektom izgradnje Panamskoga kanala.S.S. new york 1990]: Noam Chomsky. boulder 1988]. izd.” u Ethics: Subjectivity and Truth. str.

Za Los Angeles. ne viπe prema drugoj Dræavu. u Étienne Balibar & Immanuel Wallerstein. Ovdje prvenstveno mislimo na pojam politiËkoga u Hannah Arendt prikazan u The Human Condition [university of chicago press. Avery Gordon i Christopher Newfield govore o neËemu vrlo sliËnome kao o liberalnom rasizmu. koji lebdi na rubu izme u unutarnjega i vanjskoga πto je najdvosmislenija i najnejasnija crta moderne misli. br. str. vidi Foucaultov esej “Maurice Blanchot: The Thought from Outside”. “Is There a ‘Neo-Racism’?”. Class [verso. prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. “Promatrali smo kako ratni stroj . new york 1991]. 4 . Foucault. str. A Thousand Plateaus. chicago 1958]. Za Sao Paolo. str. minneapolis 1988]. Francis Fukuyama. prijevod Rajka Rusan Polπek. 17-28. 221-263. a u drugim sluËajevima to slijedi iz implicitne logike globalnoga kapitala [kao u krugovima siromaπtva i gladi u suptropskoj Africi]. 34-37. Postmodernism. london 1990]. citat str. 20.Ëak u pisaca kao πto su Foucault i Blanchot koji se odmiËu od dijalektike.370 BILJE©KE ZA STRANICE 162-166 06 | 07 | 08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | suvremenih filozofa kojima se najviπe divimo . Vidi Étienne Balibar. minneapolis 1987].. 21. Society of Spectacle. Za Derridaa. izriËita politiËka odluka odre uje tu oskudicu [kao u trgovinskim sankcijama protiv Iraka].” Public Culture.” Gilles Deleuze & Félix Guattari. vidi Gilles Deleuze. πto ga prvenstveno obiljeæava “proturasistiËko stajaliπte koje postoji zajedno s potporom za rasistiËke posljedice”. U nekim sluËajima. Nation. u Foucault/Blanchot [zone books. london 1991]. new york 1987]. vidi Mike Davis. 303-328. durham 1991]. Or. br. Za Foucaulta i Blanchota. vidi Margins of Philosophy. zagreb 1994]). pa Ëak ni prema drugom reæimu. Me utim. 422. Za odliËno objaπnjenje Foucaultovog pojma dijagrama. 1982]. u “White Mythologies”. Race. prijevod Alan Bass [chicago: university of chicago press. Postoje bez sumnje zone oskudice unutar svjetskoga træiπta gdje je kolanje kapitala i dobara svedeno na minimum. prijevod Brian Massumi. ix. pa Ëak i u Derridaa. veÊ one prije funkcioniraju unutar svjetskoga træiπta kao najpotËinjenija stepenica globalne ekonomske hijerarhije. Vidi Guy Debord. prijevod Sean Hand [university of minnesota press. The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press. 8 8 [1996]. prijevod Donald Nicholson-Smith [zone boks. Critical Inquiry. Fredric Jameson. new york 1992] (Kraj povijesti i posljednji Ëovjek. vidi Teresa Caldeira. str. str. hrvatska sveuËiliπna naklada. City of Quartz [verso. u svim sluËajevima. postavlja svoj niπan prema novoj vrsti neprijatelja. te zone ne konstituiraju vanjsko kapitalistiËkom træiπtu.. veÊ prema bilo kojem neprijatelju [‘l’ennemi quelconque’]. “Fortified Enclaves: The New Urban Segregation. The End of History and the Last Man [free press.

The Life and Times of Michael K [penguin. O njezinoj formulaciji reakcionarnoga obrata parole “Osobno je politiËko”. u Bartleby: la formula della creazione [quodlibet.b. durham 1997]. u Negotiations. str. zagreb 2000]). oxford 1982]. zagreb 2001]) 03 | Étienne de la Boétie. The Queen of America Goes to Washington City. Our America: Nativism. str. vidi str. Des hégémonies brisées [t. Benn Michaels kritizira onu vrstu rasizma koja se pojavljuje u kulturnom pluralizmu. 47-92. J. i “Race into Culture: A Critical Genealogy of Cultural Identity”. macerata 1993]. str. 23 | Vidi Philippe Bourgeois. baltimore 1989]. 2-24. 20 | Liberalni poredak Imperija postiæe neku vrstu “preklapajuÊega konsenzusa”. br. 2 [1998]. Political Liberalism [columbia university press. br. harmondsworth 1983]. 7.e. 737. Za kritiËki prikaz njegove knjige.. 224-255. 13. kako kaæe John Rawls. “On Political Liberalism”. 18 | Ibid. str. 140-149. De generatione et corruptione. new york 1995]. Vidi John Rawls. OpÊenito. str. Za odliËnu analizu “intimne javne sfere”. “Postscript on Control Societies”. prijevod Filip GrgiÊ [kruzak. 177-182. o filozofskim shvaÊanjima stvaranja i korupcije. “Is There a ‘Neo-Racism’?” str 21-22. ou la formule”. citat str. 22 | Gilles Deleuze. Cultural Anthropology. 151 (Æivot i doba Michaela K. 1 [jesen/zima 1993]. Williams [oxford university press. Qui Parle. “Bartleby. ODBIJANJE 01 | Vidi osobito Gilles Deleuze. 24 | Vidi Aristotle. Ethnicity at Work: Divided Labor on a Central American Banana Plantation [john hopkins university press. “Memory Work: Reconstituting the Ethnic in Post-Mao China”. prijevod Martin Joughin [columbia university press. 17 | Deleuze & Guattari. Critical Inquiry. and Pluralism [duke university press. u Critique et clinique [minuit. 18. pariz 1993]. Coetzee. The Politics of Obedience: The Discourse of Voluntary Servitude. 737-757.BILJE©KE ZA STRANICE 166-175 371 [ljeto 1994].z.r. i Giorgio Agamben. 02 | J.. Vidi Gordonovu i Newfieldovu odliËnu kritiku njegovoga rada u “White Mythologies”. 179. str. 16 | Vidi Walter Benn Michaels. prijevod C. vidi str. 19 | Vidi Lauren Berlant. ali to Ëini na takav naËin kao da podupire liberalni rasizam. durham 1995]. “Bartleby o della contingenza”. Modernism. citat str. 15 | Balibar. mouvezin 1996]. prijevod Petar VujaËiÊ [v. vidi Ralph Litzinger.M. 89-114. 209. na primjer. vidi Reiner Schürmann. str. u kojemu se od svih zahtijeva da ostave postrance svoje “sveobuhvatne doktrine” u interesu snoπljivosti. new york 1993] (PolitiËki liberalizam. Essays on Sex and Citizenship [duke university press. 21 | O [ponovnom] stvaranju etniËkih identiteta u Kini. A Thousand Plateaus. 175-180. . br. 4 [ljeto 1992]. vidi Michael Hardt.. 178. 655-685.

new york 1968]. str. Capital. new york 1996]. studeni 1887 . 02 | Jedan od najboljih prikaza IWW-a nalazi se u John Dos Passosovom obimnom romanu USA [library of america. Na francuskom.S. u Oeuvres complËtes [slatkine. 08 | Friedrich Nietzsche. Marxism Beyond Marxism [routledge. INTERMECO: PROTUIMPERIJ 01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari. 14. Vidi Yann Moulier Boutang.. De l’esclavage du salariat [presses universitaires de france. pariz 1998]. 07 | Yann Moulier Boutang tvrdi da se marksistiËki koncept “industrijske rezervne vojske” pokazao osobito jakom preprekom naπem shvaÊanju moÊi mnoπtva. Vidi tako er Joyce Kornbluch. 03 | “Bilo bi moguÊe napisati cijelu povijest izuma od 1830. 1:563.J. to jest. prijevod Ben Fowkes [vintage. vidi Antonio Negri. Anti-Oedipus. Takvo stajaliπte smatra da to kruto i jedinstveno zapovijedanje ima takvu moÊ da sve oblike radne snage iskljuËivo podvrgava kapitalu. prijevod Novak SimiÊ i dr. str. 05 | Deleuze & Guattari. Rebel Voices: an I. 157. minneapolis 1983]. str.” boundary 2. 09 | Mi opisujemo egzodus kao jedan od pokretaËa raspada realnoga socijalizma u naπem . 465 [br.A. 52-53.” u Saree Makdisi. 868.oæujak 1888] (Volja za moÊ. Marke Lane & Helen Lane [university of minnesota press.W. Vidi osobito Vogliamo tutto [feltrinelli.372 BILJE©KE ZA STRANICE 175-184 prijevod Harry Kurz [free life edition.” Karl Marx. U tom se okviru podjele i slojevi radne snage opÊenito shvaÊaju kao predodre ene i uËvrπÊene kvantitativnom logikom razvoja. Anthology [university of michigan press. Cesare Casarino & Rebecca Karl. prijevod Liz Heron [verso. citat str. ann arbour 1964]. 239. “Value and Affect. i The Unseen. ur. zagreb 1988]). prijevod Walter Kaufmann & R.. prijevod Robert Hurley. str. new york 1976]. 26. 04 | O promjenljivom odnosu izme u rada i vrijednosti. milano 1971]. london 1989]. [otokar kerπovani. æeneva 1967]. str. Hollingdale [vintage. 149-180 i Antonio Negri. str. rijeka 1956]). The Will to Power. Ono Ëak i nezaposleno stanovniπtvo i selidbeno stanovniπtvo vidi kao ono koje je kapital predodredio kao “rezervnu radnu snagu” Radna snaga liπena je subjektivnosti i razlike jer je potpuno potËinjena æeljeznim zakonima kapitala. 06 | Jedan on najvaænijih romana talijanske renesanse je Elio Vitoriniev Uomini e no [Ljudi i ne ljudi] u kojemu biti Ëovjek znaËi biti protiv. new york 1996] (U. proizvodnim racionalnostima kapitalistiËke vladavine. Discours de la servitude volontaire. ur.. “Twenty Theses on Marx. br. new york 1975].W. Anti-Oedipus. samo u svrhu da se kapitalu dade oruæje protiv pobune radniËke klase. prijevod Ante StamaÊ [mladost. PriËe Nanni Balestrini o klasnoj borbi u Italiji 1960-ih i 1970-ih godina preuzimaju tu pozitivnu odluËnost biti-protiv. 2 [ljeto 1999]. 29 [izmijenjen prijevod].

p. new york 1988]. frankfurt 1972]. Za tri najzanimljivija feministiËka primjera s vrlo raznih stajaliπta. æivotinja i strojeva su Donna Haraway. Simians. i Anna Camaiti Hostert. 263-269. Dovoljno je vidjeti seminalni tekst. new york 1978]. new york 1994]. Overrexposed: Treating Sexual Perversion in America [pantheon. dio 1. najbolji izvor za eksperimente tjelesnih i spolnih preobrazbi mogu biti romani Kathy Acker. new york 1984]. 13 | Najvaæniji tekstovi koji sluæe kao osnova za cijeli opseg radova o granicama izme u ljudi. 2. ur. Obsolete Body. Suspensions [j. 213-219. minneapolis 1993]. 101-121. Neuromancer [ace. bloomington 1995].. new york 1994]. naroËito u Sjedinjenim dræavama. i Sylvere Lotringer. The Cinematic Body [university of minnesota press. William Gibson.BILJE©KE ZA STRANICE 184-185 373 Labor of Dionysus [university of minnesota press. 10 | Prvi odlomak je iz Walter Benjamin. Empire and Senseless [grove press. sv. new york 1991]. Posthuman Bodies [indiana university press. Cyborgs. davis. and Women: The Reinvention of Nature [routledge. Arthur & Marilouise Kroker tako er naglaπavaju prevratniπtvo tijela i spolnosti πto odbijaju ËistoÊu i normalnost u esejima kao πto su “The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies. minneapolis 1996]. Foreign Bodies [routledge. publications. Polysexuality [semiotext[e]. naposljetku. ur. vidi Alphonso Lingis. martin’s press. Camilla Griggers. Becoming-Woman in Postmodernity [university of minnesota press. new york 1981].. 302-303. Peter Demetz [schocken books. 14 | Nadzor i mutacija moæda su bitne teme “cyberpunk” proze. 215. Za jedno drugo zanimljivo istraæivanje o moguÊim izmjenama ljudskoga tijela. najfascinantnija istraæivanja o tim temama moæemo vjerojatno naÊi u romanima Williama S. Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory [columbia university press.1-19. u Gesammelte Schriften. 1-8.” u Arthur & Marilouise Kroker. Drugi odlomak je iz “The Destructive Character. vidi François Peraldi. na primjer. calif. Me utim.” u Reflections. rim 1997]. new york 1988]. Anti-Oedipus. str. 1984]. ur. Vidi tako er Stelarcovu performansnu umjetnost.” u Judith Halberstam & Ira Livingston. ur. str. Brojne studije o politiËkom potencijalu tjelesnoga nomadstva i preobrazbi pojavile su se u 1990-im godinama. Burroughsa i u filmovima Davida Cronenberga. london 1997]. “Introduction: Posthuman Bodies. vidi Rosi Braidotti. Doom Patrols: A Theoretical Fiction about Postmodernism [serpent’s tail. ur.. 12 | O poslijeljudskim izmjenama tijela. kao πto je Stelarc. i Steve Shaviro. str. vidi Steve Shaviro. vidi Judith Halberstam & Ira Livingston. . i Deleuze & Guattari. Rolf Tiedemann & Hermann Schweppenhuser [suhrkamp. citat str. vidi. new york 1993]. “Erfahrung und Armut”. osobito str. The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies [st. str. 11 | O seobama spolnosti i spolnom izopaËenju. O Burroughsu i Cronenbergu. Passing [castelvecchi. minneapolis 1994]. str.

. str. new york 1973]. i Ernest Mandel. 16 | “Proletarijat se . vidi tako er Capital.374 BILJE©KE ZA STRANICE 186-191 15 | Ovaj savjet protiv normaliziranih tijela i normaliziranih æivota bio je moæda temeljno naËelo Félix Guattarijeve terapeutske prakse.. uspore ujuÊi Pariz s gradom πto ga salijeÊu nomadi. “The Specter’s Smile”. biljeπka 61. koje tvrde da je nesposobnost potroπnje svih proizvedenih roba kobna mana kapitalizma i da Êe ona nuæno voditi u katastrofu. vidi bibliografiju u Dieter Senghaas. vidi odliËnu biografiju u Hans-Ulrich Wehler. prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. vidi Anthony Brewer. str. vidi Capital. Mnogi marksistiËki i nemarksistiËki ekonomisti uvjerljivo su pisali protiv bilo kakve zamisli da bi kapitalistiËka tendencija prema isuviπe velikoj proizvodnji ili isuviπe maloj potroπnji bila katastrofiËna.1 GRANICE IMPERIJALIZMA 01 | Za izvore o raspravi o imperijalizmu od Kautskoga do Lenjina. 2. Za procjenu potpotroπaËkih tvrdnji u Marxa i Luxemburg... 5-16. sv. 558. str. Imperialismus und strukturelle Gewalt [suhrkamp. new york 1976]. pojavljuje kao nasljednik nomada u zapadnom svijetu. 151-270. Bilo koja nuænost je u stvari povijesna i druπtvena. ur. prijevod Rudolf Wichmann [allen lane. Marxist Theories of Imperialism: A Critical Survey [routledge and kegan paul. . 03 | SljedeÊa tvrdnja uskrisuje utvaru potpotroπaËkih teorija.. Trebamo naglasiti da je ekonomska nuænost temeljena na kvantitativnim izraËunima ponekad forma ali nikada sadræaj Marxovih i Luxemburginih tvrdnji. 102-119 i 186-201. str. prijevod David Fernbach [penguin. vidi Michael Bleaney. 443459. veÊ je i buræoazija vrlo brzo izjednaËila proletere i nomade. u Michael Splinker. ur. Ne samo πto su mnogi anarhisti koristili nomadske teme πto potjeËu iz Istoka. 02 | Karl Marx. sv..” Gilles Deleuze & Félix Guattari. harmondsworth 1977]. london 1980]. A Thousand Plateaus. london 1972]. str. prijevod David Fernbach [penguin. sv. Marx i Luxemburg su utvrdili ekonomsku prepreku koja pomaæe objasniti kako je kapital povijesno bio prisiljen πiriti se ili se kretati izvan samoga sebe i ukljuËiti nova træiπta unutar svoga podruËja. Grundrisse. 1. Za rasprave o imperijalizmu koje su se razvile izme u dva svjetska rata i nastavile sve do 1960-ih. 379-403. str. london 1981]. Uvod u Karl Marxov Capital. 04 | Za Marxovu analizu teorije apstinencije kapitalistiËke potroπnje. ur. Ghostly Demarcations [verso. 3. frankfurt 1972]. dalje navedeno u tekstu. 69-77. Vidi tako er Buharinovu utjecajnu kritiku Rose Luxemburg u Imperialism and the Accumulation of Capital. Za Marxovu raspravu o unutarnjim “preprekama” kapitalistiËkoj proizvodnji. Imperialismus [kiepenheuer and witsch. 408. 3. köln 1970].. london 1999]. prijevod Martin Nicolaus [vintage. Za koristan saæetak rasprava na engleskom jeziku. ur. str. Kenneth Tarbuck. 349-375. str. 17 | Vidi Negrijev esej o Jacques Derridaovom Spectres of Marx. str. minneapolis 1987]. Under-consumption Theories [international publishers.

30. 2:11-79. 3:353. imeprijalizam nije pojam koji moæe biti predmet bilo koje izriËite definicije koja proizlazi iz ekonomskih pojmova. ukupni proizvod. london 1981]. Capital. . 1400-1800. prijevod Miriam Kochan [harper and row. 14 | Marx & Engels. Manifesto of the Communist Party [verso. i Neil Smith. oxford 1984]. new york 1976]. Uneven Development: Nature. 62-69. onda. london 1979]. 308 (Materijalna civilizacija. str. sve su naiπle na veliko osporavanje otkad se pojavila njezina knjiga. str. 202-207. Capital. Ako se to ne dogodi. Joan Robinson. i Capital. osobito str. 13 | Rudolf Hilferding. 1: 910-911. 3:358. 419. Grundrisse. 11 | Luxemburg. 314. 12 | Ibid. prijevod David Fernbach [new left books. 13-28: i Paul Sweezy. 365-366 i 467. 40 (KomunistiËki manifest. str. str.” Marx. zagreb 1998]). 16 | Luxemburg. 10 | Fernand Braudel.BILJE©KE ZA STRANICE 191-196 375 prijevod Ben Fowkes [vintage. prijevod Agnes Schwarzchild [monthly review press. 3:352. mora biti prodan. [august cesarec. njezine kritike Marxa i njezina teorija o propasti kapitalizma. 09 | Rosa Luxemburg. Luxemburgina analiza kapitalistiËke akumulacije. The Theory of Capitalist Development [oxford university press.” Marx. str. prijevod Moπa Pijade [arkzin. Capital. Capital. str. 372. njegova eksploatacija nije ostvarena kao takva za kapitalistu i moæe Ëak i ne ukljuËivati nikakvo ostvarenje izvuËenoga viπka vrijednosti. new york 1968]. ur. Capitalism and Material Life. Tom Bottomore [routledge and kegan paul.. zagreb 1992]).” Michel Aglietta. str. The Accumulation of Capital. The Accumulation of Capital. 08 | “Prava prepreka kapitalistiËkoj proizvodnji je sam kapital. 446. A Theory of Capitalist Regulation. 15 | O nejednakom razvoju i zemljopisnim razlikama kapitalistiËkoga πirenja. prijevod Dubravka Celebrini i dr. ili samo po cijenama koje su manje od cijene proizvodnje. str. Finance Capital: A Study of the Latest Phase of Capitalist Development. and the Production of Space [blackwell. str. vidi Marx. kako onaj dio koji zamjenjuje stalan i varijabilan kapital tako i onaj koji predstavlja viπak vrijednosti. Uvod u Luxemburg. The Accumulation of Capital. ili se samo djelomice dogodi. ekonomija i kapitalizam od XV. str. vidi Mandelov Uvod u Kapital. str. 06 | Ibid. 358. stoljeÊa. 3:349-355. Imperijalizam moæemo jedino shvatiti na temelju potpuno razvijene teorije dræave. The Limits to Capital [university of chicago press. vidi David Harvey. 07 | O πirenju proizvodnje i træiπta. str. new york 1942]. 3:366. The Accumulation of Capital. london 1998]. 17 | “Poput moÊi koje je on najglobalniji izraz. new york 1973]. 738-746. 2:470471. chicago 1984]. premda je radnik svakako eksploatiran. do XVIII. Za dobre saæetke o pitanjima o kojima se radi. 05 | “Ukupna masa roba.

new york 1939]. sv. london 1983]. “Zwei Schriften zum Umlernen. Imperialism. str. Lenin. prijevod Harry Cleaver. izd. 3:273-301.” prijevod Peter Burgess [pluto press. Imperialism. london 1977]. 26 | Danas je osobito je vaæno staviti sve na svoje mjesto. str.” Die Neue Zeit. citat str. osobito u njegovim Ëlancima o kolonijalizmu u Indiji. Bukharin’s Pamphlet. Ernesto Laclau & Chantal Mouffe. ur. 25 | Cecil Rhodes. Izvaci iz Kautskijevih tekstova o imperijalizmu ukljuËeni su u Karl Kautsky: Selected Political Writings. 74-96. prijevod Ognjen Prica.376 BILJE©KE ZA STRANICE 196-201 18 | Vidi prvenstveno V. london 1978]. Political Writings [penguin. osobito str. i Notebooks on Imperialism. 23 | Vidi Antonio Negri. “The Future Results of British Rule in India. [kultura.I. str. Lenin. To je sluËaj s bezbrojnim inaËicama povijesnoga revizionizma s kojima se suoËavamo. Finance Capital. travnja 1915. moskva 1977] (Imperijalizam kao najviπi stadij kapitalizma. 22: 103-107. 65-71. 2. 144. Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso. 23-27. The Making of Marx’s “Capital. The Geometry of Imperialism: The Limits of Hobson’s Paradigm. Imperialism and the World Economy”. (Vidi. na primjer. str. “Preface to N. str. Karl Marx. “Preface to N. Jadni Gramsci. padova 1976]. moskva 1964]. La fabrica della strategia: 33 lezioni su Lenin [cleup. sv. Bukharin’s Pamphlet. gdje je Marx postavio pravocrtnu tendenciju imperijalistiËkoga razvoja prema stvaranju svjetskoga træiπta. str. vidi Antonio Negri.I. str. Michael Ryan & Maurizio Viano [autonomedia.” u Collected Works [progress publishers. Marx Beyond Marx. 19 | Vidi Hilferding. 2. kojega su muËili i ubili faπisti i oni koji su financirali faπizam .) Moramo se braniti od tako velikoduπnih darova! 27 | Vidi Roman Rosdolsky. Imperialism and the World Economy. 79. komunist i aktivist prije svega. Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international publishers. zagreb 1947]). Vidi osobito.” u Surveys from Exile. 22 | Lenin. 106. 111-122. 319-325. Collected Works [progress publishers. osobito str. 24 | O Lenjinovom dugu Hobsonu. i prijevod Patrick Goode [macmillan. naveden u Lenin. Vidi tako er Lenjin. 21 | V. str. 28 | O svesku o nadnici koji nedostaje. new york 1991]. vidi Capital. london 1973]. 20 | Karl Kautsky. .jadan Gramsci primio je danajski dar kada su ga proglasili utemeljiteljem Ëudnoga pojma hegemonije koji ne ostavlja mjesta marksistiËkoj politici. 107. 183-235. Ovdje trebamo napomenuti da Kautskijevo tumaËenje tendencije prema jedinstvenom svjetskom træiπtu doista nalazi potvrdu u Marxovom radu. 30. 39. iako Lenjin toËno tvrdi da je Kautskijevo stajaliπte svakako skretanje od Marxove metode kada zanemaruje moguÊe sukobe i praktiËne prigode suvremenoga stanja. vidi Giovanni Arrighi. london 1985]. Hilferdingova analiza jako se oslanja na Marxovu teoriju izjednaËavanja opÊe profitne stope putem konkurencije. prijevod Patrick Camiller [verso.

da on otvara viπe problema nego πto ih rjeπava. da oplakujem njegove zlouporabe i njegov zao glas. kao i svi ostali. i u skorije vrijeme. 408. OpÊenitije. or. La dynamique du capital: un siecle d’économie americaine [puf. A Theory of Capitalist Regulation. i kada do em do zakljuËka. durham 1991]. poneπto nevoljko. ostavila u nasljedstvo politiËkoj ekonomiji dvadesetoga stoljeÊa. onda sebe zateknem kako se poËnem pitati moæe li bilo koji drugi koncept tako uËinkovito i tako ekonomiËno dramatizirati razna pitanja. 332. crises [puf. The Long Twentieth Century: Money. boston 1954]. str.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 01 | Vidi James Devine. treba staviti u snaænu opreku prema “revizionisitËkim” historiografskim koncepcijama u stilu Françoisa Fureta. cambridge 1987]. vidi raspravu izme u Norberta Bobbia i Antonia Negria u Norberto Bobbio. Ernsta Noltea i Renzoa De Felicea. Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the Working Class [macmillan. i Robert Boyer & Jacques Mistral. vidi tako er klasiËnu analizu Johna Kennetha Galbraitha. inflation. 03 | Ibid. Which Socialism? [polity press. london 1992]. Lévy. prijevod Patricia Ranum [john hopkins university press. Postmodernism. Afterthoughts on Material Civilization and Capitalism.. Ona ukazuje na veliku vaænost ekonomskoga elementa u . prijevod David Fernbach [new left books. 29 | Marx. O ekonomskoj krizi iz 1929. 02 | Giovanni Arrighi. and the Origins of Our Times [verso. 2 [ljeto 1983]. koja se usredotoËuje na spekulaciju kao uzrok krize. VeÊ je na konferenciji i kasnije u svom eseju “The Economic Consequences of Peace”. ali kada do em u iskuπenje da zaæalim moje suuËesniπtvo. baltimore 1977]. 15. 3.” Fredric Jameson. 1-27. vidi Michel Aglietta. 418. 64. The Great Crash. and the Origins of the Great Depression. “Underconsumption. london 1979]. str. The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press. 03 | Tu vrstu tumaËenja ekonomske i politiËke krize iz 1929. O pitanju postojanja marksistiËke teorije dræave. london 1994]. odbacio politiËki egoizam pobjednika koji Êe postati jedan od Ëimbenika πto su doprinijeli ekonomskoj krizi iz 1920-ih godina. o teoretskim problemima πto ih je kriza iz 1929.BILJE©KE ZA STRANICE 201-206 377 127-150. pariz 1996].” Review of Radical Political Economics. Over-investment. br. str. i Michael Lebowitz. 30 | Fernand Braudel. str. 1929 [houghton mifflin. Gérard Duménil & D. KRUGOVI 01 | “Povremeno se i ja umorim od izraza ‘postmoderno’. Accumulatiion. Grundrisse. 02 | John Maynard Keynes imao je moæda najjasniju sposobnost predvi anja na Versajskoj konferenciji. Power. pariz 1978].

189-248]. nas ovdje najviπe zanima kako postupci i odnosi disciplinarnosti koji su potekli u tvorniËkom reæimu uspijevaju proæeti cijeli druπtveni teren kao mehanizam istovremeno proizvodnje i vlasti. minneapolis 1994]. 82-133. str. Vidi tako er Antonio Negri. new york 1975]. Jr. Progressivism in America: A Study of the Era from Theodore Roosevelt to Woodrow Wilson [new viewpoints. prijevod Mike Sonenescher [pluto press. François Furet. str. and Economic Policy. i da se subjektivnosti proizvode pounutrenjem discipline i legitimacije njezinih postupaka. iπËitavaju razvoj doga aja u tom stoljeÊu kao pravocrtni slijed zamisli koje se Ëesto postavljaju u dijalektiËku suprotnost. Pojam discipline πto ga je razvio Michel Foucault svakako ima drugaËiji naglasak od onoga πto ga mi ovdje dajemo. i “Crisis of the Planner-State: Communism and Revolutionary Organizations”. new york 1974]. Autori “liberalne” historiografije poput Arthura Meiera Schlesingera najviπe su insistirali na sintetiËnim obiljeæjima ameriËkoga progresivizma. 91-148. da moÊ discipline nije smjeπtena u nekom srediπnjem izvoru veÊ u kapilarnim tvorevinama na njezinim toËkama izvrπenja. Dobru analizu New Deala i kejnezijanizma daje i Suzanne de Brunhoff. Le passé d’une illusion: essai sur l’idée communiste au XXe siecle [robert laffont. vidi Herbert Marcuse. 61-80. s faπizmom i komunizmom na krajnjim polovima. 3. london 1978]. Foucault prvenstveno ukazuje na to da se disciplina razvija putem institucionalnih arhitektura. Dialectic of Enlightenment. Za dva najjaËa i najinteligentnija pola toga opsega studija. pariz 1979]. The State. A Political History of Japanese Capitalism [pantheon. Capital. ali mi govorimo o istim postupcima i istoj globalnosti primjene. “Keynes and the Capitalist Theory of State”. Temeljni tekst koji opisuje taj razvoj i predvi a njegove posljedice je Max Horkheimer & Theodor Adorno. koji je napisan sredinom 1940-ih godina. Labor of Dionysus [university of minnesota press. Vidi tako er Arthur Ekirch. osobito poglavlje u kojemu od raspravlja o odnosu izme u komunizma i faπizma [str. u Revolution Retrieved [red notes.izd. str. RevizionistiËke povijesti. str. Me utim.378 BILJE©KE ZA STRANICE 206-207 04 | 05 | 06 | 07 | 08 | definiciji politiËkih izbora u dvadesetom stoljeÊu. new york 1941]. prijevod John Cumming [herder and herder. Vidi njegov rad Political and Social Growth of the American People. new york 1972]. Vidi. To je srediπnji razvoj πto su ga zacrtali Michel Aglietta u Theory of Capitalist Regulation i Benjamin Coriat u L’atelier et le chronomËtre [christian bourgeois. To jednako vrijedi za naπe razmatranje ovdje. naprotiv. One-Dimensional Man . 23-51. Slijedila su brojna druga djela koja su opisivala disciplinarno druπtvo i njegov neumoljiv razvoj kao “biopolitiËko druπtvo”. Vidi Jon Haliday. [macmillan. london 1988]. to jest. na primjer.. Ta su djela nastala u razliËitim kulturnim i intelektualnim tradicijama ali su potpuno koherentna u odre ivanju tendencije. 1865-1940. pariz 1995]. u Michael Hardt & Antonio Negri. kao reæim druπtvene proizvodnje.

str. and the Cold War. sarajevo 1989]). Les multinationales globales [la découverte.c. Nation. london 1994]. Vidi Vladimir Andreff. 347-437. citirano u Richard Freeland. princeton 1991]. Tokyo [princeton university press. i Franz Schumann. boston 1964] (»ovjek jedne dimenzije. str. london 1985]. new york 1974]. O uËinku hegemonije SAD-a na dekolonizacijske borbe. d. prijevod Divina Marion [informator. Freedom. str. Truman. 235 i passim. i R. Public Papers [uniteted states government printing office. str. Discipline and Punish. How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism. [syros. i François Chesnais. O povijesti dekolonizacijskoga procesa opÊenito. 1918-1981 [macmillan. zagreb 1994]). 103. Saskia Sassen. O πirenju modela New Deala na druge vladajuÊe zemlje nakon Drugog svjetskog rata. str. European Decolonization. koji bismo mogli nazvati anglonjemaËkim polom. vidi David Harvey. Weapons of the Weak: Everyday Forms of Peasant Resistance [yale university press. za latinski pol. pr. 85. London. cambridge 1988]. Harry S. The Truman Doctrine and the Origins of McCarthysm [schocken. str. vidi dvije knjige. citirano u Serge Guilbaut. 176. 1947]. london 1989]. str. The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins. 300-305. 22-34.BILJE©KE ZA STRANICE 207-211 379 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | [beacon press. chicago 1983]. new york 1987]. pariz 1994]. oæujak. O decentralizaciji manufakturne i usluæne proizvodnje [popraÊeno s centralizacijom zapovijedanja]. new york 1972] (Nadzor i kazna. prijevod Branka BrujiÊ [veselin masleπa. The Dissolution of the Colonial Empires [routledge. XIIIe-XXe siecle [seuil. O otporu seljaka kapitalistiËkoj disciplini. prijevod Alan Sheridan [pantheon. and Contradictions of World Politics [pantheon. Holland. The Mobility of Labor and Capital: A Study in Internaitonal Investment and Labor Flow [cambridge university press. str. new york 1971]. 69-75. 1944. pariz 1997]. vidi Paul Kennedy. Currents. new haven 1985]. OpÊenitije o pokretljivosti kapitala i protuteæama ili ograniËavajuÊim Ëimbenicima. prijevod Arthur Goldhammer [university of chicago press. i The Global City: New York. “Program of Action”. The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and Military Conflict from 1500 to 2000 [random house. washington. vidi opet Kennedy. The End of the Nation-State: The Rise of Regional Economics [free press. str. La mondialisation du capital. 375-395. Histoire des colonisations: des conquetes aux indépendences. 127-133. i Schumann. The Limits to Capital [chicago university press. O krutim bipolarnim ideoloπkim podjelama πto ih je nametnuo hladni rat. The Rise and Fall of the Great Powers. new york 1995]. vidi Marc Ferro. . Freda Kirchwey. The Logic of World Power. osobito str. pariz 1995]. Frank Ansprenger. vidi James Scott. The Long Twentieth Century [verso. str. vidi Giovanni Arrighi. chicago 1984]. i Kenichi Ohmae. 11.F. izd. i Michel Foucault. 417-422.

prijevod Ben Fowkes [vintage. 4 [zima 1989]. piπe. prijevod David Marcey [verso. 20 | Vidi. na primjer.” Robert Sutcliffe. washington. 351-423. london 1990]. Mirages and Miracles: The Crisis of Global Fordism. i M. 23 | O formalnom i stvarnom potËinjavanju u Marxa. 33-47.” Coexistence. 1. . Pathways to Industrialization and Regional Development [routledge. 77-88. 7-74. london 1987]. Capital. Towards Socialist Planning [tanzania publishing house. 1-29. 18 | Robert Sutcliffe. Democracy and Development in Africa [the brookings institution. 46-69. O pokretu nesvrstanih. d.” Review of Radical Political Economics. 132 [1982]. str. vidi prvenstveno Alain Lipietz. 21. VeÊe bogatstvo i bolji æivotni standard pod bilo kojim politiËkim sustavom usko su povezani s industrijalizacijom. “Fordism and Post-Fordism: A Critical Reformulation. ur. “Fordism on a World Scale: International Dimensions of Regulations. str.. vidi Samir Amir. i Bob Jessop. “Nijedna veÊa zemlja nije joπ postala bogata a da nije doæivjela industrijalizaciju . osobito str. br. “Socialism and Economic Development in Tropical Africa”.380 BILJE©KE ZA STRANICE 211-216 17 | O ekonomskim projektima modernizacije u Maovoj Kini. new york 1976]. u Essays on the Political Economy of Africa [monthly review press.. izd.c. u Uchumi Editorial Board. br. reading. Za dvije procjene o neuspjehu ekonomskih strategija razvoja i planiranja u Africi [ali obje joπ uvijek zamiπljaju da se moæe ostvariti “alternativni” socijalistiËki razvoj]. 22 | O nomadstvu i konstituciji subjektivnosti. [free press. ur. Maldevelopment: Anatomy of a Global Failure [zed books. new delhi 1990]. A Thousand Plateaus. Nonalignement and Nonalignement Movement [vikas publishing. vidi prvenstveno Karl Marx. i Terence Hopkins. 33-53. br. 1019-38. The AsianAfrican Conference [cornell university press. Nonalignement: Theory and Current Policy [institut za me unarodnu politiku i ekonomiju. vidi Leo Mates. i “Towards a Global Fordism?” New Left Review. dar es salaam 1972]. new york 1956]. “On Economic Planning in Tropical Africa. O prijemu Lipietzovog rada me u angloameriËkim ekonomistima. Glavni govori na konferenciji ukljuËeni su u George McTurnan Kahin.. new york 1986]. str. 1996]. 21 | Za zanimljiv osobni prikaz Bandunπke konferencije i njezinoga znaËenja. vidi Maurice Meisner. 1. Rajan. beograd 1972]. i Claude Ake. 19 | O globalnom i periferijskom fordizmu.. osobito str. 1 [svibanj 1964]. Giovanni Arrighi & John Saul. 1971]. 11-43: John Saul. new york 1973]. The Color Curtain: A Report on the Bandung Conference [world. str. Industry and Underdevelopment [addison-wesley. mass. 2.S. na primjer. 113-139. sv. vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari. prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. Mao’s China and After. ithaca 1956]. vidi David Ruccio. vidi Richard Wright. “Planning for Socialism in Tanzania”. minneapolis 1987]. str.” u Michael Storper & Allen Scott. london 1992].

london 1978]. crises [puf. Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli. Za povijesni prikaz koji daje πiri pogled na sveobuhvatnu pripremu SADa za hegemoniju u poslijeratnom razdoblju postavljanjem ekonomskoga planiranja u Bretton Woodsu zajedno s politiËkim planiranjem u Dumbarton Oaksu. new york 1974]. vidi Frances Fox Piven & Richard Cloward. 3. minneapolis 1996]. Vidi tako er Piven & Cloward. str. “Marx and Cycle of Crisis”. “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”. Capital. u Sergio Bologna.. new york 1967]. Accumulation on a World Scale. 7-70. The Second Industrial Divide [basic books. Radical Thought in Italy [university of minnesota press. milano 1975]. 02 | Vidi prvenstveno Samir Amin. 08 | Za temeljiti povijesni prikaz doga aja i protagonista na konferenciji u Bretton Woodsu. str.. 04 | O “eksploziji blagostanja u 1960-im”. 05 | Vidi Luciano Ferrari Bravo. osobito str.3 OTPOR. martin’s press. vidi Armand Van Dormael. new york 1982]. vidi George Schild. 43-90. vidi Robert Boyer & Jacques Mistral. Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press. str. prijevod Brian Pearce [monthly review press. london 1978]. Bretton Woods and Dumbarton Oakes: American Economic and Political Postwar Planning in the Summer of 1944 [st. 1. pariz 1978]. 07 | To stajaliπte TreÊega svijeta implicitno je u mnogim tekstovima Immanuela Wallersteina.918. Bretton Woods: Birth of a Monetary System [macmillan. Vidi tako er Paolo Carpignano. i Andre Gunder Frank. str. Crisi e organizzazione operaia [feltrinelli. The New Class War: Reagan’s Attack on the Welfare State and Its Consequences [pantheon. new york 1971]. milano 1976]. 11. “Do You Remember Counter-revolution?” u Paolo Virno & Michael Hardt. 06 | Claude Ake ide tako daleko da obiljeæava cijeli kapitalistiËki sustav kao sukob izme u “buræoaskih zemalja” i “proleterskih zemalja” u Revolutionary Pressures in Africa [zed books. 02 | Vidi Antonio Negri. KRIZA. ur. . ur. u Revolution Retrieved [red notes. Regulating the Poor: The Functions of Public Welfare [pantheon. 03 | Vidi povijesni esej “Do You Remember Revolution?” napisan zajedniËki i Paolo Virno. Paolo Carpignano & Antonio Negri. str. Andrea Gundera Franka i Samira Amina. new york 1995]. 225-259. new york 1984]. 73-97.BILJE©KE ZA STRANICE 218-224 381 PRVOBITNE AKUMULACIJE 01 | Karl Marx. PREOBRAZBA 01 | O krizi i restrukturiranju kapitalistiËke proizvodnje u 1960-im i 1970-im godinama. london 1988]. vidi Michael Piore & Charles Sabel. inflation. sv. str. Accumulation. O financijskoj i ekonomskoj krizi. 183-199. prijevod Ben Fowkes [vintage. “Note su classe operaia e capitale in America negli anni sessanta”. new york 1976]. u Luciano Ferrari Bravo.

The Long Twentieth Century [verso. 16 | Robin Kelley pruæa uzoran prikaz dinamike proleterskoga odbijanja i stvaranja alternativnih oblika æivota u svojoj sjajnoj povijesti crnaËke radniËke klase SAD-a. 15 | Vidi Giovanni Arrighi. str. Vidi Félix Guattari. new york 1994]. 278-279. 12 | O konvertibilnosti dolara i Nixonovom manevru 1971. ekologija ukljuËuje ne samo oËuvanje stvari. vidi Peter Coffey. Ecopolitics: The Environment in Poststructuralist Thought [routledge. 79-122. vidi David Calleo & Benjamin Rowland. Politics. America and the World Political Economy: Atlantic Dreams and National Realities [indiana university press. L’atelier et le robot: essai sur le fordisme et la production de masse a l’âge de l’électronique [christian bourgeois. Najbolji primjeri marksistiËke ekoloπke misli u autora kao πto su André Gorz i James O’Connor usvajaju oblik tvrdnje sliËan antiimperijalisitËkom stajaliπtu Rose Luxemburg [iako njihov rad ne proizlazi izravno iz njezinoga]: kapitalistiËka proizvodnja nuæno podrazumijeva . barem u njezinim najsnaænijim paradigmama. new york 1974]. 54-95. new york 1990]. Franco Piperno nastavlja taj “ekoloπki” pravac misli. and the Black Working Class [free press. Andre Gunder Frank & Immanuel Wallerstein. Vidi Fredric Jameson. osobito str. minneapolis 1988]. pariz 1990]. “Periodizing the 60s”. vidi Jeffry Frieden. str. iako u drugaËijem tonu. 17 | I u ekoloπkoj misli. The Long Twentieth Century. 87-117. 2. i Verena Andermatt Conley. “Marxist Century. martin’s press. pariz 1989]. Giovanni Arrighi. 13 | O granicama fordizma i potrebi da kapital prona e postfordistiËku shemu proizvodnje i akumulacije. Transforming the Revolution: Social Movements and the World System [monthly review press. london 1994]. moæemo jasno vidjeti da “priroda” jednako pripada ljudima i drugim æivim biÊima. u Samir Amin. str. london 1997]. str. rim 1997]. i Coffey. naroËito u Sjedinjenim dræavama i Francuskoj. bloomington 1973]. The World Monetary Crisis.382 BILJE©KE ZA STRANICE 225-229 09 | Giovani Arrighi. 300-324. 14 | Fredric Jameson tvrdi da druπtvene borbe iz 1960-ih godina u Prvom svijetu. 11 | O eurodolarskim financijama kao elementu krize. Les trois écologies [galilee. 10 | O me unarodnoj financijskoj krizi koja je poËela 1970-ih raspadom mehanizama iz Bretton Woodsa. veÊ proizvodnju odnosa kao i proizvodnju subjektivnosti. Banking on the World: The Politics of American International Finance [harper and row. u Elogio dell spirito pubblico meridionale [manifestolibri. u Ideologies of Theory: Essays: 1971-1986 [university of minnesota press. 18 | U svom naporu da promiπlja vaænost i stvarne granice “vanjskoga”. proizlaze iz snaæne dekolonizacije i oslobodilaËkih pokreta u TreÊem svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. new york 1987]. American Century: The Making and Remaking of the World Labor Movement”.178-208. vidi Benjamin Coriat. 180-186. str. Rosa Luxemburg moæda je bila prvi veliki ekoloπki mislilac u dvadesetom stoljeÊu. Race Rebels: Culture. The World Monetary Crisis [st. 25-42. i Arrighi.

str. 1. Socialism: A Theoretical Introduction”. Tehnoloπki napredak moæe samo promijeniti teren sukoba i odgoditi krizu.y. 1 [1989]. str. durham 1990]. tvrdi da se raspad Sovjetskoga Saveza nije dogodio “zbog njegovoga neuspjeha. ur. vidi Ecology as Politics. Daring to Be Bad: Radical Feminism in America. The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century. osobito str. vidi Alice Echols. 33-44. Postmodernism. Judith Butler. OpÊenitije o tome kako nas je hladnoratovska propaganda [na objema stranama] uËinila slijepima za stvarne pokrete u druπtvenoj povijesti unutar sovjetskoga reæima. prijevod Max Eastman [doubleday. prijevod Joris De Bres [london... london 1996]. 57-90. The Revolution Betrayed. Nature. Stanley Aronowitz nudi korisno preispitivanje spektra druπtvenih pokreta u SAD-u tijekom 1960-ih godina u The Death and Rebirth of American Radicalism [routledge. 1937]. minneapolis 1989]. Late Capitalism. br. Vidi Leon Trotsky.” Vidi njegov esej “Actually Existing Marxism” u Saree Makdisi. vidi “Capitalism. Ne æelimo nagovijestiti da kapital moæe stalno. “Taj ËiπÊi kapitalizam naπega vremena tako je uklonio enklave pretkapitalistiËke organizacije koje je dosad podnosio i iskoriπtavao kao vazalne tvorevine. br. Devant la guerre [fayard. New Left Review. putem tehnoloπkoga napretka. Race Rebels. 227 [sijeËanjveljaËa 1998].. 43. The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press. sve veÊu mehanizaciju nadgradnje. n. Vidi. 17-100. or. Nature.” Ernest Mandel. str. na primjer. Za Andréa Gorza. Najutjecajniji tekst za politiËko tumaËenje “novih druπtvenih pokreta” u tom smislu je Ernesto Laclau & Chantal Mouffe. 1967-1975 [university of minnesota press. πto ima ne samo tragiËne posljedice po æivot na planeti veÊ potkopava i buduÊu odræivost samoga kapitalizma. 36. 190-191. garden city. Vidi opet Kelley. Vidi tako er . Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso. 11-38. 14-54. veÊ zbog njegovoga uspjeha. pariz 1981]. na primjer. new york 1985].BILJE©KE ZA STRANICE 229-235 383 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | πirenje u prirodu i njezino uniπtenje. i Cornelius Castoriadis. Marxism Beyond Marxism [routledge. O povijesti odbijanja koja vrπe feministiËki pokreti u SAD-u 1960-ih i 1970-ih godina. boston 1980]. ali granice i suprotstavljanja ostaju. za Jamesa O’Connora. Capitalism. Socialism. prijevod Patsy Vigderman & Jonathan Cloud [south end press. str. Vidi Antonio Negri. Cesare Casarino & Rebecca Karl. verso 1978].” Fredric Jameson. london 1985]. prijevod James Newell [polity press. Ëemu bismo mogli dalje dodati . o prikrivenim povijestima otpora. oxford 1989]. uskla ivati svoj razorni odnos sa svojim [ljudskim i ostalim] okoliπem. Fredric Jameson. vidi Moshe Lewin. “Merely Cultural”. barem πto se modernizacije tiËe. The Making of the Soviet System [pantheon. london 1996]. citat str. “Kasni kapitalizam tako se pojavljuje kao razdoblje u kojemu su sve grane ekonomije potpuno industrijalizirane po prvi put.

Claude Ake. 73-101. prijevod Marjory Mattingly Urquidt [university of california press. Dependency and Development in Latin America. br. Lent and Lost: Foreign Credit and Third World Development [zed books. 29 | Izgleda nam da bismo mogli sliËno tvrditi za izmijenjenu druπtvenu praksu kineskoga proletarijata u postmaoistiËkoj eri koja je dovela do pokreta “kulturne groznice” u 1980im godinama. str. 3-5. new york 1995]. Vidi Xudong Zhang. new york 1967]. vidi Cheryl Payer. Encountering Development: The Making and Unmaking of the World [princeton university press. Post-industrial Society. The Man without Qualities. Za vrlo saæetu kritiku tvrdnji o fazama razvoja. new york 1973]. 02 | Vidi Manuel Castells & Yuko Aoyama.4 POSTMODERNIZACIJA 01 | Tekstovi koji uvode u obimnu literaturu koja raspravlja o periodizaciji fazi moderne proizvodnje su Daniel Bell. durham 1997]. Coming of Post-industrial Society [basic books. “Que reste-t-il de la perestro_ka?” Futur antérieur. 1 [1994]. 136. new york 1971]. str. 5-33. 04 | KlasiËni prikazi teorija nedovoljne razvijenosti i ovisnosti su Andre Gunder Frank. vidi Arturo Escobar. . 08 | Robert Musil. i Alain Touraine. International Labor Review. Chinese Modernism in the Era of Reforms [duke university press. Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press. i “L’Unione Soviétique a l’heure du vide”. prijevod Sophie Wilkins [knopf. br. princeton 1995]. 05 | Diskurs o razvoju bila je iluzija. str. “Perestroika: la révolution réellement existante?” Futur antérieur. ali bila je to stvarna i uËinkovita iluzija koja je uspostavila vlastite strukture i ustanove moÊi diljem svijeta “u razvoju”. i Fernando Enrique Cardoso & Enzo Faletto. vidi ibid. br. 1920-90”. str. 06 | Za kritiku razvojne ideologije teorija ovisnosti. london 1991]. “Paths towards the Informational Society: Employment Structure in G-7 Countries. 07 | Vidi. Futur antérieur. 13. O institucionalizaciji razvoja. 03 | O laænim povijesnim analogijama koje su doprinijele dugovnoj krizi u zemljama TreÊega svijeta. harlow. 15-20. The Capitalist World-Economy [cambridge university press. berkeley 1979]. 5-12. To je tako er opÊi okvir predstavljen u djelu Andrea Gundera Franka i Samira Amina. A Political Economy of Africa [longman. Zhang objaπnjava bajkovito stvaralaπtvo koje je doπlo do izraæaja u tom razdoblju. na primjer. 8 [1991]. br. cambridge 1979]. vidi Immanuel Wallerstein. 53-62. 80-81.384 BILJE©KE ZA STRANICE 235-241 niz Ëlanaka Denisa Bergera o raspadu Sovjetskog saveza. 133. 6 [1991]. prijevod Leonard Mayhew [random house. essex 1981]. 1 [1990]. 2:367. 3. citat str.

u Paolo Virno & Michael Hardt.. niti prirodni izvori [ekonomski ‘zemlja’]. 55-74. Radical Thought in Italy [university of minnesota press. “Paths towards the Informational Society”. Me utim. ur. Policy [twentieth century fund press. Za odliËnu kritiku te Habermasove podjele. 15 | O usporedbi izme u fordistiËkoga i tojotistiËkoga modela. bellinzona. oxford 1995].‘sredstva za proizvodnju’. 11-27. Vidi tako er natuknicu o nematerijalnom radu u glosaru na kraju iste zbirke. “Paths towards the Informational Society”. u Gary Pisano i Robert Hayes. niti ‘rad’. 19-28. vidi Kazuo Wada. Drucker ne razumije da znanje nije dato veÊ je proizvedeno i da njegova proizvodnja ukljuËuje nove vrste sredstava za proizvodnju i rada. 11 | Vidi Castells & Aoyama. u William Drake. 19 | Robert Reich. Penser a l’envers: travail et organization dans l’entreprise japonaise [christian bourgeois. “Information Infrastructure and the Transformation of Manufacturing”. 29-34. boston 1995]. da upotrijebim ekonomski izraz . str. To je i bit Êe znanje. minneapolis 1996]. 14 | Pierre Lévy. The New Global Economy in the Information Age [pennsylvania state university press. pariz 1994]. 262. “Immaterial Labor”. Manuel Castells. 10 | Vidi Robert Chase & David Garvin. 35-45. Fordism Transformed: The Development of Production Methods in the Automobile Industry [oxford university press. 133-147. 56.” Peter Drucker. str. str. 18 | Peter Drucker shvaÊa prijelaz prema nematerijalnoj proizvodnji u krajnjem smislu. The Work of Nations: Preparing Ourselves for 21st-Century Capitalism . 16 | Mi prvenstveno mislimo na Jürgen Habermasovu konceptualnu podjelu izme u komunikativne i instrumentalne radnje u djelima kao πto je The Theory of Communicative Action. ur. str. university park 1993]. citat str.BILJE©KE ZA STRANICE 241-246 385 09 | François Bar. ur. ur. str. str. boston 1984].nije viπe kapital. str. new york 1995].. str. vidi Benjamin Coriat. Manufacturing Renaissance [harvard business school press. str. 27. new york 1993]. 12 | Manuel Castells opisuje najpotËinjenije regije globalne ekonomije kao “»etvrti svijet”. 17 | Za definiciju i analizu nematerijalnoga rada.S. str. 8. πvicarska 1995].. “The Emergence of the ‘Flow Production’ Method in Japan”. Il posto dei calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande. Vidi njegov esej “The Informational Economy and the New International Division of Labor”. 15-43. vidi Christian Marazzi. Post-capitalist Society [harper. vidi Maurizio Lazzarato. 13 | Castells & Aoyama. The New Information Infrastructure: Strategies for U. “Osnovni ekonomski izvor . Stephen Cohen & Fernando Enrique Cardoso. Collective Intelligence: Mankind’s Emerging World in Cyberspace [plenum press. u Haruhito Shiomi & Kazuo Wada. prijevod Thomas McCarthy [beacon press.. “The Service Factory”. Za kratku povijest poËetka razvoja proizvodnih modela Toyote. new york 1997]. u Martin Carnoy.

j. and Rules of the Road”. vidi William Wresch. Nekoliko talijanskih znanstvenika tumaËe decentralizaciju mreæne proizvodnje u malim i srednjim poduzeÊima u sjevernoj Italiji kao priliku da se stvore novi krugovi autonomnoga rada. razmjeπtajuÊi i usuglaπujuÊi proizvodne snage u zajedniËkom naporu. 177. 158. The Global City.. u William Drake. Capital. citat str. Za analizu suvremene dinamike druπtvene i proizvodne suradnje. The Everyday World as Problematic: A Feminist Sociology [northeastern university press.. 1:439-454. 175-204. str. Peter Cowhey. 90-125.i naposljetku o nacionalnoj prevlasti . The Rise of the Network Society [blackwell. Vidi Saskia Sassen. vidi Manuel Castells. Vidi Karl Marx. vidi Sassen. sv. koji funkcionira poput dirigenta orkestra ili generala na bojnom polju. 131137. boston 1987]. A Thousand Plateaus. oxford 1989]. vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari. 151-200. ur. vidi Antonio Negri. Disconnected: Haves and Have-Nots in the Informaiton Age [rutgers university press. 3-25. ur. vidi Herbert Schiller. O mreænom poduzeÊu.putem zemljopisne raspodjele tih poslova visoke i niske vrijednosti. str. minneapolis 1987]. 175.386 BILJE©KE ZA STRANICE 246-253 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | [knopf. O rizomatskim i granastim strukturama. 75-89. new york 1995]. Reichu je najvaænija Ëinjenica da Êe ta nova podjela u globalnoj ekonomiji odluËiti o prednosti . prijevod James Newell [polity press. 1996]. Za globalniju analizu o nejednakoj raspodjeli informacija i tehnologija. O rastu “proizvo aËkih usluga” u koncentriranim srediπtima nadzora. Il lavoro autonomo di seconda generazione: scenari del postfordismo in Italia [feltrnelli. n. The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century. str. new brunswick. 1. London. Vidi Dorothy Smith. prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. str. new york 1995]. str. new york 1991]. osobito str. Vidi Capital. oxford 1996]. osobito str. “Building the Global Information Highway: Toll Booths. Construction Contracts. The New Information Infrastructure [twentieth century fund press. prijevod Ben Fowkes [vintage. 78-88. Bill Gates. O laænim egalitarnim obeÊanjima “informacijske autoceste” u Sjedinjenim dræavama. milano 1997]. str. princeton 1991]. Information Inequality: The Deepening Social Crisis in America [routledge. str. . Marx je u svoje vrijeme zamiπljao suradnju kao ishod radnji kapitalista. The Road Ahead [viking. new york 1976]. new york 1996]. Vidi Sergio Bologna & Andrea Fumagalli. Tokyo [princeton university press. The Global City: New York.

str.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA 01 | Za analizu tekstova u radovima Marxa & Engelsa koji se bave teorijom dræave. koja pripada tradiciji politiËke teologije. Capital. Richard Barnet & John Cavanagh. new york 1986]. prijevod Zlatko GaπparoviÊ [matica hrvatska. bologna 1996]. “Communist State Theory”. london 1981]. london 1971]. 566-573. new york 1884]. Lenin. Pramoedya Ananta Toer lijepo opisuje sloæeni odnos izme u nizozemske uprave.I. izd. prijevod David Fernbach [penguin. 8. sv. The Randlords [atheneum. u Michael Hardt & Antonio Negri. 139-176. Kao dvije krajnosti moæemo navesti Lea Straussa. 1976] (Pojam politike i ostale razprave. Genealogia della politica: C. PolitiËko se tu podrazumijeva kao temelj svakoga druπtvenoga odnosa i prvobitne procjene ili “odluke” koja konstituira sferu moÊi i tako jamËi æivotni prostor. Schmitt e la crisi del pensiero politico moderno [il mulino. Der Nomos der Erde im Volkerrecht des jus publicum europaeum [greven verlag. prijevod George Schwab [rutgers university press. Vidi Karl Marx. Tu kritiku Schmittovog koncepta “autonomije politiËkoga” trebalo bi primijeniti na razna druga stajaliπta koja na neki naËin proizlaze iz njegove misli. Zanimljivo je primijetiti da je Schmittovo shvaÊanje nerazdvojno povezano s pravnom definicijom nacionalne dræave i nezamislivo izvan njezinoga podruËja. koji je pokuπao u autonomiji politiËkoga pronaÊi teren koji bi mogao poduprijeti kompromis s liberalnim . Najopπirnije razmatranje Schmittovoga shvaÊanja politiËkoga. 03 | Vidi Brian Gardner. vidi Antonio Negri. london 1993]. köln 1950]. i Verfassungslehre. A History of Modern Indonesia. 16-30. tradicionalnih javanskih vlasti i ekonomskih snaga poËetkom dvadesetoga stoljeÊa u svom velikom romanu u Ëetiri sveska The Buru Quartet. Carl Schmitt je taj koncept podigao na joπ viπu razinu. Ricklefs. 3. 04 | Marx je tvrdio da veÊa koncentracija i centralizacija kapitala djeluje protiv snaga konkurencije te da stoga predstavlja razoran proces za kapital. i Maria Trontia. new brunswick. minneapolis 1994]. The East India Company [rupert hart-davis. 05 | Vidi. zagreb 1943]). str. london 1892-1992]. prijevod Max Lane [penguin books. Vidi Carl Schmitt. Global Dreams: Imperial Corporations and the New World Order [simon and schuster. koji je pokuπao usvojiti Schmittov koncept unutar vlastitoga liberalnoga shvaÊanja naravnog prava. koliko nam je poznato. 02 | Vidi M. 2. C. 06 | PolitiËki teolog Thomas Hobbes dao je prvu veliku definiciju koncepta “autonomnosti politiËkoga”. new york 1939]. Lenjin je preuzeo tu istu tvrdnju u svojoj analizi monopolske faze kapitala: monopoli uniπtavaju konkurenciju. n. izd. [macmillan. i Geoffrey Wheatcroft. nalazi se u Carlo Galli.BILJE©KE ZA STRANICE 256-258 387 3. str. [duncker & humboldt. Labor of Dionysus [university of minnesota press. Vidi V.j. vidi prvenstveno The Concept of the Political. koja je temelj kapitalistiËkoga razvoja. Izgleda da je i Schmitt shvatio tu Ëinjenicu nakon πto je doæivio katastrofu njemaËke nacionalne dræave. Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international publishers. na primjer. berlin 1993].

“IGOs.. Covering Islam: How the Media and the Experts Determine How We See the Rest of the World [pantheon. The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the Atlantic Repblican Tradition [princeton university press. str. Vidi. Robert Johansen & Samuel Kim. OpÊenito analize koje dolaze s ljevice najjaËe insistiraju na tome da geneza imperija aktivira “loπe” oblike vlasti. “NGOs and the UN System in Complex Humanitarian Emergencies: Conflict or Cooperation?” u Peter Diehl. u Richard Falk. barem od Weimarske republike. albany 1993]. Die Souveranität [w. Il potere costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco. ur. za koja se pretpostavljalo da pripadaju samo anglosaksonskom svijetu. i Edward Herman & Noam Chomsky. Staat. and International NGOs: The Evolving Ecology of the International System”. Democratizing Development: The Role of Voluntary Organizations [kumarian press. new york 1981]. pogl. str. the UN. vidi Antonio Negri. 287-303. Temeljni tekstovi za njemaËku tradiciju u tom pogledu su Max Weber. Lowell Livezey. vidi Edward Said. Elise Boulding. de gruyter. tübingen 1926]. prijevod J. boulder 1997]. citat str. str. 1990]. Harvey Lomax [university of chicago press. James Petras. Ovdje je zanimljivo primijetiti da je. kontinentalna evropska tradicija ustavne misli tako er usvojila ta naËela. knjiga iv. O preobrazbi od modela tijela u funkcionalni model u Ustavu SAD-a. 179. west hartford. berlin 1927]. Vidi Polybius. Hugo Preuss. The Politics of Global Governance: International Organizations in an Independent World [lynne reiner.388 BILJE©KE ZA STRANICE 258-266 07 | 08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | snagama u razdoblju kada su zapadnoevropske komunistiËke partije bile u dubokoj krizi. Pocock. chicago 1995]. Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon. “Imperialism and NGOs in Latin America”. Monthly Review. Nongovernmental Organizations and the Ideas of Human Rights [the center of international studies. vidi Heinrich Meier. i Andrew Natsios. 167188. Recht und Freiheit [mohr. princeton 1988]. Étienne Balibar. conn. prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin. Za Trontia. Postoje brojne kritike medija i njihove toboænje objektivnosti. Za Straussovo tumaËenje Schmittova teksta i njihov dvosmisleni odnos. harmondsworth 1979]. na primjer. münchen 1918]. milano 1977]. Parlament und Regierung im neugeordneten Deutschland [duncker & humblot. The Rise of the Roman Empire. 302-352. milano 1992]. Za procjene djelatnosti raznih vrsta nvo-a. Za dva dobra primjera. Carl Schmidt & Leo Strauss: The Hidden Dialogue. The Constitutional Foundations of World Peace [suny press. str. i Hermann Heller. Vidi G. ur. Vidi. vidi L’autonomia del politico [feltrinelli.. vidi John Clark. La crainte des masses . 10-27. 4. 165-222. princeton 1975]. 49 [prosinac 1997]. na primjer. new york 1988].A.

“Affective Labor”. br. u Signatures of the Visible [routledge. Vidi Brian Massumi. Vidi naπu raspravu u dijelu 1. str. Naπ opis biomoÊi u dijelu 1. 200. afekta i biomoÊi. knjiga koja je u drugim vidovima potpuno otvorena analizi novih procesa [masovne] proizvodnje subjektivnosti. Za definiciju nekih temeljnih elemenata koji se odnose na integraciju rada. 2 [ljeto 1999]. Thomas Hobbes. Za odliËnu analizu teorije sustava u kontekstu postmodernih teorija. prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books. vidi Cary Wolfe. “Reification and Utopia in Mass Culture”. ur. br. “Value and Affect” i Michael Hardt. Fredric Jameson. london 1968]. bilo koja teoretska koncepcija koja reprodukciju smatra kao jednostavan dio kruæenja kapitala [kao πto to rade klasiËni ekonomisti. marksistiËka teorija i neoklasiËne teorije] ne moæe se kritiËki baviti okolnostima naπega novoga stanja. str. prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin. osobito onima koje proizlaze iz politiËkoekonomskih odnosa svjetskoga træiπta u postmodernosti. vidi Yann Moulier Boutang. 9-34. Za analizu tih procesa i dobru raspravu o odgovarajuÊoj bibliografiji.B. Critical Environments [university of minnesota press. zagreb 1999]). The Politics of Everyday Fear [university of minnesota press. 39-40 [jesen 1997]. london 1990] (Guy Debord Druπtvo spektakla i Komentari uz Druπtvo spektakla. 85-115. Futur antérieur. Trebalo bi biti jasno iz onoga πto smo dosad rekli da teoretski uvjet za naπu hipotezu mora ukljuËiti radikalno promijenjenu analizu reprodukcije.2 poËetak je takve izmijenjene analize reprodukcije. mobilité. Ta prva varijabla i analiza funkcioniranja mreæe u konstitutivnom smislu odnosi se u odre enom pogledu na razne autopoietiËke teorije mreæa. minneapolis 1993]. rad Humberta Maturane i Francisca Varele. Vidi Fredric Jameson. ur. vidi Antonio Negri. Jameson nudi odliËnu kritiku “koncepcije masovne kulture kao puke manipulacije. Vidi Guy Debord. Macpherson [penguin.BILJE©KE ZA STRANICE 266-271 389 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | [galilee.” On tvrdi da masovna kultura. “Totality as Conspiracy”. “La revanche des externalités: globalisation des économies. 26. Leviathan. C. .. Razna unapre enja u sistemskim teorijama doprinose tako er naπem razumijevanju druge varijable. Niklas Luhmannov rad bio je vrlo utjecajan za analizu autopoietiËkih sustava u smislu druπtvene filozofije i filozofije zakona.2. minneapolis 1998]. i Commnents on the Society of the Spectacle [verso. Society of the Spectacle. pariz 1997]. Vidi. Joπ jednom upuÊujemo na rad Michela Foucaulta i na Gilles Deleuzeovo tumaËenje toga rada. usprkos tome πto je “manipulirana”. new york 1992]. transformation de l’économie et de l’intervention publique”. str. ipak sadræi utopijske moguÊnosti. new york 1994]. boundary2. u The Geopolitical Aesthetic: Cinema and Space in the World System [indiana university press. Drugim rijeËima. str. externalités. 9-84. bloomington 1992]. na primjer.

13 | Michel Aglietta ukazao je jasno u strukturalnom smislu na nasilne i diktatorske moÊi monetarnih reæima. koliko god bila ponekad elastiËna ili nezamjetljiva.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST 01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari.B. jedan element transcendentnosti i segmentacije koji je bitan za funkcioniranje kapitala. new york 1974]. Social Text. 452-473. To je granica. Accumulation on a World Scale. 06 | Vidi Michael Hardt & Antonio Negri. Vidi njegovu La violence de la monnaie [puf. Keene [free press of glencoe. new york 1962]. prijevod Pavle Sekeruπ [svetovi. Labor of Dionysus [university of minnesota press. pariz 1994]. A Thousand Plateaus. . prijevod Brian Massumi [university of minnesota press. koju kapital mora odræati u cijelom druπtvu. prijevod Robert Hurley. The Coming Community.. london 1990]. novi sad 1998]). 224. str. pariz 1997] (Treba braniti druπtvo. Klasna podjela nastavlja se i dalje u novim segmentacijama koje istraæujemo u ovom dijelu. str. 05 | Vidi Michel Foucault. Foucault. new york 1968]. 45 [zima 1995]. 03 | Robert Blanche. Axiomatics. 12 | Vidi Mike Davis. str. london 1995]. 04 | Postoji. 02 | O Deleuzovoj & Guattarievoj koncepciji aksiomatskoga kapitala. 08 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultove koncepcije dijagrama. pariz 1982]. 09 | O odnosu izme u identiteta i pripadanja i o konstituciji “bilo koje” subjektivnosti. i Il faut defendre la société [seuil/gallimard. naravno. vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari. Global Capital. Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota press. prijevod Sean Hand [university of minnesota press. prijevod G. 3:635-657. 221-263. 27-44. str. minneapolis 1994]. “La ‘gouvernementalité’”. 30-31. minneapolis 1983]. Anti-Oedipus. Vidi tako er eseje u Werner Bonefeld & John Holloway. vidi Gilles Deleuze. str. prijevod Michael Hardt [university of minnesota press. minneapolis 1988].390 BILJE©KE ZA STRANICE 272-288 3. City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles [verso. 10 | Rosa Luxemburg. a to je klasna eksploatacija. “The Withering of Civil Society”. and the Politics of Money [macmillan. ur. 446. str. vidi Giorgio Agamben. 07 | Vidi Michael Hardt. minneapolis 1987]. str. br. National State. u Dits et écrits [gallimard. The Accumulation of Capital. 11 | KlasiËno djelo u tom pogledu je Samir Amin. prijevod Brian Pearce [monthly review press. 34-37. prijevod Agnes Schwarzchild [monthly review press. minneapolis 1993]. 257-259.

Naπe shvaÊanje virtualnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti poneπto se razlikuje od onoga πto ga Deleuze preuzima od Bergsona. princeton 1977] (Strasti i interesi: politiËki argumenti u prilog kapitalizmu prije njegova trijumfa.j. uvijek Ëin stvaranja i nepredvi ene novine. Du temps chez Platon et Aristote [puf. n. Hirschman. new york 1994] [©ta je filozofija. prijevod Tomislav Ladan [hrvatska sveuËiliπna naklada. Elwes [dover press. The Savage Anomaly. Hegel. prijevod Sanja LovrenËiÊ [stvarnost. i nikada ne smijemo smatrati da su njegove rasprave o radu i vrijednosti samo diskurs o mjeri: s onu stranu mjere. Science of Logic. vidi Michael Hardt & Antonio Negri. i Albert O. prijevod Hugh Tomlinson i Graham Burchell [columbia university press.F. Vidi . “Twenty Theses on Marx”. 1989]. prijevod Hugh Tomlison & Barbara Habberjam [zone. 06 | Mjera vrijednosti znaËi njezinu urednu eksploataciju. 327-385 (Nauka logike. Nacpherson. prijevod Michael Hardt [university of minnesota press. 07 | Aristotle. minneapolis 1991]. 94-103 (Bergsonizam. u Saree Makdisi. 1. sv. new york 1951]. 1-278.W. u The Chief Works of Spinoza. minneapolis 1994]. new york 1966]. normu njezine druπtvene podjele i njezine kapitalistiËke reprodukcije. Bergsonism. zagreb 1992. pariz 1982]. i Gilles Deleuze. 08 | O virtualnom. The Passions and the Interests: Political Arguments for Capitalism before Its Triumph [princeton university press. new york 1988]. Theologico-Political Treatise. i Baruch Spinoza. beograd 1987]). str. vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari. 05 | G. vidi Antonio Negri.1 VIRTUALNOSTI 01 | O tom stilu politiËkoga teoretiziranja. prijevod Terence Orwin [hackett. atlantic highlands. rad je uvijek æiva moÊ biÊa. Labor of Dionysus [university of minnesota press. 119 [1129b30] (Nikomahova etika. H.alfa. veÊ da je biÊe. What Is Philosophy?. str. u svom razlikovanju izme u virtualnog-aktualnog i moguÊeg-realnog. 6. beograd 2001]). Miller [humanities press international. prijevod Nikola PopoviÊ [bigz. Vidi Antonio Negri. str. new york 1962]. novi sad 1995]. prijevod R. pogl. prijevod A. vidi C. Bergson. zagreb 1991]). prijevod Slavica MiletiÊ [zoran stojanoviÊ. indianopolis 1985].BILJE©KE ZA STRANICE 294-297 391 4. 217-261. æeli naglasiti stvaralaËku snagu biÊa i naglasiti da biÊe nije puko svo ene brojnih moguÊih svjetova na jedan jedini realni svijet zasnovan na sliËnosti. The Political Theory of Possessive Individualism: Hobbes to Locke [oxford university press. 02 | O imanentnom odnosu izme u politike i ontologije. koje razlikuje izme u prijelaza od virtualnog u aktualno i od moguÊeg u realno. str. Cesare Casarino i Rebecca Karl. 149-180. naprotiv. M.. prijevod Duπan JaniÊ [narodna knjiga . 04 | Vidi Remi Brague. ur. Marxism Beyond Marxism [routledge. str. Nicomachaean Ethics. 03 | O postmodernom pravu i postmodernim zakonima. str.V. Svakako da Marx ide i dalje od Marxa.B.]).

The Coming Community. prijevod David Carr [northwestern university press. Mi svakako priznajemo potrebu da insistiramo na stvaralaËkim moÊima virtualnosti. Cultural Critique. Hollingdale [vintage. Od Husserla do Sartrea. Michel Ryan & Maurizio Viano [autonomedia. apstraktno je opÊi skup naπih moÊi djelovanja. s druge strane. La mesentante: politique et philosophie [galilee. pariz 1964]. stvarajuÊi nuænost iz sluËajnosti. Nikola Bertolino i dr. str. london 1990] (Izabrana dela. Marx Beyond Marx. On the Genealogy of Morals. prijevod Walter Kaufman i R. new york 1946]. i Karl Marx. Critique of Dialectical Reason. iii: 1970] (Kriza evropskih znanosti i transcendentalna fenomenologija. br. new york 1967] (Genealogija morala. S jedne strane. Marxove rasprave o apstrakciji imaju dvostruki odnos prema ovom diskursu o virtualnosti i moguÊnosti. u The Creative Mind. minneapolis 1993]. 31 [jesen 1995]. prijevod Ante Paæanin [globus. vidi Gilbert Simondon. samo virtualno. 83-111. Vidi Bernard Aspe & Muriel Combes. i na strani kapitala. ur. beograd 1983]).” Danaπnja struja fenomenologije subjektivnosti dobro je shvatila tu dijalektiku prepreke i granice. pa je stoga ona negacija virtualnoga. i Brian Massumi. Me utim. a Foucault. vidi Gilles Deleuze. vidi Giorgio Agamben. na mnogo naËina. Vidi prvenstveno Nietzsche. i prepoznala je [za razliku od hajdegerovske struje] nacizam pa stoga i kapitalistiËku dræavu kao istinsku prepreku povijesnom napretku. Jean-Paul Sartre. Foucault. razlikovati dva Marxova pojma apstrakcije. Foucault. beograd 1990]). 207-219. new york 1991]. svjedoci smo bitnoga napora da se granica pretvori u prag. Trebali bismo. pariz 1995]. zagreb 1990]). str. L’individu et sa genese physiobiologique [puf. “The Autonomy of Affect”. u stvari. i Deleuze. njegovoj ontoloπkoj vrijednosti i na ustanovama koje strukturiraju svijet. br. preuzima taj isti pravac. new york 1973]. prijevod Quentin Hoare [verso. 35-36 [1996].392 BILJE©KE ZA STRANICE 297-300 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | Henri Bergson. ali taj je Bergsonov diskurs za nas nedovoljan jer mi æelimo insistirati i na realnosti stvorenoga biÊa. 89: “KonaËna rijeË o moÊi je da otpor dolazi prije.J. “The Possible and the Real”. prijevod Martin Nicolaus [vintage. Vidi Jacques Ranciere. Futur antérieur. prijevod Michael Hardt [university of minnesota press. 91-106. u smislu moÊi uma s jedne strane i politiËke moÊi s druge. prijevod Mabelle Andison [philosophical library. Grundrisse. prijevod Harry Cleaver. O vaænosti otpora moÊi. prijevod Sean Hand [university of minnesota press. [nolit. O tom prijelazu od virtualnoga prema realnome. 83-109. prijevod Boæidar Zec [grafos. “Du vampire au parasite”. evanston. O odnosu izme u pojedinaËnog i opÊega. apstrakcija znaËi odvajanje od naπih moÊi djelovanja. Vidi Edmnd Husserl. minneapolis 1988]. i na strani rada. str. Crisis of European Sciences and Transcendental Phenomenology. Vidi Antonio Negri. .

Decline and Fall of the Roman Empire. 02 | Vidi Machiavelli. Telos se pojavljuje tek naknadno. 1. prijevod H. prijevod Stanko Boπnjak [naprijed. zurich 1945]. 05 | Massimo Cacciari daje poticajnu analizu o usponu i padu zamisli o Evropi svojom . MaterijalistiËki povjesniËari poput Tukidida i Machiavellia. prijevod Ben Fowkes [vintage. 19 | O vaænosti jeziËnoga u suvremenoj ekonomiji. Discourses. Gemeinschaft und Welt in der Philosophie Immanuel Kants [europa verlag. ne objaπnjava anatomija majmuna Ëovjeka. nikada nisu poricali telos izgra en ljudskim djelovanjem. Kao πto je Marx pisao u uvodu u Grundrisse. veÊ obratno. prijevod David Lowenthal [free press. str. 211-241 (Karl Marx & Friedrich Engels. Anti-Oedipus. 170. cambridge 1975]. 04 | G. milano 1992]. new york 1976].W. u Early Writings.BILJE©KE ZA STRANICE 301-311 393 16 | Primjer takvoga kantovskoga sanjarenja je Lucien Goldmann. new haven 1950]. i Antonio Negri. Il posto dei calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande. L’inconscient machinique: essais de schizoanalyse [encore/recherches. 22 | Karl Marx. Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi. prijevod Robert Hurley. new york 1993]. new york 1965]. poput velikih materijalistiËkih filozofa kao πto su Epikur. Considerations of the Causes of the Greatness of the Romans and Their Decline. new york 1966]. 03 | Alexis de Tocqueville. Lectures on the Philosophy of World History. Democracy in America. 23 | Kada govorimo o materijalistiËkom telosu oËigledno je da govorimo o telosu πto ga grade subjekti a konstituira mnoπtvo na djelu. “On the Jewish Question”. 21 | O tom shvaÊanju stroja. 75-96. i Gilles Deleuze & Félix Guattari. fonteney-sous-bois 1979]. i Edward Gibbon. torino 1995]. 3 sveska [knopf. 4. Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota press.2 STVARANJE I KORUPCIJA 01 | Vidi Charles de Secondat Montesquieu.F. anatomija Ëovjeka objaπnjava majmuna [str. bellinzona 1995]. vidi Félix Guattari. 105]. sv. prijevod George Lawrence [harper and row. 17 | Vidi Karl Marx. 20 | Vidi Giorgio Agamben. Lukrecije i Spinoza. str. str. prijevod Rodney Livingstone i Gregor Benton [penguin. To ukljuËuje materijalistiËko tumaËenje povijesti koje shvaÊa da se ustanove druπtva oblikuju u susretu i sukobu samih druπtvenih snaga. Rani radovi. prijevod Leslie Walker [yale university press. london 1975]. kao ishod djelovanja povijesti. Mensch. Il potere costituente [sugarco. zagreb 1989]) . Capital. str. 18 | Vidi Paul Virilio. Nisbet [cambridge university press. pariz 1976]. 554-555. minneapolis 1983]. Hegel. L’insecurité du territoire [stock. vidi Christian Marazzi. Telos u tom sluËaju nije predodre en veÊ se gradi u procesu.B.

. str. u Selection from the Prison Notebooks. 1914-16. university park 1995]. prijevod William Hallo [holt. prijevod Harry Zohn [schocken. UpuÊujemo prvenstveno na Gillesa Deleuzea. str. d. Izgleda da za Deleuzea Amerika predstavlja oslobo enje od zatvorenih predjela evropske svijesti.394 BILJE©KE ZA STRANICE 311-320 06 | 07 | 08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | uobiËajenom erudicijom u Geo-filosofia dell’ Europa [adelphi. 279-318. The Gay Science. frankfurt 1971]. u Critique et clinique [minuit. Werke. 2. Vidi. Tractatus Logico-Philosophicus. 9. ur. zagreb 1996]). eseje u Bonnie Honig. “Americanism and Fordism”. london 1961]. berlin 1967]. [university of chicago press. str. Vidi Antonio Gramsci. Izvorni odlomak glasi: “Ich habe den Geist Europas in mich genommen . prijevod Dubravka Rismondo-ZoriÊ & Mate ZoriÊ [ceres. prijevod Gajo PetroviÊ [veselin masleπa. Vidi Hans Jürgen Krahl. On Revolution [viking. McGuinness [routledge. sv. prijevod Quintin Hoare & Geoffrey Nowell Smith [international publishers. beograd 1984]). pariz 1993]. Geo-filosofia dell’ Europa. new york 1971]. 75-80 i 89-114.09. izd. ur.1916]. Vidi. Ludwig Wittgenstein. Michela Foucaulta i Jacquesa Derridau.M. prijevod Arthur Goldhammer [chicago university press. ou la formule”. ur. na primjer. 79-80 [1. G. i 2. str. 8. new york 1971]. 77. vidi Georg Lukacs. str. Pears i B. prijevod Milan TabakoviÊ [grafos. Konstitution und Klassenkampf [neue kritik.F. new york 1968].. citirano u Cacciari. prijevod Walter Kaufman [random house. na primjer. Feminist Interpretations of Hannah Arendt [pennsylvania state university press. “Theses of the Philosophy of History”. Serge Guilbaut. 74 (Tractatus Logico-Philosophicus.F. “Whitman” i “Bartleby. The Destruction of Reason. O sudbini evropskoga iracionalizma. How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism. i Craig Calhoun & John McGowan. Giorgio Colli & Mazzino Montinari [de gruyter. von Wright & G. prijevod Peter Palmer [merlin. str. Hannah Arendt postala je omiljeni autor za politiËke teoretiËare u Sjedinjenim Dræavama i Evropi koji æele ponovo promiπljati politiku. london 1980]. i 2. The Star of Redemption. 99 [dio 24] (Vesela nauka. Freedom.nun will ich den Gegenschlag thun!” Vidi Franz Rosenzweig. minneapolis 1997]. Ludwig Wittgenstein. sarajevo 1987]) Hannah Arendt. chicago 1983]. Friedrich Nietzsche.08. citat str. new york 1963]. prijevod D. str. 253-264. ur.H. new york 1974]. rinehart and winston. Gilles Deleuze Ëesto pjeva hvalospjeve ameriËkoj knjiæevnosti zbog njezinoga nomadstva i deteritorijalizirajuÊih moÊi. Friedrich Nietzsche. dio 1. Hannah Arendt and the Making of Politics [university of minnesota press. Anscombe. chicago 1979]. . 254 [teza 2]. and the Cold War.E. Walter Benjamin. milano 1994] (Geo-filozofija Europe. u Illuminations. Notebooks.

63 [1. new york 1991]. La costituzione del tempo [castelvecchi. pariz 1994]. 03 | O vojnim moÊima Imperija. . str. boston 1982]. prijevod Tomislav Ladan [krπÊanska sadaπnjost. prijevod Michael Sonenscher [south end press. War in the Age of Intelligent Machines [zone. harmondsworth 1972].3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 01 | Saint Augustine. prijevod Henry Bettenson [penguin. 64-79. 4. The City of God. i Michael Hardt. minneapolis 1996]. 430 [knjiga xi. Vidi tako er Eric Alliez. 05 | Vidi Jürgen Habermas. prijevod Slobodan BlagojeviÊ [knjiæevne novine. 02 | Plotinus. prijevod Thomas McCarth [beacon press.6. Theory of Communicative Action.8. André Gide na sliËan naËin priznaje samo dijelu proletarijata povezanost s novim komunikativnim naËinima proizvodnje u Farewell to Working Class. str. Des hégémonies brisées [t.] (O dræavi Boæjoj. vidi Reiner Schürmann.e. vidi Louis Althusserove zadnje radove napisane nakon njegovoga zatoËenja u umobolnicu u 1980-im godinama.. 04 | O konstituciji vremena. boston 1984]. mouvezin 1996].] (Enneade i-iv. vidi Manuel De Landa. zagreb 1995-1996]). prijevod Stephen MacKenna [faber & faber. poglavlje 1. sv. 1 [stock/ imec. Enneads. 07 | O konstitutivnom pojmu susreta. beograd 1984]). “Prison Time”. 539-579. london 1956]. Capital Times. osobito “Le courant souterrain du matérialisme de la rencontre”. 06 | Ovdje slijedimo zanimljivu etimologiju koju Barbara Cassin daje za izraz “filozofija”. 91 [1997]. prijevod Georges Van Den Abeel [university of minnesota press. Genet: In the Language of the Enemy. rim 1997]. vidi Antonio Negri.BILJE©KE ZA STRANICE 321-334 395 20 | O filozofskim koncepcijama stvaranja i korupcije. u Écrits philosophiques et politiques. br.r. str. Yale French Studies.

396 .

Louis | 64-65. Jean | 82. 41. 315. 320 arhitektura | 163. 261-262 Coetzee. Francis | 72 Balibar. Peter | 251 crni nacionalizam | 100 cyberpunk | 185 Dante Alighieri | 72. Joseph | 121 Cowhey. Erich | 51 Augustin od Hipoa | 178.M. Samir | 75-76. kao agens proizvodnje | 38. Charlie | 140 Chatterjee. Aimé | 108. 335. 92-93 Bovillus | 72 Braudel. Anthony | 124 Arendt. 165. 164. 315 Amin. 39. Manuel. afektivni Agamben. 325 autonomisti | 184 autonomija politiËkog | 258 Bacon. i Yuko Aoyama | 242 Céline. 285. George | 156 Castells. 118 Chaplin. Otto | 103 Benjamin. zapovijedanje nad | 62. Giovanni | 203-204 Auerbach. Homi | 128-130 biomoÊ | 32-36. Arhun | 134 Appiah. Fernand | 193. Giorgio | 304 Ahmed. 99 antropologija | 114-115. 303. Edmund | 97 Bush. 324 biti-protiv | 181-184. 281 Aristotel | 173. 312 Bhabha.IMPERIJ KAZALO afekt. 168 Appadurai. J. 300 Bodin. Partha | 120 Chiapas. 269-271 . 73 Davis. 224-226 Bruno Giordano | 76 Burke. 202 Bretton Woods. 286-288. Mike | 281 Debord. sporazumi | 208. 302-303. Walter | 184. Benedict | 91. Étienne | 166 Bandunπka konferencija | 100. Louis-Ferdinand | 121-122 Césaire. Guy | 163. globalno | 20. Akbar | 132 AIDS epidemija | 122 aksiomatika kapitala | 272 aktivist | 339-341 Althusser. 321. 279 anarhisti | 291 Anderson. Hannah | 143-144. ustanak | 57-59 civilno druπtvo | 34. 87 AmeriËka revolucija | 141-144. 85. 264. 274-275. 331 Arrighi. | 175 Conrad. 162 antihumanizam | 87-88 apartheid | 113. Vidi rad. 213 barbari | 183-187 Bauer.

315 Fukuyama. njegovo slabljenje | 227. 301. 255. 304 Gramsci. 181-184. 116-119 Federalist | 142 feministiËki pokreti | 232 Fichte. 185-187 eksploatacija | 48-49. 328. Richard | 43 Fanon. 127 Francuska revolucija | 95-96. 40. 170. 34. 178. Vittorio | 139 deteritorijalizacija | 9. 312-314 Dirlik. odozdo | 10. i humanizam | 88. njezino odbijanje | 221-223. Vidi tako er transcendentni aparat dræava blagostanja | 254 dræavljanstvo. Jean | 101 Gibbon. 37. 275-277 disciplina | 97. 322 dezerterstvo | 181-184 De Sica. 37. 179-181. 128-129. 231-236 dispositiv | 32. nasuprot modelu Toyote | 245 Foucault. 112. Bill | 250 Genet. Newt | 289 glatki prostor | 164. antropoloπki. 304. 167. 84-85. 275277 Drugi svjetski rat | 208 dræava: patrimonijalna i apsolutistiËka | 8991. 115-119. 206-207. Arif. 330 Duns Scotus | 71-72 Engleska revolucija | 142 egzodus | 75. Vidi tako er singularnost domorodaËki Amerikanci | 148-151 druπtvena nadnica | 331 druπtvo nadzora | 32-36. 107108. 212-216 disciplinarno druπtvo. 64. 267-268. 57. René | 78-79. 48. Paul | 116 Gingrich. globalno | 300. 248251 Deklaracija o neovisnosti | 144. o prosvjetiteljstvu | 159-160 Franjo Asiπki | 341 Frankfurtska πkola | 34. 272 Descartes. 106. 83. proizvodnje | 248-251. 53. 211. moderna | 96. 211. 56. 36. 21. 262. 147. 275277. 133. Francis | 153 fundamentalizam | 130-133. 51. 217. 32-34. 339. kapitalistiËka. 120. 93. 104. 201-203. 337. 56. dræava | 199-200. 181. 298. Antonio | 199. kao djelatnost deteritorijalizacija kapitala | 178. 149 dekolonizacija | 209-212 dekonstrukcija | 52-53 Deleuze. 59. 107 Falk. 277 globalizacija | 17. 87-88. 51. 329 Galileo Galilei | 72-73 Gates. 273. Edward | 31. 61 goli æivot | 175. 128-129. Franz | 113. 207. Vidi tako er pravci bijega dijagram | 275-276 dijalektika | 55-56. njezina kritika | 125-126. 76. 301. 124 disciplinarna vlast | 208. 50. i Félix Guattari. 307-308 Gilroy. 33-34. identiteta | 97. 256-260. 290. 288-289. Johann Gottlieb | 98 filozofija | 52 fordizam | 205. 317 . 139-140. 275-276 doga aj | 35. Michel | 25. 97.398 KAZALO decentralizacija proizvodnje | 210-211. 63. 378b7. 319 eurocentrizam | 71. 272. Gilles.

40-42. Karl | 196-197 Kelsen. Fredric | 136. 187 Harvey. 335. kao akademska disciplina | 115 hladni rat | 155-158 Hobbes. 172. Martin | 313 Herder. u Ustavu SAD-a | 142-143. borbe protiv | 48-49. 129 Internet | 252 intifada | 57-58. 138-139. 61. 322-334. 183. 229-231. kapitala | 272-275 Imperij. Immanuel | 79-80. 76-77. 79. G. 86 Heidegger. 321. . o modernoj suverenosti | 79-81. John | 199 homohomo | 72. me u borbama | 57-62. 341 konstitutivna moÊ | 52. David | 136 Hegel. 271. u suprotnosti prema Imperiju | 8-9. 21 Keynes. 105-106. Thomas | 20-21. 145 korporacija. njezin krug | 122. 162. Vidi tako er renesansni humanizam ideologija | 334 imanentnost | 65. 117. izuzetak | 27-28. njegova marksistiËka kritika | 190-200. 61. Rudolf | 194. njezino otkrivanje | 70-74. transnacionalna | 39. 117-121. 327.KAZALO 399 Guilbaut. 176. 274. Toussaint Harraway. Vidi tako er L’Ouverture. | 48. Donna | 87.W. 309-310. 160-161. 315 kaliban | 80 Kant. 291. | 94-95 hibridnost | 127-130. 99. njeno upravljanje | 150. John Maynard | 208 kejnzijanizam | 207 kolonijalizam | 71. 173-174. 185. 277. 248. 241. 145-146. J. 202-203. 77. 196-198 historia rerum gestarum. Hans | 18-19. definicija pojma | 10-11 imperijalizam | 39. 145 kraljevske povlastice suverenosti | 445-46. imperijalne moÊi | 142. 338. 65. 257258. 332. 333-334. i Sjedinjene dræave | 150. 159 Kautsky. 275-278 Habermas. moderne moÊi | 80. 282. 271 Jefferson. 35. i ustrojstvo | 266-269 Hilferding. borbe protiv | 49. 186 homo tantum | 175-176 humanizam | 77-78. 277 industrije komunikacija | 40. 144.F. 312. Thomas | 147-148. 230. 302-303 komunizam | 65. 154-156. 158. 53-54. Vidi tako er Palestinci istina | 137-138 IstoËnoindijska kompanija | 257-258 izvanredno stanje. Vidi tako er dekolonijalizacija komunikacija | 37-38. 87-88. 333 HaiÊanska revolucija | 107. 288-289 industrijska rezervna vojska | 372b7 Industrijski radnici svijeta | 178-179. o narodu | 96 Hobson. 45 Jackson. Jurgen | 41. 83-84. 256-260 korporativna kultura | 135 korupcija | 31. 87-88. 311. 225. 310. Andrew | 147-148 Jameson. i Sjedinjene dræave | 149-150. G. Serge | 316 guvernmentalnost | 85. 81-84. u proizvodnji | 242-251. 339340 informacijska infrastruktura | 251-253 internacionalizam | 51. 298. 22. Vidi res gestae historicizam | 94 historija. 112.

92. kao vrlina Imperija | 23-24. njegova prava | 328-336 mreæna moÊ | 141-143 mreæna proizvodnja | 248-251 Musil. 161. 168. William | 54 Moulier Boutang. o kapitalistiËkoj krizi | 222. svesci Kapitala koji nedostaju | 200-202. 169-170. 297-302. 46. Karl | 49. 309 krugovi borbi | 54-56. 86. 104. 295. | 196-200 Lévy. o. Étienne de | 175 Las Casas. 286. 142-143. 145. 86. o kapitalistiËkom πirenju | 190-192. njegova imperijalna korupcija. 241. 44. 199200. njegove moÊi | 179-187. 229. 270-271 me unarodni odnosi. 160-161. Wahneema | 100 Luhmann. Yann | 112 mnoπtvo | 62-67. Evrope. 226. 338 mediji | 262. Robert | 70-71. moderna suverenost ga osporava | 78. 200. 194. postmoderna kritika